Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Muškarac osuđen za silovanje zato što je skinuo kondom tjiekom seksa
Žena ne bi pristala na seks da je znala za to, odlučio je sud.

47-godišnji muškarac iz Francuske i žena nepoznate dobi iz Švicarske koju je upoznao na Tinderu su na drugom spoju (hvala ti Bože na ovom malom tračku konzervativnosti, op.prev.) imali spolni odnos kada je muškarac bez da je o tome obavijestio ženu skinuo svoj kondom - te je sada zbog toga osuđen za silovanje. Vrhovni sud Švicarske je presudio da je žena, čiji je odvjetnik presudu prokomentirao kao "prvijencem u Švicarskoj", ne bi bila pristala na seks s muškarcem da je znala da ne nosi zaštitu, prenosi portal The Local. Zbog incidenta koji se dogodio u lipnju 2015. godine je dobio uvjetnu kaznu zatvora od 12 mjeseci, objavljeno je u listu Independent.

Čovjek oslobođen optužbe za silovanje svejedno mora 24h unaprijed javljati policiji kada planira spolni odnos s bilo kojom ženom i dostaviti im njene podatke.

U suđenju za silovanje muškarcu 40-ih godina, oslobađajuća presuda donesena je 2015. godine.

Ipak, sudsko vijeće je nakon presude za još četiri mjeseca produžilo "Prijelaznu odredbu o seksualnom riziku" koja je na teret muškarca posljednji put donesena krajem 2015. godine. Odredba muškarcu nalaže prijaviti bilo kakvu planiranu seksualnu aktivnost policiji pod prijetnjom od pet godina zatvora. Tekst odredbe je kako slijedi:

"Obvezni ste prijaviti ženine podatke koji uključuju njeno ime, adresu i datum rođenja. Morate obaviti prijavu najmanje 24 h prije započinjanja bilo kakve seksualne aktivnosti sa ženom."

Odredba također sadrži ograničenja vezana za korištenje interneta i mobilnih uređaja, te obvezu javljanja policiji ako dođe do promjene kućne adrese.

Na sljedećoj sudskoj raspravi tijekom 2016. godine će biti odlučeno hoće li prijelazna odredba biti pretvorena u Punu odredbu, koja traje minimalno dvije godine i može biti produžena neograničen broj puta.

Odredbe o seksualnom riziku su na području Engleske i Walesa uvedene u ožujku 2015. godine i mogu biti primijenjene na bilo kojem pojedincu za kojeg policija procijeni da predstavlja rizik počinjenja seksualnog zločina, čak i ako nikada nisu bili osuđeni za ijedan zločin.

Odredbe spadaju u građanske naloge koje suci izdaju na nalog policije.

Tinejdžerica iz Ohia koja je optužena za online prijenos uživo silovanja svoje 17-godišnje prijateljice je porekla višestruke optužbe koje potiču iz incidenta koji se dogodio u veljači 2016. godine.

Optuženica Marina Lonina (18) i neimenovana žrtva (17), koje su prijateljice i pohađaju istu srednju školi - upoznale su Raymonda Gatesa (29) u trgovačkom centru dok su bile u kupovini. On im je kupio bocu votke i nagovorio ih da se sutra nađu s njim, što je žrtva također željela.



27. veljače su pili u Gatesovom domu u gradu Columbus, kada je on počeo seksualni napad na 17-godišnju žrtvu. Lonina je tada počela online prijenos napada uživo koristeći aplikaciju Periscope, rekao je okružni tužitelj Ron O'Brien. Policijsko izvješće navodi da je Gates držao žrtvu ispod sebe težinom svog tijela dok ju je silovao. Tinejdžericu se na snimci može čuti kako više puta vrišti "Ne, jako me boli", "Molim te stani" i "Ne, molim te ne!"

Odvjetnik obrane Sam Shamansky je na sudskoj raspravi prošlog petka ustvrdio da je "Marina pokušavala snimiti silovanje kao dokaz". "Ona ima naviku snimati sve putem ove aplikacije zvane Periscope," objasnio je Shamansky. "Učinila je sve što je moguće da ograniči to što se događalo, čak toliko da je svoje sljedbenike na Periscopeu pitala 'Što ću sada?'" "Moja klijentica nije kriva. Ona se tu našla usput, tako reći," dodao je Shamansky.

Na svojoj stranici, Periscope (koji je inače u vlasništvu Twittera) opisuje kako koristi pametne telefone za prijenos snimaka uživo i kako "predstavlja najbliže teleportaciji što trenutno možete iskusiti". "Slika može vrijediti tisuću riječi, no snimka vas može prenijeti nekamo i pokazati vam sve što se događa," nastavlja opis.

Par je optužen za silovanje, otmicu, seksualni napad i dijeljenje dječje pornografije. Ako budu osuđeni, oboje im prijeti po 40 godina zatvora. Lonina je također optužena za ilegalnu uporabu maloljetne osobe u umjetničkoj predstavi koja sadrži golotinju, prenosi Associated Press. Oboje poriču krivnju i određene su im jamčevine u iznosu od 125 000 i 300 000 $.

Na sudskoj raspravi je okružni tužitelj O'Brien odbio ideju da je Lonina djelovala u najboljem interesu žrtve kada je započela sa snimanjem napada. Ona je na početku rekla da je mislila da će njeno snimanje spriječiti napad. No nakon toga, kako je rekla, "malo se zanijela likeovima" dodaje. "Nikada nisam vidio ovakav slučaj u kojemu bi zapravo prenosili silovanje uživo. Sudeći po snimci koju sam vidio, nije mi se uopće doimalo kao da pokušava pomoći žrtvi." Noć prije, O'Brien je također naveo, Lonina je već potajno slikala djevojku.

O'Brien kaže da su vlasti konačno postale svjesne incidenta kada je prijateljica žrtve ugledala slike i potom obavijestila policiju.

Shamansky je zaključio obranu rekavši da je njegova klijentica obična tinejdžerica koju je iskoristio opasni odrasli muškarac. "Ona je dobra djevojka. Pri kraju je srednje škole. Dolazi iz dobre obitelji i potpuna je suprotnost seksualnog napasnika... pravi silovatelj je pred sudom, a ne moja klijentica."

Zatvorski čuvari nisu imali pojma da se među to dvoje razvila veza.

Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."

"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."

"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."

"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.

Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.

On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."



- Marko Tulije Ciceron

Izložak A: James Deen o feminizmu, svojim obožavateljicama i zašto je toliko popularan

"Morao sam ući u pornobiznis jer su svi drugi glumci bili stereotipni: nabildani muškarci muškog izgleda."

Na organiziranoj zabavi, Deen se priprema na spankanje svojih obožavateljica, za po 20 $ po jednom udarcu. Cura koja će primiti šamar po guzi, obična crnka koju biste mogli upoznati bilo gdje, podigne svoj topić i istakne svoju guzu. Deenova ruka je ošamari i cura otiđe kao zadovoljan kupac.

Deenova popularnost kod žena također naglašava nešto drugo: žene (oh ne!) gledaju pornografiju. "2015. godina je," kaže Deen. "Mislim da bismo u današnjem društvu trebali priznati, složiti se i prihvatiti da žene imaju seksualnost."

Magazin Frisky više neće objavljivati kolumnu sa seksualnim savjetima Jamesa Deena

Saznala sam za Stoyine optužbe nekoliko sati nakon što ih je objavila, te sam odmah donijela odluku o ukidanju kolumne Jamesa Deena u našem časopisu. Također će biti uklonjeni svi oglasi koji upućuju na njegovu web stranicu.

James Deen mi se jako sviđao i bilo mi je drago surađivati s njim. Ponudila sam mu ulogu kolumnista jer mi se sviđala njegova direktnost i samopouzdanje, ali ponajviše njegov naglasak na komunikaciji i PRISTANKU. Sada više ne mogu surađivati s njim. Nikakva pozitivna prošlost među nama ne može nadići činjenicu da JA VJERUJEM ŽENAMA.

Predosjećam da će neki reći: "Ali što je s njegovom stranom priče? Što je s dokazima?" Kao i kod velike većine optužbi za silovanje, Stoyina riječ je vjerojatno jedini dokaz, tako da se sve svodi na situaciju "on je rekao/ona je rekla". JA VJERUJEM ŽENAMA.

Tori Lux: James Deen je napao i mene

Zovem se Tori Lux i bivša sam pornoglumica. U lipnju 2011. godine, dok sam snimala scenu u režiji velike pornokuće, napao me James Deen.

Iako James nije toga dana imao scenu sa mnom, bio je prisutan na snimanju, te me čim sam završila svoj dio počeo gnjaviti. Nisam imala vremena ni odjenuti se kada mi je rekao:
"Tori Lux, želiš li pomirisati moja jaja?"
"Ne," odgovorila sam mu neutralnim tonom.
"Ponovit ću: Tori Lux, bi li htjela pomirisati moja jaja?" upitao je, ovog puta agresivnije.
"NE," rekla sam odlučno kako bih postavila granicu - koju je James odmah zanemario, zgrabio me za vrat i gurnuo na madrac na podu.
Zatim je sjeo na moja prsa, podigao ruku i pljusnuo me. Učinio je ovo pet ili šest puta - vrlo jako - prije nego se maknuo s mene.
Dezorijentirana i bolne vilice, ustala sam ali me onda zgrabio za kosu i prisilio da kleknem, gurajući moje lice u njegovo međunožje prije nego me bacio na pod. Bila sam potpuno ošamućena i nisam znala kako reagirati. Osjećala sam pritisak pristojno ponašati s obzirom na to da se ovo dogodilo na velikom snimanju, u sobi s drugim ljudima koji nisu uopće intervenirali.

"Da ponekad znači Ne"
- Jordan Bosiljevac, Sveučilište Clairmont Kalifornija, SAD

Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.

Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...

Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'

Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.

Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.

Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.

Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.

Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.

Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.

Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.

... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.

Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.

- Narodna

"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.

Tog listopada 2011. godine, Maria Di Toro je bila 29-godišnja odvjetnička savjetnica, te je još povremeno radila kao manekenka.

Maria je odrasla u obitelji snažnih žena i ljubitelja životinja.

Imala je dečka, 48-godišnjeg Francisa Larosa, Južno-afričkog trkača, pomorca i studenta matematike na njujorškom sveučilištu. U tom trenutku su Di Toro i Laros bili skupa 3 godine. Di Toro je govorila da ju je Laros učinio "boljom, strpljivijom ženom" ( ). Njihova veza, Francis je rekao, bila je "samo tako blesava" (eng izv: "goofy as hell").

Di Toro i Greg Kelly, poznati Foxov TV voditelj koji je nekada izvještavao iz Iraka, upoznali su se na Trećoj aveniji u New Yorku, blizu njenog stana na Manhattanu. Di Troo je šetala svog psa kada je na ulici zaustavila Grega kako bi rekla da ga je prepoznala i da bolje izgleda uživo nego na televiziji. Greg je počeo šetati i pričati s njom i na kraju su razmijenili brojeve.

Marijina sestra Angela je kasnije toga dana svratila u njen stan. Kada joj je Maria ispričala o svom susretu s Kellyem, Angela je odmah postala na Facebooku da je Greg Kelly pozvao njenu sestru van.

Greg joj je navečer poslao poruku i počeli su se dopisivati, isprva, sasvim obično i pristojno, a zatim intimnije i s više flertovanja.

Sljedećeg tjedna, Greg je nazvao Mariu dok je bila na poslu i među ostalim je pitao koja je njena najdraža poza u seksu. Ona mu je rekla i pitala ga za njegovu. Od tada su njihovi razgovori postali opušteniji, s više povjerenja, i eksplicitniji, opisala je Maria.

Sutradan, na 08. listopada, Maria je rekla Gregu da ide u svoj ured u Wall Streetu oko podne kako bi dovršila nešto. On je predložio da se nađu kad ona završi i ona je prihvatila. Usput su nastavili s dopisivanjem. Prije nego je napustila ured, Maria je nazvala Francisa kako bi otkazala planove s njim ( ), rekavši mu da ide na piće s prijateljicom.

Našla se s Gregom ispred ureda i uputili su se do obale. Negdje u tom trenutku su oboje priznali da su u vezama. Maria kaže da je rekla Gregu da se ništa ne može dogoditi između njih.

Dok su šetali i pričali, odlučili su sjesti na piće u obižnju pivnicu. Greg je platio prvu rundu, a Maria drugu. Njihov razgovor je pomalo postao vrlo izravan i seksualan, prepun fetiša i prepričavanja seksualnih iskustava, kaže Maria. Ona je platila treću rundu ali, nakon samo par gutljaja, iznenada se osjetila prilično omamljenom. Napustili su bar.

Maria se nakon toga ne sjeća puno, ali sjeća da je pitala Grega da joj kupi kolačić iz slastičarne dok su šetali do njenog ureda. Sjeća se "serije vizija" na ulici, ispred ureda i u predvorju. Sjeća se da ju je on gurnuo uz zid i ljubio, rekla je. Također se sjeća bivanja u uredu i gledanja uvis u njegova gola ramena i zamućeno lice. rekla je. Sjeća se da joj je Greg govorio da ustane ali da nije mogla, te da je i dalje bilo sunce. Sjeća se da je on sjedio na stolici s mobitelom u ruci i pitao je uzima li kontracepciju, rekla je (i odgovorila ne; Francis je bio na vazektomiji). Sjeća se da se probudila sama, kotrljala po podu i povraćala dok je vani bio mrak. Njen grudnjak je bio otkopčan ali i dalje na njoj. Ne sjeća se kako se vratila doma ali sjeća se kako se Francis svratio kod nje kasno navečer, zabrinut i sumnjičav jer mu se nije javljala satima; Maria mu je rekla da ne želi pričati o tome, rekla je.

Francis je "zbrojio dva i dva" nakon što je vidio kožu crvenu od tepiha na Marijinim koljenima (dok je klečala i primala ga u usta ili odostraga, op.prev. ), rekla je. Pričali su satima i Maria mu nije rekla cijelu istinu, pa ni to da joj se Greg na početku sviđao. Ali malo po malo, priznala je sve čega se sjećala. Francis joj je rekao da joj oprašta. Također joj je rekao da nije pristala na seks i da je bila silovana - što ona nije odmah prihvatila.

Nekoliko dana kasnije, rekla je svojoj najboljoj prijateljici i sestri blizanki Angeli o svojoj noći s Gregom.
"Prve riječi koje su izašle iz mojih usta bile su 'Znači silovao te?'" Angela je kasnije rekla. Ali Maria i dalje nije vjerovala u to.

U ponedjeljak, Greg je nazvao Mariu, rekla je, i pričali su o tome kako su se napili prije dva dana. Pitao ju je je li joj bilo ugodno, Maria je rekla, a ona je odgovorila da se sjeća. On joj je spomenuo neke eksplicitne detalje, uključujući kako je svršio na njene grudi nakon što je htio u njena usta ali "ona mu nije dozvolila". Također ju je pitao želi li se "opet je**ti", na što je ona rekla "Da, svakako."

Dva dana kasnije, ona je njega nazvala kako bi ga obavijestila da njen dečko Francis zna sve i da je "njen svijet okrenut naopačke." Pitala ga je je li svršio u nju, na što je on rekao da nije. Pitala ga je je li stavio nešto u njeno piće, na što je on rekao da se osjeća neugodno od takvih pitanja i da mu se ne sviđa kamo ide ovaj razgovor

Sljedećeg četvrtka, 13. listopada, Francis je vani trčao kada je naletio na Gregovog oca Raya Kellya kako drži govor pred policijskom spomen-pločom pored rijeke. "Ako ne učinim ovo sada," Francis kaže da je pomislio, "Nikada si neću oprostiti".

Francis je prišao Rayu i sugerirao pročelniku policije da pita svog sina o događajima koji so doveli do silovanja Francisove cure. Ray je pitao kako se zove ta cura, na što je Francis ponovio neka pita svog sina. Kako Francis navodi, Ray mu je rekao da mu napiše pismo.

Dva dana kasnije, Francis je poslao SMS Gregu. "Samo sam ga htio uplašiti - reći mu da je gotovo, sada kada zna njegova obitelj." "Rekao sam 'Rekao sam tvom ocu da bi te trebao pitati o tome što se dogodilo na dan kada si silovao Mariu. Možda da si upola muškarac kao što je bio tvoj otac, zaštitio bi je, a ne iskoristio.'"

Dva dana kasnije, Francis nadalje kaže, opet je poslao poruku Gregu kako bi mu rekao da mu se više neće javljati. Greg nije odgovorio ni na jednu ni na drugu poruku.

Nakon toga je Maria još dva puta poslala SMS Gregu, pokušavajući doći do odgovora što se dogodilo te noći. Rekla mu je da ne odobrava Francisove SMS-ove. Rekla je Kellyu da misli da je on dobar tip i da se samo želi naći i porazgovarati, ali on nije odgovorio.

Navečer 31. listopada, Maria kaže, saznala je da je trudna. Opet je nazivala Grega i slala mu SMS-ove, govoreći mu da je Laros obavio vazektomiju tako da to svakako mora biti Gregovo dijete (da da, žena koja je toliko voljna varati svog Beta plišanog medvjedića sigurno ima redovne spolne odnose s njim, op.prev.), te da ne zna kamo se okrenuti. Zatim mu je napisala da ide u kliniku potvrditi trudnoću i da već ima ugovoren termin za abortus, te da će mu se javljati. To je i činila sve do abortusa 12. studenoga, koji je potvrdio njen liječnik. Greg nije odgovarao.

Negdje u ovo doba, Maria je posjetila misiju Sestara Života (postoji li gori i licemjerniji trenutak za posjet takvoj misiji nego odmah nakon abortusa?), jer je obožavala časne i provela je godine u Katoličkoj školi. Časne su joj tamo rekle da je silovana.
Kako bi se lakše nosila sa svima, neko vrijeme je prisustvovala sastancima u crkvi u sjeverozapadnom New Yorku, organizirajući produkciju Vagininih Monologa, te u radu grupe za širenje svijesti o zlostavljanju žena koju je utemeljila poznata feministica Eve Ensler.

Dva mjeseca kasnije, u utorak 24. siječnja, Maria i njena sestra ušetale su u 13. policijsku postaju NYPD-a gdje je ispričala cijelu priču, te je nakon toga ponovila barem 5 puta javnom tužitelju i njegovim pomoćnicima.

Mnogo je toga kasnije bilo napisano o tome zašto je Maria odlučila podnijeti prijavu. "Ali postoji li 'pravi trenutak' kada bi žena trebala prijaviti sve?" Maria je pitala? Sve što je znala o seksualnim zločinima i pravima žrtava je dolazilo iz novina ili serije Law & Order.

Istina, kaže Maria, je bila kompliciranija. "Shvaćanje što mi je [Greg] učinio nije došla preko noći. Nisam shvatila da sam silovana.... nisam shvatila da ovo nije kako bi muškarci trebali tretirati žene." Iako je Francis bio glavni faktor koji je Mariji pomogao doći do tog zaključka, kaže da je njen razlog za to što je prijavila Grega bio kompliciraniji.

Kada se Maria predstavila organima vlasti kao žrtva silovanja i tijekom te noći ponavljala priču, "osjećala se super, baš svakog puta".

Na 7. veljače, Martha Bashford, voditeljica odjela za seksualne zločine javnog tužiteljstva, izjavila je da neće biti poduzimane daljnje pravne akcije protiv Grega Kellya. U službenom pismu upućenom njegovom odvjetniku napisala je da "nakon pregleda cjelokupnih dokaza, utvrdili smo da činjenice utemeljene tijekom naše istrage ne odgovaraju definiciji seksualnog napada po kaznenom zakonu države New York. Stoga, nije prikladan ikakav kazneni progon.”

Maria kaže da i dalje ima problema s nošenjem s činjenicom da su pismo gđe. Bashford svi mediji upotrijebili protiv nje. "Zbog tog pisma, novine su mogle reći 'evo tjelesnog dokaza da je lagala'", Maria kaže. "Zbog tog pisma, novine su dobile dozvolu za govorenje meni i ostatku svijeta da mi se nije dogodilo to što mi se dogodilo. Zbog tog glupog pisma, kažu mi da nisam silovana."

Linda Fairstein, koja je 26 godina vodila odjel javnog tužiteljstva za seksualne zločine sve dok 2002. godine nije otišla u mirovinu, komentirala je slučaj:

gđa. Fairstein je rekla da "ne vjeruje da je postojao bilo kakav znak nesposobnosti za izražavanje svog odbijanja". Istraga je završila, gđa. Fairstein napominje, onog trenutka kada su prikupljeni dokazi da je Maria donosila svjesne odluke upravo tijekom onog perioda za koji tvrdi da je provela bez svijesti.

"Jedini način za rekonstrukciju slučaja kada se svjedok ne može sjetiti ničega, je pronaći i analizirati ove dokaze," kaže gđa. Fairstein. Po zakonima države New York, tužitelji bi morali dokazati da je Marijina razina onesposobljenosti alkoholom dovela do nesposobnosti za davanje pristanka na seks. Sjeća se da je u ovom slučaju kritičan dokaz ispao "potpisani račun iz pivnice".

"Razina onesposobljenosti mora biti puno ekstremnija od one na kojoj osoba može platiti račun i potpisati se na potvrdi plaćanja kreditnom karticom," kaže gđa. Fairstein. Novine "The Post" su također objavile da su istražitelji došli u posjed videa koji je snimila sigurnosna kamera u zgradi u kojoj se nalazi Marijin ured, na kojemu je "vidljivo kako ona hoda na svoje vlastite dvije noge, bez klaćenja".

"Ako je hodala od pivnice do ureda i pri tome platila račun za treću rundu pića - to je način na koji tužitelj mora izmjeriti je li postojala onesposobljenost ili nije," nastavlja gđa. Fairstein. "Sjetite se da ne trebate biti mortus pijani kako biste otišli na krivi kat. No ona je točno znala gdje se nalazi. Nije greškom otišla u Empire State Building."

Maria kaže da se ne sjeća ulaska u svoj ured; ima kratku 'viziju' čuvara na recepciji, ali budući da je on poznaje i da je ona već prije tijekom toga dana posjetila ured, mogao ju je propustiti bez da od nje traži ponovno provlačenje kartice.

"To što se ona ne sjeća da je pristala ne znači da nije pristala," kaže gđa. Fairstein. "Kako tražite od nas, tužiteljstva ili porote, da rekonstruiraju ono čega se svjedok ne sjeća?"

Marijini razgovori s Kellyem poslije njihovog susreta su također djelovali protiv nje. Maria nije sačuvala niti jednu poruku od Grega ili poslanu Gregu, ni prije ni poslije 08.10. - koje su istražitelji iz ureda javnog tužiteljstva. Ali jedan anonimni izvor je izvjestio Daily News da su SMS-ovi i ostale poruke razmijenjene nakon susreta sadržavale dogovore o "ponavljanju svega". The Post je prenio da je poruka bilo 17, te da je njihov ton bio "strastven".

A jesu li bile? "Ne mogu se zamisliti u tom mentalnom stanju," kaže Maria. Zato što nije sačuvala poruke i ne može se sjetiti što je točno pisalo u njima, suzdržava se od izjave da sigurno nisu takve.

Dvije godine poslije, kada Maria razmatra reakcije okoline na njen slučaj, kaže da je zapanjena manjkom ženske podrške - od online komentatora pa do žena u njenoj vlastitoj obitelji. Njena rodica je članu obitelji rekla da je "očito" da je Maria "to htjela".

Neke od kolegica iz srednje su joj napisale pisma podrške, i neki blogeri su kritizirali novine koje su je identificirale. Ali kako je vrijeme prolazilo, Maria kaže da je vidjela samo mračnu stranu, pogotovo na poslu. Novinari su bili pred uredom svakog dana, tako da joj je ponuđen plaćeni dopust. Kada se vratila sljedećeg mjeseca, njeni suradnici - pogotovo žene - kaže, nisu skrivali što misle o njoj. Govorili su joj da je "učinila ovo mjesto užasnim". Nazivali su je "odvratnom". Čekalo ju je puno zakašnjelih obveza, a asistentica koju su joj dodijelili da joj pomogne je odbila raditi s njom, kaže Maria.

Francis Laros, što se njega tiče, može biti strpljiv i pun opraštanja, te ne baš "grub", kako ga je nazvao Daily News, ili vrsta koja će podići glas. Ali posjeduje tihu želju za pravdom kada su u vezi Greg Kelly i tabloidi. "Želio bih da Kellyevi do kraja života osjećaju nelagodu kod riječi 'silovanje' ili imena 'Maria', na isti način na koji se Clintonovi moraju crvenjeti kada čuju riječ Monica."

Francis i Maria su i dalje zajedno. Kaže da se još uvijek pokušava nositi sa zamišljanjem Marije "u komi" na podu svog ureda - nešto što joj nikada ne spominje.

"Nazovite kako to god želite," nastavio je Francis. "To je u najgorem slučaju bilo silovanje. U najboljem je neukusno ostaviti ženu da leži u svojoj povraćevini na podu."

Vrhovni Inkvizicijski sud potvrdio presudu za za širenje hereze ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima



Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.

Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.

Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.


Izvor slike

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."

Vrhovni sud potvrdio presudu za silovanje ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima, prva takva u Izraelu.

Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.

Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."

Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari

Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.

"Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je.

"Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu."

Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve.

Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.