Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.

- Narodna

"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.

Vrhovni Inkvizicijski sud potvrdio presudu za za širenje hereze ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima



Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.

Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.

Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.


Izvor slike

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."

Vrhovni sud potvrdio presudu za silovanje ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima, prva takva u Izraelu.

Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.

Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."