Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

ponedjeljak, 29.12.2014.

Predsjednički izbori 2014: Odaberite stožer s najljepšim djevojkama!

Svanuo je i taj ponedjeljak! Čestitam svim kandidatima na ostvarenim uspjesima i zahvaljujem svim biračima na izlasku na birališta po onako ružnom vremenu. Prepustit ću drugima analizu političkih posljedica izbora i umjesto toga se pozabaviti nečim važnijim:

Koji je izborni stožer u večeri objave rezultata imao najljepše djevojke?

Krenimo redom po ostvarenim udjelima glasova:

Napomena: Navedene slike su samo za svrhu ilustracije i komentara. Ako ste pratili jučerašnju objavu rezultata, ravnajte se po svom sjećanju

1. Stožer Ive Josipovića


Izvor slike

Žene u stožeru SDP-a Ive Josipovića su po mojoj ocjeni bile "slatke". Privlačne, ali ništa posebno. Neke od njih su pomalo zaobljene unatoč svojoj mladosti, no to je vjerujem tipično za naše panonske krajeve i ne držim to protiv njih.

Ono što me na ovoj slici pogotovo zabavlja je izraz lica djevojke iza Josipovića. Svi ljudi, ali žene pogotovo, obožavaju "biti dio nečega višega", pogotovo ako to vodi karizmatičan muškarac (ne zgodan, karizmatičan). Kod muškaraca je ta vrsta zanosa u pravilu vezana za osjećaj ponosa i uspjeha, dok je kod žena ta vrsta zanosa u pravilu vezana za seksualno uzbuđenje. Stoga bih ovakav izraz lica definitivno nazvao "orgazmičnim osmjehom".

I to nije ništa loše.

2. Stožer Kolinde Grabar-Kitarović


Izvor slike

Također slatko i slavonski puteno, ali moram priznati da kao ni kod protivnika joj nisam oduševljen. HDZ & C.O. su u prošlosti imali puno ljepših žena (hint: u doba kada im je predstavnik bio jednako karizmatični Sanader). Da vidimo čega još ima...

3. Stožer Ivana Vilibora Sinčića


Izvor slike

Ovdje nisam uopće vidio stožer kao stožer, no djevojka (pretpostavljam) Ivana Sinčića je zgodna, pokazuje iskrenu naklonost prema njemu, i zrači vedrinom. Od jednog mladog celebritya koji razumije prirodu moći ne bih očekivao ništa manje. Svejedno, ne mogu ne napomenuti da je njihova veza vrlo neobična, te zbog toga moram biti skeptičan.

S tim rečenim, mislim da ako želi dalje napredovati (bilo u igri bilo u politici) mora malo izaći iz svoje kože i biti trunku manje umrtvljen, te kontrolirati nezgodne tikove (trzanje usana i obrva).

4. Stožer Milana Kujundžića


Izvor slike

Iako nisam uspio naći bolju sliku koja prikazuje više žena ili ljepše žene (kao najneuspješniji kandidat je Kujundžić dobio i najmanje medijske pozornosti u izbornoj večeri), moram reći da je u njegovom stožeru bilo nevjerojatnih ljepotica, koje bi inače bez problema kandidirale na raznim natjecanjima za Miss. Inače, osobno držim da Dalmacija, ali pogotovo Zagora (to vam je ono krševito područje oko Knina, Sinja i sl.) ima jedne od najljepših crta lica na svijetu, te je u kombinaciji s vrlo niskom stopom pretilosti to često dobitna kombinacija.

Za zlobnike, to što mislim da je Kujundžić okupio najljepše djevojke naravno ne znači da sam glasao za njega. Komentiram ljudsku seksualnost zato što mi je zanimljiva ta tema, ne zato što po tome donosim odluke u životu.

Koji je vama stožer imao najljepše djevojke? Glasujte... sad!

Oznake: ljepota, politika, zabava, sociologija, Vijesti


- 09:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.12.2014.

Stvarno? "Svejedno je u kakvoj obitelji djeca odrastaju"

- "Ja sam samohrana majka i moje dijete ima sve što treba"
- "Sve što dijete treba je bezuvjetna ljubav"
- "Ja sam odrastao/la sa samo jednim roditeljem i ispao/la sam ok"
- "Vrsta obitelji nema nikakav utjecaj na odrastanje djece"
- "Čak i ako djeca sa samo jednim roditeljem imaju neke probleme, to je samo zbog financijskih poteškoća"
- "Bolje za dijete da bude s jednim roditeljem koji ga voli nego u obitelji gdje se roditelji svađaju"
- "Djeci samohranih majki ništa ne nedostaje"
- "Biti samohrani roditelj je teško zbog manjka potpore društva"
- "Djeca u homoseksualnim zajednicama imaju sve što im treba"
- "Ne postoji idealna roditeljska situacija"
- "Brak nije relevantan za socijalnu politiku"
- "Dijete neće biti gay zato što su ga odgojili gay roditelji"
- "Jednoroditeljska obitelj nije ništa gora za dijete nego bilo koja druga"
- "Nije potrebno imati partnera za podizanje djeteta"
- "'Tradicionana obitelj' nema veze s time hoće li dijete odrasti u zdravog i uspješnog pojedinca"


- Rekla-kazala



Na što mislim ovim znakom "Pobijeno"? Pročitajte nekoliko studija o životnim ishodima djece iz alternativnih oblika obitelji i zaključite sami:

Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju od 200 do 500% veću šansu nekog emocionalnog poremećaja, 50% do 100% veću šansu nekog poremećaja ponašanja, te 300% veću šansu nasilničkog ponašanja. To razvod čini traumatičnim otprilike koliko bi bila traumatična teška ozljeda ili bolest.


Izvor slike

S dodatnom napomenom: Pronalazak novog partnera ne pomaže djeci u oporavku i izbjegavanju ovih posljedica

Djeca samohranih roditelja su imala dvostruko veću šansu imanja nekog problema s mentalnim zdravljem u odnosu na onu koja su živjela sa vjenčanim ili nevjenčanim parovima u istom domu: 16% naspram 8%. Ovaj odnos je također bio pronađen i u zapadno-australskom ispitivanju na uzorku od 14 100 djece (Zubrick, et al., 1995.)

"Djeca iz obitelji sa samohranim roditeljima imala su veću šansu (odnos 2:1) morbiditeta mentalnog zdravlja nego ona u obiteljima s oba roditelja.">

Unutar uzorka djece samohranih roditelja na području Velike Britanije, na učestalost mentalnih poremećaja nije bitno utjecalo to je li samohrani roditelj bio nikada vjenčan, udovac, razveden ili rastavljen. Unatoč tome, djeca koja su živjela s oba nevjenčana roditelja su svejedno imala veću šansu imanja poremećaja u ponašanju u odnosu na djecu koja su živjela s oba roditelja u braku: 8% naspram 4%.


The mental health of children and adolescents in Great Britain; The report of a survey carried out in 1999 by Social Survey Division of the Office for National Statistics on behalf of the Department of Health, the Scottish Health Executive and the National Assembly for Wales, H. Meltzer, R. Gatward, 1999.

Udio djece s emocionalnim poremećajima koja su živjela sa samohranim roditeljem koji je bio udovac, razveden ili rastavljen bio je dvostruko veći nego kod djece bez emocionalnih poremećaja (31% naspram 15%).

Među djecom s poremećajima u ponašanju, udio koji je živio s oba nevjenčana roditelja, nikada vjenčanim samohranim roditeljem ili razvedenim samohranim roditeljem bio je veći nego kod djece bez takvog poremećaja (12% naspram 8%, 14% naspram 7%, te 27% naspram 15%)


Mental health of children and young people in Great Britain, 2004, Summary Report; H. Green, Á. McGinnity, H. Howard Meltzer, T. Ford, R. Goodman, The Office for National Statistics, 2004.

Djeca čiji su se roditelji rastali tijekom tri godine studije imala su 453% veću šansu razvoja emocionalnih problema nego ona čiji su roditelji ostali zajedno, te su imala 287% veću šansu poremećaja u ponašanju. Mladi ljudi čiji su se roditelji rastavili su također imali 300% veću šansu nasilničkog ponašanja.

Djeca i mladež u kućanstvima "obnovljenih obitelji" (gdje je njihov skrbnik našao novog partnera, op.prev.). pogotovo u onim obiteljima gdje su dobila polubraću ili polusestre, imali su jednako povišenu šansu za poremećaje u ponašanju kao i ona čiji su se roditelji samo rastali.

Općenito je traumatičnost razvoda za dijete (ocijenjena kroz posljedičnu šansu nastanka emocionalnih problema) bila ekvivalentna teškoj ozljedi ili bolesti.

Tijekom trajanja studije na uzorku od 5,364 djece u dobi između 5 i 16 godina, 3% uzorka je razvilo barem jedan novi problem. Od onih koji su već imali barem jedan problem na početku studije, 30% ih je nastavilo imati isti problem i nakon tri godine u slučaju emocionalnih problema, a 43% u slučaju problema u ponašanju.


Department for Health and the Scottish Government, 2008.

Bonus zaključak iz sve tri studije: netradicionalna obiteljska situacija češće uzrokuje emocionalne poremećaje kod djevojčica nego dječaka (62% naspram 46%), a poremećaje ponašanja češće kod dječaka nego kod djevojčica (55% naspram 47%). U oba slučaja su problemi sve izraženiji što je dijete starije, počevši od puberteta.

Drugim riječima, djevojčice iz netradicionalnih obitelji imaju veću šansu izrasti u narcisoidne djevojke koje će tražiti ogromnu količinu igre ali prema vani se doimati normalnima i manje pogođenima situacijom, dok dječaci imaju veću šansu izražavati probleme i izrasti u prepoznatljivo problematične "hahare šta snifaju lipilo", i jednog dana se možda oporaviti (ako prije toga ne završe u zatvoru) (op.prev.).


Izvor slike

Samohrani roditelji češće primjenjuju zlostavljačke vrste nasilja (tj. sredstava prisile koja ili nemaju odgojnu funkciju ili prelaze njen uobičajen opseg, op.prev.) nad svojom djecom:

Nacionalna anketa na uzorku od šest tisuća kućanstava pronašla je da samohrani roditelji imaju veću šansu koristiti zlostavljačke vrste nasilja nad svojom djecom nego oni u kućanstvima s dva roditelja. Za majčinsko zlostavljačko nasilje se čini da je vezano za razinu siromaštva u kućanstvima samohranih majki, dok za očinsko zlostavljačko nasilje nije pronađena takva povezanost.

Child abuse and violence in single-parent families: Parent absence and economic deprivation; Gelles, Richard J.
American Journal of Orthopsychiatry, Vol 59(4), Oct 1989.

Unatoč tome...

Samohrane majke imaju manje kontrole nad svojom djecom:

Najveća razlika opažena je u majčinoj samopercepciji kontrole djetetova ponašanja, pri čemu su samohrane majke izvijestile o slabijoj kontroli od majki iz obitelji s oba roditelja. Slično tome, samohrane su majke i svoju psihološku kontrolu djeteta procijenile nešto slabijom od majki iz tradicionalnih obitelji.

Roditeljsko ponašanje i obiteljska klima u obiteljima samohranih majki; Keresteš Gordana, časopis Društvena istraživanja, 2001.





"Gđa. Bartlett je u intervjuu objasnila da je njena kćer postavla vrlo neposlušna još od doba vrtića kada je otac otišao"

Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju značajno veći rizik od neuspjeha u školovanju i od dječjih psihijatrijskih poremećaja:

Podaci iz Studije o zdravlju djece Ontario su upotrijebljeni za ispitivanje asocijacije između statusa jedno-roditeljske obitelji i dječjih psihijatrijskih poremećaja i neuspjeha u školovanju. Rezultati bivarijantne analize pokazuju da djeca u jedno-roditeljskim obiteljima imaju malen ali statistički značajan rizik od neuspjeha u školovanju. Ipak, ove iste obitelji pate i od značajnih ekonomskih i društvenih poteškoća. Kada se multivarijantnom analizom korigira za varijable koje označavaju poteškoće, poput siromaštva ili obiteljske disfunkcije, ova korelacija postaje statistički beznačajna.

Single-Parent Families: Child Psychiatric Disorder and School Performance; HFATHER MUNROF. BLUM, PH.D.correspondence, MICHAEI H. BOYLE, M.S.C., DAVID R. OFFORD, M.D., The American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 1998.


Izvor slike

Iz gornjih i još nekih istraživanja je očito da dio ovih problema nastaje zbog lošeg financijskog stanja ili drugih negativnih faktora (selidba, nesređeni obiteljski odnosi, neviđanje jednog roditelja...). Znači li to da je za njih krivo siromaštvo i nezdrav stav društva prema alternativnim obiteljima? Da će problem biti potpuno eliminiram ako mu se mi kao društvo još samo malo posvetimo?

Ne:

Čak i kada se kroz multivarijantne modele uzme u obzir širok raspon demografskih i socioekonomskih okolnosti, djeca samohranih roditelja i dalje imaju izrazito (200-400%) povećane rizike mortaliteta, težeg morbiditeta i ozljeda.

U ovoj populacijskoj studii, prikupili smo podatke o općenitom i uzročnom mortalitetu između 1991. i 1998. i rizik od zaprimanja u bolnicu između 1991. i 1999. za 65 085 djece sa samohranim roditeljima i 921 257 djece s oba roditelja. Procijenili smo relativne rizike Poissonovom regresijom, korigirali za faktore zbog kojih bi ljudi češće mogli ispasti samohrani roditelji, te za druge faktore koji (prvenstveno kao rezultat samohranog roditeljstva) mogu utjecati na odnos između vrste roditeljstva i rizika.

Djeca samohranih roditelja pokazala su povećane rizike psihijatrijskih bolesti, suicida, pokušaja suicida, ozljeda i ovisnosti. Nakon korekcije za ometajuće faktore kao što su socioekonomski status ili roditeljski mentalni problemi i ovisnosti, djeca u kućanstvima s jednim roditeljem imala su povećane rizike u odnosu na djecu u kućanstvima s oba roditelja:

Psihijatrijska bolest: 210% za djevojčice, 250% za dječake
Suicid: 200% za djevojčice, 230% za dječake
Alkoholizam ili bolest vezana za konzumaciju alkohola: 240% za djevojčice, 220% za dječake
Narkotici ili bolesti vezane za uporabu opojnih sredstava: 320% za djevojčice, 400% za dječake

Dječaci su također imali znatnije povećan općeniti mortalitet u odnosu na djevojčice.


Mortality, severe morbidity, and injury in children living with single parents in Sweden: a population-based study; Weitoft GR1, Hjern A, Haglund B, Rosén M., Lancet, 2003.


Ako napunimo ovu rupu bez dna novcem, možda dijete ipak ispadne ok...
Izvor slike


Idealni socio-ekonomski uvjeti i okolina uistinu mogu ublažiti negativni efekt samohranog majčinstva, ali samo do neke mjere.

Djeca samohranih majki pokazala su povećan rizik što se tiče općenitog lošeg zdravlja po procjeni roditelja (39% više za dječake, 73% više za djevojčice), psiholoških problema (90% više za dječake, 58% za djevojčice), pretilosti (23% više za dječake, bez utjecaja za djevojčice), i astmu (bez utjecaja za dječake, 90% više za djevojčice). Prilagođavanje za socio-ekonomske faktore je umanjilo snagu korelacije između vrste obitelji i navedenih problema. Faktori okoline, s druge strane, nisu značajno utjecali na razliku između djece s dva roditelja i djece sa samohranom majkom.

Povećani zdravstveni rizici koje doživljavaju djeca iz obitelji samohranih majki mogu biti samo djelomično objašnjeni socio-ekonomskim faktorima, dok ih faktori okoline uopće ne objašnjavaju.


Increased health risks of children with single mothers: the impact of socio-economic and environmental factors; Scharte M., Bolte G., Department of Occupational and Environmental Epidemiology, Bavarian Health and Food Safety Authority, Munich, Germany, 2013.

Samohrano majčinstvo je izrazito skupo, no koliko god se mi kao društvo trudili, jednostavno nema te količine novaca i pažnje koja bi mogla do kraja začepiti ogromnu rupu koju ono uzrokuje u životu djece.

Možda bismo nakon toliko desetljeća negacije trebali ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da je prisutnost oba roditelja (najčešće je otac taj koji nedostaje) vitalna i nenadoknadiva za razvoj djeteta?

Ali čekajte malo, što je onda s homoseksualnim parovima? Vidljivo je da značajan dio problema djece dolazi od manjka novca, vremena, pažnje i uzora tijekom njihovog odrastanja. Ako su oba roditelja tu, bez obzira na spol to će garantirano biti dobro za dijete. Zar ne?

Ne:


Izvor slike

Djeca homoseksualnih parova imaju 35% manju šansu od svojih vršnjaka završiti srednju školu, otprilike koliko i djeca samohranih roditelja.

S dodatnom napomenom: negativni efekt najbrže nastaje u predškolskim godinama, dodatno raste sa svakom godinom provedenom u kućanstvu toga tipa (samohranom ili homoseksualnom), te nije jasno jasno utječe li više na djevojčice ili dječake.

20%-ni uzorak kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine je omogućio identifikaciju djece koja su živjela s roditeljima istog spola, te usporedbu istoga sa stopama završavanja srednje škole. Ovaj vrlo veliki slučajni uzorak omogućava kontrolu za bračni status, omogućava praćenje po i gay i lezbijskim obiteljima, te je dovoljno velik za procjenu razlika između spola djeteta i spola (oba) roditelja. Djeca koja su živjela s gay i lezbijskim obiteljima u 2006. godini su imala 35% manju šansu završiti srednju školu u odnosu na djecu koja su živjela u vjenčanim obiteljima s roditeljima suprotnog spola. Kćeri ovakvih parova su imale znatno gore rezultate nego sinovi.

High school graduation rates among children of same-sex households; Douglas W. Allen, Review of Economics of the Household
Volume 11, Issue 4 , pp 635-658, 2013.


Empirijska saznanja pokazuju da negativni efekt života u obitelji sa samohranim roditeljem raste s brojem godina provedenim u takvoj obitelji, najveći je tijekom predškolskih godina, te je veći za dječake nego djevojčice.

Educational attainment of children from single-parent families: Differences by exposure, gender, and race; Demography ; Volume 25, Issue 2 , pp 221-234; Sheila Fitzgerald Krein, Andrea H. Beller, 1988.

Izgleda da nije važan samo broj roditelja, već i spol. Šokiran sam.

Do sada smo se bavili samo težinom života koja proizlazi iz odsustva roditelja, težine života i životnih okolnosti potenciranih odsustvom roditelja, te gledali samo krajnje negativne efekte (završavanje škole, depresija, uživanje droge i sl.). Bacimo sada pogled na direktne negativne efekte - one koji su vrijedni svake osude čak i ako ih netko uspije uspješno prebroditi. Govorim naravno o zlostavljanju.


Vrsta zlostavljanja koja pripada gotovo isključivo homoseksualnim parovima: prisiljavanje djeteta od 11 godina da počne uzimati hormone i odlaziti na operacije za mijenjanje spola

Ova bizarnost navedena gore je samo primjer događaja koji možda čak neće svima ni predstavljati nasilje, niti će se naći u statističkim podacima. Pogledajmo što kažu statistički podaci o seksualnom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju:


Kategorije navedene od gore prema dolje odgovaraju stupcima s lijeva na desno: dakle, najveće stope zlostavljanja djece se događaju u kućanstvima gdje samohrani biološki roditelj živi s partnerom, a najmanje u kućanstvima gdje oba biološka roditelja žive zajedno u braku.

Prevedeno u realnost, za dijete nema gorega od života sa samohranom majkom i njenim dečkom. Šansa za zlostavljanje svih vrsta je u tom slučaju zaprepaštujućih 1000% (10 puta) veća u odnosu na djecu koja žive sa svojim biološkim vjenčanim roditeljima.

Druga po redu po učestalosti zlostavljanja su kućanstva s "drugim vjenčanim roditeljima", dakle ili hetero ili gay brakovima gdje je dijete posvojeno. U tom slučaju je šansa zlostavljanja "samo" 600% (6 puta) veća.

Nevjenčani roditelji i samohrani roditelji bez partnera su trunku bolji, sa stopama zlostavljanja djece "samo" 400% (4 puta) usporedivima sa onim djeteta koje odrasta u domu ili kod bake i djeda, bez iti jednog biološkog ili posvojnog roditelja.




Kada suzimo pogled na vjerojatno najgoru vrstu zlostavljanja - dječje smrti uzrokovane nanesenim ozljedama - razlika postaje još gora: 5000% ili 50 puta.

Identificirali smo 149 smrtnih slučajeva tijekom 8 godina koji su bili uzrokovani nanesenim ozljedama. Djeca koja su prebivala u kućanstvima zajedno s nevezanim odraslim osobama su imala skoro 50 puta veću šansu umrijeti od nanesenih ozljeda nego djeca koja su prebivala u kućanstvima s 2 biološka roditelja.

Child Deaths Resulting From Inflicted Injuries: Household Risk Factors and Perpetrator Characteristics; Patricia G. Schnitzer, PhD*, Bernard G. Ewigman, MD, MSPH; Pediatrics

Dame i gospodo, znanost je u ovom slučaju 100% jasna:


Izvor slike

Ovih blagdana, darujte svojoj djeci ono najljepše i najbolje za njih - stabilnu obitelj s dva heteroseksualna roditelja u bračnoj zajednici.


Izvor slike

Oznake: djeca, zlostavljanje, samohrana majka, sociologija, znanost


- 12:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2014.

Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.


- Narodna

20.11.2014., časopis Rolling Stone objavio je članak "Brutalno silovanje i borba za pravdu na Sveučilištu Virginija" u kojemu Jackie, studentica Sveučilišta Virginija u SAD-u, opisuje grupno silovanje na zabavi koju je organiziralo bratstvo Phi Kappa Psi na tom sveučilištu:



"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavili neki portali žedni senzacije).



Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.

U čemu je onda problem?

Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.

Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:

1) OPREČNE TVRDNJE:

A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?

B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.

C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.


Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu

D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...

2) SUMNJIVI DETALJI (za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)

A) Sabrina Rubin Erdely, autorica članka, pripada feminističoj kulturi zgražanja kojoj je posao histerizirati o raznim fantomskim prijetnjama, diskriminacijama i problemima. Evo nekih njenih nedavnih članaka:

- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"


Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?

B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:

- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti


C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.

D) Silovanje nikada, ni prije ni poslije objave članka, nije prijavljeno policiji. Možda zato što se nije ni dogodilo, pa bi policijska istraga to lako utvrdila?

3) OBJEKTIVNE ČINJENICE koje potpuno pobijaju cijelu priču:

A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen
B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva
C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove

Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:



A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?

Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:



Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?

Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:

A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)

Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"


Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!

Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.

Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?

Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.

Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?

Još jednom se potvrđuje ono što je svakome razumnome dobro poznato: Muškarci su za feminizam samo topovsko meso.

Ali! Priča još nije gotova.


Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.

Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:

- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo rofl
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik rofl
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva rofl
- Drew uopće nije bio član bratstva rofl
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca rofl
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić' rofl
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču rofl
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega rofl


Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:

- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.


Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?



Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".

Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feministička propaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?

Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.

Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.

Ali to još nije sve!

Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.


provjera činjenica... bi bila ogromna pogreška


Oznake: silovanje, feminizam, rođeni za zgražanje, inkvizicija, šovinizam, nasilje, faks, Vijesti


- 13:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu