Postoji znatno licemjerje u činjenici da žena ima neograničeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim može pobjeći od svih roditeljskih obveza, a muškarac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna slična slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema današnjeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema današnjeg posta je nešto puno gore:
Mudro je dijete, kažu, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurnošću. Tijekom cjelokupne povjesti čovječanstva, muškarci su se suočavali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li očevi svoje djece ili nisu; žene, s druge strane, su uživale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.
Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od Ł200 (2000 kn), mogu lako riješiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je ženama išla u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muževima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministička primjena znanosti, promjena u ravnoteži moći između spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unatoč činjenici da mnoge žene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.
Obratite pozornost na dvije važne činjenice:
A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za muškarce i njihove živote, kao da oni ne vrijede apsolutno ništa niti zaslužuju pošten tretman kao ljudska bića.
B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist ženama. Ako im nešto ne ide u korist, to nije feminizam. Stečena moć je jedina stvar koja određuje je li nešto feminizam ili nije.
Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravnošću i jednakošću!!!
Feminizam obožava koristiti djecu kao oružje za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao štit kada se treba zaštititi od hvatanja u laži i kriminalu.
Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu činjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele našu heroinu u sljedeću fazu ženske tuge - bivanje bez djece, naspram bivanja samom - osnova priče je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lošeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.
Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguće riješiti na plodonosno nejasan način, kako bi Bridget imala izbor između očeva, ali je ona riješena na otužno moderan način, tako što su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala očinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti čovječanstva, "pogodi tko je tata", više nije bila igrana.
Da se to dogodilo na plodonosno nejasan način, možda bi bilo još plodnosnije kada bi se Bridget našla u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otuđivanja milijuna, te davanja lažnog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu ženu, moguće čak i edukativno.
E sad, vidim da bi neki muškarci mogli s dobrodošlicom dočekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici očinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno našao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski tražio DNA test.
U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi žena predstavila mužu dijete i on bi se ili ponio pošteno i ponudio podršku, ili pobjegao, davala je ženama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon što je zatrudnila, bez oklijevanja tražila i dobila podršku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogućava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.
Zatrudnila si i biološki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PUŠI K**AC!!! Nemaš pravo izbrisati cijeli njegov život svojom laži! Ako baš moraš, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unatoč tome htio djelovati kao otac. Ali ako kaže ne, moraš prihvatiti da je rekao ne.
Najvažnije je to što je očinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga će imenovati kao oca svog djeteta, ako će imenovati ikoga (taj vrlo razumni židovski običaj, gdje se židovstvo naslijeđuje po majci, bila je temeljena na činjenici da sa sigurnošću znamo jedino tko nam je majka). Mnogi muškarci su, naravno, završili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to važno? Možeš osjećati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogrešno misliš da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, "Ženomrzac", bavi se upravo ovom temom.
Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslušanju pred Senatom SAD-a: "Zar je to [činjenice] uopće važno???"
Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osjećajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivši da po izvješću u časopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% muškaraca ne znajući podiže djecu koja nisu genetski njihova: "Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umiješane strane, uključujući i djecu." Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasnoću, i oslobodila neki broj muškaraca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optužbi i krivnje.
Postoji li ikakva razlika između Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrtića i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza štita nedužne djece svaki put kada joj nešto ne ide na ruku?
Također uočite kako muškarci kojima su podvaljena tuđa djeca imaju "moralnu obvezu". Ako oni imaju moralnu obvezu, zašto onda nastaje galama kada ja sugeriram ženama da imaju moralnu obvezu ne ponašati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?
Naša generacija puno polaže na znanje. I DNA testovi imaju očite koristi što se tiče identifikacije nesretnijih elemenata našeg naslijeđa, na primjer nasljednih bolesti. Ali time što očinstvo činimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo ženama moćan instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.
"Ali Ignisse," reći ćete sada, "koga briga što neka tamo feministica priča gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?" Pa naravno, zato što to nažalost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; riječ je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u "znanstvene studije" i time ih legitimizira, nakon čega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste "studije" kako bi lobirale za svoje političke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani političari koje nije briga za ljudski život i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih konačno nad bespomoćnim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.
Mnoge države su pod utjecajem snažnog feminističkog/bijelo-viteškog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja očinstva. U Francuskoj i Njemačkoj je ono potpuno zabranjeno i kažnjivo je s 5-15 000 € i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograničeno; a u SAD-u je ono dopušteno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.
Što prije ova civilizacija izgori do temelja, to će nam svima biti bolje.
- "Ja sam samohrana majka i moje dijete ima sve što treba"
- "Sve što dijete treba je bezuvjetna ljubav"
- "Ja sam odrastao/la sa samo jednim roditeljem i ispao/la sam ok"
- "Vrsta obitelji nema nikakav utjecaj na odrastanje djece"
- "Čak i ako djeca sa samo jednim roditeljem imaju neke probleme, to je samo zbog financijskih poteškoća"
- "Bolje za dijete da bude s jednim roditeljem koji ga voli nego u obitelji gdje se roditelji svađaju"
- "Djeci samohranih majki ništa ne nedostaje"
- "Biti samohrani roditelj je teško zbog manjka potpore društva"
- "Djeca u homoseksualnim zajednicama imaju sve što im treba"
- "Ne postoji idealna roditeljska situacija"
- "Brak nije relevantan za socijalnu politiku"
- "Dijete neće biti gay zato što su ga odgojili gay roditelji"
- "Jednoroditeljska obitelj nije ništa gora za dijete nego bilo koja druga"
- "Nije potrebno imati partnera za podizanje djeteta"
- "'Tradicionana obitelj' nema veze s time hoće li dijete odrasti u zdravog i uspješnog pojedinca"
- Rekla-kazala
Na što mislim ovim znakom "Pobijeno"? Pročitajte nekoliko studija o životnim ishodima djece iz alternativnih oblika obitelji i zaključite sami:
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju od 200 do 500% veću šansu nekog emocionalnog poremećaja, 50% do 100% veću šansu nekog poremećaja ponašanja, te 300% veću šansu nasilničkog ponašanja.To razvod čini traumatičnim otprilike koliko bi bila traumatična teška ozljeda ili bolest.
S dodatnom napomenom: Pronalazak novog partnera ne pomaže djeci u oporavku i izbjegavanju ovih posljedica
Djeca samohranih roditelja su imala dvostruko veću šansu imanja nekog problema s mentalnim zdravljem u odnosu na onu koja su živjela sa vjenčanim ili nevjenčanim parovima u istom domu: 16% naspram 8%. Ovaj odnos je također bio pronađen i u zapadno-australskom ispitivanju na uzorku od 14 100 djece (Zubrick, et al., 1995.)
"Djeca iz obitelji sa samohranim roditeljima imala su veću šansu (odnos 2:1) morbiditeta mentalnog zdravlja nego ona u obiteljima s oba roditelja.">
Unutar uzorka djece samohranih roditelja na području Velike Britanije, na učestalost mentalnih poremećaja nije bitno utjecalo to je li samohrani roditelj bio nikada vjenčan, udovac, razveden ili rastavljen. Unatoč tome, djeca koja su živjela s oba nevjenčana roditelja su svejedno imala veću šansu imanja poremećaja u ponašanju u odnosu na djecu koja su živjela s oba roditelja u braku: 8% naspram 4%.
Udio djece s emocionalnim poremećajima koja su živjela sa samohranim roditeljem koji je bio udovac, razveden ili rastavljen bio je dvostruko veći nego kod djece bez emocionalnih poremećaja (31% naspram 15%).
Među djecom s poremećajima u ponašanju, udio koji je živio s oba nevjenčana roditelja, nikada vjenčanim samohranim roditeljem ili razvedenim samohranim roditeljem bio je veći nego kod djece bez takvog poremećaja (12% naspram 8%, 14% naspram 7%, te 27% naspram 15%)
Djeca čiji su se roditelji rastali tijekom tri godine studije imala su 453% veću šansu razvoja emocionalnih problema nego ona čiji su roditelji ostali zajedno, te su imala 287% veću šansu poremećaja u ponašanju. Mladi ljudi čiji su se roditelji rastavili su također imali 300% veću šansu nasilničkog ponašanja.
Djeca i mladež u kućanstvima "obnovljenih obitelji" (gdje je njihov skrbnik našao novog partnera, op.prev.). pogotovo u onim obiteljima gdje su dobila polubraću ili polusestre, imali su jednako povišenu šansu za poremećaje u ponašanju kao i ona čiji su se roditelji samo rastali.
Općenito je traumatičnost razvoda za dijete (ocijenjena kroz posljedičnu šansu nastanka emocionalnih problema) bila ekvivalentna teškoj ozljedi ili bolesti.
Tijekom trajanja studije na uzorku od 5,364 djece u dobi između 5 i 16 godina, 3% uzorka je razvilo barem jedan novi problem. Od onih koji su već imali barem jedan problem na početku studije, 30% ih je nastavilo imati isti problem i nakon tri godine u slučaju emocionalnih problema, a 43% u slučaju problema u ponašanju.
Bonus zaključak iz sve tri studije:netradicionalna obiteljska situacija češće uzrokuje emocionalne poremećaje kod djevojčica nego dječaka (62% naspram 46%), a poremećaje ponašanja češće kod dječaka nego kod djevojčica (55% naspram 47%). U oba slučaja su problemi sve izraženiji što je dijete starije, počevši od puberteta.
Drugim riječima, djevojčice iz netradicionalnih obitelji imaju veću šansu izrasti u narcisoidne djevojke koje će tražiti ogromnu količinu igre ali prema vani se doimati normalnima i manje pogođenima situacijom, dok dječaci imaju veću šansu izražavati probleme i izrasti u prepoznatljivo problematične "hahare šta snifaju lipilo", i jednog dana se možda oporaviti (ako prije toga ne završe u zatvoru) (op.prev.).
Samohrani roditelji češće primjenjuju zlostavljačke vrste nasilja (tj. sredstava prisile koja ili nemaju odgojnu funkciju ili prelaze njen uobičajen opseg, op.prev.) nad svojom djecom:
Nacionalna anketa na uzorku od šest tisuća kućanstava pronašla je da samohrani roditelji imaju veću šansu koristiti zlostavljačke vrste nasilja nad svojom djecom nego oni u kućanstvima s dva roditelja. Za majčinsko zlostavljačko nasilje se čini da je vezano za razinu siromaštva u kućanstvima samohranih majki, dok za očinsko zlostavljačko nasilje nije pronađena takva povezanost.
Samohrane majke imaju manje kontrole nad svojom djecom:
Najveća razlika opažena je u majčinoj samopercepciji kontrole djetetova ponašanja, pri čemu su samohrane majke izvijestile o slabijoj kontroli od majki iz obitelji s oba roditelja. Slično tome, samohrane su majke i svoju psihološku kontrolu djeteta procijenile nešto slabijom od majki iz tradicionalnih obitelji.
"Gđa. Bartlett je u intervjuu objasnila da je njena kćer postavla vrlo neposlušna još od doba vrtića kada je otac otišao"
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju značajno veći rizik od neuspjeha u školovanju i od dječjih psihijatrijskih poremećaja:
Podaci iz Studije o zdravlju djece Ontario su upotrijebljeni za ispitivanje asocijacije između statusa jedno-roditeljske obitelji i dječjih psihijatrijskih poremećaja i neuspjeha u školovanju. Rezultati bivarijantne analize pokazuju da djeca u jedno-roditeljskim obiteljima imaju malen ali statistički značajan rizik od neuspjeha u školovanju. Ipak, ove iste obitelji pate i od značajnih ekonomskih i društvenih poteškoća. Kada se multivarijantnom analizom korigira za varijable koje označavaju poteškoće, poput siromaštva ili obiteljske disfunkcije, ova korelacija postaje statistički beznačajna.
Iz gornjih i još nekih istraživanja je očito da dio ovih problema nastaje zbog lošeg financijskog stanja ili drugih negativnih faktora (selidba, nesređeni obiteljski odnosi, neviđanje jednog roditelja...). Znači li to da je za njih krivo siromaštvo i nezdrav stav društva prema alternativnim obiteljima? Da će problem biti potpuno eliminiram ako mu se mi kao društvo još samo malo posvetimo?
Ne:
Čak i kada se kroz multivarijantne modele uzme u obzir širok raspon demografskih i socioekonomskih okolnosti, djeca samohranih roditelja i dalje imaju izrazito (200-400%) povećane rizike mortaliteta, težeg morbiditeta i ozljeda.
U ovoj populacijskoj studii, prikupili smo podatke o općenitom i uzročnom mortalitetu između 1991. i 1998. i rizik od zaprimanja u bolnicu između 1991. i 1999. za 65 085 djece sa samohranim roditeljima i 921 257 djece s oba roditelja. Procijenili smo relativne rizike Poissonovom regresijom, korigirali za faktore zbog kojih bi ljudi češće mogli ispasti samohrani roditelji, te za druge faktore koji (prvenstveno kao rezultat samohranog roditeljstva) mogu utjecati na odnos između vrste roditeljstva i rizika.
Djeca samohranih roditelja pokazala su povećane rizike psihijatrijskih bolesti, suicida, pokušaja suicida, ozljeda i ovisnosti. Nakon korekcije za ometajuće faktore kao što su socioekonomski status ili roditeljski mentalni problemi i ovisnosti, djeca u kućanstvima s jednim roditeljem imala su povećane rizike u odnosu na djecu u kućanstvima s oba roditelja:
Psihijatrijska bolest: 210% za djevojčice, 250% za dječake
Suicid: 200% za djevojčice, 230% za dječake
Alkoholizam ili bolest vezana za konzumaciju alkohola: 240% za djevojčice, 220% za dječake
Narkotici ili bolesti vezane za uporabu opojnih sredstava: 320% za djevojčice, 400% za dječake
Dječaci su također imali znatnije povećan općeniti mortalitet u odnosu na djevojčice.
Ako napunimo ovu rupu bez dna novcem, možda dijete ipak ispadne ok... Izvor slike
Idealni socio-ekonomski uvjeti i okolina uistinu mogu ublažiti negativni efekt samohranog majčinstva, ali samo do neke mjere.
Djeca samohranih majki pokazala su povećan rizik što se tiče općenitog lošeg zdravlja po procjeni roditelja (39% više za dječake, 73% više za djevojčice), psiholoških problema (90% više za dječake, 58% za djevojčice), pretilosti (23% više za dječake, bez utjecaja za djevojčice), i astmu (bez utjecaja za dječake, 90% više za djevojčice). Prilagođavanje za socio-ekonomske faktore je umanjilo snagu korelacije između vrste obitelji i navedenih problema. Faktori okoline, s druge strane, nisu značajno utjecali na razliku između djece s dva roditelja i djece sa samohranom majkom.
Povećani zdravstveni rizici koje doživljavaju djeca iz obitelji samohranih majki mogu biti samo djelomično objašnjeni socio-ekonomskim faktorima, dok ih faktori okoline uopće ne objašnjavaju.
Samohrano majčinstvo je izrazito skupo, no koliko god se mi kao društvo trudili, jednostavno nema te količine novaca i pažnje koja bi mogla do kraja začepiti ogromnu rupu koju ono uzrokuje u životu djece.
Možda bismo nakon toliko desetljeća negacije trebali ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da je prisutnost oba roditelja (najčešće je otac taj koji nedostaje) vitalna i nenadoknadiva za razvoj djeteta?
Ali čekajte malo, što je onda s homoseksualnim parovima? Vidljivo je da značajan dio problema djece dolazi od manjka novca, vremena, pažnje i uzora tijekom njihovog odrastanja. Ako su oba roditelja tu, bez obzira na spol to će garantirano biti dobro za dijete. Zar ne?
Djeca homoseksualnih parova imaju 35% manju šansu od svojih vršnjaka završiti srednju školu, otprilike koliko i djeca samohranih roditelja.
S dodatnom napomenom: negativni efekt najbrže nastaje u predškolskim godinama, dodatno raste sa svakom godinom provedenom u kućanstvu toga tipa (samohranom ili homoseksualnom), te nije jasno jasno utječe li više na djevojčice ili dječake.
20%-ni uzorak kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine je omogućio identifikaciju djece koja su živjela s roditeljima istog spola, te usporedbu istoga sa stopama završavanja srednje škole. Ovaj vrlo veliki slučajni uzorak omogućava kontrolu za bračni status, omogućava praćenje po i gay i lezbijskim obiteljima, te je dovoljno velik za procjenu razlika između spola djeteta i spola (oba) roditelja. Djeca koja su živjela s gay i lezbijskim obiteljima u 2006. godini su imala 35% manju šansu završiti srednju školu u odnosu na djecu koja su živjela u vjenčanim obiteljima s roditeljima suprotnog spola. Kćeri ovakvih parova su imale znatno gore rezultate nego sinovi.
Empirijska saznanja pokazuju da negativni efekt života u obitelji sa samohranim roditeljem raste s brojem godina provedenim u takvoj obitelji, najveći je tijekom predškolskih godina, te je veći za dječake nego djevojčice.
Izgleda da nije važan samo broj roditelja, već i spol. Šokiran sam.
Do sada smo se bavili samo težinom života koja proizlazi iz odsustva roditelja, težine života i životnih okolnosti potenciranih odsustvom roditelja, te gledali samo krajnje negativne efekte (završavanje škole, depresija, uživanje droge i sl.). Bacimo sada pogled na direktne negativne efekte - one koji su vrijedni svake osude čak i ako ih netko uspije uspješno prebroditi. Govorim naravno o zlostavljanju.
Ova bizarnost navedena gore je samo primjer događaja koji možda čak neće svima ni predstavljati nasilje, niti će se naći u statističkim podacima. Pogledajmo što kažu statistički podaci o seksualnom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju:
Kategorije navedene od gore prema dolje odgovaraju stupcima s lijeva na desno: dakle, najveće stope zlostavljanja djece se događaju u kućanstvima gdje samohrani biološki roditelj živi s partnerom, a najmanje u kućanstvima gdje oba biološka roditelja žive zajedno u braku.
Prevedeno u realnost, za dijete nema gorega od života sa samohranom majkom i njenim dečkom. Šansa za zlostavljanje svih vrsta je u tom slučaju zaprepaštujućih 1000% (10 puta) veća u odnosu na djecu koja žive sa svojim biološkim vjenčanim roditeljima.
Druga po redu po učestalosti zlostavljanja su kućanstva s "drugim vjenčanim roditeljima", dakle ili hetero ili gay brakovima gdje je dijete posvojeno. U tom slučaju je šansa zlostavljanja "samo" 600% (6 puta) veća.
Nevjenčani roditelji i samohrani roditelji bez partnera su trunku bolji, sa stopama zlostavljanja djece "samo" 400% (4 puta) usporedivima sa onim djeteta koje odrasta u domu ili kod bake i djeda, bez iti jednog biološkog ili posvojnog roditelja.
Kada suzimo pogled na vjerojatno najgoru vrstu zlostavljanja - dječje smrti uzrokovane nanesenim ozljedama - razlika postaje još gora: 5000% ili 50 puta.
Identificirali smo 149 smrtnih slučajeva tijekom 8 godina koji su bili uzrokovani nanesenim ozljedama. Djeca koja su prebivala u kućanstvima zajedno s nevezanim odraslim osobama su imala skoro 50 puta veću šansu umrijeti od nanesenih ozljeda nego djeca koja su prebivala u kućanstvima s 2 biološka roditelja.
Nedavno sam pročitao niz dirljivih pisama koja su roditelji napisali svojoj djeci. Objavili su ta pisma na svojim blogovima kako bi se mogli hvalisati pred drugim roditeljima da je baš njihovo prenio relativno beznačajan news-portal #2962 i time potvrdio da su dobri roditelji. Iako mi je čitanje tih pisama izazvalo blag osjećaj mučnine zbog srcedrapajućeg, bijelo-viteškog i štetnog sadržaja, pomislio sam da ideja uopće nije loša. Koristan savjet je koristan savjet, a tko zna, možda me snađe neka nesreća prije nego vam uspijem ovo reći usmeno.
Za oboje:
Kao prvo, sve vas volim. Volim vas jako puno. Voljet ću vas jako puno do kraja života... ili dok ne prevršite granicu stvarima od kojih ću vas prestati voljeti, što god se dogodi ranije. Ništa na ovom svijetu nije bezuvjetno. Zapamtite to.
Ako vam netko nezasluženo bude stvarao probleme u životu, nikada nećete imati vjernijeg saveznika od mene. Uvijek će me zanimati vaši problemi i načini na koje vam mogu pomoći. Cijenite ovu privilegiju.
Nikada ne dolazite meni po bianco injekciju samopouzdanja. To je posao vaše mame. Ja ću vam reći stvari onako kako jesu. Debeli ste? Obavijestit ću vas i pomoći vam da smršavite. Nemate prijatelje? Procijenit ću jesu li oni stvarno kreteni s kojima se ne vrijedi družiti ili biste vi trebali biti malo društveniji. Napili ste se na zidiću? Neću se pretvarati da vas je samo pokvarilo "loše društvo". Ne da vam se nešto napraviti? Iznijet ću vam potencijalne posljedice. To je očev posao: biti sidro realnosti u vašim životima, poticati vas da budete bolji u stvarima u kojima možete biti bolji, savjetovati vas kada napustiti lošu stvar i posvetiti se nečem produktivnijem. Neka ide kvragu ova feministička utopija gdje je svako dijete posebno, jedinstveno i automatski zaslužuje sve samo zato što postoji. Ja ću uvijek biti iskren.
Možda mislite da ću biti perfekcionist, ali iskrenost ne znači vječnu strogost. Vjerujte mi, i ja sam lijen. Potpuno vas razumijem. Kada si možete priuštiti da se opustite i radite gluposti, rado ću vas pustiti. Dapače. radit ću ih s vama. Ako vam treba ideja, samo dođite meni.
Nakon što dođete u dob u kojoj možete razumjeti ljudski govor, nikada vas neću udariti. Umjesto toga, iz***at ću vas u mozak do te mjere da ćete sami sebe lupati zbog te gluposti koje ste napravili.
Znat ćete cijeniti novac. Ako naša obitelj bude siromašna, učinit ću sve da imate dovoljno za život i sitnice. Ako naša obitelj bude bogata, učinit ću isto. Ne očekujte auto za rođendan. Štoviše, ne očekujte smartphoneove, odjeću s markama i bilo kakve igračke koje vrijede više nego BDP stanovnika Afrike. Mobitel služi tome da znam gdje ste, da se možete javiti ako se dogodilo nešto, i za dogovore s prijateljima, ne za attention whoring na Facebooku. Ipak, ako budete htjeli vidjeti svijeta, mama i ja ćemo vas rado povesti na putovanje ili vam plaćati nešto čime se želite baviti.
Pokušat ću nekako postići da ne budete arahnofobi kao ja. Budite više u prirodi. Nema neprestanog zjakanja pred YouTube-om cijeli dan. Ako već morate biti na kompjuteru, barem radite nešto pametno, i svejedno uhvatite malo sunca svakog dana. Kod nas će se jesti zdrave ali ukusne stvari.
Nikada ti neću prodavati gluposti kao "samo slijedi svoje srce", ali svejedno ću te uputiti da nije teško uživati u ljubavi ako znaš dobro odabrati i paziš na sebe. Govoreći o čemu, ako budeš imala nekakvu sitnu manu bez koje bi tvoje lice bilo znatno ljepše, rado ću ti platiti operaciju. S druge strane, operacija grudi ne dolazi u obzir. Ako se zanimaš za tipove koji bi te odbili zbog veličine grudi, onda bolje da si odmah skratiš muke. Možeš studirati što god želiš osim ženskih studija. Pametno odaberi kakav život želiš i pitaj me što god te bude zanimalo.
Za mog sina: naučit ćeš reći nešto curamaprije 15-e godine sve pa da se svijet sruši. Ako svijet nastavi ići nizbrdo ovakvom brzinom, računaj da ćeš za taj rođendan dobiti moju uvezanu kolekciju knjiga: moju, Bang, Day Bang, Mystery Method i The Game. Ako te slučajno nađem kako masturbiraš, nema problema. Nemaš se čega stidjeti. Obrnuta situacija se neće dogoditi jer ću ja već biti u sretnom braku pa mi to neće trebati. Ako pronađem da gledaš pornografiju, upozorit ću te na negativne efekte. U slučaju da ispadneš gay, priznajem da ću u sebi malo žaliti, ali slobodno me upoznaj sa svojim dečkom. U ovom slučaju za tebe vrijede isti kriteriji kao i za tvoju sestru: bez kretena, propalica i hvalisanja što si (bio) s takvima.
Ne možeš računati da će ti itko išta pokloniti. Pogrešnog si spola. Moraš se izboriti sam za sebe. Obavezno završi struku ili faks od koje možeš živjeti bez moje pomoći. Cijeni u jednakoj mjeri knjige i mišiće. Uvijek me slobodno pitaj za savjet, kao i za kondome.
p.s. za oboje: ako otkrijem da me vaša mama prevarila i zapravo niste moja djeca, nikada se više nećemo čuti. Lijepo vas molim da usmjerite svoj bijes prema njoj.
Dnevnik.hr nam donosi vijest o Catarini Migliorni (20), studentici iz Brazila koja je "odlučila prodati vlastitu nevinost [za 150 000 $, op.prev.] da bi pomogla siromašnima". Ovo nije nikakav novi trend; mladih žena koje prodaju svoju nevinost preko oglasa na internetu je već bilo poprilično, te većinom time rade prilično profitabilnu trgovinu kojom mogu pokriti sve troškove studiranja i nekoliko godina života bez problema. Ne zamjeram im (iako mislim da je vrlo zabavno jadikovanje o teškom životu ako u svakom trenutku možeš pritisnuti "čarobnu tipku" i naći se sa nekih dvjesto tisuća kuna u džepu). Isto tako, već sam rekao da nemam ništa protiv prostitucije, dapače čak i ako nisam njen pobornik smatram da bi bilo daleko bolje kada bi bila dekriminalizirana/legalizirana.
Sigurno neće imati problema u pronalasku mušterije (trenutna ponuda je 180 000 $).
Jedine dvije stvari koje ovaj slučaj čine malo drugačijim su svrha "projekta" i Catarinin stav. Redom:
Catarina navodi da to radi zato što "novac želi donirati nevladinoj organizaciji koja će izgraditi moderne kuće u njezinoj zemlji". Pošteno, javno se obavezala i nadam se da će to i napraviti. Da se razumijemo, svaki čovjek ima pravo raditi što želi sa sobom dok ne šteti drugima, pa je tako logično i da ona ima pravo prodati svoju nevinost. Ako to radi iz vlastitog interesa, to je njena stvar - ne kažem da bi to trebala napraviti, ali može. Ako to radi da bi nekome pomogla, još bolje - većina djevojaka izgubi nevinost s nekim, da citiram Vucu, "haharom šta snifa lipilo", tako da je ovo pohvalno. Zadnji put kada sam tako htio tako ne samo izraziti toleranciju prema prostitutki, već i od srca pohvaliti, mislim da se radilo o nekoj iz Novog Zelanda koja se specijalizirala za pružanje usluga paraliziranim muškarcima i drugim invalidima.
Eh da, kad već spominjem prostitutke:
Mlada Brazilka odbacuje tvrdnje da je prostitutka i kaže da još uvijek vjeruju u ljubav, a u ovome je vidjela priliku da napravi pozitivnu promjenu u svijetu. 'Gledam na to kao na posao. Imam priliku putovati i biti dio dokumentarnoga filma', dodala je. 'Ako to učinite samo jednom, onda niste prostitutka, isto kao što niste fotograf ako uspijete napraviti samo jednu zapanjujuću fotografiju. Aukcija je samo posao, a ja sam romantična djevojka u srcu i vjerujem u ljubav', rekla je Catarina u intervjuu za jedne novine..
Ovo je dio koji me smeta. Zašto sve, ali baš sve, sve na svijetu mora biti racionalizirano? Zašto ne možemo realno gledati na stvari?
Prostitucija (od latinske riječi Prostituere, koja znači "javno izlagati") je definirana kao "prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu". Po apsolutno svim indikacijama, Catarina se bavi upravo prostitucijom. Iznimno skupom i isplativom prostitucijom, i možda s posebno pozitivnom svrhom, ali svejedno prostitucijom. Ali ne, ona ipak ne želi biti takva, jer ona je čista, romantična, vjeruje u ljubav. Bilo bi joj ispod časti reći da se prostituirala. Želi sav ugled i javno obožavanje zbog njene "žrtve" bivanja prostitutkom, a odbija sav teret. A kao da bilo koja druga prostitutka ne može vjerovati u ljubav? Što je to po njoj što prostitutke čini bezdušnima, a njihova srca nesposobnima za romantiku?
U ovome je sva veličina (odnosno bijeda) racionalizacijskog hrčka koji je podivljao i vrti se dvjesto okretaja u minuti. Kada bih muškarcu davao savjete o odabiru žene za nekakvu trajniju vezu ili brak, upravo je to na što bih ga upozorio: žena s malo partnera ali ekstremno jakim hrčkom i hrčkolikim stavovima [o braku i razvodu] može za uspješnu budućnost braka/veze biti opasnija od žene s puno partnera ili žene koja je jednom (ili X puta) bila prostitutka. U ovom slučaju, njen "attention whoring" koji pokazuje u spomenutom tumačenju je znak za zabrinutost.
Naravno, idealno bi za muškarca bilo i da je i djevica i da ima normalne stavove (što je najčešće povezano, vidi sljedeći paragraf), ali gdje će naći takvu ženu? Ne fantazirajmo, bez obzira na spol. Svijet se sastoji od kompromisa, pa tako i seksualnost i obitelj, a naš cilj je izabrati najbolju opciju od svih ponuđenih (ili ne izabrati niti jednu, ako su nam sve nezadovoljavajuće). Svakom svoje.
U praksi se prvo gleda broj partnera, ali to je samo zato što je broj vrlo jako povezan s nestabilnošću, nepouzdanošću i racionalizacijom. Jednostavno rečeno, zato što je vrlo malo vjerojatno da žena s normalnim kriterijima, koja je sklona samokontroli, vjernosti, stabilnim vezama i zalaganju za njihovo održavanje, za koju bismo stereotipno rekli da je "kvalitetna žena", prikupi na desetke ili stotine partnera, uzimamo prvoj broj partnera jer je to statistički najrelevantnija oznaka loših osobina [za ikakav ozbiljan odnos]. Naravno da postoje iznimke. A po toj kvaliteti je Catarina, držim, vrlo rijetka iznimka, poput one točke na dijagramu rasipanja koja naizgled ne spada nikamo.
(Prije nego ovo neka žena uzme kao "Aha! Znači ipak je pozitivno to što sam spavala s 38 muškaraca i još nekoliko koji se ne računaju jer sam ipak pouzdana", bilo bi brzopleto zavaravati se da si baš ti takva iznimka jer si "zrela". Iznimke se tako i zovu zato što imaju manje od 50% udjela u bilo kojem skupu. Tumačiti gornji paragraf na vlastitu odgovornost.)
Catarina nije jedini primjer ovog paradoksa. Pogledajmo samo popularnu "Octomom" aka Nadya Suleman, ženu koja je poslije rastave (jer niti jedna majka nije tako dobra kao samohrana majka, to znaju i ptice na grani) umjetnom oplodnjom rodila šestero djece u četiri trudnoće. Nakon toga, budući da šestero djece koju već ne možeš uzdržavati jednostavno nije dovoljno za izražavanje svoje ljubavi prema majčinstvu, odlučila se na implantaciju svih preostalih jajašaca odjednom (uz pomoć neodgovornog specijalista za plodnost poslije izbačenog iz Liječničke komore SAD-a) i postavila rekord rodivši osmero žive djece odjednom.
Poslije toga, Nadya je počela zarađivati na intervjuima, pojavama u javnosti, reality televiziji, promidžbenim materijalima i sl. na isti način kao i Kim Kardashian. Javnost je bila podijeljenja između oštrog kritiziranja i otvorene podrške i donacija. Nažalost, njena neodgovorna potrošnja na sve moguće stvari osim svoje djece ubrzo je rezultirala financijskim problemima, tako da je odlučila proširiti svoju djelatnost. Također je snimila pornić (istina, u kojemu samo masturbira), pozirala gola za razne magazine i sl., te od nedavno prodaje "spojeve" na nekakvoj stranici za eskort usluge... pardon, "intimne susrete u kojima je sve što se dogodi tijekom susreta samo slobodna volja obje strane".
Sve je to pošteno. Već sam naveo da nemam ništa protiv ni seksualnosti ni prostitutki. Žene se seksaju i igraju sobom, nekima to donosi zadovoljstvo, neke to naplaćuju, nemamo ih što progoniti zbog toga. Čekaj, što se događa?
Octomom, naravno, također "nije prostitutka". Pogledajmo što nam ima reći:
"To je bila najemancipirajuća, najoslobađajuća stvar koju sam ikada učinila u životu", rekla je Nadya o svom filmu "Octomom home alone".
Wicked Pictures, organizacija koja je producirala film, je "najprofesionalnija tvrtka s puno poštovanja. Nema ničega što neću napraviti u brizi za svoju obitelj," objasnila je, dodajući: "ali nisam porno zvijezda. Samozadovoljavanje pred kamerom nije prava pornografija."[penisi diljem svijeta se ne slažu, op.prev.]
Nastavila je, "Očito, lagala bih kada bih rekla da nisam htjela dobiti malo prihoda od toga. Nisam imala pojma što će to ispasti - tako pozitivno iskustvo."
Nadya je dodala: "Imala sam punu kontrolu i moć nad svojim izborom. Preuzimam odgovornost i ponosim se time."
Moram se nasmijati mentalnim procesima koji joj omogućavaju povlačenje takvih crti između kompleksnog ponašanja. Eto, bavila se striptizom, pornografijom i eskort uslugama ali nije prostitutka. Ma neeeeeee, ne bi ona to nikad. Nije mi jasno kako može stvarno vjerovati u to što govori. Zapravo, jasno mi je: brigade bijelih vitezova diljem svijeta kimaju s odobravanjem na njenu pametno postavljenu razliku i zgražaju se nad svakim tko se usudi reći nešto protiv njenog izvrtanja "oslobođenosti" - jer po njima svaka žena ima pravo definirati moral samo za sebe, pa makar i time gazila sve ostale oba spola.
Vidite, dame noći: po jedinstvenom moralu Nadye Suleman, kako bi vaši jednako pragmatični izbori o korištenju svog tijela za zaradu bili smatrani ispravnima, prvo postanite samohrana majka 14-ero djece koje ne možete uzdržavati. Ako imate samo jedno i možda vam se ne radi u kafiću za 15 kn/h, onda će vas prostitucija samo "degradirati", a ne "emancipirati".
Pojmove "Alfa" i "Beta" ljudi često krivo shvaćaju kao kategorije isklesane u kamenu, obrisa definiranih od rođenja i zauvijek nepromjenjivih. Naposljetku, zato bi se netko mogao i uvrijediti - reći nekom da je jedno ili drugo je kao reći nekome da je "Hrvat ili Srbin", ili "Arijevac ili Židov" je odvratno, najviše zbog "ja-sam-bolji-od-tebe" poruke i zbog nepromjenjivosti situacije. Rođen si kao nešto, ostaješ to nešto, trpi! Pati i šuti, budalo jedna! Tko ti je kriv?
Naravno, ova poredba nema smisla iz više razloga. Kao prvo, Alfa i Beta nisu nepromjenjive kategorije. Kao drugo, ne nastaju rođenjem, već godinama odrastanja i stvaranja vlastitog životnog iskustva. I na kraju krajeva, biti Alfa ili Beta ne znači biti zadovoljan ili nezadovoljan u životu (iako postoje određene korelacije) - svatko ima svoje kriterije. Evo gdje nastaje glavni problem:
Beta neuspješan sa ženama ne zna što radi krivo što ga čini tako neuspješnim sa ženama JEDNAKO koliko i Alfa uspješan sa ženama ne zna što radi dobro što ga čini tako uspješnim sa ženama. Oba ekstrema, recimo protagonist iz filma "40 yr. old Virgin" i legendardni Casanova, jednako nisu imali pojma zašto su dospjeli tamo gdje jesu. Naravno, jedan je imao razloga biti zadovoljan sa svojom situacijom; drugi nije.
Huh?
Usporedimo dva moderna hipotetska muškarca: oba s rođenjem počinju manje više jednako, kao dvije gotovo identične osobe koje ćemo nazvati AB1 i AB2. Svakako, postoje genetske razlike, ali one su u mladosti mnogo slabije izražene. Ako ima ikakve razlike, ona je statistički beznačajna.
Negdje tamo u osnovnoj školi, oboje mladih momaka, i AB1 i AB2, dožive "simpatiju" ili kako već to želite nazvati. Budući da su neiskusna djeca, jedino što im pada na pamet je nešto u osnovi jednako debilno, tipa vući simpatiju za pletenice ili buljiti u nju s udaljenosti. Iz nekog sasvim slučajnog razloga koji bi mogao biti nešto beznačajno jednostavno, tipa boja njegove pernice, ili samo nekog njenog hira, AB1 se svojoj simpatiji svidi i oni počnu "hodati". AB2, koji je učinio sasvim isto, svojoj se ne svidi i ona umjesto toga otrči prijateljicama i ispriča svima kakav je AB2 kreten.
U ovom trenutku, oboje su isti, ali jedan je primio dozu samopouzdanja i iskustva koja ga gura naprijed. Njega ćemo sada nazvati samo "A". Drugi je dobio dozu sramote i neuspjeha, i ništa iskustva. Ako se nešto pročulo, možda ga zajebavaju na školskom odmoru. Njega ćemo sada nazvati "B".
Zatim postoje društvene razlike. Možda A odrasta u okolini koja ga potiče na osobni razvoj i daje mu više sigurnosti od B kojeg uništava neki obiteljski problem. Možda A ima stariju sestru ili prijateljicu kojoj se može povjeriti ili pitati za savjet, i koja čini kontakt sa suprotnim spolom prirodnijim, a B je okružen samo muškarcima i nema nikoga tko bi mu razbio ideju o suprotnom spolu kao nečemu strašnom i misterioznom, ili je u drugom ekstremu i nema muškog uzora?
(slična priča se može dobrim dijelom ispričati i sa ženske strane, ali o tome drugi put)
U svakom slučaju, momci odrastaju i dođu tamo negdje u srednju školu. A i dalje ne zna puno, ali zbog iskustva ima više samopouzdanja od ne-bitno-različitog B. Lakše mu je pristupiti nekoj koja mu se svidi, ne osjeća više takav iracionalni strah i samopouzdaniji je, što je privlačno. Možda opet čini neku blesavu stvar, recimo kao što viđam na blogovima nekih komentatorica, napiše na Facebooku "hoćeš li biti moja cura?" ili što već, ali ona se zbog samopouzdanja čini boljom nego što jest.
B, u međuvremenu, se pita bi li uopće trebao nešto pokušati s novom simpatijom, ne zna što bi jer je prošli put učinio nešto krivo, razmišlja, oklijeva. Dotle mu netko tipa A skupi njegovu simpatiju, ili je jednostavno ona zbog prve pojave preselekcije zapaljena za "onog slatkog koje žele sve cure" i sasvim nesvjesna da B uopće postoji, i B nastavlja dalje sam, paraliziran.
U tih par godina, A, poučen iskustvom se razvija i dalje i vjerojatno otkriva i čari seksa, dok je B sretan ako mu išta pođe za rukom i doživi neku kratkotrajnu romansu - romansu koju u ovom trenutku već ima solidnu šansu uništiti jer je, zbog neiskustva i manjka samopouzdanja, očajan, pati od ljubomore ili puže pred njom. Zasigurno već osjeća da je nešto krenulo krivo i pokušava se izvući, ali gdje god traži savjete ga čeka neprobojni zid gluposti.
Negdje na faksu, A je već toliko razvijen da ćemo ga nazvati "Al", a B ćemo nazvati "Be" i njihove sudbine su već postale vrlo različite. Između njih postoji ogromna razlika: Al stiže s mnogo samopouzdanja, možda čak i nekom vrstom mračne slave i vjerojatno prilično brzo stvara društvene krugove i nalazi partnerice po sada već okušanim metodama. Njegova mogućnost izbora, bilo za ozbiljnu vezu bilo za nešto manje, je velika. Dapače, budući da je do sada već skupio impresivan broj, Alova mogućnost da "šutne" curu zbog nečeg blesavog ili jednostavno jer je kreten (ako je takav postao) i zna da će uskoro bez problema naći novu mu daje najjaču vrstu vrijednosti i čini ga još privlačnijim.
No Be je nesiguran i izmučen, i možda pati od Jednoitisa koji ga progoni još iz srednje, tako da opet oklijeva, pokušava, ne uspijeva i internalizira neuspjehe. Stabilizira se i vjerojatno doživljava par veza koje ne traju predugo. S vremenom ih prihvaća i racionalizira u neku vrstu kiselog grožđa tipa "ljubav mora boljeti". BE sasvim odustaje čak i od traženja savjeta i prepušta se slučajnosti, zavučen u svoj oklop idealizma.
Poslije toga, situacija se već kristalizirala u kategorije koje poznajemo: Alfa i Beta. Alfa, ako izađe vani, zbog svega što je akumulirao u zadnjem desetljeću, imat će "ono nešto" i bit će privlačan možda 1 od 20 žena. Ako uđe u klub (ne da je to jedina metoda upoznavanja žena, samo kažem), dobra je šansa da je neka kojoj se sviđa već tamo. Promatra ljubavni život i spojeve kao veselo igralište prepuno užitka.
S druge strane, Beta je prvo zbog slučajnosti, zatim lošeg iskustva i na kraju vlastitog fatalizma, postao privlačan možda 1 od 400 žena. Bio bi sretan da se u cijelih godinu izlazaka u klubu uopće nađe ta koja bi bila zainteresirana za njega, a upad je za njega nešto nezamislivo. a na spojeve koje povremeno dobija (nakon neminovnih grešaka) odlazi s jezom u srcu, i zbog nervoze, srama i oklijevanja propušta očite prilike.
Naravno, ovo su ekstremni primjeri. Mnogi ne dosežu niti jedan - recimo, mnogi Alfa tipovi, čisto zato što su zgodni/bogati i ne trebaju se previše truditi, nikada ne razviju ni Igru ni razumijevanje suprotnog spola i čude se sasvim očitim stvarima. Mnogi su između i uspijevaju se "zabavljati" par godina, sve dok ne počnu zalaziti i ožene se. Većina je demografski prosjek: nekoliko partnerica razbacanih kroz puno godina, onda vjenčanje, dvoje djece i (vjerojatno) razvod.
Pouka: i Alfa i Beta su počeli s gotovo iste pozicije i s istim prvim potezom. Samo je slučajnost, a ne priroda ili sudbina, odredila gdje će završiti, i odredila je tako različite puteve zato što neke stvari u životu jednostavno nisu pravedne. Život nije briga za to što zaslužuješ ili ne zaslužuješ.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu