Marketing
Slučajni putevi odrastanja
Pojmove "Alfa" i "Beta" ljudi često krivo shvaćaju kao kategorije isklesane u kamenu, obrisa definiranih od rođenja i zauvijek nepromjenjivih. Naposljetku, zato bi se netko mogao i uvrijediti - reći nekom da je jedno ili drugo je kao reći nekome da je "Hrvat ili Srbin", ili "Arijevac ili Židov" je odvratno, najviše zbog "ja-sam-bolji-od-tebe" poruke i zbog nepromjenjivosti situacije. Rođen si kao nešto, ostaješ to nešto, trpi! Pati i šuti, budalo jedna! Tko ti je kriv?
Naravno, ova poredba nema smisla iz više razloga. Kao prvo, Alfa i Beta nisu nepromjenjive kategorije. Kao drugo, ne nastaju rođenjem, već godinama odrastanja i stvaranja vlastitog životnog iskustva. I na kraju krajeva, biti Alfa ili Beta ne znači biti zadovoljan ili nezadovoljan u životu (iako postoje određene korelacije) - svatko ima svoje kriterije. Evo gdje nastaje glavni problem:
Beta neuspješan sa ženama ne zna što radi krivo što ga čini tako neuspješnim sa ženama JEDNAKO koliko i Alfa uspješan sa ženama ne zna što radi dobro što ga čini tako uspješnim sa ženama. Oba ekstrema, recimo protagonist iz filma "40 yr. old Virgin" i legendardni Casanova, jednako nisu imali pojma zašto su dospjeli tamo gdje jesu. Naravno, jedan je imao razloga biti zadovoljan sa svojom situacijom; drugi nije.
Huh?
Usporedimo dva moderna hipotetska muškarca: oba s rođenjem počinju manje više jednako, kao dvije gotovo identične osobe koje ćemo nazvati AB1 i AB2. Svakako, postoje genetske razlike, ali one su u mladosti mnogo slabije izražene. Ako ima ikakve razlike, ona je statistički beznačajna.
Negdje tamo u osnovnoj školi, oboje mladih momaka, i AB1 i AB2, dožive "simpatiju" ili kako već to želite nazvati. Budući da su neiskusna djeca, jedino što im pada na pamet je nešto u osnovi jednako debilno, tipa vući simpatiju za pletenice ili buljiti u nju s udaljenosti. Iz nekog sasvim slučajnog razloga koji bi mogao biti nešto beznačajno jednostavno, tipa boja njegove pernice, ili samo nekog njenog hira, AB1 se svojoj simpatiji svidi i oni počnu "hodati".
AB2, koji je učinio sasvim isto, svojoj se ne svidi i ona umjesto toga otrči prijateljicama i ispriča svima kakav je AB2 kreten.
U ovom trenutku, oboje su isti, ali jedan je primio dozu samopouzdanja i iskustva koja ga gura naprijed. Njega ćemo sada nazvati samo "A". Drugi je dobio dozu sramote i neuspjeha, i ništa iskustva. Ako se nešto pročulo, možda ga zajebavaju na školskom odmoru. Njega ćemo sada nazvati "B".
Zatim postoje društvene razlike. Možda A odrasta u okolini koja ga potiče na osobni razvoj i daje mu više sigurnosti od B kojeg uništava neki obiteljski problem. Možda A ima stariju sestru ili prijateljicu kojoj se može povjeriti ili pitati za savjet, i koja čini kontakt sa suprotnim spolom prirodnijim, a B je okružen samo muškarcima i nema nikoga tko bi mu razbio ideju o suprotnom spolu kao nečemu strašnom i misterioznom, ili je u drugom ekstremu i nema muškog uzora?
(slična priča se može dobrim dijelom ispričati i sa ženske strane, ali o tome drugi put)
U svakom slučaju, momci odrastaju i dođu tamo negdje u srednju školu. A i dalje ne zna puno, ali zbog iskustva ima više samopouzdanja od ne-bitno-različitog B. Lakše mu je pristupiti nekoj koja mu se svidi, ne osjeća više takav iracionalni strah i samopouzdaniji je, što je privlačno. Možda opet čini neku blesavu stvar, recimo kao što viđam na blogovima nekih komentatorica, napiše na Facebooku "hoćeš li biti moja cura?" ili što već, ali ona se zbog samopouzdanja čini boljom nego što jest.
B, u međuvremenu, se pita bi li uopće trebao nešto pokušati s novom simpatijom, ne zna što bi jer je prošli put učinio nešto krivo, razmišlja, oklijeva. Dotle mu netko tipa A skupi njegovu simpatiju, ili je jednostavno ona zbog prve pojave preselekcije zapaljena za "onog slatkog koje žele sve cure" i sasvim nesvjesna da B uopće postoji, i B nastavlja dalje sam, paraliziran.
U tih par godina, A, poučen iskustvom se razvija i dalje i vjerojatno otkriva i čari seksa, dok je B sretan ako mu išta pođe za rukom i doživi neku kratkotrajnu romansu - romansu koju u ovom trenutku već ima solidnu šansu uništiti jer je, zbog neiskustva i manjka samopouzdanja, očajan, pati od ljubomore ili puže pred njom. Zasigurno već osjeća da je nešto krenulo krivo i pokušava se izvući, ali gdje god traži savjete ga čeka neprobojni zid gluposti.
Negdje na faksu, A je već toliko razvijen da ćemo ga nazvati "Al", a B ćemo nazvati "Be" i njihove sudbine su već postale vrlo različite. Između njih postoji ogromna razlika: Al stiže s mnogo samopouzdanja, možda čak i nekom vrstom mračne slave i vjerojatno prilično brzo stvara društvene krugove i nalazi partnerice po sada već okušanim metodama. Njegova mogućnost izbora, bilo za ozbiljnu vezu bilo za nešto manje, je velika. Dapače, budući da je do sada već skupio impresivan broj, Alova mogućnost da "šutne" curu zbog nečeg blesavog ili jednostavno jer je kreten (ako je takav postao) i zna da će uskoro bez problema naći novu mu daje najjaču vrstu vrijednosti i čini ga još privlačnijim.
No Be je nesiguran i izmučen, i možda pati od Jednoitisa koji ga progoni još iz srednje, tako da opet oklijeva, pokušava, ne uspijeva i internalizira neuspjehe. Stabilizira se i vjerojatno doživljava par veza koje ne traju predugo. S vremenom ih prihvaća i racionalizira u neku vrstu kiselog grožđa tipa "ljubav mora boljeti". BE sasvim odustaje čak i od traženja savjeta i prepušta se slučajnosti, zavučen u svoj oklop idealizma.
Poslije toga, situacija se već kristalizirala u kategorije koje poznajemo: Alfa i Beta. Alfa, ako izađe vani, zbog svega što je akumulirao u zadnjem desetljeću, imat će "ono nešto" i bit će privlačan možda 1 od 20 žena. Ako uđe u klub (ne da je to jedina metoda upoznavanja žena, samo kažem), dobra je šansa da je neka kojoj se sviđa već tamo. Promatra ljubavni život i spojeve kao veselo igralište prepuno užitka.
S druge strane, Beta je prvo zbog slučajnosti, zatim lošeg iskustva i na kraju vlastitog fatalizma, postao privlačan možda 1 od 400 žena. Bio bi sretan da se u cijelih godinu izlazaka u klubu uopće nađe ta koja bi bila zainteresirana za njega, a upad je za njega nešto nezamislivo. a na spojeve koje povremeno dobija (nakon neminovnih grešaka) odlazi s jezom u srcu, i zbog nervoze, srama i oklijevanja propušta očite prilike.
Naravno, ovo su ekstremni primjeri. Mnogi ne dosežu niti jedan - recimo, mnogi Alfa tipovi, čisto zato što su zgodni/bogati i ne trebaju se previše truditi, nikada ne razviju ni Igru ni razumijevanje suprotnog spola i čude se sasvim očitim stvarima. Mnogi su između i uspijevaju se "zabavljati" par godina, sve dok ne počnu zalaziti i ožene se. Većina je demografski prosjek: nekoliko partnerica razbacanih kroz puno godina, onda vjenčanje, dvoje djece i (vjerojatno) razvod.
Pouka: i Alfa i Beta su počeli s gotovo iste pozicije i s istim prvim potezom. Samo je slučajnost, a ne priroda ili sudbina, odredila gdje će završiti, i odredila je tako različite puteve zato što neke stvari u životu jednostavno nisu pravedne. Život nije briga za to što zaslužuješ ili ne zaslužuješ.
Tvoja sudbina nije i nikada nije bila zapisana u kamenu. Moć da promijenimo neke stvari dolazi iz odluke da prestanemo dozvoljavati ehu lošeg događaja iz prošlosti da definira našu budućnost. Donesi tu odluku već danas.
(Thx €uru za inspiraciju)
Post je objavljen 17.09.2011. u 12:32 sati.