Oduvijek sam imao niz kreativnih pitanja koja sam postavljao ženama kako bih bolje ocijenio njihov karakter i igru koju traže od mene, no većina njih služi samo zabavi. Iako sam ovo pitanje prije znao postavljati samo u šali, odlučio sam ga proširiti nakon što ga je prije pola godine moj poznanik Roosh spomenuo kao važan litmus test. To pitanje je:
Kada sam shvatio da nikada neću čuti ništa osim "ne" ili smijeha na ovo pitanje, odlučio sam ga ublažiti:
"Želiš li muškarca?"
Više od dvije trećine žena će na ovo reagirati u obliku kiselog grožđa. Iako im, kako smo već utvrdili, muškarac nije potreban, većina bi ipak htjela imati ga. Imanje razumno dobrog muškarca u svom životu donosi poprilične koristi, od društvenog statusa pa do materijalnih, tjelesnih i sličnih pogodnosti, te naravno slatkih infuzija dopamina ako se radi o muškarcu u kojega se žena sposobna iskreno zaljubiti.
Iz nekog razloga (khm, khm), većina žena će odrješito odgovoriti "ne", iako je iz njihovog ponašanja jasno da ipak žele muškarca. Manjina će šutjeti ili reći "ne" nakon prilične stanke, a tek najsitniji dio će se usuditi priznati svoju želju. To su one "slatke" i "kvalitetne" cure, s kojima je u pravilu (ali nikako ne uvijek) lako uspostaviti intimni odnos i biti u zadovoljavajućoj vezi. Iako cura koja odgovori "da" ili je jasno da želi reći "da" ali se boji osude okoline također ne treba tebe i ne ovisi o tebi, svejedno je jasno da joj puno značiš i biti će dobra prema tebi puno dulje i intenzivnije nego ona kojoj nisi ni potreban ni poželjan.
Ako uspiješ pronaći ovaj tip djevojke bilo gdje u zapadnom svijetu, smatraj se sretnim. Kako budeš išao na istok, prema zemljama gdje feminizam još nije zavladao, udio takvih djevojaka značajno raste do točke gdje one čak i predstavljaju većinu. No, unatoč mojim pozitivnim osjećajima o takvim ženama, to ne znači da je sve super. Zašto?
U oba slučaja pojavljuje se jedna žalosna dinamika: muškarac prestaje biti muškarac u klasičnom smislu, a postaje svjetlucava, bezlična osoba koja je prisiljena oblikovati se u entitet koji će maksimalno zabaviti ženu. Svojom dobrom igrom on mora utjecati na njenu odluku o impulzivnoj kupnji. Kako postaju nevažni faktori po kojima je on nekada ispunjavao zahtjeve žene kojoj je muškarac potreban, ostaju mu samo faktori kojima će u njoj pobuditi maksimalnu želju.
Ako si dobar klaun poput mene, postao si vrlo umješan u utažavanju nezajažljive ženske potrebe za "onim nečim". Velikom brzinom i preciznošću identificiraš metu, ekspertno identificiraš razinu zabave koju ona zahtijeva, te uskoro stupaš u seksualni odnos s njom, što je dugoročno jedina stvar koju ti ona može ponuditi.
Bilo to dugoročno ili ne, vaš odnos će trajati samo koliko bude trajala i želja, točnije dokle joj ti budeš mogao pružati razinu zabave koja joj se sviđa. Nakon što se umorite ili si dosadite, razilazite se i ti ponavljaš svoj performans pred nekom drugom ženom, a ona naručuje sljedećeg klauna. Iz nekog razloga moralni arbitri današnjeg društva to smatraju pozitivnim razvojem događaja. Tko sam ja da im proturječim?
Ja sam vrhunski klaun, i to je točno ono što današnjim ženama treba.
Kako je vrijeme prolazilo, tako mi se sve manje i manje dalo igrati klauna. Iskreno, iako je to bilo vrlo zabavno, konačni osjećaj je bio kao da prelazim razine u nekakvoj beskonačnoj video igri: s vremenom ti dosadi i počneš se pitati kako bi se mogao domoći nečeg boljeg, što će te više ispunjavati. Ako bi morao birati između baš ničega i igranja video igre, svakako bi ti bilo bolje igrati, no također bi tijekom igre bilo dobro u nekom trenutku kliknuti "Save & Exit" i potražiti nešto isplativije za tvoju dušu i razvoj kao čovjeka.
Jedan od najčešćih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži.
Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno?
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten.
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna.Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i većina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjekuzbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veći. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osjećao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita?
Utješna činjenica je da će te s vremenom sasvim sigurno proći taj osjećaj da to "nisi ti". Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počneš vježbati isprva boljeti mišići? Te da će kako budeš postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe.
Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.
Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatrač vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja žrtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrećiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otišla. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne.
Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projiciraš na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjenja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezireš i popravljanje njihovih grešaka. Ubijaš se od rada i nikada za to ne dobijaš nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tuđim odlukama. Podčinjen si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom biča tucaš kamenje.
Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju?
Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjenje između percipiranog (žene "trpe" to desetljećima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujući osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija šansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.
Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu
Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto.
Koncept B-D (Beta-Drolja) paralele nije koristan samo kada proučavamo podrtine i neuspjehe na seksualnom tržištu. Kako ne bismo potonuli u negativnost, u svakom konceptu valja nam tražiti i moguće pozitivne načine primjene. Stoga nije ni čudo da je B-D paralela s vremenom urodila plodom koji ću vam danas prezentirati: jednostavnim, efikasnim načinom pristupa vezama.
Koje je danas glavno obilježje veze? Ljubav? Seks? Izlasci? Trajanje dulje od X tjedana, mjeseci ili godina? Zajednički prijatelji? Ne. Glavno obilježje veze je njena krhkost. Za razliku od uvriježenog vjerovanja, to što je odnos nazvan "vezom" i to što traje već X dana nije nikakva garancija za budućnost. U slučaju svađe ili bolje prilike, samo par riječi dovoljno je za iznenadan prekid. Nema ograničenja, nema kočnica, nema posljedica. Ne kažem da su sve veze takve, naravno, samo da je zabluda smatrati da je riječ "veza" to što odnos čini čvrstim.
A koje je sljedeće važno obilježje veze? Definitivno su to mutne granice. Danas većina ljudi, pogotovo muškaraca, ne zna gdje zapravo počinje veza, a prestaje ljubakanje, flertovanje ili istraživanje terena. Na primjer, muškarac ode na spoj, poljubi curu, i onda smatra da su oni u vezi. Ne tako brzo, druškane! Sve dok nisi zaključio stvar u krevetu (a ponekad čak i tada), velika je greška zavaravati se da vaša "veza" ima ikakve kočnice u sebi. De-facto ste i dalje gotovo stranci. To je možda ružno, ali tako je. Naravno, ovo ne znači da je svaki odnos gdje se dogodio seks veza, već samo da u pravilu veza nije opipljiva stvar ako nije barem bilo seksa.
E sad, gdje tu ulazi B-D paralela? Kao što ona kaže, postoji ekvivalencija između žene koja je promiskuitetna sa svojom vaginom i muškarca koji je promiskuitetan sa svojom pažnjom. Isto tako postoji i ekvivalencija između naivnosti žene koja brzo spava s nekim i naivnosti muškarca koji brzo misli da je u vezi s nekom. No upravo u toj ekvivalenciji leži i lijek.
Razmislimo malo: kakav pristup seksu ima žena koju ne bismo stereotipno nazvali droljastom? To nije nimalo lako klasificirati, ali povest ćemo se za najpoznatijim stereotipom i reći da je to: "nije laka".
Ako namjeravaš osvojiti njeno međunožje (kod velike većine žena, čak i onih stvarno droljastih), očekuj da ćeš se dobrano pomučiti:
A) njeni kriteriji će biti znatni. Kvragu, pa žena je, čuvar dostupnosti seksa.
B) biti će teško doći do nje. Isparivat će i predomišljati se, a ti ćeš je morati loviti.
C) sasvim sigurno neće sama od sebe spomenuti da bi htjela seks s tobom
D) na spoju vjerojatno nećeš moći jasno čitati njene signale; sasvim je sigurno da ti se neće sama baciti u naručje, već ćeš ti morati poduzeti nešto i pri tome riskirati odbijanje.
E) jednom kada je poljubiš, to neće automatski značiti da ćete nastaviti do seksa
F) biti će teško odvući je u privatni prostor (bilo tvoj bilo njen) gdje se može dogoditi nešto više jer će ona imati razne obveze i izgovore.
G) kada to ipak učiniš, možda će ona htjeti ići polako, ili će baš u tom trenutku imati menstruaciju. Osjećat ćeš se napasno što je toliko nagovaraš.
H) kada bude vrijeme za svlačenje, vjerojatno se neće svući sama od sebe, već će ti odmicati ruku sa svoje majice ili hlača barem jedanput.
I) neke žene (iskreno religiozne) će biti toliko uporne da neće uopće pomišljati na spavanje s ikim sve do maksimalne razine vezivanja (vjenčanja)
Ukratko, doći do seksa će ti u pravilu biti je**no teško. Ali pomučit ćeš se zato što je nagrada vrijedna toga.
Ignissovo pravilo #18: Bori se za očuvanje svoje samostalnosti kao što se žena bori za očuvanje svoje vagine.
Drugim riječima:
A) tvoji kriterijitrebaju biti znatni. Kvragu pa muškarac si, čuvar dostupnosti vezivanja.
B) treba biti teško doći do tebe. Često će ti ona poslati poruku, a ti ćeš biti zauzet ili joj odgovoriti kasnije.
C) sasvim sigurno nećeš sam od sebe spomenuti da bi htio biti u vezi s njom
D) na spoju ona vjerojatno neće moći pročitati koliko si zainteresiran ili kakav si po tom pitanju bio u prošlosti; sasvim je sigurno da nećeš ti potegnuti temu veze, već će ona morati poduzeti nešto i riskirati odbijanje
E) jednom kada se poljubite, to neće automatski značiti da ste u vezi
F) biti će joj teško odvući te na druženje s njenim prijateljima, obitelji ili drugu priliku gdje te može nekome pokazati kao dečka
G) kada se to ipak dogodi, ti ćeš htjeti ići polako jer ne želiš ništa forsirati ili ne znaš želiš li se u ovom trenutku vezati. Osjećat će se napasno što te toliko nagovara.
H) kada bude vrijeme da objavite status ili slike na Facebooku, vjerojatno nećeš to napraviti sam od sebe, već ćeš joj barem jedanput spomenuti da ne držiš do Facebooka i objavljivanja novosti drugim ljudima
I) neki muškarci (najuspješniji igrači) će biti imati toliko opcija da neće uopće razmatrati mogućnost veze s ikim sve do maksimalne razine seksualnog kontakta (penis u vagini)
Ukratko, doći do veze će joj u pravilu biti je**no teško. Ali pomučit će se zato što je nagrada vrijedna toga.
Uzevši u obzir koliko je brak danas postao opasan i riskantan za muškarce, sve ovo vrijedi i za slučaj kada ste već u vezi i ostao vam je samo "sljedeći korak".
Želiš joj olakšati? Ovo ti se čini okrutno? Već vidiš da je ona prekrasna i da nema potrebe za suzdržavanjem? Ona je jako dobra prema tebi pa joj želiš vratiti istom mjerom? Toliko ti se sviđa da odmah želiš biti samo s njom? Slobodno preskoči neke od ovih stvari. Ali uvijek budi svjestan da se time udaljavaš od idealnog stava, te da ti je bolje da imaš vrlo važan razlog za to. Jer ako uopće nisi svjestan prvog zakona seksualne dinamike i zašto je dobro držati ga se, tvoje šanse da ćeš preskočiti baš sve ovo i zaglibiti u Beta paklu eksponencijalno rastu. Pa tko voli nek' izvoli.
...protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. - Igniss
Dragi čitatelji, dopustite da vas prvo sve pitam: što je to laka žena? Je li to žena koja je oskudno odjevena? Koja se seksa prije braka? Koja je spavala s nekim na prvom spoju? A na trećem, petom ili devetom? Je li to žena koja je prevarila dečka? Koja je pružila oralni seks u kupaonici diska? Koja posjećuje nudističke plaže? Koja masturbira za muškarce na web kameri? Koja voli analni seks? Koja nije čekala barem godinu dana između svake veze? Kojoj veze ne traju najmanje šest mjeseci? Koja je bila u gang bangu? Koja je snimila pornić? Koja zna što radi u krevetu? Koja ima prijatelje s povlasticama? Koja posjeduje vibrator?
Zbunjeni? I ja isto. Činjenica je da je pojam "lake žene", popularno nazvane i "droljom", vrlo teško definirati. Iako gotovo svi ljudi bez obzira na spol gotovo instinktivno znaju za svako određeno ponašanje smatra li se ono "lakim" ili ne, za osobu kao cjelinu je to mnogo teže reći. Jedna žena bi mogla izmijeniti dvadeset partnera, biti nevjerojatna u krevetu i snimati se kako masturbira, dok bi druga mogla imati samo dva partnera, ali da su oba kriminalci s kojima snifa ljepilo i svakog od njih vara s ovim drugim. Koja je od njih lakša, tj. droljastija? Je li pedeset izoliranih droljastih činova gore nego jedan stvarno užasan? A što ako je djevica koja prodaje svoju nevinost?
Je**š me ako znam.
Sada kada sam vas dovoljno zbunio, vratimo se na moju tvrdnju da skoro svi ljudi oba spola instinktivno znaju je li neko pojedinačno ponašanje lako (droljasto) ili nije. Radi se o Andrei Vilash, reporterki televizije iz Meksika koja je išla intervjuirati poznati nacionalni bend u njihovom kombiju za turneje:
Kao što vidite na snimci, naša zamamno odjevena heroina je opuštenu raspravu uskoro zamijenila flertovanjem i pokazivanjem svoga tijela, te na nagovor benda podigla minjak, svukla tange i dala ih jednome od njih da ih omiriše. Nakon 2 minute razgovora. S potpuno nepoznatim muškarcima. Pred kamerom. Ako tražite lakoću, našli ste je. I time ne mislim nešto loše. Ne brinite, objasnit ću.
Ovaj izvrstan i edukativan video bi trebalo postaviti na IMAX kina u svim velikim gradovima zapada, a bijele vitezove i feministice vezati na trgovima ispred ekrana i prisiliti ih da ga gledaju opet i opet sve dok ne prestanu idolizirati žene i žensku seksualnost ili se ne onesvijeste.
Ovaj video je koncentrirana istina: ništa ne uzbuđuje ženu više nego kada se muškarci koje ta žena smatra moćnima ili vrijednima dive njenoj ljepoti, kada bez osuđivanja i otvoreno cijene njenu seksualnost i (barem potencijalnu) lakoću, i kada pokazuju što ih na njoj uzbuđuje, zanemarujući njen bezvezni "intervju" ili što je već trebala raditi. Za neke žene ti muškarci nisu mišićavi, direktni i ćelavi, već educirani, rječiti i ulickani, ali u svim slučajevima su dominantni, imaju igru i ne boje se posegnuti za onim što žele.
Ne vjerujete? Pogledajte samo njen oduševljeni izraz lica na ovoj reporterki. Takav osmijeh se ne može ni sakriti ni odglumiti. Presretna je što je ovi grubi, uspješni, utjecajni muškarci objektiviziraju - da, objektiviziraju - i što žele vidjeti njenu guzu i omirisati njene sokove. To je toliko izluđuje da zaboravlja na kameru, svoj posao i sve na svijetu osim toga da seksualno primami ove tipove i usreći ih svojom lakoćom.
Naravno, postoje stupnjevi razlike. Isto kao što žene vole različite tipove dominantnih muškaraca prema kojima će se tako ponašati, tako i muškarci vole razne stupnjeve ženstvenosti, od otvorenog skidanja i pokazivanja grudi pa do nekakvog suptilnog izazivanja, no srž je uvijek ista: lijepa žena pokazuje svoju ljepotu, dostupna je, i ponosi se time što je netko želi. To je usrećuje. Takva je pozitivna povratna petlja seksualnog tržišta.
Margaret Wente, žena koja je napisala po iskrenosti hvale-vrijedan članak pod naslovom "nedostaje mi muški pogled"
Nimalo ne sumnjam da bi Andrea, da tamo nije bilo kamere, vjerojatno unutar još 5 minuta svukla sve sa sebe i poslije još 5 minuta počela seksualno zadovoljavati cijelu grupu. I Bog je blagoslovio zbog toga.
Ne treba kriti da je ovaj video kao događaj još više seksi zbog konteksta nego zbog nje kao žene. To je, sa stajališta gledatelja, upravo suprotno od objektivizacije. Umjesto da je muški um svodi na samo tijelo, zbog konteksta joj dodaje razne pozitivne emocije i čini je simbolom nečega (u ovom slučaju ugodne lakoće) bez obzira na njenu razinu izgleda. Ona nije manekenka, ali poput mnogih Meksikanki je vrlo ženstvena i elegantna, te ima slatko lice i ugodnu, seksualno otvorenu osobnost koja ne skriva njenu ljubav prema seksu. Jedina zamjerka na video je to što je osvijetljenje preslabo pa se guza ne vidi toliko dobro. Meksički kombiji, što ćete.
Što me vodi do zaključka ovog članka:
Većina muškaraca voli lake žene. Čak i ako prepoznaju opasnost za civilizaciju od prevelike koncentracije lakih žena, na individualnoj razini su im svejedno drage. Čak i ako ne dobivaju osobno seks od takvih žena pa postoji element ljubomore tipa "i tata bi sine", svejedno su prema njima ambivalentni i barem uživaju u golotinji i zamamnom, seksi izražavanju ženstvenosti na način koji to može učiniti samo jedna ljepotica. Gotovo da nema muškarca koji će odbiti laku (lijepu) ženu ako mu se ponudi ili misliti nešto loše o njoj.
Tako i u ovom slučaju: posljedica videa je bila to da je reporterka otpuštena zbog nemorala i neprofesionalnosti. Opravdano s obzirom na zanemarivanje radnih zadataka, rekao bih, no okladio bih se da je većina gledatelja koja se odlučila obratiti televiziji i izraziti svoje zgražanje bila ženskog spola. Šansa da su se žalili intervjuirani je gotovo nula, a šansa da su se žalili muški gledatelji prilično mala. No ne vjerujem da će reporterki to štetiti. Kada bi se u ovom trenutku odlučila okoristiti slavom u koju je svojevoljno zakoračila i slikati za Playboy ili tako nešto, uvjerem sam da bi dobro zaradila.
Nažalost, to nije ono što je odlučila. Umjesto toga je upotrijebila metodu obrane vrlo sličnu lažnoj optužbi za silovanje: odlučila je tužiti članove benda zbog "seksualnog zlostavljanja". Pa kakvog sad seksualnog zlostavljanja, zaboga? Vide li se na snimci ikakve prijetnje, nasilje ili pipanje koje ona nije odobravala s grlenim osmijehom? Predstavnik benda je odlučio postaviti se upravo na taj način: "Mi idemo samo onoliko daleko koliko nam žena dopusti," rekao je. Očekujem da će se i svaki razuman sud složiti s njim.
Ne znam, možda su je ekonomski zlostavljali time što kao uspješni glazbenici imaju više novaca od nje
To me vodi do trećeg: ako muškarci zapravo vole lakoću, zašto onda postoji percepcija da muškarci ne vole droljaste žene i da patrijarhija ugnjetava lakoću? Objašnjenje je jednostavno: upravo zbog te tužbe i sličnih odurnih stvari koje nažalost često dolaze poslije lakoće.
Ignissovo pravilo #17: Muškarci obožavaju lake žene. Ono što muškarci mrze su lake žene koje se prikazuju čednima.
Ni licemjerne ni poštene lake žene ne mogu očekivati od mene vezivanje veće od lijepo zapakirane avanture. Ali barem ću prema ovim drugima imati poštovanja i nikada neću reći ružnu riječ o njima.
"Da, ali ne znaš ti kako je teško ženama. Kada bismo mi tražile od vas [muškaraca] ono što vi tražite od nas [žena], onda biste vidjeli kako je to."
- Skoro svaka žena s kojom sam ikada pričao
Svala od tih triju točaka ima svoje probleme, ali treća je ona koja najčešće nadilazi razumnu dobrodušnog nadmetanja između spolova (npr. "XYZ ne znaju voziti!"). Čovjek zapravo ne može shvatiti koliko je ukorijenjeno to vjerovanje da žene (barem ovdje na zapadu) vode teške, diskriminirane živote i da muškarci stalno traže nemoguće stvari od njih dok sve to ne stvari na papir. Na prvi pogled je jasno da su žene tu u pravu i da se prosječna žena cijelog života pokušava nositi s muškim nerazumnim zahtjevima, hirovima i razmaženošću. To nam ponavljaju svi filmovi, novine, pjesme i ostalo, i to već znaju i ptice na grani. Ipak, podrobniji pogled na faktore seksualne privlačnosti po spolu daje nam ovo...
Već čujem žene i čitatelje neproporcionalno naklonjene ženama kako gunđaju: "uh koja je ovo seksistička svinja kada tvrdi da je ženama toliko lakše od muškaraca! I uz to je upotrijebio roza boju za žene, a plavu za muškarce, što pokazuje da je seksist!"
Molim odložite na tren baklje, vile i uže za vješala i razmotrite što zapravo pokazuje ova tablica:
Nije važno "kome je teže", već je važno da su spolovi različiti i da im životi izgledaju radikalno drukčije. Kada god proučavamo bilo koji problem koji ima spolnu osnovu, moramo uzeti u obzir ovu tablicu, čija je glavna tvrdnja kako slijedi:
Ženski i muški životi se drastično razlikuju.
Žene kao biološki vrijedniji spol pružaju nešto vrlo veliko, i od njih se ukupno očekuje puno. No, to je balansirano činjenicom da se žene velikom većinom rađaju savršeno prilagođene upravo tim zahtjevima. Vrlo je rijetko da žena mora uložiti značajan napor da bi bila mlada, lijepa, vitka, ljubazna i seksualno očuvana(ali ne hladna). Tri od te stvari dolaze automatski s bivanjem ženom, a četvrtu i petu nije teško kontrolirati.
Čak i ako je žena vrlo slaba u svim ili nekim od tih karakteristika, minimum pozornosti i seksualne privlačnosti na koji ona može pasti je i dalje iznad nule. Uvijek će se naći netko tko će se zadovoljiti njome. Ipak, s tom moći dolazi i osjećaj urgencije - ako bude čekala previše, iskliznut će joj iz prstiju poput pijeska.Za žene su oprez i pametna ulaganja puno važnija nego za muškarce, koji si mogu u životu priuštiti stalne uspone i padove. Ženski početni kapital je vrlo velik, ali nije ga moguće povećati, i sa svakom godinom bliže zidu se otapa sve brže.
Muškarci su biološki potrošna roba - važna ali vrlo zamjenjiva. Budući da je svima osim malom broju najambicioznijih žena jasno da nije realno očekivati da skoro ijedan muškarac tijekom života stekne sve kvalitete s ovog popisa, a kamoli još da se rodi s njima, muškarci imaju mogućnost "provući se" i biti privlačni kroz veliki broj različitih kombinacija tih faktora. Dapače, imaju slobodu mijenjati gotovo svaki od tih faktora kroz naporan rad i preuzimanje rizika, te ih održavati puno dulje vremena, dok su oni kod žena fiksirani i ostaju takvi kakvi jesu sve dok ne izblijede, bez obzira na trud. Muškarci tu fleksibilnost i dugovječnost koju uživaju plaćaju startom od nule, sporijim rastom, te manjim ukupnim potencijalom (osim rijetkih iznimki).
U seksualnoj privlačnosti svake muške kombinacije postoji velika varijabilnost; muškarac neuspješan u svemu je na samom dnu (niže nego što može pasti žena), do te mjere da apsolutno nikoga nije briga je li živ ili mrtav, dok je muškarac uspješan u svim stvarima čak i iznad maksimalnog ženskog potencijala. Tih super-uspješnih muškaraca ima zanemarivo malo i oni su uglavnom prinčevi, rock zvijezde, ultra-bogataši i sl. Isto tako, muškaraca koji su uspješni u mnogo stvari pa su po svojoj privlačnosti ekvivalent prosječne mlade cure (ali nipošto nadprosječno zgodne ili manekenke) nema puno - oko 5%, najviše do 10% populacije.
Ukupno gledano, iskusiti kako se osjeća zgodna žena ostaje privilegija samo jedva značajne manjine naj-Alfa muškaraca. Budi visok 190 cm, mišićav, izgleda poput modela, s prirodno dobrom igrom, milijunima u banci i penisom od 20 cm, i svejedno ćeš se jedva izjednačiti s manijom koju vrlo lijepa 18-godišnjakinja izaziva bez da makne prstom. Kada se uspoređuju prosjeci, tipična žena je jednostavno garantirano uživatelj daleko više seksualne privlačnosti u svom životu nego tipičan muškarac, i nikakvo inzistiranje to neće promijeniti. Nema razloga biti nesretan zbog toga. Svatko treba igrati s kartama koje je povukao i napraviti najbolje što može s njima.
Da možete magičnim štapićem utjecati na vaš spol, kojeg biste vi spola izabrali biti? Ja ponekad ako mi ne ide osjetim zavist i pomislim kako bi bilo lijepo dobivati prilike bez da išta poduzimam. S druge strane, užasava me taj manjak kontrole. Što ako prilike presuše? Što kada ostarim? Ne bih mogao podnijeti ideju da je to to i da se moram pomiriti s time. Kao muškarac sam uz velik trud iskusio pomak od samog dna do samog vrha, no da sam slučajno rođen kao neugledna žena, ostao bih zauvijek zaglavljen. Iz tog razloga je ženska egzistencija (što se seksualne privlačnosti i uspjeha tiče) nešto što doživljavam poput uzimanja kredita: "ne hvala".
Ženski orgazam je slučajnost. Svakako je to zanimljiva evolucijska slučajnost koja vjerojatno pomaže u nekim stvarima ali nije esencijalna u biološkom smislu. Žena može ne svršiti niti jedan jedini put u cijelom životu i i dalje ostati savršeno sposobna za reprodukciju, prvenstveno zato što taj dio reprodukcije ovisi samo o muškom orgazmu koji iskrcava spermu potrebnu za oplodnju njenog jajašca. (Prije poplave hatera, napominjem da to što se muški orgazam i ejakulacija mogu kroz puno vježbe i discipline razdvojiti ne znači da inače nisu čvrsto vezan paket sa simbiotskim djelovanjem)
Kada bi muški orgazam kao pojava nestao s planeta, došlo bi do izumiranja. Kada bi ženski orgazam kao pojava potpuno nestao s planeta, dogodilo bi se... baš ništa. Možda bi bilo malo jadikovanja po blogovima i feministički-orijentiranim medijima, ali sve u svemu bi efekt bio nemjerljiv. Stope plodnosti ne bi opale ni za 5%.
Navedena trivijalnost ženskog orgazma svakako je činjenica čije će utvrđivanje kod feministica i bijelih vitezova izazvati zgražanje. No za razliku od onog bolesnika Grega Hampikiana, neću to iskoristiti kako bih pozivao na genocid i nadmetao se koji je spol "bolji", već ću reći nešto drugo:
To što je ženski orgazam nevažan ne čini žene nevažnim. Naprotiv. Trebali bismo cijeniti to što su se žene evolucijom prilagodile da nalaze zadovoljstvo u drugim dijelovima seksa, tako da mogu biti sasvim zadovoljne čak i ako ne svrše. Nalaziti zadovoljstvo u drugim stvarima je prirodna adaptacija koja se događa kod svih ljudi, bez obzira na spol, i to je pohvalna stvar. Recimo, kada bi cijela ljudska vrsta iznenada izgubila osjetilo za okus, ne bi zbog toga prestala jesti, zato što bi ljudima hrana i dalje koristila za druge stvari i ljudi bi i dalje dobivali zadovoljstvo od osjećaja topline kada se najedu.
U ovoj raspravi mi nije cilj utvrđivati "vrijednost" nekog spola, već dati par savjeta muškarcima o tome kako se postaviti prema ženskom orgazmu. Kako navedena trivijalnost utječe na tebe? Što bi ti trebao raditi?
1) Prestani se brinuti o tome je li ona svršila ili nije. Ako se žena seksa s tobom, to znači da joj pružaš još neku vrijednost osim seksualne. Dokle god joj nastaviš pružati tu vrijednost, ona će ostati s tobom, bez obzira na to je li svršila ili nije. Isto tako, ako te odluči prevariti i upustiti se u (nadajmo se) orgazmični odnos s ljubavnikom, u 90% slučajeva će to učiniti zato što joj nije bila zadovoljena neka druga potreba (recimo, potreba za igrom), a ne potreba za orgazmima. Je li njoj lijepo kada doživi orgazam? Sigurno jest. To je bonus, smiruje je i još vas bolje povezuje. Dok god to nije iz straha da je ona nezadovoljna tobom, slobodno je pitaj sviđa li joj se nešto. Ali ukupno gledano, žena bez orgazma je kao riba bez bicikla.
U većini slučajeva važnije od orgazma
2) Feministice će reći da je to zato što se žene boje zauzeti sa sebe, ali ja kažem da je to zato što većini žena na dugi rok uistinu nije važno koliko svršavaju, jednako zbog toga što su zadovoljne drugim stvarima kao i zbog toga što im je više stalo do tvog nego vlastitog zadovoljstva. U pravilu su jedine žene koje inzistiraju na tome da ih "pravilno zadovoljiš" (ovdje mislim na baš inzistiranje, ne na ljubaznu molbu da joj radiš nešto) i koje se više neće vidjeti s tobom ako ne svrše one s vrlo velikim brojevima, koje na tebe gledaju više kao na hodajući dildo nego kao na osobu s kojom dijele nešto više od orgazma. Živim u iščekivanju da ću jednog dana vidjeti i ženu koja inzistira na svom orgazmu i ima sva obilježja kvalitetne žene - iskreno ne bih imao ništa protiv toga i možda bih uložio dodatni trud da je zadržim orgazmima - ali to se još nije dogodilo.
3) Ako ona glumi, to bi trebao shvatiti kao kompliment. Ona glumi zato što ti želi pokazati da joj je stalo do tebe i ne želi da se slučajno mučiš brigom jesi li je zadovoljio, već želi zadovoljiti tebe. Cilj joj je zadržati te. Da joj se ne sviđaš, ne bi to radila, već bi graknula na tebe i počela ti diktirati upute što raditi jer bi u tom slučaju seks bio jedina vrijednost koju joj pružaš i ako ne završi orgazmom, to bi značilo da je potratila vrijeme s tobom.
Dakle, sa stajališta je li ona zadovoljna, što ona misli o tebi i hoćete li ostati zajedno, uopće ne vrijedi brinuti se o tome je li žena svršila, kao ni o tome glumi li. Koga briga za sve to? Možda će za milijun godina žene evoluirati nekakav mehanizam sličan mačkama - da im ovulacija i oplodnja ovise baš o tome što se događa tijekom seksa - pa će to postati važno, ali živi (mrtvi) bili pa (ne) vidjeli. U međuvremenu, što je s tobom?
Neki muškarci ne dobivaju ništa zadovoljstva od toga što im je partnerica svršila, dok drugi, uključujući i mene, obožavaju dovesti ženu do orgazma. Nešto u tome me ispunjava. Kao prvo, lijepa žena je još ljepša kada se na njoj vidi seksualno zadovoljstvo. Kao drugo, seksualno zadovoljstvo je jedan od najljepših osjećaja koji čovjek može iskusiti svojim tjelesnim osjetilima, i kako volim usrećivati druge ljude, prirodno je da me razveseli kada ženi koja mi se sviđa to pružim.
Ali ako joj nisam uspio pružiti? Kvragu, to bi bilo kao da razbijam glavu što nikako ne uspijevam kupiti nekome baš onaj savršeni božićni dar koji ta osoba želi. Takve stvari su vrlo lijepe kada se dogode, no one su začin životu. Ne vrijedi se mučiti ako ih slučajno ne dosegnemo, pogotovo kada ne ovise samo o nama. Svakako, imaj ih na umu, ali nemoj se nikada zaletjeti i početi misliti da su kritične.
Ironično je što žene najlakše dovodim do orgazma upravo kada se ne bavim time kako ću ih dovesti do orgazma, već kada samo preuzmem kontrolu i radim većinom ono što se meni* sviđa. Svakako postoji određena kozmička šala u tome što žene često najbolje svršavaju upravo kada ti radiš stvari koje uzbuđuju tebe, koristiš ih i istražuješ na način koji ti želiš, spontan si i ne brineš se o tome kako će ona nešto doživjeti.
* = znači li to da ću sebi dopustiti orgazam odmah u prvoj minuti ili da je neću istraživati, ljubiti i lizati? Ne, naprotiv! Iako to ne bi bilo loše ili sramotno, činjenica je da opet zbog samog sebe želim da seks potraje koliko je god moguće i stoga se namjerno suzdržavam. Hoću se igrati s njom, eksperimentirati i činiti sve o čemu sam ikada fantazirao. Naposljetku, ako sam se toliko naradio kako bih došao do seksa, za mene bi bila šteta još puno više nego za nju kada bi nam zajednički doživljaj trajao samo minutu. Tako nešto bi bilo jednostavno nerazumno, a ja nisam nerazuman čovjek.
Zaključak: želiš biti bog seksa kojemu partnerice uvijek svrše? Super, ali učini to zato što ti to želiš, a ne iz straha da joj se nećeš svidjeti ili da ćeš ispasti neadekvatan. Nema stvari na svijetu koja više odpaljuje žene nego taj strah.
p.s. ako muškarac ne svrši, to je za ženu jedna od najvećih uvreda koju može primiti i razlog za veliku dozu brige i preispitivanja čak i ako on kaže da je sve ok i pokušava je umiriti. Toliko o relativnoj važnosti doživljaja.
Budući da su djeca i obitelj su sasvim apstraktni koncepti, zbog toga je fair game baviti se njihovom dobrobiti u obliku kvalitete života, zdravlja, poroda i odrastanja. A kroz to je na površinu isplutala sva sila negativnih podataka:
- da je rizik od neplodnosti žene s 30 godina 3 puta veći nego one s 20, a žene s 40 godina 10 puta veći
- da je rizik od Downovog sindroma kod žene s 40 godina 20 puta veći nego kod one s 20
Na slici: skok sa šanse od 0.05% na 1% u 20 godina, na 8% u 30 godina
... kvragu, čovjek se jednostavno zgrozi koliko problema nastaje kada se žene počnu na bilo koji način udaljavati od tradicionalnog obiteljskog modela. Jednostavno mu počnu prirodno padati na pamet pitanja je li to baš sve ok i jesu li ga možda nešto pogrešno naučili o seksualnim slobodama.
Feminizam nije mogao dopustiti takav skandal. No kako prikriti negativne efekte na djecu koji dolaze kao posljedice ženskih odluka? Poslije nekoliko desetljeća mozganja, odgovor je napokon stigao. Dame i gospodo, predstavljam vam...
MUŠKI BIOLOŠKI SAT
"Da, ali i muški imaju biološki sat" - odgovor na tvrdnju da je za ženu dobro rano se udati
Svima je poznato da se muškarci ne suočavaju sa zidom poput žena; muška seksualna privlačnost raste poslije 30-e godine, a ne opada. Nastavlja rasti još jedno desetljeće i zatim doživljava tek polagan zalaz negdje poslije 45-e godine, nikada ograničen smrtonosnim zidom kao što je slučaj kod žena. Čak i u dubokoj starosti, muškarcu i dalje idu u korist svi fluidni faktori privlačnosti (ako ih zna iskoristiti) i činjenica da su demografske okolnosti u njegovu korist. No sve je to ok - ali plodnost? Džabe mu sve to ako neće moći imati djecu ako bude previše čekao!
Pregled literature koja se tiče povezanosti muške starosti i kvalitete sjemena usporedio je 30-godišnjake s 50-godišnjacima i pronašao smanjenje volumena sjemena (12%), pokretljivosti sperme (16%) i normalne sperme (10%), ali ne i smanjenje koncentriranosti sperme s tom razlikom od 20 godina. Ipak, treba napomenuti da standardni parametri sjemena ne koreliraju savršeno sa stvarnom mogućnošću oplodnje i trudnoće.
Kao i kod žena, muška rastuća dob bila je asocirana sa značajno višim vremenom do trudnoće (VDT) i smanjenim stopama začeća. Peterostruki VDT je bio zabilježen kod muškaraca starijih od 45 u odnosu na one 25 i mlađe. Šansa za ukupni VDT dulji od jedne godine (što u standardnoj medicini povlači za sobom opravdanu zabrinutost o mogućoj neplodnosti) bila je 5 puta veća kod starije grupe muškaraca.
Prilično zastrašujuće, zar ne? Mislim, nije da je itko tvrdio da su muškarci imuni na starenje, ali dobro je vidjeti intenzitet efekata... +50% nije mala stvar. Čak i ako VDT nije apsolutna neplodnost (koja kod muškaraca samo zbog dobi i dalje ne postoji) nego samo veći broj potrebnih pokušaja, svejedno je to nezgodna stvar. Očito je muškarcima bolje da ne budu igrači i vežu se za žene dok su još mladi i vitalni, prije nego im istekne biološki sat.
Naravno, ove rezultate treba staviti u perspektivu:
Na graf šanse za Downov sindrom po majčinskoj dobi dodana šansa (crvena linija) za autizam, dijabetes i šizofreniju po očinskoj dobi
Oooooops! Što je sad ovo?
Povećanje od 50% ekstremno malog rizika i dalje rezultira ekstremno malim rizikom?
0.075% je i dalje zanemarivo manje od 1%?
Muška plodnost i kvaliteta potomstva od starosti trpe 30 puta manje posljedica nego ženske?
Tako mi svega, nije mi jasno kako nam se u diskusiju potkrao tako sitan detalj. Možemo li i dalje reći da muškarci imaju biološki sat? Barem "biol" od biološkog sata? Ne?
FUUUUUUUUUUUU
Zaljučak: Jednostavno rečeno, mediji su u svojoj bezumnoj trci da se svide ženskom čitateljstvu (kao i inače) ignorirali znanstveni značaj istraživanja i napuhali rezultate izvan svake granice razuma kako bi rekli ženama ono što žene žele čuti. Da nemaju nikakav poseban problem o kojemu moraju brinuti. Da su muškarci ti koji bi se trebali spustiti na zemlju.
Nažalost, istina je to da muškarci uistinu imaju neke reproduktivne poteškoće kako stare, te poteškoće su rjeđe i znatno slabije od onih s kojima se suočavaju žene iste dobi. Iako muški Homo Sapiens nije bezvremen, njegove sposobnosti razmnožavanja su bolje prilagođene starosti (uzevši u obzir da je njegovo ulaganje relativno maleno, nije ni čudno da ga je tako lako održavati). Stoga ženski i muški biološki sat uuopće nisu iste stvari. Tvrditi da muškarci imaju biološki sat je kao da netko vidi da ljudi imaju repnu kost i kaže da su ljudi zbog toga polu-gušteri.
Nikakva racionalizacija i bijes na svijetu neće promijeniti ovu istinu - muškarci i žene jednostavno nisu stvoreni jednakima u ovom pogledu, i što prije to prihvatimo i kao pojedinci i kao društvo, to će nam svima biti bolje.
Bilo kako bilo, mogli biste gledati ovu jednadžbu sa strane bilo kojeg spola i bilo koje strane seksualnog života i brzo doći do stvarnog stanja. Dame i gospodo, predstavljam vam:
Tablicu privlačnosti vs. želje za seksom
... ili s decimalom:
Te u obliku grafa iz kojega vidite nelinearnu prirodu krivulje (kada bi postojala privlačnost 11, crvena crta bi se uspravila potpuno vertikalno prema beskonačnosti, isto kao i, recimo, penis u stanju erekcije):
Ostali faktori 2. stupca:
- Dob muškarca (dodajte otprilike 2 za muškarce mlađe od 20, po 1 za muškarce mlađe od 40, 0 za mlađe od 50, i oduzmite po 1 za svako sljedeće desetljeće)
- Koliko je muškarac Alfa (moguće odbijanje spuštanja na najnižu razinu i oslobođena seksualnost bez ustručavanja za ljepotice)
- Koliko je već puta obradio tu ženu (i.e. je li nova ili ustajala) (dodajte do 2 za novu najsvježiju, a oduzmite do 3 za ženu koju obrađuje već godinama)
Ovaj graf vam također može dati dio slagalice "zašto je pornografija tako opasna". To je zato što jednadžba opisuje prirodni biološki instinkt, a pornografija predstavlja pretjerano zadovoljavanje i zloupotrebu tog instinkta.
p.s. ako se pitate, ta čarobna formula (za raspon privlačnosti RP 1-10) glasi ovako: "(RP*(0,12*RP)) -2,7"
Čitajući moje postove, neupućen čovjek bi lako mogao pomisliti da je biti Beta nešto užasno što treba iskorijeniti pod svaku cijenu. Stvarnost je, kao i uvijek, mnogo kompleksnija. Iako je Alfa ekstrem mnogo bolji od Beta ekstrema, to ne znači da se isključivo njemu treba težiti.
Svi smo mi barem jednom upoznali osobu koja nas je isprva fascinirala svojom osobnošću, dosjetkama, smislom za humor i "onim nečim". No ako bi osoba ostala samo takva, ubrzo bi nam počela ići na živce jer bi nakon nekog vremena uvidjeli da nema ništa mekano ili toplo iza te blještave fasade. U ovoj terminologiji, to je pojava koju nazivam "nadigravanje" - kada se provodi previše Igre u odnosu na ono koliko je potrebno nekoj individualnoj ženi.
Recimo da je u tijeku nekakva zabavna i sexy komunikacija SMS-ovima i osjeća se kemija. Razumna stvar bi bila iskoristiti to kao polugu preko koje će se izraziti interes i eskalirati, jer ako se ta razmjena poruka prekomjerno rastegne, komunikacija će preći iz "sexy" u "zabavnu" i njen smisao će se izgubiti. Iako je to bolja situacija od svoje ružne sestre, "Anti-Igre", dugoročno neće uspjeti zadržati pozornost (ok, možda i hoće, ali to nije razumno dosežan cilj za prosječnog muškarca).
Nasrtljiva kornjača (snapping turtle) - oštri zubi i čvrst oklop čuvaju ranjivost ispod sebe
Pravilna ravnoteža je, naravno, kontrast. Čvrst Alfa stav, sa strogom "uzmi ili ostavi" mišlju kao vodiljom, uz nagovještaj ranjivih Beta karakteristika ispod čvrste ljušture. Ovo više ne dolazi prirodno većini muškaraca: oni koji su zbog svojih Alfa karakteristika okusili uspjeh se zanesu time poput djece na ljuljačkama i nikada ne razviju "mekoću" (zašto i bi kad ih trenutna situacija beskonačno nagrađuje?), a oni (mnogo češći) koji su bili većinom Beta ostaju Beta zato što jednostavno ne znaju da u tome postoji neki problem. Svojim ponašanjem, iako ih se teško može kriviti za to jer jednostavno nisu dobili priliku naučiti drugačije, doslovno pozivaju loša iskustva.
Molim te, oslobodi me moje mizerije!
Ugrubo i vrlo metaforički rečeno, naše društvo kao cjelina je 20% Alfa i 80% Beta i u mnogočemu slično kornjači na svojim leđima. To reflektira njegov sastav: sastoji se od malog broja kretena i/ili igrača (muškaraca koji su 60% i više Alfa), umjerenog broja samopouzdanih dobrih dečkiju (muškaraca koji su 40-60% Alfa, dakle negdje između Alfa i Beta), te ogromnog broja Beta (muškaraca koji su manje od 40% Alfa).
U doba promijenjenih kriterija, to je recept za katastrofu, i to za oba spola. Da je obrnuto, pisao bih o važnosti apsolutne lojalnosti i donošenja cvijeća, no trenutno je vaga daleko na jednoj strani. Kroz učenje na tuđim iskustvima, svatko može pametnije birati tko želi biti i s kim želi biti, i možda tako okrenuti oklop tamo gdje bi trebao biti.
Pojmove "Alfa" i "Beta" ljudi često krivo shvaćaju kao kategorije isklesane u kamenu, obrisa definiranih od rođenja i zauvijek nepromjenjivih. Naposljetku, zato bi se netko mogao i uvrijediti - reći nekom da je jedno ili drugo je kao reći nekome da je "Hrvat ili Srbin", ili "Arijevac ili Židov" je odvratno, najviše zbog "ja-sam-bolji-od-tebe" poruke i zbog nepromjenjivosti situacije. Rođen si kao nešto, ostaješ to nešto, trpi! Pati i šuti, budalo jedna! Tko ti je kriv?
Naravno, ova poredba nema smisla iz više razloga. Kao prvo, Alfa i Beta nisu nepromjenjive kategorije. Kao drugo, ne nastaju rođenjem, već godinama odrastanja i stvaranja vlastitog životnog iskustva. I na kraju krajeva, biti Alfa ili Beta ne znači biti zadovoljan ili nezadovoljan u životu (iako postoje određene korelacije) - svatko ima svoje kriterije. Evo gdje nastaje glavni problem:
Beta neuspješan sa ženama ne zna što radi krivo što ga čini tako neuspješnim sa ženama JEDNAKO koliko i Alfa uspješan sa ženama ne zna što radi dobro što ga čini tako uspješnim sa ženama. Oba ekstrema, recimo protagonist iz filma "40 yr. old Virgin" i legendardni Casanova, jednako nisu imali pojma zašto su dospjeli tamo gdje jesu. Naravno, jedan je imao razloga biti zadovoljan sa svojom situacijom; drugi nije.
Huh?
Usporedimo dva moderna hipotetska muškarca: oba s rođenjem počinju manje više jednako, kao dvije gotovo identične osobe koje ćemo nazvati AB1 i AB2. Svakako, postoje genetske razlike, ali one su u mladosti mnogo slabije izražene. Ako ima ikakve razlike, ona je statistički beznačajna.
Negdje tamo u osnovnoj školi, oboje mladih momaka, i AB1 i AB2, dožive "simpatiju" ili kako već to želite nazvati. Budući da su neiskusna djeca, jedino što im pada na pamet je nešto u osnovi jednako debilno, tipa vući simpatiju za pletenice ili buljiti u nju s udaljenosti. Iz nekog sasvim slučajnog razloga koji bi mogao biti nešto beznačajno jednostavno, tipa boja njegove pernice, ili samo nekog njenog hira, AB1 se svojoj simpatiji svidi i oni počnu "hodati". AB2, koji je učinio sasvim isto, svojoj se ne svidi i ona umjesto toga otrči prijateljicama i ispriča svima kakav je AB2 kreten.
U ovom trenutku, oboje su isti, ali jedan je primio dozu samopouzdanja i iskustva koja ga gura naprijed. Njega ćemo sada nazvati samo "A". Drugi je dobio dozu sramote i neuspjeha, i ništa iskustva. Ako se nešto pročulo, možda ga zajebavaju na školskom odmoru. Njega ćemo sada nazvati "B".
Zatim postoje društvene razlike. Možda A odrasta u okolini koja ga potiče na osobni razvoj i daje mu više sigurnosti od B kojeg uništava neki obiteljski problem. Možda A ima stariju sestru ili prijateljicu kojoj se može povjeriti ili pitati za savjet, i koja čini kontakt sa suprotnim spolom prirodnijim, a B je okružen samo muškarcima i nema nikoga tko bi mu razbio ideju o suprotnom spolu kao nečemu strašnom i misterioznom, ili je u drugom ekstremu i nema muškog uzora?
(slična priča se može dobrim dijelom ispričati i sa ženske strane, ali o tome drugi put)
U svakom slučaju, momci odrastaju i dođu tamo negdje u srednju školu. A i dalje ne zna puno, ali zbog iskustva ima više samopouzdanja od ne-bitno-različitog B. Lakše mu je pristupiti nekoj koja mu se svidi, ne osjeća više takav iracionalni strah i samopouzdaniji je, što je privlačno. Možda opet čini neku blesavu stvar, recimo kao što viđam na blogovima nekih komentatorica, napiše na Facebooku "hoćeš li biti moja cura?" ili što već, ali ona se zbog samopouzdanja čini boljom nego što jest.
B, u međuvremenu, se pita bi li uopće trebao nešto pokušati s novom simpatijom, ne zna što bi jer je prošli put učinio nešto krivo, razmišlja, oklijeva. Dotle mu netko tipa A skupi njegovu simpatiju, ili je jednostavno ona zbog prve pojave preselekcije zapaljena za "onog slatkog koje žele sve cure" i sasvim nesvjesna da B uopće postoji, i B nastavlja dalje sam, paraliziran.
U tih par godina, A, poučen iskustvom se razvija i dalje i vjerojatno otkriva i čari seksa, dok je B sretan ako mu išta pođe za rukom i doživi neku kratkotrajnu romansu - romansu koju u ovom trenutku već ima solidnu šansu uništiti jer je, zbog neiskustva i manjka samopouzdanja, očajan, pati od ljubomore ili puže pred njom. Zasigurno već osjeća da je nešto krenulo krivo i pokušava se izvući, ali gdje god traži savjete ga čeka neprobojni zid gluposti.
Negdje na faksu, A je već toliko razvijen da ćemo ga nazvati "Al", a B ćemo nazvati "Be" i njihove sudbine su već postale vrlo različite. Između njih postoji ogromna razlika: Al stiže s mnogo samopouzdanja, možda čak i nekom vrstom mračne slave i vjerojatno prilično brzo stvara društvene krugove i nalazi partnerice po sada već okušanim metodama. Njegova mogućnost izbora, bilo za ozbiljnu vezu bilo za nešto manje, je velika. Dapače, budući da je do sada već skupio impresivan broj, Alova mogućnost da "šutne" curu zbog nečeg blesavog ili jednostavno jer je kreten (ako je takav postao) i zna da će uskoro bez problema naći novu mu daje najjaču vrstu vrijednosti i čini ga još privlačnijim.
No Be je nesiguran i izmučen, i možda pati od Jednoitisa koji ga progoni još iz srednje, tako da opet oklijeva, pokušava, ne uspijeva i internalizira neuspjehe. Stabilizira se i vjerojatno doživljava par veza koje ne traju predugo. S vremenom ih prihvaća i racionalizira u neku vrstu kiselog grožđa tipa "ljubav mora boljeti". BE sasvim odustaje čak i od traženja savjeta i prepušta se slučajnosti, zavučen u svoj oklop idealizma.
Poslije toga, situacija se već kristalizirala u kategorije koje poznajemo: Alfa i Beta. Alfa, ako izađe vani, zbog svega što je akumulirao u zadnjem desetljeću, imat će "ono nešto" i bit će privlačan možda 1 od 20 žena. Ako uđe u klub (ne da je to jedina metoda upoznavanja žena, samo kažem), dobra je šansa da je neka kojoj se sviđa već tamo. Promatra ljubavni život i spojeve kao veselo igralište prepuno užitka.
S druge strane, Beta je prvo zbog slučajnosti, zatim lošeg iskustva i na kraju vlastitog fatalizma, postao privlačan možda 1 od 400 žena. Bio bi sretan da se u cijelih godinu izlazaka u klubu uopće nađe ta koja bi bila zainteresirana za njega, a upad je za njega nešto nezamislivo. a na spojeve koje povremeno dobija (nakon neminovnih grešaka) odlazi s jezom u srcu, i zbog nervoze, srama i oklijevanja propušta očite prilike.
Naravno, ovo su ekstremni primjeri. Mnogi ne dosežu niti jedan - recimo, mnogi Alfa tipovi, čisto zato što su zgodni/bogati i ne trebaju se previše truditi, nikada ne razviju ni Igru ni razumijevanje suprotnog spola i čude se sasvim očitim stvarima. Mnogi su između i uspijevaju se "zabavljati" par godina, sve dok ne počnu zalaziti i ožene se. Većina je demografski prosjek: nekoliko partnerica razbacanih kroz puno godina, onda vjenčanje, dvoje djece i (vjerojatno) razvod.
Pouka: i Alfa i Beta su počeli s gotovo iste pozicije i s istim prvim potezom. Samo je slučajnost, a ne priroda ili sudbina, odredila gdje će završiti, i odredila je tako različite puteve zato što neke stvari u životu jednostavno nisu pravedne. Život nije briga za to što zaslužuješ ili ne zaslužuješ.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu