Evo vam pet-šest mogućih odgovora na bilo koju njenu nepoželjnu izjavu, napisanih ne nekim posebnim redom:
A) *tišina* - ako slika govori više od tisuću riječi, tišina ponekad govori više od milijun. Čemu nagrađivati loše ponašanje ikakvom reakcijom? Pusti je da se pita jesi li uopće dobio/pročitao poruku (kvragu i "seen" tag na Facebooku) i zašto te to nije razjarilo dovoljno da odgovoriš.
B) "gay" - postoji li ljepši način za kratko i jezgrovito izražavanje neodobravanja? Iako ovom porukom komuniciraš da to što ona radi nije u redu, tj. da je pedersko, činiš to na zabavan i jednostavan način. Ničim ne spominješ kako se ti osjećaš oko toga - jer logično je da bi napisao još nešto da je to imalo utjecalo na tebe.
p.s. neke cure će ti odgovoriti novim drama testom - faux ljutnjom zato što impliciraš da su gay stvari loše. Pristani i pojačaj i na konju si.
C) "lol drama" - dobra reakcija ako je njeno loše ponašanje nešto dugačko, dramatično i srcedrapajuće, te pogotovo ako između vas još nema bogate prošlosti. Alternativno, upotrijebi "lol nisam te zaprosio", "vježbaš za ulogu u sapunici?" ili opet nešto iz P&P arsenala.
D) "ok" - kao "gay", samo indiferentnije i kraće. Pošalji odmah kako bi eliminirao svaki potencijalni element ljutnje iz te poruke.
E) "8====D" - budimo iskreni - postoji li iti jedna situacija u ljubavnom životu koju ne može riješiti ASCII penis? Mislim da ne postoji!
F) "Vaša primjedba biti će unesena u zapisnik." - malo dulja varijanta "ok", začinjena satirom ako je njena izjava posebno formalna.
Ne zaboravi, sve poruke obavezno idu bez interpunkcije, velikih slova, ispravne gramatike i sl. Čak i ako ti tvoj autocorrect na mobitelu sam doda veliko slovo ili zarez, ručno ga promijeni u neformalan oblik. Kao i kod odluke kada odgovoriti na SMS, ovo je jedan od slučajeva gdje se bivanje neprirodnim zapravo doima puno prirodnijim nego alternativa.
Sve ove poruke naravno rade i u usmenoj komunikaciji, uz sitne prilagodbe. Osnovna misao ostaje ista, trebaš ih samo malo prilagoditi.
Za usporedbu, evo nekih odgovora koji se na prvi pogled doimaju dobrima, ali zapravo komuniciraju ogorčenost i stoga neće dobro proći:
- "nije me briga"
- "i bolje je tako"
- "super, sad mogu tražiti curu koja mi se zapravo sviđa"
- "hvala"
- "odlično"
- "ne mogu dočekati"
- "i ja isto"
- "poznajemo li se?"
Kao što vidimo iz ove usporedbe, nerafinirano muško razmišljanje je poput drvene toljage kojom je naslijepo raspaljeno u nekom smjeru; igra je, s druge strane, sličnija preciznom skalpelu koji točno zna gdje treba završiti kako bi postigao ono što je potrebno. Ili, alternativno rečeno, ako želiš zavesti ženu razmišljaj malo više poput nje.
E sad, niti jedan od ovih umješnih odgovora ne garantira da će se ona odmah popraviti i zalijepiti za tebe. Iako se i to zna dogoditi, u većini slučajeva oni će rezultirati samo određenim omekšavanjem. Najčešće će te cura ili opet kontaktirati za dan-dva i pitati jesi li dobio poruku, ili će na licu mjesta postati manje svadljiva, a više ljubazna, ili će samo sjediti u tišini i pitati se zašto ne može prestati pitati se što ti misliš o njoj. A upravo ta defenzivna pozicija u koju je poruka indiferentna po svim pravilima struke stavlja je pozicija u kojoj se rađa privlačnost prema tebi.
Jedan od najčešćih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži.
Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno?
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten.
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna.Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i većina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjekuzbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veći. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osjećao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita?
Utješna činjenica je da će te s vremenom sasvim sigurno proći taj osjećaj da to "nisi ti". Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počneš vježbati isprva boljeti mišići? Te da će kako budeš postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe.
Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.
Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatrač vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja žrtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrećiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otišla. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne.
Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projiciraš na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjenja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezireš i popravljanje njihovih grešaka. Ubijaš se od rada i nikada za to ne dobijaš nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tuđim odlukama. Podčinjen si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom biča tucaš kamenje.
Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju?
Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjenje između percipiranog (žene "trpe" to desetljećima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujući osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija šansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.
Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu
Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto.
Nedavno sam razmišljao o tome kako opisati esenciju dobre interne igre i sjetio sam se nekoliko videa koje jako volim. Prvi:
Ok, video je šala. Ali poanta je itekako istinita: prestani se brinuti o sitnicama! Kladio bih se da na preko pola stvari koje te proganjaju ili ne možeš nikako utjecati, ili možeš ali nisu tvoja stvar. Neka te počne boljeti k***c za sve - već danas!
Drugi video je vrlo zabavan, ali ako si ne želite pokvariti genijalan trenutak iz genijalnog filma "X-Men: First Class" (2011.), preporučam da ga preskočite:
Uočite da Wolverine nije ljut ni na koga, ne osjeća nikakvu odbojnost. U njegovoj osornosti nema ni trunke zlovolje. Sretan je sa svojim pićem i cigarom i jednostavno ga nije briga. Poanta: tvoje zadovoljstvo izvire isključivo iz tebe samog.
Napomena autističnim trollovima: ne, ne preporučam muškarcima da večeras izađu i kažu prvoj osobi koju vide da odjebe. Mogle bi se dogoditi loše stvari.
Sveti gral igre je ona neopipljiva kvaliteta koju žene gotovo univerzalno nalaze privlačnom na muškarcima. Samopouzdanje je zasigurno dio tog svetog grala, kako ističem u više navrata.
Drugi dio slagalice je "ono nešto", što bi popularno mogli nazvati "osjećajem" ili "aurom", a u engleskom bi se to najbolje sumiralo kao "The Vibe". Zarazna kvaliteta koja privlači pozornost, čini vrijeme provedeno s osobom ugodnim, i ispunjava društvo energijom umjesto da prazni. "Ono nešto" nije isto kod svih muškaraca, ali kada bi se opisivalo muškarca s tim, imao bi većinu ovih karakteristika, poredanih po relativnoj važnosti:
Uzevši u obzir drastično opadanje važnosti svih faktora osim Igre (onog nečeg i samopouzdanja, ili drugim riječima bivanja zanimljivim i bivanja cool), kritično je za tvoj napredak razumjeti što to znači za tebe. Tvoj izgled, visina, novac, svi oni pomažu, no osobnost je ono što će te ultimativno učiniti privlačnim ženama.
Ulaz: moderna žena.
Moderna žena, pogotovo mlada, živi u svijetu u kojem je stvarno, ali ono baš stvarno dosadno. Ovo je ironično s obzirom na gigantsku količinu sadržaja koja se može naći na televiziji, u časopisima, na internetu, društvenim mrežama, smartphoneovima i tračevima, no njena percepcija, ono što gura glad za zabavom, beskonačnim aktivnostima i novim sadržajima, jest to što joj je dosadno. Progonjena neograničenim emocijama oslobođenim od posljedica, nije nikada naučila biti na miru sa svojim mislima, a zabava, još zabave, je jedino što može ugušiti tu dosadu. (Da se razumijemo, stalna, hiperaktivna dosada u moru zabave je ljudski, a ne ženski fenomen, no žene su te koje traže zabavu od partnera. Muškarcima je to na popisu stvari koje žele od žene gotovo beznačajna stvar)
Muškarac koji razumije Igru - koji nije dosadan i koji ima "ono nešto" - je stoga onaj koji će privući njenu pozornost. Zašto žene pričaju da žele pametne muškarce, ali vrlo često završavaju s glupima? Zato što moderna žena mora imati zabavu pod svaku cijenu i, kada god ima izbora, u devet od deset slučajeva radije će uzeti "glupog zabavnog" nego "pametnog ne-zabavnog" tipa. Pri tome ne mislim samo na pričanje viceva ili humor - kaže se da su oni odraz inteligencije, no zabava je mnogo dublja od humora, a inteligencija je puno dublja od IQ-a.
Ako promotriš "Jesi li Alfa?" test za muškarce, primjetit ćeš "ono nešto" u skoro svakom dijelu koji se ne tiče izgleda ili novaca. Isto tako, ako si prosječan muškarac, gotovo je sigurno da trenutno nemaš "ono nešto". U najboljem slučaju, pojavljuje se jednom u desetljeću, kada kroz kombinaciju sreće i savršene društvene niše trenutno zasjajiš tim neuhvatljivim osjećajem, i zatim on pobjegne i ugasi se poput ognjišta koje je ostalo bez drva.
Dobre vijesti su da je "ono nešto" kvaliteta koja se može razviti i izgraditi, isto kao karizma, govorništvo i tjelesna kondicija. Kako stječeš sve više komponenti "onog nečeg", vidljive razlike koje ćeš doživjeti u odnosu sa ženama će ti pomoći da sve te faktore internaliziraš i pomalo postanu istinski dio tebe. To će postati pozitivna povratna petlja, jer s takvom podlogom ti puno lakše dolaze svi manevri igre, od dvostrukih komplimenata i prolaska drama testova, pa do tehnike "pristani i pojačaj" (P&P) Neke od stvari koje će ti pomoći:
- Umijeće slušanja i umijeće baljezganja. Mnogo je situacija gdje ćeš bez obzira na drugu stranu uvijek reći isto, no fluidno voditi razgovor i usmjeravati ga kamo želiš je vrlo važno umijeće i stječe se jedino praksom, samokritičnom provjerom i opet praksom.
- Rutine. To uključuje ne samo i najbolji i najzanimljiviji način pričanja priče o svom životu, već i doživljaje općenito, viceve, priče, komentare. Nema ništa loše u tome da zabilježiš nešto što bi moglo biti zanimljivo drugima ili kako su reagirali na neku priču.
- Testosteron. Igra bez testosterona je kao auto bez goriva. Biti energičan je jedna od glavnih komponenti "onog nečeg".
- Opusti se! Toliko ljudi ima paralizirajući strah od nepredvidljivih društvenih situacija da ih to sputava u najvažnijim životnim područjima. Moraš internalizirati u sebi vjeru da te nitko neće pojesti, i da se svijet neće srušiti ako nešto pogrešno kažeš ili ako se nekome ne svidiš. Nevjerojatni gafovi opraštaju se svakog dana.
- Iako postoje iznimke u vidu super-ozbiljnih fanatika, aktivista i sl. koji svojim smrtno ozbiljnim statusom izazivaju privlačnost, u pravilu je bolje ne shvaćati stvari toliko ozbiljno. Ovo ide ruku pod ruku s gornjim savjetom: ako sve shvaćaš kao stvar života i smrti, kako ćeš ikada tome pristupiti ležerno? No kada par puta pokušaš sagledati neku situaciju s neozbiljnijeg (ili "boli me k***c") stajališta, osjetit ćeš da si došao korak bliže svetom gralu igre.
Jednom davno, treneri u akvariju su testirali na dupinima stvaranje uvjetnog (kondicioniranog) refleksa. Svi znamo da, ako se za određeno ponašanje dobiva nagrada, s vremenom će to ponašanje postati refleksno, prirodno povezano s iščekivanjem nagrade. Ovaj proces je poznat kao Pavlovljev refleks psa - Ivan Petrovič Pavlov je u ranom 20. stoljeću ovo demonstrirao psima kojima bi, prije posluživanja hrane, zazvonio zvonce. Nakon nekog vremena, psi bi počeli sliniti i očekivati hranu već na sami zvuk zvonca. Također, ova scena iz moje omiljene serije odlično ilustrira podučavanje uvjetnog refleksa:
Vratimo se sada na dupine. Treneri su htjeli naviknuti dupine na skakanje iz vode tako da ih nakon svakog šestog skoka nagrade ribom. No dupini nisu psi: znaju brojati, i nakon nekog vremena, treneri su primjetili da će tako treniran dupin uskoro postati letargičan što se tiče prvih pet skokova. Zna da nagrada dolazi i kakva će biti, čemu se truditi?
Rješenje: počeli su im davati ribu po slučajnom odabiru, nekada svaki treći skok, a nekada svaki deseti. Uvjetni refleks izazvan nepredvidivom nagradom je jedna od najsnažnijih sila u ljudskom mozgu. Upravo zato opsesivno klikamo na Facebook, Twitter i mobitele, pitajući se kada će se upaliti ikona s novom porukom, te igramo lutrije i kladionice. Da automati daju kunu na svakih 50 lipa koje ubacimo, možda bi ih koristili ali ne bi nikada postali ovisni o njima.
(Nevezano, ali žene, obratite pozornost na uvjetni refleks. Seks kao nagrada za ponašanje koje želite je muškarcima jednako jak motivator kao riba dupinima ili meso psima)
Dva slučaja timinga su ovdje relevantna i vrlo različita:
1) Komunikacija (SMS, e-mail, chat, pozivi, pisma) - već je u nekim prilikama spomenuto da muškarac mora biti oprezan i ne brzati sa svojim odgovorima jer to sugerira da samo čeka da mu se ona javi i ne radi ništa drugo, a ništa na svijetu ne odbija žene toliko kao očaj.
Prava stvar je naravno malo kompliciranija i ovisi o kontekstu. S druge strane, nije ni tako strašna. Pretpostavit ćemo najčešći slučaj, da se njih dvoje dopisuju ali nisu još bili na spoju, ili jesu ali stvar nije još zaključena. Muškarac bi se idealno trebao prilagoditi njenom tempu komunikacije. To znači:
a) ona odgovara istog trena ili unutar 5 minuta - odgovaraj isto tako, ali ne osjećaj se prisiljenim to slijediti, pogotovo ako ti treba još vremena da smisliš što reći. Malo kašnjenja komunicira višu vrijednost. Nikada nećeš imati negativne posljedice zato što si ti kasnio, no hoćeš u obrnutom slučaju.
b) ona odgovara s razmacima, recimo 20 minuta ili tri sata. Jednostavno odgovaraj i ti tim razmacima, plus-minus 50%. Nikada odmah! Komunicirali ste brzo i onda je ona odjednom nestala na pola dana? Nestani i ti na minimalno toliko - samo ne točno na toliko. Ako ti je ona poslala poruku nakon čekanja od dva sata, nemoj slučajno i ti odgovarati točno dva sata poslije ili na puni sat jer će se činiti neprirodnim - ironično, taj dojam možeš izbjeći upravo s malo neprirodnosti. Odgovori za sat i pol, ili tri-četiri sata, ili sedam-osam.
c) niste se čuli jako dugo vremena, tako da nema nikakve prijašnje navike. Vjeruj mi, može čekati. Pusti da se kiseli minimalno par sati, a slobodno i nekoliko dana.
Bitna napomena: ovo se odnosi na obično dopisivanje, dogovaranje i sl. Nimalo ne podržavam umjetne, kvazi-igračke gluposti tipa "nakon što je upoznaš (ili nakon prvog spoja), ne zovi je tjedan dana". Zovi je kad ti se zove, samo ne prerano (isti dan) i ne prekasno (više od 3 dana, nakon čega ljudi prirodno gube interes i ometaju ih druge stvari).
2) Darovi i romantični izrazi interesa - ove stvari nisu određene vremenom, već intenzitetom. U redu je uzvraćati svu pažnju koju dobivaš od nje, više je riskantno. Pomoći će ti već spomenuta nepredvidivost - recimo, ako ste u vezi i sve je super, spremi neki mali ali slatki dar za neki sasvim nevezan datum, koji nije ni obljetnica ni praznik ni Valentinovo. Daješ nešto zato što ti se čini da je tako zgodno u tom trenutku. "Veliki datumi" poput Božića su neprijatelj spontanosti, no danas gotovo neizbježan.
Ovaj dupin dobiva ribu ponekad nakon tri skoka, a ponekad nakon deset. To je "čar života".
Idealna situacija je Pravilo 2/3: za svaka tri izraza pažnje koje dobiješ od nje, daješ dva natrag. Ako te zove tri puta, nazovi i ti nju dva puta. Kao i test plakata uz cestu, ovo je jednostavan način da utvrdiš pretjeruje li netko od vas s pažnjom i time guši drugu osobu.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu