Marketing
Ako ti nije zabavno, nešto radiš pogrešno
Jedan od najčešćih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži.
Ako ti nije zabavno, nešto radiš pogrešno
Zbunjeni? Evo kako se ja osjećam u vezi igre:
Razmisliti što bih mogao napisati sljedeće je zgodan izazov. Glatkim, humorističnim odgovorom proći drama test koji je žena ispalila je zabavno i opuštajuće. Plesati s curom u disku je ugodno i erotično iskustvo. Početi razgovor s onom curom u redu ispred mene je avantura koja samo čeka na mene da je otkrijem. A osjećati napetost kako raste prije poljupca jednostavno ispunjava osjećajem da sudjeluješ u prastarom, romantičnom procesu koji nadilazi vas oboje. Drugim riječima, igra mi nije teret koji moram podnijeti da bih došao do nekog cilja; igra je i sama sebi cilj. Igra je jedna od stvari za koje sam kao muškarac rođen.
Izvor
Govoreći o nagradama, iako su one vrijedne, bilo bi ograničavajuće igru svesti samo na seks. Igra nije samo skup nagrada za uloženi napor u obliku seksa s lijepim ženama. Igra je i osjećaj sigurnosti da se možeš nositi s bilo kojom situacijom u ljubavnom životu. Igra je postignuće koje je vrijedno samo po sebi i koje nema baš svatko. Igra je uživanje u aspektima ženskog roda koje bez iskustva ne bi mogao toliko cijeniti. Igra je umjetnost koju je lako naučiti, ali teško usavršiti, i koja stalno postavlja nove izazove pred tebe. I najvažnije od svega: igra je uistinu igra: opuštajuće putovanje na kojemu otkrivaš nove horizonte. Imati igru znači prihvaćati žene onakvima kakve jesu, bez iluzija u jednom ili drugom smjeru.
Drugim riječima, igra je sloboda.
Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno?
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten.
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna. Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i većina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjeku zbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veći. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osjećao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita?
Utješna činjenica je da će te s vremenom sasvim sigurno proći taj osjećaj da to "nisi ti". Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počneš vježbati isprva boljeti mišići? Te da će kako budeš postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe.
Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.
Izvor
Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatrač vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja žrtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrećiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otišla. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne.
Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projiciraš na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjenja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezireš i popravljanje njihovih grešaka. Ubijaš se od rada i nikada za to ne dobijaš nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tuđim odlukama. Podčinjen si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom biča tucaš kamenje.
Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju?
Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjenje između percipiranog (žene "trpe" to desetljećima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujući osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija šansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.
Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu
Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto.
Post je objavljen 11.02.2014. u 13:35 sati.