Prijateljica s povlasticama mi je upravo poslala poruku "Mijau"
Koji je ovo vrag?
Da ovo dolazi od cure, shvatio bih da samo želi pozornost, ali s ovom prijateljicom s povlasticama (iako smo bliski) sam već dogovorio da to "nije veza, nema emocija, samo seks".
Uglavnom, to nije ni prvi put da se to dogodilo. Jedna cura koju sam upoznao u Las Vegasu je činila isto. Možda je to zato što svoje cure često zovem "zločestim macama" i sl.
Uglavnom, na koji bi način bilo najbolje odgovoriti na ovaj drama test? Pokušava privući moju pozornost, zar ne? Da je ignoriram ili odgovorim tipičnom igrom "zločesta maca, vrati se u krevet" i sl.?
Također, znači li ovo da me ona želi samo za sebe ili da se vezuje ili tako nešto?
Čovječe, iako plješćem tvojoj povoljnoj situaciji, moram napomenuti da je tvoj racionalizacijski hrčak (u ovoj nešto rjeđoj varijanti popularno nazvan "muški hrčak"). U ovom slučaju, da imam u ruci mjerač muškog hrčka, on bi upravo eksplodirao.
Flertuj s njom (moja sugestija: "woof"), dogovori da se nađete i uživaj u seksu. Tako ti svega, nemoj nadigravati i pretpostavljati sve ove teorije zavjere koje si stvorio u glavi na temelju JEDNE JEDINE RIJEČI. To nije kako bi se jedan iskusni zavodnik koji pliva u neobaveznom seksu trebao ponašati.
Evo vam pet-šest mogućih odgovora na bilo koju njenu nepoželjnu izjavu, napisanih ne nekim posebnim redom:
A) *tišina* - ako slika govori više od tisuću riječi, tišina ponekad govori više od milijun. Čemu nagrađivati loše ponašanje ikakvom reakcijom? Pusti je da se pita jesi li uopće dobio/pročitao poruku (kvragu i "seen" tag na Facebooku) i zašto te to nije razjarilo dovoljno da odgovoriš.
B) "gay" - postoji li ljepši način za kratko i jezgrovito izražavanje neodobravanja? Iako ovom porukom komuniciraš da to što ona radi nije u redu, tj. da je pedersko, činiš to na zabavan i jednostavan način. Ničim ne spominješ kako se ti osjećaš oko toga - jer logično je da bi napisao još nešto da je to imalo utjecalo na tebe.
p.s. neke cure će ti odgovoriti novim drama testom - faux ljutnjom zato što impliciraš da su gay stvari loše. Pristani i pojačaj i na konju si.
C) "lol drama" - dobra reakcija ako je njeno loše ponašanje nešto dugačko, dramatično i srcedrapajuće, te pogotovo ako između vas još nema bogate prošlosti. Alternativno, upotrijebi "lol nisam te zaprosio", "vježbaš za ulogu u sapunici?" ili opet nešto iz P&P arsenala.
D) "ok" - kao "gay", samo indiferentnije i kraće. Pošalji odmah kako bi eliminirao svaki potencijalni element ljutnje iz te poruke.
E) "8====D" - budimo iskreni - postoji li iti jedna situacija u ljubavnom životu koju ne može riješiti ASCII penis? Mislim da ne postoji!
F) "Vaša primjedba biti će unesena u zapisnik." - malo dulja varijanta "ok", začinjena satirom ako je njena izjava posebno formalna.
Ne zaboravi, sve poruke obavezno idu bez interpunkcije, velikih slova, ispravne gramatike i sl. Čak i ako ti tvoj autocorrect na mobitelu sam doda veliko slovo ili zarez, ručno ga promijeni u neformalan oblik. Kao i kod odluke kada odgovoriti na SMS, ovo je jedan od slučajeva gdje se bivanje neprirodnim zapravo doima puno prirodnijim nego alternativa.
Sve ove poruke naravno rade i u usmenoj komunikaciji, uz sitne prilagodbe. Osnovna misao ostaje ista, trebaš ih samo malo prilagoditi.
Za usporedbu, evo nekih odgovora koji se na prvi pogled doimaju dobrima, ali zapravo komuniciraju ogorčenost i stoga neće dobro proći:
- "nije me briga"
- "i bolje je tako"
- "super, sad mogu tražiti curu koja mi se zapravo sviđa"
- "hvala"
- "odlično"
- "ne mogu dočekati"
- "i ja isto"
- "poznajemo li se?"
Kao što vidimo iz ove usporedbe, nerafinirano muško razmišljanje je poput drvene toljage kojom je naslijepo raspaljeno u nekom smjeru; igra je, s druge strane, sličnija preciznom skalpelu koji točno zna gdje treba završiti kako bi postigao ono što je potrebno. Ili, alternativno rečeno, ako želiš zavesti ženu razmišljaj malo više poput nje.
E sad, niti jedan od ovih umješnih odgovora ne garantira da će se ona odmah popraviti i zalijepiti za tebe. Iako se i to zna dogoditi, u većini slučajeva oni će rezultirati samo određenim omekšavanjem. Najčešće će te cura ili opet kontaktirati za dan-dva i pitati jesi li dobio poruku, ili će na licu mjesta postati manje svadljiva, a više ljubazna, ili će samo sjediti u tišini i pitati se zašto ne može prestati pitati se što ti misliš o njoj. A upravo ta defenzivna pozicija u koju je poruka indiferentna po svim pravilima struke stavlja je pozicija u kojoj se rađa privlačnost prema tebi.
"The Painted Veil" ("Oslikani veo") je jedno vrlo ugodno ostvarenje i sa stajališta crvene pilule i sa stajališta filmske umjetnosti. Ovaj povijesni film, snimljen u klasičnom stilu prepunom veličanstvenih panorama i bez nasilja ili uzbudljive akcije, bavi se vrlo mračnom temom no istodobno uspijeva ostati inspirativan i pozitivan. Ja ga zovem "melem za dušu". Radi se o mladom liječniku i njegovoj ženi koji početkom 20. stoljeća žive u britanskoj koloniji Shanghai i upućuju se na opasno putovanje u planine u unutrašnjosti Kine kako bi se borili protiv epidemije kolere.
(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. BEZ OBZIRA NA IGRU I SEKSUALNO TRŽIŠTE, FILM JE VRLO LIJEP I VRIJEDAN GLEDANJA)
Film počinje u Londonu, gdje mladi bakteriolog Walter upoznaje djevojku po imenu Kitty. Očaran je njome i uskoro je zaprosi, na što ona nakon premišljanja pristaje. Nakon medenog mjeseca u Veneciji, upućuju se u Shanghai, gdje je Walteru dodijeljeno mjesto u ministarstvu zdravstva, u laboratoriju koji se bavi proučavanjem zaraznih bolesti.
Ubrzo postaje jasno da su Walter i Kitty dvije potpuno različite osobe koje imaju drastično različite vizije braka: Walter je tradicionalan, tih, introvertiran i pouzdan tip koji nema prevelika očekivanja; Kitty je razigrana i djetinjasta, znatno više zainteresirana za zabave i društveni život, te se udala samo kako bi se makla od svoje obitelji koja ju je gušila. S tim saznanjem, nije nam nimalo čudno da se Kitty ubrzo upušta u nevjeru s vještim vice-konzulom Charlesom, koji je također oženjen.
Njena nova idila ne traje dugo, jer Walter nije slijep i ubrzo sazna što se događa. Ovo je prvi prijelomni trenutak filma: Walter čini nešto potpuno nezamislivo današnjim muževima i istog trena je izbacuje iz kuće i želi se razvesti od nje zbog njene nevjere. To što joj je bilo dosadno i što je htjela pronaći sebe mu ne znači baš ništa. Varanje je varanje, nema opravdanja.
"Gadim se sam sebi što sam si dopustio voljeti te. Ali priznajem da je bilo glupo od nas oboje što smo jedno u drugome tražili osobine koje nitko od nas nema."
Osim navedenoga, Walter joj daje još jedan ultimatum: Kitty mora s njim otići duboko u planine Kine, gdje će on istraživati uzroke kolere koja je zahvatila obližnja sela. Također joj ponudi da će joj dati razvod bez problema ako se i njen ljubavnik razvede od svoje supruge i oženi je. Ona Charlesu predloži to, no Charles je grubo odbije (nije blesav, zar ne?). I tako je Kitty, bez drugog izbora, i dalje vezana za svog muža i mora se s njim izložiti smrtnoj opasnosti. Dok putuju i smještaju se tamo, on je manje-više ignorira i potpuno joj je prestao romantično ugađati. Iako Kitty isprva radi dramu oko toga, s vremenom se smiruje i zapravo nalazi da je to u njoj probudilo nove osjećaje za njega...
Neću vas sada previše zamarati radnjom filma. No iz ovog odlučnog Walterovog poteza, stvari se nastavljaju odmotavati u njegovu korist. Kitty s vremenom počne pokazivati kajanje zbog toga što je učinila i pokušava opet steći Walterovu naklonost malim znakovima pažnje, ljubaznošću i sl, a u slobodno vrijeme pomaže brinuti se za djecu iz sela zajedno sa sestrama iz lokalne kršćanske misije. U slobodno vrijeme razgovara o svojim problemima s njihovim susjedom, misterioznim Waddingtonom koji živi s mladom kineskinjom i ima potpuno drukčiju priču od Kitty i Waltera.
Walter od toga pomalo opet zatopli prema njoj i shvaća da i u ima dobrih osobina i njihov brak se pomalo obnavlja. Ona uskoro ostane trudna, iako na svoj daljnji sram ne zna je li dijete zapravo njegovo. To Walteru pokajnički priznaje; no, prije nego mogu zajedno donijeti nekakvu odluku o tome, Walter oboli od kolere i umre nakon kratke bolesti.
Kitty je razorena time, ali odlučna da živi u uspomeni na njega i popravi stvari koliko može. Kada se nakon nekoliko godina vrati u London sa sinom (kojeg je nazvala "Walter") i tamo sretne Charlesa, koji također prepoznaje da postoji šansa da je dijete zapravo njegovo, Kitty ga hladno odbije i na sinovo pitanje tko je to bio kaže: "nitko važan." Film time završava.
E sad, znam što mislite. "On joj je oprostio? Nije je htio ubiti zato što možda dijete nije bilo njegovo? Beta!" Pa, nije sve tako crno bijelo. Iako je film realno prikazao dalekosežne posljedice prijevare koje su kada se radi o ženskoj prijevari još gore od same emocionalne boli i nije ih moguće izbjeći ili sakriti, istodobno je i vjerno prikazao "regenerativnu moć ljubavi" (kao i ženstvenosti i ljubaznosti). Osobno ne nalazim nimalo čudnim to što je Kitty, kada je shvatila što je učinila, iskreno se pokajala i odlučila svim silama popraviti stvar, s vremenom uspjela pomaknuti Walterovo skamenjeno srce.
Korijen tog pomaka je dijelom u općoj filozofiji oprosta i pokajanja, no dio leži i u onome što sam opisao kao "temeljni izvor romantike". Mlade, lijepe, ženstvene žene imaju gigantski utjecaj na osjećaje suprotnog spola, i to nije nešto što je nametnuto kavalirstvom ili romansiranom kulturom iz prošlosti. Kada bi se radilo samo o tome, ne bi bilo toliko snažno. Iz te biološki uvjetovanevelike moći dolazi i njihova velika odgovornost.
Svatko od nas ima svoju viziju što je u ovoj situaciji bilo ispravno i što je Walter trebao napraviti. No ne treba se zanijeti i samo zato što je na kraju oprostio nevjernoj supruzi ga strpati u isti koš s ovim tipom. Dok spomenuti tip moli, puže i poput mužjaka grdobine nema nikakvu svrhu u životu osim da ga mlataraju emocionalne oluje svoje supruge, Walter je povukao crtu, postavio se oštro i odlučno, te na kraju velikodušno odlučio svojim oprostom nagraditi pokajanje. Njegovo poštovanje je trebalo zaslužiti; nije bilo dano samo po sebi.
Dakle, ne znam je li to što se dogodilo bilo moralno ispravno i je li bilo vrijedno ulagati u popravljanje stvari koja se ne može potpuno popraviti, no istodobno potpuno mogu razumjeti sve što se dogodilo - s obje strane.
Evo vam jednog prilično čestog drama testa kojemu žene pribjegavaju tijekom srednje faze u igri. Na njega mogu naletjeti podjednako i oni muškarci koji idu polako i dosadno, i oni koji su hrabri i agresivni. U svakom slučaju, test se najčešće pojavljuje kada se tjelesna privlačnost između vas povećava u odnosu na prošlu razinu. Evo primjer takvih situacija:
Bilo kako bilo, prilikom takvog prijelaza koji implicira da će se dogoditi "nešto više", kod žene se aktivira fenomen koji sam u knjizi nazvao "protu-droljastvom obranom", a na blogu sam ga opisao ovako:
Ignissovo pravilo #5: Žena se NIKADA ne želi osjećati kao drolja, čak i ako radi nešto droljasto.
Drugim riječima, pojavljuje se bojazan da će ispasti laka i automatski želi malo zakočiti. To je trenutak kada će ti predstaviti ovaj drama test:
"Ti me želiš samo zbog seksa"
aka "Sviđam li ti se samo zbog mog tijela?"
Univerzalna pravilnost kod drama testova je da racionalni odgovori u pravilu nisu dobra ideja, no ovdje je još više izražena. Naime, ono na što žena (barem podsvjesno) cilja u ovoj situaciji je upravo to da je ti ideš uvjeravati da se ne radi samo o seksu, da je cijeniš kao osobu i sl. Tako će dobiti priliku odbiti te i pokazati da je ona stvarno "dobra cura (TM)" koju se ne može nagovoriti slatkim riječima i umiljavanjem. Što je više budeš nagovarao i uvjeravao, to će se više povlačiti, i šansa da eskaliraš dalje nego što si do tada došao će se ugasiti.
Nesporazum zbog nagluhosti ili namjerno izbjegavanje racionalnog odgovora?
Evo nekih potencijalnih odgovora:
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "Zašto je to loše?"
Ovakav odgovor je kao nešto što bi rekao Juan Antonio. Deaktiviraj otpor time što se ponašaš kao da je to nešto najprirodnije na svijetu. Dok ona pokušava smisliti zašto bi to bilo loše, nastavi eskalirati.
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "I zato ti se sviđam."
Klasična kretenska igra. Rijetki su muškarci koji imaju živaca ispaliti ovakve stvari i stvarno ih misliti, ali oni koji imaju će biti bogato nagrađeni.
Ona:"Ti me želiš samo zbog seksa"
Ti: "Ne, zapravo ti želim ukrasti organe."
"PUA te ne uči kako zadržati ženu, samo kako je privući. (LOL) U tome i je problem..."
- generički forumski troll
Vesela družina igroskeptičnih trollova razasutih svugdje po internetu jako voli osporavati Igru zato što to "radi samo na siromašnim, glupim, nesigurnim i neobrazovanim ženama". Kada se ispostavi da to nije slučaj, već i da je zapravo obrnuto, naglo mijenjaju ploču u sljedeće: "ok, igra radi, ali to je samo zato što si tu samostalnu / pametnu / samopouzdanu / obrazovanu" ženu" nakratko zaveo. Kada ona otkrije da iza te fasade ništa ne stoji, odmah će otići. Igra je štetna za bilo što osim barenja..."
Nešto što neće iznenaditi nikoga tko je proveo makar dan u stvarnom životu je to da je navedena tvrdnja također potpuno suprotna od realnosti. Naime, postoje mnogi muškarci koji imaju velikog uspjeha u barenju žena iako nemaju igru - recimo, zato što su visokog statusa, slučajno (situacijski) Alfa, ili posebno visoki i zgodni. Upoznaju ženu, trenutno prođu prag dominacije i završe s njom u krevetu, sve bez ikakve igre. Zatim ona zagrebe ispod površine, malo ga upozna, i ispostavi se da je on užasno Beta. Dosadan je, ponaša se kao priljepak, trči za njom, ljubomoran je, moguće je manipulirati njime, te iz njega cijede nervoza i neiskustvo. Ona ne može to objasniti, ali iz nekog razloga je nakon prve zaslijepljenosti jednostavno prestaju uzbuđuju njegovi mišići / novac / status kao što je to bio slučaj na početku. Kontakt dublji od barenja (pun intended) završava upravo zbog manjka igre, iako je bez problema počeo bez nje.
Druga teza trollova zašto igra šteti vezama temelji se na pretpostavci da igra uključuje nekakvo laganje, prisilu, zlo i tko zna kakve još gadarije, što opet nije slučaj. Igra je samo alat koji svatko može koristiti kako želi. Sama po sebi, ona je amoralna - izvan ljudskog poimanja dobra i zla, temeljena na neutralnim biološkim zakonima i njihovoj interakciji s okolinom.
Navest ću vam jedan poduži primjer iz komentara na davni Roissyev članak, ne zato što je teško pronaći i lokalne primjere, već zato što savršeno cijelu dinamiku igre u vezi - ili braku, koji je danas podložan istim zakonitostima kao i bilo koja druga veza.
Oženio sam se mlad i u drugačijem dobu, te jednostavno nisam razumio ništa o igri ili koristima odlučnosti i muškosti. Idolizirao sam svoju suprugu i proveo oko 7 godina u vrlo nestabilnom, hodaš-po-jajima braku koji se nagnuo prema razvodu barem nekoliko puta.
Iako je ovo samo uvod, ovaj paragraf pokazuje koliko je važno odabrati kvalitetnu ženu za brak (o tome ću uskoro napisati dva posta). Prosječna moderna žena ti neće dati 7 godina za prilagodbu unatoč stalnim problemima koje imate, već će posegnuti za detonatorom čim nestane "ono nešto". Jasno je da gotovo nitko ne može trpiti cijeli život nešto što mu/joj se gadi, ali svečano davanje bračnog zavjeta mora uključivati i gigantsku količinu tolerancije prema problemima i njihovo rješavanje, a ne sklonost razaranju zajednice zbog vlastitih interesa.
Da, udebljala se dobrih 20 kg nekoliko godina nakon našeg vjenčanja.
Jednom kada sam naučio igrom utjecati na njene podsvjesne, natjecateljske instinkte, i počeo davati sitne sugestije da sam privlačan i drugim ženama... odjednom je dobila motivaciju i smršavila, a njena nježnost prema meni se vratila na razinu prije vjenčanja.
Jednom kada sam počeo prepoznavati njene drama testove i počeo ih ne samo prolaziti, već dizati u zrak, pasivno-agresivni emocionalni konflikt koji je bio glavno obilježje našeg odnosa je gotovo prestao.
Više se ne svađamo.
Moja supruga, koja je nekada gunđala i prigovarala svojim prijateljicama da "imamo zeznut odnos s mnogo problema na kojima trebamo raditi" sada svima u treptaju oka priča kako je "sretno udana".
Promijenio sam naš odnos nakon otkrivanja igre i prestao je uvijek pitati što želi, a naglasio odlučnost i misterioznost.
Evo kako je nekada izgledala tipična scena.
ONA: Gladna sam.
JA: Što želiš jesti?
ONA: Ne znam...
JA: Mogli bismo u McDonalds?
ONA: Ne znam baš.
JA: A Taco Bell?
ONA: (tišina, slijeganje ramenima)
JA: KFC? Znam da obožavaš njihova pileća krilca.
ONA: Pa da...
JA: Super, hajdemo!
Odvezemo se do KFC-ov drive-thru restorana.
JA: Ja ću hrskavu piletinu u omotu... što bi ti, dušo?
ONA: Ne želim jesti ovdje.
JA: Što? Mislio sam da si rekla...
ONA: Nisam nikada rekla da želim u KFC.
JA: Ali... što onda želiš? Kamo god bi htjela, samo reci i idemo tamo!
ONA: Prekasno je, već si naručio ovdje.
JA: Dobro onda. Što bi htjela?
ONA: Ništa, samo me odvezi doma. Poslije ću odlučiti što ću jesti. (cmizdravo)
JA: Zašto moraš biti takva?
ONA: Biti kakva? Nisam nikada rekla da želim KFC!
JA: Ali što onda želiš?
ONA: Daj prestani brinuti o meni! Samo uzmi TVOJU hranu i odvezi me doma!
JA: Pitao sam koliko već puta da mi kažeš kamo bi i odvest ću te tamo! Zašto moraš uvijek biti ovakva?
ONA: Kakva? Dosta više! Očito je da te nije zapravo briga što ja želim... sve je samo o tome što ti želiš! Nisam htjela KFC, a ti me pokušavaš natjerati da se osjećam krivom samo zato što ne želim jesti tu! Nisam nikada uopće htjela ići tu!!!!!!
JA: $&$)/!&(!($%$!!$!!!#!#!##!!!!!!!!!
Isti scenarij, sada:
ONA: Gladna sam.
JA: I ja sam. Idemo.
ONA: Kamo?
JA: Vidjet ćeš.
ONA: Daj, reci mi...
JA: (zakolutam očima i okrenem se, počnem se spremati da izađem s njom ili bez nje) Hoćeš li samo sjediti tu i postavljati pitanja kao razmažena princeza, ili ćeš doći jesti sa mnom?
ONA: (počne se spremati) Daj, reci mi... zašto mi ne želiš reći...
U toj točki, mogao bih je odvesti u skupi restoran ili u McDonalds, uopće nije bitno.
Bitno je to da sam prošao njen drama test i bio "hranitelj", ali samopouzdan
Prestao sam tretirati moju ženu kao da sam rob koji je voljan učiniti što god njegova božica naredi, i počeo je tretirati kao mlađu sestru, s dvostrukim komplimentima, zadirkivanjem i pretjeranim sarkazmom kako bih se nosio s njenim drama testovima... sve unutar "okvira" podsvjesnog pojačavanja ideje da sam privlačan i drugima.
Recimo, sjećam se slučaja kada smo otišli na večeru i zabavu kod nekih prijatelja, i tamo je bila prelijepa plavuša koja je bila prijateljica zajedničkog prijatelja, i prvi put smo se upoznali. Odmah smo se zapričali, naravno samo na razini prijateljskog razgovora.
Poslije večere, dok smo se vozili doma, počela je...
"Reci mi, je li (ime) ljepša od mene?"
Naravno, realnost je bila da je, bila je ljepša... i oboje smo to znali (poslije sam saznao da je ona model za modnu liniju bikinija).
Bio sam nasmrt prestrašen priznati joj to. Umjesto toga sam istog trena, refleksno lagao da nije. Ona je raspi**ila.
"Zašto bi pričao s njom toliko dugo? Zar ti se sviđa? Ne laži, vidjela sam da si gledao u nju dok ste pričali!"
U neugodi sam jauknuo: "Pa, sjedila je nasuprot mene cijelu večer..."
Ne treba ni reći, razgovor je nastavio eskalirati u tom stilu. Ona je postajala sve bijesnija i bijesnija dok je igrala ulogu ispitivačice, a ja, jadni idiot od muža, uhvaćen kako radim nešto loše, pokušavao sam se izvući od neminovne kazne.
Dominirala je razgovorom od samog početka, postavila okvir da sam kriv, i ja sam joj se predao kao beskičmenjak.
Naposljetku je to postala velika svađa kada sam se i ja naljutio na nju što se ljuti jer nisam učinio ništa loše osim imati tu drskost da prijateljski popričam s lijepom ženom za istim stolom.
Za kontrast, evo kako sada rješavam iste incidente, sada kada sam shvatio zašto uvijek upadamo u takve svađe
(slična situacija)
JA: Naravno da je pričala sa mnom Većina lijepih žena to i radi! To je TOČNO razlog zašto si se udala za mene! Koja bi dama mogla ne voljeti ovo? (onda bih napeo bicept kao da sam najsnažniji čovjek na svijetu... sve to s blagim osmijehom na licu).
ONA: (zakoluta očima, nasmije se i odgovori) Da stvarno... nijedna žena te ne bi htjela da si zadnji na svijetu.
JA: To nije ono što je (ime njene najbolje prijateljice) rekla prošlu večer kada me molila da je poljubim...
ONA: (smijuljieći se) "Baš si lud..."
Drugim riječima, naučio sam kako okrenuti drama testove u zabavno prepucavanje sa suptilnim okvirom da je ona mlado derište koje se čudno ponaša, umjesto božice koja bi me usrećila kada bi se složila sa mnom. Ukratko, naučio sam voditi razgovor.
Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam proveo GODINE tvrdeći da sam nevin i moleći je da se ne nervira, i nikada nisam shvatio da to UVIJEK rezultira lošim osjećajima i problemima u vezi. To je sve produkt idoliziranja.
Na početku sam se stvarno osjećao blesavo i čudno kada sam prvi put počeo tako reagirati na drama testove.
Sada mi je to kao refleks.
Što sam više pokušavao umiljavati se mojoj ženi... moliti je i kumiti "zašto moraš biti tako ljuta? Zar ne možemo jednostavno biti mirni? Je li to stvarno toliki problem? Gle, žao mi je...", to je postajalo gore.
Da, UVIJEK sam se ispričavao. I uvijek sam molio za seks.
Pokušavao sam logikom i razumom utjecati na njeno emocionalno stanje. Nikada nije radilo. Baš nikada.
Dopuštao sam njenom emocionalnom stanju da vlada mojim odgovorima. Pokušavao sam mijenjati njeno raspoloženje.
Kada sam pročitao o igri, stekao sam uvid u osnovne, biološke motivacije žena. Ubrzo sam shvatio da sam se ponašao kao Beta, te da više nije bila privučena meni... što ju je činilo sve ljućom i ljućom jer je znala da je udana za jadnog, molećivog Betu koji se uvijek ispričavao i molio je za seks.
Jednom kada sam postao svjestan te dinamike, postao sam svjestan kako se ponašam s njom.
Evo još jedan nedavni primjer:
Neku večer, nazvao sam je da joj kažem da za par sati dolazim doma kako bi mogla imati večeru gotovo otprilike kada se vratim doma.
Bio sam mrtav umoran od treninga borilačkih vještina (kick--box s punim kontaktom, vrlo naporno) i zaustavio sam se kod prijatelja oko 5 popodne kako bih mu ostavio neku opremu koju mi je posudio i popio piće s njim prije nego idem doma.
Nakon jednog pića, prilegao sam na trenutak na njegov kauč... i sljedeće čega se sjećam jest da je bilo 2 i pol ujutro.
Odvezao sam se doma i legao u krevet. Mislio sam da spava, ali istog trena je, vrlo agresivnim tonom, rekla "Jesi li se večeras zabavljao?!?!"
Jednostavno sam rekao "Zaspao sam na kauču kod ______. Umoran sam, laku noć draga."
I istog trena sam se okrenuo i zaspao. Više se ni ne sjećam što mi je rekla.
Stari ja bi je molio za oprost, dokazivao joj da nije bio nigdje posebno i stalno joj se ispričavao.
I dalje je bila uznemirena sljedeće jutro... i pustio sam je da bude tako. Pokušala se svađati sa mnom o tome, a ja bih jednostavno slegnuo ramenima i išao pripremati doručak. Rekla bi neku suptilnu aluziju, a ja bih promijenio temu.
Kada me nastavila gurkati, jednsotavno sam joj rekao da sam "bio mrtav umoran. Na trenutak sam prilegao i doslovno se onesvijestio od iscrpljenosti. Što je tu loše? Sad ću napraviti doručak i uživati u lijepom jutru... hoćeš li sa mnom?"
Možda je malo mrljala još malo, ali na kraju smo ugodno doručkovali i tema je bila gotova... osim povremene šale od nje kako "više ne dolazim doma", koju bih redovito uzeo i pojačao do točke absurda:
"Naravno draga, zar ne znaš da mi svodnici imamo puno žena koje nam oduzimaju svoje vrijeme!"
Stari, beta ja, bio bi prognan na kauč i dobio nekoliko dana tretmana šutnje i moljenja za njen oprost... što bi samo dodatno pokvarilo stvar.
Otići na kauč jer je ona ljuta je put Bete. To je vaš krevet, ne njen. Ako je ona ljuta, neka ona ode na kauč.
Možeš biti i "kreten" ako želiš, ali u mom osobnom slučaju to koristim jako rijetko. Dogodilo se samo jednom:
Jednom je zbog mene zakasnila na let za Las Vegas zato što smo posjećivali prijatelja i predugo ostali. Počela je VRIŠTATI na mene u autu, i stvarno je bila moja krivnja što je propustila let kojim je htjela posjetiti obitelj. Potpuno je poludjela i postala histerična. Vrištala i plakala zato što neće stići tamo na vrijeme za mamin rođendan.
To je bio jedan i jedini put da sam ikada podigao glas na nju. Pogledao sam je u oči i zaderao se: "ŠUTI! DOGODILO SE! DREKA I VRIŠTANJE TE NEĆE DOVESTI NA TAJ AVION! JE**NO JE GOTOVO!"
To je vjerojatno bio jedini put kada sam stvarno prestrašio svoju ženu. Poskočila je na stražnje sjedalo kada sam se zaderao na nju. Poslije mi je rekla da je mislila da ću je udariti zato što sam izgledao toliko ljuto. U 12 godina, mora da je to jedini put kada sam tako ispustio bijes. Inače sam vrlo miran i čak sramežljiv... imam dugačak fitiljl
Zanimljivo je da je, poslije dugačke vožnje doma... zapravo otkrila da je napaljena od mog malog prikaza agresije. Heh.
Kada radiš lijepe stvari za nju ili si kreten, to samo po sebi ne utječe na njenu privučenost tebi. Samo budi siguran da ne radiš to na Beta, molećiv ili vrlo reaktivan način.
Ako želiš sažeti igru u jednu frazu, to je "NE BUDI BETA". Ne idoliziraj je. Internaliziraj vjerovanje da si ti na tronu i ponašaj se tako.
Primjer:
"Draga, bi li htjela masažu? Znam da si umorna od teškog dana! Dopusti da se učinim opuštenijom..."
To bi bila tipična rečenica koju bi 99% žena na odmah nahvalilo. Odmah bi čuo lavinu "wow, to je tako SLATKO! Baš sisretna što imaš tako predivnog muža!"
Ali u stvarnosti... to je beta.
To je moljakanje da usrećiš svoju ženu. U osnovi, tražiš njenu dozvolu da učiniš nešto lijepo za nju.
Pola puta, jednostavno će odbiti ponudu, čak i ako ŽELI masažu... jer koliko god njeni mišići bili umorni, u njenom umu je ukorijenjena odvratnost ideje da beta dodiruje njeno golo tijelo.
Učiniti istu stvar, ali ne na Beta način - čak i malo arogantno - puno je bolje. "Dolazi ovamo i skidaj se. Ne želim slušati kako te boli sve."
Ili suptilno istaknuti svoj viši status... "Bolje zahvali nebesima što si se oženila super maserom..."
U oba slučaja činiš "stvar koju čini dobar muž". Ali okvir unutar kojeg to radiš je ono što će povećati ili ubiti privlačnost.
Radiš nešto beta tijekom upada? Napusti brod koji tone i pokušaj ponovno s nekom drugom.
Dio ovih potrebnih stvari je produkt nove okoline - žene danas trebaju veću koncentraciju Alfe, odnosno više igre za svoj prag dominacije, a dio je uvijek bio tu, samo smo ga zagubili zbog feminističkog ispiranja mozga o "muškarcima koji poštuju žene, uvijek sve odluke donose s njima, etc."
Nisam imao pojma koliko sam grozno padao na tim drama testovima i zašto sam uvijek upadao u te pasivno-agresivne sukobe. Uvijek sam mislio da se drama testovi temelje na linearnom razmišljanju.
Nakon što sam pročitao o metodi P&P (pristani i pojačaj), shvatio sam istinu.
Prvi put kada sam upotrijeboi P&P bilo je kada me pitala imam li ljubavnicu, i rekao sam ne, imam ih 4 i stvarno je umarajuće držati ih sve zadovoljene. Zadržao sam dah, čekajući njenu reakciju... i ona se nasmijala i rekla "baš si lud!" Na što sam opet upotrijebio P&P: "Točno, kako misliš da bi inače ostao u braku s tobom sve ove godine?" Razgovor se okrenuo u zaigrano zadirkivanje i završio seksom.
U sebi sam se osjećao kao da sam upravo otkrio sveti gral. Proveo sam godine u režimu "Ali draga, zašto bi mislila da imam ljubavnicu? Znaš da si ti za mene jedina na svijetu!"
Sljedeći put kada sam dobio drama test, bio sam više nego spreman:
Kada se žene druže, pogotovo u miješanom društvu, često će pričati o svojim muškarcima kao da su mala djeca. Ponekad će njene prijateljice reći nešto tipa "bolje mu je da se čuva ili ćeš ga kazniti!" ili "pazi da joj ne radiš probleme", ili tako nekakvu varijaciju koja pretpostavlja da je ona autoritet kojem se ti pokoravaš.
Kada se susretnem s tim, nikada ne dopuštam da tako nešto ostane samo za sebe. Dodam na zabavan način "da, bolje joj je da se čuva ili ću ja nju kazniti!" Na to ona zadirkuje mene na sličan način, pa ja nju, pa se pretvori u opću zabavu (koja je poslije i napaljuje).
Jedan od najvećih izvora nemira u vezi je utjecaj njenih prijateljica. Često moraš pokazivati dominantnost ne samo nad njom, već i pred njima. Ovo zapravo povećava privlačnost koju osjeća.
Koristi javne izraze nježnosti s oprezom i vrlo rijetko. Nikada ne ljubim suprugu pred drugim ljudima, i rijetko je držim za ruku ili se mazim s njom pred drugima, čak i dobrim prijateljima s kojima nemamo tajni. Kada napraviš tako nešto, kao recimo da je posjedneš na sebe na nekoj zabavi, stvarno će cijeniti tvoju gestu. Zadnji put kada sam to napravio, pogledala me na isti način kao i kada smo počeli vezu prije 14 godina. Moj rijedak javno izraz nježnosti poslije se pretvorio u vrlo intiman izraz nježnosti od nje.
Isto vrijedi i za cvijeće, bombonijere i ostale "romantične" male darove za koje društvo tvrdi da su ispravan način pokazivanja ljubavi ženama. Kada ste tek počeli, to ti neće eksplodirati u lice, ali ako ih daješ često i predvidivo, izgubiti će svoju vrijednost tijekom vremena.
Najvažniji savjet za veze kojeg se mogu još sjetiti je ovaj: ako znaš da si nešto pogrešno napravio i ona zaslužuje ispriku, moraš naučiti ispričati se iskreno, no bez projiciranja stava da ti je žao.
Ovo možda zvuči neobično, ali mislim na to da, ako se ispričavaš zbog nečega, moraš ostati dominantan. Ne smiješ moliti za oprost, milost ili tako nešto. Isto tako, ne ispričavaj se za istu stvar više od jednom. Ako je isprika nužna, reci je samo jednom, s detaljnom napomenom da znaš da je to što si učinio krivo, da razumiješ zašto ju je to uznemirilo, i TO JE TO. Dalje ne pokušavaj "nadoknaditi" do ili je moliti da ti oprosti. Ako kaže da si joj zbog toga dužan nešto - recimo, cvijeće - sasvim je jasno da to neće dobiti.
Ne pitaj za oprost, već se ponašaj da je tvoja isprika tu sama po sebi, a na njoj je hoće li oprostiti ili ne. Ovaj posljednji dio je bio nevjerojatno težak kada sam ga učio. Ako se sada slučajno posvađamo, stvar izgleda značajno drugačije nego nekada. Nema više moljakanja za njen oprost.
Štoviše, ako se sada posvadimo, i to stvarno posvadimo, ali ostanem dominantan i zadržim okvir, to rezultira najboljom vrstom seksa - seksom poslije svađe. Prije sam mislio da je to mit.
Kada sam prvi put počeo mijenjati svoje ponašanje, morao sam svjesno planirate što ću reći i učiniti. Bilo je vrlo teško.
Ali što dulje radiš ove stvari, i dobivaš više pozitivnih reakcija od njih, to postaje lakše. Nije ni čudo da se kaže da žene oblikuju muško ponašanje.
Kada sam prvi put počeo provoditi igru, bojao sam se njenog emocionalnog stanja. Za mene je igra bio način sprječavanja njenog bijesa ili razočaranja, od kojih sam živio u strahu.
No sada sam uistinu razvio neustrašiv stav prema njenom emocionalnom stanju.
Iako je točno da, iako sve riješiš kako treba, neće biti problema, želim dodati, "pa što ako bude problema?" Zar se bojiš svađe s njom? Zašto se bojiš njenih emocija?
Jednom kada sam ovo internalizirao, sve je postalo prirodno.
Kao betaizirani muž, stalno sam živio u strahu od nje i njenog neodobravanja, vike ili suza. Uvijek sam izmišljao laži o stvarima koje zapravo uopće nisu loše kako je ne bih uznemirio. U to doba je naš odnos bio na dnu.
Na plaži, u beta danima:
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Ne! Pa znaš da imam oči samo za tebe!
Ona bi se uznemirila, odbila pričati sa mnom, i pokvarili bismo cijeli dan svađom o tome zašto sam pogledao. Pokušavajući izbjeći konflikt, samo bih pogoršao stvar.
A sad?
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Zgodna je, zar ne?
Kada je žena zaintrigirana tobom ali nije sasvim sigurno što misli o tebi, kao recimo u početnim stadijima udvaranja ili veze, vrlo česta stvar za kojom će posegnuti je drama test. Kada osjeća nešto prema tebi, ali to može otići u jednom ili drugom smjeru, dolazi do drame. Drama test nije nešto što žena svjesno odlučuje - "hej! Idemo ga testirati!" Ne, to je jednostavno instinkt koji će povremeno izaći na površinu, na početku više, a kako vrijeme prolazi, sve manje i manje dok sasvim ne nestane.
Originalni engleski izraz za ovu pojavu je "shit test". Iskreno, "govno test" ili "govnarski test" je po meni blesav pojam, zato sam ga preinačio u "drama test", što po meni ionako bolje odražava pravu pozadinu događaja.
Susan Walsh s websitea Hooking up Smart (da, postoje i žene koje pišu o Igri! Tko bi rekao?) navodi primjer žene koja se zbog neke sitnice tipa pranje suđa posvadila s mužem. Nakon pola sata sve veće drame i vikanja, istrčala je vani u plaču i zalupila vratima tako da se sve zatreslo. Očekivala je da će on potrčati za njom, no kako je prolazilo deset minuta, pa pola sata, pa dva sata, pa tri sata, shvatila je da stvari nisu baš kako je planirala. Vratila se doma i našla muža za kompjuterom kako mirno tipka nekakav poslovni projekt.
"Zar nisi vidio kako mi je? Zašto nisi potrčao za mnom?" pitala je.
"Ovo je glupo," rekao je on. "Neću trčati za tobom. Gle što si napravila s vratima! Ako vlasnik primjeti, ti plaćaš. Ne bi trebala biti tako neoprezna."
"Er. U redu."
Žena je dobila ono što je zapravo tražila - potvrdu da njen muž može podnijeti njene emocije i da ima stvari pod kontrolom. Da je pokleknuo i trčao za njom zbog nečega za što nije bio kriv, s vremenom bi doživljavao sve veće i veće ispade oko sitnica, svaki put prisiljen pokleknuti, i na kraju bi završio znamo već kako. Drama test je u kao neintuitivan test snage - ako se muškarac ne može nositi ni s njom, kako je uopće može zaštititi? Ne može! To ispuhuje privlačnost poput probijenog balona.
Za horde autističnih trollova koje čitaju ovo izvan konteksta: ne, "imati stvari pod kontrolom" ne znači "utjerati strah u kosti". Nasiljem se nikada ne prolazi drama testove i ne podržavam ga.
Naravno, to što drama test postoji i što ga treba uspješno proći ne znači da je to dobra pojava. Na početku, kada se partneri prilagođavaju jedno na drugo, drama testovi se ponekad očekuju. Kako veza napreduje, trebali bi biti sve rjeđi i sve slabiji, u skladu s odnosom dvoje ljudi koji se sve više vole i razumiju. Ako svaki dan nailaziš na dramu, to je ozbiljan znak da tu nešto smrdi.
I drama test, unatoč situacijama u kojima se pojavljuje, nije nikakvo nadjačavanje, već samo propitkuje tvoju stabilnost. Nije sve drama test. U odnosu na obično, legitimno "oprosti, možemo li popričati o X" između partnera, testovi su rijetki. Zato nemoj prenagliti i tražiti probleme tamo gdje ih nema, jer oba ekstrema su jednako neprivlačna. Više o ovom razlikovanju na Married Man Sex Life, blogu o bračnom životu.
Drama test drastično varira, ovisno o kontekstu. Kad god postoji nesigurnost, recimo kao u slučaju kada ste se nedavno upoznali i trebali bi otići na spoj, dakle izgledno je da bi moglo doći do nečega, ali ona još ne zna puno o tebi, postoji dobra šansa za pojavu. Ključna stvar je ne reagirati povrijeđeno, ljutnjom, očajem ili raznim stvarima koje, koliko god se činile očite na papiru, u stvarnosti ispadaju vrlo česte. Već si vidio sve to, zar ne?
Dobar prolazak drama testa je ili kroz ignoriranje testa (ako nije bilo nešto bitno), ili kroz obrtanje konteksta. Jedna situacija gdje sam nedavno prošao takav test je bilo kada je moj upad bio dočekan "na nož". Točnije, moj dojam nije bio loš, ali kada pričaš sa strancem, bolje je testirati malo tko je on zapravo. Stoga dolaze drama testovi: "Radiš li uvijek ovakve stvari?" "Zašto si prišao baš meni?" "Što želiš sa mnom?" Od kasnijih varijanti, doživio sam i "znaš da imam momka?" kada sam znao da ga nema. U tom slučaju, "dobro za tebe" i nastavak po starome je bio dobar odgovor.
Naravno, nisu svi testovi tako defenzivni. Neki su suptilni, recimo kada ona rano spomene nekakvu seksualnu priču i očekuje da ćeš se, kao dobar Beta, zalijepiti na to i početi je ispitivati o detaljima (hello! Ne ispituj ženu o njenom broju!). Dobrim prolaskom testa, izdvajaš se iz mase. To nije neprijatelj kojeg treba poraziti, samo shvatiti.
Jedan test na kojem sam neslavno propao je bio na internetu. Pričao sam s nekom curom već par tjedana, i rekla je da joj se sviđam i da puno dulje pričamo nego što je s drugima prije pričala. Jednog dana sam bio prilično bolestan i, budući da joj se nisam mogao javiti na poruku, napisao dam joj samo "bolestan sam, ne da mi se ništa pametno pisati. Čujemo se poslije".
Ona je na to, ili namjerno ili krivo shvativši odgovorila s "Jel' ti to mene želiš odj**ati??" i, vrlo brzo, velikom dramom o tome kako je mislila da sam ja bolji, da zašto sam ja tako u k**cu, da će izbrisati account etc. Umjesto da reagiram na to s nečim kratkim i zabavnim, napisao sam joj dugo pismo kako je nisam mislio uvrijediti, da neka mi oprosti, da sam krivo odabrao riječi, itd. Velika pogreška! Komunikacija je trajala još dvije tri naglo-zahlađene poruke, a onda je nestala zauvijek.
Susan Walsh nastavlja na vlastitom primjeru:
Točno se sjećam prvog puta kada sam ja dramom testirala muškarca. Bila sam u 8. osnovne, a on je bio u 1. srednje. Upravo sam doselila u njegov kvart. Bio je visok, sladak tip, obećavajući nogometaš. Sviđala sam mu se, i bio je vrlo pažljiv i dobar prema meni.
Jednog dana, pričao mi je o pogrebu svog oca prošle godine. Kada mi je opisivao svoje osjećaje dok se približavao otvorenom lijesu, slomio se i počeo plakati. Njegovo veliko, muško tijelo se treslo kako je izlijevao tugu iz svog srca. Osjetila sam val suosjećanja i vlastite tuge, ali i tračak uzbune. Nisam nikada prije bila u ovakvoj ulozi, i osjećala sam se nespremno za nju. Također sam osjećala neprivlačnost dok je plakao na mom ramenu.
[dodatak iz komentara na post Susan Walsh]Da, imala sam poštovanja za delikatnu situaciju kada mi je bilo 14. Sjedila sam, slušala i grlila ga satima. Vidjela sam ga opet, držala njegove ruke i uživala u njegovoj obnovljenoj sreći. No istodobno je razdiralo to što sam ga iz nekog razloga htjela manje viđati. To je bilo strašno razočaranje - moje nade za ovu mladu vezu su bile jednako uništene i nisam to mogla objasniti, iako sam znala da se nešto promijenilo u meni.[/dodatak]
Što sam učinila sljedeće će vas se nesumnjivo dojmiti kao i bezdušno i kao indikativno za pravu žensku prirodu, što naravno i jest bilo. Dijelim ovo priznanje samo zbog potencijala da objasni žensku psihu, i ne mislim da je ikakav način bilo nepredviđeno ili neobično.
Par dana kasnije, opet smo se našli, i on je bio opet bio svoje stare, vesele osobnosti, ali sada uistinu emotivno povezan sa mnom. Pogledao me nježno i rekao mi kako je presretan da je našao tako lijepu djevojku. Pitao me za moju fotografiju, kako bi me mogao vidjeti svaku noć prije zaspi.
Evo što sam ja rekla.
"Dat ću ti sliku, ali samo ako prvo učiniš nešto. Moraš to zaslužiti. Moja najdraža pjesma je 'Band of Gold' Frede Payne. Noćas kada ideš u krevet, uključi radio. Obećaj mi da nećeš zaspati dok je nisi čuo."
Obećao je.
Sljedeći dan poslije škole, došao je kod mene i uzbuđeno mi rekao kako je ostao budan do 3 ujutro dok nisu konačno pustili tu pjesmu. Bio je iscrpljen cijeli dan, ali je napravio točno ono što sam htjela.
Dala sam mu sliku, i ostavila ga tri dana poslije.
S 14 godina, nisam znala dovoljno da prepoznam i shvatim što sam osjećala, osim činjenice da sam sasvim izgubila privlačnost prema njemu. Naslonio se na mene jako i dugo, prije nego je naša veza mogla podnijeti emocionalnu intimu takve vrste, i signalizirao slabost. U mom umu, okrutni test koji sam mu dala je bio davanje još jedne šanse. Jedini način na koji je mogao proći je da me prozove zbog toga što sam bila manipulatorska kuja.
Ne ponosim se ovom pričom. To je priča koju sam oduvijek dijelila sa svojom djecom kao primjer sramotnog ponašanja u mom djetinjstvu. Ali demonstrira vrlo jasno što je drama test, i koliko je bitno da muškarci odbiju igrati.
Takve smo. Ako padneš ključni drama test, nećeš dobiti drugu šansu. Ako ti se zahtjev čini nerazuman ili razmažen, vjeruj svojim instinktima. Više ćeš nam se sviđati zbog toga.
Filmovi sa kvalitetnim scenama zavođenja su poput kamenja: nastaju cijelo vrijeme, ali samo neki su dovoljno svjetlucavi da privuku pozornost. Jedan od takvih je Vicky Cristina Barcelona, drama iz 2008. o dvije američke prijateljice koje se tijekom odmora u Španjolskoj zapleću u ljubavni trokut. Film je dobio nekoliko nagrada za scenarij, režiju i glumicu u sporednoj ulozi.
Pogledajmo kako Juan Antonio upotrebljava direktnu Igru na američkim prijateljicama Vicky (brineta) i Cristini (plavuša):
(za one koji nemaju strpljenja za cijelu scenu, glavni dio počinje u 0:49 i završava u 4:41. Ostalo je kontekst)
Spoiler : {(za one koji ne znaju engleski, evo hrvatski prijevod)} :
Juan Antonio: Amerikanke?
Cristina: Ja sam Cristina, a ovo je moja prijateljica Vicky.
Juan Antonio: Koje boje su vaše oči?
Cristina: Plave.
Juan Antonio: Pozvao bih vas u Oviedo.
Vicky: Gdje?
Juan Antonio: U Oviedo, za vikend. Polazimo za jedan sat.
Cristina: Gdje je Oviedo?
Juan Antonio: Vrlo kratak let odavde.
Vicky: Avionom?
Cristina: Što je tamo?
Juan Antonio: Ja idem vidjeti kip koji mi je inspiracija, prekrasan kip. Svidjet će vam se.
Vicky: Pozivate nas da odletimo u Oviedo i natrag.
Juan Antonio: Ne, provest ćemo vikend. Pogledati ćemo grad... lijepo ćemo jesti, piti dobro vino, voditi ljubav.
Vicky: Tko-tko će točno voditi ljubav?
Juan Antonio: Nadam se nas troje. Ja ću platiti vaš račun.
Vicky: Oh bože, ovaj ne okoliša. Gledajte gospodine, možda u drugom životu.
Juan Antonio: Zašto ne? Život je kratak, život je dosadan, pun je boli... ovo je šansa za nešto posebno.
Vicky: Tko ste vi točno?
Juan Antonio: Ja sam Juan Antonio. A ti si Vicky, a ti si Cristina, zar ne? Ili je obrnuto.
Vicky: Da, shvaćam, može biti i obrnuto, ali nije bitno jer će bilo koja od nas poslužiti da ugrije krevet.
Juan Antonio: Pa, obje ste tako lijepe.
Vicky: Hvala, ali mi ne letimo voditi ljubav s bilo kim tko nas pozove u šarmantne španjolske gradiće.
Juan Antonio: Da li ona uvijek ovako analizira svaku inspiraciju, sve dok nije iz nje... istisnuto i zadnje zrno privlačnosti?
Cristina: Moram reći da... moje oči su zapravo zelene.
Vicky: Ja ne mislim da trebamo našu suzdržanost za vašu seksualnu ponudu nazvati pre-analitičnom! Ako biste nam se
pridružili u obliku društvene interakcije, kao piće, bilo bi u redu, ali mislim da trebate ponuditi to nekom drugom stolu.
Juan Antonio: Što vas je uvrijedilo u ponudi? Sigurno ne to što vas obje smatram lijepima i poželjnima.
Vicky: Uvrijedilo? Ne. Vrlo je zabavno...laskavo da budem iskrena... ali da li ja umišljam ili je kasno?
Cristina: Rado bih otišla u Oviedo. Bilo bi tako zabavno, voljela bih ići.
Vicky: Cristina, možemo li o tome drugi put?
Juan Antonio: Znaš, kad sam vas primjetio s druge strane sobe, u galeriji, primijetio sam da imate divne usne, pune, vrlo senzualne.
Cristina: Hvala.
Vicky: Ok, ok, ako hoćeš ići...
Cristina: Ali ne mogu garantirati vođenje ljubavi jer sam vrlo nestalna.
Juan Antonio: Nemojmo pregovarati kao na poslu. Došao sam ovdje bez ikakvog skrivanja, i dao svoju najbolju ponudu. Nadam se da ćete je razmotriti, i pružiti mi zadovoljstvo da vas povedem u Oviedo. Mogu posuditi avion svog prijatelja,
taman je dovoljno velik za nas troje, i ja sam vrlo dobar pilot.
Vicky: Zvuči vrlo sigurno.
Juan Antonio: Razmislite.
Već čujem povike: "Ovo je samo film!" "To nikad ne bi upalilo na meni!" "Ali ja nisam bogati španjolski slikar!"
Svakako. Ali bit Igre je u destiliranju poželjnih Alfa osobina, onih dostupnih svima, i njihovoj primjeni u svoju korist. Upad je upad, i slijedi uvijek istu dinamiku. Kako bi vam ovo bilo više probavljivo, hajdemo smanjiti uloge. Zamislite da vi nećete ići ovako direktno - zamislite da je samo želite pozvati u neki drugi lokal, ili samo upoznati društvo i, ako vam se svidi, na kraju večeri dobiti njen telefonski broj. Poljubac i ostalo se može dogoditi na sljedećem spoju.
A sada, imajući na umu da i s mnogo blažim, manje riskantnim pristupom, možete imati koristi od promatranja, analizirajmo što Juan Antonio radi.
0:51 - Prilaz. Uočite snažan govor tijela: čvrsto ali opušteno držanje, polagan korak, podignuta glava, neutralno lice. Bez znakova nervoznog premještanja ruku. Povremen kontakt očima, ali ne buljenje. Tijekom prilaza zamiče za dio namještaja i nestaje, kao da će ići negdje drugdje.
1:06 - Prijateljsko, lagano pitanje. Tri tipična načina otvaranja razgovora su pozdrav, pitanje, i opservacija. On je izabrao pitanje.
1:15 - Neobično pitanje. Uočite ton, kao da je tek sad primjetio i zainteresiralo ga je, što je blagi kompliment Cristini. Indirektna, dvosmislena opservacija će vas dovesti mnogo dalje od običnog "imaš lijepe oči." Uočimo da tijekom tišine mijenja pogled s jedne na drugu. Buljiti samo u svoju metu je sitna stvar koja odaje krivi dojam.
1:25 - Ovolika otvorenost nije nužna, ali bit je da su privlačni oni muškarci koji vode i ne okolišaju. Vidi dalje.
1:38 - Ako se govori o zajedničkom mjestu, bolje je reći zašto se ono tebi sviđa, a tek eventualno poslije zašto će se sugovorniku svidjeti. On tako i radi. Ovime se izbjegava pokušaj impresioniranja (kupovanje nekog obećanjima zašto će mu biti dobro) i smanjuje društveni pritisak da se odmah prihvati ili odbaci ideja. U kratkoj rečenici ostavlja mnogo mogućih pitanja, kao o njegovom hobiju. Također, ima korist od preselekcije - to je mjesto u koje se on već pouzda, tj. barem je donekle popularno.
1:52 - Otvaranje ala smak svijeta. Iako i ovo može ponekad upaliti, veliku većinu puta neće. Rizik je ogroman. U pravilu, ako se sviđaš nekoje, nećeš ništa izgubiti indirektnim pristupom, ali neku koja je o tebi neodlučna ćeš odbiti prevelikom direktnošću. No, pogledajmo kako se on nosi s posljedicama.
2:06 - ne mariti za ishod je jedna od glavnih osobina Alfe. Ako nemaš čelične živce (i jaja) za preživljavanje direktnog odbijanja, onda ga je bolje i ne raditi. Ali Juan Antonio to ima: ne samo da se ne uzrujava, već i nastavlja u poetski govor u kojemu ih poziva da prigrle svoju zaigranu prirodu. Vjerojatno je vidio dovoljno nemogućih "ne mogu vjerovati da nam tako upadaš" situacija da ga to nimalo ne dira.
2:21 - Skoro dvije minute nakon početka razgovora, na Vickyino eksplicitno traženje, napokon otkriva svoje ime. Nema potrebe da nudiš svoj identitet na pladnju. Ne da je bitno, Cristina bi vjerojatno provela cijelu večer s njim prije nego bi je zanimalo ime.
2:26 - Namjerno miješa njihova imena. Većina ljudi će se groziti situacije u kojoj je zaboravila nečije ime, ali osim ako ste na sastanku s predsjednikom, to nije bitno koliko bi očekivali. Dapače, pomaže atmosferi. Što ako si zaboravio ime? One se ionako nisu još dokazale.
2:50 - Nakon još odbijanja od Vicky, opet reagira hladno i zadirkuje je zbog njene ukočenosti. Usput, suptilno potaknuti njih dvije da se probaju natjecati koja je opuštenija i romantičnija je dobar potez. Cristina se nakon duge šutnje opet i vrlo toplo uključuje u razgovor. Uočimo da on ovo nagrađuje samo blagim smiješkom i kontaktom očima.
3:20 - Vicky je spustila svoj štit i indirektno ga pozvala na piće. Vidi da se sviđa Cristini i ne želi kvariti zabavu, plus iako odbija drsku seksualnu ponudu, svejedno ju je zainteresirala njegova odvažnost.
3:33 - Iako inače nije dobra ideja svađati se s onim tko te odbija, opet pokazati da te to ne dira i ponašati se kao da je to neka najobičnija stvar na svijetu ne može škoditi.
3:57 - Nakon mirnog primanja još Vickyinih prigovora, Juan Antonio je ignorira i okreće se opet njenoj prijateljici s zavijenim, indirektnim komplimentom koji kao da je izašao iz knjige Igra. Samo opisati nešto na njoj blago pozitivnom, neobičnom kvalitetom, ali ne reći što ti misliš o toj kvaliteti je najbolja vrsta komplimenta, superiorna samo riječima "imaš lijepe... (X)". Bilo tko može reći "imaš lijepe... (X)". Osim toga, "kad sam te prvi put vidio" daje kontinuitet i stvara dojam da se poznajete više vremena nego što je slučaj.
4:15 - Važna lekcija: nijedna žena, čak i koja se sprema učiniti nešto "droljasto", ne želi se osjećati kao drolja. Cristinine riječi "ali ne mogu garantirati" izražavaju strah da ne pomisli da je "laka" zato što joj se on sviđa. Ovo je vrlo bitan test - ostati hladan i ne mariti za ishod je dobra opcija. Da je pokazao samo tračak nesigurnosti ili da misli da je ona laka, kao "možda onda nisi pozvana", vjerojatno bi mu razbila čašu o glavu.
Juan Antonio još jednom ponavlja ponudu, pristojno pozdravlja, i odlazi. Za ostatak pogledajte film, koji toplo preporučam i zato što sadrži još nekoliko poučnih scena, i zato što je izvrsna drama s odličnim glumcima.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu