Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Bok Ignisse,

Čitam te evo već preko godinu dana, blog ti je odličan. Vidim da si stručan u ovom polju, pa ti se obraćam za savjet. U čemu je problem - pa, u tridesetim sam, djevac sam, nikad se nisam seksao ni poljubio, i volio bih to promijeniti.

Dakle krenimo od početka - odgojila me samohrana majka, oca nikad nisam upoznao. Odrastao sam uz majku i njenu obitelj i izrastao u karakterno, em, 'manjkavo' dijete – samopouzdanje nula bodova, ekstremna sramežljivost, govorni problemi, pretilost, da sad ne nabrajam dalje. Socijalne vještine dovoljan (2), bio sam tipičan geek koji sjedi doma i igra kompjuterske igrice. Izvana se možda nije uvijek primijetilo, no zbog manjka samopoštovanja uvijek sam se osjećao tužno i bezvrijedno.

Uglavnom, sve ovo je uznapredovalo do te mjere da sam u puberteru i nadalje bio ruševina od čovjeka. Naravno, svi savjeti iz okoline su bili kontraproduktivni (nevezano za ovo, fascinantno mi je kako si svima super kad si na podu i u knock-downu, ali kad ustaneš, počneš raditi na sebi i polako postaneš bolji od drugih u nekim područjima, e onda se stvari mijenjaju). Malo nakon toga saznao sam da mi je otac umro, i ne znam što se točno dogodilo u tom trenutku, ali to me valjda trgnulo i potaknulo na promjene. Polako sam počeo mršaviti, počeo izlaziti, upoznavati ljude, te općenito sazrijevati kao osoba. Kroz idućih 5 godina dosta se promijenilo, no unatoč tome ostao je problem s početka – nisam našao curu niti išta prasnuo. Mislio sam da će se to promijeniti s obzirom da sad konačno imam socijalni život, no ništa.

Hvala Bogu pa imamo Internet i Google, i onda sam otkrio muškosferu i paf! Cijeli novi svijet mi se otvorio pred očima. Heartiste, Rational Male, Dalrock itd. Počeo sam sve to gutati kao dijete slatkiše i osjetio olakšanje što sam konačno 'našao sebe' – tj., naletio na zajednicu muškaraca s kojima dijelim svjetonazor. Prije oko godinu dana naletio sam na tvoj blog, prožvakao ga od A do Ž, kupio i pročitao knjigu i upravo tu zapinjem i trebam pomoć – kako uspješno primijeniti tu silnu teoriju u stvarnosti s obzirom da počinjem od nule.

Eto nas u sadašnjosti, pa evo kratki opis samog sebe po područjima:

1) Fizički izgled – nadprosječno visok (prosječna visina hrvatskog muškarca je 176 cm, op.a.) i prevelike težine za tu visinu (BMI 26.5. Već skoro pola godine vježbam u teretani 4x tjedno, sredio sam prehranu i napredak se polako vidi. Mišići se polako razvijaju, ima tu još malo sala za skinuti ali i to će doći s vremenom. Sam bih sebi dao ocjenu 5.5-6/10 – malo iznad prosjeka, ali još uvijek ništa posebno. Ocjena će u idućim godinama sigurno ići na gore, ozbiljan sam oko tih stvari.
2) Materijalno – hvala Bogu imam odličan i dobro plaćen posao u struci. Ako se uzme u obzir moja dob i država u kojoj živimo, čista desetka.
3) Društveno – imam par dobrih prijatelja s kojima se redovno družim. Iako su još uvijek blue-pill geekovi, ne smeta mi to. Osim toga, imam i društvo iz plesne škole s kojima se povremeno muvam okolo. Usput, u potpunosti potpisujem ono iz tvoje knjige 'ako misliš išta, nauči plesati'. U svakom pogledu odlična aktivnost :)


Uštedit ćeš, obitelj ćeš sačuvat, ZDRAVLJE ćeš sačuvat...!
Izvor slike

4) Žene – u posljednjih cca 2 godine ispalio sam možda 10-ak uleta (sve putem društvenih krugova) sa ili nikakvom ili vrlo početničkom igrom, rezultati – jedan neuspjeli spoj sa curom koja baš i nije bila sasvim normalna :D Hm. No dobro, idemo dalje.
5) Karakterno – introvert, INTJ tip ličnosti. Stalno zamišljen, uvijek nešto kombiniram. Totalni pragmatik, ne pričam puno ali znam biti direktan, izražavam se jasno i sažeto bez previše okolišanja. Emocionalno vrlo zatvoren, ono malo što ima držim za sebe.

Trenutna situacija: preko društvenih krugova povremeno upoznam neku novu curu, mogu normalno komunicirati sa ženama (znam, zvuči smiješno ali s obzirom da sam krenuo od totalnog mutavca i to je napredak), znam ih zezati, polako eksperimentiram sa seksualnim aluzijama, pristani&pojačaj tehnikom itd. Stvari polako idu na bolje, izgled mi se poboljšava, držanje i govor tijela isto, žene me više primjećuju i ozbiljnije shvaćaju, ali nekako mi napredak čini previše sporim. Ne tražim prečace, ali opet, ne bih volio skinuti junf sa 40 godina :D

Cilj mi je jednostavan – za početak, naći curu. Da mogu s nekim izaći van, u muzej/kazalište/nešto, otići na neko putovanje itd. I seks naravno, ustvari to je prvi razlog :p Nemam namjeru postati neki strašan igrač i vrtiti cure kao na pladnju. Iako iskreno, ne bih se žalio da to mogu - a koji muškarac bi? Volio bih se oženiti jednog dana i imati djecu, no trenutno me ta ideja baš i ne privlači jer sam još premlad za to, a i nije baš da su današnje zapadne žene pogodne za brak.

No dobro, dosta priče. Ono što bih volio da mi razjasniš je:

1) Interna igra – kako razviti 'fake it till you make it' samopouzdanje kad imaš 29 godina i nisi nikad poljubio curu, dakle kad si zaostao u tim stvarima? Koliko vidim, većina ekipe u muškosferi (dakle ajmo reći članstvo na roosh-ovom forumu, autori na returnofkings itd) su muškarci koji su stjecajem okolnosti u mladosti nekako došli do jedne, dvije, tri veze, bivali prevareni ili razočarani i onda otkrili crvenu pilulu. Dakle, imali su bar nekakvo iskustvo u tim stvarima. Nisam siguran mogu li i ja razvijati igru na isti način s obzirom da krećem od nule – da se slikovito izrazim, kako će čovjek sa artrozom koljena, 30 kila viška i kroničnim alergijama i koji se nikada nije bavio sportom doći do razine da se amaterski bavi borilačkim sportovima?

2) Upadi na hladno – volio bih pokušati ovo na redovnoj osnovi, ali još nemam hrabrosti, jebiga. A ni dovoljno iskustva, da se nadovežem na ovo gore. Problem mi predstavlja nekomunikativnost – introvert sam po karakteru i komunikacija mi nije jača strana. Izražavam se kratko, direktno i jasno, pa mi je čavrljanje i održavanje tečnog razgovora s curama teško. Primjer – jednom sam čekajući u redu na jednom javnom mjestu započeo razgovor s zgodnom mladom curom koja je došla iza mene. Počeo sam sa smješkom te onim penzionerskim banalnostima, tipa kako se uvijek čeka u redovima i sličnim glupostima. Ona mi se smješkala i imao sam neku šansu, ali na moje komentare odgovarala je sramežljivo i vrlo kratko. Umjesto da razgovor odvedem na višu razinu, tu sam zablokirao, stao i ostatak čekanja u redu smo proveli zujeći okolo :D Dakle, kako riješiti problem introvertiranosti i prilisiti se da budem komunikativniji?

3) S obzirom na svoju situaciju, ponekad se osjećam kao invalid. Nije šala, nekad kad razmišljam o svemu baš imam takav osjećaj, kao da sa mnom nešto nije u redu jer se mučim sa stvarima koje su drugi prošli kad su bili 10-15 godina mlađi. Znam da to moram pothitno izbaciti iz glave jer mi sigurno nagriza samopouzdanje, no ne znam kako. Još mi je čudnije kad oko sebe gledam svoje poznanike i prijatelje kako tu i tamo dolaze do cura i nešto ulove (a svjetonazor im je čisti blue-pill, igra nula bodova), a ja ostajem na suhom. Moj zaključak je da ili: a) stvaaarno nemam sreće, b) nešto ozbiljno ne štima s mojom igrom. Ili nedostatkom iste, da budemo precizniji. A s obzirom da današnja ženska potreba za igrom strelovito raste, tu nema puno prostora za okolišanje.

4) Fenomen 'imam dečka' – na temelju sad već nemalog uzorka žena koje sam upoznao, ispada da je u Hrvatskoj svaka žena koja nešto valja zauzeta, tj. da dečka nemaju samo one koje su ili ružne ili mentalno poremećene :D Recimo, u onaj uzorak od 10-ak odbijanja koje sam gore spomenuo ulaze i dvije koje su bile zainteresirane za mene, a imaju dečka. Znam da se polako približavamo stanju da će 20% muškaraca obavljati 80% seksa u društvu, ali zaboga, zar je baš takva situacija? Sjećam se da je Roosh u svojem osvrtu na Hrvatsku spomenuo neku teoriju da se Hrvatice srame biti solo, pa često ulaze u veze s tipovima koji ih ne privlače i onda sa strane škicaju bolju priliku. Ako je to doista tako, to bi onda objasnilo one dvije gorespomenute. Tek sam nedavno upoznao jednu curu koja je relativno zgodna a slobodna i kod koje bih možda imao neke šanse, ali to mi je naravno nova kolegica na poslu pa ništa od toga. Ne serem tamo gdje jedem, da oprostiš na izrazu xD

Eto, nadam se da te nisam previše zagnjavio ali kao što vidiš u pitanju su ozbiljne stvari. Zapravo, ne znam jesam li ikada nekome napisao dulji mail :) Ako bi mi mogao pomoći savjetom kad nađeš vremena, super.

Unaprijed hvala i svako dobro,
K

Prijateljica s povlasticama mi je upravo poslala poruku "Mijau"

Koji je ovo vrag?

Da ovo dolazi od cure, shvatio bih da samo želi pozornost, ali s ovom prijateljicom s povlasticama (iako smo bliski) sam već dogovorio da to "nije veza, nema emocija, samo seks".

Uglavnom, to nije ni prvi put da se to dogodilo. Jedna cura koju sam upoznao u Las Vegasu je činila isto. Možda je to zato što svoje cure često zovem "zločestim macama" i sl.

Uglavnom, na koji bi način bilo najbolje odgovoriti na ovaj drama test? Pokušava privući moju pozornost, zar ne? Da je ignoriram ili odgovorim tipičnom igrom "zločesta maca, vrati se u krevet" i sl.?

Također, znači li ovo da me ona želi samo za sebe ili da se vezuje ili tako nešto?

Iz tvog maila zaključujem da si novi pridošlica u svijet igre i muškosfere. Djelomično u tome i jest problem. Progutati crvenu pilulu nije nimalo slično pritiskanju prekidača na svjetiljci. Ne postoje 100% uključeno i 100% isključeno. Bolja analogija bi bila reći da je to kao brzinomjer, u kojemu se kazaljka polako pomiče prema željenoj brzini, ponekad je i promašuje, zatim opet pada ispod željenog.

Potrebno je neko vrijeme dok se ne dovedeš u optimalno stanje. To većini traje mjesecima, a nekima i godinama. Nema u tome nikakve sramote, niti je to išta neprirodno. Naša trenutna osobnost je formirana tijekom nekoliko desetljeća - što misliš koliko je potrebno za modifikacije?



Kako čitam stvari koje pišeš, imam puno simpatije za sve što osjećaš. Isto tako mi nije teško prepoznati kako i zašto dolazi do tih osjećaja. Kada bismo na uzmianje crvene pilule projicirali poznatu podjelu na "5 faza tugovanja", rekao bih da si trenutno u fazi ljutnje. To je najopasnija faza zato što je nužna ali kontraproduktivna, i zato što lako može paralizirati misli u negativnosti. Nije predviđeno zaustavljanje u njoj.

Ušao si u jedan novi svijet i otkrio vrlo uznemirujuće stvari. Normalno je da te to šokiralo, jer je to jedini način kojim se možeš izvući iz prijašnje faze s kojom si odrastao i proveo desetke godina - faze negiranja - ali to ne znači da trebaš otići u suprotnom smjeru. Kako bi se izbavio, moraš se izbaviti u umjerenost, ne u suprotnu stranu.

Nakon što si pročitao istinu o seksualnim preferencijama, brakovima, ženama, njihovim hrčcima, hipergamiji i svim drugim značajkama igre, počeo si mrziti žene i ono što one predstavljaju. Dehumanizirao si ih. Vidim to iz toga što ih sasvim ozbiljno zoveš "metama", što je možda i pogrešnije od utješne misli "sve su žene (riječ na 'd' (ili 'k')). Sasvim je normalno da te takve stvari frustriraju - bilo bi čudno da to ne čine - ali to ne bi trebalo prijeći u neprijateljstvo. Priroda stvari je jednostavno takva, ni dobra ni loša. Biologija je iznad morala.



Nije sad važno je li objektivno to istina ili nije, i do kolike je mjere točno i iz kojih razloga, i je li to zavjera ili nije. Ne imati iluzije je zdravo. Imati standarde je zdravo. Održavati određenu distancu i ne očekivati ništa je zdravo. Mrziti nije zdravo. Ne daj da te to povuče u drugi ponor umjesto da te izvadi iz prvoga.

Sve to je prilično jasna indikacija da ti je igra trenutno loša i da ti to uzrokuje probleme. Uz to, spominješ da često slušaš RSD. Tehnike koje si napisao me podsjećaju na njihov program "Beast Mode", za koji sumnjam da je dobar način za učenje igre iako je na površini cool. Interakcija sa ženama ne bi trebala biti toliko intenzivna i energična. Upoznavanje i spojevi su uzbudljivi, ali nisu adrenalinski. Nije potrebno pumpati se kao za rat u kojem ćeš sudjelovati. Interakcija sa ženama u nekim stvarima jest nadmudrivanje, ali čak i tada bi trebala biti prilično opušteno iskustvo. Ovdje ne mislim na "samo budi svoj", savjet koji prezirem zbog njegovog fatalizma, već te samo upućujem da dok mijenjaš sebe, što je pozitivno, činiš to pomalo.

Vjerujem da je to glavni razlog zbog kojega uspijevaš donekle uspostaviti početne kontakte ali se ne uspijevaš nimalo povezati sa ženama kojima prilaziš, tako da u vašem odnosu ne nastaje nikakva intimnost i ne miče se s mjesta. Čak i sa raznim oblicima kvarenja ženskog ponašanja i rasta neuljudnosti, takve stvari ti se događaju alarmantno često i na vrlo neobičan način zbog kojega sam došao do ovog zaključka. Svijet može biti sj**an i neugodan, ali opet nema razloga da bude toliko natprosječno takav.

Sljedeća faza igre je stabilizacija. Koristiš puno PUA terminologije, što je u redu iako nije baš moj stil, ali ona bi trebala biti tu kao podsjetnik koji s vremenom internaliziraš, ne kao popis s kojega skidaš stavke kao što trenutno imam dojam. Tvoje interakcije se doimaju malo robotskima. Umjesto da zapravo komuniciraš s ljudima oko sebe, prevelika analiza te paralizira i ne dozvoljava ti da odrediš što je važno, a što nije. Tvoj logički dio gazi emocionalni. Moraš se uravnotežiti.

Na početku se ne vrijedi brinuti tko ima "viši položaj" kada tek počinješ pričati sa ženama. Nema nikakvog položaja ako još niste ni izašli na teren. Vaša interakcija se nije još ni dogodila, nema potrebe planirati toliko unaprijed jer to vodi u nadigravanje. Napreduj malim koracima, uživaj u malim zalogajima napretka i nemoj se ugušiti osjećajem da iznenada radiš nešto potpuno strano.

Svi smo to prošli i svi smo bili u tom mračnom mjestu. Znamo da je nezgodno. Kada ljudi kažu da je crvena pilula zalogaj koji je teško progutati, to nije šala.

Treba ti samo više vremena i opuštenosti. Ne brini još za ishode. Jednom kada pređeš u sljedeću fazu, frustracije koju si nakupio će se znatno smanjiti, i počet ćeš doživljavati više uspjeha.

Sretno,
Igniss