Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 01.02.2016.
Znanost potvrđuje igru 6: Žene nemaju pojma što ih uzbuđuje
|
Ako ste moj dugogodišnji čitatelj, vjerojatno vam je dobro poznato sljedeće: Ignissovo pravilo #22: Ako želiš biti uspješan sa ženama, prati što žene rade, a ne što govore. Kritičari to vole zlonamjerno interpretirati kao da ja ženama pripisujem nekakvu zlu namjeru ili zavjeru obmanjivanja muškaraca, no realnost je zapravo sasvim nevina i indiferentna: žene jednostavno nemaju ni najmanju ideju što ih uzbuđuje i zašto ih to uzbuđuje. Ne vjerujete? Danas nam stiže ova zamamna studija o seksualnim preferencijama koju nam je ljubazno priredila prof. Meredith Chivers sa sveučilišta Queen's University iz Ontarija u Kanadi: Što žene žele? METODOLOGIJA: Za svrhu studije, istraživači su pripremili po nekoliko kraktih filmova sa sljedećim temama: 1) heteroseksualni spolni odnos između muškarca i žene 2) homoseksualni spolni odnos između muškarca i muškarca 3) homoseksualni spolni odnos između žene i žene 4) muškarac kako masturbira 5) žena kako masturbira 6) nabildani muškarac koji gol šeta po plaži 7) vitka žena koja gola radi aerobik 8) spolni odnos između dvaju patuljastih čimpanzi (majmuna vrste bonobo)  Možemo se samo nadati da su ljudski parovi izgledali ljepše od ovoga. Izvor slike Snimke iz navedenih 8 kategorija su prikazane muškarcima i ženama obje seksualne orijentacije. Seksualno uzbuđenje je istovremeno bilo mjereno na dva načina: objektivno i subjektivno. Sudionici su sjedili u udobnoj kožnoj fotelji u njenom laboratoriju u Centru za mentalno zdravlje i liječenje ovisnosti pri Sveučilištu u Torontu gdje prof. Chivers drži nastavu. Genitalije sudionika su bile spojene na pletizmografe - za muškarce je to uređaj koji se navuče na penis kako bi mjerio nabreklost, a za žene mala plasitčna sonda koja se smjesti u vaginu i mjeri protok krvi u genitalijama. Svaki sudionik je također bio opremljen jednostavnom tipkovnicom kako bi mogao na brojčanoj ljestvici ocijeniti svoju razinu seksualnog uzbuđenja. REZULTATI: Muškarci su u prosjeku genitalno reagirali na način koji je prof. Chivers opisala kao "odgovarajućim kategoriji". Muškarci koji su se izjasnili kao heteroseksualni su doživjeli erekciju gledajući heteroseksualni seks, lezbijski seks i žene koje masturbiraju i vježbaju. U pravilu su bili indiferentni kada su na ekranu bili samo muškarci. Homoseksualni muškarci, s druge strane, su bili uzbuđeni na dijametralno suprotan način. Također, bilo kakva nada da će životinjski seks pobuditi nešto u muškarcima obje orijentacije je propala jer ih uopće nisu uzbudili majmuni. Isto tako, opisi uzbuđenja putem tipkovnice i su se poklapali s očitavanjima pletizmografa. Umovi i genitalije muškaraca su se potpuno slagali. Kod žena je bilo znatno drugačije. Bez obzira na to kao koja su se seksualna orijentacija izjasnili, sve su pokazivale znatno i vrlo brzo uzbuđenje prilikom prikazivanja muškaraca s muškarcima, žena sa ženama i žena s muškarcima. Više ih je objektivno uzbudila žena koja vježba nego muškarac koji šeće po plaži, a genitalije su im bile vrlo prokrvljene i kod scena s majmunima (iako trunku manje nego kod zgodnog muškarca u šetnji). Kod žena se činilo kao da um i genitalije jedva pripadaju istoj osobi. Očitanja s pletizmografa i unosi u tipkovnicu se gotovo uopće nisu poklapali.  Tijekom lezbijskih scena, heteroseksualne žene su prijavile puno manje uzbuđenja nego na što su upućivale njihove vagine, tijekom scena s dva muškarca je razlika bila još veća, a tijekom heteroseksualnog odnosa su tvrdile da su uzbuđene puno više nego što su zapravo bile. Kod ispitanica koje su bile lezbijke, izraženi i izmjereni rezultat su se donekle približili prilikom scene s dvije žene, no prilikom scene s dva muškarca je njihovo uzbuđenje bilo još veće, unatoč tome što su ustvrdile da im to nije zanimljivo. Također, sve žene su bez obzira na orijentaciju tvrdile da ih nimalo ne uzbuđuje gledanje čimpanzi. Pod uvjetom da je provode ljudi kojima je uistinu stalo do znanstvene metode, a ne do guranja ideologije i silovanja rezultata kako bi potkrijepili tezu, znanost uvijek potvrđuje moje pisanje. I ja i svaki imalo iskusniji čitatelj iz vlastitog iskustva dobro znamo da je "to nikad ne bi radilo na meni" samo tvrdnja bez pokrića, isto kao i "nikada to ne radim na prvom spoju" i "on nije moj tip". To je razlog zašto će savjet iskusnog muškarca uvijek nositi stotinu puta veću vrijednost nego savjet čak i najdobronamjernije žene na svijetu. Oznake: znanost, seks, seksualne preferencije, racionalizacijski hrčak, žene, lezbijke, homoseksualnost |
- 12:19 - Komentari (32) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.03.2015.
Što je princip hendikepa i kako ga okrenuti u svoju korist? (Dio 1 - Žene)
Pomorski istraživači 18. stoljeća kao što su James Cook i La Perouse su na svojim putovanjima između pacifičkih otoka zabilježili mnoge zanimljive običaje lokalnog stanovništva: recimo, otočki bogataši i plemstvo često su puštali svoje nokte da izrastu u nevjerojatnu duljinu. Isti običaj zabilježen je u kineskoj vladajućoj klasi još od dinastije Ming pa sve do kasnog modernog doba: Izvor slike Zašto bi netko imao toliko ogromne nokte, čak i do te mjere da zbog njih nije sposoban obavljati osnovne dnevne zadatke, hodati ili hraniti se? Ne bi li takva osoba bila vrijedna prijezira kao bespomoćni slabić? Naravno da ne: iako na površini beskorisni, ekstremno dugački nokti objavljivali su vlasnikovo bogatstvo i činjenicu da ima dovoljno sluga (ili robova) na raspolaganju da ga hrane, peru, maze i nose uokolo. Drugim riječima, u kontekstu pokazivanja bogatstva i društvenog statusa, ekstremno dugački nokti služili su kao princip hendikepa. Hendikep je u osnovi ništa drugo nego suptilno hvalisanje - "vidi me kako sam dobar/uspješan/lijep da si mogu priuštiti da se ne činim takvim na prvi pogled". U "ignissolikom" kontekstu, princip hendikepa se naravno odnosi na ljepotu (kod žena) ili izgled, samopouzdanje i status (kod muškaraca). Razmotrimo prvo ovaj primjer:  Izvor slike Iako bi trollovi mogli zlobno ili naivno tvrditi da nema nikakve razlike između žene s kratkom kosom i žene s utegnutom kosom ili repićem, muškom oku je razlika vrlo velika i vrlo vidljiva već na prvi pogled. Ovo je primjer žene koja je uspješno primijenila blagi hendikep i time povećala svoju ukupnu privlačnost. Nominalno gledano, ova žena ima kratku kosu, što je samo po sebi vrlo neprivlačno. Realno gledano, ova žena naglašava svoju dugu kosu time što ju je utegla na način da površno sliči kratkoj, što zatim poboljšava njen izgled. Druge (korisne) uporabe hendikepa kod žena uvijek dolaze u sličnim malim, pažljivo kontroliranim dozama, najčešće kroz male modifikacije frizure (npr. šiške s dugom kosom) odjeću, obuću, šminku ili male privremene ukrase poput naušnica i prstenja. Ukazujući pozornost na nešto što ženi nije najbolja osobina, ili diskretno skrivajući svoju najbolju osobinu, žena može svoju privlačnost naglasiti i povećati. Pogledajmo sada ovu ženu:  Izvor slike Da, to je poznata pjevačica Rihanna, na lijevoj slici iz 2006. godine kada je imala dugu kosu, a na desnoj slici negdje iz 2008. godine nakon što ju je drastično skratila. Svima s funkcionalnim penisom je jasno da je na lijevoj slici izgledala puno bolje, ali isto tako bi i samo zagriženi "2/10 ne bih prasnuo" internet zavodnik odbio Rihannu s desne slike. Unatoč svojoj kratkoj kosi, Rihanna i dalje ima vrlo lijepe crte lica, glatku kožu, vitkost, mladost i čvrste privlačne grudi. Drugim riječima, Rihanna je primijenila pretjerano jak hendikep koji je naškodio njenoj ukupnoj privlačnosti, no ona je bila toliko velika da bi trebalo puno više od toga da je učini ružnom ili neprivlačnom. Rihanna takvim hendikepom nije učinila ništa u svoju korist, no ona je Rihanna pa si to može priuštiti. Usporedite prošla dva primjera s ovim stvorenjem:  Ako si morbidno debela srednjovječna žena i bilo kakva ljepota koju si ikada imala je istodobno i na zalazu i zakopana ispod stotinu kilograma sala, hendikep je posljednja stvar koja ti treba u životu. Priličan broj muškaraca bi se mogao napaliti i na debelu ženu ako bi se ona trudila održavati svoju privlačnost u drugim područjima; nažalost, protagonistica ovog slučaja je odlučila ono malo preostale privlačnosti dovršiti ubitačnom kombinacijom kratke obojane kose i ogromne tetovaže. Stvorenje na gornjoj slici je primjer deluzionalne uporabe jakog hendikepa tamo gdje se već nema što hendikepirati. Konačni rezultat takve situacije može biti jedino kozmički užas, privlačnost toliko niska da se na njoj hendikep multiplicirao i učinio je ne samo potpuno neprivlačnom, već i ekstremno odbojnom*. * = unatoč svojoj odbojnosti, ova žena i dalje dobiva znatnu pozornost od mase žednih Beta muškaraca, no o tome drugi put. Ovo nas sve vodi do univerzalnog pravila primjene hendikepa kod ženskog spola: Ignissovo pravilo #21: Budući da se svaki hendikep koji žena upotrijebi nužno nalazi na vagi s njenom ljepotom, a ženska ljepota je prolazna i kratkotrajna, trajni hendikepi poput tetovaža i piercinga su za žene katastrofalna ideja. Ženska uporaba hendikepa i njegovi efekti su razmjerno jednostavni. U sljedećem dijelu pozabavit ćemo se puno kompleksnijim i šarolikijim uporabama principa hendikepa kod muškaraca. Oznake: ljepota, žene, seksualne preferencije, percepcija tijela, privlačnost, savjeti za žene, kratka kosa, tetovaže |
- 16:08 - Komentari (36) - Isprintaj - #
utorak, 25.02.2014.
Je li visina bitna za žene?
Jeste li znali da su žene zabrinute za svoju visinu više nego muškarci? Čitatelje koji su dobro naučili prepoznavati solipsizam u ženskoj seksualnosti ovo neće iznenaditi, ali "jesam li dovoljno visoka", "što dečki misle o niskim curama" i njene varijacije zapravo su vrlo česta ženska pretraga, češća i od muškog ekvivalenta i od ostalih detalja za koje biste mislili da okupiraju žensku pozornost, tipa "imam li lijepo lice", "jesam li debela" i sl. Izvor slike Kratak odgovor: ne, visina kod žena nije važna, osim kod vrlo rijetkih ekstremnih vrijednosti Dug odgovor: muškarcima je što se ženskog tijela najvažnija vitkost, do te mjere da imaju urođeno osjetilo slično Spidermanu kojim mogu procijeniti privlačnost oblika tijela i bez da ga vide. Sporedne kvalitete ženskog tijela koje privlače muškarce su veličina guze, veličina grudi, glatkoća i utegnutost kože, te ženstvene tjelesne proporcije (uzak struk i široka zdjelica, duge noge, elegantne ruke i prsti). Kao što vidimo, visine nema nigdje na tom popisu. Ona nema vrijednost sama po sebi, već u najboljem slučaju vrlo indirektan utjecaj. Je li žena lijepa ili ružna uopće ne ovisi o tome je li visoka 150, 165 ili 180 cm. Očite iznimke od ovog pravila su patuljastost i gigantizam, koji kao oblici nesretnih tjelesnih deformacija mogu imati znatan (iako i dalje ne presudan) utjecaj.  Čak i ako su mi neke draže od drugih, to nije zbog visine. Ipak, gornji dio raspona visine (recimo 176+ cm za našu zemlju gdje je prosječna ženska visina 163 cm, a muška 172 cm) ima dva mala ali zamjetna utjecaja na žensku privlačnost. Kao prvo, postoji malen no ne-zanemariv broj muškaraca-papaka koji pate od bizarnih kompleksa i osjećaju se nesigurno što su s curama višim od sebe. Još jedan dobar dio muškaraca takve komplekse nema, ali misli da nema šanse s curama višima od sebe pa im neće niti prići. I na kraju, većina žena ipak voli visinu kod muškaraca, tako da je žena nadprosječne visine koja inzistira na tome (svjesno ili nesvjesno) upravo isključila 50% svojih potencijalnih partnera. Drugi faktor je to što gornji dio raspona visine nosi sa sobom efekt koji bismo mogli opisati kao "amplifikacija": na visokoj ženi su sve osobine na nekakav način naglašene. Ako ima čvrste grudi, na izduženom tijelu doimat će se ekstra čvrstima. Ako ima muškaste crte lica, činit će se agresivnijom nego da je normalne visine. Ako ima duge noge u odnosu na ostatak tijela, visina će ih učiniti još dužima. Drugim riječima, nadprosječna visina naglašava postojeće ženske osobine; mali minusi postaju veliki minusi, a mali plusevi postaju veliki plusevi. Iz tog razloga, većina žena za koje bismo mogle reći da su 10-ke (žene za koje se gotovo svatko slaže da su nevjerojatno lijepe i među najljepšima koja su ikada vidjeli) gotovo uvijek i nadprosječno visoke (iako nikada ekstremno visoke). Žena koja je vrlo lijepa ali je niska ne doživljava isti efekt amplifikacije koji bi istaknuo sve lijepe stvari na njoj; i dalje će biti vrlo poželjna ali njene osobine će ostati pozitivne same za sebe, bez pomoći od ove optičke iluzije. Stoga nije nimalo slučajno da je većina manekenki (onih koje su namijenjene za stvaranje seksualne privlačnosti kod hetero muškaraca, ne pokazivanje krpica na modnim pistama ženama i homoseksualcima) visoka.  Neće je pokopati, ali vidljivo je da joj ekstremna visina odmaže Je li onda za ženu visina dobra? Osobno, mislim da su minusi i plusevi ova dva faktora otprilike poravnati, a i oni kao što se događa u obrnutom slučaju. Dokle god nisu nisu patuljaste, niske cure nemaju razloga za brigu. Uostalom, jedna korist koja je unikatna njima je to što ih je tijekom seksa vrlo lako pomicati i dominirati, što je i njima samima i muškarcima najčešće vrlo privlačno. Oznake: odabir partnera, visina, žene, savjeti za žene, seksualne preferencije, ljepota |
- 15:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #
petak, 14.02.2014.
Idealno žensko tijelo u prošlosti: Rimsko carstvo
|
Muškarci su u prošlosti preferirali "prave" žene, to znaju i ptice na granu. Današnja popularnost "mršavica" je samo produkt ispiranja mozga muškarcima koje provode mediji u službi sveprisutne patrijarhije. U ovom slučaju (upozorenje: PG-18), povijest nas vodi u posjet slavnim Pompejima, staro-rimskom gradu kojeg je 79. godine uništila erupcija obližnjeg vulkana Vezuv. Unatoč strahovitom razaranju i gubitku života koje je erupcija uzrokovala, ona je istodobno i pod ohlađenom lavom vjerno sačuvala jedan izrez iz života Rimljana svih slojeva. Erotski murali sa zidova bordela Lupanar dati će nam uvid u to koliko su žene koje su bile smatrane poželjnima prije skoro 2000 godina različite od današnjih. Izvor svih slika su ova dva opsežna članka s Wikipedije. Krenimo s prvom slikom:  Mislim da je došlo do neke zabune. Ova žena mi djeluje prilično slično modernima. Kada sam prije par tjedana gledao nekakav pornić gdje je muškarac svojim jezikom zadovoljavao putenu djevojku, bila je gotovo ista kao i ova: elegantna, glatke kože, vitkog tijela u klasičnom obliku "pješčanog sata". Dragi čitatelji, oprostite mi ovu pogrešku. Evo konačno malo tipičnije slike žene koja je napaljivala Rimljane, po kojoj ćete moći jasno vidjeti da su seksualne preferencije u to doba bilo znatne različite u odnosu na današnjost:  Čekaj, što je sad ovo? Pa ova žena me podsjeća na curu iz Sports Illustrateda koji sam nedavno prelistavao, s tom razlikom što je ona tamo imala na sebi bikini i spuštala se na pijesak na plaži, a ne na penis u erekciji. Kolega, dodajte mi drugu fasciklu. Mora da su tamo ispravne slike. Ah, evo ih:   Ma kakve su sad ovo slike - čekaj, stani sekund. Prebrzo mi ih vrtiš, stani sekund. Stani sekund hebote! Što ih vrtiš tu? Stani! E tako, dobro je:  Čitatelji, ne znam za vas, ali ako ovako nastavimo ja ću dobiti erekciju od ovih slika. Prikazane žene me neodoljivo podsjećaju na žene iz stvarnog života koje bih najradije obradio. Očekivao sam da će ovo biti prilično aseksualan prikaz starih mjerila ljepote, sa ženama na koje se moj isprani mozak umoran od nametanja patrijarhalne propagande nikako ne bi mogao napaliti. Umjesto toga, dobio sam...  Ok, predajem se. Čini se da su seksualne preferencije u vezi ženskog tijela u rimsko doba ipak bile gotovo identične današnjima. Sviđao im se BMI oko 20.5, odnos struka i kukova oko 0.7, te asortiman sitnijih tjelesnih obilježja koji odražava simetriju ljudskog tijela i ukazuje na plodnost i dobro zdravlje. No mora biti i pokoja drugačija...  Pogledajte samo koliko mi je trebalo napora za pronalazak donekle "punije" žene, koja je i dalje mršavija od prosječne žene danas. Je**š to (doslovno).   Oprostite, moram posjetiti kupaonicu. Ne, sve je u redu, zašto pitate? Adios!  Oznake: slike, kiparstvo, Rim, seksualne preferencije, percepcija tijela, debljina, anoreksija, seks, patrijarhija, umjetnost |
- 17:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #
utorak, 11.02.2014.
Ako ti nije zabavno, nešto radiš pogrešno
|
Jedan od najčešćih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži. Ako ti nije zabavno, nešto radiš pogrešno Zbunjeni? Evo kako se ja osjećam u vezi igre:  Razmisliti što bih mogao napisati sljedeće je zgodan izazov. Glatkim, humorističnim odgovorom proći drama test koji je žena ispalila je zabavno i opuštajuće. Plesati s curom u disku je ugodno i erotično iskustvo. Početi razgovor s onom curom u redu ispred mene je avantura koja samo čeka na mene da je otkrijem. A osjećati napetost kako raste prije poljupca jednostavno ispunjava osjećajem da sudjeluješ u prastarom, romantičnom procesu koji nadilazi vas oboje. Drugim riječima, igra mi nije teret koji moram podnijeti da bih došao do nekog cilja; igra je i sama sebi cilj. Igra je jedna od stvari za koje sam kao muškarac rođen.  Izvor Govoreći o nagradama, iako su one vrijedne, bilo bi ograničavajuće igru svesti samo na seks. Igra nije samo skup nagrada za uloženi napor u obliku seksa s lijepim ženama. Igra je i osjećaj sigurnosti da se možeš nositi s bilo kojom situacijom u ljubavnom životu. Igra je postignuće koje je vrijedno samo po sebi i koje nema baš svatko. Igra je uživanje u aspektima ženskog roda koje bez iskustva ne bi mogao toliko cijeniti. Igra je umjetnost koju je lako naučiti, ali teško usavršiti, i koja stalno postavlja nove izazove pred tebe. I najvažnije od svega: igra je uistinu igra: opuštajuće putovanje na kojemu otkrivaš nove horizonte. Imati igru znači prihvaćati žene onakvima kakve jesu, bez iluzija u jednom ili drugom smjeru. Drugim riječima, igra je sloboda. Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno? 1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten. 2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna. Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i većina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjeku zbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veći. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osjećao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita? Utješna činjenica je da će te s vremenom sasvim sigurno proći taj osjećaj da to "nisi ti". Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počneš vježbati isprva boljeti mišići? Te da će kako budeš postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe. Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.  Izvor Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatrač vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja žrtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrećiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otišla. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne. Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projiciraš na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjenja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezireš i popravljanje njihovih grešaka. Ubijaš se od rada i nikada za to ne dobijaš nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tuđim odlukama. Podčinjen si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom biča tucaš kamenje. Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju? Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjenje između percipiranog (žene "trpe" to desetljećima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujući osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija šansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.  Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto. Oznake: interna igra, žene, muškarci, igra, seksualne preferencije, zabavljena vještina |
- 13:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 05.02.2014.
Kad svinje polete: nejednakost kao temelj seksualnog tržišta
|
"Ako je to sve tako, zašto se onda svi jednostavno ne je*u uokolo?" - Čitatelj T. Stvarno, zašto ne?  Razmislimo malo o situaciji ljudi na području Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljepšavanja, ljudi su sofisticirane životinje. Ne samo to, ljudi danas žive u okolini koja ih potiče na povratak životinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, već prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti čak i običnu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj većini ljudi. Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? Čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti? Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: "hajde se onda ti idi je**ti uokolo." ... Hajde. Kreni! Čekam. ... Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos. ... ... ... ... Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30? ... 10? ... 5? ... Barem 3? ... ... ok ... valjda bar jednom? ... 0? ... ... pa, sranje. Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo. Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi sviđaju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, sviđaju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali čvrste i uspravne grudi, te simetrične crte lica s velikim očima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odjeću koja pristaje figuri i zategnutu i glatku kožu. Stavi pred mene deset žena s vrlo različitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da će mi neke biti znatno draže od drugih, do te mjere da ću ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviše sviđaju. Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje šanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta. U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje "zašto se onda svi ne je**". Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele - jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće. Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika većina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci - dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trećina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu noć, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.  Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia Što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun "druškanja"? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija. Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju "slabijom opcijom". Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto. Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom šansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno proždrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima. Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu - prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) - bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju šanse živjeti od "prijateljstava s povlasticama" pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom grožđu. S osobom koja trenutno preferira druškanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati.  Izvor Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili druškanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije druškala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje. Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više druškali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unatoč prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu druškali. To je kupus u kojemu je lako nastradati. Sve ovo masovnoj je**čini daje lošu reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju čisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Strašno je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privlačni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogućnost prebacivanja u drugu kategoriju, što znači da će društvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati.  Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati druškanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv. Tijekom svoje evolucije od stabala do pećine pa do kuća i nebodera, ljudska vrsta je došla do konzenzusa da je opća monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak začin, najbolji kompromis između ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnoteža u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje održavaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i više, naše seksualno tržište vraća se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljepšan kao "veza" ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da će većina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno žešće nego u sustavu gdje vlada monogamija.  Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete druškanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teže doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu. To će se, naravno, dogoditi kada svinje polete. Oznake: seksualno tržište, teorija seksualnog tržišta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija |
- 12:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #
petak, 12.04.2013.
Kakve žene vole žene?
|
Ovo nije post o lezbijkama. Sorry. Sa stajališta seksualnog tržišta (i, posljedično, poštovanja), žene najčešće promatraju svijet na ovaj način: A) dobre djevojke i B) one tamo drolje / fufice / lake Dokle god se može uvjeriti da je ona žena klase A, sve je u redu. Dokle god može drugima reći "da, ja sam dobra cura", njena duša je mirna i ne brine se oko svoje reputacije. Ali to nije sve: kako bi taj uvjet mogao biti ostvaren i kako bi navedena izjava imala zasluženi gravitas, također mora znati i gdje je točno granica između klase A i klase B. Ako nije poznata granica, onda neće moći reći drugu rečenicu koja za nju ima životnu važnost: "Ja sam dobra djevojka, za razliku od onih drolja / fufica / lakih." aka "Nisam kao sve druge." Možda vam ovo zvuči kao ruganje, ali ne mislim ništa loše ovom usporedbom. Iako je navedena rečenica često izvor epskih ispada racionalizacijskog hrčka, ona je istodobno i temelj civilizacije. Kako sad to? Pa vrlo jednostavno - žene se na seksualnom tržištu natječu mnogim obilježjima osim ljepote, a jedno od tih obilježja je i broj seksualnih partnera, odnosno potencijal njene vjernosti. Usmjereno na pravilan način, to natjecanje rezultira ženama koje su svjesne iznimne važnosti (i prestiža) svog broja, te se trude da on bude što manji, a najbolji način da on bude što manji je čuvati se za samo jednog muškarca s kojim će biti cijeli život (bilo u braku, bilo u de-facto bračnoj zajednici). Kako je istodobno bivanje sa samo jednim muškarcem ovisno o tome da to bude dobar muškarac koji je neće ostaviti zbog mlađe / ljepše koja mu se ponudila par godina poslije, to samo po sebi popravlja i njene kriterije odabira. Drugim riječima, taj urođeni način ("ja sam dobra djevojka / ne kao one tamo drolje") na koji žene najčešće poimaju svijet je automatski stabilizator seksualnog tržišta. To je vrlo pozitivna stvar. Možda će jednom zbog feminizma svim muškarcima biti ispran mozak o važnosti broja partnera kod žene, no kod žena se to nikada neće dogoditi.  "Morate se prestati nazivati droljama i kurvama. To samo čini ok za muške da vas zovu isto tako." - ideja osuđena na propast Zbog tog nagona, odsutnost posramljivanja promiskuiteta kod žena ne znači da je neće biti sram ako je promiskuitetna. Najbolji primjer možemo vidjeti u slučaju ove "ponosne i seksualno emancipirane" kolumnistice koja je svom ginekologu lagala o svom broju seksualnih partnera. Htjela je s ponosom izgovoriti svoj broj, uistinu, kao za što se cijeli život zalagala, no kada je došao trenutak istine, njen vlastiti jezik ju je zanijekao kao apostol Petar Isusa. U očaju da popravi stvar i dokaže kako broj seksualnih partnera* ipak nije bitan podatak o bilo kojoj ženi, napisala je opsežan članak na internetu o tome kako je ponosna na svoj broj i kako se nema čega sramiti, ali kako ga svejedno ne želi reći jer bi "to poslalo pogrešnu poruku". * = (ne zaboravite, broj je samo jaki indikator, ali nije nužno sam po sebi problem. Žena s 0 partnera može imati još gore. opasnije i hrčkolikije stavove od neke s 4000, kako sam nedavno ilustrirao) Žene će uvijek željeti znati što spada u koju kategoriju kako bi mogle znati (ili racionalizirati) da spadaju u prvu grupu. To je razlog zašto su mizoginističke riječi mnogo češće među ženama nego među muškarcima, a pogotovo među najmlađim, najplodnijim i najpoželjnijim ženama, gdje vlada najoštrija konkurencija. Isto tako je to razlog zašto je danas među muškarcima veći tabu nazvati ženu droljom (tj. "nepoželjnom za išta osim neobaveznog seksa") nego među ženama. Muškarci odricanje od tog pojma doživljavaju kao stvar prestiža, civilizacije i ponekad, u svojoj Beta zaluđenosti, pozitivnu seksualnu karakteristiku; žene, s druge strane, doživljavaju to kao nešto civilizirano, ali u konfliktu s njihovim biološkim ciljevima. Kvragu sve, stvarno bi htjela ne osuđivati, ali kako onda istaknuti da je ona drukčija, da ona sve što radi radi iz ljubavi, s nekim ciljem, kao znak oslobođenosti, a ne iz hira kao neke druge? I tako se ciklus nastavlja. No, spomenuo sam racionalizaciju. Iako je spomenuti svjetonazor u osnovi pozitivan, lako može biti i zloupotrijebljen za stvaranje dimne zavjese. Recimo, razmotrimo ženu koja je imala 6 seksualnih partnera. Je li to previše? Ne zna. Sumnja. Spominju se dvostruki standardi, a možda se samo izmišlja. Možda je, a možda i nije. Je li limit 50, 30, 20, 10, 5, 1 ili *ouch* 0 partnera? Ne bi htjela zabrazditi preko ograde, u teren koji bi se mogao okarakterizirati kao "laka cura". Kako iskoristiti slobodu, a ipak se držati podalje od minskog polja? Kako će znati gdje je granica? Na svu sreću, postoji nekoliko rješenja: - Izgubila sam nevinost tek na faksu (naspram onih drolja koje su to napravile već u srednjoj) - Nikada nisam ostavila muškarca (za razliku od onih štraca koje su sa svojim kretenima odmah prekinule) - Uvijek sam se seksala samo s dečkima s kojima sam bila u vezi (za razliku od one fufice koja se upustila u seks za jednu noć) - Sama podižem dijete jer sam bila zarobljena u nesretnom braku (u suprotnosti s onim neodgovornim teen mamicama) - Nisam nikada tražila dečka (za razliku od onih jadnih koje trče za svakim) - Uvijek sam uživala u seksu (za razliku od onih koje daju muškarcima samo zbog pritiska društva) Dokle god žena može reći za sebe da je ostvarila iti jedan od ovih uvjeta, može se bez problema uvjeriti da je ona baš ta - žena klase A, dobra cura koja nije kao "one tamo".  Ironija svih ovih mogućnosti je da su sada žene ostavljene da same sebi postavljaju granice prihvatljivog seksualnog ponašanja, čime neminovno dolazi do opasnih pogrešaka. Naime, muškarci s opcijama rijetko bivaju zavarani dimnim zavjesama, a kako se budu širile neke neugodne spoznaje o seksualnom tržištu, sve će manje biti zavarani i pouzdani Beta tipovi na koje su mnoge žene računale da jednoga dana "budu muški" i ožene ih kada siđu s Alfa vrtuljka. No čak i kada se to ne bi dogodilo, ovo pitanje je prvenstveno građanski rat među ženama, što garantira da će uvijek ostati aktualno. Oznake: žene, broj, seksualno tržište, seksualne preferencije, mizoginija, racionalizacijski hrčak |
- 20:54 - Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.12.2012.
Cure koje vole kretene 6: Hrčak svih hrčaka
Prekidamo redovan tok članaka radi izvanredne vijesti. U zimsku večer 22.12.2012., u jednom gradu u Argentini u otprilike u 22:50h, primijećen je hrčak svih hrčaka. Očevici tvrde da se gigantska zvijer pojavila niotkuda, rušeći zgrade i tjerajući lokalno stanovništvo u paničan bijeg.  Naš reporter na terenu istražuje uzroke ove neobične pojave - po prvim indikacijama, izgleda da je ovaj super-hrčak rezultat krvavog ljubavnog trokuta! Lo que un hámster gigante! Jedna Argentinka izazvala je zgražanje svojom odlukom da se uda za ubojicu svoje sestre blizanke Edith Casas (22) bi se trebala danas vjenčati s Victorom Cingolanijem blizu zatvora gdje služi 13 godina zatvorske kazne za ubojstvo modela Johane Casas. Johana je upucana u gradu Pico Truncado u južnoj Argentini, 1800 km južno od prijestolnice Buenos Aires, nekoliko dana prije svog 20.-og rođendana tijekom listopada 2010. godine. Cingolani, njen bivši dečko, osuđen je za ubojstvo ovog lipnja. Edithina obitelj kaže da je ona kriva za "užasnu izdaju". Kontroverzno vjenčanje će se dogoditi u Edithinom domu pred samo dvoje prijatelja kao svjedoka, no nekoliko naoružanih policajaca će bti prisutno pri Cingolanijevom sprovođenju u gradsku vijećnicu. Majka blizankinja, Marcelina, tvrdi da njena preživjela kćer pati od psiholoških poremećaja, te da se boji da će Cingolani oduzeti i njen život. Dodala je: "Nema riječi kojima se može opisati grozota koju Edith čini." Edith, Cingolanijeva djevojka već pet godina, inzistira da je njen budući muž žrtva nepravedne presude i podržava njegovu žalbu protiv presude za zločin. "Victor nije nasilna osoba i ja nisam luda. Nemamo nikakvih dvojbi o tome što činimo. Volimo se." Drugi muškarac, Johanin dečko u trenutku njenog ubojstva, ići će na odvojeno suđenje zbog istog ubojstva sljedeće godine. Marcos Diaz bio je na zabavi s Johanom nekoliko sati prije nego su je našli mrtvu. Lucas Chacon, Cingolanijev branitelj, inzistirao je: "Pronađeni opušci cigareta pronađenih pored Johaninog tijela su pripadali Diazu i optužili su ga svi svjedoci. Mogu razumjeti stav Johaninih roditelja. Ali Edith se ne udaje za ubojicu ili išta takvo. Udaje se za muškarca koji je osuđen u skandaloznom procesu. Mi samo tražimo pravdu."  Zar vas ovo anđeosko lice ne podsjeća na Paravinju? Drag.... errrrrr, Victor, s ubijenom Johanom Ubojice natapaju ženske gaćice gdje god se kretali, jednako i prije i poslije svojih zločina. Ovo je tip koji je prasnuo dvije zgodne mlade blizanke (od čega barem jednu od njih u slatkoj, slatkoj, najslađoj dobi od 17 godina). Da budem iskren, da sam i ja učinio isto, vjerujem da bi i moje lice krasio taj zubati smiješak prepun orgazmičnog zadovoljstva. (Također, uočite na slici asimetričan jezik tijela - i.e., ona se zaljubljeno naginje u njega, a njega boli neka stvar. Biološki zakoni koji u kombinaciji s trenutnim vanjskim okolnostima određuju tko je Alfa, a tko nije, možda nisu ugodni ali svejedno su savršeno ilustrirani u njegovoj potpunoj dominaciji nad situacijom i bezobraznom osmijehu. A za svakog ovakvog tipa, barem 5 dobroćudnih Beta tipova ostaje na suhome.) Je li možda Edith nekakva rugoba koja nema nikakve druge opcije? Ne, iako nije model, nije ni ružna, a znajući Argentinu i proučavajući njeno lice, pretpostavljam da je i vitka, te je uz to i u najboljim godinama.  Rekao bih da nije ništa posebno, no nema dvojbe da bi mogla bez problema pronaći bilo kojeg solidnog muškarca otprilike svoje dobi. Kvragu, čak i stare, istrošene žene lošeg karaktera i s 250+ kg tjelesne mase bez problema nalaze muževe koji se pobožno brinu o njima. Edith drži sve karte u životu i ima potpunu slobodu pronaći dobrog, civiliziranog muškarca. Umjesto toga, ona je svoju mladost, ljepotu i vjernost odlučila pokloniti jednom vulgaris koljaču. Nećemo ni spominjati još jednog Osobno, ne mogu odlučiti koja je od tih varijanti luđa. Jedino što mogu smisliti u njenu obranu je to da postoji nekih 1% šanse da taj tip stvarno nije ubojica, ali zar bi to učinilo slučaj imalo manje hrčkolikim? Ugodna vam večer. p.s. Bog ne postoji. Oznake: cure koje vole kretene, seksualno tržište, racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, žene, kretenska igra |
- 00:59 - Komentari (64) - Isprintaj - #
utorak, 30.10.2012.
Ne žele sve žene na svijetu Alfa muškarce
|
Ako živiš u Hrvatskoj ili drugdje u "razvijenim zemljama", a pogotovo u urbaniziranim sredinama tih predjela, lako je zaključiti da sve žene koje tamo žive žele Alfa muškarce. Znate, visokog, zgodnog, agresivnog tipa koji "zna što hoće" i ima "ono nešto" što ga čini "pravim muškarcem". Razumljivo je odakle dolazi takav dojam, no realnost je, kao i "sve žene samo žele pare i Mercedes" (TM), malo kompleksnija. Sasvim je jasno da taj broj ne može biti 100%, inače bi sve seksualne strategije bile iste, a ja ne bih imao o čemu pisati. Stoga ćemo napraviti ovakvu podjelu današnjih žena: 1. Žene s jakom Alfa preferencijom - ako si ikada curi rekao da je prelijepa i da ti se jako sviđa i na to doživio izraz apsolutnog gađenja na licu, upoznao si ženu ovakvog tipa. Potrebna joj je teška i često kretenska igra da bi se imalo zainteresirala za nekoga, te voli muškarce koji su neuhvatljivi, "loši", seksualno neobuzdani, grubo se šale s njom i ne tretiraju je ozbiljno. Iako se stereotipno ovo povezuje s dominantnim, agresivnim i glasnim ženama, čiji je prag dominacije najviši, njega u stvarnosti nema dovoljno da popuni cijelu kategoriju. Ako bismo za muškarce mogli reći da su u nekom postotku Alfa, a u nekom Beta, ovakva žena preferira muškarce koji su najmanje 60% Alfa.  Na Beta muškarce gleda kao na papke i jadnike, koji su u redu za mužnju pozornosti kada zatreba, ali nikako za išta više. Bila bi ozbiljna greška misliti da, samo zato što se ona čini mirna i nema mnogo partnera, njeno srce ne kuca samo za Alfa tipove. Ovakve žene danas na ovim prostorima čine otprilike 20% populacije. U Americi, kolijevci igre, postotak je viši i kreće se negdje oko 40%. U Norveškoj ili na Islandu, takvih je manje od 5%. 2. Žene s umjerenom Alfa preferencijom - iako se ovakve žene u principu zanimaju za "dobre dečke", prvenstveno pod sloganom "samo želim da netko bude dobar prema meni", u praksi je situacija mnogo mutnija. Ne vole tipove koji su previše agresivni, dominantni, neuhvatljivi i sl., i može ih se lako odbiti nadigravanjem, no s druge strane, tih karakteristika im ipak treba više nego što je prosječan muškarac u stanju ponuditi, te zbog toga mnogo češće završavaju u Alfa nego u Beta ekstremu. To ponekad dovodi do komičnog nesrazmjera, kao kod žena koje nikada ne bi htjele biti u haremu nekog alfe, pa svejedno tamo redovito završavaju jer ih jednostavno toliko privlači, unatoč tome što znaju da je loše da ima druge. Naposljetku, ostali su možda dragi, ali Alfa je ipak jedini koji ima "ono nešto". Između tih epizoda, ovakva žena je otvorena Beta tipovima i voli provoditi vrijeme s njima, iako si nikako ne može objasniti zašto nema baš toliko želje potrgati odjeću s njega. Baš joj je simpa, ali nije toliko uzbudljiv. U stanju se iskreno zaljubiti u nekoga tko uopće nije dominantan, pa ipak kako vrijeme prolazi je neke sitnice počinju živcirati, uzrokujući topljenje privlačnosti i grozan osjećaj da "nešto nedostaje", te ga često ima potrebu testirati da se uvjeri da je sve tu. Budući da je Beta karakteristike i privlače i odbijaju istovremeno, ponekad se mogu naći s takvim muškarcem zbog toga što je u određenim okolnostima pokazao dobru igru koja inače nije njegov stil, ili zato što je visinom, dobrim izgledom ili nečim sličnim privremeno premašio prag dominacije.  Da, ovo ponekad radi. Nažalost, radi u nedovoljno slučajeva i na prekratak rok da bi se danas moglo smatrati dobrom igrom. Njeno mišljenje o Betama je općenito dobro i, iako je neminovno razorna za njih kada dođe do gubitka privlačnosti ili upozna nekog tko je više uzbuđuje, rijetko će gledati na njih kao na jadnike. Umjesto toga, njen dojam je najčešće solipsistički - da su oni sasvim sretni i zadovoljni, a najmanje koliko i ona. Često ima Ako bismo za muškarce mogli reći da su u nekom postotku Alfa, a u nekom Beta, ovakva žena preferira muškarce koji su od 60% do 40% Alfa. Rasplet može biti raznolik. Ako žena ima dovoljno samokontrole, s vremenom će se prilagoditi i racionalno ocijeniti da je ipak dugoročno sretnija s nekim tko je ne uzbuđuje baš toliko divlje, ali je dobar prema njoj. Neka druga će ga ostaviti / razvodno silovati i povesti se za svojom potrebom za Alfa muškarcem. Ovakve žene danas na ovim prostorima čine otprilike 60% populacije. 3. Žene s jakom Beta preferencijom - postoji i značajan dio žena koje iskreno preferiraju Beta muškarce, te ih odbijaju Alfa prikazi zabavljene vještine, zadirkivanje, to što je on okružen ženama, i ostali oblici dominantnosti. Ovakva žena će se iskreno zainteresirati od pristupa koji nije koristio igru veću od "hej", intelektualnog ali platonskog razgovora, malog poklona ili nečeg "slatkog". I dalje postoji određena izbirljivost kod nje, čisto zato što je žena koja urođeno ima puno opcija, ali to je izbirljivost među različitim Betama, odnosno dobroćudnim skrbiteljima. U osnovi, oni za nju jesu Alfe. Moguće je da ta izbirljivost bude znatno veća zato što je ogroman dio Beta tipova ostao na suhom time što su Alfe pokupili velik dio kolača, i sada se nema kome udvarati nego njoj, što je gura prema onoj srednjoj kategoriji, no ovo nije post za obradu tog začaranog kruga. Za privlačenje ovakve žene nije potrebna velika igra. Možeš si dopustiti da je tretiraš kao osobu i biti ćeš za to nagrađen. Iskreno, lijepo je upoznavati ženu s kojom se čovjek može opustiti i "samo biti svoj". To je lijepa, ljudska stvar koja je dobra za mentalno zdravlje i zadovoljstvo u životu. Takva žena će rijetko nekoga otpisati zato što nije "odmah pokušao nešto" ili zato što je prvi izrazio osjećaje. Ako bismo za muškarce mogli reći da su u nekom postotku Alfa, a u nekom Beta, ovakva žena preferira muškarce koji su 40% ili manje Alfa. Naravno, to ne znači da muškarac može biti vrlo Beta pa nikad ništa ne poduzimati, ili raditi stvari koje su uvijek bile anti-igra. Budući da žene vrlo rijetko eskaliraju, i zato što se to od njih ne očekuje i zato što ne znaju kako, opet je na njemu teret da pokrene nešto. Zato mora biti hrabar, ali svejedno dugoročno može biti Beta. Ovakve žene danas na ovim prostorima čine najviše 20% populacije. U Poljskoj i dijelu Rusije, njihov udio je oko 50%. U nekim Azijskim zemljama je lako moguće i više. Napominjem da ovo nema direktne veze s "kvalitetom žena". Iako su recimo žene u Danskoj ili Švedskoj po mnogim pokazateljima nacionalne kulture otišle kvragu, postavši neugodne, nepoželjne, nepouzdane i/ili neugledne, opet je jasno da preferiraju Beta muškarce. Kićenje Alfa bravadom je u nordijskim predjelima jednostavno bezvezna strategija kojom nećeš izazvati nikakvo vlaženje. A gle čuda, imaju najveći BNP po glavi u cijelom svijetu! Iako su mnogi problemi seksualnog tržišta direktno vezani uz prosperitet, poželjnost Alfa i Beta osobina na muškarcima ne ovisi samo o tome. Kultura i religija su drugi faktor. Hrvatska je samo na papiru Katolička zemlja (bilo zato što većina tzv. vjernika de-facto nisu vjernici, bilo zato što je Crkva pod sve većim pritiskom uklapanja u društvo prodala dio svoje ideologije feminizmu). U iskrenije religioznoj zemlji, moguće je da bi treća kategorija žena bila brojnija. Postoji mnogo faktora. Uvijek imaj na umu u kakvoj si okolini, na kakve žene možeš naići i kako im trebaš pristupiti. Istina, meni se ovo ponekad obija o glavu, ali to je samo zbog duboko ukorijenjenog osjećaja romantike zbog kojeg ponekad odlučim zanemariti procjenu koja je rekla nešto jako loše o njoj. No važno je imati sposobnost procjene - i adaptacije. Ako postoji jedna stalna točka u igri, to je da je ona - relativna. Oznake: seksualne preferencije, odabir partnera, seksualno tržište, ideal kornjače, žene, alfa, beta |
- 20:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.10.2012.
50 nijansi hrčka
|
Pa, prije nego me omela jedna aktualna vijest, obećao sam vam da ću pisati o nečemu trenutno vrlo popularnom. Radi se o knjizi iz žanra A) upoznavanje privlačnog, neukrotivog, misterioznog bad-boy Alfa tipa, vrući vrući seks s njim, i njegovo polagano kroćenje u savršenog ljubavnika/muža podložnog (sada) "Alfa ženi" i zaljubljenog u nju (50 Shades of Grey) B) beskonačni izbor između nekoliko Alfa tipova koji se bore za ženu, a ona stalno mijenja mišljenje i vrti ih oko malog prsta. (Twilight) C) razvodna pornografija, o ženi koja opet postaje seksi nogiranjem svog dosadnog Beta mužića i zatim doživljava neku kombinaciju A i B (Eat, Pray, Love) Danas će biti govora o smjeru A, u koji trilogija "50 nijansi sive" spada gotovo u potpunosti. Jedina značajna razlika je to što ovaj serijal dodaje sado-mazo elemente, gdje pod "elemente" mislim "o je*em ti sve, svaka peta stranica sadrži nekakvo sodomiziranje!". Da se razumijemo, ovakvih knjiga bude napisano na desetke tisuća svake godine, prvenstveno u obliku fan-fictiona popularnih knjiga i serija istog žanra, ili orignalnih knjiga nekolicine poznatih spisateljica (i pisaca). *glas Alfreda u Dark Knight Rises*: "Postoji zatvor u drevnijem dijelu svijeta, ponor gdje seksualne fantazije vladaju najmračnijim oblicima seksualnosti. Ali ponekad se fantazija izdigne iz tame. Ponekad ponor izbaci nešto natrag." Nije nimalo čudno da je 50 nijansi sive počelo kao fan-fiction Twilighta koji je autorica objavljivala na forumima te tematike, zbog čega je poslije imala legalnih problema. Knjiga naravno nema nikakvih poveznica s popularnim serijalom Sumrak, ali svakako je inspiracija došla odatle. Neću vam opisivati zaplet knjige kako vam ne bih pokvario doživljaj, ali Ana (22), emancipirana i pomalo bezlična studentica intervjuira bogatog, zgodnog, misterioznog mladog poduzetnika Christiana (27) i zaljubljuje se u njega, te s njim otkriva sve čari sado-mazo seksa, gušenja, vezivanja, dominacije i robovanja. On je dovodi do neslućenih užitaka dok je obrađuje opet i opet (svaki put s višestrukim orgazmom), a s vremenom je nešto manje tretira kao podređeni seksualni objekt i... ok, ok, neću dalje. Zapravo, ne preporučam čitanje knjige jer je literarno izrazito niske kvalitete, ali eto. Ponekad je zabavno posvjedočiti takvom obrazu koji je isprintao rečenicu tipa "'Imaš tako predivne grudi, Ana,' zagunđa. 'Jednog dana ću ih je--ti.' Koji vrag mu to znači? Otvarajući svoje oči, razgoračim se prema njemu dok me siše, a moja koža pjeva pod njegovim dodirom... I gori predivno toplo i nisko, duboko unutar mene, i sve misli nestaju dok se moje tijelo ukrućuje i stišće... žudeći za otpuštanjem."       Fifty Shades of Grey Fifty Shades Darker Fifty Shades FreedNaravno, ponekad i Ana dominira Christiana. Pogodite kako? Ne, ne tako da ga sodomizira dildom - to bi bilo jednostavno neseksi, ubilo bi nam ugođaj i njegovu mistiku kao vrhovnog dominatora (TM). Ne, Ana umjesto toga jednostavno sjedne na njegov spolni organ i imaju seks u "cowgirl" poziciji, s njom na vrhu koja "određuje brzinu i ritam". Kako emancipirajuće! Knjiga je prodana u 50 milijuna primjeraka, što je više od drugih enormno popularnih knjiga tipa The Hunger Games, iako upola manje od Twilighta i devet puta manje od Harry Potter serijala. Naravno, 50 nijansi sive je u opticaju tek nešto više od godine dana, što je čini brže prodavanijom čak i od najpopularnijih Harry Potter knjiga. U Hrvatskoj je to također najprodavanija knjiga godine, te je 10 000 primjeraka prve naklade razgrabljeno u samo 10 dana, te se isto dogodilo i s drugom nakladom koja je uskoro stigla. A u Velikoj Britaniji je to najprodavanija knjiga svih vremena, s 5 milijuna primjeraka. Zamislite samo implikacije: tu knjigu, koja odražava njihove najdublje želje i emocije, ima više od 20% svih britanskih žena. Kod nas ne baš toliko, ali broj je svejedno zapanjujuće velik. A sad ono najvažnije: kakve to emocije odražava knjiga? Koje su to tajne seksualne fantazije i preferencije zbog kojih knjiga tako dobro rezonira kod žena? Christian Anu tretira potpuno kao seksualni objekt i ništa više. Ona mu se ponekad prepušta, a ponekad opire (heh), ali rezultat je uvijek isti: on je potpuno podređuje sebi, koristi na sve moguće načine, radi joj sve što poželi i koliko god želi. Apsolutno je podređuje sebi i duhovno i tjelesno, te nimalo ne skriva da je njeno tijelo tu da bi ga on upotrebljavao.Tretira je kao svoju seksualnu igračku, a ne kao osobu. U pauzama je udaljen, neshvatljiv, misteriozan, nepredvidiv i zatvoren. Koliko je lik neugodan, seksualno brutalan i 100% odstupa od onoga što žene govore da žele demonstrira i ova činjenica: kada bi Christian bio bio čitatelj bloga koji mi se obraća za savjet, rekao da "ipak ne pretjeruje s igrom, da se učini barem malo dostupnim, i da ne bude toliko agresivan jer mu je cilj zavoditi žene, a ne zlostavljati ih." Naivan ja. Naravno, tu se razvoj događaja malo razlikuje od stvarnosti. Umjesto da situacija ostane takva sve dok mu ona ne dosadi, ili dok ona ne otkrije da je samo jedna od 1312 posjetiteljica njegove tamnice za sodomiziranje koja je tamo omastila njegove alatke, Christian ispada drukčiji, i... no dobro, nećemo više.  Ooooops. Oznake: 50 nijansi sive, racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, feminizam, knjige |
- 14:04 - Komentari (47) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.10.2012.
Rooshilački pohod
Prije nekoliko mjeseci, imao sam čast upoznati jednog od očeva muškosfere i igre, Roosha Voreka, popularno poznatijeg samo kao "Roosh" ili "Roosh V". Našli smo se u jednom priobalnom gradiću gdje se zaustavio na odmoru poslije svoje velike turneje po Europi. Nakon toga će otputovati dalje po obali i zatim u kontinentalni dio RH, ali skrećem s teme... Bradata karikatura koja služi kao ikona Roosheve stranice i foruma. Prema Rooshu sam već imao posebno poštovanje zato što je jedan od rijetkih autora iz ovog područja koji održava realne okvire. Pri tome mislim da se nikada ne predstavlja kao nekakav celebrity, čak i ako ima desetke tisuća obožavatelja diljem svijeta i mnogo odličnih knjiga (posjetite prvi link). U skladu s time, njegova najveća odlika je što je uvijek ostao realan i praktičan - i podučava igru koja je najprimjerenija prosječnom muškarcu. Nikada kod njega nećete naletjeti na "odjeni se u kostim, upadni onoj grupi od 5 cura i 3 dečka, izvedi magične trikove pred njima, otmi jednome od njih curu i odvedi je u svoj luksuzni hotel" ili slične gluposti. Dapače, njegov pristup je vrlo sličan mome, a to je: Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice. Sasvim nevezano za igru, Roosh je izniman čovjek neupadljivog izgleda. Viši je od prosjeka ali ne div, snažan ali ne "steroidaš". Njegova crna kosa srednje duljine i brada s brkovima odražavaju umjerenu razinu njege, za razliku od nekih slika koje sam vidio na internetu. Crtama lica nije ni lijep ni ružan. Izgleda trunku mlađe od svoje 33 godine, moguće zbog svojih perzijskih gena (njegov otac je imigrant u SAD iz Irana, a njega majka iz Turske), iako opet ni blizu onim "visokim crnima" o kojima sanjaju mnoge hrvatske žene. Po struci je mikrobiolog, a ima iznimno poznavanje povijesti i geografije, te govori 5 jezika. Cijelom svojom pojavom odaje opuštenost, pristojan je prema svima i ostavlja vrlo prijateljski dojam. U par sati koliko smo se muvali uokolo, nije nikada došlo ni do sekunde neugodne tišine. Što se igre tiče, Roosh je iznimno efikasan, minimalističkog stila do boli. Budući da, kao ni ja, ne spada u širu "PUA" supkulturu sa svojim terminologijama i rangovima (od mene ćete čuti "hrčak", "jednoitis" i "prasnuti", ali nikada "HB-10", "sarging", "GFTOW", "MLTR^3" i "SnT"), njegov način rada je opušten i normalnom čovjeku je lako poistovjetiti se s njime. Osim toga, još jedna bitna značajka je što ga nimalo ne vrijeđa kada ga trollovi optužuju da je "ružan" ili da je "prije bio neuspješan sa ženama". Wow, koje otkriće! Ponosno ističe da je upravo to potvrda da igra radi i koliko dobra može donijeti bilo kojem muškarcu. I istina je da je njegov spektakularan uspjeh rezultat samo igre, najčistije intelektualne discipline dostupne svima bez obzira na genetske predispozicije, novac, društveni status ili prošlost. A spektakularan uspjeh je lako prepoznatljiv. Kao i ja, Roosh ima izvrstan radar za prilike i još više prakse u djelovanju po tim informacijama. Otvaranje mu dolazi kao ribi plivanje. U praksi se pokazalo da izvrsno radimo zajedno, s gotovo savršenim razumijevanjem što će onaj drugi reći sljedeće.  Ako očekujete da je rezultat bila nekakva orgija, varate se. Na kojem vi to planetu živite? Naravno da se u takvim okolnostima nije moglo dogoditi ništa više od nevinog razgovora, i zbog manjka vremena, i zbog mog manjka motivacije, i zbog njegovog manjka logistike (odlazio je sutra), no ono što je važno je primjer. Drugim riječima, situacija je ilustrirala kako muškarac koji zna što radi i ima dobru igru može tijekom samo jedne šetnje uz bilo koje područje za relaksaciju ili izlaske (čak i neradnim danom!) upoznati više cura nego što što neki upoznaju u godinu dana. Također: iako je izlaziti sam sasvim u redu, dobar prijatelj u igri (aka wingman) zlata vrijedi. Pri kraju Rooshevog boravka u Hrvatskoj, opet sam porazgovarao s njim i donio vam ovaj kratak intervju: Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone? Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija. Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)? Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo. Igniss: Zašto? Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora. To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi. Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više? Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce. Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.). Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog? Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir. (Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.) Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž? Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike (  bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo? Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan. Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku? Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo. Još jednom hvala Rooshu na njegovom ugodnom društvu, na vrlo informativnim komentarima o Hrvatskoj, i naravno, na svemu što je u ovih 10 godina učinio za svijet Igre! Oznake: roosh, seksualno tržište, igra, povijest igre, seksualne preferencije, Hrvatska |
- 15:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #
petak, 21.09.2012.
Hrčak mjeseca: rujan 2012.
Za danas sam imao u planu jedan sasvim drugačiji post, ali kako me čitatelj "anon" usmjerio na članak o nečemu čime sam se već prije pozabavio, nisam mogao odoljeti. Naime, čitajući taj članak naletio sam na primjerak možda najsnažnijeg racionalizacijskog hrčka kojeg sam vidio u zadnje vrijeme. Da se razumijemo, nije me briga ni za ljubavni trokut (zapravo pravac s nevezanom točkom negdje u daljini) ni za varanje. To je sve ok. Ovo je post o hrčku manifestiranom kroz seksualne preferencije: Da, dame i gospodo, to je ikona ljubavi, avanture i romantičnog ostvarenja u Hrvatskoj. Budite trunku manje mirni, a trunku više skloni čupanju nogu svima koji vam se ne svide, i možda ćete i vi jednom imati sreću osjetiti obožavanje uspješne, emancipirane žene. Gdje je bijes? Gdje je zgražanje? Zašto feminističke udruge nisu užasnute i ne osuđuju najoštrije ženu koja priča kako joj je krasno biti s muškarcem kojemu je takvo nasilje "samo šala" (nadajmo se)? Mora postojati neko objašnjenje za ovo. Moja teorija je da je  A sada me ispričajte, idem prvoj ženi koju ugledam reći "odrezat ću ti sise i spaliti ih". Posljedični seks će biti najbolji na svijetu. Oznake: seksualne preferencije, celebrity, racionalizacijski hrčak, hrčak mjeseca, nasilje, cure koje vole kretene |
- 10:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.09.2012.
Prag dominacije
|
Igra u svojoj srži nije ništa nego skup metoda kojima muškarac može povisiti svoj status. Od samopouzdanja, socio-psihološke spretnosti i manipuliranja fenomenom preselekcije, pa sve do općenitog rada na sebi poput tjelovježbe ili stila, igra je šarolik paket različitih metoda s istim ciljem. Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije. Žene, kao što je teoretizirano i pokazano u praksi, imaju biološku potrebu za dominantnim muškarcima kojima se predaju. Bez osjećaja dominiranosti kao osnove odnosa, privlačnost koja žena može isprva osjećati prema muškarcu blijedi i polako se pretvara u nestabilnost, raspad i gađenje. A zapadne žene, kao najdominantnije od svih žena na svijetu, imaju potrebu za još dominantnijim muškarcima koji će utažiti njihov urođeni nagon. U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno. Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti.  Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries) Ovaj prag dominacije se, često potpomognut pozadinskim šumom loših objašnjenja i savjeta, često percipira kao to da žene jednostavno žele zaštitnike i muškarce koji će ih čuvati, s kojima će se osjećati sigurno i sl. [od prijetnji, sic.]. Ne samo da se ovo kosi s činjenicom da je ženama sve manje potrebna takva vrsta zaštite i da se takav odabir u praksi odabir po takvom kriteriju jednostavno ne događa, već se radi o racionalizaciji. Kada ste posljednji put čuli od žene da vas voli najviše zato što ste dobra osoba (napomena: prema svima i općenito, a ne jedino prema njoj, u kojem je slučaju to samo hrčak na djelu)? Ne moram ni napominjati da igra i fenomeni ekstremne dominacije, poput kretenske igre, vrlo brzo nadoknađuju bilo kakav vanjski manjak istoga, što dodatno potvrđuje da se radi o preferenciji dominacije, a ne zaštite. Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti. Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe. I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći. Tagovi: Oznake: hipergamija, visina, gangsteri, kreteni, seksualne preferencije, žene, dominantnost, neugodne istine, seksualno tržište, status |
- 12:19 - Komentari (23) - Isprintaj - #
srijeda, 05.09.2012.
Znanost potvrđuje igru: predselekcija
|
Igroskeptični trollovi će doživjeti moždani udar kada pročitaju ovo istraživanje. Nirvana. Psihološke studije su pokazale da neke žene mogu pokušati oteti muškarca njegovoj trenutnoj partnerici, fenomen opisan kao "krađa partnera". Ali nova studija pokazuje da većina slobodnih žena zapravo preferira muškarce koji su već u vezama. Studiju su provele socijalna psihologinja Melissa Burkley, Ph.D., i Jessica Parker, M.A., obje sa Sveučilišta države Oklahoma, a objavljena je u Journal of Experimental Social Psychology. Od muškaraca i žena u istraživanju je zatraženo da opišu svog idealnog romantičnog partnera, i rečeno im je da će kompjuterskim algoritmom biti povezani sa sličnim sudionikom. Istraživačice su polovici sudionika rekle da je osoba s kojom ih je kompjuter povezao bila slobodna, a drugoj polovici da je njihov "odabranik/ca" trenutno u romantičnom odnosu s nekim. Sudionici su zatim odgovarali na grupe pitanja o tome koliko su zainteresirani za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom. Iznenađujuće (osim onima koji znaju bolje, op.prev.), slobodne žene su bile puno više zainteresirane za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom ako je on bio u vezi, nego ako je bio sam. Točnije rečeno, kada su istraživačice opisale muškarca kao samog, 59% žena je zanimao daljnji odnos s njime. No kada su potpuno istog muškarca opisale kao u vezi, 90% žena bilo je zainteresirano. Muškarci nisu pokazali ovu preferenciju, a niti su žene koje su već bile u vezi. "Ovo indicira da su slobodne žene značajno više zainteresirane za udvaranje muškarcu koji im je manje dostupan", rekla je Dr. Burkley. "Ovo bi moglo biti zato što je muškaraca koji je već vezan demonstrirao svoju sposobnost vezivanja, i u osnovi je već bio 'pregledan' od strane druge žene. (Uočite hrčka na djelu. Fenomen pregledavanja je sasvim istinit, no vrijednost muškarca ne dolazi iz sposobnosti vezivanja (muškarac bi morao izdati to vezivanje i time postati MANJE pouzdan nego prije kako bi bio ostvaren odnos s novom ženom - uočite paradoks). Dolazi iz njegove više vrijednosti - sposobnosti da ima i privuče partnericu op.prev.) Iako je krađa partnera često prikazivana u filmovima, televizijskim serijama i tabloidima, ova studija daje prvu empiričku potvrdu da slobodne žene zapravo prakticiraju tu metodu. Ta praksa se čini raširena diljem svijeta, s jednom studijom koja sugerira da je čak jedna od pet veza počela kada su jedan ili oba partnera bili u vezi s nekim. Istraživanje Sveučilišta države Oklahoma baca novo svjetlo na razlike u krađi partnera. Nedavna anketa u magazinu Women's Health je donijela zaključak da žene koje prakticiraju krađu partnera ne vjeruju da je ljubavni status njihovog muškarca utjecao na njihovo ponašanje, no ova studija dokazuje da je to uvjerenje pogrešno. Svi znamo da zaposlene osobe najbrže dobijaju nove poslove i slično. Ali ideja da se takva hladna, okrutna dinamika može precrtati u ljubavne odnose - i to još isključivo sa ženske strane - takva ideja bi mogla uplašiti svekoliko pučanstvo.  Neeee! Preselekcija ne može biti stvarna! AAAAAGGGHHH! Naravno, sad će netko reći "da, ali to je u laboratoriju." Točno tako! Ako je efekt toliko ogroman već u laboratoriju - gotovo dvostruko više žena je htjelo pokušati nešto s muškarcima u vezi nego sa samcima - možete li zamisliti kakvu silinu isti efekt ima u stvarnom svijetu, potenciran pravim jezikom tijela, glasinama, misterijem i svim ostalim? Pouka svega ovoga je, trebaš biti svjestan velikog utjecaja ima na muško-ženske odnose. Imati iskustvo je najbolje, primjenjivati iskustvo je najbolje, a ako ga nemaš dovoljno, barem odavati dojam iskustva je već velik korak naprijed. Bez obzira na situaciju, način je isti: predselekcija kod svih osim super-poznatih funkcionira najviše kroz samopouzdanje i pravilan način predstavljanja svoje osobnosti. Ne moraš lagati, naravno, niti to preporučam, ali svejedno je dobro imati na umu ovakve "sitnice" koje vode gotovo dvostruko većem uspjehu. Još samo ne mogu odlučiti predstavlja li oštriji nož zariven u mekano trollovsko meso ova studija, koja negira puritanstvo i pokazuje korist blefiranja za muškarca, ili možda ona prošla koja je porušila sve predrasude o dodiru i osobnom prostoru. Tagovi: Oznake: znanost, predselekcija, preselekcija, seksualne preferencije, istraživanje, neugodne istine, znanost potvrđuje igru, rana igra |
- 09:11 - Komentari (26) - Isprintaj - #
srijeda, 29.08.2012.
Solipsizam kao ženski harakiri
|
Solipsizam je filozofska teorija da je osoba sigurna u postojanje samo svoga uma. Riječ dolazi iz latinskog solus (sam) i ipse (sebe). Solipsizam kao epistemiološki pojam znači da nijedna spoznaja izvan vlastitog uma ne može biti potvrđena. Eksterni svijet i drugi umovi su izvan granica spoznaje, i možda uopće ne postoje osim u našem umu. U metafizičkom smislu, solipsizam produbljuje to u zaključak da svijet i drugi umovi ne postoje - da su to samo figmenti naše vlastite psihe. Ne postoji niti jedno biće na svijetu koje posjeduje toliku sklonost solipsizmu poput ljudske ženke. Zbog njene uloge čuvara i distributera seksa, moći koja dolazi s time, te činjenice da se vrhunac te moći pojavljuje prije konačnog formiranja psihe, prosječna žena ima mogućnost provesti velik dio života plutajući u oblaku slatkih fantazija. Kada na to dodamo činjenicu da je današnje društvo grozničavo zauzeto pronalaženjem svih mogućih načina kako žene nikada ne bi trpile negativne posljedice svojih izbora, solipsizam danas ima mogućnost postati glavni obrazac doživljavanja svijeta, slično razmaženom djetetu kojemu nikada ne pada na pamet da svijet nije stvoren samo zbog njega. Posljedica tog solipsizma je da žene sve češće i češće jednostavno... nisu u dodiru s realnošću. 1. Moja vagina je vlažna? Kako sad to? Prvi aspekt je da žene ni same ne razumiju što ih privlači kod muškaraca. Oh, osjećaju da ih neki od njih privlače, ali da im život ovisi o tome, ne bi mogle baš definirati što je to. Mogli bi uzeti za primjer bilo kakvo testiranje, ultimatume i dramu, ili fenomen istodobnog kritiziranja i obožavanja kretenske igre, ali razmotrite ovu ludu situaciju na koju sam nedavno nabasao na Redditu: imamo ženu koja je kao tinejdžerka bila silovana (barem ona tako tvrdi). Prošlo je 15-20 godina i sada je u braku s nekim. Ako ste pomislili, "i sada je iz nekog razloga opsjednuta time da njen muž javno dokaže da je protiv toga što joj se dogodilo", bili ste u pravu:  To će pokazati tim gadovima. Na stranu rasprave o silovanju, neću nikada razumjeti ponašanje žena koje manipuliraju svoje muškarce u akcije kojima će im postati manje privlačni. Nema šanse da je njen muž iznenada zakoračio u sretan život gdje je ona još bolja prema njemu zato što je popustio njenom ludom ultimatumu. Kao što gotovo svaka ne-solipsistična žena zna, neke vole biti podređene, a neke dominantne, no muškarac koji je potpuni otirač jednostavno nije privlačan. Nikome. Nikada. Ne, baš nikada. Analogija ovom aspektu ženskog ponašanja bi bio muškarac koji pomno planira kako bi mogao navesti svoju curu/ženu da se udeblja ili prestane nositi sexy odjeću. Što je, ako se eventualno i pojavi kod najluđih Omega tipova, opet samo gorka racionalizacija njihovog neuspjeha, a ne stvarna želja. Kontrast između situacije iz prošlog i ovog paragrafa samo pokazuje da sve više žena uopće ne razumije kako funkcioniraju njihovi vlastiti mehanizmi privlačnosti. 2. "Muškarci vole samopouzdane, uspješne, sarkastične i teške žene", aka Hrčak deluxe Iz solipsizma proizlazi možda najvažnije opažanje o ženskoj prirodi koje ti igra može pružiti, a to je svijest o postojanju projekcije. Zaustavimo se na trenutak i razmislimo koje muške osobine privlače žene (stvarno privlače, ne da žene samo kažu da ih privlače): - Visina - Dominantnost - Bogatstvo - Slava - Iskustvo - Snaga - Nepredvidljivost - Toplo-hladno - "Ono nešto" Sad pogledajmo ove zanimljive slučajnosti koje imamo priliku promatrati u doba oslobođene ženske seksualnosti: - Žene privlači visina, stoga se natječu u visini (petama) i fantaziraju o tome da je muškarcima bitno koliko je žena visoka (trebali biste vidjeti kakve google pretrage dobivam) - Žene privlači dominantnost, stoga si one savjetuju da budu autoritativne, dominantne i agresivne - Žene privlači novac, stoga tvrde da bi muškarci trebali biti privučeni ostarjelim / isluženim karijeristicama. Isto za slavu. - Žene privlači iskustvo i osjećaju preselekciju, stoga inzistiraju da bi muškarcu trebao biti plus ako je imala 30 partnera - Žene privlače toplo-hladno i nepredvidljivost, stoga ženski časopisi savjetuju da žena bude misteriozna, nedostupna, koketna i neuhvatljiva (LOL) - Žene privlači smisao za humor, stoga si međusobno savjetuju da budu sarkastične i zadirkuju muškarce Naravno, ništa od navedenoga ne radi na muškarcima. Zato to i jest projekcija. Muškarcu će se dići na nju ako je dovoljno lijepa ili se neće dići ako nije, i to je kraj priče. No objasnit ću vam koji me je vrag spopao da pišem o filozofskim aspektima ženskog uma. Jeste li spremni na veliko otkrivenje? ...3... 2... 1... Primjenjujući sve stvari za koje solipsistične žene smatraju da ih čine privlačnijim ili prakticiraju, TI kao muškarac možeš postati drastično privlačniji suprotnom spolu. Žene ti već daju sve odgovore koji ti trebaju. Ako si ikada u igri zastao i ne znaš kako dalje, zapitaj se: što bi učinila žena? (WWWD - What would a woman do?) Učiti iz ženskih akcija nije samo promatrati kakve muškarce odabiru, već i što si međusobno savjetuju. Recimo, ovdje sam uzeo nekoliko pravila iz slavne knjige za žene "The Rules", i samo obrnuo spol. Primjetite kako su svi savjeti čista, najčistija, dvostruko destilirana igra: - Pravilo #1: Budi drukčiji od svih - Pravilo #3: Ne bulji u nju i ne pričaj previše - Pravilo #5: Ne zovi je i rijetko uzvraćaj njene pozive - Pravilo #6: Uvijek prvi prekidaj razgovor - Pravilo #7: Ne prihvaćaj vikend za spoj ako ste taj tjedan već bili vani - Pravilo #11: Uvijek budi onaj kome se žuri da ode sa spoja I da dodam još jedno svoje pravilo: - neka žena se žali zašto ne želiš nešto učiniti za nju ili ne želiš biti s njom? Ignoriraj i podijeli njenu poruku / mail s prijateljima da se malo nasmijete. Win-win. Zašto bi žene na sebi projicirale sve ono što vole kod muškaraca? Gotovo kao da.... pssst..... dođi bliže... gotovo kao da ti pokušavaju pomoći. Oznake: racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, žene, filozofija, solipsizam |
- 19:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.07.2012.
Stvarno? "Samo glupe, neobrazovane i nesigurne žene padaju na igru"
Jedna od najčešćih strategija igroskeptičnih trollova je tvrditi da igra radi samo na ženama kojima nedostaje samopouzdanja, ili onima koje su siromašne, glupe, pijane, neobrazovane, nesigurne, očajne i sl. To je po "faktoru sramoćenja" vrlo moćan argument - istodobno pokušava degradirati značaj igre, druge žene (uzdizanjem sebe koja "nikada ne bi pala na igru"), te naravno muškarce koji žele unaprijediti svoj život. Cilj takvog argumenta je izazvati sumnju i sram - jer, ako će te uporaba igre odvesti u krevet samo s takvim ženama, čemu je onda učiti? Je*eš to. Na svu sreću, znanost (kao i obično) potvrđuje da su trollovi u krivu. Evo što kaže studija koju su proveli istraživači sa dva sveučilišta u SAD-u: ... studija pruža uvid u varijacije ženskih preferencija muškaraca kao partnera. Postavili smo hipotezu da ženska inteligencija, pod pretpostavkom da je locirana u okolini gdje žene mogu upotrijebiti tu inteligenciju za ostvarivanje edukacije i karijere: 1) pozitivno korelira s voljnošću upuštanja u kratkotrajne seksualne veze 2) negativno korelira s poželjnošću kvaliteta kod partnera koje impliciraju bogatstvo i status 3) negativno korelira s odobravanjem tradicionalnih uloga spolova u romantičnim vezama Ove pretpostavke su potvrđene. Rezultati sugeriraju da je bi inteligencija mogla biti jedna od značajnih individualnih razlika koje utječu na ženske preferencije muškaraca kao partnera. Sada pročitajte još jednom, čisto kako vas ne bi zbunile povezanosti u pozitivnom i negativnom smjeru pa onda gubili vrijeme na trollanje. Na primjer, "pozitivna korelacija", kao u stavku 1, znači da je istraživanje predvidjelo da će visoka inteligencija (koja vodi višoj razini obrazovanja i karijere osim ako ne živite u Saudijskoj Arabiji) značiti da je žena spremnija na kratke seksualne veze, kao što su avantura i seks na jednu noć. Negativna korelacija bi značila obrnuto. 1. Dobra stara racionalizacija ogorčenih gubitnika na seksualnom tržištu, da su promiskuitetne samo glupe droljice i neobrazovane seljanke koje čine zanemarivu manjinu žena, u samo jednoj sekundi je urušena i spaljena do temelja. Upravo su pametne, obrazovane cure one koje vole neobavezno primati Alfa mesnatu infuziju u sve svoje rupe. Iz toga slijedi da upravo inteligentne i samopouzdane najviše "padaju na igru", bilo zato što je igra usmjerena stvaranju osjećaja pogodnih neobaveznoj zabavi, bilo zato što one već traže tu zabavu, a igrači su slučajno ti koji je prvi nude. 2. Jednom davno, u dalekoj zemlji, žene su manje ili više ovisile o muškarcima. U takvim uvjetima, bilo im je (ili njihovima obiteljima) u interesu odabrati muškarca koji je marljiv, dobar, pouzdan, i koji će dobro brinuti o njoj i djeci. Ta vremena su prošla i zamijenjena su erom u kojoj klasteri financijski neovisnih, samostalnih žena s karijerama, kruže oko manjine Alfa muškaraca na samom vrhu piramide poželjnosti (napomena: "financijski neovisnih" ne znači samo 'imam svoj stan i auto', već da izostanak vanjske potpore neće dovesti do života na ulici). Kako s njenom inteligencijom opada težina koju stavlja na partnerovu karijeru i novac, pogodite koje će joj onda osobine postati bitne? Šarm. Izgled. "Ono nešto". Dominantnost. Ako to nije "padanje na igru", onda stvarno ne znam što jest. Neće vam biti teško ni pogoditi tko uvijek gubi kod ovako posloženih prioriteta: obični, dosadni, dobroćudni Beta skrbitelji.  3. Pametne i obrazovane žene su one koje pokazuju srednji prst vezivanju, vjenčanju (ili promatraju brak kao produženu vezu), vjernosti i monogamiji za cijeli život. Veća je šansa da na sve to gledaju kao na nešto degradirajuće ili neugodno, i što se odgađa sve dok ih na to ne počne prisiljavati sve bliži istek roka trajanja ili ne upecaju super-Alfu. Istina je da se visoko obrazovane žene nešto češće udaju od manje obrazovanih, no uzevši u obzir da i jedne i druge tijekom života to prije ili poslije učine u skoro 90% slučajeva, a da su visoko obrazovane one koji imaju tendenciju čekati (zabavljati se) sve do tridesetih (i s prikupljenim svim negativnim posljedicama i rizicima tog životnog stila), to je slaba utjeha Betama ostavljenim na suhom. Sve veći broj žena koji preferira provoditi svoje najbolje godine u neobaveznom seksu, avanturama, haremima i serijalnoj monogamiji i svim drugim seksualnim oblicima osim tradicionalnih je, pogodili ste još jednom, raj za igrače. Zaključak: prosječna žena koja "pada na igru"* je pametna, samopouzdana, obrazovana i financijski neovisna. * = izraz "padati na" malo zavarava. Naime, on implicira da se radi o nekom varanju kako bi se žena navela na nešto, ili o nečem lošem i nemoralnom. U stvarnosti, "padaju na" je samo žargon za "dobivaju ono što žele svim srcem." Oznake: seksualne preferencije, igra, hipergamija, feminizam, seksualno tržište |
- 15:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 25.05.2012.
Znanost potvrđuje Igru: dodir
|
Budući da je počeo vikend, i neki od vas će već od večeras ići u razne pijan... pardon, izlaske, čini mi se prikladno naglasiti jednu stvar koja mnogima ne leži prirodno, a trebala bi. Prošla istraživanja su pokazala da lagani taktilni kontakt povećava prihvaćanje velike količine različitih zahtjeva, no efekt dodira na prihvaćanje romantičnog zahtjeva nikada nije bilo proučavano. U ovoj studiji, tri eksperimenta su održana u kontekstu udvaranja. U prvom eksperimentu, mladi muški suradnik u disku je pitao mlade žene da plešu s njim tijekom razdoblja kada su bile sporije pjesme. Dok je formulirao svoj zahtjev, suradnik bi dodirnuo (ili ne) ženinu podlakticu na 1 ili 2 sekunde. U drugom eksperimentu, 20-godišnji suradnik je prilazio mladim ženama na ulici i pitao ih za broj telefona. Zahtjev je opet bio popraćen laganim dodirom (ili ne) po njenoj podlaktici. U oba eksperimenta, pronađeno je da je dodir povećao prihvaćanje muškarčevog zahtjeva. Replikacija drugog eksperimenta u kombinaciji s anketom danoj ženi je otkrila da je dodir asociran s visokom razinom dominantnosti. Veza između dodira i dominantne pozicije muškarca je bila prihvaćena kao teoretsko objašnjenje ovih rezultata. Izvor: "Courtship compliance: The effect of touch on women's behavior", Social Influence, Volume 2, Issue 2, 2007, Pg. 81 - 97 A naravno, onda imamo i ovo: Zašto lagano dodirivanje može udvostručiti tvoje šanse dobivanja spoja Tijekom razgovora, lagani dodir može usaditi subliminalni osjećaj brige i povezanosti, vodeći do uspješnijih društvenih interakcija i boljeg timskog rada [...] Tijekom jednog dana, tri mlada i zgodna Francuza [sudionika studije] su po slučajnom odabiru prišli 240 mladih žena koje su ugledali kako šetaju same. Svakoj bi rekli iste riječi: "Zdravo. Ja sam Antoine. Samo sam htio reći da mislim da si vrlo lijepa. Moram na posao ovo popodne, ali pitao sam se bi li mi mogla dati svoj telefonski broj. Nazvat ću te poslije i možemo poslije negdje popiti piće." Ako bi žena odbila, rekli bi "Šteta. Nije moj dan. Želim ti ugodno popodne," i nastavili tražiti sljedeću mladu ženu za prilazak. Ako bi im žena dala svoj broj, rekli bi da je ponuda bila samo u svrhu znanosti, u kojem trenutku bi se ona većinom nasmijala. Ključ eksperimenta je bio ovaj: s polovicom žena kojima su prišli, mladići su dodali lagani dodir po njenoj nadlaktici u trajanju od jedne sekunde. Druga polovica nije primila nikakav dodir. Istraživače je zanimalo jesu li muškarci bili uspješniji kada su dodirnuli ženu ili kad nisu. Koliko je važan dodir kao društvena smjernica? Tijekom dana, mladići su prikupili tridesetak brojeva. Kada ne bi dodirnuli ženu, imali su stopu uspjeha od 10%; kada bi je dodirnuli, njihova stopa uspjeha je bila 20%. Lagani dodir od jedne sekunde je udvostručio njihovu popularnost. Zašto su dodirnute žene bile dvostruko više zainteresirane za spoj? Jesu li mislile "ovaj Antoine baš dobro dira - vjerojatno bi bilo zabavno popiti čašu Bordeauxa s njim jedne večeri u Bar de l'Ocean-u? Vjerojatno ne. Ali na podsvjesnoj razini, dodir prenosi subliminalni osjećaj brige i sigurnosti. ... Zanimljiva je činjenica da je, nakon što su subjekti ispitani o prilasku, samo trećina dodirnutih žena je bila svjesna da ih se uopće dodirnulo. Dodir (alt: "kino", od "kinesthetics") je vitalan dio zavođenja. Ako je ne dodiruješ rano u upadu, vjerojatno nećeš dobiti njen broj, a kamoli nešto više. Nikada, ali baš nikada, ne slušaj uvrijeđene feministice kada tvrde da bi muškarci trebali držati ruke k sebi dok ih žena ne pozove na dodir (u prijevodu: nikada). Istina je, kao i uvijek, potpuno obrnuta: muškarci koji dodiruju rano i bez dozvole su oni koji osvajaju ženska srca. Također, kao što vidimo iz istraživanja, dobra igra je skoro neprimjetna - nije udarac po glavi, već vrlo suptilni skalpel (jer glavna igra u ovom slučaju nije bio vrlo direktni upad, već dodir). Odgovor zašto postoji ova pravilnost se nalazi u obje studije: dodir se povezuje s većom razinom sigurnosti, (iznimka: creepy, vrlo agresivni dodir), ali najvažnije, i s većom razinom dominantnosti. A za one koji su zaboravili osnovne postavke igre, ponovit ću: Žene se pale na moć. Muškarci se pale na ljepotu. Trgovci i prodavači također poznaju male tajne dodira i neće se ustručavati primjeniti isto dok pokazuju neki proizvod. Jedini aspekt u kojemu ovo postaje malo teže je u muško-muškom dodiru, gdje su postavke malo drukčije pa bi druga strana mogla reagirati svojim povrijeđenim osjećajem dominantnosti - tako da se nakostriješi na sami dodir. Štoviše ženski svijet je manje vizualan od muškog, a više taktilan. Pogledajte sljedeći put kako žene proučavaju odjeću i njen kroj i materijal. Stoga je logično da će muškarac koji komunicira i dodirom ostaviti veći trag u njenoj svijesti i podsvijesti. U svakom slučaju, s rijetkom iznimkom vrlo zatvorenih kultura, dodir vodi povećanoj razini prihvaćanja. A u igri, povećana razina prihvaćanja malih stvari uskoro vodi do velikih stvari, i do prihvaćanja najveće - seksa. Jedna važna stvar kod dodira je to da treba biti prirodan. Za mnogo muškaraca koji su od slučajnosti, loših iskustava ili previše ispiranja mozga razvili nekakvu averziju prema tome ili jednostavno zaboravili kako se to radi, isprva će se logično bojati izgledaju li ukočeno i je li njihov dodir djeluje neprirodno, planirano. To je lako moguće na samom početku, ali najvažnije je sjetiti se da dodir nije ništa loše - dapače! Cilj bi ti trebao biti postati muškarac koji je samouvjeren i kojem je normalno komunicirati sa suprotnim spolom i na taj način. Kao i mnogo stvari u igri, na ovo se može gledati kao creepy samo ako pretjeruješ (za sve postoje granice, pogotovo za intimne dijelove tijela) ili se vidljivo sramiš toga što radiš. Ako si samopouzdan i dodir je za tebe nešto prirodno, takav će biti i ženama. Potpuno shvaćam da ovo nije lako započeti, ali negdje se mora početi, a svaki eksperiment donosi dragocjeno iskustvo i povećano samopouzdanje, tako da put to "internalizacije" nije toliko dugačak kao što se može činiti na samom početku.  Začudili biste se koliko je naći sliku gdje muškarac dodiruje ženu u nekom ne-seksualnom kontekstu pa sam morao izabrati obrnuti slučaj. Prokleta poplava "romantičnih fotografija"... Igroskeptici koji tvrde da je to sve slučajno ili da je najbolje "samo biti svoj", koji nisu nikada napustili svoje podrume i isprobali igru na nekoj ženi koja nije na napuhavanje često pitaju gdje su znanstvene osnove za igru, poput randomiziranih, dvostruko-slijepih istraživanja. Eto vam sad. Istina, povećanje stope uspjeha dobivanja broja s 10 na 20% nije spektakularan uspjeh. To je povećanje od 100%, no i dalje se ne uspijeva 4 od 5 puta, što je stopa koju će neki teško progutati. Treba uzeti i u obzir da su ovi momci opisani kao "zgodni", tako da je njihova početna stopa isto malo veća od one prosječnog muškarca koji tek počinje. No s druge strane, to je bio samo jedan jedini, lagani dodir u trajanju od 1 sekunde. Pravi dodir eskalira tijekom razgovora (koji je manje direktan i stoga u pravilu ima veće stope uspjeha), s vremenom prelazi na erogene zone, i još tko zna što sve ne. A najbitnija stvar je ova: to je samo jedan mali, mali dio igre. Ako svaka njena komponenta - demonstracija više vrijednosti, dvostruki komplimenti, pravilan timing, tehnika P&P, Alfa jezik tijela, prepakiravanje, kvalificiranje, misterija i distorzija vremena ima takav efekt, svaki po samo 5%, rast uspjeha je sigurno puno veći od onog dobivenog već samim dodirom. Taj uspjeh nije neograničen, naravno, ali gle čuda, točno je onoliki koliki treba biti da ti uz razuman napor značajno unaprijedi ljubavni život. Mislim da ne bi puno Beta muškaraca odbilo jednostavnu sitnicu koja im može udvostručiti šanse da dobiju broj cure koja im se sviđa. Ovakve studije ne postam kao savjet iskusnim zavodnicima, jer to im vjerojatno ne treba i već su to sami iskusili milijun puta, već kao mali poticaj onima koji razmišljaju o ovome i nisu baš sigurni, onima koji uče igru i imaju previše informacija pa ih treba podsjetiti na bitno, i naravno svima koje općenito zanima dinamika muško-ženskih odnosa. Ali najljepši dio je ipak zariti bodež istine u igroskeptične trollove koji periodično ovdje istresaju svoje vreće obmane kao hrvatske ceste sol po oštroj zimi. Oznake: dodir, upad, spoj, znanost, znanost potvrđuje igru, psihologija, seksualne preferencije |
- 19:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #
srijeda, 25.04.2012.
"Ono nešto"
|
Sveti gral igre je ona neopipljiva kvaliteta koju žene gotovo univerzalno nalaze privlačnom na muškarcima. Samopouzdanje je zasigurno dio tog svetog grala, kako ističem u više navrata. Drugi dio slagalice je "ono nešto", što bi popularno mogli nazvati "osjećajem" ili "aurom", a u engleskom bi se to najbolje sumiralo kao "The Vibe". Zarazna kvaliteta koja privlači pozornost, čini vrijeme provedeno s osobom ugodnim, i ispunjava društvo energijom umjesto da prazni. "Ono nešto" nije isto kod svih muškaraca, ali kada bi se opisivalo muškarca s tim, imao bi većinu ovih karakteristika, poredanih po relativnoj važnosti: - zabavan - energičan - izvrstan - društven - stabilan - zaigran - misteriozan - opušten - ekstrovertiran - pozitivan - znatiželjan - spretan Od svih ovih kvaliteta, zabava je najvažnija od svih. U doba neozbiljnosti seksualnog odabira, kada ljubaznost, lojalnost i klasično Beta skrbiteljstvo dramatično gube vrijednost, "Ono nešto" je kralj, a "Zabava" je njegova kraljica. Uzevši u obzir drastično opadanje važnosti svih faktora osim Igre (onog nečeg i samopouzdanja, ili drugim riječima bivanja zanimljivim i bivanja cool), kritično je za tvoj napredak razumjeti što to znači za tebe. Tvoj izgled, visina, novac, svi oni pomažu, no osobnost je ono što će te ultimativno učiniti privlačnim ženama.  Ulaz: moderna žena. Moderna žena, pogotovo mlada, živi u svijetu u kojem je stvarno, ali ono baš stvarno dosadno. Ovo je ironično s obzirom na gigantsku količinu sadržaja koja se može naći na televiziji, u časopisima, na internetu, društvenim mrežama, smartphoneovima i tračevima, no njena percepcija, ono što gura glad za zabavom, beskonačnim aktivnostima i novim sadržajima, jest to što joj je dosadno. Progonjena neograničenim emocijama oslobođenim od posljedica, nije nikada naučila biti na miru sa svojim mislima, a zabava, još zabave, je jedino što može ugušiti tu dosadu. (Da se razumijemo, stalna, hiperaktivna dosada u moru zabave je ljudski, a ne ženski fenomen, no žene su te koje traže zabavu od partnera. Muškarcima je to na popisu stvari koje žele od žene gotovo beznačajna stvar) Muškarac koji razumije Igru - koji nije dosadan i koji ima "ono nešto" - je stoga onaj koji će privući njenu pozornost. Zašto žene pričaju da žele pametne muškarce, ali vrlo često završavaju s glupima? Zato što moderna žena mora imati zabavu pod svaku cijenu i, kada god ima izbora, u devet od deset slučajeva radije će uzeti "glupog zabavnog" nego "pametnog ne-zabavnog" tipa. Pri tome ne mislim samo na pričanje viceva ili humor - kaže se da su oni odraz inteligencije, no zabava je mnogo dublja od humora, a inteligencija je puno dublja od IQ-a. Ako promotriš "Jesi li Alfa?" test za muškarce, primjetit ćeš "ono nešto" u skoro svakom dijelu koji se ne tiče izgleda ili novaca. Isto tako, ako si prosječan muškarac, gotovo je sigurno da trenutno nemaš "ono nešto". U najboljem slučaju, pojavljuje se jednom u desetljeću, kada kroz kombinaciju sreće i savršene društvene niše trenutno zasjajiš tim neuhvatljivim osjećajem, i zatim on pobjegne i ugasi se poput ognjišta koje je ostalo bez drva. Dobre vijesti su da je "ono nešto" kvaliteta koja se može razviti i izgraditi, isto kao karizma, govorništvo i tjelesna kondicija. Kako stječeš sve više komponenti "onog nečeg", vidljive razlike koje ćeš doživjeti u odnosu sa ženama će ti pomoći da sve te faktore internaliziraš i pomalo postanu istinski dio tebe. To će postati pozitivna povratna petlja, jer s takvom podlogom ti puno lakše dolaze svi manevri igre, od dvostrukih komplimenata i prolaska drama testova, pa do tehnike "pristani i pojačaj" (P&P) Neke od stvari koje će ti pomoći: - Umijeće slušanja i umijeće baljezganja. Mnogo je situacija gdje ćeš bez obzira na drugu stranu uvijek reći isto, no fluidno voditi razgovor i usmjeravati ga kamo želiš je vrlo važno umijeće i stječe se jedino praksom, samokritičnom provjerom i opet praksom. - Rutine. To uključuje ne samo i najbolji i najzanimljiviji način pričanja priče o svom životu, već i doživljaje općenito, viceve, priče, komentare. Nema ništa loše u tome da zabilježiš nešto što bi moglo biti zanimljivo drugima ili kako su reagirali na neku priču. - Testosteron. Igra bez testosterona je kao auto bez goriva. Biti energičan je jedna od glavnih komponenti "onog nečeg". - Opusti se! Toliko ljudi ima paralizirajući strah od nepredvidljivih društvenih situacija da ih to sputava u najvažnijim životnim područjima. Moraš internalizirati u sebi vjeru da te nitko neće pojesti, i da se svijet neće srušiti ako nešto pogrešno kažeš ili ako se nekome ne svidiš. Nevjerojatni gafovi opraštaju se svakog dana. - Iako postoje iznimke u vidu super-ozbiljnih fanatika, aktivista i sl. koji svojim smrtno ozbiljnim statusom izazivaju privlačnost, u pravilu je bolje ne shvaćati stvari toliko ozbiljno. Ovo ide ruku pod ruku s gornjim savjetom: ako sve shvaćaš kao stvar života i smrti, kako ćeš ikada tome pristupiti ležerno? No kada par puta pokušaš sagledati neku situaciju s neozbiljnijeg (ili "boli me k***c") stajališta, osjetit ćeš da si došao korak bliže svetom gralu igre. Oznake: interna igra, seksualne preferencije, žene, zabavljena vještina |
- 17:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #
utorak, 27.03.2012.
Odabir partnera (Arhiva)
- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 11.02.2012.
Veliki popis dvostrukih standarda
|
U gotovo svakom mom postu se, više ili manje direktno, pojavljuje barem po jedan dvostruki standard. Dvostrukih standarda ima jako puno, te često stvaraju zabunu među čitateljima koji ih koriste kao argumente. U ovom postu ćemo promotriti neke česte dvostruke standarde, odakle dolaze i jesu li opravdani, te kako ih se može iskoristiti ili se zaštititi od njih. 1. Žena koja ima puno seksualnih partnera se smatra droljom, a muškarac igračem (također vidi: - Ženi djeca iz prošlih veza smanjuju seksualnu vrijednost, muškarcu ne - Muškarac koji ne želi da bude rođeno dijete koje je začeo je neodgovoran, žena je emancipirana - Ali ako se dijete ipak rodi, za muškarca to postaje neutralno, a za ženu negativno) Objašnjenje: Ovaj standard je uistinu vrlo dvostruk no, na opću žalost, utemeljen je na biološkom nasljeđu puno starijem od naše kulture. Zbog veće biološke vrijednosti žena, koja dolazi iz ograničenog kapaciteta razmnožavanja, urođeni ženski instinkt je probirljivost. Dok muškarac može pokušavati s gotovo neograničenim brojem partnerica i ima niže standarde, žena ima potrebu čuvati se za "pravoga", i postavlja za njega puno više standarde. Žena s puno seksualnih partnera je manje probirljiva i sklonija promjenama partnera, što upućuje na povećanu mogućnost nevjere, tj. za muškarca povećanu mogućnost podizanja tuđeg djeteta. Kako muškarac koji podiže tuđe dijete nije raširio svoje genetsko naslijeđe, ono je s vremenom eliminirano iz genetskog bazena i ostali su samo oni muškarci za koje je kod izbora partnerice bitno da nema puno (ili uopće nema) seksualnih partnera. Osim toga, imati velik broj seksualnih partnera je, objektivno gledano, nešto što od muškarca zahtijeva posjedovanje posebne vještine i umijeća, a od žene nimalo. Nije li to samo rekla kazala? Osim bezbrojnih empirijskih istraživanja koje svaki dan provodimo očima i ušima, i ona znanstveno ispravna potvrđuju istu stvar: recimo, rizik razvoda (tijekom 10 godina braka) drastično raste sa ženinim brojem prošlih partnera, počevši od samo jednog (!). Ne, ne tvrdim da je jedan, dva ili pet seksualnih partnera nešto loše per se, samo da je činjenica indikativna za neke aspekte ljubavnog života.  Ono što dodatno cementira ovaj dvostruki standard je činjenica da i same žene puno više toleriraju muškarcima veliki broj prošlih partnerica nego što je obrnuto, dapače to često ispada i plus, što je fenomen poznat kao preselekcija ili predselekcija. Nisam ja izumio biologiju. Savjet za žene: Nemoj se osjećati prisiljeno na nešto samo da ga zadržiš. Muškarac od neobaveznog seksa nema što izgubiti. Ti imaš. I iako tvoj broj nije nešto zbog čega ti treba biti neugodno, svejedno je dobra ideja držati ga za sebe. Čak i ako netko s kim si dugo vremena želi znati, bolje je ostati općenita. 2. Za žene je prihvaćeno da imaju homoseksualne maštarije i iskustva, za muškarce nije Da se razumijemo, ne govorim o religijskom moralu ili budalama koji idu na splitsku rivu bacati kamenje na "pedere i lezbe", već čisto kako spoznaja da je potencijalni partner/ica biseksualan/a utječe na njihovu privlačnost Objašnjenje: velika većina ljudi je jedne seksualne orijentacije, s blagim tendencijama drugoj. Te tendencije mogu biti pojačane ili ublažene ovisno o vanjskim faktorima. Neću nagađati zašto, ali činjenica je da su danas muške homoseksualne sklonosti ipak malo rjeđe i, rekao bih, malo manje sklone "nedefiniranom između" nego ženske: i društveno je to, osim spomenutih ekstremista, puno više prihvaćeno. Muškarac koji vidi ženu kako radi nešto seksualno s drugom ženom će to doživjeti uzbudljivim, u najgoru ruku neutralnim. I u slučaju da je u vezi sa ženom koja ga prevari s drugom ženom, bit će skloniji ne doživjeti stvar tako osobno - istina, to je i dalje prijevara u emocionalnom smislu, ali u seksualnom predvladava ono iz broja 1: druga žena nije prijetnja na način na koji bi to bio drugi muškarac. Obrnuto? Dovraga ne. Savjet za muškarce: budući da se ženske reakcije na biseksualne muškarce većinom kreću od neutralnih do negativnih, imaj to na umu ako ćeš biti otvoren o seksualnoj prošlosti. Ne mogu ponuditi nikakav koristan savjet. 3. Muškarcima se tolerira lošiji izgled, debljina i etc., a ženama ne Objašnjenje: Oh, ovo je lako. Pogledajte test za muškarce i zatim test za žene, i sve će vam biti jasno. Svi volimo da nam partner/ica dobro izgleda, ali dok je za žene dobar izgled muškarca samo jedna od jako puno varijabli različitih važnosti u različitim kontekstima, za muškarce ženski izgled nosi enorman dio ukupne ocjene.  Da, znali ste da ovo dolazi Savjet za žene: budi lijepa? Ne možeš kontrolirati gene, ali možeš kontrolirati svoju modu i svoje tijelo (hint: teretana je tvoj prijatelj). A za muškarce, ovo nije izgovor da se zapusti svoj izgled, držanje i ostalo. 4. Muškarac koji putuje u drugu zemlju i ima seksualne avanture je seks turist, žena "se ne boji iskazati svoju seksualnost" Objašnjenje: Eat Pray Love itko? Gdje su ženske seksualne avanture slabo prihvaćene u praski, u principu je feminizam ipak pobijedio: motiv žene koja napušta svoj dosadan, udoban život i odlazi u daleku stranu zemlju gdje ima avanture s lokalnim muškarcima je kralj romantičnih drama. Apsolutno nitko se ne bi usudio kritizirati ženu zbog toga. S druge streane, Roosha, jednog od mojih omiljenih bloggera koji putuje po svijetu i piše o lokalnim ženama, proganjaju čak i nacionalne televizije nekih zemalja. To je čudan kontrast, ali neke stvari su (ne)prihvaćene na lokalnoj razini, no na internacionalnoj prelaze u obrnuto. Savjet za muškarce: Istražuj. Putuj. Uživaj. Ne nužno zbog žena, već zbog sebe. A ako znaš što radiš, to nije loše vrijeme i za isprobavanje malo Igre. Kritike nećeš nikada moći utišati, no to da te nije briga za njih je sve što ti treba. 5. Muškarac optužen za silovanje odmah ide u zatvor i biva osramoćen čak i ako je optužba lažna, obrnuto ne Objašnjenje: ok, možda kod nas ponekad i ne (zdravo Joso i "analno rukovanje!"), ali to je samo zato što je naša država u ku.... pardon, raspadu. U svom normalnom svijetu, logično je prepoznata činjenica da muškarci počine ogroman dio svih silovanja i povučeni su mnogi koraci kojima se omogućava instantna potpora i zaštita ženi. Sjetimo se samo poznatog slučaja s Dominique-Strauss Kahnom. Tako i treba biti - to su nužne mjere kako bi se zaštitilo žene od nasilja koje neke nažalost i dalje trpe. S druge strane, obrnuti slučaj je gotovo nemoguće procesuirati, ne smatra se posebno tragičnim, te je povremeno čak i licemjerno racionaliziran kroz razna objašnjenja zašto muškarci ne mogu biti silovani (od strane žene). Učiteljica koja je spavala s učenikom od 13 godina u praksi neće nikada trpiti posljedice, a često niti moralnu osudu. To je druga strana novčića koji predstavlja muškarce kao uvijek jači spol, koji je u kontroli i kojemu se (obiteljskim i seksualnim) nasiljem ne može naškoditi. Također su danas sve češći i besramni slučajevi zloupotrebe svih pozitivnih institucija stvorenih kako bi se zaštitilo žene, te se obično žaljenje, predomišljanje (tjednima poslije) i sl. svi mogu smatrati silovanjem i završiti pogubno po muškarca. Julian Assange je, iako čovjeka nimalo ne volim iz drugih razloga, jedan od takvih primjera. Savjet za muškarce: ovo je milosrdno rijedak slučaj, no ako si slučajno s partnericom koja se ne bi ustručavala optužiti te za silovanje ako je naljutiš na bilo koji način, bolje ti je da si sve snimio. Pa, bilo je dovoljno nesretnih priča. Završimo s nečim mlakim: 6. Isparivanje je društveno prihvatljivo kada ga čine žene, ali ne muškarci  Uhvati me ako možeš! Predomišljanje, izgovaranje, laganje, neodlučnost i iznenadna tišina i ignoriranje se svi smatraju normalnim dijelom ženskog ponašanja, no ne i muškog. Iako je vrlo ružno na takav način otpiliti nekoga, to nije nešto što bi nužno nazivao lošim, već samo odraz one spomenute veće biološke vrijednosti. Da prosječan muškarac ima toliko opcija koliko i prosječna žena, i on bi svaki čas isparivao, otkazivao, ne javljao se i nestajao. Savjet za oba spola: Nema potrebe uzbuđivati se što je netko za koga si se zagrijao/la nestao/la. Samo nastavi. Postoje još neki dvostruki standardi koje bi rado razjasnili? Oznake: seksualne preferencije, dvostruki standardi, varanje, biologija, homoseksualnost, silovanje |
- 13:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 28.12.2011.
"Ali nisam ni htjela ništa više": Duke popis odbijanja
 (Karen Owen, brineta na lijevo. Brrr, zašto obje izgledaju tako isprano?) Kada je prije godinu dana Karen Owen, studentica sveučilišta Duke u SAD-u, napravila svoj slavni power point o "seksualnom istraživanju studenata", većinom sportaša na njenom sveučilištu s kojima je spavala en masse kako su joj prilazili, nasmijao sam se i preletio stvar. Sasvim tipično ponašanje koje mi je dobro poznato, samo trunku javnije iznijeto. No istinski dragulj ove priče nalazi se ispod njene površine - ne u činjenici da se tako neke puno seksaju - već u objašnjenju jedne poznate racionalizacije. Točnije, one koja se u velikim količinama pojavila kad sam napisao "Dakle, želiš Alfu": da sve za žene degradirajuće opcije navedene tamo uopće nisu degradirajuće, već da to ženama odgovara "jer se ionako ne žele vezati za te Alfa tipove s kojima spavaju". Na površini, kao i u slučaju mnogih feminističkih blogerica iz SAD-a koje su podržale cijeli događaj, slavila se njena emancipiranost. Jedna od njih, Penelope Trunk, napisala je sljedeće: Što čini ove slideove tako fascinantnima? Mislim da su to njen prkos i samospoznaja, opčinjavajući osjećaj njene moći. Voljela bih da sam to imala kad sam bila njene dobi. Ja sam 20 godina starija od Owen, ali ona me inspirira da budem hrabra, riskiram i budem kreativna. Što te sprječava? Ah da, 20 godina razlike. Nitko ne želi potrošenu robu. No pustimo emancipaciju žena kroz širenje nogu i vratimo se najbitnijoj činjenici u ovom slučaju: Karen Owen su odbili apsolutno svi muškarci koje navodi u slideovima. "Ali kako je to moguće", zapitat će se neki? "Spavala je sa svima njima." Eh, zar ne znate da je sve drukčije za žene? Ne seksati se nije kako žene bivaju odbijene: odbijene su kada od muškaraca s kojima se seksaju ne dobiju ljubav, romansu, vjernost i dugoročno vezivanje. Nijedna žena ispod 30 i sa zdravim BMI-em nema problema u pronalasku seksualnih partnera, čak ni onih visokog statusa. Tko bi odbio neobavezni seks? Prezentirati to kao nekakav uspjeh je kao dati ogromnu nagradu muškarcu koji masturbira. Ne, nagovoriti ove avanturističke muškarce da hodaju s njima, budu im vjerni, upoznaju ih s obitelji i troše novac na njih, to je uspjeh. A po toj metrici, Karen Owen i bezbrojne ostale su doživjele patetičan poraz. Kako ja mogu biti tako siguran da je Karen ipak htjela povezanost i nešto više, a ne samo emancipirati se tako što će služiti kao jednokratno odlagalište sperme? Prilično lako. Pogledajmo slide muškarca kojeg je najgore ocijenila:  Uočimo momkovo apsolutno odbijanje nje kao nečeg dugoročnog ili čak vrijednog. "Nije se trudio ljubiti dulje od par sekundi...", "svršio je za 5 minuta", "... nakon čega je samo išetao iz sobe", ... "ostavit ću ih pred tvojom zgradom." Karenina reakcija je sljedeća: "1/10. Stvarno." - ovo je gorka reakcija jedne odbačene i duboko povrijeđene žene. "Samopouzdanost" i "sarkazam" samo pokušavaju maskirati njeno povrijeđeno srce, koje žudi za odobravanjem i ljubavlju od Alfa muškarca s kojim je spavala nakon 5 minuta i poslije to požalila. Što je onda bilo s onima koje je visoko ocijenila?   Što je ovog muškarca 12/10 učinilo tako posebnim i različitim od onog prvog? Dao joj je dobru igru, "ono nešto", te pokoju mrvicu romanse i vezivanja (kojih na kraju ipak nije bilo). "Intenzivni kontakt očima", "Kako mu je bilo bitno da i ja svršim", "Ako budem imao sreće, probudit ćeš me poljupcem ujutro." Dobri dečki (ako nisu već nepovratno uništeni), obratite pozornost: tek par sitnica, ekstremno laganih i beznačajnih, za nju vrijedi toliko puno kada dolazi od Alfa tipa kojeg zapravo želi. Ne obrnuto. Ovo je ono na što igrači misle kada se kaže "ostavi je boljom nego što si je našao". Pouka: dobra igra i samo tračak romanse će je zaslijepiti toliko da ne primjeti da se zapravo nisi vezao za nju nimalo više od povremene je***ine. Na njenu žalost, njena priča nije imala sretan završetak: "Vidjela sam ga nakratko (prijevod sa ženskog: "imali smo seks na brzaka", op.prev.) u Devineu u utorak, ali otada smo se samo ugledali. Nisam mu prišla ali sam bila sigurna da me primjetio dok je prolazio. Voljela bi da smo se našli puno više puta od dva (aha!), ali bio je umoran (haha), a ja sam trebala diplomirati sutra. Žalimo, duga romanso. Prođi kroz start i pokušaj ponovo. To što je on za nju značio toliko više od jednokratnog seksa nije značilo i obrnuto: on je dobio od nje točno ono što je htio. Ona je ostala ogorčena i utopila tugu u svojim slideovima. Ako se nekome da kopati kroz njih, ista stvar se ponavlja još nebrojeno puta: Karen zgrabi novog sportaša, seksa se s njim dulje ili kraće, i kada se više ne vide (tj. vide se ali on je ignorira), onda pokušava zamaskirati čežnju svojeg srca i vagine u sarkastične slideove. Uočimo da se uhvatila većinom s propalicama (na skali uspjeha na faksu), istina zgodnim sportašima ali nikada nekim geekom iz informatike. Ovo je uistinu zlatno doba za bilo koga tko može manifestirati Alfa osobine: za Beta horde pred vratima fakulteta, pretvara se u pakao prepun nesigurnosti. Evo jednog zaključka za koji ne treba kopati duboko: dopustivši da testament njenom ponašanju procuri u javnost, Karen Owen je gotovo nepovratno uništila šanse da ikada trajno (u braku) pridobije kvalitetnog muškarca. Koji tip visokog statusa i s opcijama bi se vezao za nju dok su detalji o njenim prošlim ljubavnicima i seksualnim navikama dostupni svakome tko poželi? Ok, iznimke postoje. Ali iskreno sumnjam da će ih se ona ikada domoći. Naravno, sad će netko istaknuti da je Karen samo radila isto što i mnogo muškaraca radi cijelo vrijeme. Čestitam! Otkrili ste da postoje dvostruki standardi. Za muškarca, iako bi pokupio gromove i moralno zgražanje, u realnosti bi ovo bio samo plus kroz nenormalnu količinu preselekcije. Činjenica koju se uporno pokušava zamaskirati jest da je njena vrijednost na seksualnom tržištu znatno opala, a ona muškaraca navedenih u slideovima nije, dapače možda se i povećala. Siguran sam da sportaši s Dukea nisu ni podigili obrvu na cijeli slučaj jer je se ionako ne sjećaju. Oznake: seksualne preferencije, alfa, racionalizacija, seks, promiskuitet, neugodne istine |
- 08:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 25.06.2011.
Pomoć! Ne privlači me moj dobar dečko
Ovaj mail se posljednjih par dana provlači razvratnim tunelima interneta.U vezi sam s dečkom već 7 mjeseci. On je dobar dečko - vjerojatno najbolji s kojim sam ikad bila - vrlo brižan, pun poštovanja, odnosi se prema meni kao dami (donosi mi cvijeće neočekivano, gleda horore sa mnom iako mu se ne sviđaju...). Prije njega, uvijek sam bila s dečkima koji su bili nedostupni ili sa mnom zbog krivih razloga. Počela sam s njim četiri mjeseca nakon prekida s momkom u kojeg sam bila ludo zaljubljena i na kojeg i dalje mislim. Moj problem je da me ne privlači seksualno ovaj najbolji dečko na svijetu i osjećam se super-krivo zbog toga. Ne znam što ne valja sa mnom; osjećam se kao grozna i površna osoba što ovo kažem, ali ne privlači me njegova vrsta tijela. Nismo se nikada seksali, i rijetko se ljubimo kada traži nježnosti (većinom se moram prisiliti). Pitao me nekoliko puta da li ga me ne privlači i uvijek sam mu lagala i rekla da još nisam spremna na seks, ali istina je da nisam spremna na seks s njim. Nedavno me upoznao sa svojom obitelji, i čak je spomenuo i riječi "ljubav" i "vjenčanje", I sad sam zbunjena i bojim se da sam preduboko u ovome da bi mu samo rekla da mi nije toliko privlačan. Ne želim ga povrijediti jer vjerujem u Karmu i sigurna sam da će mi se to vratiti. Želim da me seksualno privlači jer mislim da će se brinuti o meni i da je svakako kalibar za brak, ali ne znam kako da se dovedem do tu. Čitala sam knjige za samo-pomoć u pokušaju da odgovorim na ovo, ali bez pomoći. Ne mogu o tome pričati sa svojim prijateljicama jer se bojim da će me osuđivati. Ne znam što učiniti. Ne želim ostati sama ili shvatiti da je on bio najbolja stvar u mom životu nakon što nestane. Molim vas pomozite. - Seksualno neprivučena Jednostavan problem na obje strane: seksualnost se ne može prisiljavati. Nju nije briga za uvjete koje ste napisali ružičastim slovima. Naravno, neki će više misliti donjom glavom od drugih, kao ovdje. Već smo opisali zašto su nedostupni kreteni privlačni, unatoč tome što, "iskrenost" i "emocionalna podrška" kotiraju visoko na listama kriterija. No meni je puno zanimljiviji primjer dečko iz ove priče. Biti s nekim 7 mjeseci bez seksa i bilo kakve nade za seks nije "veza", nego emocionalni vampirizam. Nagraditi to držanje na udaljenosti s "volim te" i vjenčanjem je već porazno. Bilo koji muškarac koji imalo razumije žene (i.e. nije totalno Beta) se ne bi ponašao kao gubitnik zalijepljen za nju, i sasvim je prirodno da će ga ovakvog iskoristiti svaka žena. Polako. Postoje (govorka se) prekrasne veze u kojima par ima savršenu kemiju, odgovaraju si i fizički su bliski, no ipak ne spavaju skupa zbog, recimo, religijskih razloga. Je li to ovdje slučaj?  "Većinom se moram prisiliti [na poljubac]." Haha. Teško mi je povjerovati da bi itko s testisima mogao ne primjetiti da ga žena ne želi poljubiti. Prepoznati "da" ili "možda" može biti teško; "ne" je očito. Ako se stalno povlači, ili čini grimase kao da je popila nešto kiselo, trebaš sačuvati barem trunku samopoštovanja i odšetati. Savjet za njega: riješi je se. Imaj muda i pronađi neku koja će te cijeniti. Što više vremena to trpiš, gore će postajati. Savjet za nju: riješi ga se i preuzmi odgovornost za sebe. 7 tjedana, a ne 7 mjeseci, je sasvim dosta da znaš na čemu si. Loše je što povrijeđuješ druge, ne zato što će ti se vratiti loša Karma. Koga briga za tvoju Karmu? Ako s 35 budeš i dalje sama i bez vjenčanja i djece na vidiku, za to ćeš biti kriva samo ti. Oznake: dobar dečko, savjet, veza, seksualne preferencije, beta |
- 13:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 21.06.2011.
Cure koje vole kretene
|
Današnja priča bi bila komična da nije toliko tragična. Dvije djevojke su se sukobile oko jednog "gangstera", sve dok jedna nije probola drugu nožem i ostavila je da iskrvari na ulici. Potom je osuđena na 27 godina zatvora. Počinjemo s ljubavnim trokutom, uvijek najboljim izvorom drame. "Opet je to učinio," Sarah je rekla prijateljici. Njen momak, Josh, govorio joj je da je jedina. Govorio joj je to cijelo vrijeme dok su bili skupa, više od godine dana. Ali jednog dana je saznala da izlazi sa svojom bivšom, djevojkom po imenu Rachel. Cijelo jutro, dok je Sarah bila u školi, Rachel joj je slala poruke, hvaleći se da je Josh s njom. Opet. Jedan od najboljih pokazatelja Alfe je koliko se žena bori za tvoju kretensku naklonost. "Tako me nije briga," Sarah je rekla. Kada žena strastveno tvrdi da je nije briga za tebe, zapravo je nikada nije bilo više briga. "Opet je to učinio," Rachel je rekla. Njen momak, Josh, je prespavao prošle noći, a onda pobjegao. Zakleo se da mari za nju, ali nije se činilo tako. Još gore, nalazila je dokaze da i dalje viđa svoju bivšu - ovu curu po imenu Sarah. Mjesecima su joj njeni prijatelji govorili da zaboravi na Josha, bez učinka. Mogla je imati bilo kojeg momka kojeg je htjela. Ovo je istina. Lijepe djevojke koje čeznu za propalicama imaju ogroman izbor kvalitetnih muškaraca, no svejedno se drže ovih. Zašto? Rachel i Sarah su se mrzile i gledale jedna na drugu kao na konkurenciju. No imale su više toga zajedničkog nego što su si priznavale. Obje su odrasle u istom dobrom susjedstvu, s oba roditelja, marljivim ljudima koji su se brinuli za svoju djecu. Obje su voljele šetnje po plaži, filmove i pse. I zajedničkog s milijunima drugih. Psiha uvijek radi na isti način. Igrači to znaju, i plivaju u više ljubavi nego što mogu podnijeti, dok se romantičari trude do smrti za ostatke. No tko je Don Juan koji je tako opčinio ove cure? Upoznajte Josha Camacha. Ali glavna stvar koju su dijelile je bio Josh Camacho. Josh je imao kovrčavu kosu boje ugljena, preko širokih ramena. Crne oči, dug nos, široke usne svijene kao u ruganju. Bio je visok 163 cm, ali hodao je šepureći se kao veći muškarac. Josh je obožavao pozirati za slike na mobitelu, pokazujući svoje bicepse, mašući pištoljem i pokazujući tetovažu koja se širi niz njegova leđa u gotičkim slovima: CAMACHO. Dok se viđao s i Sarah i Rachel, Josh je održavao vezu i s trećom tinejdžerkom, curom koju je zvao "my baby mama". Imali su jednog sina. Provodio je vrijeme s bebom, no nije plaćao alimentaciju. Nešto malo vremena u srednjoj školi, radio je kao kuhar u bistrou. Ali nakon srednje, nije išao na faks, imao stalni posao ili auto. Evo slike troje golupčića:  Koja je vrijednost ovog tipa? Pogledajmo: - Izgled? Ne. Nizak, nije ružan, ali osim mršavih pločica na trbuhu, nema tu puno toga. Osim.. er... egzotične boje kože. - Novac? Ne. - Posao? Ne. - Društveni status? Ne, barem ne onaj koji društvo odobrava. Ali imati više lijepih žena koje jure za tobom je vrlo moćan oblik društvenog statusa, i naziva se preselekcija. - Slava? Ne. Ali sada je njegova slava u stratosferi! Do kraja života će biti poznat kao "momak za kojeg bi ubila". - Džentlmenstvo? Ne. - Dobar odgoj? Ne. - Ljubaznost? Hahaha - Emocionalna podrška? LOL, NE. Čini mi se da ovaj tip ne nudi djevojci baš ništa, ako krenemo od onoga što one - i cijelo društvo - tvrde da bi muškarci trebali nuditi. Pogledajmo što stvarno nudi: - Drzak osmjeh. - Tetovažu. Kako bolje oglasiti svoju vrijednost nego kroz oholi spjev urezan u vlastita leđa? - Mirno, bezbrižno ponašanje. Zna da seks dolazi, zašto se brinuti? - I Igra. Da, ovaj momak ima igru, i to vrlo dobru. Čitajte dalje za primjer. Mnogi će, prirodno sumnjičavi, reći da je igra (tkđ. šarm, karizma) samo šarada koja može kratkotrajno zavesti ženu, i da će žene na kraju otkriti da muškarac zapravo nema "stvarni" status. Priče poput ove testiraju tu tvrdnju. Šarm je sam po sebi status - sama upotreba šarma (ili igre) je demosntracija statusa. Drskost i "neka vrag sve odnese" ponašanje je jednako stvaran status kao i bankovni račun sa 7 znamenki, a ponekad i još veći. Primjer: Mark Zuckerberg, Bill Gates. Ovaj gubitnik uživa u više ljubavi i seksa nego milijarder! Primjena igre u toj mjeri da postaje prirodna, bez razmišljanja, više nije samo oponašanje popularnih Alfa osobina već dio karaktera. Uspjeh gradi privlačne osobine, sve dok Alfa poza nije više samo poza. Zaključak: za potpuni uspjeh u ljubavnom životu, gdje se lijepe žene bore za tvoju pozornost, počni s učenjem igre. Ako ti se ne sviđa izraz, možeš je nazvati "karizma". Ne moraš biti šarmantan gad kao Josh Camacho, samo šarmantan. Što s igrom učiniš moralno i nemoralno ovisi samo o tebi. - Šarm/igra/karizma - nekoliko mjeseci do godine dana do vidljivog poboljšanja. - Novac - 5 do 50 godina do zarađivanja dovoljno da učini vidljivu razliku. - Slava - beskonačno mala šansa. - Dobar izgled - sreća, ili bolna plastična operacija (vidi: novac). - Karijera visokog društvenog statusa (političar, profesor, manager) - 10-30 godina probijanja kroz blato. Vratimo se Joshu. Što je njega činilo tako privlačnim? Što mu je dalo takvu moć nad curama da jednu od njih nagna da drugu probode nožem? Iako je poslije to poricao, često su ga čuli kako govori: "ako me voliš, borit ćeš se za mene". Je li ovo manipulacija ili romantika? Što god da je, radilo je. Pogledajmo odakle njegova moć: Sarah je Joshu poslala SMS. 13:06: “Josh, ti se toliko naljutiš na mene zbog svega, ali nije te briga kad ti se ona surprostavlja. Uvijek joj vjeruješ." 13:06: “To je kao da što god ja učinila, ona je uvijek bolja.” 13:13: “Samo se svađamo zbog nje i to je grozno. Mrzim se svađati s tobom... toliko te volim, ali ovo sranje boli." Prošli su sati. Sarah je pokušala opet. 18:36: “Kažeš da me voliš, ali nemaš niti pristojnosti da mi odgovoriš?” Napokon, u 20:02:, Josh je napisao: “Donesi filmove.” Donesi filmove. Sklanjajte se s puta, Brad Pitt i Alfa čovječe, tu je "donesi filmove" momak. Ovaj tip je majstor kratke, neodoljive, kretenske igre. Većina muškaraca nije i nikada neće biti u stanju biti ovako hladna i udaljena. Sva sreća. Je li to zbog problema u njenoj obitelji? Naprotiv, Sarah je opisana kao da je oduvijek imala savršen odnos sa svojim ocem. Išla je s njim na putovanja, karate, koncerte, obožavala pjevanje i ples. Očito je obožavala i loše momke. Kako se to dogodilo? "Sarah se zaljubila u tog momka," rekla je njena prijateljica Amber. "Rekla je da se zove Josh i da je maturant u srednjoj školi Pinellas. Dva mjeseca kasnije, rekla je svojim roditeljima da više nije sigurna da želi biti veterinar. Nije znala što želi. Osim prebaciti se u Pinellas." Nesumnjivo će se naći netko tko će okriviti njenu obitelj ili društvo umjesto nje što si je pokvarila planove za karijeru. Možda se bojala stereotipa. Josh i Sarah su flertovali cijelo ljeto. No te jeseni u školi, nije je uopće primjećivao. Samo bi prošao pored nje, uzdignutog nosa, dobacio joj pogled i nagnuo glavu. U studenom su konačno dospjeli skupa. Ni tada, nikada je nije držao za ruku, šetao s njom ili je upoznavao s prijateljima. No kad su bili sami, nije je puštao na miru. Plaziti po svojoj curi u javnosti nije privlačno. Josh je ovo razumio. Josh je bio njen prvi poljubac, prvi momak, prvo sve. Osjećala se prelijepom i bitnom. Ali njeni prijatelji su bili zabrinuti. Prvi znak je bio kada je počela nositi samo duge hlače. Prije toga je uvijek nosila kratke hlače, čak i zimi, no sada je Josh spomenuo da mu se ne sviđa drugi muškarci bulje u njene noge. Blaga društvena dominacija je privlačna. Josh je ovo razumio. Sarah se cijelo vrijeme bojala da će ga izgubiti, iako su bili skupa dosta vremena. Drama nestabilne veze je privlačna. Josh je ovo razumio. Gdje je bila njena obitelj u svemu ovome? Njen otac je Josha zvao "taj štakor". "Taj momak nije dobar," rekao bi. No nije pomagalo. "Bila je zaljubljena. Ne možeš ništa učiniti s tinejdžerkom koja je zaljubljena." "Taj štakor." Dakle, otac je znao da je momak kreten. Ali zvuči glupo - "ne mogu ništa učiniti" je samo slab izgovor. Postoji nešto što se može učiniti, a to je uhvatiti ga i ritualno ga poniziti pred njom. Ništa ne ispuhuje ljubav više od javnog sramoćenja i gubitka statusa. Je li otac slijedio taj savjet? Nije mogao potpuno držati Sarah dalje od Josha, pa je umjesto toga pozvao Josha k sebi kako bi ga mogao pratiti. "Pazi na nju," rekao je Joshu. Umjesto toga, pozvao je momka, prihvatio ga i još mu više podigao status. I, sviđa li ti se rezultat? Početak bi bio priznati da možda nešto ne valja s prioritetima tvoje kćeri, i poduzeti korake u tom smjeru, no nije bilo sreće.U prvih 6 mjeseci veze, Sarah se 6 puta susrela s policijom. Vrištala je na Josha preko ulice, napala njegovu "malu mamu" na parkingu, onu s kojom je imao dijete. Jednom je policija intervenirala jer ju je udario šakom u lice i priznao to. Ona je odbila podnijeti prijavu. Slijedeći izraz privlačne dominacije, sada ne tako blage, je nasilje. Sarah je imala punu podršku obitelji i mogla je bilo kada otići iz ove grozote, no ne iznenađuje što nije. U svijetu gdje uistinu postoje žene koje se tuče i tretira kao roblje (kao u Afganistanu), dobrovoljno trpiti nasilje je SRAMOTA i obezvrijeđuje sve one koje nemaju izbora. Uskoro se na njenom MySpaceu pojavila poruka. Implicirala je da je "Josh našao bolje". Sarah se nije osjećala vrijednom Josha. Bez auta i posla, kako se mogla mjeriti s ovom koja je radila kao konobarica? I ova je bila ljepša od nje! Osjećala je da mora Joshu dati još više, no već mu je dala sve: svoje vrijeme, svoje djevičanstvo, svoj život. Oko 11 navečer, kada je Sarah trebala biti doma, no bila je vani, tražeći Josha u nekom klubu, Rachel se provezla pored kuće gdje je živio. Igrao se na Wii i prestao samo toliko da joj odgovori na poruku. "Sad znam zašto ne pričaš sa mnom - imaš nju," napisala je Rachel. "Točno tako," odgovorio je Josh. Nema krivnje. Nema odgovornosti. Ako ste mislili da je ovo ohladilo Rachel od njega, mislili ste krivo. Ne mariti za ishod je jedna od najsnažnijih Alfa osobina. Bilo je čudo što je Josh uopće mogao odgovoriti: prije toga, kako je priznao, popio je pet čašica votke i popušio sedam jointa. "Ne volim te više. Zašto si u ovoj ulici? Idi doma," dodao je u novoj poruci Rachel. Umjesto toga, ona je nastavila dalje, pronašla Sarah, i ubila je. Mislim da je ovo sasvim dovoljno. Svijet ide kvragu. Dobar posao, odgojne institucije! Tagovi: Oznake: cure koje vole kretene, seksualne preferencije, alfa, ubojstvo, kretenska igra, SMS, SAD |
- 10:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 18.06.2011.
Neozbiljnost seksualnog odabira
Zbog čega za sretan i ispunjen seksualni život nije dovoljno samo nositi majicu na kojoj pišu hobiji, godišnji prihod i duljina penisa? Zašto moderni svijet traži šarm, humor i "ono nešto"? Čak i u slučaju najnepoželjnijih usidjelica koje bi se zadovoljile bilo kim, takva reklama bi ih sigurno ohladila. Što muškarac zapravo ima nije bitno koliko način na koji to može pokazati. Što točno u prezentaciji muškarčeve vrijednosti navodi ženu da ga poželi? Znanstvenici će nadugo i naširoko drviti o kompatibilnosti gena, feromonima i plodnosti, no nikakva znanost još nije uspjela definirati zašto se šarm i humor nalaze na top listi najpoželjnijih karakteristika. Brz jezik može biti privlačan, no sasvim je sigurno da nema veze s time hoće li muškarac biti dobar partner i roditelj. Sasvim sigurno nema veze s reprodukcijom - s nastavkom ljudske vrste. Kakve veze to što netko zna odsvirati pjesmu-dvije na gitari ili može pričati anegdote o svojim putovanjima (bez ikakvog dokaza) ima s njegovom vrijednošću na seksualnom tržištu? Vjerujem da žene stavljaju veliku težinu na ove kvalitete zato što u modernom svijetu postoje stotine milijuna muškaraca sa zadovoljavajućim poslom, izgledom, roditeljskim sposobnostima i adekvatnom duljinom penisa. Moderna žena, oslobođena pritiska da pronađe "adekvatnog" partnera koji će joj osigurati egzistenciju kao nekada, se nalazi paralizirana opcijama. Iznenada postoji previše "ok" mogućnosti, te je prisiljena odabirati partnere po kriterijima koji nemaju veze s njihovom stvarnom vrijednošću. Čini joj se, naravno, da bira one koji su "zanimljivi" ili "vrijedni", no većina tih kriterija nema u sebi nikakav sadržaj. Lako je moguće da se šarmantan momak koji ima puno snova, no koji nije ništa napravio u životu, učini zanimljivijim od nekog s boljim kvalitetama no tko ne posjeduje toliko šarma. Ovo nije pojava samo u modernom ljudskom svijetu, već i u životinjskom. Najpoznatiji primjer je naravno paun, čija raznobojna pera nemaju baš nikakve veze s njegovom sposobnosti da zaštiti ženku od grabežljivaca ili se brine o mladuncima. Iako humor, pisanje bloga ili govorenje egzotičnog jezika imaju još manje veze s biološkom vrijednošću nego paunova pera, upravo to su stvari koje čine kritičnu razliku u njenom odabiru. Za razliku od prihoda i zadovoljavajućeg izgleda, te kvalitete su rijetke, i stoga iako isprazne, predstavljaju vrijednost za današnju partnericu. Isto tako, muškarcima je bitan prvenstveno izgled, kvaliteta koja nema nikakve veze s ženinom vrijednosti kao supruge i majke no, budući da se izgled, za razliku od šarma i humora, ne može kontrolirati, ovo pišemo s muške strane. Možemo se žaliti na ispraznost i neozbiljnost takvog odabira, ili se možemo prilagoditi. Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu. Stoga uspjeh na današnjem seksualnom tržištu počinje s dobrim društvenim vještinama (razgovor, humor) i završava sa zanimljivim hobijima i iskustvima. Odavno sam naučio da me žene ne odabiru zbog moje budućnosti u biznisu niti zbog mojeg izgleda ili visine, već zbog mog šarma, duhovitosti, samopouzdanja i sposobnosti da svaki trenutak učinim zanimljivim. Točno to je razlog zbog kojeg razumijevanje ženskog odabira i razvijanje svih ovih kvaliteta (ukratko: "Igra" (eng. "Game")) postaje sve popularnije kod muške populacije. Adekvatne prihode danas imaju svi, no igru zasad posjeduje tek mali broj ljudi. Zbog toga je danas zlatno doba igrača. Njegova pera su blještavija i duža od svih drugih, i dok se sljedeće generacije ne prilagode (ili izumru), uživat će u svakom uspjehu koji može poželjeti.  Oznake: seksualne preferencije, seksualno tržište, igrači, igra |
- 17:47 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
