Postoji milijun strahova koji muškarci imaju o svom relativnom manjku privlačnosti, ali jedan od najčešćih je svakako onaj o vlastitoj visini. Nije ni čudo. U doba ekstremne ženske hipergamije (težnje za partnerom najvišeg mogućeg statusa nauštrb drugih osobina), gdje žene vođene sve većim i većim pragom dominacije (govore da) žele sve više i više muškarce, lako je vidjeti kako se muškarci sasvim prosječne pa ponekad čak i nadprosječne visine pitaju što im nedostaje i koji se vrag događa.
Francinalda to nimalo ne brine. Evo što on ima reći o cijeloj stvari:
"Uvijek sam htio izaći s visokom djevojkom, i kada sam je upoznao ona se savršeno uklapala u to."
Je li gospodin da Silva bio zabrinut kako će ga ona percipirati i je li dovoljno visok za nju? Je li mislio da nema šanse zato što nije div i da mu je bolje ni ne pokušavati?
“Kada smo se upoznali, meni je bilo 16 godina,” rekla je. “I dalje sam bila pomalo djetinjasta i samo sam se poigravala s njim neko vrijeme, čak me i živcirao - kao da je neki suparnik kojeg mrzim."
“Jednostavno mi se nije sviđao i htjela sam ga lupiti svaki put kad smo se vidjeli.”
Pitanje od milijun dolara: je li se gospodin da Silva na to durio i patio zato što joj se ne sviđa?
Jeste li znali da su žene zabrinute za svoju visinu više nego muškarci? Čitatelje koji su dobro naučili prepoznavati solipsizam u ženskoj seksualnosti ovo neće iznenaditi, ali "jesam li dovoljno visoka", "što dečki misle o niskim curama" i njene varijacije zapravo su vrlo česta ženska pretraga, češća i od muškog ekvivalenta i od ostalih detalja za koje biste mislili da okupiraju žensku pozornost, tipa "imam li lijepo lice", "jesam li debela" i sl.
Kao što vidimo, visine nema nigdje na tom popisu. Ona nema vrijednost sama po sebi, već u najboljem slučaju vrlo indirektan utjecaj. Je li žena lijepa ili ružna uopće ne ovisi o tome je li visoka 150, 165 ili 180 cm. Očite iznimke od ovog pravila su patuljastost i gigantizam, koji kao oblici nesretnih tjelesnih deformacija mogu imati znatan (iako i dalje ne presudan) utjecaj.
Čak i ako su mi neke draže od drugih, to nije zbog visine.
Kao prvo, postoji malen no ne-zanemariv broj muškaraca-papaka koji pate od bizarnih kompleksa i osjećaju se nesigurno što su s curama višim od sebe. Još jedan dobar dio muškaraca takve komplekse nema, ali misli da nema šanse s curama višima od sebe pa im neće niti prići. I na kraju, većina žena ipak voli visinu kod muškaraca, tako da je žena nadprosječne visine koja inzistira na tome (svjesno ili nesvjesno) upravo isključila 50% svojih potencijalnih partnera.
Drugi faktor je to što gornji dio raspona visine nosi sa sobom efekt koji bismo mogli opisati kao "amplifikacija": na visokoj ženi su sve osobine na nekakav način naglašene. Ako ima čvrste grudi, na izduženom tijelu doimat će se ekstra čvrstima. Ako ima muškaste crte lica, činit će se agresivnijom nego da je normalne visine. Ako ima duge noge u odnosu na ostatak tijela, visina će ih učiniti još dužima. Drugim riječima, nadprosječna visina naglašava postojeće ženske osobine; mali minusi postaju veliki minusi, a mali plusevi postaju veliki plusevi.
Iz tog razloga, većina žena za koje bismo mogle reći da su 10-ke (žene za koje se gotovo svatko slaže da su nevjerojatno lijepe i među najljepšima koja su ikada vidjeli) gotovo uvijek i nadprosječno visoke (iako nikada ekstremno visoke). Žena koja je vrlo lijepa ali je niska ne doživljava isti efekt amplifikacije koji bi istaknuo sve lijepe stvari na njoj; i dalje će biti vrlo poželjna ali njene osobine će ostati pozitivne same za sebe, bez pomoći od ove optičke iluzije. Stoga nije nimalo slučajno da je većina manekenki (onih koje su namijenjene za stvaranje seksualne privlačnosti kod hetero muškaraca, ne pokazivanje krpica na modnim pistama ženama i homoseksualcima) visoka.
Neće je pokopati, ali vidljivo je da joj ekstremna visina odmaže
Je li onda za ženu visina dobra? Osobno, mislim da su minusi i plusevi ova dva faktora otprilike poravnati, a i oni kao što se događa u obrnutom slučaju. Dokle god nisu nisu patuljaste, niske cure nemaju razloga za brigu. Uostalom, jedna korist koja je unikatna njima je to što ih je tijekom seksa vrlo lako pomicati i dominirati, što je i njima samima i muškarcima najčešće vrlo privlačno.
"Da, ali ne znaš ti kako je teško ženama. Kada bismo mi tražile od vas [muškaraca] ono što vi tražite od nas [žena], onda biste vidjeli kako je to."
- Skoro svaka žena s kojom sam ikada pričao
Svala od tih triju točaka ima svoje probleme, ali treća je ona koja najčešće nadilazi razumnu dobrodušnog nadmetanja između spolova (npr. "XYZ ne znaju voziti!"). Čovjek zapravo ne može shvatiti koliko je ukorijenjeno to vjerovanje da žene (barem ovdje na zapadu) vode teške, diskriminirane živote i da muškarci stalno traže nemoguće stvari od njih dok sve to ne stvari na papir. Na prvi pogled je jasno da su žene tu u pravu i da se prosječna žena cijelog života pokušava nositi s muškim nerazumnim zahtjevima, hirovima i razmaženošću. To nam ponavljaju svi filmovi, novine, pjesme i ostalo, i to već znaju i ptice na grani. Ipak, podrobniji pogled na faktore seksualne privlačnosti po spolu daje nam ovo...
Već čujem žene i čitatelje neproporcionalno naklonjene ženama kako gunđaju: "uh koja je ovo seksistička svinja kada tvrdi da je ženama toliko lakše od muškaraca! I uz to je upotrijebio roza boju za žene, a plavu za muškarce, što pokazuje da je seksist!"
Molim odložite na tren baklje, vile i uže za vješala i razmotrite što zapravo pokazuje ova tablica:
Nije važno "kome je teže", već je važno da su spolovi različiti i da im životi izgledaju radikalno drukčije. Kada god proučavamo bilo koji problem koji ima spolnu osnovu, moramo uzeti u obzir ovu tablicu, čija je glavna tvrdnja kako slijedi:
Ženski i muški životi se drastično razlikuju.
Žene kao biološki vrijedniji spol pružaju nešto vrlo veliko, i od njih se ukupno očekuje puno. No, to je balansirano činjenicom da se žene velikom većinom rađaju savršeno prilagođene upravo tim zahtjevima. Vrlo je rijetko da žena mora uložiti značajan napor da bi bila mlada, lijepa, vitka, ljubazna i seksualno očuvana(ali ne hladna). Tri od te stvari dolaze automatski s bivanjem ženom, a četvrtu i petu nije teško kontrolirati.
Čak i ako je žena vrlo slaba u svim ili nekim od tih karakteristika, minimum pozornosti i seksualne privlačnosti na koji ona može pasti je i dalje iznad nule. Uvijek će se naći netko tko će se zadovoljiti njome. Ipak, s tom moći dolazi i osjećaj urgencije - ako bude čekala previše, iskliznut će joj iz prstiju poput pijeska.Za žene su oprez i pametna ulaganja puno važnija nego za muškarce, koji si mogu u životu priuštiti stalne uspone i padove. Ženski početni kapital je vrlo velik, ali nije ga moguće povećati, i sa svakom godinom bliže zidu se otapa sve brže.
Muškarci su biološki potrošna roba - važna ali vrlo zamjenjiva. Budući da je svima osim malom broju najambicioznijih žena jasno da nije realno očekivati da skoro ijedan muškarac tijekom života stekne sve kvalitete s ovog popisa, a kamoli još da se rodi s njima, muškarci imaju mogućnost "provući se" i biti privlačni kroz veliki broj različitih kombinacija tih faktora. Dapače, imaju slobodu mijenjati gotovo svaki od tih faktora kroz naporan rad i preuzimanje rizika, te ih održavati puno dulje vremena, dok su oni kod žena fiksirani i ostaju takvi kakvi jesu sve dok ne izblijede, bez obzira na trud. Muškarci tu fleksibilnost i dugovječnost koju uživaju plaćaju startom od nule, sporijim rastom, te manjim ukupnim potencijalom (osim rijetkih iznimki).
U seksualnoj privlačnosti svake muške kombinacije postoji velika varijabilnost; muškarac neuspješan u svemu je na samom dnu (niže nego što može pasti žena), do te mjere da apsolutno nikoga nije briga je li živ ili mrtav, dok je muškarac uspješan u svim stvarima čak i iznad maksimalnog ženskog potencijala. Tih super-uspješnih muškaraca ima zanemarivo malo i oni su uglavnom prinčevi, rock zvijezde, ultra-bogataši i sl. Isto tako, muškaraca koji su uspješni u mnogo stvari pa su po svojoj privlačnosti ekvivalent prosječne mlade cure (ali nipošto nadprosječno zgodne ili manekenke) nema puno - oko 5%, najviše do 10% populacije.
Ukupno gledano, iskusiti kako se osjeća zgodna žena ostaje privilegija samo jedva značajne manjine naj-Alfa muškaraca. Budi visok 190 cm, mišićav, izgleda poput modela, s prirodno dobrom igrom, milijunima u banci i penisom od 20 cm, i svejedno ćeš se jedva izjednačiti s manijom koju vrlo lijepa 18-godišnjakinja izaziva bez da makne prstom. Kada se uspoređuju prosjeci, tipična žena je jednostavno garantirano uživatelj daleko više seksualne privlačnosti u svom životu nego tipičan muškarac, i nikakvo inzistiranje to neće promijeniti. Nema razloga biti nesretan zbog toga. Svatko treba igrati s kartama koje je povukao i napraviti najbolje što može s njima.
Da možete magičnim štapićem utjecati na vaš spol, kojeg biste vi spola izabrali biti? Ja ponekad ako mi ne ide osjetim zavist i pomislim kako bi bilo lijepo dobivati prilike bez da išta poduzimam. S druge strane, užasava me taj manjak kontrole. Što ako prilike presuše? Što kada ostarim? Ne bih mogao podnijeti ideju da je to to i da se moram pomiriti s time. Kao muškarac sam uz velik trud iskusio pomak od samog dna do samog vrha, no da sam slučajno rođen kao neugledna žena, ostao bih zauvijek zaglavljen. Iz tog razloga je ženska egzistencija (što se seksualne privlačnosti i uspjeha tiče) nešto što doživljavam poput uzimanja kredita: "ne hvala".
Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije.
U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno.
Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti.
Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries)
Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti.
Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe.
I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu