Igra u svojoj srži nije ništa nego skup metoda kojima muškarac može povisiti svoj status. Od samopouzdanja, socio-psihološke spretnosti i manipuliranja fenomenom preselekcije, pa sve do općenitog rada na sebi poput tjelovježbe ili stila, igra je šarolik paket različitih metoda s istim ciljem.
Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije.
Žene, kao što je teoretizirano i pokazano u praksi, imaju biološku potrebu za dominantnim muškarcima kojima se predaju. Bez osjećaja dominiranosti kao osnove odnosa, privlačnost koja žena može isprva osjećati prema muškarcu blijedi i polako se pretvara u nestabilnost, raspad i gađenje. A zapadne žene, kao najdominantnije od svih žena na svijetu, imaju potrebu za još dominantnijim muškarcima koji će utažiti njihov urođeni nagon.
U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno.
Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti.
Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries)
Ovaj prag dominacije se, često potpomognut pozadinskim šumom loših objašnjenja i savjeta, često percipira kao to da žene jednostavno žele zaštitnike i muškarce koji će ih čuvati, s kojima će se osjećati sigurno i sl. [od prijetnji, sic.]. Ne samo da se ovo kosi s činjenicom da je ženama sve manje potrebna takva vrsta zaštite i da se takav odabir u praksi odabir po takvom kriteriju jednostavno ne događa, već se radi o racionalizaciji. Kada ste posljednji put čuli od žene da vas voli najviše zato što ste dobra osoba (napomena: prema svima i općenito, a ne jedino prema njoj, u kojem je slučaju to samo hrčak na djelu)? Ne moram ni napominjati da igra i fenomeni ekstremne dominacije, poput kretenske igre, vrlo brzo nadoknađuju bilo kakav vanjski manjak istoga, što dodatno potvrđuje da se radi o preferenciji dominacije, a ne zaštite.
Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti.
Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe.
I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći.