Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

srijeda, 10.02.2016.

Cure koje vole kretene 11: Zatvorska čuvarica pobjegla s osuđenim silovateljem

Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?" Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće." Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva. Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine. Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva. Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima. Izvor slike: Daily Mail Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi? Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža. Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga... E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga? Zatvorski čuvari nisu imali pojma da se među to dvoje razvila veza. Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini." "To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života." "Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo." 'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"? FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA. Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka: "Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra. Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi. On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega." - Marko Tulije Ciceron Oznake: priče sa seksualnog tržišta, Vijesti, silovanje, migrantska kriza, Švicarska, cure koje vole kretene, hipergamija, beta

- 21:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 03.10.2014.

Da mi je biti srednjoškolac s igrom...

Osmi putnik - da mi je biti morski pas Vrlo često kada razmišljam o svojoj igri, pada mi na pamet koliko sam zadovoljstva propustio u srednjoj školi, gdje sam kao dobroćudni momak s nula igre bio okružen ljepoticama na svom apsolutnom vrhuncu. Iako sam općenito srednju volio puno više nego osnovnu, to je bilo i ostalo najfrustrirajuće razdoblje u mom životu. Ipak, u to doba seksualno tržište nije još bilo toliko užasno otišlo kvragu i razlike u rezultatima Alfa i Beta dečkiju su bile znatno manje nego danas. Praktički nitko, čak ni najveći prirodni Alfa, nije dominirao tržištem mladih cura ili pak spavao sa seksi profesoricom. No, vremena su se promijenila i danas su stvari toliko drugačije da me nimalo ne čudi kada čujem da je jedan prirodni Alfa ostvario nezamislivo: seks u troje s DVIJE nastavnice. Kako navodi nedavno izvješće, dvije nastavnice su imale spolne odnose s učenikom u srednjoj školi Destrehan, 24 kilometra zapadno od New Orleansa. Roditelji se i dalje ne mogu suočiti s činjenicom da su dvije nastavnice održavale neprikladan odnos s tinejdžerom koji je išao u njihovu školu. Te dvije nastavnice su se nalazile s učenikom u jednoj od njihovih kuća, te je to mjesto gdje su se i upuštale u seksualne činove, rekao je listu muškarac koji je zatražio da ne objavimo njegovo ime. Cijela stvar je procurila u javnost nakon što se 16-godišnji učenik hvalio kolegama na nogometu (tko ne bi, op.prev.). Što se ovdje dogodilo? Pa jednostavno: svaka novija generacija ima sve manje igre jer je sve više uništena feminizmom, manjkom muških uzora i zadovoljavajućim alternativama, a žene se ponašaju sve droljastije i droljastije jer znaju da nikada neće biti negativnih posljedica, i ona mala manjina dečkiju koji su kao prirodni Alfe prošli kroz sva ta sječiva svoje muškosti uživaju u sve više i više seksa. Iako seksa u društvu ima više nego ikada, on s vremenom postaje sve neravnomjernije distribuiran među muškarcima. Ali najgore nije frustriranim kolegama iz razreda koji ostaju na suhome dok ovaj hahar ima trojce sa zgodnim učiteljicama (i tko zna kolikim brojem kolegica). Ne - mnogostruko gore od njih - je mužu jedne od ovih učiteljica koja je sudjelovala u trojcu. Zamislite na trenutak da ste muž u ovom slučaju. Vaša supruga je uvijek umorna, boli je glava, nikada ne želi probati ništa novo, te je morate moliti za oralni seks jednom godišnje na vaš rođendan (koji je čak i tada brzinski i očito pod prisilom)... i onda jednoga dana otkrijete da je vaša supruga s velikim entuzijazmom prasnula 16-godišnjeg dečka u seksu u troje s još jednom droljom iz škole. I ne samo to, već je i cijela stvar završila u novinama i na televizijskim ekranima diljem svijeta, kako bi svi mogli čuti detalje. Kao šlag na torti znate da ćete, ako se zbog toga odlučite razvesti, sasvim sigurno izgubiti dijete i morati plaćati enormne iznose novca do kraja života. Ne znam za vas, ali mislim da bi bilo dobro pratiti ovog muža kao osobu s izglednim činom samoubojstva. Često govorim da ljudi koji su na svoju nesreću odrasli u Bete najčešće nauče igru i uzmu crvenu pilulu tek kada ih život okrutno prodrma, ali ovo je stvarno preveliki šok. Ne bih se čudio ako to za nesretnog sudionika ovog kupusa ispadne previše. A pravni aspekti slučaja? Naravno, nema potrebe spominjati da bi u slučaju 16-godišnje djevojke koja je imala gangbang s dvojicom učitelja u kasnim dvadesetim ona automatski bila smatrana žrtvom, a oni bi garantirano bili otpušteni, završili u zatvoru i ostali obilježeni kao pedofili do kraja života. Jer, imajte uvijek na umu, feminizam se nikada ne bavi jednakošću. Oznake: hipergamija, priče sa seksualnog tržišta, Vijesti, odabir partnera, alfa

- 18:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2014.

Pyros, Alfa svih medvjeda

Iz planinskih lanaca Pirineja stiže nam vijest koja simbolizira otužno stanje našeg seksualnog tržišta: "Seksualna dominacija" medvjeda Pyrosa u koloniji Val d'Aran u Španjolskoj rezultirala je time da je Pyros otac, djed i pradjed svih medvjedića rođenih u toj koloniji u posljednjih 20 godina. Ova grupa od otprilike 30 smeđih medvjeda uključuje još četiri odrasla mužjaka, ali samo jedan od njih nije Pyrosov potomak, te niti jedan od tih drugih medvjeda nije začeo ijednog medvjedića, pronašli su istraživači. U dobi od 26 godina [smeđi medvjedi žive do 25 godina u divljini i do 40 u zatočeništvu, op.prev.], moglo bi se očekivati da će Pyrosova potencija opasti još u doba kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama. No, Pyros je ostao aktivan kao i prije, što je dovelo do opasnih razina križanja među srodnicima u ovoj koloniji. Jedan od najčešćih motiva mojih članaka je degradacija modernog seksualnog tržišta u divlji, iskonski oblik u kojemu vlada izrazita neravnoteža. U dalekoj prošlosti je najveći i najsnažniji Alfa muškarac kontrolirao rasplod sa svim ženkama u svojoj grupi, slično većini drugih životinjskih vrsta. S rastom civilizacije, nejednakost se smanjivala (ili obrnuto, smanjenje nejednakosti je stvorilo civilizaciju kakvu danas poznamo). Pirineji | Izvor slike Kako epidemija narcisoidnosti napreduje zajedno sa sve većim odsustvom posljedica i uništavanjem zdravih kulturnih normi, tako se i naše seksualno tržište sve više udaljava od ravnoteže koju je imalo u prošlosti, kada je prosječan Beta muškarac mogao računati na to da će imati svoju obitelj ako se bude ponašao civilizirano i pridonosio društvu. Ideju koliko su stvari trenutno loše možete dobiti kratkim pregledom ovih brojeva našeg zapadnog tržišta. Ono je danas nejednakije nego u bilo kojem trenutku u posljednjih nekoliko milenija, uključujući i razdoblja kada su kraljevi, sultani i kanovi, slijedeći svoje prirodne nagone do maksimuma zbog svoje ogromne moći, imali hareme s tisućama žena monopoliziranim samo za sebe. Kao rezultat ove situacije, španjolski dužnosnici kažu kako moraju odabrati hoće li Pyrosa kastrirati ili ga odvojiti od ostatka grupe, s ciljem osiguravanja opstanka vrste u Pirinejima. ‘Ako nastavi s ovakvim seksualnim nagonom i dominantnim ponašanjem još nekoliko godina, drugi mužjaci u tim planinama nemaju šanse pariti se s bilo kojom od ženki,’ rekao je savjetnik za okoliš Jose Enrique Arro, u intervjuu za novine La Vanguardia. Uočite da kolonija ima 5 mužjaka i 25 ženki (odnos spolova 17:83), no taj povoljan odnos spolova nije uopće pomogao drugim mužjacima. Pyros ih je sve istisnuo svojom snagom i dominantnošću. Na medvjeđem seksualnom tržištu, mužjaci ga kontroliraju direktno putem snage, ubijajući ili zastrašujući druge mužjake, a ženke nemaju nikakva prava ili utjecaj na raspodjelu seksa. Na bilo kojem ljudskom seksualnom tržištu osim pećinskog ili ekstremno patrijarhalnog (npr. Saudijska Arabija, Jemen), pak, žene kontroliraju raspodjelu seksa. Na njima leži sva odgovornost za osiguravanje barem donekle pravedne raspodjele koja bi bila u interesu cijelog društva, uključujući i njih samih (žena koja je dio ogromnog harema nekog super-Alfa tipa ne može računati na njegovu pozornost ili resurse, a kamoli vjernost). Drugim riječima, žene na našem tržištu kolektivno igraju istu ulogu kao i Jose Enrique Arro na medvjeđem. No za razliku od španjolskih dužnosnika, uz izuzetno rijetke iznimke naše žene nisu sposobne prepoznati znakove opasnosti. Većina muškaraca je također namjerno ili slučajno odabrala živjeti s glavama u pijesku, nesposobna vidjeti kroz dimnu zavjesu i prepoznati što im se sprema. To osigurava da će uslijed uznemiravanja delikatne ravnoteže potrebne za postojanje civilizacije neminovno doći do kolapsa koji će rezultirati društvom vrlo nepovoljnim i za žene i za većinu muškaraca i za civilizaciju općenito. U međuvremenu, muškarcima preporučam biti poput Pyrosa koliko god je to moguće, ili ako osjećaju da im se to ne isplati, onda barem biti biljojedi. Osim ako ne bude imao ludu sreću naletjeti na kvalitetnu ženu koja je još k tome imuna na destruktivni utjecaj feminističkog društva, svaki muškarac si duguje biti prilagodljiv i iz ovog cirkusa izvući najbolje što može, a ne srljati naslijepo u svoju propast. Oznake: Životinje, alfa, super-alfa, teorija seksualnog tržišta, priče sa seksualnog tržišta, hipergamija, biljojedi, odabir partnera, Vijesti

- 11:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2014.

Cure koje vole kretene 9: Sraz hrčaka

Kao što ponekad napominjem, kada bih se uhvatio pisanja samo serijala "Cure koje vole kretene", vrlo brzo bih došao do apsurdno velike brojke, toliko velike da bi čitatelji mogli provesti cijele živote pregledavajući različite slučajeve. No kako se ovaj blog mora istovremeno nositi sa šarolikim arsenalom tema, prisiljen sam ograničiti serijal samo na povremene, najsočnije epizode. Stoga ću danas kompenzirati za to i podastrijeti vam nekoliko slučajeva, a vi, dragi čitatelji, vi ćete ocijeniti koji od njih zaslužuje titulu najvećeg obožavanja kretena i najveće racionalizacije iskazane pri tome. Dobrodošli u... Izložak #1: Iz Bjelovara nam stiže priča o "mladoj" 37-godišnjoj Ireni koja se udala za vođu Al'Qaede, Anwara Al-Awlakija. Irena se trenutno "koleba" treba li nastaviti sveti rat nakon što je njen muž ubijen, te kaže da će "kroz sljedeća četiri mjeseca još razmisliti o tome što bi bilo najbolje". Također dodaje da je "sretna što je moj suprug mučenik". Jeste li ikada čuli neku ženu da, suočena s Beta ponašanjem svog dečka ili muža, kaže da će "kroz sljedeća četiri mjeseca još razmisliti o tome što bi bilo najbolje?" Naravno da niste. Riješiti se nekog normalnog i pristojnog ženama dolazi puno lakše nego riješiti se duha pokojnog muža masovnog ubojice i terorista. Izložak #2 (skupna prijava): Prije nekoliko tjedana, Jeremy Meeks bio je samo običan zatvorenik u američkom zatvoru, uhićen zbog višestrukih nasilnih zločina, sudjelovanja u organiziranom kriminalu i sličnim sitnicama. Onda se neka žena sjetila komentirati kako je on "zapravo prilično zgodan" i predselekcijska lavina je krenula: slika zgodnog zatvorenika u ovom trenutku ima 101 000 likeova, 13 000 shareova i 26 000 komentara, pretežno od žena koje komentiraju kako može slobodno počiniti zločin nad njima kad poželi ili kako je prezgodan za zatvor. Čitateljice, biste li prasnule? - Feministice i bijeli vitezovi tvrdit će da su sve te žene mentalno bolesne, glupe, needucirane, ružne, siromašne, usamljene ili niskog statusa; letimičan pregled autorica pozitivnih komentara potvrdit će da to nije istina. - Prosječni ljudi, kojima nije ispran mozak ali koji su ipak daleko od poimanja realnosti bez zadrške, reći će da to što je zgodan (ili bogat/utjecajan) nadilazi minuse od toga što je nasilni gangster. - Ljudi koji razumiju seksualno tržište reći će da je to što je gangster veliki plus per se, i samo se zbraja s tim što je zgodan. Ne smije biti zaboravljeno postojanje mnogih tipova koji su jednako zgodni ali koji žive u celibatu ili sličnom nesretnom stanju, žeđajući za ženskom pozornošću. Jeremy je upravo potpisao ugovor o manekenstvu na iznos od 30 000 $. Pa vi budite uzorni građani. Izložak #3: Novinarku Amandu iz Kanade su u Somaliji oteli teroristi i držali je u zatočeništvu i silovali 460 dana. Ona im sada sve oprašta i dodaje da je "Posve jasno kako su moji zlostavljači rezultat rata koji ih je oblikovao u osobe kakve su sada. Oni su također ljudska bića s bolnim pričama iza sebe" i da je prilikom toga doživjela "izvantjelesno iskustvo". Možda teroristi znaju neku tajnu zbog koje se ipak isplati potruditi da žena svrši? Zabavna činjenica: imaš veće šanse zadobiti naklonost ove emancipirane zapadne žene ako je brutalno otmeš i siluješ nego ako joj doneseš cvijeće i kažeš da ti se sviđa. Izložak #4: Paul Bernardo je u zatvoru zbog serijskih otmica, mučenja, silovanja i ubojstava više djevojaka srednjoškolske dobi. Ne radi se o rekla-kazala: većinu svog bolesnog iživljavanja nad žrtvama je sam snimio i osuđen je na temelju toga. Dakle, neće vas nimalo iznenaditi da postoji puno žena koje se žele udati za njega. Evo nekih citata iz intervjua i pisama, neka od kojih je napisala 30-godišnjakinja s magisterijem "Pišem Pauli cijelo vrijeme, šaljem mu razglednice i ne, nemam fetiš. Pročitala sam puno knjiga o njegovim zločinima i suosjećam s njim. To je duboko u mojim kostima i ne mogu se toga riješiti." Misliš duboko u vagini? "Vidim raziku između Bernarda kao čovjeka i Bernarda kao kriminalca. Njegovo zločini nisu ono što me privlači, već on sam." Izložak #5: Samra i Sabina su prelijepe mlade djevojke u idealnoj dobi od 15 i 16 godina. Mogu imati bilo kojeg muškarca na svijetu i na svakoj slici koju objave na Facebooku garantirano dobivaju po 100-300 likeova od strane žednih Beta tipova koji samo sanjaju o tome kako im služiti. 8/10, prasnuo bih. Izvor: Interpol Umjesto toga, one su se iskrale iz svojih udobnih domova u Austriji gdje žive njihove obitelji i pobjegle u planine u južnoj regiji Turske kako bi se udale za radikalne islamske teroriste. Njihove mame se ne mogu načuditi kako se to moglo desiti njihovim uzornim gimnazijalkama. Ja imam sugestiju: netko im je rekao da "samo trebaju slijediti svoje srce". Izložak #6: Britanska razvedena majka troje djece napustila ih je kako bi preselila u SAD i tamo se udala za Christophera Mosiera, gangstera iz teksaškog zatvora nakon što "ju je impresionirala njegova iskrenost". On trenutno služi 15-godišnju kaznu za provalu pod utjecajem droge i s nanošenjem teških tjelesnih ozljeda i pokušajem ubojstva, te sudjelovanje u organiziranom kriminalu, ali postoji mogućnost da sljedeće godine uloži molbu za pomilovanje [ne daj Bože, op.prev.]. "Bilo mi ga je žao vidjeti ga tako zatvorenog, bez ikakvog društva osim drugih zatvorenika. Uistinu me zainteresirao njegov profil. Bio je različit od ostalih, u kojima tipovi samo poziraju golih prsa. Ali on je bio rječit i iskren o svom zločinu," kaže Jennifer. S vremenom je od svog posla kao prodajna pomoćnica u trgovini uštedjela dovoljno za let u Texas kako bi posjetila Christophera. Napominje da zna da je ovo teško za njenu djecu, ali da se "nada da će i ona jednog dana upoznati njenu ljubav" [jadna djeca, op.prev.]. Žene će dragovoljno teško raditi, štedjeti i čuvati svaku lipu kako bi se dokopale svojih ljubavi. Sjeti se toga sljedeći put kada joj želiš kupiti komad nakita ili karte za koncert. Molim kliknite ili na anketu ili na ovaj link kako biste glasali i vidjeli rezultate. Molim kliknite ili na anketu ili na ovaj link kako biste glasali i vidjeli rezultate. Oznake: cure koje vole kretene, žene, hipergamija, nasilje, predselekcija, anketa

- 16:10 - Komentari (41) - Isprintaj - #

srijeda, 05.02.2014.

Kad svinje polete: nejednakost kao temelj seksualnog tržišta

"Ako je to sve tako, zašto se onda svi jednostavno ne je*u uokolo?" - Čitatelj T. Stvarno, zašto ne? Razmislimo malo o situaciji ljudi na području Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljepšavanja, ljudi su sofisticirane životinje. Ne samo to, ljudi danas žive u okolini koja ih potiče na povratak životinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, već prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti čak i običnu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj većini ljudi. Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? Čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti? Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: "hajde se onda ti idi je**ti uokolo." ... Hajde. Kreni! Čekam. ... Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos. ... ... ... ... Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30? ... 10? ... 5? ... Barem 3? ... ... ok ... valjda bar jednom? ... 0? ... ... pa, sranje. Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo. Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi sviđaju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, sviđaju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali čvrste i uspravne grudi, te simetrične crte lica s velikim očima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odjeću koja pristaje figuri i zategnutu i glatku kožu. Stavi pred mene deset žena s vrlo različitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da će mi neke biti znatno draže od drugih, do te mjere da ću ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviše sviđaju. Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje šanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta. U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje "zašto se onda svi ne je**". Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele - jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće. Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika većina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci - dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trećina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu noć, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati. Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia Što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun "druškanja"? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija. Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju "slabijom opcijom". Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto. Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom šansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno proždrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima. Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu - prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) - bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju šanse živjeti od "prijateljstava s povlasticama" pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom grožđu. S osobom koja trenutno preferira druškanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati. Izvor Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili druškanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije druškala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje. Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više druškali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unatoč prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu druškali. To je kupus u kojemu je lako nastradati. Sve ovo masovnoj je**čini daje lošu reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju čisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Strašno je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privlačni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogućnost prebacivanja u drugu kategoriju, što znači da će društvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati. Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati druškanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv. Tijekom svoje evolucije od stabala do pećine pa do kuća i nebodera, ljudska vrsta je došla do konzenzusa da je opća monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak začin, najbolji kompromis između ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnoteža u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje održavaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i više, naše seksualno tržište vraća se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljepšan kao "veza" ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da će većina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno žešće nego u sustavu gdje vlada monogamija. Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete druškanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teže doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu. To će se, naravno, dogoditi kada svinje polete. Oznake: seksualno tržište, teorija seksualnog tržišta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija

- 12:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #

srijeda, 27.03.2013.

Help! Previše sam glupa za seksualni život!

Upravo kada pomislim da sam vidio najluđe što naša zemlja može ponuditi, opet se nađem ugodno iznenađen. I to od koga nego od Dalmacije, našeg dobrog, starog izvora političke, ali i seksualne bizarnosti. To je regija koja nam je već dala Marijanu Čvrljak (Šibenik) i Severinu (Split), te naravno kultnog tipa "Kako da ju nagovorin na lignju" (Dalmacija općenito). Ozbiljno, ljudi moji, pa koji je vama vrag? (Naravno, to ne znači da su naši manje osunčani krajevi išta normalniji ili bolji, ali svakako su diskretniji pa privlače manje pozornosti. O tom potom*) Djevojke, oprez! Šibenikom, Splitom i okolicom hara opasni Casanova koji će reći sve, ali baš sve da vas odvuče u krevet, a nakon što se to jednom dogodi, vjerojatno vam se neće ni javiti. Iako bi ove rečenice mogle vjerno opisati gotovo svakog dalmatinskog “galeba”, ili pak Barneyja Stinsona, junaka poznate humoristične serije “Kako sam upoznao vašu majku”, koji ne preza od najočitijih laži kako bi osvojio djevojku, sve ovo zapravo se događa u “najluđem gradu na svitu”. Djevojke najozbiljnije optužuju 24-godišnjeg I. M. da ih na prijevaru pokušava zavesti, predstavljajući se lažnim imenima i tvrdeći da je vlasnik privatnog biznisa. Lako je zamisliti ga kako, u maniri pravog “galeba”, vreba svoju žrtvu iz prikrajka u nekom noćnom klubu. U pozadini trešti Severinina “Mala je dala” ili pak Rozgina “Ja sam ti bila samo privjesak”, a on kreće u akciju noseći u ruci čašu najfinijeg piva. Uz nekoliko subdinarskih pošalica, eto ga namah u kaznenom djelu, možda na “zadnjem sjedištu moga auta”. Hajdemo odmah riješiti jednu stvar: osim manjine ekstremnih sponzoruša, koje su samo malen korak daleko od prostitutki, žene u pravilu neće spavati s nekim samo zato što je sportaš ili vlasnik privatnog biznisa. Ako ne vjerujete, otiđite u bilo koji kafić, disko ili restoran i počnite razgovor na temu bogate tvrtke u vašem vlasništvu. Možda ćete dobiti koju podignutu obrvu ili početni interes, ali za sve drugo potrebna je itekakva igra. Sponzoruše koštaju par tisuća eura. Za sve ostalo, tu je igra. I dalje ste skeptični? Promotrite koliko (samo očitih) prilika za zeznuti nešto ima u jednom tipičnom zavođenju: a) upad - glup ili klišeiziran upad b) razgovor - neugodna tišina c) izgradnja privlačnosti - ne zanima je vrsta privlačnosti koju nudiš (npr. ništa joj ne znači to što si poznati pjesnik) d) izgradnja ugodnosti - previše si seksualizirao razgovor ili ispao creepy e) eskalacija - nisi dovoljno vremena proveo na nižim razinama dodira pa je odbila poljubac f) komunikacija - prerano / prekasno si poslao poruku, ili si nazvao, a ona je htjela SMS. g) spoj - rekao si nešto glupo ili prekršio Ignissovo pravilo #5 h) poljubac - pitao si smiješ li je poljubiti ili je nisi poljubio na prvom spoju jer je poštuješ i) nisi imao prikladnu logistiku za seks itd. itd. itd. Iako se povremeno poslože planeti i netko na sreću prođe sve korake bez da igdje uprska (kriteriji su sve viši svakoga dana), igra, bila ona urođena, naučena ili internalizirana, jedini je pouzdan način prolaska svih faza do seksa i svega poslije njega. A ovaj tip itekako ima igru. Ne vjerujete? Pročitajte njegovu izjavu: Uspjeli smo doći i do fatalnog mladića koji je prvih par minuta razgovora bio uvjeren da ga netko zafrkava. - Molim? Ma dajte. Ne mogu vjerovati, sigurno vas je netko od mojih prijatelja zamolio da zovete i glumite novinara. Ne? Stvarno ste ozbiljni? - dio je onoga što nam je u šoku rekao splitski Casanova. Tek kada se opustio, počeo se i šaliti na vlastiti račun. - Ma slobodno napišite da sam ja veliki zavodnik i da mi je Hrvatska postala premala, pa sada idem dalje, hahaha. Mislim da je sve to pokrenula neka ljubomorna bivša djevojka koja se sada ljuti što sam u sretnoj vezi. Nema veze, često sam bio u društvu tih cura koje nisu baš čiste u glavi. Mogu li ja sad njih tužiti za klevetu - pitao nas je I. Igra prepoznata. Sjedi, 5. - Rekao je da je sportaš, da ima vlastiti biznis i ja sam mu povjerovala. Bilo mi je sumnjivo što nema profil na Facebooku jer očito nešto krije, ali tada to nisam shvaćala ozbiljno. Tvrdio je da želi biti u ozbiljnoj vezi sa mnom. Tek sam poslije doznala da već ima djevojku i da ja nisam jedina kojoj je to učinio. Jedna od djevojaka koje su pokrenule cijelu stvar je Šibenčanka Barbara koja kaže da je I. upoznala i činio joj se kao miran i pošten. Djevojke [također] tvrde da je kod njega neobično to što im je svima govorio da želi pravu, ozbiljnu vezu, a to je i pokazivao. Našu sugovornicu zavodnik je čak htio pozvati i u inozemstvo na proslavu Nove godine, pa se ona pita ima li u njegovu “zavođenju” i nekih drugih motiva. Barbara tvrdi da je za cijelu prevaru doznala sasvim slučajno i pita se koliko je još djevojaka tako nastradalo. - Nisam mogla vjerovati jer je uvijek htio upoznavati moje prijatelje, bio je pristojan, ljubazan i pretvarao se da je idealan. Šokiralo me kada sam doznala da mu ni ime nije pravo. Mislim da je to bolestan čovjek - kaže ljutita Barbara koja je za prevaru doznala tako što je zavodnik - zaveo jednu od njezinih prijateljica. Ma nemoj? Činio ti se 'miran i pošten'? "Mislila sam da je miran i pošten" i "Pretvarao se da je idealan (aka "muškarac vukodlak")" su hrčkoliko opravdanje žena koje zbog vlastitog napuhanog ega imaju nezdravu i neprirodnu potrebu za muškom dominacijom. Dobar način za za obranu od kretena koji te žele samo za seks je ne inzistirati na jakim izrazima dominacije kao što su bogatstvo, visina, moć, opasnost, tetovaže, preselekcija i sl. (te, naravno, kretenskoj igri, konačnom surogatu svih navedenih stvari). Mirnoća i poštenje nemaju ništa s tim, a nema ni to zove li te na Novu godinu. Ako se dobro sjećam, i ona brutalno silovana djevojka od prije nekoliko mjeseci je za svog kažnjenika isto mislila da je krasan, iako je znala da je upravo završio odsluženje duge zatvorske kazne. U slučaju da muškarac posjeduje navedene izraze dominacije, čak se ni ne mora pretvarati da je dobar, pošten ili uviđavan - njen hrčak će to sam učiniti za njega. E sad, ne negiram da stvarno postoje neki rijetki muškarci koji su sposobni provući se ispod radara ili uistinu u nekom trenutku dožive radikalne i nepredvidljive karakterne promjene, ali takvih slučajeva je zanemarivo malo. Najbolje rješenje je, naravno, uz prestanak potrage za ekstremnim izrazima dominacije, ne spavati sa svakim tko ti se svidi istog trena. Pretpostavljam da bi čuvati se za brak bilo nezamislivo u današnjem svijetu, ali makar trunku suzdržavanja? Molim vas? Igrači u potrazi za neobaveznim seksom i/ili haremom će rijetko biti voljni čekati mjesecima. Iako ovo samo po sebi nije neprobojna mjera, spojena s normalnim kriterijima privlačnosti postaje vrlo, vrlo efektivna, te gotovo da ženi jamči sretan ljubavni život. Da, stvar je toliko jednostavna. To što je ovaj korisni paragraf danas u potpunosti ignoriran u korist savjeta "samo slijedi svoje srce bla bla bla srać truć" dovoljno govori o tome kamo ide naše društvo. Iako je teško biti do kraja ozbiljan kada je ova priča u pitanju, činjenica je da su djevojke itekako ljute na “galeba” jer se, s pravom, osjećaju iskorištenima. Sve je otišlo toliko daleko da ojađene djevojke razmišljaju o podizanju kaznene prijave protiv Casanove zbog lažnog predstavljanja. Kontaktirali smo i policiju gdje su nam u nevjerici, neslužbeno, objasnili da u ovakvoj situaciji nema elemenata kaznenog djela jer se kazneno djelo lažnog predstavljanja goni samo kada je riječ o poslovima sklopljenim na prevaru ili sličnim situacijama. Mladi Casanova, dakle, definitivno nije ni u kakvu zakonskom prekršaju jer “galebarenje” ili odvlačenje djevojaka na prevaru u krevet nije zabranjeno. No, ako djevojke smatraju da im je I. nanio psihičke boli, mogu ga tužiti privatnom tužbom i zahtijevati odštetu. Ako do toga stvarno dođe, bit će to prva tužba zbog ženskarenja u našoj zemlji. Ne vjerujem da ovo ima šanse proći kod nas. Naše seksualno tržište ima puno problema, ali ipak nismo još Švedska. Čak i ako prođe, to bi moglo otvoriti prostor za tužbe protiv žena zbog varanja i podmeatanja kukavičjih jaja. No, na kraju krajeva, i sam autor članka je lijepo napisao istinu: Jer, čini se da stvarno imamo ozbiljnih problema u međuljudskim odnosima kada činjenica ima li netko tvrtku ili ne može biti bitna za izbor partnera. Dodajte uz riječ "tvrtka" riječ "kretenska igra" i njene derivative, i imate hrvatsko seksualno tržište u jednoj rečenici. * = od društva na Facebooku svaki čas viđam jadikovke o tome kako je Split konzervativna sredina gdje cure ništa ne daju. To je netočno. Nisu konzervativne, već samo izbirljive, što rezultira ekstremno nagnutom distribucijom seksa prema onima s najboljom igrom / najvišim statusom. Ili drugim riječima: "Quod licet Jovi, non licet bovi". Oznake: seksualno tržište, Hrvatska, priče sa seksualnog tržišta, hipergamija, alfa, igrači, obrana od kretena, igra, prag dominacije

- 14:26 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 29.01.2013.

Treba li biti pametan za igru?

"Ali Ignisse, kako ću ja naučiti napamet sve ove stvari? Meni to nikada ne bi palo na pamet reći!" - reakcija na "To nikada ne bi radilo na meni!" Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prilična prašina oko toga što sam ustvrdio da je igra mnogo širi pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas žene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odražavaju klasično poželjne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili brižnosti - recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privlačan. Tko bi rekao? (Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog zašto jednostavno ne mogu ozbiljno shvaćati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upućene - ako se tako nešto može dogoditi već zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shvaćati ozbiljno one koji pokušavaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je već tema za drugi put...) Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre? Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego što misliš Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s više stajališta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privlačnosti? Ne nekim posebnim redom, za muškarce su to novac, izgled, tjelesna građa, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl. Očito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija možda ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vještinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i društvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, možemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomaže u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno rečeno, pamet nije dovoljno snažan faktor privlačnosti da uspješno nadoknadi deficit u drugim područjima. A i kad izađeš, ne dobiješ ništa posebno Ipak, to ne znači da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike većine žena, koja je definirana ovako: Hipergamija: vrlo česta i vjerojatno urođena ženska sklonost: a) što kvalitetnijem muškarcu b) muškarcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu). Na isti način kao što mnoge supruge gube seksualnu privlačnost prema muževima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim područjima. Dio je normalne ženske prirode da traži muškarca superiornijeg u što je više moguće područja (osim možda izgleda - nije lijepo kada se drugi više dive tvom partneru nego tebi). Među ostalim je tu i inteligencija. Velika većina žena se jednostavno ne želi osjećati mentalno superiornom svom tupom muškarcu (iako će to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima područjima, kao što je "ono nešto"). Stoga, mogli bismo reći da visoka inteligencija nije sama po sebi nešto što napaljuje žene, ali je definitivno nešto što ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne znaš što znači riječ "relativno", ili tako nešto najočitije, prilično sam siguran da će istog trena početi pronalaziti mane kod tebe i u drugim područjima. Naravno, ne trebam ni reći da su razvijanje tvojeg obrazovanja, riječnika, načitanosti i brzog razmišljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog žena. A igra? E, tu stvari već postaju zanimljivije. Odgovor će ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (noćna ili dnevna igra, ili društveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najvažnijih komponenti igre na kojemu sam s po tri označio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj. Interna igra: Alfa jezik tijela, hrabrost, ubilački instinkt (svijest o prilikama)***, suzdržanost, tj. izbjegavanje Jednoitisa, prepakiravanje ***. . Rana igra: Nadjačavanje straha od prilaska, prepoznavanje odbijanja kao prihvaćanja***, dvostruki komplimenti ***, dodir , lažno vremensko ograničenje. Srednja igra: eskalacija dodira, tehnika P&P *** (napomena: P&P je univerzalan koncept, ali njegove primjene se, kako ćeš uvidjeti s iskustvom, redovito ponavljaju), odabir lokacije, kvalificiranje ***, obrana od isparivanja. Kasna igra: Strastvenost. Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosječnu inteligenciju, a čak i ako im inteligencija pomaže, opet nije presudna. Mentalni okvir - samopouzdanje i čvrstoća interne igre - jednako je važan kao i pojedinačna tehnika, ako ne čak i više. To je razlog zašto mnogi ljudi koji nauče napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet naučene linije, ili ih je lako urušiti čim im cura zada prvi drama test. Dapače, s iskustvom stvari kao "brzo razmišljanje" postaju mnogo manje važne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u običnu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opuštanja, a ne inteligencije - dapače, previsoka inteligencija je često povezana s društvenom anksioznošću, što zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previše pametne osobe. I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosječan Beta tip vjerojatno nema utemeljeno više od jedne ili dvije. Zaključak: Imati stav oštar i hladan poput čelika već je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina "donesi filmove". Oznake: igra, inteligencija, hipergamija, interna igra

- 23:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2012.

Problem kod žena je višak samopouzdanja

"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka." - Igniss Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti! Upravo ovo je nažalost mišljenje koje većina žena danas ima o muškarcima općenito: dosadni su, misle samo donjom glavom, nasilni su, zanima ih samo sport i pivo, i iz njih je potpuno odsutno "ono nešto". Kada god netko izrazi takvo mišljenje, slijedi val odobravanja. A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime: - važnije kao roditelji - osjećajnije - bolje podnose bol - odvažnije - samostalnije - nježnije - bolji vođe - sposobnije (sve što postignu je naspram teške diskriminacije) - bolje prosuđuju karakter - manje sklone riziku - moralnije - privlačne bez obzira na godine - privlačne bez obzira na težinu i oblik tijela - privlačne bez obzira na izgled i genetiku - privlačne bez obzira na broj partnera - više se brinu o sebi - suočavaju se s puno problema u životu - ljepši spol - bolje polovice - posvećenije obitelji - muzikalnije - bolji vozači - stare poput vina - nužne za život - kompleksne - itd. itd. itd. Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno. Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost... A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije) + B) žene su već biološki vrijedniji spol + C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti = Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa! Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje. Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima: Deflacija vlastitog ega. Ako je žena izgubila sposobnost osjećanja "leptirića", problem je samo u tome što ima višak samopouzdanja, odnosno previše visoko mišljenje o sebi. Nije toliko stvar u tome da muškarci nisu dobri, već da ne mogu nikada biti iznad nje - ona je za samu sebe iznad ogromne većine muškaraca. Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje. Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu. Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju: Dr. Protić - Prva Seansa Komentatorica "Regularno žensko" na ovu temu kaže: Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima. Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe. Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka. I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju. Uglavnom, teško da im ima pomoći. Evo mog odgovora: Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc. E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli. Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce. Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo. Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi? Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta. Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak. Pročitajte više o narcisoidnosti, skromnosti, samopouzdanju i sramežljivosti. Oznake: žene, hipergamija, feminizam, seksualno tržište, igra, prag dominacije, samopouzdanje, narcizam

- 18:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2012.

Brojke seksualnog tržišta

Danas ćemo imati priliku upoznati jednog od slavnih "slonova u sobi" seksualnog tržišta - jedne neugodne realnosti oko koje se šuljamo, bojeći se probuditi je. Ako dovoljno budemo zatvarali oči, nadamo se, ispast će da je sve to bio ružan san i da je zapravo sve u redu. Da je sve što činimo u redu. Da nema potrebe za promjenama. Manje poetski rečeno, nedavno sam predstavio prag dominacije kao 'jedan od glavnih razloga zbog kojih je igra danas nužna'. Danas ću vam predstaviti i drugi: je li istina da samo drolje (uvredljivi naziv za žene s visokim brojem partnera) padaju na igrače? Koliko ima 'dobrih cura' koje nikada ne bi poslužile kao samo još jedna recka na remenu alfa mužjaka? I bez obzira na odgovor, bi li nas to trebalo zabrinuti? Već je utvrđena korelacija između karakteristika napretka kod žena (edukacije, novca, inteligencije, samopouzdanja) i padanja na igrače, no nikada još nije proučavana povezanost istoga i broja partnera. Ovo su grube, stvarne brojke na seksualnom tržištu, izražene kroz količinu znojavog, pijanog, romantičnog i nježnog seksa, seksa u vezama i seksa za jednu noć, ovisno o tome kako vam odgovara. Ima nešto za svakoga. I najvažnije, rezultati su opsežni. Pod opsežni mislim da je istraživanje provedeno na uzorku od 30 000 studenata na preko 40 visokoškolskih edukacijskih ustanova u SAD-u. Uzeti su u obzir samo rezultati onih ustanova koje su ili anketirale sve studente, ili anketirale na primjeren i uistinu slučajan način, izbjegavajući sklonost određenoj vrsti uzorka. Rezultati su pogotovo zanimljivi zato što se radi većinom o kampusima, relativno izoliranim sredinama gdje je vrlo malo vanjskih faktora koji bi mogli utjecati na trendove, gdje postoji široka distribucija seksualnih vrijednosti, te zato što se istraživanje provodi periodično, tako da je moguće pratiti i vremenske trendove. Ključno pitanje za naš slučaj je ovo: "Tijekom posljednjih 12 mjeseci, s koliko ste partnera imali oralni, vaginalni ili analni odnos?" U tablici s odgovorima je prikazano koliko je muškaraca i žena imalo 1, 2, 3... itd. partnera, te njihovi prosjeci, standardne devijacije i medijani. Iz prosjeka možemo vidjeti da postoji neka nelogičnost u rezultatima. Prosječan muškarac je tijekom zadnje godine imao 1.72 partnerice, a prosječna žena 1.23 partnera. Ovo je lako rješivo: čim uzmemo u obzir standardno žensko odstupanje od 33% i korigiramo rezultate za njega, rezultati se poklapaju gotovo savršeno. No u ovoj studiji nam nisu toliko zanimljivi brojevi koliko distribucija brojeva, te nema potrebe brinuti se o tome je li prosječna žena imala 1.2 ili 1.6 partnera. Najvažnija je distribucija iz koje nastaje taj prosjek, ma koliki on bio. Druga misterija je prava vrijednost kategorije "GE 9", odnosno "9 ili više partnera". "9 ili više" može biti 10, a može biti i 50. Evo kako ćemo dobiti pravi rezultat iz ove kategorije: Muškarci su prijavili ukupno 10080 * 1.72 seksualnih susreta, ili 17338. Oduzmimo od toga broja zbroj prijavljenih seksualnih susreta svih muškaraca sa 8 ili manje partnera 17388 - (3460 * 0 + 3839 * 1 + ... 57 * 8). Ispada da je prosjek "9 ili više" grupe zapravo 19. Za žene, izračunato istim procesom, "9 ili više" je u prosjeku 14. Sada kada znamo vrijednosti najviših kategorija, evo kako izgleda relativna distribucija muškaraca i žena po broju partnera: Prije nego nešto krivo shvatite, ne, nije 33% muškaraca i žena nevino. Samo u posljednjoj godini nisu imali niti jednog partnera, što ne znači da nisu imali niti jednog u životu (iako je ne imati niti jednu partnericu u godinu dana razorno za muškarce jer ubija i preselekciju i igru i otežava povratak na tržište, dok je ženama svejedno - njihovi problemi nastaju starenjem, ne neiskustvom). Kako vidite, velik dio muškaraca ekstremno rijetko dolazi do seksa. Drugom velikom dijelu se posreći jednom godišnje, te malom dijelu dva puta. Progresivno sve manje muškaraca se omasti više od tri puta. Tek se za malu manjinu može reći da živi život iz snova u kojemu "vrti cure". Uočite sličnu ali ipak ravnomjerniju distribuciju kod žena s malim brojevima partnera, a vrlo oštru kod žena s velikim brojevima. Ogromna većina cura stvarno ima tek jednog partnera godišnje (ne dajte da kroz vašeg hrčka prodre neugodan zaključak da čak i takve tijekom faksa skupe po 5-6 komada i pripadajuće posljedice, u ovom članku se ne radi o tome). Žensko opadanje kod ulaska u velike brojeve je još mnogo oštrije nego kod muškaraca - 2.9% žena je imalo 4 partnera vs. 3.6% muškaraca po 4 partnerice, 1% naspram 1.5% po 6 partnera, 0.3% naspram 0.6% po 8 partnera, te 0.8% po 9 ili više u odnosu na 2.6% po 9 ili više (i to poprilično više). Najpromiskuitetniji muškarci su mnogo promiskuitetniji od najpromiskuitetnijih žena. Baš su svinje, slažem se. Ali jedna negativna nuspojava ovog zaključka izranja iz ponora: kako bi muške kurve promiskuitetni muškarci mogli biti toliko (barem trostruko) promiskuitetniji od lakih promiskuitetnih žena, mora od nekud pristizati taj višak njihovog seksa. Ako ste pomislili da on može doći jedino od 'dobrih', ne-promiskuitetnih cura koje u prosjeku imaju samo po 1 (ili manje) partnera godišnje, bili ste u pravu. Kako bih ilustrirao razliku, pomnožio sam broj pripadnika svake kategorije po broju partnera s tim brojem partnera, kako bih dobio ukupnu količinu seksa koja pripada toj kategoriji muškaraca ili žena s X partnera. Pogledajte ova dva grafa: Uočite kako su ženski udjeli ravnomjerni. Preko polovice seksa kod žena se događa kod onih koje u prosjeku imaju samo 2 ili 1 partnera godišnje. Dodajte i one još malo lakše ali sasvim sigurno ne odvratne, i pokrili ste preko 75% svog seksa kojeg daje ženski spol. Čak ni najogrezlije "droljice", koliko god se trudile, ne daju više od jedne petine ukupnog seksa. Njihova uloga je gotovo zanemariva. Za usporedbu, najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva 29% seksa. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva 40% seksa. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa. Ne samo da je hipergamija ostvarila potpunu vladavinu, već i raste. 2000., 10 godina prije, najgornjih 2.6% muškaraca je imalo 25% svog seksa, a ne 29%. Proporcionalni pomaci su ostvareni i za sve druge podjele. U osnovi, hipergamija raste svake godine, ili otprilike 10% po desetljeću. U slučaju inflacije novca, to bi još bilo u redu jer se radi o neograničenom resursu (dok god ekonomija raste, no seksualna nejednakost se ne može direktno uspoređivati s ekonomskom nejednakošću). U slučaju seksa, pogotovo u populaciji koja stagnira, radi se o katastrofi. Budući da nema pouzdanih podataka iz daleke prošlosti, ovo je samo moje nagađanje, ali rekao bih da danas živimo ili ćemo uskoro živjeti u dobu najveće seksualne nejednakosti koju je svijet vidio još od pećinskih vremena. Netko bi sada mogao prigovoriti da su možda muškarci s puno partnera skloni laganju i uvećavanju pa stoga daju ogromne brojeve (tipa 50 partnerica godišnje) koji guraju distribuciju na tu stranu, ali čak i kada gledamo 100% pouzdano mjerljive kategorije, vrlo seksualno aktivni muškarci (5-8 partnerica godišnje) i dalje predstavljaju dvostruko više seksa nego vrlo seksualno aktivne žene (5-8 partnera godišnje). Kako god okrenuli graf, odnosi ostaju isti. Da, dragi dobri dečki, ono što vam je projurilo kroz iznenada uvrijeđene umove je istina. Ta predivna cura koju promatrate, koja se čini pristojna, sramežljiva i draga, te vjeruje u ljubav i definitivno ne spava uokolo, vas ignorira samo zato što čezne za onim kretenom s kojim je spavala prošle godine. Nekoga će jednom usrećiti, ali 78% šanse je da to nećete biti ni vi ni itko sličan vama. Ovdje napominjem da, kada bismo dodali onih bonus 33% modifikacije za žene koje lažu i daju premale brojeve, ne bi se ništa promijenilo u distribuciji. Opet ogroman dio seksa koji dobvaju alfe na vrhu dolazi od "dobrih cura". "Droljice" sa 6+ partnera godišnje također spavaju gotovo isključivo s Alfama (jednom u budućnosti ću pisati o tome zašto su takve zapravo najizbirljivije i trebaju puno igre). A u ostatku seksualnog tržišta, dvije trećine muškaraca se bori za trećinu seksa. Čak i ako kažemo "ok, radi se samo o seksu za jednu noć" (to nije definirano), ali zato su ovi drugi barem u vezama, imam vrlo neugodne vijesti). A sada zamislite te dvije trećine preostalih muškaraca kako se bore za preostalu trećinu žena koja nema običaj ukrašavati Alfa penise poput svjećica na torti. Zamislite inače "normalne" žene koje, suočene s takvom neravnotežom, dobivaju višestruko više muške pozornosti nego prije, ego im leti u stratosferu, te znaju da mogu biti nepouzdane i izbirljive koliko žele jer su i dalje rijetka roba u gradu. Jedina prepreka na napuštanju te "normalne" kategorije bi im moglo biti sramoćenje koje će suzbiti spomenute sile, a koje se nikada neće dogoditi jer u današnjem svijetu žene moraju biti zaštićene od groznog dvostrukog standarda. I ciklus se tako nastavlja. Tamo vani je svijet u kojemu je čovjek čovjeku vuk. Oznake: seksualno tržište, broj partnera, hipergamija, neugodne istine, alfa, beta

- 10:45 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2012.

Fatamorgana zvana "dečko"

Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije. Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto". Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva. Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove): a) udvarač (prosac) ili b) zaručnik -> muž Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde. Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen: DEČKO (eng. Boyfriend) Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan. Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka: Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista. Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled. Isto se može reći i o sukobu javnog mišljenja oko toga jesu li muškarci dužni oženiti žene s kojima su dugo u vezi, te što bi muškarci trebali učiniti ako ih žena poželi izbaciti iz kuće i uzeti im djecu i dio budućih primanja. Naime, rasprave o te dvije sitnice bi mogle ugroziti sljedeći korak u transformaciji hipergamije i braka u hibridni oblik maksimalnih opcija i maksimalnog statusa. Pogledajte: Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca. Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta. p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi? Oznake: brak, vjenčanje, monogamija, hipergamija, poligamija, poliginija, muž, žena, razvod, dečko, ozbiljni dečko, fatamorgana, broj partnera

- 10:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2012.

Prag dominacije

Igra u svojoj srži nije ništa nego skup metoda kojima muškarac može povisiti svoj status. Od samopouzdanja, socio-psihološke spretnosti i manipuliranja fenomenom preselekcije, pa sve do općenitog rada na sebi poput tjelovježbe ili stila, igra je šarolik paket različitih metoda s istim ciljem. Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije. Žene, kao što je teoretizirano i pokazano u praksi, imaju biološku potrebu za dominantnim muškarcima kojima se predaju. Bez osjećaja dominiranosti kao osnove odnosa, privlačnost koja žena može isprva osjećati prema muškarcu blijedi i polako se pretvara u nestabilnost, raspad i gađenje. A zapadne žene, kao najdominantnije od svih žena na svijetu, imaju potrebu za još dominantnijim muškarcima koji će utažiti njihov urođeni nagon. U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno. Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti. Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries) Ovaj prag dominacije se, često potpomognut pozadinskim šumom loših objašnjenja i savjeta, često percipira kao to da žene jednostavno žele zaštitnike i muškarce koji će ih čuvati, s kojima će se osjećati sigurno i sl. [od prijetnji, sic.]. Ne samo da se ovo kosi s činjenicom da je ženama sve manje potrebna takva vrsta zaštite i da se takav odabir u praksi odabir po takvom kriteriju jednostavno ne događa, već se radi o racionalizaciji. Kada ste posljednji put čuli od žene da vas voli najviše zato što ste dobra osoba (napomena: prema svima i općenito, a ne jedino prema njoj, u kojem je slučaju to samo hrčak na djelu)? Ne moram ni napominjati da igra i fenomeni ekstremne dominacije, poput kretenske igre, vrlo brzo nadoknađuju bilo kakav vanjski manjak istoga, što dodatno potvrđuje da se radi o preferenciji dominacije, a ne zaštite. Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti. Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe. I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći. Tagovi: Oznake: hipergamija, visina, gangsteri, kreteni, seksualne preferencije, žene, dominantnost, neugodne istine, seksualno tržište, status

- 12:19 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2012.

Stvarno? "Samo glupe, neobrazovane i nesigurne žene padaju na igru"

Jedna od najčešćih strategija igroskeptičnih trollova je tvrditi da igra radi samo na ženama kojima nedostaje samopouzdanja, ili onima koje su siromašne, glupe, pijane, neobrazovane, nesigurne, očajne i sl. To je po "faktoru sramoćenja" vrlo moćan argument - istodobno pokušava degradirati značaj igre, druge žene (uzdizanjem sebe koja "nikada ne bi pala na igru"), te naravno muškarce koji žele unaprijediti svoj život. Cilj takvog argumenta je izazvati sumnju i sram - jer, ako će te uporaba igre odvesti u krevet samo s takvim ženama, čemu je onda učiti? Je*eš to. Na svu sreću, znanost (kao i obično) potvrđuje da su trollovi u krivu. Evo što kaže studija koju su proveli istraživači sa dva sveučilišta u SAD-u: ... studija pruža uvid u varijacije ženskih preferencija muškaraca kao partnera. Postavili smo hipotezu da ženska inteligencija, pod pretpostavkom da je locirana u okolini gdje žene mogu upotrijebiti tu inteligenciju za ostvarivanje edukacije i karijere: 1) pozitivno korelira s voljnošću upuštanja u kratkotrajne seksualne veze 2) negativno korelira s poželjnošću kvaliteta kod partnera koje impliciraju bogatstvo i status 3) negativno korelira s odobravanjem tradicionalnih uloga spolova u romantičnim vezama Ove pretpostavke su potvrđene. Rezultati sugeriraju da je bi inteligencija mogla biti jedna od značajnih individualnih razlika koje utječu na ženske preferencije muškaraca kao partnera. Sada pročitajte još jednom, čisto kako vas ne bi zbunile povezanosti u pozitivnom i negativnom smjeru pa onda gubili vrijeme na trollanje. Na primjer, "pozitivna korelacija", kao u stavku 1, znači da je istraživanje predvidjelo da će visoka inteligencija (koja vodi višoj razini obrazovanja i karijere osim ako ne živite u Saudijskoj Arabiji) značiti da je žena spremnija na kratke seksualne veze, kao što su avantura i seks na jednu noć. Negativna korelacija bi značila obrnuto. 1. Dobra stara racionalizacija ogorčenih gubitnika na seksualnom tržištu, da su promiskuitetne samo glupe droljice i neobrazovane seljanke koje čine zanemarivu manjinu žena, u samo jednoj sekundi je urušena i spaljena do temelja. Upravo su pametne, obrazovane cure one koje vole neobavezno primati Alfa mesnatu infuziju u sve svoje rupe. Iz toga slijedi da upravo inteligentne i samopouzdane najviše "padaju na igru", bilo zato što je igra usmjerena stvaranju osjećaja pogodnih neobaveznoj zabavi, bilo zato što one već traže tu zabavu, a igrači su slučajno ti koji je prvi nude. 2. Jednom davno, u dalekoj zemlji, žene su manje ili više ovisile o muškarcima. U takvim uvjetima, bilo im je (ili njihovima obiteljima) u interesu odabrati muškarca koji je marljiv, dobar, pouzdan, i koji će dobro brinuti o njoj i djeci. Ta vremena su prošla i zamijenjena su erom u kojoj klasteri financijski neovisnih, samostalnih žena s karijerama, kruže oko manjine Alfa muškaraca na samom vrhu piramide poželjnosti (napomena: "financijski neovisnih" ne znači samo 'imam svoj stan i auto', već da izostanak vanjske potpore neće dovesti do života na ulici). Kako s njenom inteligencijom opada težina koju stavlja na partnerovu karijeru i novac, pogodite koje će joj onda osobine postati bitne? Šarm. Izgled. "Ono nešto". Dominantnost. Ako to nije "padanje na igru", onda stvarno ne znam što jest. Neće vam biti teško ni pogoditi tko uvijek gubi kod ovako posloženih prioriteta: obični, dosadni, dobroćudni Beta skrbitelji. 3. Pametne i obrazovane žene su one koje pokazuju srednji prst vezivanju, vjenčanju (ili promatraju brak kao produženu vezu), vjernosti i monogamiji za cijeli život. Veća je šansa da na sve to gledaju kao na nešto degradirajuće ili neugodno, i što se odgađa sve dok ih na to ne počne prisiljavati sve bliži istek roka trajanja ili ne upecaju super-Alfu. Istina je da se visoko obrazovane žene nešto češće udaju od manje obrazovanih, no uzevši u obzir da i jedne i druge tijekom života to prije ili poslije učine u skoro 90% slučajeva, a da su visoko obrazovane one koji imaju tendenciju čekati (zabavljati se) sve do tridesetih (i s prikupljenim svim negativnim posljedicama i rizicima tog životnog stila), to je slaba utjeha Betama ostavljenim na suhom. Sve veći broj žena koji preferira provoditi svoje najbolje godine u neobaveznom seksu, avanturama, haremima i serijalnoj monogamiji i svim drugim seksualnim oblicima osim tradicionalnih je, pogodili ste još jednom, raj za igrače. Zaključak: prosječna žena koja "pada na igru"* je pametna, samopouzdana, obrazovana i financijski neovisna. * = izraz "padati na" malo zavarava. Naime, on implicira da se radi o nekom varanju kako bi se žena navela na nešto, ili o nečem lošem i nemoralnom. U stvarnosti, "padaju na" je samo žargon za "dobivaju ono što žele svim srcem." Oznake: seksualne preferencije, igra, hipergamija, feminizam, seksualno tržište

- 15:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 28.03.2012.

Dugoročne veze nisu ni duge ni veze

Prije par mjeseci, kada sam u kontekstu "Nepodnošljive lakoće okrutnosti" pisao o tome da se sve češće događaju nagli, potpuni prekidi bez obzira na prošlo trajanje veze, dobio sam nekoliko upita na mail o takvim slučajevima. U međuvremenu sam dobio... uh... još 17 pisama od žena koje su doživjele to ili nešto slično. Tko bi rekao? Uz puno suosjećanja, to me navelo i na puno razmišljanja. Dugoročna veza nije nikakva garancija da će partner ostati u njoj ili da će ona potrajati još išta više od sljedećeg dana. Ako je duga, duga je samo u smislu avanture koja se raširila preko predviđenog životnog vijeka, no opći simbolizam je ostao isti. Jednako kao i kratka avantura, čak i dugoročna veza sa zajedničkim životom je samo jednu svađu daleko od prekida i potpunog prekida kontakta. Riječ "veza" sama po sebi ne znači ništa. Ono što je od samog opisa odnosa važnije jesu čvrstina povezanosti, uzajamna obećanja, iskrena vjernost (nasuprot "dok ne dođe bolje prilika") i praktične (financijske, reproduktivne i društvene) prepreke prekidu - to je ono što je, za dobro ili loše, činilo brakove "dok nas smrt ne rastavi". I dugoročna veza može imati tu čvrstinu, no većina je nema i nikada je neće ni imati jer to, samo po sebi, nije cilj dugoročne veze. Dakle, ne kažem da je neke veze nemaju, naprotiv, već da je greška pretpostavljati da sve (ili čak većina) imaju. Pogledajmo još nešto o idealnim oblicima seksualnog upražnjavanja za oba spola. Zapamtite, ovo je čisto evolucijski gledano i nema veze s moralom ili ljubavlju. Idealna situacija za muškarca je kvazi-harem. Dakle, ima nekolicinu ženki s kojima je u malo dubljem seksualnom odnosu (toliko da su mu one vjerne i odane bez da i on bude takav prema njima, dakle seksualno ih je monopolizirao), te još nekolicinu ženki s kojima je u površnom, neobaveznom seksualnom odnosu i koje se stalno izmjenjuju. Na taj način uvijek ima opcije dok širi svoje sjeme, i nikada se ne mora bojati da će ostati na suhom. Uočimo totalnu izmjenjivost ženki za muškarca. Idealna situacija za ženu je serijska monogamija, ili kako se danas naziva, "dugoročne veze". Žena, čija su jaja dragocjena i mora ih upotrijebiti samo s najboljim mogućim partnerom, time dobiva njegovu podršku i resurse (iako ne nužno vjernost, no za to je nije briga osim ako on ne troši previše resursa na druge). Istodobno se nije vezala trajno, već samo dugoročno i može, ako naleti bolji partner, napustiti prošloga i ući u novu serijsku monogamiju s muškarcem koji ima bolje gene ili više resursa (ili prvoga prevariti i podmetnuti mu dijete drugoga). Još jednom, uočimo i totalnu izmjenjivost mužjaka za ženu. Nadalje, u potpunosti je promašena ideja da samo "loše cure" imaju neobavezan seks, dok "dobre cure" spavaju samo sa svojim dečkima. Kako smo prije pokazali, obje grupe jednako žele privrženost i vezivanje (sa stalnom opcijom unaprijeđenja!), samo jedne za to izabiru manje efikasnu strategiju, pod utjecajem modernog ispiranja mozga o neograničenoj seksualnoj slobodi bez posljedica, a druge efikasnu strategiju ali opet takvu da se kosi s njihovim višim idealima. Ove dvije idealne situacije, kada simultano postoje, imaju nekoliko posljedica, koje su globalno-evolucijski dobre za izabiranje najboljih gena, no individualno i civilizacijski uopće nisu: A) Preko 50% muškaraca nikada neće raširiti svoje gene, neće imati potomke, ili će u zabludi odgajati tuđe B) Žena ne vrijedi ništa više od svoje reproduktivne sposobnosti, tj. onoga čime to oglašava (ljepote i mladosti) Ako malo razmislite o prošlim postovima, u kojima se opisuju točno takvi kvazi-haremi koje održavaju današnji Alfa muškarci sa ženama koje su u "vezama" s njima, primjetit ćete jednu važnu stvar. Naime, u modernom zapadnom svijetu, gdje su sve kočnice iz prošlosti uklonjene s pedale ljudske seksualnosti (tj. ženske seksualnosti, a budući da žene kontroliraju pristup seksu, time i muške seksualnosti), u tijeku je točno ovaj fenomen: Ljudska seksualnost se vraća u ovaj primordijalni oblik koji je postojao tisućljećima prije naše ere. Kompromis između te dvije pojedinačno idealne situacije, civilizacija bazirana na monogamiji, sve više blijedi. Još jedan ozbiljan problem koji nastaje iz ovoga je što se na brak gleda kao na pojačanu i ozbiljniju dugoročnu vezu, što naravno potpuno opravdava razvod istog trena čim jedan od partnera osjeti da "to više nije to" ili da ima bolju opciju (što su dva uvjerljivo najčešća razloga prekida dugoročnih veza). Brak NIJE unaprijeđena dugoročna veza, unatoč površinskim sličnostima, i potpuno je pogrešno tako gledati na njega ili ga moralizirati kao "ovjekovječenu ljubav". Nažalost, bitka je već gotovo izgubljena. Čak i među religioznim populacijama kao što je ona u našoj državi, i brak sve više postaje zamjenjiv. A za durogočnu vezu, pravilnije je bilo i ostalo razmišljati o njoj kao o produženoj avanturi nego kao o mini-braku. Oznake: veza, seksualno tržište, brak, hipergamija, poligamija, prekid, razvod

- 19:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.10.2011.

Faks (ni)je seksualni raj

Unatoč jednakosti uvjeta studiranja, i činjenici da žene stječu oko 60% fakultetskih diploma u SAD-u (i RH), žene su i dalje žrtve zle patriarhije i muškaraca koji ih ponižavaju zato što su uspješnije od njih. Huh? Na većini sveučilišta je odnos muških i ženskih studenata nešto slabiji od 50/50. Za sami broj studenata nemam točne podatke, ali rekao bi da je razlika mala, ne više od 45/55 (zato što nešto više muških odmah ode na tržište rada, emigrira, napusti faks, etc.). Na nekim sveučilištima je ekstremnije veći broj žena, recimo onome u Zadru, koje ima mnogo tradicionalno ženskih studija kao što su jezici, knjižničarstvo i edukacija, a nijedan tehnički faks gdje bi se očekivala muška većina (iako se i na takvim faksovima odnos pomalo smanjuje). No kakve ovo ima veze s represijom? Još jedna djevojačka večer, ne njihovim izborom. Poslije ponoći, na kišnu noć prošlog tjedna, velika grupa studentica se ugurala u kut mračnog bara u podrumu. Obasjane neonskim svjetlom, prolijevale su pivo iz vrčeva, razmjenjivale šale i pjevale. Kao noć vani, postojalo je sve - osim momaka. "Ovo je tako tipično, skoro svaku noć," rekla je Kate Andrew, apsolventica. Iskustvo ih je počelo umarati: obuku uske topiće, srede frizuru i šminku i sve to, samo da bi se gledale, "jer jednostavno nema muških". U smislu akademskog napretka, ovo uopće nisu loše vijesti za žene - nazdravimo ženskom napredovanju. I žene su naravno na faksu zato da bi dobile diplomu, ne zato što traže partnera. Ali okružene s toliko drugih uspješnih žena, često im je puno teže pronaći nekoga za spoj u petak uvečer. Reportaža sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, gdje je oko 60% studenata ženskog spola, opisuje probleme koji nastaju s neuravnoteženošću spolova. E sad, iako se s tim novinama slažem većinu vremena, zbog ovako blesavog tumačenja problema bi ih mogao prozvati New Beta Times. Pogledajmo: "Žene na kampusima s neravnotežom spolova plaćaju društvenu cijenu za uspjeh i, na neki način, viktimiziraju ih muškarci točno zato što su uspješnije od njih," rekao je prof. Campbell. Brzo, neka netko zove policiju! Unatoč pogrešnim temeljima, ovo je vrlo zanimljiv članak u smislu društvene dinamike, te kao uvid u razmišljanje vjerojatno najpoželjnije ženske skupine, one za koje se Igra interesira. Što se događa kada se drastično promijeni odnos muškaraca i žena? Za višak muškaraca je lako predvidjeti posljedice, kako vidimo u uvali Zrće. No što kada postoji manjak muškaraca? Ako ste mislili da će odgovor biti "svi momci na kampusu imaju curu, a trećina cura ostaje sama", prevarili ste se. Charlie Sheen šalje pozdrave Ne treba ni reći, ovo stavlja momke u poziciju da igraju koliko žele, tako da čak i oni koji su voljni za ikakvo vezivanje dolaze sa zapetljanom ljubavnom prošlošću. Rachel Sasser, apsolventica povijesti, rekla je da prije nego su ona i njen momak počeli hodati, "bio je s barem pet mojih poznanica - za koje znam." Još gore, cure se osjećaju pod pritiskom da idu dalje nego što im je ugodno, da zaključe stvar. A za muško varanje, "Cure to toleriraju zato što moraju," rekla je Emily Kennard, studentica 3. godine. "Ako ne toleriraš, nemaš momka." (Gđica. Kennard je ipak nadodala da osobno ne tolerira varanje) Užas! Ovo je za ženu nekakva situacija u kojoj je što god napravila na gubitku. Ili je sama ili trpi varanje. Gdje su normalni momci? U takvim okolnostima, vjerojatno čak ni patentirana obrana od kretena - odlaganje seksa - ne bi baš pomogla. A ona koja se prepusti, u nadi da će "uhvatiti" nekoga, si samo još više kopa rupu inflacijom svog broja. Pravedno ili ne, to bi moglo negativno utjecati na nju kada se prilike srede (ako se ikada srede). Ovo je velika nepravda bez lakog izlaza... ... na prvi pogled: Jayne Dallas, apsolventica na marketingu, gunđala je kako je populacija muških studenata čak i manja kada je se gleda kao stvarnu skupinu dostupnu za hodanje. "Od tih 40 posto [muških studenata na kampusu], možda ih je 20 posto koje bi uopće razmatrale, a od tih 20, 10 su zauzeti, tako da se sve cure bore za preostalih 10%," rekla je. Uistinu, mnogo je Mr. Usamljenih na kampusu. "Iako postoji ta ogromna razlika između spolova, to i dalje ne mijenja činjenicu da se momci muvaju uokolo i jadikuju nad svojim samačkim statusom," rekao je Patrick Hooper, apsolvent. Čekajte, gdje smo ovo već vidjeli? Ah, da. Zanemarimo na trenutak lošu matematiku (tražene riječi su bile da je 40 od 100 studenata muško, a samo je 50% tih muških studenata vrijedno razmatranja, a od tih vrijednih razmatranja je 50% njih zauzeto, a 50% su predmet borbe, što bi dovelo do realnog omjera (kad izuzmemo zauzete žene i sl.) od otprilike 4 žene na jednog muškarca). Bit je u tome da u današnjim uvjetima, činjenica da postoji višak žena neće dovesti do nekakvog obilja za prosječne muškarce, a što bi se razumno očekivalo. Naprotiv, oni će ostati gdje jesu, dok će Alfe biti ti koji žive poput sultana sa svojim haremima. Svakako, možda će jedan mali dio uspjeti zgrabiti ljepšu curu nego što bi inače uspjeli, i par posto će naići na topliji prijem ako se odvaže na upad. Ali za većinu, test "imaš-li-ono-nešto" ostaje nepremostiva barijera. Ne vjerujem da bi tih 50% otpisanih pomoglo ni da je odnos 35/65: ženska hipergamija (težnja za partnerom maksimalne kvalitete) je jednostavno tu, i tu ostaje. Možda s 20/80... U obranu ženskog odabira, ne pomaže ni to što su cure u toj dobi na vrhuncu svoje moći, a mnogi momci tek trebaju izgraditi privlačne muške osobine, kao iskustvo, šarm, novac, moć i ostalo što (dijelom) dolazi s godinama. Njihov relativni odnos seksualne vrijednosti je kao odnos vojne snage indijanaca koji jurišaju na mitraljeze. Bilo kako bilo, seksualni nagon se ne može silovati da Betu učini privlačnim, i nikakvo posramljivanje žena zašto ne padaju na prosječne dobrodušne momke neće to promijeniti. Staro pravilo iz "5 minuta Alfe je vrijedno 5 godina Bete" opet izranja poput leša koji je neugodno odlučio isplutati ravno pred šerifom. Ignissovo pravilo #7: Za sve veći broj žena, biti sama ili u bilo kakvoj vezi s Alfom je prihvatljivija sudbina nego biti s Betom. To vodi do ovakvih katastrofa na seksualnom tržištu. Ako se pitate koliko je "odjeba" u korist "sexy tipova" potrebno prosječnom momku da jednostavno kaže "je**š to" i napusti tržište, broj je uznemirujuće mali. To dodatno pogoršava odnos. E sad, naravno da se neće sve žene povoditi za takvim nagonima, i nekima će "normalni" kriteriji i dalje biti važniji nego "ono nešto". Ali ja ne bih živio u nadi. Na kampusima u velikim gradovima, žene imaju više opcija. "Do 2. godine, dobila sam dojam da nema nikoga na ovom faksu s kim bi mogla hodati," rekla je Ashley Crisostomo, apsolventica sa Sveučilišta Fordham iz New Yorka, koje je 55% žensko. Većinom je bila sa starijim zaposlenim muškarcima iz grada. Ali u klasičnom studentskom gradu, društveni život je ograničen na bratstva, partije, lokalne barove i kafeterije. I muškarci na faksu - ni inače ne baš poznati po džentlmenstvu - mogu biti posebno nepristojni kada im brojke idu u korist. Žene ne žele ostati na cjedilu, tako da se natječu po muškim uvjetima. Puno je više neobaveznih susreta koji ne vode u ozbiljnije veze. Budući da žene u toj dobi općenito ipak žele "nešto više", one gube. Neke rado provode subotu navečer u knjižnici. A mnoge bi radije izašle s prijateljicama, nego hodale s grubijanom s faksa. Onih 50% otpisanih je, naravno, irelevantno. Iako su spomenute žene te koje svojevoljno biraju tipove za koje je očito da će ih varati, lakše je okarakterizirati suprotni spol kao "grubijane" nego se pogledati u ogledalo. Pouka: - Ako imaš Alfa kvalitete, studentski dani će biti bolji nego ikada prije. - Ako si Beta, sve je po starom. - Ako si žena, trebala bi ne misliti donjom glavom i drastično reorganizirati svoje kriterije. Oznake: teorija seksualnog tržišta, alfa, beta, hipergamija, priče sa seksualnog tržišta, društveni krug, odabir partnera

- 10:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2011.

Problem "dobrog dečka"

Svi poznamo stereotipnog "dobrog dečka" (ili dva, ili pet, ili deset). Većina ljudi ga cijeni jer je civiliziran, miran, ljubazan i što već. Brine se za druge, stavlja tuđe potrebe ispred svojih, i privlači ljude nehinjenom dobrotom. Nažalost, ta privlačnost završava na pragu seksualnosti i riječima "ti si tako dobar dečko, ali...". Ukratko, svi žele biti u njegovom društvu, ali nitko ne želi biti s njim. Društvo je na ironičan, gotovo stidljiv način, prepoznalo ovaj problem i ovjekovječilo ga izrekom "Dobri dečki završavaju posljednji (nice guys finish last)". Velik dio populacije, kao i velik dio tipičnih Beta muškaraca, može se opisati upravo na ovaj način. Izuzev tema o varanju, vjerojatno nema osjetljivije stvari za pisanje od problema "dobrog momka", zato što tu najviše dolaze u konflikt biološka realnost i kulturne norme. Konvencionalna mudrost tvrdi da žene traže brižne, ljubazne muškarce koji će se brinuti za njih, ali to je samo pojednostavljenje vrlo složenog seta evolucijskih strategija. Da, u okruženju gdje ženina egzistencija i potomstvo ovise o skrbitelju kojeg odabere, ljubaznost i altruizam će kotirati vrlo visoko na listi kriterija. No stvari su se promijenile, i "dobar momak" više ne kotira tako visoko. U ekonomskom obilju i sigurnosti, najbolja evolucijska strategija više nije pronaći skrbitelja (koji će osigurati da potomstvo preživi u teškim uvjetima), već najprivlačnijeg (tj. najseksi) muškarca na svijetu, čije potomstvo neće imati problema u daljnjem razmnožavanju. U takvim uvjetima, hipergamija će postati dominantan model ponašanja, s katastrofalnim posljedicama za dobrog dečka, koji će biti izguran ili u celibat, ili u vječnu nesigurnost i nestalnost ljubavi, za koju jednostavno nije stvoren. Prije 50 godina, bio bi smatran dobrim ulovom; danas ne. Kao da to nije dosta problema, dobrom dečku se još i predbacuju druge stvari. Vrlo česta racionalizacija je "Dobri dečki su dobri samo zato što žele seks. Bolje je biti s nekim tko iskreno iskazuje svoje želje." Ali, tužna istina je, dobri dečki bi imali mnogo više uspjeha kada bi manipulirali ženama. Reći bilo što potrebno da se domogneš seksa, agresivnost, trikovi, indiferencija, ništa od ovoga ne dolazi prirodno dobrim dečkima. Najveći problem dobrog momka je upravo u iskrenosti, koja graniči sa naivnošću. Tipični dobar momak se ne ponaša tako zato što misli da će tako biti najuspješniji, već zato što je to njegova priroda. To je jednostavno ono što on je. Od rođenja nadalje, od obitelji, društva, medija, filmova i pjesama, učen je pristojnosti, uviđavnosti, požrtvovnosti i dobrodušnosti (barem između spolova). Ako je pitao nekoga za savjet o ljubavi, vjerojatno ga je dočekao dobri stari "samo budi svoj". Zaglavljen je u prvoj fazi muško-ženskih odnosa, vjerovanju da su žene prekrasna, anđeoska bića koja treba obožavati i zaštititi. Vjeruje u srodnu dušu, ljubav na prvi pogled, recitiranje ljubavnih pjesama kao metodu zavođenja, dolazi na spojeve s cvijećem i darovima, idolizira žene koje mu se sviđaju, nalazi u njima izvor sreće, i pati od kroničnog Jednoitisa. Boji se da će agresivnost i iskazivanje seksualnosti uplašiti ženu, i vjeruje da joj treba pokazati da je želi zbog više nego samo njenog tijela. Njegova priroda je da bude "dobar", i prirodno vjeruje da će, ako bude dobar, drugi uzvraćati na isti način. Nažalost, svijet ne funkcionira na taj način. Ukratko, biti dobar momak je lijepo i korisno u mnogim područjima, ali je poput otrova za ljubavni život. Žene poštuju - ne, uzbuđuje ih - muškarac koji poštuje samo sebe. Iz toga nastaju očiti problemi: dobar momak već samom svojom egzistencijom radi obrnuto od gotovo svega onoga što Igra podučava. Zbog istog razloga mu je i tako teško promijeniti se, jer za njega to predstavlja vrlo radikalnu promjenu. Ako si spreman napustiti to stanje, počni s čitanjem ovdje. Oznake: dobar dečko, hipergamija, crvena pilula, odabir partnera

- 12:51 - Komentari (37) - Isprintaj - #

petak, 15.07.2011.

Gdje su svi dobri muškarci?

Prije nekoliko godina, kada sam sjedio na kavi s poznanicom, poveo se razgovor o ljubavnom životu. Zainteresiralo me što je spomenula prilično egzotičan problem: "Gdje su nestali svi dobri muškarci?" "Kako to misliš?" rekao sam. "Pa, ne mogu naći nikog tko mi odgovara. Ako ponekad i nađem nekog, uvijek je već zauzet." Lagao bih kada bi rekao da me ovo nije začudilo. Dapače, bio sam trenutno šokiran. Ona je bila u ranim dvadesetim, vrlo lijepa, visoka i vitka, po meni sasvim privlačnog karaktera i s ljubavlju za sve što vole mladi. Možda ne model, ali svakako vrlo privlačna. Nekako sam mentalno podrazumijevao to da može imati koga hoće. "Nikad ne bih to rekao za tebe," priznao sam. "Kako to? Što je sa svim onima na tvom faksu, pa s društvom kad idemo vani?" Ona je slegnula ramenima. "Ma nije to to, nije mi nitko od njih napet. Nema tu pravih muških." I dalje prilično začuđen, pustio sam da razgovor otpluta u nešto drugo. Pričali smo neko vrijeme u ljetovanju koje sam planirao sve dok pored našeg kafića nije prošlo neko društvo: njena rodica, još jedna cura, i jedan momak. Nisam mogao ne primjetiti da se raspričao o nekom bendu koji oboje vole i rekao da će je nazvati za koncert sljedeći tjedan. "Pa, barem se nekome sviđaš," dodao sam s osmijehom kad su otišli. "Kako to misliš? Pa mi smo samo prijatelji." I tu smo se zapleli u razgovor o tome što ona traži od muškarca (manje više tipične stvari, samopouzdanje, humor, izgled, čemu je ovaj manje više odgovarao, kao i još tisuće u našem gradu, za koje sam bio sasvim siguran da bi istog trena skočili na šansu da budu s njom). "Zar ne odgovara on manje više tome što si rekla?" Jedan dug trenutak je razmišljala. "Pa... prenizak je za mene." "Ali... vi ste iste visine." "Pa to." Rastali smo se prijateljski. Žene, biološki predodređene za izbor partnera, imaju više kriterije od muškaraca. Tamna strana moći izbora je paraliza od previše opcija - beskonačna izbirljivost i oklijevanje, i na kraju često pogrešan izbor. To je kao potrošač u trgovini koji želi živjeti zdravo, i pred policom prepunom "integralnih kornfleksa s medom" razmišlja pola sata, i na posljetku odabere nešto prepuno kemikalija i šećera što će mu skratiti život, ili izađe iz trgovine bez da išta kupi. Isto tako je i "muškarci nemaju interesa za mene" često pametan substitut za "prošlu večer su me pogledavala barem desetorica, ali nijedan od njih ne odgovara mojim kriterijima." Je li to loše? Ne. Jednostavno je realno. Ako i dalje mislite da u konačnici žene, čak i uistinu Omega žene, nisu te koje biraju partnera, ili da postoje žene koje jednostavno nikog ne privlače upućujem vas na Gđu. Donnu Simpson (UPOZORENJE: ne klikajte ako nemate čvrst stomak!), poludjeli ljudski stroj za otpatke koji teži 280 kg i govori o svojim planovima da jednog dana ima 450 kg . Unatoč tome je udata, i ima dijete, i to ne s nekim propalitetom, nego sasvim prosječnim tipom. Ako ona može naći nekoga, onda možeš i ti. S vremenom smo se ja i ta poznanica sve manje i manje čuli, poneseni životom u obrnutim smjerovima, i tako sljedeće četiri godine. Prestali smo biti biti imalo važni jedno za drugo, svatko u svojem društvu, no prošli tjedan sam opet naletio na nju. "I, kako je bolja polovica?" našalio sam se. Njeno snuždeno lice reklo mi je sve. Oznake: hipergamija, odabir partnera, žene, narcizam

- 17:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.06.2011.

Alfa i Beta, i uspon civilizacije

Kataklizma je poharala svijet i preživjela je samo nekolicina ljudi na izoliranom otoku. Ako je među njima 1 žena i 100 muškaraca, svi će pomrijeti. Ako je među njima 100 žena i jedan muškarac, ljudska vrsta će biti nastavljena. Žena - gotovo svaka žena - je od rođenja obdarena većom biološkom vrijednošću. To za sobom povlači niz peripetija. Rijetko koji roditelj će za svoju kćer reći "ma pusti je, trebaju joj i loša iskustva", kao što se često čuje za dječake. Samo će se za (bijelu) nestalu djevojku podići ogromna potraga na nacionalnoj razini. U slučaju razvoda bez krivnje, sud će uz pola imovine dodijeliti djecu ženi. Poznata je izreka "prvo žene i djeca". Većina ljudi oba spola će pozitivnije reagirati na bilo kakav zahtjev nepoznate žene nego muškarca, itd. Sve ovo je posljedica biološke vrijednosti. No najbitnija od svih posljedica je ta da žene danas, vjerojatno po prvi put u povijesti, drže ključeve seksualnog odabira. Napomena: Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu. INTERLUDIJ: O CIVILIZACIJI Postoji mnogo razloga zbog kojih je nastala civilizacija, no ovdje ćemo pričati o samo jednom aspektu. U doba pračovjeka, tek se oko 30% muškaraca ikada uspjelo razmnožiti, dok je za žene broj bio bliže 100%. To je bilo prirodno - najsnažniji muškarci, vođe, koje ćemo nazvati Alfama, potiskivali su svu konkurenciju i uspješno se parili sa svim ženkama u čoporu (ili plemenu, kako vam je draže). Egzistencija je bila brutalna i nemilosrdna, i nije bilo vremena trošiti svoju energiju na išta osim egzistencije ako ste u svom životu htjeli ostaviti barem jednog potomka. Svi koji nisu uspjeli, koje ćemo nazvati Betama, živjeli su sa strane i igrali se svojim spolnim organima, sami. Izum oružja naglo je promijenio seksualnu scenu. Iznenada je bilo koji Beta član čopora mogao savladati Alfu, i jednostavno monopolizirati sve ženke za sebe je prestala biti dobra opcija. Zbog ovog izjednačavanja je došlo do pravednije preraspodjele "resursa", gdje je svaki član čopora imao sasvim izgledne šanse da se tijekom svog života reproducira. Istovremeno, povećanje ljudske inteligencije i polagana dominacija nad ostalim životinjskim vrstama, omogućile su sljedeća otkrića: vatru, stočarenje i ratarenje, te potom uspon prvih civilizacija. Iako su stare civilizacije naravno imale iznimke, od robova i harema, do feudalnih gospodara i bogataša, osnovni društveni ugovor je zadržan - da gotovo svaki muškarac koji radi i stvara nešto, preko sustava obitelji, religije i sl., može razumno očekivati da će tijekom života dobiti ženu i imati s njom djecu. Ova sigurnost je donijela velike promjene u gotova sva područja života, gdje su i muškarci i žene postali slobodniji okrenuti se ljepšim stranama života, svjesni međusobne ovisnosti i svojih različitih uloga. Primitivni ljudski nagoni za biranje partnera, namijenjeni isključivo preživljavaju, izblijedili su. Taj sustav se zadržao sve do kasnog 20. stoljeća. U 20. stoljeću, pozitivne promjene kao pravo glasa za žene, emancipacija, ulaz žena u radnu snagu, seksualna revolucija i feminizam, protutnjale su kroz svijet poput potresa. Stare društvene strukture su se urušile, da bi bile zamijenjene modernima, a potom post-modernima. Obitelj kao jedinica društva je izgubila svoju staru vrijednost, a religija je prestala biti vodič "moralnog" ponašanja. Rast produktivnosti, moćnih državnih institucija, socijalnog i mirovinskog osiguranja, a potom snažne zaštite ljudskih prava, razvoda, alimentacije, naknada, tužbi i sl., dovršio je ovaj seizmički proces. Iznenada se svaki pojedinac našao u situaciji da je njegova osnovna egzistencija osigurana neovisno o drugima, osim možda indirektno na razini cijele države, na razini koja je prekompleksna da bi je ljudski mozak shvatio sa svim detaljima. Seksualno tržište, dotad relativno slobodno od starih, primitivnih nagona, skovrčilo se u nizu promjena poput uznemirene moruzgve. S egzistencijalnim faktorima uklonjenim iz računice, izbor opet biva prepušten starim čimbenicima evolucije: snazi i moći. Po prvi put je postalo moguće i lako prići potpuno nepoznatom pripadniku suprotnog spola. Odvažni Alfa, koji zna što želi, je opet u trendu. Po drugi put u povijesti, čovjek je dobio neograničenu slobodu. "Jedi slobodu, čovječe", rečeno mu je, no je li većina ljudi spremna prilagoditi se novom svijetu? p.s. jedva čekam da u klubu netko nekog odjebe s riječima "mrš, ja sam biološki vrijednija od tebe" Oznake: alfa, beta, monogamija, poligamija, poliginija, hipergamija, seksualno tržište, biologija, feminizam

- 09:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.