Danas ćemo imati priliku upoznati jednog od slavnih "slonova u sobi" seksualnog tržišta - jedne neugodne realnosti oko koje se šuljamo, bojeći se probuditi je. Ako dovoljno budemo zatvarali oči, nadamo se, ispast će da je sve to bio ružan san i da je zapravo sve u redu. Da je sve što činimo u redu. Da nema potrebe za promjenama.
Manje poetski rečeno, nedavno sam predstavio prag dominacije kao 'jedan od glavnih razloga zbog kojih je igra danas nužna'. Danas ću vam predstaviti i drugi: je li istina da samo drolje (uvredljivi naziv za žene s visokim brojem partnera) padaju na igrače? Koliko ima 'dobrih cura' koje nikada ne bi poslužile kao samo još jedna recka na remenu alfa mužjaka? I bez obzira na odgovor, bi li nas to trebalo zabrinuti? Već je utvrđena korelacija između karakteristika napretka kod žena (edukacije, novca, inteligencije, samopouzdanja) i padanja na igrače, no nikada još nije proučavana povezanost istoga i broja partnera.
Ovo su grube, stvarne brojke na seksualnom tržištu, izražene kroz količinu znojavog, pijanog, romantičnog i nježnog seksa, seksa u vezama i seksa za jednu noć, ovisno o tome kako vam odgovara. Ima nešto za svakoga. I najvažnije, rezultati su opsežni. Pod opsežni mislim da je istraživanje provedeno na uzorku od 30 000 studenata na preko 40 visokoškolskih edukacijskih ustanova u SAD-u. Uzeti su u obzir samo rezultati onih ustanova koje su ili anketirale sve studente, ili anketirale na primjeren i uistinu slučajan način, izbjegavajući sklonost određenoj vrsti uzorka. Rezultati su pogotovo zanimljivi zato što se radi većinom o kampusima, relativno izoliranim sredinama gdje je vrlo malo vanjskih faktora koji bi mogli utjecati na trendove, gdje postoji široka distribucija seksualnih vrijednosti, te zato što se istraživanje provodi periodično, tako da je moguće pratiti i vremenske trendove.
Ključno pitanje za naš slučaj je ovo: "Tijekom posljednjih 12 mjeseci, s koliko ste partnera imali oralni, vaginalni ili analni odnos?" U tablici s odgovorima je prikazano koliko je muškaraca i žena imalo 1, 2, 3... itd. partnera, te njihovi prosjeci, standardne devijacije i medijani.
Iz prosjeka možemo vidjeti da postoji neka nelogičnost u rezultatima. Prosječan muškarac je tijekom zadnje godine imao 1.72 partnerice, a prosječna žena 1.23 partnera. Ovo je lako rješivo: čim uzmemo u obzir standardno žensko odstupanje od 33% i korigiramo rezultate za njega, rezultati se poklapaju gotovo savršeno. No u ovoj studiji nam nisu toliko zanimljivi brojevi koliko distribucija brojeva, te nema potrebe brinuti se o tome je li prosječna žena imala 1.2 ili 1.6 partnera. Najvažnija je distribucija iz koje nastaje taj prosjek, ma koliki on bio.
Druga misterija je prava vrijednost kategorije "GE 9", odnosno "9 ili više partnera". "9 ili više" može biti 10, a može biti i 50. Evo kako ćemo dobiti pravi rezultat iz ove kategorije:
Muškarci su prijavili ukupno 10080 * 1.72 seksualnih susreta, ili 17338. Oduzmimo od toga broja zbroj prijavljenih seksualnih susreta svih muškaraca sa 8 ili manje partnera 17388 - (3460 * 0 + 3839 * 1 + ... 57 * 8). Ispada da je prosjek "9 ili više" grupe zapravo 19. Za žene, izračunato istim procesom, "9 ili više" je u prosjeku 14. Sada kada znamo vrijednosti najviših kategorija, evo kako izgleda relativna distribucija muškaraca i žena po broju partnera:
Prije nego nešto krivo shvatite, ne, nije 33% muškaraca i žena nevino. Samo u posljednjoj godini nisu imali niti jednog partnera, što ne znači da nisu imali niti jednog u životu (iako je ne imati niti jednu partnericu u godinu dana razorno za muškarce jer ubija i preselekciju i igru i otežava povratak na tržište, dok je ženama svejedno - njihovi problemi nastaju starenjem, ne neiskustvom). Kako vidite, velik dio muškaraca ekstremno rijetko dolazi do seksa. Drugom velikom dijelu se posreći jednom godišnje, te malom dijelu dva puta. Progresivno sve manje muškaraca se omasti više od tri puta. Tek se za malu manjinu može reći da živi život iz snova u kojemu "vrti cure".
Uočite sličnu ali ipak ravnomjerniju distribuciju kod žena s malim brojevima partnera, a vrlo oštru kod žena s velikim brojevima. Ogromna većina cura stvarno ima tek jednog partnera godišnje (ne dajte da kroz vašeg hrčka prodre neugodan zaključak da čak i takve tijekom faksa skupe po 5-6 komada i pripadajuće posljedice, u ovom članku se ne radi o tome). Žensko opadanje kod ulaska u velike brojeve je još mnogo oštrije nego kod muškaraca - 2.9% žena je imalo 4 partnera vs. 3.6% muškaraca po 4 partnerice, 1% naspram 1.5% po 6 partnera, 0.3% naspram 0.6% po 8 partnera, te 0.8% po 9 ili više u odnosu na 2.6% po 9 ili više (i to poprilično više).
Najpromiskuitetniji muškarci su mnogo promiskuitetniji od najpromiskuitetnijih žena.
Baš su svinje, slažem se. Ali jedna negativna nuspojava ovog zaključka izranja iz ponora: kako bi muške kurve promiskuitetni muškarci mogli biti toliko (barem trostruko) promiskuitetniji od lakih promiskuitetnih žena, mora od nekud pristizati taj višak njihovog seksa. Ako ste pomislili da on može doći jedino od 'dobrih', ne-promiskuitetnih cura koje u prosjeku imaju samo po 1 (ili manje) partnera godišnje, bili ste u pravu.
Kako bih ilustrirao razliku, pomnožio sam broj pripadnika svake kategorije po broju partnera s tim brojem partnera, kako bih dobio ukupnu količinu seksa koja pripada toj kategoriji muškaraca ili žena s X partnera. Pogledajte ova dva grafa:
Uočite kako su ženski udjeli ravnomjerni. Preko polovice seksa kod žena se događa kod onih koje u prosjeku imaju samo 2 ili 1 partnera godišnje. Dodajte i one još malo lakše ali sasvim sigurno ne odvratne, i pokrili ste preko 75% svog seksa kojeg daje ženski spol. Čak ni najogrezlije "droljice", koliko god se trudile, ne daju više od jedne petine ukupnog seksa. Njihova uloga je gotovo zanemariva.
Za usporedbu, najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva 29% seksa. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva 40% seksa. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa.
Ne samo da je hipergamija ostvarila potpunu vladavinu, već i raste. 2000., 10 godina prije, najgornjih 2.6% muškaraca je imalo 25% svog seksa, a ne 29%. Proporcionalni pomaci su ostvareni i za sve druge podjele. U osnovi, hipergamija raste svake godine, ili otprilike 10% po desetljeću. U slučaju inflacije novca, to bi još bilo u redu jer se radi o neograničenom resursu (dok god ekonomija raste, no seksualna nejednakost se ne može direktno uspoređivati s ekonomskom nejednakošću). U slučaju seksa, pogotovo u populaciji koja stagnira, radi se o katastrofi. Budući da nema pouzdanih podataka iz daleke prošlosti, ovo je samo moje nagađanje, ali rekao bih da danas živimo ili ćemo uskoro živjeti u dobu najveće seksualne nejednakosti koju je svijet vidio još od pećinskih vremena.
Netko bi sada mogao prigovoriti da su možda muškarci s puno partnera skloni laganju i uvećavanju pa stoga daju ogromne brojeve (tipa 50 partnerica godišnje) koji guraju distribuciju na tu stranu, ali čak i kada gledamo 100% pouzdano mjerljive kategorije, vrlo seksualno aktivni muškarci (5-8 partnerica godišnje) i dalje predstavljaju dvostruko više seksa nego vrlo seksualno aktivne žene (5-8 partnera godišnje). Kako god okrenuli graf, odnosi ostaju isti.
Da, dragi dobri dečki, ono što vam je projurilo kroz iznenada uvrijeđene umove je istina. Ta predivna cura koju promatrate, koja se čini pristojna, sramežljiva i draga, te vjeruje u ljubav i definitivno ne spava uokolo, vas ignorira samo zato što čezne za onim kretenom s kojim je spavala prošle godine. Nekoga će jednom usrećiti, ali 78% šanse je da to nećete biti ni vi ni itko sličan vama.
Ovdje napominjem da, kada bismo dodali onih bonus 33% modifikacije za žene koje lažu i daju premale brojeve, ne bi se ništa promijenilo u distribuciji. Opet ogroman dio seksa koji dobvaju alfe na vrhu dolazi od "dobrih cura". "Droljice" sa 6+ partnera godišnje također spavaju gotovo isključivo s Alfama (jednom u budućnosti ću pisati o tome zašto su takve zapravo najizbirljivije i trebaju puno igre). A u ostatku seksualnog tržišta, dvije trećine muškaraca se bori za trećinu seksa. Čak i ako kažemo "ok, radi se samo o seksu za jednu noć" (to nije definirano), ali zato su ovi drugi barem u vezama, imam vrloneugodnevijesti).
A sada zamislite te dvije trećine preostalih muškaraca kako se bore za preostalu trećinu žena koja nema običaj ukrašavati Alfa penise poput svjećica na torti. Zamislite inače "normalne" žene koje, suočene s takvom neravnotežom, dobivaju višestruko više muške pozornosti nego prije, ego im leti u stratosferu, te znaju da mogu biti nepouzdane i izbirljive koliko žele jer su i dalje rijetka roba u gradu. Jedina prepreka na napuštanju te "normalne" kategorije bi im moglo biti sramoćenje koje će suzbiti spomenute sile, a koje se nikada neće dogoditi jer u današnjem svijetu žene moraju biti zaštićene od groznog dvostrukog standarda. I ciklus se tako nastavlja.
Tamo vani je svijet u kojemu je čovjek čovjeku vuk.
Jednom davno sam s puno negodovanja pisao o uznemirujuće čestom načinu na koji neke žene uništavaju svoju ljepotu i vrijednost na seksualnom tržištu. Takve stvari su posebno žalosne jer žene, kako sam naveo, nemaju igru, ali imaju velik početni kapital, a ono malo igre što im je dostupno nije teško ostvariti. Najjednostavnije metode su "ne budi baš totalna kuja" + "budi ljubazna" + "uloži minimum brige u sebe", plus još samo malo ljubaznosti koju bismo ionako svi trebali imati zbog civilizacijskih razloga. Ako već tvoja privlačnost dobrim dijelom ovisi o stvarima koje ne možeš kontrolirati (vrijeme i genetsko naslijeđe), ne bi bilo loše potruditi se oko tih stinica koje preostaju.
Naravno, sve više žena je odlučno u namjeri da pokvari i to malo što ima pod kontrolom. Poslije kratke kose, predstavljam vam i ostale oblike anti-igre za žene:
Razmotrit ćemo redom neke parametre.
Kategorija 1 - Unos stvari u organizam
Alkohol - budući da 99% populacije barem povremeno konzumira alkohol, teško je u tom području identificirati problem. Svakako je da navika "umjerenog cuganja" - znate ono kada niste pijani ali ste malo veseliji i društveniji - rezultira određenom lakoćom, no i to se može reći za ogromnu većinu populacije. Konzumacija alkohola bi morala rezultirati baš opijanjem - izvaljivanjem, bunilom, teturanjem i povraćanjem - da bi se smatrala problemom. U tom slučaju, takva razina konzumacije i dalje ne smanjuje poželjnost žene za seks (neki bi rekli još bolje, ali to se ponegdje smatra silovanjem), iako je čini sasvim neprikladnom za nešto ozbiljno. S alkoholom je teško pretjerati do te granice da te stvarno učini potpuno nepoželjnom.
Pušenje - cigarete smrde i estetski su neprivlačne - tu nema pomoći. Osim ako muškarac također ne puši, to neminovno smanjuje njenu privlačnost. Dugoročno gledano, cigarete i više nego samo statistički značajno skraćuju život i kvalitetu života, te uzrokuju neplodnost i deformitete kod djece. S druge strane, treba uzeti u obzir da se radi o vrlo jakoj ovisnosti, tako da je se nije lako riješiti bez obzira na volju. Kratkoročno gledano, muškarcu bi pušenje moglo biti problem samo ako on sam puši, a u suprotnom plus. Dugoročno gledano, bez obzira na njegove preferencije, pušenje postaje prilično negativno.
Lake droge - za razliku od duhanskog dima, trava nije nikada definitivno povezana s rakom ili mnoštvom drugih bolesti, izuzev nekoliko manjih poremećaja funkcije pluća (koji bi vjerojatno nastali kod svakoga tko udiše vrući dim, bez obzira na to). Koliko znam, nisu jasno dokazane ni koristi, tako da ne biste ovo trebali shvaćati kao poziv na upotrebu trave. U svakom slučaju, dok dugoročno to vjerojatno nije bitan faktor, kratkoročno uporaba marihuane ili lakih tabletica definitivno čini ženu "lakšom".
Kategorija 2 - Tjelesne modifikacije
Gdje unos stvari u organizam nije toliko kritičan, tjelesne modifikacije predstavljaju čistu suprotnost. Od alkohola će šteta nastati samo dugotrajnim i prekomjernim korištenjem, te ju je također uvijek moguće prekinuti i time obustaviti većinu štetnih efekata, no promjena na tijelu se događa u vrlo kratkom roku i traje zauvijek. To što su rezultat impulzivne odluke s trajnim posljedicama čini tjelesne modifikacije puno većim indikatorom od običnog "poroka". Osim toga, tjelesne modifikacije su često odraz životne filozofije, dok je konzumacija raznih sredstava samo manifestacija neke prirodne potrebe iza koje uopće ne mora stajati neka ideologija. Budući da su svojim karakterom vrlo slične, opisat ću ih zajedno:
Tetovaže i Piercing - za piercing (ovdje naravno ne mislim na naušnice) je teško moguće popraviti ženin izgled ili je na bilo koji način učiniti ljepšom. Čak i u plemenima u Africi je to funkcija u službi tradicije (žrtvovanja božanstvu, žigosanja robova, označavanja statusa, funkcije i bogatstva), a ne uljepšavanja. Tetovaža, s druge strane, dok god je vrlo malena, diskretna i ukusna, može biti seksi. Taj estetski bonus se vrlo brzo gubi s dodatnim i većim tetovažama, poput tetovaža većih od pola dlana, crtkarija koje se protežu po tijelu, izreka, slogana, rukava i sličnih stvari, te postaje progresivno sve odbojniji.
Budući da koliko znam još nema znanstvenih studija o ovoj temi, upustit ću se u malo osobne špekulacije. Evo što većinom signalizira prisutnost piercinga i više od jedne male tetovaže:
- Osoba s lošom samokontrolom. Impulzivnost = ne materijal za nešto ozbiljno.
- Osoba s nula orijentacije prema budućnosti, jer to na koži izgleda vrlo drukčije s 20 nego 40, a pogotovo 60. Takva žena često neće imati nikakvog problema oguliti te bez ikakve simpatije za dugoročnu budućnost tebe i vaše djece.
- Osoba koja čezne za privlačenjem pozornosti do te točke da će potrošiti tisuće kuna na to da trajno unakazi svoju kožu. Manjak skromnosti. "Attention whore" = ne materijal za nešto ozbiljno.
- Osoba koja smatra da je 'unikatna, posebna i izražava svoju individualnost', kada zapravo radi nešto što je učinilo barem 20% njene grupe vršnjaka (u Velikoj Britaniji 45%). Po kriteriju osobe koja smatra da je originalna i pametna zato što vjeruje u nešto posebno u što zapravo vjeruje svaki drugi čovjek, tetovaže i piercing su za žene ono što su za muškarce teorije zavjere. U svakom slučaju, "sindrom jedinstvene pahuljice" = ne materijal za nešto ozbiljno.
- Osoba s nadprosječnim brojem seksualnih partnera. Velik broj = indikator hrčkolikih stavova o ljubavi i braku = ne materijal za nešto ozbiljno.
Kao i gotovo sve seksualne preferencije, sve ovisi o tome što tražite u bilo kojem trenutku.
Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije.
Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto".
Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva.
Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove):
a) udvarač (prosac)
ili
b) zaručnik -> muž
Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde.
Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen:
DEČKO (eng. Boyfriend)
Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan.
Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka:
Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista.
Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled.
Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca.
Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta.
p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi?
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu