Zato što Igniss ne može biti baš svugdje istodobno.
Šala mala.
Jedna od najneobičnijih pojava na seksualnom tržištu, odmah poslije sramežljivog Beta muškarca koji ima svoj vlastiti harem, svakako je žena koja je kronično single protiv svoje volje. Pri tome ne mislim na to da je kronično bez seksa - osim ako nije čudovišna, svaka žena bi se mogla bez problema ponuditi bilo kome i završiti u krevetu unutar nekoliko sati - već mislim na to da ne uspijeva stupiti u vezu. Nikada nema dečka. Ne uspijeva ostvariti dulji kontakt s muškarcem u kojemu joj on nudi barem minimum obvezivanja u obliku vjernosti i pozornosti, makar to bilo i samo nakratko (recimo, jedan, dva ili tri spoja).
U tim okolnostima postaje rijetko ali ipak ne potpuno nemoguće da žena (kojoj ništa posebno značajno ne nedostaje) nikada ne uspije pronaći dečka. Kada se kockice seksualnog tržišta tako poslože, neznatni problemi (ili čak neutralne osobine) se slijevaju poput vodopada i nekada vrlo male stvari kod žena mogu iznenada prerasti u ogromne probleme. Sitnice koje su bile nevažne prije 50 godina, kada je većina muškaraca posjedovala normalnu razinu muškosti i nije bila devastirana porazima, postaju vrlo važne u doba kada sve više muškaraca potpuno odbija igrati igru, ili je želi igrati ali nema pojma kako, i konkurencija između žena postaje sve oštrija. To je automatski stabilizator seksualnog tržišta.
Ti sitni faktori koji za većinu kronično single djevojaka objašnjavaju zašto nemaju dečka, koji nekada ne bi značajno smetali ženi u pronalasku dečka ali danas mogu imati puno razorniji efekt su, ne redom:
A) Previsoki kriteriji
Imanje visokih kriterija većinom vodi u zagrljaj Alfe, bilo to zato što je on jedini koji ih sve ispunjava, bilo zato što je jedini koji je uspješnom kretenskom igrom i/ili kvalificiranjem nagovorio ženu da odustane od popisa s 450 stavki. No ako su kriteriji još viši - ako žena apsolutno inzistira na savršenstvu i čeka svog princa na bijelom konju - lako je moguće da cijeli život ostane čekati. Nerijetko će čak i ignorirati leptiriće koje počne osjećati samo zato što njen odabranik nema završen faks ili nema dovoljno nabildano tijelo koje je na njenom popisu obvezno.
B) Sramežljivost
Ovo je cura koja te nikada ne gleda u oči, drži se zatvoreno i na sigurnoj udaljenosti od tebe, ne povjerava ti se i općenito se ponaša kao da te se boji. Ne treba ni napominjati da nema šanse da te ikada dodirne ili ti da nekakav indikator interesa. Budući da muškarci ne traže ni dominaciju ni samopouzdanje kod žena, sramežljivost muškarcima nije odbojna, dapače mnogima je i simpatična. No za prolazak kroz zid koji sramežljivost podiže potrebne su mnoge Alfa kvalitete - tipični Beta će rijetko imati hrabrosti eskalirati bez toga da ga ona prvo potakne i učiniti stvari od kojih bi se mogao osjećati creepy, kao napasnik ili silovatelj.
Varijanta sramežljive cure je ledena kraljica, koja zapravo nije toliko sramežljiva koliko se namjerno drži zatvoreno kako bi pokazala svoju superiornost, i uz svoju zatvorenost često dodaje držanje s visoka i odbojan "ti postojiš kako bi me zabavljao" stav, što samo sramežljiva cura nikada neće imati; dapače, sramežljive cure u pravilu imaju nadprosječno pozitivne karaktere.
Suočimo se s tim, neke cure su jednostavno neugodne, izrazito glupe (do te mjere da smetaju čak i muškarcima koji ne traže inteligenciju), naprasne, ekstremno živčane, mizandrične, zajedljive i na drugi način odbojne da nitko ne želi trpiti sav taj bullshit samo za šansu za spavanje s njima jednom u budućnosti. Za razliku od neugledne djevojke, djevojka s bisernom naušnicom lošim karakterom dobiva velik broj prilika kao i svaka druga žena, no mnoge od tih prilika ispare čim se pokaže njen karakter, što se u pravilu događa tijekom prvog spoja.
E) Potreba za jako puno igre
Ja ovu kvalitetu zovem "emocionalna hendikepiranost" i detaljno sam je opisao ovdje. Iako ima razumne kriterije i većina normalnih muškaraca ih ispunjava, ovakva djevojka je postala patološki nesposobna osjetiti leptiriće prema njima. Najčešći uzrok je (makar i skriveno) napuhan osjećaj vlastite vrijednosti, mržnja prema muškarcima i gledanje na njih kao na niža bića, prošlost puna pump 'n' dumpova, te u rjeđim slučajevima ili blaža varijanta aseksualnosti ili nekakva traumatična prošlost (zlostavljanje?).
U svakom slučaju, ovakva djevojka stalno dobiva prilike i upoznaje muškarce koji joj na papiru savršeno odgovaraju, ali nikako ne uspijeva osjetiti leptiriće prema njima. "Ono nešto" potrebno za osvajanje njenog srca je izrazito uzak pojam i potreban je ili priličan Alfa ili vrlo rijedak muškarac kako bi mogao probuditi kemiju između njih dvoje. Velika je šansa da je skupila cijelu povorku Beta orbitera, pardon "prijatelja" koji nisu uspjeli s njom i sada žive u nadi.
Iako je ekstreman intenzitet bilo koje od ovih 5 varijabli moguć kao uzrok toga što je žena kronično sama, u pravilu nije dovoljna samo jedna za takav ishod. Kod većine takvih slučajeva, pojavljuju se barem dvije ili tri varijable u raznim intenzitetima. Neke kombinacije bile bi:
"Zaustavite taj vlak! Zaboravila sam svoju mladenačku ljepotu!"
- cura koja gubi interes ako muškarac nije toplo-hladan i koja ne želi biti s ikim više od 2 godine starijim od nje
- debeljuškasta, sramežljiva, zatvorena cura koja ne može nikoga inspirirati na "ponašanje poput silovatelja" potrebno za poljubac
- djevojka ispodprosječne inteligencije koja inzistira na udaji za baš liječnika ili profesora
- ledena kraljica koja provlači muškarce kroz dvadeset drama testova prije nego im uopće da šansu za spoj
Kao što primjećujete, kombinacija bilo koje dvije stvari može biti vrlo loša, no najfatalnije kombinacije su one koje istodobno uključuju po jedan faktor koji ženu čini manje privlačnom i jedan faktor koji njoj muškarce čini manje privlačnim (npr. neugledna ledena krajica koja traži puno igre). Imati te dvije stvari zajedno je kao čarobni eliksir koji osigurava da će žena godinama i godinama čamiti u samoći, nikako ne razumijući zašto sve njene prijateljice imaju dečke, a ona nikako.
Ili će nabasati na ovaj post i doživjeti prosvjetljenje. Živi bili pa vidjeli.
Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije.
Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto".
Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva.
Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove):
a) udvarač (prosac)
ili
b) zaručnik -> muž
Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde.
Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen:
DEČKO (eng. Boyfriend)
Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan.
Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka:
Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista.
Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled.
Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca.
Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta.
p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi?
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu