Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
srijeda, 30.10.2013.
Alfa od papira 3: Kanye West
|
18 godina, 18 godina Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina Znam nekoga tko plaća alimentaciju za jedno od svoje djece Auto i kuća njegove baby mame su veći od njegovih Vidjet ćeš ga na TV-u svake nedjelje Kako osvaja Super Bowl i odlazi u Hyundaiju Trebala je tvom malcu kupiti autiće s tvojim parama Otišla je doktoru i kupila si liposukciju s tvojim parama Šeće se okolo kao Michael Jackson s tvojim parama Trebao si osigurati svoje pare Ako nisi jadnik, viči "Hoćemo predbračni" "Hoćemo predbračni" Da To je nešto što ti stvarno treba Jer kad ostavi tvoju guzicu otići će s polovicom 18 godina, 18 godina I na 18 rođendan shvatio je da nije njegovo?! - Kanye West, "Sponzoruša", 2005. Prije točno godine dana, naprasno je završila poznata veza Severine i Milana Popovića. Bio je to jedan od rijetkih događaja u povijesti koji su ujedinili hrvatsku javnost: lijevi orijentirani primitivci i bijeli vitezovi bili su oduševljeni što je nezavisna, emancipirana žena izmanipulirala i opljačkala muškarca ("Pokažimo toj patrijarhiji!"), a desno orijentirani primitivci i nacionalisti bili su oduševljeni što je Hrvatica izmanipulirala i opljačkala Srbina ("Pokažimo tim Četnicima!"). Tijek događaja bio je toliko predvidljiv da sam u dlaku pogodio datum svakog koraka u tom fijasku. Proces je uvijek isti: - Bogati, slavni biznismen i/ili poznati muškarac koji bi mogao imati bilo koju ženu - Osrednja, islužena, ostarjela poznata žena (iako izgleda ok za svoju dob) najpoznatija po svom porno-videu - Ona ostane trudna; objavljuje se vjenčanje - On je zasipa darovima, obožavanjem, patetičnim ljubavnim izjavama, vilama, jahtama i automobilima - 6 mjeseci nakon rođenja djeteta, ona ga se riješi s obrazloženjem da "jednostavno nisu kompatibilni" - Ona dobije 100%-no skrbništvo, on dobije 2 dana posjeta tjedno, slomljeno srce i gigantsku alimentaciju Veselit će vas čuti da je poznati rapper Kanye West upravo na dvije trećine ovog procesa s Kim Kardashian, isluženom ženom s izgledom na zalazu i poznatoj najviše po reality showu i porno-videu: Kanye West je toliko ushićen da je Kim prihvatila njegovu raskošnu prosidbu da niti ne razmišlja o predbračnom ugovoru. Čak i s njenom poviješću koja uključuje dva razvoda (onaj s Kris Humpreysom je došao nakon samo 72 dana braka), Kanye kaže "ne" predbračnom ugovoru jer je to "nespretno i neosjetljivo". Ne želi riskirati da uvrijedi svoju buduću suprugu i majku svoga djeteta.  Gledati ljude koje se tradicionalno smatra Alfama i koji bi trebali znati bolje prilično je zabavno. Ne osjećam nikakvu ljutnju prema Kim, isto kao što nisam ni prema Severini - prepoznajem njihovu igru. I ako je netko nepopravljivo Beta i nikada nije sposoban naučiti lekciju, tko sam ja da trošim energiju spašavati ga? Neka ga slobodno ogule - barem će poslužiti kao primjer drugima. Kanye je u ovom pogledu ekvivalent onih ljudi kojima se smijemo kada im posthumno dodijele Darwinovu nagradu za najgluplje uklanjanje samih sebe iz genetskog natjecanja. Njegova naivnost je još komičnija kada uzmemo u obzir da je Kim itekako potpisala predbračni ugovor kada se udavala za znatno manje bogatog Krisa, i tada joj to nije bilo ni "nespretno" ni "neosjetljivo". U ovom slučaju je ironija mnogostruko veća upravo zato što je Kanye kao poznati rapper gorljivo pjevao o opasnostima braka (pogotovo sa sponzorušom) i nazivao one koji ne budu tražili predbračni ugovor i koji budu oguljeni u razvodu "jadnicima". Znači li to da je on sada jadnik po vlastitom opisu? Neki će sada reći "pa što onda, Kanye ima 100 milijuna dolara i spava sa ženom za kojom slini pola svijeta". Evo nekih razloga zašto je to vrlo pogrešna misao:  Kim ima 33 godine. Ova slika, a uistinu sam se potrudio pronaći najbolju sliku od svih snimljenih u prošle dvije godine, predstavlja najljepše stanje koje će ikada doseći. Budući da kod nje ne vidim savršene gene jedne Monice Bellucci, dalje može ići samo strelovito nizbrdo. Za relativno uspješnog 40-godišnjeg muškarca iz srednje klase koji često pribjegava slinjenju za pornoglumicama na YouPornu, tako nešto bi bilo prilično dobro. Za mega-popularnu zvijezdu koja može imati skoro pa bilo koju ženu na svijetu, to je promašaj nezamislivih razmjera. Govorimo o muškarcu koji bi vjerojatno mogao imati bilo koju od natjecateljica za Miss Universe. Uz toliku količinu slave i novca, čovjek mora stvarno imati nula igre da bi mu glavna opcija bila Kim Kardashian u dobi od 33 godine. Što je s onim da je bogat pa ima novaca za bacanje, tako da ga neće zaboljeti razvod kada se vjerojatno dogodi (procjenjujem šansu na preko 75%)? Kao prvo, nebrojeno je celebritya koji su bankrotirali upravo kao rezultat i tako bezumnog odnosa prema novcu i kao rezultat skupog razvoda (npr. John Cleese, koji ne može ići u mirovinu zato što supruzi mora sve do 2016. plaćati 612 000 funti alimentacije godišnje). Ne postoji tako velika suma da je sposobna sponzoruša uz pomoć odvjetnika i sudskog sustava nastrojenog protiv muškaraca ne bi mogla uspješno izvući. Kao drugo, troškovi razvoda nisu samo financijski. Najgori trošak je emocionalne prirode: sramota, poniženje, osjećaj bespomoćnosti, i naravno gubitak svog djeteta i trajna manipulacija tog djeteta protiv tebe. I to ne od žene koja je nekada bila vrijedna poštovanja i dobra prema nekome, već od potpuno bezvrijedne kreature čiji je jedino značajno postignuće u životu bilo dopustiti da je Ray Z obradi pred kamerom.  18 godina, 18 godina, Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina... Je li malo vrućeg seksa s Kim vrijedno tok kolosalnog rizika? Ja mislim da nije. Reći da je vrijedno toga pretpostavlja da je bogatstvo glavni cilj života i da može kompenzirati bilo koji drugi gubitak, za što odlučno tvrdim da nije istina. To bi bilo nihilističko svođenje smisla života na zgrtanje zelembaća. Ne, nema te količine novca koja je vrijedna ljudskog digniteta. Kada bi meni netko ponudio 100 milijuna dolara i seks s poznatom "starletom" u zamjenu za garanciju da će mi se za nekoliko godina dogoditi ovakva trauma (ili nekakav ekvivalent - možda da me siluju robijaši pod zatvorskim tušem?), drage volje bih odbio. Moja duša, mir i ponos su vrijedniji nego bilo kakva marginalna količina sreće koju bi mi mogao donijeti beskonačan iznos novca. Prihvaćam da ne bi svi tako izabrali, ali ne mislim da se radi o kiselom grožđu kada kažem da ne bih rado bio u Kanyeovoj koži. Dajem im dvije godine. p.s. čitatelji će se sigurno pitati čemu naslov "Alfa od papira 3" kada nije bilo prvog i drugog članka tog imena. Prvi članak iz tog serijala odnosi se na već spomenutog Milana Popovića i Severinu, a drugi na generala Davida Petraeusa i njegovo trčanje za bezveznom ljubavnicom. p.p.s. obavezni graf:  Oznake: alfa od papira, kanye west, Severina, brak, razvod, celebrity, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, beta, beta mamac |
- 20:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.10.2013.
Zašto neke djevojke ostaju same?
|
Zato što Igniss ne može biti baš svugdje istodobno. Šala mala. Jedna od najneobičnijih pojava na seksualnom tržištu, odmah poslije sramežljivog Beta muškarca koji ima svoj vlastiti harem, svakako je žena koja je kronično single protiv svoje volje. Pri tome ne mislim na to da je kronično bez seksa - osim ako nije čudovišna, svaka žena bi se mogla bez problema ponuditi bilo kome i završiti u krevetu unutar nekoliko sati - već mislim na to da ne uspijeva stupiti u vezu. Nikada nema dečka. Ne uspijeva ostvariti dulji kontakt s muškarcem u kojemu joj on nudi barem minimum obvezivanja u obliku vjernosti i pozornosti, makar to bilo i samo nakratko (recimo, jedan, dva ili tri spoja).  Prestara da bi bila sama, premlada da bi imala 17 mačaka. Ostvariti vezu s muškarcem je za većinu žena tek trunku teže nego poseksati se. Naposljetku, žene su ipak biološki vrijedniji spol i biraju između velikog broja prilika samo zato što postoje. Svaka žena će proći kroz svojih zlatnih deset godina (15-25) u kojima će iskusiti vrtoglavu količinu muške pozornosti i s time ogroman broj prilika za nalaženje dečka. No vremena su se promijenila i danas su u tu jednadžbu uvedene neke vrlo neugodne varijable. Evo najznačajnijeg od njih: kako muškarcima općenito postaje sve teže pronaći partnerice, sve veći broj muškaraca ili vozi s pola gasa ili potpuno odustaje i povlači se u svijet biljojeda. Oni koji ostaju sve više teže igračima (popularno: "kretenima") i za ženu koja nije 100% lakomislena ne predstavljaju baš ono što one traže. U tim okolnostima postaje rijetko ali ipak ne potpuno nemoguće da žena (kojoj ništa posebno značajno ne nedostaje) nikada ne uspije pronaći dečka. Kada se kockice seksualnog tržišta tako poslože, neznatni problemi (ili čak neutralne osobine) se slijevaju poput vodopada i nekada vrlo male stvari kod žena mogu iznenada prerasti u ogromne probleme. Sitnice koje su bile nevažne prije 50 godina, kada je većina muškaraca posjedovala normalnu razinu muškosti i nije bila devastirana porazima, postaju vrlo važne u doba kada sve više muškaraca potpuno odbija igrati igru, ili je želi igrati ali nema pojma kako, i konkurencija između žena postaje sve oštrija. To je automatski stabilizator seksualnog tržišta. Ti sitni faktori koji za većinu kronično single djevojaka objašnjavaju zašto nemaju dečka, koji nekada ne bi značajno smetali ženi u pronalasku dečka ali danas mogu imati puno razorniji efekt su, ne redom: A) Previsoki kriteriji Imanje visokih kriterija većinom vodi u zagrljaj Alfe, bilo to zato što je on jedini koji ih sve ispunjava, bilo zato što je jedini koji je uspješnom kretenskom igrom i/ili kvalificiranjem nagovorio ženu da odustane od popisa s 450 stavki. No ako su kriteriji još viši - ako žena apsolutno inzistira na savršenstvu i čeka svog princa na bijelom konju - lako je moguće da cijeli život ostane čekati. Nerijetko će čak i ignorirati leptiriće koje počne osjećati samo zato što njen odabranik nema završen faks ili nema dovoljno nabildano tijelo koje je na njenom popisu obvezno.  B) Sramežljivost Ovo je cura koja te nikada ne gleda u oči, drži se zatvoreno i na sigurnoj udaljenosti od tebe, ne povjerava ti se i općenito se ponaša kao da te se boji. Ne treba ni napominjati da nema šanse da te ikada dodirne ili ti da nekakav indikator interesa. Budući da muškarci ne traže ni dominaciju ni samopouzdanje kod žena, sramežljivost muškarcima nije odbojna, dapače mnogima je i simpatična. No za prolazak kroz zid koji sramežljivost podiže potrebne su mnoge Alfa kvalitete - tipični Beta će rijetko imati hrabrosti eskalirati bez toga da ga ona prvo potakne i učiniti stvari od kojih bi se mogao osjećati creepy, kao napasnik ili silovatelj. Varijanta sramežljive cure je ledena kraljica, koja zapravo nije toliko sramežljiva koliko se namjerno drži zatvoreno kako bi pokazala svoju superiornost, i uz svoju zatvorenost često dodaje držanje s visoka i odbojan "ti postojiš kako bi me zabavljao" stav, što samo sramežljiva cura nikada neće imati; dapače, sramežljive cure u pravilu imaju nadprosječno pozitivne karaktere.  "Nemoj me dirat'!" C) Neuglednost / Debljina / Starost Nije važno radi li se o lošoj genetskoj lutriji ili godinama oko kojih žena ne može ništa ili o izgledu svog tijela oko kojega može svašta, ovakva cura ima nekakav penal u području fizičke privlačnosti. Tipični primjer bi bilo "mišje lice" ili nešto slično. Najgore je naravno imati sve tri osobine istodobno, ali već samo jedna od njih dovoljna je za stvaranje negativnog efekta i uništavanje kemije koju muškarci automatski osjećaju prema signalima plodnosti. U takvom slučaju, broj prilika koji dobiva je drastično smanjen (iako i dalje relativno velik u odnosu na prosječnog Beta muškarca). Neuglednost je možda najfatalnija osobina čisto zbog svoje nepromjenjivosti (osim kroz plastičnu operaciju, naravno).  D) Loš karakter Suočimo se s tim, neke cure su jednostavno neugodne, izrazito glupe (do te mjere da smetaju čak i muškarcima koji ne traže inteligenciju), naprasne, ekstremno živčane, mizandrične, zajedljive i na drugi način odbojne da nitko ne želi trpiti sav taj bullshit samo za šansu za spavanje s njima jednom u budućnosti. Za razliku od neugledne djevojke, djevojka s E) Potreba za jako puno igre Ja ovu kvalitetu zovem "emocionalna hendikepiranost" i detaljno sam je opisao ovdje. Iako ima razumne kriterije i većina normalnih muškaraca ih ispunjava, ovakva djevojka je postala patološki nesposobna osjetiti leptiriće prema njima. Najčešći uzrok je (makar i skriveno) napuhan osjećaj vlastite vrijednosti, mržnja prema muškarcima i gledanje na njih kao na niža bića, prošlost puna pump 'n' dumpova, te u rjeđim slučajevima ili blaža varijanta aseksualnosti ili nekakva traumatična prošlost (zlostavljanje?). U svakom slučaju, ovakva djevojka stalno dobiva prilike i upoznaje muškarce koji joj na papiru savršeno odgovaraju, ali nikako ne uspijeva osjetiti leptiriće prema njima. "Ono nešto" potrebno za osvajanje njenog srca je izrazito uzak pojam i potreban je ili priličan Alfa ili vrlo rijedak muškarac kako bi mogao probuditi kemiju između njih dvoje. Velika je šansa da je skupila cijelu povorku Beta orbitera, pardon "prijatelja" koji nisu uspjeli s njom i sada žive u nadi. Iako je ekstreman intenzitet bilo koje od ovih 5 varijabli moguć kao uzrok toga što je žena kronično sama, u pravilu nije dovoljna samo jedna za takav ishod. Kod većine takvih slučajeva, pojavljuju se barem dvije ili tri varijable u raznim intenzitetima. Neke kombinacije bile bi: - žena u 30-im kojoj izgled blijedi brzinom MagLev vlaka i prošla je kroz desetak bolnih prekida i veza koje nisu vodile nikamo  "Zaustavite taj vlak! Zaboravila sam svoju mladenačku ljepotu!" - cura koja gubi interes ako muškarac nije toplo-hladan i koja ne želi biti s ikim više od 2 godine starijim od nje - debeljuškasta, sramežljiva, zatvorena cura koja ne može nikoga inspirirati na "ponašanje poput silovatelja" potrebno za poljubac - djevojka ispodprosječne inteligencije koja inzistira na udaji za baš liječnika ili profesora - ledena kraljica koja provlači muškarce kroz dvadeset drama testova prije nego im uopće da šansu za spoj Kao što primjećujete, kombinacija bilo koje dvije stvari može biti vrlo loša, no najfatalnije kombinacije su one koje istodobno uključuju po jedan faktor koji ženu čini manje privlačnom i jedan faktor koji njoj muškarce čini manje privlačnim (npr. neugledna ledena krajica koja traži puno igre). Imati te dvije stvari zajedno je kao čarobni eliksir koji osigurava da će žena godinama i godinama čamiti u samoći, nikako ne razumijući zašto sve njene prijateljice imaju dečke, a ona nikako. Ili će nabasati na ovaj post i doživjeti prosvjetljenje. Živi bili pa vidjeli. Oznake: žene, veze, dečko, izgled |
- 12:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.10.2013.
Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"
|
Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta: Živimo u muškom svijetu, ponekad mi se čini. Kad gledamo televiziju, naprimjer. Uglavnom muške teme, okreneš na History, gledaš ljude kako love ribe, popravljaju aute, voze aute i sijeku drva. A) Te su vještine bile važne za egzistenciju čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarima? B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo. Ok, loš početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.  Ako ćeš film pogledat opet neki tipovi koji se mlate. Ako ćeš sport gledat...opet. A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju većinu ikada snimljenih filmova i većinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su "ženski" filmovi isplativiji - i stoga češći. B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne. C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje. Ako se osvrneš oko sebe vidiš da su na bitnim i dobro plaćenim pozicijama uglavnom muškarci. U politici uglavnom muškarci... Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora. Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci žude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što moraš biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć. U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošačkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila. ...čak i automobilska industrija sve što proizvede...proizvede tako da se svidi muškarcima. Zašto nema ljubičastih auti, naprimjer? Ok, realno, auti su ko cijepljeni od boja, možda i nije neka usporedba, nema tu ni boja za muškarce. Sve neš sivo i crno i sivo. I tamno. Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara. "Kažu, nekoć je davno društvo bilo drugačije uređeno. Kažu, ponegdje još postoje društva gdje su glavne žene. I kažu da u takvim društvima stvari drugačije funkcioniraju." Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati. Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se naslijeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reći da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.  "Čini se" da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene? Kad kažem ponešto o tome najčešće čujem da se trebamo boriti za ravnopravnost, mi žene. Obično ne ulazim u diskusiju. Smatram da sam ravnopravna samim time što sam čovjek, i ne vidim oko čega bi se trebalo boriti niti što bi trebalo dokazivati. Podrazumijeva mi se. Da sam jednako vrijedna kao bilo tko drugi, bez obzira na spol. Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća laž feminizma je da je to zapravo samo "pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci". Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve. Sve ovo je ne spominjući neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštićene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to "ravnopravnost". Od žena se očekuje da znaju skuhati, da očiste kuću, opeglaju robu, i po mogućnosti idu i na posao. I malo što im štedi vrijeme, osim perilice suđa i veša. Malo se radi na tome da se nepotrebni i zaglupljujući kućanski poslovi svedu na minimum. Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za "madraca, a ne mudraca" je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjenje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, friždere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu. Što je još luđe od svega ovoga? Žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što muž više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje. S druge strane, unatrag stotinjak godina su muškarci ostali bez dobrog dijela svojih obaveza. Naprimjer grijanje. Ne tako davno je muški posao bio osigurati drva za zimu. U moderno vrijeme se uglavnom grijemo na neke druge načine. Otkad je struje, zapravo, život je za muškarce postao lakši. Oslobodilo im se nešto više vremena, uz posao. Ne računajući one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (većinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.  Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području. "Ako žena ne želi djecu zbog karijere, puno teže nailazi na razumijevanje okoline od muškarca. Da ne kažem da se takve žene počesto smatra i nenormalnim, čak i bolesnim. I obično se računa da će doći k pameti s vremenom." To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjenica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjene od onih između. Žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se žale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh. Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?     A tu je i strah. U muškom se svijetu neke žene boje muškaraca, ali se malo koji muškarac boji žena. Uglavnom se nekako misli da je to do izvjesne mjere normalno, to da se slabiji spol boji jačega, ali onda opet...mora li to biti tako? Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. Što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteći? Što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka? Kad bi se u fizičkom obračunu sreli muškarac, običan i prosječan i iz nekog razloga nasilan, i žena koja zna koju o samoobrani da li bi tu zaista bilo bitno tko je "slabiji"? Možda ponekad, al ne i uvijek. Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i "pokazivanja"? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reći da je trend. To nasilje, kojeg je muški svijet prepun, to je ono što me smeta. Jer, nasilja je zaista previše, i ne mislim tu nužno samo na ratove. S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje... a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud? Zbrkane su mi misli. Posljedica alkohola, još jedne stvarce koja je uglavnom rezervirana za tipove. Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjeni "stručnjaci". Društveno je neprihvaćeno da žena cuga. Svakako ni izbliza prihvaćeno kao kad je u pitanju muškarac. Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz "pobunjeništva" i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.  Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio. Dakle, ovo je muški svijet. I koliko vidimo, muškarci u vođenju tog svijeta rade poprilično usran posao. A) Ne, nije. Vidi gore. B) Žene imaju pravo glasa već 100 godina. C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima. Dosta se narogušim čim mi na pamet padnu sve one "vještice" koje su spaljene jer se nisu pokoravale čudnovatim pravilima. Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještičarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao "vješci". Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještičarenje, većina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, većina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci. Kažem da vjerujem u zajednicu muškarca i žene. Jer jedni bez drugih ne možemo. Jer se nadopunjavamo i nismo kompletni. I tvrdim da možemo zajedno učiniti ovu malu loptu usred nepreglednog svemira puno sretnijim mjestom. Ali, za to bi trebali jedni drugima vjerovati, poštovati se, uvažavati i smatrati se jednakima. Kako to vrlo rijetko vidim u pojedinačnim slučajevima, čini mi se da je dug put, jako dug, do nekog drugog, nemuškog svijeta. I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom "ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki mogući način." U čemu je problem s ovakvim postovima? Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruše univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve. Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema "usidravanja", tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. "žene su manje plaćene") i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih "svi znaju" tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet: "Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet." - Joseph Goebbels Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa! Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija |
- 11:42 - Komentari (22) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Igra općenito (Arhiva)
- 00:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Racionalizacijski hrčak (Arhiva)
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Feminizam (Arhiva)
- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sociologija (Arhiva)
- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Vijesti (Arhiva)
- 00:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Putovanja (Arhiva)
- 00:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Filmovi, serije i knjige (Arhiva)
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.10.2013.
Stvarno? "I muškarci imaju biološki sat"
|
Neki dijelovi feminizma nikada neće biti uspješni zato što su toliko u suprotnosti s ljudskom prirodom da nikada ne mogu doseći kritičnu masu. Recimo, unatoč stalnom uvjeravanju o samopouzdanim, iskusnim i magnetičnim starijim ženama koje bi muškarci trebali obožavati, većina muškaraca takve i dalje ignorira u korist mladih žena koje stimuliraju njihova urođena osjetila. Priroda je stvarno kuja. Jedna neželjena posljedica te propagande o privlačnosti starijih (30+) žena javila se u obliku negativne pozornosti prema posljedicama odgađanja braka i djece. To kod nas nije zanemariv problem - prosječna dob stupanja u brak i prosječna dob rađanja prvog djeteta su u posljednjih 30 godina porasle za oko 5-6 godina, te se sada kreću oko 28 godina. Iako nikome ne bi palo na pamet zbog toga reći da su žene koje odgađaju udaju do preko 28 godina lakomislene, istrošene ili štogod gore jer bi to bilo okrutno, istodobno je sasvim slobodno diskutirati o posljedicama na djecu i obitelj. Naposljetku, svi vole djecu i obitelj do te mjere da će rado uništiti jednu stranu prilikom razvoda kako bi se bolje skrbilo za djecu! Yay! Budući da su djeca i obitelj su sasvim apstraktni koncepti, zbog toga je fair game baviti se njihovom dobrobiti u obliku kvalitete života, zdravlja, poroda i odrastanja. A kroz to je na površinu isplutala sva sila negativnih podataka: - da je rizik od neplodnosti žene s 30 godina 3 puta veći nego one s 20, a žene s 40 godina 10 puta veći - da je rizik od Downovog sindroma kod žene s 40 godina 20 puta veći nego kod one s 20  Na slici: skok sa šanse od 0.05% na 1% u 20 godina, na 8% u 30 godina - da je samohrano roditeljstvo u prosjeku jednako štetno za odrastanje djeteta kao i razni oblici zlostavljanja (nema veze s ovim člankom, ali nikada ne škodi spomenuti, ne?) ... kvragu, čovjek se jednostavno zgrozi koliko problema nastaje kada se žene počnu na bilo koji način udaljavati od tradicionalnog obiteljskog modela. Jednostavno mu počnu prirodno padati na pamet pitanja je li to baš sve ok i jesu li ga možda nešto pogrešno naučili o seksualnim slobodama. Feminizam nije mogao dopustiti takav skandal. No kako prikriti negativne efekte na djecu koji dolaze kao posljedice ženskih odluka? Poslije nekoliko desetljeća mozganja, odgovor je napokon stigao. Dame i gospodo, predstavljam vam... MUŠKI BIOLOŠKI SAT  "Da, ali i muški imaju biološki sat" - odgovor na tvrdnju da je za ženu dobro rano se udati Svima je poznato da se muškarci ne suočavaju sa zidom poput žena; muška seksualna privlačnost raste poslije 30-e godine, a ne opada. Nastavlja rasti još jedno desetljeće i zatim doživljava tek polagan zalaz negdje poslije 45-e godine, nikada ograničen smrtonosnim zidom kao što je slučaj kod žena. Čak i u dubokoj starosti, muškarcu i dalje idu u korist svi fluidni faktori privlačnosti (ako ih zna iskoristiti) i činjenica da su demografske okolnosti u njegovu korist. No sve je to ok - ali plodnost? Džabe mu sve to ako neće moći imati djecu ako bude previše čekao! Pregled literature koja se tiče povezanosti muške starosti i kvalitete sjemena usporedio je 30-godišnjake s 50-godišnjacima i pronašao smanjenje volumena sjemena (12%), pokretljivosti sperme (16%) i normalne sperme (10%), ali ne i smanjenje koncentriranosti sperme s tom razlikom od 20 godina. Ipak, treba napomenuti da standardni parametri sjemena ne koreliraju savršeno sa stvarnom mogućnošću oplodnje i trudnoće. Kao i kod žena, muška rastuća dob bila je asocirana sa značajno višim vremenom do trudnoće (VDT) i smanjenim stopama začeća. Peterostruki VDT je bio zabilježen kod muškaraca starijih od 45 u odnosu na one 25 i mlađe. Šansa za ukupni VDT dulji od jedne godine (što u standardnoj medicini povlači za sobom opravdanu zabrinutost o mogućoj neplodnosti) bila je 5 puta veća kod starije grupe muškaraca. Također postoje dokazi da očeva dob od 40 ili više godina utječe na učestalost sljedećih bolesti: - Autizam: +40% - Bipolarni poremećaj osobnosti: +30% - Dijabetes I: +30% - Smanjena inteligencija: +20% - Šizofrenija: +60% Prilično zastrašujuće, zar ne? Mislim, nije da je itko tvrdio da su muškarci imuni na starenje, ali dobro je vidjeti intenzitet efekata... +50% nije mala stvar. Čak i ako VDT nije apsolutna neplodnost (koja kod muškaraca samo zbog dobi i dalje ne postoji) nego samo veći broj potrebnih pokušaja, svejedno je to nezgodna stvar. Očito je muškarcima bolje da ne budu igrači i vežu se za žene dok su još mladi i vitalni, prije nego im istekne biološki sat. Naravno, ove rezultate treba staviti u perspektivu:  Na graf šanse za Downov sindrom po majčinskoj dobi dodana šansa (crvena linija) za autizam, dijabetes i šizofreniju po očinskoj dobi Oooooops! Što je sad ovo? Povećanje od 50% ekstremno malog rizika i dalje rezultira ekstremno malim rizikom? 0.075% je i dalje zanemarivo manje od 1%? Muška plodnost i kvaliteta potomstva od starosti trpe 30 puta manje posljedica nego ženske? Tako mi svega, nije mi jasno kako nam se u diskusiju potkrao tako sitan detalj. Možemo li i dalje reći da muškarci imaju biološki sat? Barem "biol" od biološkog sata? Ne? FUUUUUUUUUUUU Zaljučak: Jednostavno rečeno, mediji su u svojoj bezumnoj trci da se svide ženskom čitateljstvu (kao i inače) ignorirali znanstveni značaj istraživanja i napuhali rezultate izvan svake granice razuma kako bi rekli ženama ono što žene žele čuti. Da nemaju nikakav poseban problem o kojemu moraju brinuti. Da su muškarci ti koji bi se trebali spustiti na zemlju. Nažalost, istina je to da muškarci uistinu imaju neke reproduktivne poteškoće kako stare, te poteškoće su rjeđe i znatno slabije od onih s kojima se suočavaju žene iste dobi. Iako muški Homo Sapiens nije bezvremen, njegove sposobnosti razmnožavanja su bolje prilagođene starosti (uzevši u obzir da je njegovo ulaganje relativno maleno, nije ni čudno da ga je tako lako održavati). Stoga ženski i muški biološki sat uuopće nisu iste stvari. Tvrditi da muškarci imaju biološki sat je kao da netko vidi da ljudi imaju repnu kost i kaže da su ljudi zbog toga polu-gušteri. Nikakva racionalizacija i bijes na svijetu neće promijeniti ovu istinu - muškarci i žene jednostavno nisu stvoreni jednakima u ovom pogledu, i što prije to prihvatimo i kao pojedinci i kao društvo, to će nam svima biti bolje. Oznake: biološki sat, muškarci, žene, odabir partnera |
- 13:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.10.2013.
Kako izbjeći kronični Jednoitis?
 Kako u prosjeku dobivam po mail na dan kroz moj mali kanal za pomoć, usuđujem se reći da sam se u ove dvije godine nagledao svega. Moja omiljena tema je svakako pomoć muškarcima kod neke specifične tehnike ili zavođenja u tijeku. Jednostavno postoji nekakva kreativna energija u tim prvim fazama romantičnog odnosa, kada je vrlo malo toga još definirano i u zraku se osjeća nekakva radost zbog velikog potencijala za nešto sretno. Ženska pitanja su u pravilu "nit' smrdi nit' miriše" tipa, najviše zato što je igra za žene vrlo ograničena pa ih ne mogu direktno uputiti što da naprave na način koji bi uspješno riješio njihov problem, već samo kako bi općenito trebale razmišljati ako žele da im se ta situacija opet dogodi ili ne dogodi. S druge strane, ta ženska pitanja nemaju potencijal živcirati me kao ona koja muškarci šalju o nekoj pojedinačnoj curi (najčešće bivšoj) zbog koje pate od Jednoitisa. Jedno od zlatnih pravila igre je da čovjek treba imati opcije, tako da ako mi šalje mail kako riješiti baš taj pojedinačan slučaj, to većinom znači da je već izgubio. Svejedno, uvijek postoje nekakve šanse, te je naravno samo poslušati problem često ljekovitije od toga hoće li biti riješen. No postoji jedna tema koja u mom srcu izaziva posebno veliku količinu "WTF-a", a to je kronični Jednoitis. Ako se za iti jednu vrstu pitanja može reći da je loša, onda pitanja o kroničnom Jednoitisu zaslužuju posebno mjesto u paklu, gdje čovjeku svaki put kada klikne "pošalji" iz monitora iskoči boksačka rukavica i odalami ga. Jednostavno ne podnosim kada ljudi odbijaju učiti na greškama i mjesec za mjesecom me pitaju kako će prvo vratiti bivšu, onda vratiti neku još prošliju bivšu, pa onda kako će osvojiti curu koja ima dečka i apsolutno ne obraća pozornost na njih, kako je moraju imati, ne mogu bez nje, i tako i opet i opet i opet, sve dok me ne pitaju "što znači to što im je jučer rekla 'daj više od**bi od mene ili ću zvati policiju'". A što misliš da znači? Takvi ljudi zaslužuju ostati u Beta bespućima sve dok ne nauče lekciju, a ja se moram okrenuti pomaganju onima koji su voljni i sposobni nešto naučiti.  Ne može! Zaboravite! Dosta više glupih pitanja o curama koje "morate imati"! Evo načina na koje se svaki muškarac može garantirano osloboditi od Jednoitisa: Iskustvo - vježbaj, budi s puno žena u raznim kontekstima i potrudi se nalaziti u što neobičnijim situacijama. Teško se uzbuditi oko nečega što si već vidjeo milijun puta. Za ovo treba puno vremena, ali dobra stvar je što i dolazi prirodno samim time što čovjek živi (naravno ako nema glavu zakopanu u pijesak). Obilje - ako si okružen ženama i radiš na puno prilika istodobno, nemaš vremena za ovakve bedastoće. Budući da ova tehnika nije savršeno pouzdana i pomalo ovisi o sreći, idemo se okrenuti onima koje su dostupne svima. Mentalno degradiranje - ovo je moja omiljena tehnika koju bi bilo najlakše poistovjetiti s meditacijom, iako je ne bih htio nazvati meditacijom jer nisu svi new age tipovi imuni na Jednoitis (dapače obrnuto - neki od najvećih Beta jadnika i bijelih vitezova (ali ponavljam se) dolaze iz takvih pokreta). Mentalno degradiranje je jednostavno čin smirivanja i pozivanja samog sebe na svoje osnovne muške kvalitete, kojim čovjek promatra situaciju iz šire perspektive i podsjeća se da nema razloga ponašati se tako. Potrebno je samo periodično stati i mirno razmisliti o svemu. U osnovi, uzmi trenutak reći si ovo: "Ona nije savršena. Ali čak i da jest, ja imam sretan život neovisno o njoj." Ženomrzstvo (mizoginija) - u odsustvu mentalnog degradiranja, nema temeljitije obrane od Jednoitisa nego da muškarac postane ženomrzac koji objektivno smatra da su žene inferiorna bića. U teoriji, ako nešto prezireš, onda to ne možeš idolizirati, no s ovim nažalost postoji nekoliko problema. Kao prvo je vrlo površno. Osobno nisam spreman zakidati svoju moć prosuđivanja i intelekt samo kako bih bio imun na Jednoitis. Kao drugo, mržnja izjeda čovjeka i nikada nije zamjena za pozitivne emocije, što se može odraziti na njegovu privlačnost i zadovoljstvo u drugim sferama života. I na kraju krajeva, mržnja je samo korak daleko od obožavanja - ako muškarac na sve žene gleda kao na "kurve", garantirano je da ga negdje čeka i "Madonna" koju će iz nekog razloga idolizirati i koja će mu pomutiti mozak. Mentalno degradiranje, dragi čitatelji s Jednoitisom - prigrlite tu jednostavnu tehniku, upotrijebite je samo jedan put, i možda vam jednog dana baš ona spasi život. Oznake: savjeti, jednoitis, beta, mentalno degradiranje, ženomrzstvo, kako vratiti bivšu |
- 17:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.10.2013.
Kuda idu divlje feministice
|
Životni vijek feministica najlakše je usporediti sa cvrčcima. Zamislite da je lijep ljetni dan. Sunce sija, puše lagani vjetrić uz rijeku ili more (ovisno o vašim preferencijama) i zrak je ispunjen njihovom pjesmom. Vlada obilje i radost. U tim uvjetima, cvrčak je u svom prirodnom elementu. No kako dolazi jesen i spuštaju se temperature, cvrčak pomalo postaje tiši. Proizvodi svoj poznati zvuk nešto sporije, i po noći čak i potpuno utihne. Na sunčan dan ili kada osjeća da je blizu nekakva prilika, u stanju je napregnuti se i nakratko opet doći do vrhunca svoje pjesme, no samo nakratko. Na kraju dolazi zima i cvrčak nestaje, ostavljajući svoje plodove za sljedeću generaciju, kako bi se ona mogla probuditi kada vrijeme opet zatopli. Kada za ove blagdane odete kući obiteljima, sjetite se milijuna žena poput mene za koje je to najteže doba godine Liz Jones  Usamljenost. U mom umu, vidjevši umor urezan na lica roditelja koji sa svojim rasplodom čekaju pored trake za prtljagu, ona je uistinu superiorna prisilnom blagdanskom druženju s obitelji koje se često pretvori u svađu. Ali Božić je drukčiji. Nema bijega ili ignoriranja toga. Već mjesecima se ruga nama koji nemamo djecu, partnere ili prijatelje bliske i prijatelje dovoljno lojalne da pobjegnu iz zagrljaja svojih obitelji kako bi bili s nama. "Koliko je tebi godina, 12?" siknula sam na svoju najbolju prijateljicu Karen kada mi je rekla da će 'provesti veliki dan s mamom i tatom'. Gdje god se ogledaš, sve te podsjeća na to da si parijah, da nisi uspjela na životnom testu sreće. Muškarcima nekako još stoji starost bez djece, no na ženama je to uvijek kao trn u oku. Kako uz veliku moć dolazi i velika odgovornost, žena koja nije stvorila nikakvu obitelj ima neizbježan podsjetnik da je promašila svoj glavni potencijal, ono zbog čega su joj dani svi darovi i privilegije koje žene uživaju. Ostatak godine mogu biti samouvjerena oko mog statusa bez muškarca i djece - proizvodim malo ugljičnog dioksida. Ne moram kuhati za ikoga. Mogu biti ekscentrična i lijena. No na Badnjak počinjem paničariti. Poželim da sam manje kao Carrie Bradshaw, kaotična i sebična, i više kao Kirstie Allsopp - crvenih obraza, spretna i ljubazna. Ovo je doba godine kada se svi propitkujemo, tim više ako nam je to kraj još jednog desetljeća. Prije deset godina, na Božić 1999., bila sam sama i živjela u maloj kući u Londonu s dvije mačke. Bilo mi je 40 godina i nisam nikada bila voljena, a kamoli udana. A u našem modernom društvu, ništa ne označava propast i izaziva smijeh više nego to. Na novogodišnju večer 1999., najdruštvenije godine koju sam imala, muškarac s kojim sam se trebala naći se ispričao da ne može. Dosegla sam dno. "Što ne valja sa mnom?" pitala sam se. Ali i poslije desetljeća u kojemu sam uspjela živjeti s muškarcem sedam godina, udala se i dobila ponešto prtljage (iako ne djece), i dalje ću ovog Božića biti osamljena i hladna. Moji pokušaji normalnosti bili su osuđeni na propast. Pokušala sam, propala i preselila se na selo, gdje sam mislila da će postojati nekakva zajednica, gdje se susjedi poznaju i druže. No bila sam u krivu: ispalo je da mogu proći tjedni i tjedni bez da progovorim i riječ s ikim. Napisala sam svoje tri čestitke: mojoj mami, koja živi 300 km daleko i pati od demencije; Johnu (poštaru); i smetlarima, zabavnom trojcu koji često ne posjeti moje dvorište jer imam toliko malo smeća. Obavila sam moju božićnu kupnju. Biti okružena majkama s popisima duljim od njihovih ruku učinilo me još usamljenijom nego ikada prije. Bila sam jedina osoba s košarom umjesto kolica. U njoj sam imala jednu bocu šampanjca, šest glavica mlade salate, dva krumpira, jedan luk i nešto malo jabuka i badema. Malo sam plakala dok sam ih stavljala u košaru, znajući da nikada neću uspjeti smrviti oklope badema bez pomoći mog bivšeg muža. Sviđa mi se dio u kojemu popisuje sve svoje pogreške i priznaje da joj je loše zbog njih. Za takvu Liz mogu imati tračak simpatije i malo žaliti što nije uspjela naći nekoga. Čak mi ni činjenica da je odlučila nešto poduzeti tek s 40 godina nije toliko smiješna kada se postavi tako molećivo. Vjerojatno je i slavni otac iz Novog zavjeta osjećao istu vrstu simpatije prema pokornosti svoga sina razmetnoga. No ipak: Ove godine, posebno mi se gadi reklama za Coca-Colu. Znate onu gdje zgodni tinejdžer putuje svijetom i uz čašu Coca-Cole nostalgično razmišlja o svojoj mami. Uspješan otac koji se vraća doma kako bi zagrlio svoju dugokosu kćer. Tješim se da su takve scene većinom laž. Dvadeset-nešto-godišnjaci bi se možda vratili doma kako bi spavali u krevetu iz djetinjstva, ali vjerojatno bi radije i dalje putovali ili se seksali. Došli su doma jer im je ponestalo novaca ili pažnje. Isto tako, kada bi se tata pojavio na Badnjak, vjerojatno bi ga čekala nabrušena žena spremna za riganje ljutnje ("Zašto kasniš?" "Tko će spremiti svu ovu hranu?" "Zašto ne možeš ni potpisati posvete na darovima?"). Iako dokazi u ovo doba godine govore drukčije, biti sam je normalnije nego što mislimo. Zbog izbora ili slučajnosti, više žena nego ikada živi samo: broj se udvostručio u posljednjih 30 godina. Zvana "slobodna žena" u koricama časopisa i novina, to je vrsta žene koja je aktivno odbacila ideju da nam je suđeno odgajati, biti supruge, majke i njegovateljice. I iako bih se i dalje jasno svrstala u ovaj kamp, jer sam uvijek stavljala svoju karijeru i sebičnost ispred svega drugoga, i dalje postoje neke stvari od kojih dobivam knedlu u grlu, poput Jamesa Stewarta koji grli svoju djecu pored božićnog drvca u spotu za "A Wondeful Life". Ali kažem si da bi u stvarnom životu djeca bila u svađi, Jimmy Stewart bi vjerojatno spavao sa svojom tajnicom, a Donna Reed bi imala ovisnost o internet kockanju. Također je važno sjetiti se da ćemo sve biti same u nekom periodu naših života pogotovo ako smo žene - jednostavno zato što živimo dulje od muškaraca. Moja majka je imala muža koji ju je volio i sedmero djece, ali moj otac je umro prije deset godina i sva su djeca napustila dom, zasnovavši vlastite obitelji koje su im bile važnije. Znam da joj nedostaje izrada pita i društvene igre kasno u noć, ali sigurno joj ne nedostaju trošak, nered i beskonačni poslovi, svađe i neslaganja. Liz Jones je proždrla vlastita racionalizacija, sve kako se ne bi morala suočiti sa svojim jadom; umjesto toga, idealno rješenje za nju je povući svih u isti ponor. To je ono što je čini ne samo vrijednom žaljenja, već i degutantnom do te mjere da ću ovdje vrlo rado likovati nad njenim udesom. Druženje s obitelji i zahvalnost svih njenih članova za to što si se brinuo za njih... nije vrijedno troška? Stvarno? Ekvivalent gađenja koje osjećam prema ovakvom razmišljanju je, ne znam, crkvena osuda ljudi koji počine samoubojstvo. Samo je ovo još gore. Većina samoubojica priznaje da negdje postoji sreća, samo da je se oni ne mogu domoći. Ne negiraju njeno postojanje, samo ne vide nadu da će ikada imati išta od nje. No Liz Jones apsolutno negira da postoji sreća. Izabrala je bezdan koji ne može dobro završiti i uvjerila se da izvan njega ništa ne postoji, čak ni šansa za nešto dobro. Uz to je ovo žena koja je deset godina u novinama pisala kolumnu zaraznog naslova "Zašto bi se trebala rastati od njega", kao i sijaset retardiranih rasprava o "staklenom stropu", "kulturi silovanja", "patrijarhiji" i ostalim imaginarnim neprijateljima feminizma. Broj obitelji i ljudskih sudbina koji je pomogla razoriti time mjeri se u tisućama. Feministice ne postaju takvima zbog ružnoće koju donosi starost - iako, da su bile lijepe, u pravilu se nikada ne bi ni bile učlanile u taj pokret - već zbog karaktera i životnih izbora. Liz i sama prisiljava svog hrčka na posljednji trk pred svoju smrt, te nenamjerno opisuje tu kritičnu razliku:  Ovog Božića, budući da nisam dobila niti jedan poziv da se pridružim obitelji ili prijateljima - pretpostavljam da osamljena, stara, veganska žena bez djece nije draga svakome - tako da ću pokušati živjeti seoski ideal i provesti dan hraneći moje životinje. Otkada je seoski ideal hraniti životinje? Seoski ideal je velika obitelj pod krovom ugrijanim pucketanjem vatre u kaminu, i domaći pršut i salata bez pesticida koju dijelimo s bližnjima s kojima smo nešto sagradili. Ako je hranjenje životinja seoski ideal, onda je svaki čovjek u gradu koji ima kućnog ljubimca zapravo seljak. Njena definicija je tužna lakrdija i izvrtanje tradicionalnog seoskog života. Čak i u umirućim selima, većina starih žena zapravo ima nekog drugog posla nego hraniti životinje. Problem nije u tome što je ona osamljena, stara, veganska žena bez djece. Problem je u tome što ima naprasan i depresivan karakter koji čini vrijeme provedeno s njom ugodnim poput sudjelovanja na otrovnoj sudskoj raspravi. Mogao bih se okladiti da je ona tip žene koji ne može jednostavno reći "ja jedem samo biljne proizvode", već se mora za obiteljskim stolom upuštati u tirade o tome kako drugi "zlostavljaju životinje", kako je "potrebno srušiti zlu patrijarhiju" i kako je tržište rada "heteronormativno" i povezano s "kulturom silovanja". I onda se još čudi zašto nitko ne želi trčati za njenim društvom. Imam 17 mačaka koje štuju na oltaru sv. Mihaela, mojeg psa ovčara. Biti će jaganjaca postavljenih kao u predstavi za Badnjak, i konja čiji se dah ledi na hladnoći. I koliko god bila usamljena, samo će pomisao, sigurna sam, razveseliti mnoge žene koje očajnički pokušavaju napraviti sve za svoje obitelji koje im ostaju trajno nezahvalne. Ti si otrovna, dosadna, arogantna i depresivna, i sada misliš da ćeš svojim primjerom razveseliti nekoga? J**i se, Liz Jones. Oznake: feminizam, feministice, usidjelice, priče sa seksualnog tržišta |
- 17:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 01.10.2013.
Bajka o pametnoj partnerici
|
Htio bih znati gdje mogu naći pametne cure - ne samo lijepe i ženstvene, nego baš pametne. U kojem gradu bi ih bilo najviše? Ili na kojem faksu? - Anonimni čitatelj Nažalost, moj odgovor će biti negativan. Ne zato što pametne cure ne postoje - naprotiv, prosječni IQ za oba spola je jednak, iako muškarci imaju veću varijabilnost i stoga veću šansu biti u kategoriji ili genija ili mentalno hendikepirane osobe. Ako je srednji IQ za žene 100, normalna distribucija nam kaže da 28% žena ima IQ 106-115, a još 9% žena IQ 116-125, te neznatan dio IQ viši od 125. Ovisno o tome što smatraš pametnom, to znači da je svaka treća do svaka deseta žena "pametna". To su vrlo dobri izgledi, ništa gori od potrage za vrlo lijepom, vrlo mladom ili vrlo ugodnom curom. No sa svakim dodatnim kriterijem, tvoje šanse opadaju geometrijskim nizom (jer npr. ako je 75% žena lijepo, 50% žena ženstveno, i 25% pametno, upravo si smanjio svoje šanse za više od 75%). Imaj to na umu.  Po mom mišljenju, samo muškarci s vrlo malo iskustva sa ženama su opsjednuti idejom pridobivanja "pametne cure". Da se poslužimo opet životinjskom analogijom, to je ekvivalent osobe koja nabavlja psa i glavni kriterij joj je da pas zna puno trikova. Ali koji je smisao toga? Bi li radije imao psa koji može izvoditi trikove ili psa koji te voli i stalno je zaigran i pazi na tebe? Naravno, bilo bi lijepo imati sve to zajedno, s najboljim osobinama iz svake kategorije ali vratimo se u realni svijet. Većina pametnih/nerdy muškaraca (pogotovo onih nerdy muškaraca koji misle da su nadprosječno inteligentni ali zapravo nisu) ne razumije da žene nisu inteligentne na isti način kao i muškarci. "Pamet", jednom kada je izvadimo iz konteksta preslagivanja kvadrata na papiru, je nešto složenije od samog IQ-a i sastoji se još od edukacije, načitanosti, kulture, emocionalne inteligencije, socijalne inteligencije, mudrosti, heurističnog razmišljanja, iskustva i učenja na vlastitom iskustvu, učenja na tuđem iskustvu, motivacije, sklonosti mehanizmima obrane, te još mnogo stvari. Kod žena i muškaraca u tim komponentama postoje značajne razlike (ni dobre ni loše, već jednostavno razlike): 1. Žene u pravilu više zanima izgledanje pametnima nego bivanje pametnima. Vrlo je rijetko da ženu iskreno zanima znanje radi znanja, ili brainstorming i kreativnost radi samih sebe, ili da ima nekakvu vještinu ili pasionirani hobi namijenjen samo njoj. Žene rijetko troše vrijeme na takve stvari. Biti "pametna" za žene najčešće znači sredstvo kojim se ostvaruje nekakav cilj, bez urođene vrijednosti kao kod muškaraca. Žene imaju ambicije biti pametne kako bi dobile dobre ocjene i dobre poslove, bile poštovane u društvu, i stjecale opipljivu korist. Žene su jednostavno previše praktične da bi cijele živote iz hira sjedile nad apstrakcijom, poviješću i filozofijom od kojih nemaju direktnu korist. Ovo se vjerojatno najbolje ogleda u činjenici da žene čine manje od 15% članova Wikipedije i jedva 7% urednika. Uređivanje Wikipedije je primjer vrlo vrijednog i intelektualnog ali vrlo nezahvalnog zadatka koji odgovara prvenstveno muškarcima. Ovo ne znači da nema takvih žena, no one su itekako iznimke.  Wikipedija je privukla na sebe bijes zbog imaginarnog "ženomrzstva" - ne samo da muškarci rade taj nezahvalan posao, već ih se onda još i napada zbog toga što su žene odlučile da imaju pametnijeg posla! 2. Zbog velikog ulaganja koje zahtijeva rađanje i odgajanje djece, žene su više orijentirane sadašnjosti, i stvari koje nisu temeljene na sadašnjosti ih manje zanimaju. Iz tog razloga su žene više sklone materijalizmu i društveno su vještije: te stvari donose trenutnu korist, bilo to kroz osobno stjecanje, bilo to kroz manipulaciju muškarcima da stječu za njih. Muškarci ne trebaju uložiti puno kako bi napravili dijete, i nemaju zid koji im poslije nekog vremena nepovratno uništava budućnost, i stoga si mogu priuštiti apstrakciju, zezanciju i gubljenje vremena na znanje radi znanja. Žene nemaju taj luksuz. To nije stvar lijenosti, već prioriteta. 3. Iznimno je rijetko zapravo dobiti intelektualnu stimulaciju od žene. Zapanjujuće je koliko često muškarci projiciraju osjećaj intelektualne stimulacije na ženu samo zato što imaju Jednoitis prema njoj. Područja koja su pretežno sastavljena od žednih masa Beta muškaraca, poput MMO igara, doživljavaju erupciju obožavanja ženske pameti, promućurnosti i vještine čim se u njima pojavi neka žena. Nitko mi ne može dokazati da to nema seksualnu komponentu. Isto vrijedi i za muškarce koji su u stanju oduševiti se zato što im je žena na spoju spomenula da je pročitala nešto od Gogolja, dok bi na isto od drugog muškarca samo slegnuli ramenima. Moć ljepote i seksualnosti se prelijeva u dojam intelekta (i to intelekt temeljen na citiranju nečega što je u većini slučajeva napravio muškarac), ne stvarni intelekt. Hoćeš li od svoje cure dobivati isto intelektualno zadovoljstvo kada opadne njena seksualna privlačnost? Nešto mi govori da nećeš, no s vladavinom koncepta "srodne duše" su ljudi počeli očekivati da partner/ica mora zadovoljavati baš sve njihove potrebe u svakom pogledu. E, pa to u stvarnom životu tako ne ide. Očekuj intelektualne razgovore od prijatelja, ne od cure. 4. Postoje iznimke od broja 3, ali često dolaze s nedostacima. Iako postoji genetska korelacija inteligencije i ljepote, još je jača suprotna korelacija koja kaže da su iznimno inteligentne žene često ružne ili muškaste (makar to bilo i zbog stila i vlastitih odabira, a ne genetike), i često imaju nekakav oblik asocijalnosti ili živčanosti. Zgodne, šarmantne i ženstvene žene najčešće nisu pametne iz jednostavnog razloga što ne moraju biti pametne. Nikada nisu ni morale biti. Mogu sve probleme u životu riješiti drugim metodama. Žena može imati toliki manjak inteligencije da je samo korak iznad hendikepirane (ala Forrest Gump) i svejedno spektakularno uspjeti u životu, biti poštovana i uživati plodove svojih drugih atributa. Da ti možeš riješiti u životu stvari na takav način, ne vjerujem da bi se trudio biti "pametan".  Ayn Rand - pametna da, ženstvena možda, lijepa ne  Natalie Portman - pametna da, ženstvena možda, lijepa da. Ali ne mogu sve žene biti Natalie Portman. 5. Što je žena pametnija, to više treba igru (uključujući i kretensku igru). Kao prvo, negdje vani uvijek postoji netko s više igre od tebe. Kao drugo, čast iznimkama, žene s visokim IQ-om su (barem u današnjoj okolini) često neproporcionalno dramatične, zahtjevne i potrebni su im ekstremni izrazi dominacije za održavanje dugoročne veze. Većini muškaraca tako nešto ne dolazi prirodno i nikada neće dolaziti bez jako puno vježbe i promjene osobnosti. 6. Ne moraš se bojati da ti djeca neće biti pametna ako ti žena nije pametna. DNA dolazi sa svih strana obiteljskog stabla, ne samo od vas dvoje. Čak i kada bi se htio upuštati u tako neobičan genetski inženjering, bilo bi previše pojednostavljeno tvrditi da pametne žene imaju pametnu djecu, a glupe žene glupu. Osim toga, inteligencija kao genetska sposobnost ne vrijedi toliko koliko ti se čini na prvi pogled, pogotovo kod žena. Ironično je da ćeš imati puno veću šansu nastaviti svoju lozu ako imaš pet kćeri s prosječnim IQ-om koje su lijepe, šarmantne i traže normalnog muškarca, nego ako imaš pet kćeri koje su izrasle u agresivne, naprasne, promiskuitetne feministice s kratkom crvenom kosom. Zaključak: muškarcu su koristi i mane od pametne partnerice toliko izmiješane da ne vidim zašto bi itko to postavio kao prvi kriterij odabira. U najboljem slučaju, nisi ostvario značajnu korist, a hendikepirao si svoje šanse jer si dodao još jedan kriterij na popis koji je već ne sadrži puno kandidata, time smanjivši broj potencijalnih prilika. U najgorem, direktno si naštetio sebi kroz idoliziranje, bijelo vitezovanje i trčanje za ženama koje imaju veću šansu uništiti ti život na načine mnogo bolnije od imanja prosječno inteligentne djece ili odsustva razgovora o Baudelaireu. Ovo se možda ne odnosi na sam IQ - visok IQ blago smanjuje šansu za razvod (iako ni blizu toliko kao recimo djevičanstvo) - ali dobro znamo da čitatelj nije imao namjeru dati svakoj curi koju upozna IQ test, već se ravna po nekoj svojoj definiciji pametnog, što može značiti jako puno stvari. Ako naletiš na ženu koja je savršena po važnim osobinama i uz to je pametna, uzmi je (i sam poznajem ponešto takvih žena). Ali nemoj se nikada odricati važnih osobina zbog pameti. Oznake: žene, inteligencija, odabir partnera |
- 15:43 - Komentari (36) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
