Htio bih znati gdje mogu naći pametne cure - ne samo lijepe i ženstvene, nego baš pametne. U kojem gradu bi ih bilo najviše? Ili na kojem faksu?
- Anonimni čitatelj
Nažalost, moj odgovor će biti negativan. Ne zato što pametne cure ne postoje - naprotiv, prosječni IQ za oba spola je jednak, iako muškarci imaju veću varijabilnost i stoga veću šansu biti u kategoriji ili genija ili mentalno hendikepirane osobe. Ako je srednji IQ za žene 100, normalna distribucija nam kaže da 28% žena ima IQ 106-115, a još 9% žena IQ 116-125, te neznatan dio IQ viši od 125. Ovisno o tome što smatraš pametnom, to znači da je svaka treća do svaka deseta žena "pametna". To su vrlo dobri izgledi, ništa gori od potrage za vrlo lijepom, vrlo mladom ili vrlo ugodnom curom. No sa svakim dodatnim kriterijem, tvoje šanse opadaju geometrijskim nizom (jer npr. ako je 75% žena lijepo, 50% žena ženstveno, i 25% pametno, upravo si smanjio svoje šanse za više od 75%). Imaj to na umu.
Većina pametnih/nerdy muškaraca (pogotovo onih nerdy muškaraca koji misle da su nadprosječno inteligentni ali zapravo nisu) ne razumije da žene nisu inteligentne na isti način kao i muškarci. "Pamet", jednom kada je izvadimo iz konteksta preslagivanja kvadrata na papiru, je nešto složenije od samog IQ-a i sastoji se još od edukacije, načitanosti, kulture, emocionalne inteligencije, socijalne inteligencije, mudrosti, heurističnog razmišljanja, iskustva i učenja na vlastitom iskustvu, učenja na tuđem iskustvu, motivacije, sklonosti mehanizmima obrane, te još mnogo stvari. Kod žena i muškaraca u tim komponentama postoje značajne razlike (ni dobre ni loše, već jednostavno razlike):
1. Žene u pravilu više zanima izgledanje pametnima nego bivanje pametnima. Vrlo je rijetko da ženu iskreno zanima znanje radi znanja, ili brainstorming i kreativnost radi samih sebe, ili da ima nekakvu vještinu ili pasionirani hobi namijenjen samo njoj. Žene rijetko troše vrijeme na takve stvari. Biti "pametna" za žene najčešće znači sredstvo kojim se ostvaruje nekakav cilj, bez urođene vrijednosti kao kod muškaraca. Žene imaju ambicije biti pametne kako bi dobile dobre ocjene i dobre poslove, bile poštovane u društvu, i stjecale opipljivu korist. Žene su jednostavno previše praktične da bi cijele živote iz hira sjedile nad apstrakcijom, poviješću i filozofijom od kojih nemaju direktnu korist. Ovo se vjerojatno najbolje ogleda u činjenici da žene čine manje od 15% članova Wikipedije i jedva 7% urednika. Uređivanje Wikipedije je primjer vrlo vrijednog i intelektualnog ali vrlo nezahvalnog zadatka koji odgovara prvenstveno muškarcima. Ovo ne znači da nema takvih žena, no one su itekako iznimke.
Wikipedija je privukla na sebe bijes zbog imaginarnog "ženomrzstva" - ne samo da muškarci rade taj nezahvalan posao, već ih se onda još i napada zbog toga što su žene odlučile da imaju pametnijeg posla!
2. Zbog velikog ulaganja koje zahtijeva rađanje i odgajanje djece, žene su više orijentirane sadašnjosti, i stvari koje nisu temeljene na sadašnjosti ih manje zanimaju. Iz tog razloga su žene više sklone materijalizmu i društveno su vještije: te stvari donose trenutnu korist, bilo to kroz osobno stjecanje, bilo to kroz manipulaciju muškarcima da stječu za njih. Muškarci ne trebaju uložiti puno kako bi napravili dijete, i nemaju zid koji im poslije nekog vremena nepovratno uništava budućnost, i stoga si mogu priuštiti apstrakciju, zezanciju i gubljenje vremena na znanje radi znanja. Žene nemaju taj luksuz. To nije stvar lijenosti, već prioriteta.
3. Iznimno je rijetko zapravo dobiti intelektualnu stimulaciju od žene. Zapanjujuće je koliko često muškarci projiciraju osjećaj intelektualne stimulacije na ženu samo zato što imaju Jednoitis prema njoj. Područja koja su pretežno sastavljena od žednih masa Beta muškaraca, poput MMO igara, doživljavaju erupciju obožavanja ženske pameti, promućurnosti i vještine čim se u njima pojavi neka žena. Nitko mi ne može dokazati da to nema seksualnu komponentu. Isto vrijedi i za muškarce koji su u stanju oduševiti se zato što im je žena na spoju spomenula da je pročitala nešto od Gogolja, dok bi na isto od drugog muškarca samo slegnuli ramenima. Moć ljepote i seksualnosti se prelijeva u dojam intelekta (i to intelekt temeljen na citiranju nečega što je u većini slučajeva napravio muškarac), ne stvarni intelekt.
Hoćeš li od svoje cure dobivati isto intelektualno zadovoljstvo kada opadne njena seksualna privlačnost? Nešto mi govori da nećeš, no s vladavinom koncepta "srodne duše" su ljudi počeli očekivati da partner/ica mora zadovoljavati baš sve njihove potrebe u svakom pogledu. E, pa to u stvarnom životu tako ne ide. Očekuj intelektualne razgovore od prijatelja, ne od cure.
4. Postoje iznimke od broja 3, ali često dolaze s nedostacima. Iako postoji genetska korelacija inteligencije i ljepote, još je jača suprotna korelacija koja kaže da su iznimno inteligentne žene često ružne ili muškaste (makar to bilo i zbog stila i vlastitih odabira, a ne genetike), i često imaju nekakav oblik asocijalnosti ili živčanosti. Zgodne, šarmantne i ženstvene žene najčešće nisu pametne iz jednostavnog razloga što ne moraju biti pametne. Nikada nisu ni morale biti. Mogu sve probleme u životu riješiti drugim metodama. Žena može imati toliki manjak inteligencije da je samo korak iznad hendikepirane (ala Forrest Gump) i svejedno spektakularno uspjeti u životu, biti poštovana i uživati plodove svojih drugih atributa. Da ti možeš riješiti u životu stvari na takav način, ne vjerujem da bi se trudio biti "pametan".
Ayn Rand - pametna da, ženstvena možda, lijepa ne
Natalie Portman - pametna da, ženstvena možda, lijepa da. Ali ne mogu sve žene biti Natalie Portman.
5. Što je žena pametnija, to više treba igru (uključujući i kretensku igru). Kao prvo, negdje vani uvijek postoji netko s više igre od tebe. Kao drugo, čast iznimkama, žene s visokim IQ-om su (barem u današnjoj okolini) često neproporcionalno dramatične, zahtjevne i potrebni su im ekstremni izrazi dominacije za održavanje dugoročne veze. Većini muškaraca tako nešto ne dolazi prirodno i nikada neće dolaziti bez jako puno vježbe i promjene osobnosti.
6. Ne moraš se bojati da ti djeca neće biti pametna ako ti žena nije pametna. DNA dolazi sa svih strana obiteljskog stabla, ne samo od vas dvoje. Čak i kada bi se htio upuštati u tako neobičan genetski inženjering, bilo bi previše pojednostavljeno tvrditi da pametne žene imaju pametnu djecu, a glupe žene glupu. Osim toga, inteligencija kao genetska sposobnost ne vrijedi toliko koliko ti se čini na prvi pogled, pogotovo kod žena. Ironično je da ćeš imati puno veću šansu nastaviti svoju lozu ako imaš pet kćeri s prosječnim IQ-om koje su lijepe, šarmantne i traže normalnog muškarca, nego ako imaš pet kćeri koje su izrasle u agresivne, naprasne, promiskuitetne feministice s kratkom crvenom kosom.
Zaključak: muškarcu su koristi i mane od pametne partnerice toliko izmiješane da ne vidim zašto bi itko to postavio kao prvi kriterij odabira. U najboljem slučaju, nisi ostvario značajnu korist, a hendikepirao si svoje šanse jer si dodao još jedan kriterij na popis koji je već ne sadrži puno kandidata, time smanjivši broj potencijalnih prilika. U najgorem, direktno si naštetio sebi kroz idoliziranje, bijelo vitezovanje i trčanje za ženama koje imaju veću šansu uništiti ti život na načine mnogo bolnije od imanja prosječno inteligentne djece ili odsustva razgovora o Baudelaireu. Ovo se možda ne odnosi na sam IQ - visok IQ blago smanjuje šansu za razvod (iako ni blizu toliko kao recimo djevičanstvo) - ali dobro znamo da čitatelj nije imao namjeru dati svakoj curi koju upozna IQ test, već se ravna po nekoj svojoj definiciji pametnog, što može značiti jako puno stvari.
Ako naletiš na ženu koja je savršena po važnim osobinama i uz to je pametna, uzmi je (i sam poznajem ponešto takvih žena). Ali nemoj se nikada odricati važnih osobina zbog pameti.
Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prilična prašina oko toga što sam ustvrdio da je igra mnogo širi pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas žene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odražavaju klasično poželjne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili brižnosti - recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privlačan. Tko bi rekao?
(Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog zašto jednostavno ne mogu ozbiljno shvaćati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upućene - ako se tako nešto može dogoditi već zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shvaćati ozbiljno one koji pokušavaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je već tema za drugi put...)
Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre?
Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego što misliš
Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s više stajališta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privlačnosti? Ne nekim posebnim redom, za muškarce su to novac, izgled, tjelesna građa, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl.
Očito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija možda ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vještinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i društvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, možemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomaže u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno rečeno, pamet nije dovoljno snažan faktor privlačnosti da uspješno nadoknadi deficit u drugim područjima.
A i kad izađeš, ne dobiješ ništa posebno
Ipak, to ne znači da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike većine žena, koja je definirana ovako:
Hipergamija: vrlo česta i vjerojatno urođena ženska sklonost:
a) što kvalitetnijem muškarcu
b) muškarcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu).
Na isti način kao što mnoge supruge gube seksualnu privlačnost prema muževima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim područjima. Dio je normalne ženske prirode da traži muškarca superiornijeg u što je više moguće područja (osim možda izgleda - nije lijepo kada se drugi više dive tvom partneru nego tebi). Među ostalim je tu i inteligencija. Velika većina žena se jednostavno ne želi osjećati mentalno superiornom svom tupom muškarcu (iako će to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima područjima, kao što je "ono nešto").
Stoga, mogli bismo reći da visoka inteligencija nije sama po sebi nešto što napaljuje žene, ali je definitivno nešto što ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne znaš što znači riječ "relativno", ili tako nešto najočitije, prilično sam siguran da će istog trena početi pronalaziti mane kod tebe i u drugim područjima. Naravno, ne trebam ni reći da su razvijanje tvojeg obrazovanja, riječnika, načitanosti i brzog razmišljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog žena.
A igra? E, tu stvari već postaju zanimljivije. Odgovor će ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (noćna ili dnevna igra, ili društveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najvažnijih komponenti igre na kojemu sam s po tri označio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj.
Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosječnu inteligenciju, a čak i ako im inteligencija pomaže, opet nije presudna. Mentalni okvir - samopouzdanje i čvrstoća interne igre - jednako je važan kao i pojedinačna tehnika, ako ne čak i više. To je razlog zašto mnogi ljudi koji nauče napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet naučene linije, ili ih je lako urušiti čim im cura zada prvi drama test.
Dapače, s iskustvom stvari kao "brzo razmišljanje" postaju mnogo manje važne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u običnu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opuštanja, a ne inteligencije - dapače, previsoka inteligencija je često povezana s društvenom anksioznošću, što zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previše pametne osobe.
I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosječan Beta tip vjerojatno nema utemeljeno više od jedne ili dvije.
Zaključak: Imati stav oštar i hladan poput čelika već je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina "donesi filmove".
Prije par mjeseci, moj post "Jesi li Alfa? (Test za ŽENE)" je podigao prilično prašine. Nije bilo nimalo čudno: po njemu je ženska vrijednost na seksualnom tržištu bila sastavljena od sljedećeg:
20% mladost
30% ljepota tijela
25% ljepota lica
25% karakter i osobnost
0% edukacija i duhovnost
0% prihodi i financije
0% društveni status i postignuća
0% majčinstvo, odgajateljstvo i obitelj
Najvažniji faktor ženske vrijednosti. Sorry.
Nije li ovako karakterizirati žene bezdušno? Nitko se ne slaže više od mene: to je je**no okrutno!Žalosti me da su se stvari svele na to. Ironično, iako žene nisu nikada u povijesti imale više moći i izbora, neke stvari su postale puno teže nego u prošlosti. No vlak je otišao i vjerojatno se neće nikada više vratiti. Možemo samo gledati u posljednji vagon kako zamiče u maglu i razmišljati o tome zašto je donjih pet faktora tako potonulo.
"Prekrasna je, ali nema baš dobru edukaciju" mi nikada ne bi palo na pamet. Vidim ženu na ulici, u klubu, na faksovima i putovanjima. Edukacija kod žena nikada nije bila previše značajna - u najboljem slučaju razlika između nikakvog i gospodskog odgoja je bila razlika između nepismenosti i pismenosti, ali taj mali dio je mogao učiniti značajnu razliku u tome za kakvog će muškarca poći. Isto se detaljnije opisuje u mnoštvu starijih knjiga, od Dostojevskoga pa još mnogo dalje u povijest.
Duhovnost, nekada značajna (unatoč biblijskom poimanju žena kao "grešnog spola"), također je otišla nizbrdo. U prošlosti je bilo prilično rašireno vjerovanje o moralnoj superiornosti žena, no danas nitko zdravog razuma više ne može reći da je jedan spol inherentno moralniji, čistiji ili bolji od drugog.
Prihodi i financije: žene nikada prije nisu imale ikakve značajne prihode, iako je dio postojao, no bio "zaključan" u obitelji. Svi znamo priču o "onoj koju nitko neće jer nema miraz". Danas, kada žene imaju svoje prihode, to bi trebao biti značajan plus, kada bi se očekivalo da se brinu o muškarcima, financijski im pomažu i uzdržavaju ih. Nažalost, to nije slučaj, dapače neproporcionalno je obrnuto. Stoga su ženske financije i dalje beznačajan faktor i takve će ostati dok god muškarac kao dominantni zaštitnik bude društveno očekivana, zakonski regulirana i čak genetski poželjna osobina.
Nikada se ne može imati toliko novca da se ne očekuje ovo.
Društveni status i postignuća su, isto kao i edukacija, nešto što su žene nedavno stekle, no što se kosi ne toliko s muškim ukusima koliko sa sveprisutnom njenom potrebom za dominantnosti partnera. Logika ide, ako žene privlače moćni muškarci, zašto ne bi bilo i obrnuto? Ali do toga je dugačak put i uopće nije sigurno da će ljudska rasa ikada stići tamo. U najgoru ruku, inzistiranje na tome kako je ženski status nešto privlačno (naspram nreutralnog) će ostaviti mnoge u prašini.
Majčinstvo, odgajateljstvo i obitelj su ono što je bilo najgore pogođeno. Žene će uvijek imati neku vrijednost u ovom području, barem dok se ne učini poptuno dostupnom prodaja jajašaca ili kloniranje matičnih stanica. No prošli su dani kada je bilo sasvim normalno da muškarac odabere partnericu po očekivanjima kakva će biti majka, a ne po izgledu. Pojednostavljeno rečeno, ukupni izgled bi u prošlosti nosio možda tek 20%, te bi bio zanemariv u odnosu na "trivijalne" stvari kao što su hoće li žena obavljati kućanske poslove ('kućanica' se ne računa u BDP no, po tržišnoj vrijednosti svega što napravi, vrijedi jako puno).
Za sve ovo nitko nije kriv kao pojedinac. Stvari su se jednostavno promijenile i to je to. Nijedna žena se ne bi morala udati, ne bi morala imati djecu i raditi kućanske poslove, trebala bi se zabavljati i trebala bi sama odlučivati što će sa svojim životom, to će se složiti svatko normalan. No kada to oduzmemo što nam onda ostaje? Ostaje, pogodili ste, izgled. Ako usporedimo odnos "snaga", činjenicu da se ženska seksualna vrijednost svela na izgled (70%), a muška na šarm (Igru) (50%), razlika među spolovima postaje gotovo... beznačajna.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu