Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Živio jednom jedan pobožan starac. Kako su se njegovi dani bližili kraju, sve je više osjećao da u svojem dugom životu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti.

Padao je na koljena i molio: "Bože, poslušaj me! Bio sam dobar čovjek. Do sada Te nisam ništa molio i davao sam Ti hvalu za sve što si mi darivao. Zato Te molim, usliši mi ovu molbu: Daj da jednom do­bijem na lutriji!"

Prošli su tjedni, ali ništa se nije dogodilo. Zato je opet molio za dobitak na lutriji. Opet ništa.

Nakon mjeseci neuslišane molitve opet se obratio Bogu: "Gospodine, hoćeš li me na trenutak saslušati? Sve što molim je jedan dobitak na lutriji!"

I s neba se začuje glas: "Pa kupi već jedom tu srećku!"

- narodna pripovijest

Bok Ignisse imam jedno pitanje.

U zadnje vrijeme dolazim u situacije da se imam priliku zabavljat i seksat sa zenama koje me fizicki ne privlace jako ( ne, nisu debele to uopce ne dolazi u obzir). Na nekoj skali do 10 su 4/10.

E sad problem je sta se ja sa tim zenama ne zelim seksat jer mislim da mogu bolje. Ali kod nekoga ko je relativno nov u igri i u "red pill" razmisljanju i pogledu na svijet imam podijeljena stajališta oko toga.

Dali ja cinim pravu stvar kad propustam takve prilike ili upravo zato sto propustam prilike, štetim sam sebi i razvoju vlastite igre?

Mislim da nije realno ocekivati od momka koji je u zivotu bio duboko zabrazdio u Beta planinu da se odmah na temelju teorije igre i crvene pilule pocne seksati sa zgodnim zenama.

Ali opet sa druge strane nije li upravo to odlika slabog muskarca, dakle seksanje sa zenama koje ga zapravo ne privlace?

Pozdrav!

"Uvijek sam htio izaći s visokom djevojkom, i kada sam je upoznao ona se savršeno uklapala u to."

“Kada smo se upoznali, meni je bilo 16 godina,” rekla je. “I dalje sam bila pomalo djetinjasta i samo sam se poigravala s njim neko vrijeme, čak me i živcirao - kao da je neki suparnik kojeg mrzim."

“Jednostavno mi se nije sviđao i htjela sam ga lupiti svaki put kad smo se vidjeli.”

Nadišavši svoje razlike, par živi zajedno već više od godine dana. Gospođa de Cruz Silva dodala je da se nada da će uskoro zatrudnjeti.

Bilo je to prije puno godina, kada sam u jednom velikom stranom gradu odsjeo u hostelu. U veseloj alkoholnoj atmosferi, provodio sam laganu igru nad slatkom plavom britanskom curom koja je za velikim stolom sjedila pored mene. Nju ćemo nazvati Annie. Smijala se nečemu što sam joj pričao o prijašnjem hostelu u kojem sam odsjeo i pitala koliko sam cura imao u životu. Stvari su dobro napredovale i bilo je izgledno da ćemo se do kraja večeri poljubiti. Iako bih rado napredovao i dalje od toga, znao sam da ona ostaje u tom gradu i hostelu još barem nekoliko dana, tako da nije bilo nikakve žurbe.


Otprilike ovako, samo ljudi sjede po velikoj dnevnoj sobi i balkonu

Negdje oko ponoći, u društvu se pojavila želja za odlaskom u disko. Cool! Moći ćemo malo plesati i zabavljati se. Otišao sam se malo urediti, isto kao i Annie koju je odvukla njena prijateljica. Društvu je trebalo poprilično vremena za skupljanje svih koje je zanimao disko, tako da sam se vrzmao po hostelu, razgledavao što se događa i pričao s drugim ljudima (nisam htio biti priljepak i čekati Annie pred njenom sobom).

Izašli smo na ulicu. Hladan sjeverni zrak, barem u odnosu na naša tjelesa zagrijana vrevom hostela, štipao nas je po rukama. Noć je izuzev našeg ljudskog roja od 50-ak članova bila prilično tiha. Nisam mogao dočekati da napokon dođem u disko, gdje ću trgnuti nešto, rasplesati se i vjerojatno vidjeti koliko se zapravo sviđam Annie. Moje oči potražile su je kroz gomilu i ugledale je blizu prednjeg dijela, gdje je pričala s nekim tipom koji ju je držao u opuštenom zagrljaj----

---- čekaj, što?

Protrljao sam oči, ali slika se nije promijenila. Stvarno, tamo je bila Annie - u zagrljaju s drugim tipom iz hostela za kojega nisam znao ništa osim da je tu večer stigao iz Njemačke i da je imao kričav glas. Kako je samo to napravio? Bio je relativno visok ali ne u dobroj formi, u kasnim 20-im ili ranim 30-im, nerdy izgleda s ogromnim ovalnim naočalama ispod čupaste plave kose.

E sad, jest da je Annie bila već pomalo pripita, ali nije teturala ili tako nešto; možda se se ponašala malo veselije i to je bilo to. Ali iako nije govorila ništa što bi ukazivalo na očaranost tim novim likom na sceni, nije se pokušavala odmaknuti iz zagrljaja. To me sve prilično pogodilo. Moja igra bila je tek u povojima i takvi šokovi su mi teško padali. U kasnije će mi se to ne samo rjeđe događati, već će mi i postati refleks samo slegnuti ramenima i okrenuti se prvoj sljedećoj curi, no to nije bilo "kasnije doba".

Kada smo stigli u disko, skupili smo se u male grupice unutar gomile; ja sam se našao skupa s tim tipom, Annie, i njenom prijateljicom koja je za razliku od nje pokazivala da joj je pomalo dosadno i često se okretala prema van. Unatoč tome, kada je tip pokušao odvući Annie negdje sa strane, ona je krenula za njim. Ja, šutljiv i i dalje ne znajući što napraviti, krenuo za njima. Iako ni ovaj nije postizao značajne pomake ni s Annie ni s njenom prijateljicom, noć je bila duga. Znao sam da je glavna stvar koju je potrebno napraviti izolirati je kako bih mogao eskalirati na miru, i dobro sam znao da to zna i on.

Negdje se u tom trenutku u meni rodila dijabolična, krajnja ideja: ako neću ja uspjeti s Annie, e onda nećeš ni ti!



Ustrajan u tome da cockblockam uljeza, odlučio sam u sebi da ću ga slijediti kamo god je pokuša odvući. U tom trenutku, nije mi bilo bitno što ću ja napraviti ili neću napraviti s njom; bilo mi je važno samo da ne uspije nitko drugi. Kada danas razmišljam o tome, ne mogu se ne smijati samom sebi, no u tom trenutku sam stvarno bio pun loših emocija. Gdje bijeli vitezovi cockblockaju svim silama zbog svojih deluzija o čednosti žena koje treba zaštititi od vlastitih izbora poput male djece, ja sam cockblockao iz ljubomore.

Nakon otprilike 4-5 takvih rošada tijekom sat vremena, tip je primijetio što radim. "Hej, možeš li nas ostaviti same?" rekao je.
"Zašto?" pitao sam ja kao da ne znam.
"Zbog privatnosti."
Šutio sam i premišljao se, tražeći što reći.
"Stvarno, to bi mi značilo. Samo idi u neki drugi dio kluba i zabavi se."

S tim riječima, osjetio sam kako se balon otrova u meni ispuhuje. Vidiš stvarno, to ima smisla! Duboko sam udahnuo, slegnuo ramenima i otišao. Vrzmao sam se još malo po disku i zatim se vratio u hostel spavati dok u sobi nema pijanih Francuza. Sljedećih dana ću iznenada postići puno veći uspjeh u obliku mlade Australke, no to je već priča za drugi put. Nemam ni najmanjeg pojma je li tip iz Njemačke uspio završiti s Annie ili ga je možda još većim cockblockom dokrajčila njena prijateljica ili se dogodilo nešto sasvim treće. Od tog trenutka je nešto kliknulo u meni; jednostavno sam prestao obraćati pozornost na takve sitnice.



I to je bio posljednji put da je Igniss cockblockao nekoga.

Kretenska igra: način ponašanja u kojemu muškarac ženu:
A) tretira kao seksualni objekt,
B) ne shvaća je ozbiljno,
C) samopouzdan je i nikada se ne ispričava.

Noć je i jedan muškarac je izašao s društvom u disko. U bučnoj atmosferi potmopognutoj alkoholom, ljudi se prirodno miješaju, pa je tako i naš junak napustio svoju grupu i malo pored plesnog podija odlučio prići curi koja stoji sama. Ispršen, s ležernim osmijehom na licu i siguran u svoje sposobnosti, on joj prilazi i otvara usta. Sve ide dobro i čini se da ona uživa u njegovom prisustvu. No kada je on nakon pet minuta lagano primi za podlakticu i kaže "hajdemo plesati", ona se strese i odgovori: "sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala."

"Ali Ignisse, kako ću ja naučiti napamet sve ove stvari? Meni to nikada ne bi palo na pamet reći!"

- reakcija na "To nikada ne bi radilo na meni!"

Evolutionary Psychology, www.epjournal.net – 2011. 9(2): 147-180, Original Article
Implicitna teorija samopouzdanja: posljedice percipirane razine samopouzdanja na romantičnu poželjnost

Uzorak: 182 heteroseksualnih studenata (60 muških, 122 ženskih)

Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti.

Iz tvog maila zaključujem da si novi pridošlica u svijet igre i muškosfere. Djelomično u tome i jest problem. Progutati crvenu pilulu nije nimalo slično pritiskanju prekidača na svjetiljci. Ne postoje 100% uključeno i 100% isključeno. Bolja analogija bi bila reći da je to kao brzinomjer, u kojemu se kazaljka polako pomiče prema željenoj brzini, ponekad je i promašuje, zatim opet pada ispod željenog.

Potrebno je neko vrijeme dok se ne dovedeš u optimalno stanje. To većini traje mjesecima, a nekima i godinama. Nema u tome nikakve sramote, niti je to išta neprirodno. Naša trenutna osobnost je formirana tijekom nekoliko desetljeća - što misliš koliko je potrebno za modifikacije?



Kako čitam stvari koje pišeš, imam puno simpatije za sve što osjećaš. Isto tako mi nije teško prepoznati kako i zašto dolazi do tih osjećaja. Kada bismo na uzmianje crvene pilule projicirali poznatu podjelu na "5 faza tugovanja", rekao bih da si trenutno u fazi ljutnje. To je najopasnija faza zato što je nužna ali kontraproduktivna, i zato što lako može paralizirati misli u negativnosti. Nije predviđeno zaustavljanje u njoj.

Ušao si u jedan novi svijet i otkrio vrlo uznemirujuće stvari. Normalno je da te to šokiralo, jer je to jedini način kojim se možeš izvući iz prijašnje faze s kojom si odrastao i proveo desetke godina - faze negiranja - ali to ne znači da trebaš otići u suprotnom smjeru. Kako bi se izbavio, moraš se izbaviti u umjerenost, ne u suprotnu stranu.

Nakon što si pročitao istinu o seksualnim preferencijama, brakovima, ženama, njihovim hrčcima, hipergamiji i svim drugim značajkama igre, počeo si mrziti žene i ono što one predstavljaju. Dehumanizirao si ih. Vidim to iz toga što ih sasvim ozbiljno zoveš "metama", što je možda i pogrešnije od utješne misli "sve su žene (riječ na 'd' (ili 'k')). Sasvim je normalno da te takve stvari frustriraju - bilo bi čudno da to ne čine - ali to ne bi trebalo prijeći u neprijateljstvo. Priroda stvari je jednostavno takva, ni dobra ni loša. Biologija je iznad morala.



Nije sad važno je li objektivno to istina ili nije, i do kolike je mjere točno i iz kojih razloga, i je li to zavjera ili nije. Ne imati iluzije je zdravo. Imati standarde je zdravo. Održavati određenu distancu i ne očekivati ništa je zdravo. Mrziti nije zdravo. Ne daj da te to povuče u drugi ponor umjesto da te izvadi iz prvoga.

Sve to je prilično jasna indikacija da ti je igra trenutno loša i da ti to uzrokuje probleme. Uz to, spominješ da često slušaš RSD. Tehnike koje si napisao me podsjećaju na njihov program "Beast Mode", za koji sumnjam da je dobar način za učenje igre iako je na površini cool. Interakcija sa ženama ne bi trebala biti toliko intenzivna i energična. Upoznavanje i spojevi su uzbudljivi, ali nisu adrenalinski. Nije potrebno pumpati se kao za rat u kojem ćeš sudjelovati. Interakcija sa ženama u nekim stvarima jest nadmudrivanje, ali čak i tada bi trebala biti prilično opušteno iskustvo. Ovdje ne mislim na "samo budi svoj", savjet koji prezirem zbog njegovog fatalizma, već te samo upućujem da dok mijenjaš sebe, što je pozitivno, činiš to pomalo.

Vjerujem da je to glavni razlog zbog kojega uspijevaš donekle uspostaviti početne kontakte ali se ne uspijevaš nimalo povezati sa ženama kojima prilaziš, tako da u vašem odnosu ne nastaje nikakva intimnost i ne miče se s mjesta. Čak i sa raznim oblicima kvarenja ženskog ponašanja i rasta neuljudnosti, takve stvari ti se događaju alarmantno često i na vrlo neobičan način zbog kojega sam došao do ovog zaključka. Svijet može biti sj**an i neugodan, ali opet nema razloga da bude toliko natprosječno takav.

Sljedeća faza igre je stabilizacija. Koristiš puno PUA terminologije, što je u redu iako nije baš moj stil, ali ona bi trebala biti tu kao podsjetnik koji s vremenom internaliziraš, ne kao popis s kojega skidaš stavke kao što trenutno imam dojam. Tvoje interakcije se doimaju malo robotskima. Umjesto da zapravo komuniciraš s ljudima oko sebe, prevelika analiza te paralizira i ne dozvoljava ti da odrediš što je važno, a što nije. Tvoj logički dio gazi emocionalni. Moraš se uravnotežiti.

Na početku se ne vrijedi brinuti tko ima "viši položaj" kada tek počinješ pričati sa ženama. Nema nikakvog položaja ako još niste ni izašli na teren. Vaša interakcija se nije još ni dogodila, nema potrebe planirati toliko unaprijed jer to vodi u nadigravanje. Napreduj malim koracima, uživaj u malim zalogajima napretka i nemoj se ugušiti osjećajem da iznenada radiš nešto potpuno strano.

Svi smo to prošli i svi smo bili u tom mračnom mjestu. Znamo da je nezgodno. Kada ljudi kažu da je crvena pilula zalogaj koji je teško progutati, to nije šala.

Treba ti samo više vremena i opuštenosti. Ne brini još za ishode. Jednom kada pređeš u sljedeću fazu, frustracije koju si nakupio će se znatno smanjiti, i počet ćeš doživljavati više uspjeha.

Sretno,
Igniss

Točno se sjećam prvog puta kada sam ja dramom testirala muškarca. Bila sam u 8. osnovne, a on je bio u 1. srednje. Upravo sam doselila u njegov kvart. Bio je visok, sladak tip, obećavajući nogometaš. Sviđala sam mu se, i bio je vrlo pažljiv i dobar prema meni.

Jednog dana, pričao mi je o pogrebu svog oca prošle godine. Kada mi je opisivao svoje osjećaje dok se približavao otvorenom lijesu, slomio se i počeo plakati. Njegovo veliko, muško tijelo se treslo kako je izlijevao tugu iz svog srca. Osjetila sam val suosjećanja i vlastite tuge, ali i tračak uzbune. Nisam nikada prije bila u ovakvoj ulozi, i osjećala sam se nespremno za nju. Također sam osjećala neprivlačnost dok je plakao na mom ramenu.

[dodatak iz komentara na post Susan Walsh]Da, imala sam poštovanja za delikatnu situaciju kada mi je bilo 14. Sjedila sam, slušala i grlila ga satima. Vidjela sam ga opet, držala njegove ruke i uživala u njegovoj obnovljenoj sreći. No istodobno je razdiralo to što sam ga iz nekog razloga htjela manje viđati. To je bilo strašno razočaranje - moje nade za ovu mladu vezu su bile jednako uništene i nisam to mogla objasniti, iako sam znala da se nešto promijenilo u meni.[/dodatak]

Što sam učinila sljedeće će vas se nesumnjivo dojmiti kao i bezdušno i kao indikativno za pravu žensku prirodu, što naravno i jest bilo. Dijelim ovo priznanje samo zbog potencijala da objasni žensku psihu, i ne mislim da je ikakav način bilo nepredviđeno ili neobično.

Par dana kasnije, opet smo se našli, i on je bio opet bio svoje stare, vesele osobnosti, ali sada uistinu emotivno povezan sa mnom. Pogledao me nježno i rekao mi kako je presretan da je našao tako lijepu djevojku. Pitao me za moju fotografiju, kako bi me mogao vidjeti svaku noć prije zaspi.

Evo što sam ja rekla.

"Dat ću ti sliku, ali samo ako prvo učiniš nešto. Moraš to zaslužiti. Moja najdraža pjesma je 'Band of Gold' Frede Payne. Noćas kada ideš u krevet, uključi radio. Obećaj mi da nećeš zaspati dok je nisi čuo."

Obećao je.

Sljedeći dan poslije škole, došao je kod mene i uzbuđeno mi rekao kako je ostao budan do 3 ujutro dok nisu konačno pustili tu pjesmu. Bio je iscrpljen cijeli dan, ali je napravio točno ono što sam htjela.

Dala sam mu sliku, i ostavila ga tri dana poslije.

S 14 godina, nisam znala dovoljno da prepoznam i shvatim što sam osjećala, osim činjenice da sam sasvim izgubila privlačnost prema njemu. Naslonio se na mene jako i dugo, prije nego je naša veza mogla podnijeti emocionalnu intimu takve vrste, i signalizirao slabost. U mom umu, okrutni test koji sam mu dala je bio davanje još jedne šanse. Jedini način na koji je mogao proći je da me prozove zbog toga što sam bila manipulatorska kuja.

Ne ponosim se ovom pričom. To je priča koju sam oduvijek dijelila sa svojom djecom kao primjer sramotnog ponašanja u mom djetinjstvu. Ali demonstrira vrlo jasno što je drama test, i koliko je bitno da muškarci odbiju igrati.

Takve smo. Ako padneš ključni drama test, nećeš dobiti drugu šansu. Ako ti se zahtjev čini nerazuman ili razmažen, vjeruj svojim instinktima. Više ćeš nam se sviđati zbog toga.

"Samo budi svoj."
(tkđ. "Ono si što jesi")