Svako malo na postovima o Igri susrećem sugestije o tome da zašto muškarac "jednostavno" ne upadne ženi tako da joj samo kaže "sviđaš mi se i ne želim igrati igre, evo ti moj broj pa me nazovi", kao da je to superiorna metoda upada, koja uz to djeluje i filmski cool. Stvarno, zašto ne?
Iako takve stvari ponekad i rade, trebamo se sjetiti da "ponekad" znači "od jednom u 100 do jednom u milijun pokušaja". Možeš li ti kao netko tko traži partnericu, bilo za seks bilo za nešto ozbiljno, progutati ideju da si odbio desetke, stotine i tisuće njih koje bi inače bile potencijalno zainteresirane za tebe? U praksi je takva sugestija samo prikrivanje vrlo stvarne i planirane igre kako bi se izgledalo bolje, ili utočište gubitnika koji se tješe da "eto, mogli bi igrati igre ali neće". Druga strana medalje su, naravno, prodavači magle koji nude kilometarske i neisprobane rutine, hipnoze i ostale sumnjive proizvode kao sredstva zavođenja.
Da se razumijemo, par puta u životu kad radi, ili malo više od par puta ako si celebrity s Todorićevim bogatstvom i izgledom modela, to je krasna stvar. Ah, orgazmični užitak koji dolazi iz toga da joj upadneš i vidiš kako se rastopila od toga što nisi napravio ništa! Koja ekstaza od onoga, kada joj samo pristupiš i zgrabiš i na silu (ala Humphrey Bogart) počneš je ljubiti dok se ona ne otopi u tvojim rukama, savršen osjećaj! A tek ponos!
(ovaj paragraf je toliko predivan, toliko filmski, toliko genijalan da gotovo da izaziva erekciju)
Lijepo je biti rock zvijezda. Ali tvoj posao nije biti je**na rock zvijezda. Iako ti je koristan takav stav, radi se samo o stavu, a ne i o djelima. Tvoj posao je samo dobiti curu koju želiš, sa što većim šansama za uspjeh.
Isto tako, moj posao nije pretvoriti te u najcool igrača na svijetu. Moj posao je filtrirati brda informacija i dati ti savjete i opcije kako bi sam izgradio što bolju igru koja odgovara tvom karakteru.
To je sve.Oznake: interna igra, igra općenito
|