Jedne večeri, kada sam sjedio u udobnoj stolici i pisao nešto kreativno na kompjuteru, na trenutak se moj mozak isključio od razmatranja znanstvenih istraživanja i telegrafirao kroz moje misli sliku gole žene, baš po mom ukusu, kako očekuje da je "obradim". Do sada ništa neobično: naposljetku, muškarci misle na seks mnogo puta više nego žene, od nekoliko puta na dan do dvadesetak puta na sat. Osjetio sam blagu toplinu tamo dolje, karakterističnu za nadolazeće uzbuđenje, i pomislio da bi bilo baš ugodno malo "ispolirati dupina". To će trajati samo par minuta. Polako prelazeći prstima preko erekcije u nastajanju, drugom rukom sam kliknuo na bookmark s videom koji me u zadnje vrijeme posebno palio. I stvarno mi je trebalo samo par minuta; orgazam se raširio kroz mene kao val topline i opuštanja.
Problem je bio u tome što je nakon te minute topline i opuštanja na mene nalegla maglica umora i pospanosti. Letargičan i oslabljen, pokušao sam se koncentrirati na ono što sam prije radio ali nije išlo. Moj um je jednostavno odbio raditi, i nastavio je plutati negdje između opuštenog browsanja interneta i brzo-blijedećeg sjećanja na trenutak zadovoljstva. Negdje vani, kukavica na osušenom čempresu je popratila moju letargiju podrugljivim usklikom nadolazećeg mraka: "UUUUHHHH-HUUUUUU!"
Uistinu "UUUUHHHH-HUUUUUU!"
Prije puno tisućljeća, mnoge religije uključujući i Katoličku koja je najpopularnija na našim prostorima, ustvrdile su grijeh masturbacije. Zašto se to desilo je teško reći: postoje teorije da je "grijeh Onanov (onanija)" kakvog poznamo danas stigao iz pogrešne interpretacije priče. Od Onana se, kako su tada nalagali običaji zbog biološki neprocjenjive vrijednosti žene, očekivalo da oženi udovicu svojeg pokojnog brata i začne s njom dijete, kako bi se svejedno nastavila obiteljska loza. Onan je već imao djecu kojoj je trebao ostaviti znatno nasljedstvo, ili je možda očekivao znatno nasljedstvo i nije ga htio dijeliti s potomcima tuđe žene, no u svakom slučaju, tijekom spolnog odnosa s njom ga je prekinuo i svršio izvan nje.
Bog ga je stoga usmrtio, no to nije bilo zbog seksa bez namjere začeća ili seksualne razvratnosti, već Onanove sebičnosti. Par tisućljeća poslije, pogreška je ipak postala dominantna i masturbacija (i coitus interruptus) kao grijeh snažno živi u našoj perepciji. Zatim smo imali razne lude laičke teorije o masturbaciji, od toga da uzrokuje slijepilo i dlake na rukama, pa do Kellogovog luđačkog agitiranja masovnog obrezivanja (jer se muškarcu bez kožice teže samozadovoljavati i "živjeti u grijehu").
S vremenom smo se riješili i religijskih i laičkih zabluda i, iako su muškarci uvijek masturbirali manjom ili većom frekvencijom, tek od druge polovice 20. stoljeća smo uistinu ušli u doba beskonačnog samozadovoljavanja. I kvragu, kakvo je to savršeno doba ispalo! Prvo softcore erotika, časopisi i kazete, društvena prihvaćenost Rocca Sifredija u analnim pohodima u istočnoj Europi, i na kraju Big Bang: uvođenje interneta, prvo za galerije golišavih slika učitavanih na 56k modemima, pa zatim pikselasti videi downloadani preko ISDN-a, i naposljetku bežični ultra-brzi internet za neograničenu poplavu pornografije svim stanovnicima zemlje!
Internet je za pornografiju!
Uz to, globalna dostupnost pornografije je jedan od mnogih faktora koji utječu na (koliko god se nama činilo da živimo u sve gorem društvu) polagano opadajuće stope kriminala, a posebno seksualnih zločina. Mnogo kaznenih djela (koja, opet, većinom čine mladi muškarci), dolazi iz percipiranih ili stvarnih prijetnji nečijem statusu, a status je glavna stvar koju muškarac ima kako bi privlačio žene. Ako je njegov seksualni nagon već zadovoljen, manja je šansa da će ga dirati "bockanje" njegovog statusa. Sve je to lijepo i krasno, no postoji još jedan problemčić. Mnogo muškaraca je počelo pretjerivati i u pornografiji i u masturbaciji i sada trpe posljedice zbog toga.
Jedan od glavnih problema s modernom internet pornografijom nije u učestalosti konzumacije (iako njena dostupnost zasigurno utječe na frekvenciju masturbacije, s problemima koje ćemo poslije opisati), već u pasivnom razvijanju fetiša. Paljenje na vitke mlade žene nije nikakav fetiš, već prirodna muška osobina, kako je već pokazano. Govorim o drugoj vrsti fetiša, i to ne nužno onoj vezanoj za bičeve i lisice. Unutar tih općih pravilnosti, svaki muškarac ima neki svoj tip: brinetu, guzatu, plavu, malih čvrstih grudi, s tangama, visokim petama, madežima, obrijanim ili divljim međunožjem, bojom očiju i kose, blah blah blah blah. To je ono što na skali od 1 do 10 čini neku ženu za nekog muškarca 8, a za nekog 10, ili za nekoga 9 (nevjerojatno lijepa i sexy), a za drugoga samo 7 (zgodna ali ne najljepša). Dakle, pomak je malen u odnosu na fundamentalne faktore privlačnosti, ali postoji.
Sad dodajmo na to mogućnost (ovog trena!) pokretanja YouPorna i pronalaska točno takve žene, s točno tim obilježjima. Bilo kada, u bilo kojoj količini, s bilo kojom varijacijom po želji. Želiš gledati dvije mlade crnokose lezbijke u školskim uniformama kako se zadovoljavaju? Yep. Draže ti je nježno vođenje ljubavi nego grubi brzi seks sa svršavanjem u usta? Imamo oboje. Bi li radije vidio "vruću mamu (Mom I'd like to f**k - MILF)" s crncem s ogromnim penisom? Analni seks na kauču s malom plavom Ukrajinkom. Može! Severinu, Kim Kardashian ili Jennu Haze kako siše nečiju alatku? Samo klikni. Što ako te zanima seks sa životinjama? Ma zašto ne! Crvenokosa naizgled maloljetna cura s dva patuljka? Definitivno. Panseksualna azijska orgija? Hell yeah!
Ukratko, neograničena mogućnost izbora pornografije je ono najpogubnije u njoj, što uistinu dovodi do razvijanja nezdravih navika. Garantirano je da ćeš u njoj naći točno ono što te zanima. A jednom kada možeš birati između dvije identične analne scene s istim kutom penetracije, zavjesama, osvijetljenjem i zvukovima, samo što je u jednoj akterica duge ravne kose boje meda, a u drugoj crnkinja s kovrčama, koliko će te zanimati svi oni videi vanilla, običnog i u usporedbi gotovo dosadnog seksa?
Može se reći da pornografija ponovno ispisuje naše neuralne puteve i kroz otpuštanja hormona sreće oblikuje strukturu zadovoljstva u mozgu - ako ne u našim preferencijama zdravlja, vitkosti i mladosti (koje su već tu postavljene od rođenja), onda svakako u svim drugim sitnicama koje prije nikada nismo mogli tako lako i tako detaljno birati kao danas.
Prikazano na slici: ne prava pornografija, jer je ovo ipak donekle pristojan blog
Zatim je tu i masturbacija. Što je loše s masturbacijom? Ništa, naravno *heh*. Osim sitnica, kao što je drastično smanjivanje razina testosterona (ona se smanjuje i nakon seksa, no cilj igre je doći do obilja seksa sa ženama, a ne sa svojom rukom), a to je vrlo bitno ne samo za tvoju sposobnost da uvjerljivo kroz govor i jezik tijela preneseš svoju muškost, već i općenitu razinu energije, mišiće i sl. Naravno, masturbacija ima i svoje koristi: opuštenost, smanjivanje agresivnosti, poticaj imunološkom sustavu, lijep osjećaj itd. No istodobno je i zarazno privlačna, tako da jednom kada je se uhvatiš nije problem raditi to pet puta na dan. Ako se uhvatiš u situaciji da bi radije ostao doma i malo "krotio zvijer" nego išao vani u društvo ili radio nešto produktivno (čitao, vježbao, učio, bavio se hobijem), ne bi bilo loše razmisliti o tome bi li trebao to malo smanjiti.
Drugi problem masturbacije je tehnika. Za ženu je možda masturbacija s prstima barem donekle slična pravom seksu, no za muškarce se stvar malo više razlikuje: osjećaj koji proizvodi tvoja ruka je prilično različit od osjećaja koji bi ti pružila vagina. Kao prvo, trenje i jačina stiska koji može proizvesti ruka su znatno viši od onih koje može proizvesti većina vagina (a pogotovo onih u koje ulaziš s kondomom, koji unosi još nervoze, smanjenja osjećaja i "umjetnog" - jer se umjesto seksa treba koncentrirati na otpakiravanje, pravilno odmotavanje...). Mogli bi to nazvati "smrtonosnim stiskom", zbog kojega penis može izgubiti osjetljivost na obične, lagane dodire, ili na umjereni stisak vagine.
Što češće masturbiraš, to će ti trebati jači stisak, i spirala počinje. Isto vrijedi i za brzinu - nikakvo divlje "pumpanje" se ne može mjeriti s brzinom ruke, što može naviknuti na u običnom seksu nedostižan doživljaj.
Treći problem je kombinacija masturbacije i pornografije. Ovo je vjerojatno najopasnije od svega, jer predstavlja pozitivnu povratnu petlju: kondicionirani fetiši koji nastaju beskonačnim pregledanjem pornografije potiču i na sve više i više masturbacije (i to naj-naj-masturbacije jer se ipak radi o sceni koja te napaljuje do samih granica tvoga tijela), a obična stimulacija postaje sve manje i manje efikasna osim ako ne bude popraćena baš idealnom scenom po želji. I tako kreće začarani krug, sve do erektilne disfunkcije. Problem koji iz toga može nastati može ozbiljno otežati povratak na seksualno tržište. Pogotovo u doba kada muška plodnost zbog mnogo razloga (po meni najvažniji xenoestrogeni u plastici i hrani, te nezdrav život i sl.) opada, opisana dinamika prijeti znatnom ubrzanju trenda napuštanja seksualnog tržišta, ovaj put bez mogućnosti povratka.
Q&A: "Ali ja se redovito seksam, i uz to masturbiram, i gledam pornografiju, i ništa mi ne smeta!"
- Bravo! Ali većini to troje dolazi u fazama, ne u kontinuitetu. Stoga i postoje navedeni rizici.
Nekada se jednostavno ne mogu ne zapitati: iako iz pogrešnih razloga, je li religija ipak pogodila neke stvari?
Najljepši dio tog trenda je varanje, podmetanje djece, razvod, legalni i društveni tretman razvoda, te tko inicira razvod: u nešto više dvije trećine slučajeva, to čini žena. Ovo nije sasvim moderni fenomen - ta brojka je još od 19. stoljeća (iako tada nije bilo "razvoda bez krivnje") bila oko 55%, no tek sada je doživjela značajan rast. Mislim da bi, s obzirom na manjak izbora (tj. ugovorene brakove) u prošlosti, velika brojka u to doba bila opravdana, no danas svaki brak nastaje slobodnom voljom. A s time i čuđenje.
Ono što čini tako veliku stopu začuđujućom je to što se općenito pretpostavlja da bi u prosjeku muževi trebali biti ti koji žele napustiti brak, pogotovo od uvođenja razvoda bez krivnje. Ova spoznaja potječe iz činjenice da, čak i po najkonzervativnijim procjenama, ženin životni standard opada u odnosu na onaj koji je uživala tijekom braka, i to relativno više nego onaj muškarca.
...štoviše, žene čeka dulji period niske zarade i potrošnje zato što imaju manju šansu da ponovo stupe u brak nego njihovi bivši muževi. Za žene sa skrbništvom nad djecom, ovaj efekt je pojačan. Dio razloga za ovu nejednakost je u tome što ženina vrijednost na bračnom tržištu opada s vremenom, a muškarčeva raste. Štoviše, razvedene žene susreću ogromne probleme u ispunjavanju svoje uloge kao roditelja. Studije njihovih rezultata kao roditelja prije i poslije razvoda otkrivaju slabosti u konzistenciji i sposobnosti nošenja sa stresom samačkog roditeljstva.
Zbog financijskih i društvenih problema iza razvoda, u svijetu ekonomije i prava je bilo tipično pretpostaviti da muževi iniciraju razvod (također i zbog istinite činjenice da je prvi službeni razvod u zapadnoj povijesti obavljen kako bi razvratni engleski kralj legalno zamijenio nedužnu ženu mlađom ljubavnicom, op.prev.), a taj stav je podržan i činjenicom da su se stope muških inicijacija razvoda povećale nakon uvođenja razvoda bez krivnje. Standardni pogled je bio da je nagli porast razvoda rezultat muževa koji jednostrano bježe s neproporcionalnim dijelom bračne stečevine. Pa ipak žene iniciraju razvod češće od muškaraca; ne samo to, već istraživanja pokazuju i da su sklonije prve izraziti želju za razvodom, unatoč dubokoj vezanosti za svoju djecu i dokazima da mnogi razvodi štete djeci.
...
Teoretizira se da, iako djeca i potencijalno nanošenje štete djeci jesu faktor koji smanjuje šansu za razvod, saznanje da majke uvijek dobivaju trenutno skrbništvo (koje je "devet desetina zakona" i gotovo univerzalno vodi i trajnom skrbništvu nad djecom) može djelovati kao dodatni razlog za podnošenje zahtjeva.
Tko je iznenađen? U svijetu beskonačnog ljubakanja, popularno je napadati muškarce zbog neodgovornosti, lijenosti i napuštanja djece blah blah blah bla-sra, no ne može se poreći činjenicu iz citiranog članka: žene iniciraju 70% razvoda. (ne želim ovdje ulaziti u slučajeve trajne aseksualne kohabitacije, koji su tragični ali ipak drukčiji od razvoda i slabo dokumentirani)
Sada ću biti pomalo politički nekorektan i navesti faktore koji utječu na tako veliku proporciju ženskih zahtjeva za razvodom, a koji u ovoj izvrsnoj studiji nisu spomenuti:
- 5 minuta Alfe je vrijedno 5 godina Bete
- Šansa za unaprijeđenjem u odnosu na dosadnog Beta mužića!
- Izgubilo se "ono nešto"!
- Racionalizacijski hrčak poguran industrijom razvoda (odvjetnicima za razvode, časopisima/medijima i ultra-feminističkim lobijem koji brak predstavlja kao ropstvo)
- Brak kao malo romantičnija varijanta dugoročne veze
- Ekstremna hipergamija bez posljedica (osim u rijetkim slučajevima, garantirano je skrbništvo nad djecom i financijska nagrada preko pljač...pardon, alimentacije) NAPOMENA jer je ovaj izraz o pojedinačnom slučaju koji uistinu jest pljačka podigao puno prašine:
Podržavam alimentaciju kao pravo na osiguravanje osnovnih životnih uvjeta djetetu. Ne podržavam alimentaciju u slučaju da to nije dijete partnera koji je plaća, u slučaju da je partner silovan, te alimentaciju višu od razumnog iznosa potrebnog za podizanje djeteta, a koji je utvrđen zakonom.
Jedan od popularnih načina kroz koji se brojka od magičnih 70% opravdava je da žene bježe od nasilnih muževa, stoga zakoni i sudska praksa naklonjena ženama služe kao neka vrsta prijetnje kako bi se, pod pretpostavkom da su svi muškarci loši očevi, neodgovorni, alkoholičari, kockari, nasilnici i zlostavljači, osiguralo što lakši izlaz iz takvog braka i dalo što veću moć strani koja napušta brak. Super. Žrtvama uvijek treba pomoći i procesuirati nasilnike. No nasilni muževi čine tek malu manjinu svih muževa, kao što govori i broj kaznenih prijava (stabiliziran na oko 1000 godišnje nakon dugog trenda rasta zbog kvalitetnijih zakona i svijesti, izvor DZS, MUP) u odnosu na ukupan broj brakova i razvoda. Takva spolna diskriminacija, tj. tjeranje straha u kosti svim muževima u nadi da će tako biti zaustavljena potencijalno problematična manjina, bila bi ekvivalent udvostručavanju svih kazni građanima srpske nacionalnosti u RH samo zato što je mali dio njih možda spreman jednog dana sudjelovati u balvan-revoluciji. Već vidim kako bi nam Europa opalila pljusku zbog takve mjere.
Još jedan argument je da žene iniciraju razvode zbog bračne nevjere supruga, no nema nikakvih dokaza da je to češće nego obrnuti slučaj. Uzevši u obzir ono što znamo o tendenciji davanja društveno prihvatljivijih podataka kod žena u anketama, bio bi jako skeptičan oko te tvrdnje. Osim toga treba uzeti u obzir i da, iako je svaka nevjera grozna, ženska nevjera ima trunku veće posljedice od muške, zbog jednostavne šanse da muškarac zbog toga podiže tuđe dijete sljedeća dva desetljeća.
Bilo kako bilo, rado ću dočekati i druga objašnjenja za ovu razliku. U međuvremenu, vlak idiličnog života s ljubavlju "dok nas smrt ne rastavi" napustio je stanicu.
Sveti gral igre je ona neopipljiva kvaliteta koju žene gotovo univerzalno nalaze privlačnom na muškarcima. Samopouzdanje je zasigurno dio tog svetog grala, kako ističem u više navrata.
Drugi dio slagalice je "ono nešto", što bi popularno mogli nazvati "osjećajem" ili "aurom", a u engleskom bi se to najbolje sumiralo kao "The Vibe". Zarazna kvaliteta koja privlači pozornost, čini vrijeme provedeno s osobom ugodnim, i ispunjava društvo energijom umjesto da prazni. "Ono nešto" nije isto kod svih muškaraca, ali kada bi se opisivalo muškarca s tim, imao bi većinu ovih karakteristika, poredanih po relativnoj važnosti:
Uzevši u obzir drastično opadanje važnosti svih faktora osim Igre (onog nečeg i samopouzdanja, ili drugim riječima bivanja zanimljivim i bivanja cool), kritično je za tvoj napredak razumjeti što to znači za tebe. Tvoj izgled, visina, novac, svi oni pomažu, no osobnost je ono što će te ultimativno učiniti privlačnim ženama.
Ulaz: moderna žena.
Moderna žena, pogotovo mlada, živi u svijetu u kojem je stvarno, ali ono baš stvarno dosadno. Ovo je ironično s obzirom na gigantsku količinu sadržaja koja se može naći na televiziji, u časopisima, na internetu, društvenim mrežama, smartphoneovima i tračevima, no njena percepcija, ono što gura glad za zabavom, beskonačnim aktivnostima i novim sadržajima, jest to što joj je dosadno. Progonjena neograničenim emocijama oslobođenim od posljedica, nije nikada naučila biti na miru sa svojim mislima, a zabava, još zabave, je jedino što može ugušiti tu dosadu. (Da se razumijemo, stalna, hiperaktivna dosada u moru zabave je ljudski, a ne ženski fenomen, no žene su te koje traže zabavu od partnera. Muškarcima je to na popisu stvari koje žele od žene gotovo beznačajna stvar)
Muškarac koji razumije Igru - koji nije dosadan i koji ima "ono nešto" - je stoga onaj koji će privući njenu pozornost. Zašto žene pričaju da žele pametne muškarce, ali vrlo često završavaju s glupima? Zato što moderna žena mora imati zabavu pod svaku cijenu i, kada god ima izbora, u devet od deset slučajeva radije će uzeti "glupog zabavnog" nego "pametnog ne-zabavnog" tipa. Pri tome ne mislim samo na pričanje viceva ili humor - kaže se da su oni odraz inteligencije, no zabava je mnogo dublja od humora, a inteligencija je puno dublja od IQ-a.
Ako promotriš "Jesi li Alfa?" test za muškarce, primjetit ćeš "ono nešto" u skoro svakom dijelu koji se ne tiče izgleda ili novaca. Isto tako, ako si prosječan muškarac, gotovo je sigurno da trenutno nemaš "ono nešto". U najboljem slučaju, pojavljuje se jednom u desetljeću, kada kroz kombinaciju sreće i savršene društvene niše trenutno zasjajiš tim neuhvatljivim osjećajem, i zatim on pobjegne i ugasi se poput ognjišta koje je ostalo bez drva.
Dobre vijesti su da je "ono nešto" kvaliteta koja se može razviti i izgraditi, isto kao karizma, govorništvo i tjelesna kondicija. Kako stječeš sve više komponenti "onog nečeg", vidljive razlike koje ćeš doživjeti u odnosu sa ženama će ti pomoći da sve te faktore internaliziraš i pomalo postanu istinski dio tebe. To će postati pozitivna povratna petlja, jer s takvom podlogom ti puno lakše dolaze svi manevri igre, od dvostrukih komplimenata i prolaska drama testova, pa do tehnike "pristani i pojačaj" (P&P) Neke od stvari koje će ti pomoći:
- Umijeće slušanja i umijeće baljezganja. Mnogo je situacija gdje ćeš bez obzira na drugu stranu uvijek reći isto, no fluidno voditi razgovor i usmjeravati ga kamo želiš je vrlo važno umijeće i stječe se jedino praksom, samokritičnom provjerom i opet praksom.
- Rutine. To uključuje ne samo i najbolji i najzanimljiviji način pričanja priče o svom životu, već i doživljaje općenito, viceve, priče, komentare. Nema ništa loše u tome da zabilježiš nešto što bi moglo biti zanimljivo drugima ili kako su reagirali na neku priču.
- Testosteron. Igra bez testosterona je kao auto bez goriva. Biti energičan je jedna od glavnih komponenti "onog nečeg".
- Opusti se! Toliko ljudi ima paralizirajući strah od nepredvidljivih društvenih situacija da ih to sputava u najvažnijim životnim područjima. Moraš internalizirati u sebi vjeru da te nitko neće pojesti, i da se svijet neće srušiti ako nešto pogrešno kažeš ili ako se nekome ne svidiš. Nevjerojatni gafovi opraštaju se svakog dana.
- Iako postoje iznimke u vidu super-ozbiljnih fanatika, aktivista i sl. koji svojim smrtno ozbiljnim statusom izazivaju privlačnost, u pravilu je bolje ne shvaćati stvari toliko ozbiljno. Ovo ide ruku pod ruku s gornjim savjetom: ako sve shvaćaš kao stvar života i smrti, kako ćeš ikada tome pristupiti ležerno? No kada par puta pokušaš sagledati neku situaciju s neozbiljnijeg (ili "boli me k***c") stajališta, osjetit ćeš da si došao korak bliže svetom gralu igre.
Koliko god muški izgled relativno manje značio za seksualnu privlačnost od ženskog, to ne znači da se ne treba truditi uvijek izgledati najbolje moguće. Ženske preferencije u ovom području su vrlo široke i promjenjive - iako postoje neke konstante, poput "muških crta lica karakteriziranih širokom bradom i čeljusti", nisu ni izbliza toliko uniformne ili genetski zacrtane poput muških preferencija za žene. Čak i sitne stvari mijenjaju idealan muški izgled, počevši od toga je li ona na piluli ili ne (tijekom ovulacije, istraživanja su pokazala, žene najsnažnije preferiraju grublje i "muškije" muškarce, no o tome drugi put).
U svakom slučaju, mnogo muškaraca se uopće ne bavi svojim izgledom, a mogli bi učiniti poprilično. Istina je da će potencijalni igrač, kako njegovo samopouzdanje raste, dobivati sve više komplimenata na svoj izgled čisto zbog svog stava i držanja, no objektivno poboljšati izgled će kao bonus isto dati dozu samopouzdanja, zbog čega će njegov unaprijeđeni izgled biti još više primjećen, itd itd. Vrlo je malo muškaraca koji ne bi mogli promijeniti barem jednu stvar na sebi.
1. Tjelesna težina / mišići: suočimo se s tim, u doba kada se Hrvatska po pretilosti stvarno trudi natjecati s anglofonskim područjem, drži 5. mjesto u Europi, sasvim je opravdano reći da prosječan muškarac treba poraditi na gubitku kila. S druge strane, oni koji su mršavi ali nemaju istaknutih mišića trebaju zapeti u teretani (ili doma sa sklekovima) kako bi poboljšali svoj oblik. Najrjeđi, gotovo da se smatraju izumrlom vrstom, su oni koji su ultra-nabildani kojima ne bi loše došlo izgledati manje "golemo", a više "čvrsto".
Istraživanja (koja će biti detaljnije opisana u sljedećim postovima) pokazuju da je nabildano ali vitko tijelo nešto što preferira najveći broj žena.
Sve u svemu, vrlo je malo muškaraca kojima ne bi dobro došla promjena u barem jednom smjeru: gubitak težine, dobivanje mišića, ili sve to zajedno. Obje stvari će biti dobre ne samo za tvoj izgled, već i za zdravlje i samopouzdanje. Također će povećati razinu testosterona, koji je podloga uvjerljive igre, a niski muškarci će primjetiti da im je visina iznenada puno manji problem ako imaju dobro tijelo i držanje.
2. Kosa i brada: nisam tip koji preporuča pretjerano lickanje, no za razliku od prokletstva kratke kose kod žena, muškarci imaju prilično opcija za svoju. Kratko, srednje, dugo, razbarušeno, s malo gela, sve osim ćelavog (iznimka: imaš tamnu kožu) je validna opcija. Ako nisi u teen godinama prošao razne faze izgleda, ima puno toga što bi mogao isprobati. Čak i ako jesi, ljudska fizionomija i crte lica se pomalo mijenjaju kroz godine, i dobra je šansa da stil koji ti prije nije nikako stajao sad možda predstavlja kvalitetno osvježenje.
Isto vrijedi i za brade: od gustih brada s brkovima i bez brkova, kozjih bradica, pa do uvijek svježe obrijanog lica, postoji mnogo kombinacija. Uvijek bi trebao malo eksperimentirati, uzeti u obzir reakcije (najviše ženske), kako se osjećaš s tim stilom i je li ti ga teško održavati. Ako nisi siguran što bi, nagovještaj brade od par dana je sasvim u redu i neće uvrijediti ni jedan ni drugi tabor. Iako neke žene prigovaraju da ih to grebe prilikom poljupca, isto se kao afrodizijak pojavljuje u značajnom broju sladunjavih romantičnih knjiga, a to već nešto govori.
3. Odjeća i obuća: hello hello, drage moje "marte"! Tipični izgled danas se nekad čini kao nekakav ekstrem: ako tip nije zalizane kose s ogromnim tamnim naočalama i majicom koja tvrdi da je fan Mile Kitića, onda je metalac/rocker s martama, crnilom i repom. Ono između kao da je nestalo. Ok, preuveličavam, no muška moda je vrlo raznovrsna i nema razloga ograničavati se. Štoviše, muškarci slabijeg izgleda će uočiti da dobar izbor odjeće drastično odvlači pozornost od njihovih drugih mana.
Da: košulje (pogotovo tamnih boja), kvalitetne cipele (umjesto tenisica), "službena" odjeća (iznenađujuće dobro čak i u opuštenim prilikama, samo bez kravate) Ne: donje majice, majice izvučenog ovratnika, majice s glupim natpisima, čarape sa sandalama, vrlo kratke hlače. Ovo bi mogla biti poprilična lista, no ukratko evo kako ne želiš izgledati.
Isto kao i online dating, optimizacija izgleda je gotovo nepresušno područje, čiji cilj nije toliko pronaći idealan izgled koliko podsjetiti da je puno izgleda idealno. Očekujte još članaka u budućnosti, a do tada se ne zaboravite poigrati tom bradicom. Svijet je pun prilika.
Postoji jedna sitnica koja me ljuti. Sjećate se svih onih djevojaka u srednjoj i na faksu koje su imale prelijepu dugu kosu? Bila ona ravna, valovita ili kovrčava, u pletenicama ili repu, već samom svojom pojavom je signalizirala dvije važne stvari: vitalnost i ženstvenost. I uz to je djelovala nenormalno sexy, pogotovo kad bi uokvirivala lice i spuštala se niz ramena ili oko grudi. Dečki su je voljeli ljubiti jednako koliko i usne.
Pa, te djevojke su odrasle, i budući da je "održavati tako dugu kosu naporno", odrezale je. Bilo to zbog bedaste ideje da se neće uklapati na radno mjesto jer to nije profesionalno, ili zato što nije imala vremena prati i sušiti dugu kosu, ili zato što joj je ženski magazin sugerirao da je to "in", ili je jednostavno došla do zaključka da to muškarci vole (WTF?)... kosa je odrezana i ne vraća se. Počivajte u miru, uvojci naši!
Prirodna kosa srednje duljine koja odgovara licu
"(također, odrezala sam kosu i piercala nos od zadnje slike)" - stiže... stiže...
BAM!!!
Nije da žena lijepih crta lica i tijela ne može izgledati krasno i sa kratkom kosom, no to je redovito usprkos njoj, a ne zbog nje. Za većinu koja nije tako sretna, ta promjena će ih postarati barem deset godina. Pogotovo na internetu nije problem pronaći primjere - dapače, ovo je toliko uznemirujuće često da nisam trebao pregledati više od dvadesetak profila da bih skupio sve primjere za ovaj post. Pojava snažno korelira s razinom amerikanizacije seksualnog tržišta, što znači da je kod nas trenutno u začetku, s jakim trendom rasta.
Neugledna ali neloša za svoju dob (kasne dvadesete)
Preko noći sam ostarila dvadeset godina!
(kad sam gledao ovaj profil, palo mi je na pamet trollati je i reći joj da imam puno poštovanja prema svima koji su preživjeli rak i kemoterapiju ali suzdržao sam se)
Prasnuo bih
Ma glavno da izgledam profesionalno...
Lijepo...
Usput, zašto sve koje skrate kosu imaju potrebu i obojati je u tu crvenu nijansu koja asocira na prostitutke?
S rijetkim iznimkama, ovakvo skraćivanje kose je razorno za ženin izgled. U kontekstu slavnog testa, na skali izgleda od 1 (najgore) do 10 (najbolje), njen rang će se smanjiti za barem 2.
Dan 1: Sexy alternativna djevojka koja želi promijeniti frizuru
Dan 2: FUUUUUU :(
Prije nego trollovi počnu objašnjavati da mnogi celebrityi imaju kratku kosu i dobro izgledaju, moram istaknuti da sexy kosa do ramena ili ispod brade, sasvim legitiman alternativni stil, nije "kratka kosa". To je "kosa srednje duljine". Kosa smije biti skraćena, ali ne smije biti toliko skraćena da ne "teče" inače prelazi u muškobanjastu. Na primjer, pogledajmo Alizee, jednu od najljepših žena na svijetu, s kosom srednje duljine i šiškama:
Savršenstvo
No čak i prelijepa žena poput Alizee bi iskusila veliki penal svojoj privlačnosti ako bi slijedila ono što je Rihanna napravila tijekom svoje faze kandidata za Vrapče kada je nakratko svoj klasični dugokosi Latino look zamijenila glavicom kupusa umočenog u tintu:
Rihanna se u međuvremenu opametila i opet dopustila svojoj kosi da izraste, no predviđam da je samo pitanje vremena kada će opet upasti u krizu i unakaziti se - ili će joj Chris Brown "ne-bih-ja-nikada-bio-nasilan" pomoći u tome.
Samopouzdanje je ovdje dobro obrađena tema. Pisao sam o rastućoj važnosti samopouzdanja i o tome kako najlakše graditi i imitirati samopouzdanje. Naglasio sam koliko je višak samopouzdanja isplativiji od manjka samopouzdanja u baš svakoj situaciji. I naposljetku sam to sve zaokružio s pričom koja je pokazala da samopouzdanje bez drugih kvaliteta nipošto nije nešto "kroz što će ona prije ili poslije vidjeti", već visoki status sam po sebi.
Budući da se trenutno popularna serija "Igra prijestolja" odlučila pozabaviti ovime, ovdje prenosim njen prelijep filozofski esej o istoj stvari. Nemojte se zavaravati, to što su subjekti ove male drame u seriji jedan eunuh i jedan patuljak koji raspravljaju o egzekuciji bivšeg poznanika nimalo ne umanjuje važnost njene poruke:
Eunuh je protrljao svoje napudrane ruke. "Smijem li vam ostaviti malu zagonetku, Kneže Tyrion?" Nije čekao na odgovor. "U sobi sjede tri velika čovjeka; kralj, svećenik i bogataš sa svojim zlatom. Između njih stoji čovjek s mačem, malen čovjek običnog porijekla i bez velikog uma. Svaki od trojice ga nagovara da ubije ostalu dvojicu. "Učini to", kaže kralj, "jer sam ja tvoj zakoniti vladar." "Učini to," kaže svećenik, "jer ti zapovijedam u ime božje." "Učini to," kaže bogataš, "i svo ovo zlato će biti tvoje." I tako mi recite, tko živi, a tko umire?"
...
"Kralj, svećenik, bogataš - koga će mačevalac poslušati? To je zagonetka bez odgovora, ili radije previše odgovora. Sve ovisi o jednom čovjeku s mačem."
"A ipak, on je nitko," reče Varys. "Nema ni krunu ni zlato ni milost božju, samo komad zašiljenog metala."
"Taj komad metala je moć života i smrti."
"Točno tako... no ako su zapravo mačevalci ti koji stvarno imaju vlast nad nama, zašto se pretvaramo da kraljevi drže moć? Zašto bi snažan čovjek s mačem ikada poslušao dijete-kralja poput Joffreya, ili pijanicu poput njegovog oca?"
"Zato što ta djeca-kraljevi i pijanci mogu pozvati druge snažne ljude, s drugim mačevima."
"Onda ti drugi mačevalci imaju pravu moć. Ili nemaju? Odakle su došli njihovi mačevi? Koga oni slušaju?" Varys se nasmiješio. "Neki kažu da je znanje moć. Neki nam kažu da sva moć dolazi od bogova. Drugi tvrde da potiče iz zakona. Pa ipak, onog dana na stepenicama Hrama, naš pobožni nadbiskup i zakonita kraljica i vaš vjerni sluga bili su jednako nemoćni kao i bilo koji postolar u gomili. Tko je stvarno ubio Eddarda Starka, što mislite? Joffrey, koji je zapovijedio? Ser Illyn Payne, koji je zamahnuo mačem? Ili... netko drugi?"
Tyrion je nagnuo glavu. "Misliš li odgovoriti na svoju prokletu zagonetku ili mi samo pogoršati glavobolju?"
Varys se smiješio. "Evo onda. Moć leži tamo gdje ljudi vjeruju da leži. Ni više ni manje."
"Znači moć je lutkarski trik?"
"Sjena na zidu," Varys je promrmljao... "Pa ipak sjene mogu ubiti. A često vrlo malen čovjek može bacati vrlo veliku sjenu."
Često se postavlja isto pitanje kada želimo definirati Alfa muškarca (u kontekstu seksualnog tržišta). Je li on Alfa zato što je bogat, lijep, visok i popularan, ili zato što spava sa mnogim lijepim ženama? Ako žensko odabiranje njega čini tog muškarca Alfom, onda onaj muškarac koji odaje dojam da spava sa mnogim lijepim ženama može samim time postati Alfa.
------------------ ------------------
Budući da sam perverzan i to mi je palo na pamet u duhu davnog posta, dopustite i još jednu varijaciju:
... "Znači veličina nije bitna?"
"Obdarenost uzbuđuje... Pa ipak uzbuđenje je u mozgu. A često vrlo malen penis može izazvati vrlo velik orgazam."
Članak optužujećeg naslova "Zašto im dozvoljavamo tako se odijevati?" ima primjedbu na to što mlade žene, pogotovo tinejdžerke, biraju sve oskudniju i sve droljastiju odjeću.
U blijedo-tirkiznom ženskom zahodu, skupljaju se ispred ogledala, obnavljajući maskaru i sjajilo za usne, češljajući kosu, izravnavajući jedna drugoj hulahopke i ogovarajući: ova je "droljasta", ova je "stvarno slatka", i tako dalje. Odjevene u mini-haljine, opasno visoke pete i sjajne, lepršave naušnice, očiju teških pod sjenom crnog bisera i žada, izgledaju kao jato tropskih ptica. Nakon par minuta, vraćaju se na plesni podij, gdje tresu svime što imaju pod disko svjetlima.
Ali u većini slučajeva, nemaju baš što pokazati. Ova grupa partijanera sastoji se od 12 i 13-godišnjih djevojaka. Zajedno s momcima, slave Bar Mitzvah kolege iz razreda negdje u udobnom predgrađu na Istočnoj obali.
Za nekoliko godina će se okrenuti ritualnom šopingiranju za haljinu za maturalac, i njihov osjećaj za modu će se još razviti. Čineći ovo već dvije godine sa svojom kćeri, nikad me ne prestaje iznenađivati niz V-izreza, grudnjaka za podizanje, pera, rupa, izreza i otvora za 'ćirenje'. I pokušajmo samo pronaći par dovoljno "matualnih" cipela bez peta od barem 5 cm.
Što me sve dovodi do pitanja: zašto toliko nas ne samo dozvoljava našim teen kćerima da se tako odijevaju - kao prostitutke, budimo iskreni - ali im i plaćamo to našim AmEx karticama?
Nije nimalo nepoznato da su današnji standardi mode, šminke, odijevanja, seksualnog ponašanja i svih povezanih stvari potonuli na razinu Sodome i Gomore. Kad bih za svaki od takvih nebrojenih slučajeva imao po kunu, bio bih bogataš. Brojevi su, počevši od zadnjih par desetljeća i eksponencijalno ubrzavši u posljednjem, jednostavno eksplodirali van svake kontrole. Ako išta trebamo razumjeti, to je činjenica da je prirodno - dapače, razumljivo - da je danas djevojka od 16 godina već imala upola toliko partnera, ili da je zavladao bedasti pojam "dugoročne veze" (i braka s uključenim razvodom kao "još malo dulje veze"). Ne osuđujem to koliko samo promatram - kako kažem, naći ćete me kako uživam negdje uz bazen.
Stvarno, zašto se sve to događa? Zašto se mlade djevojke u masama ponašaju kao majmuni u doba parenja, doslovno prezentirajući crvene guze spremne za penetraciju? Pronicljivi čitatelj će možda primjetiti da je autorica već dala odgovor na vlastito pitanje. No nažalost, ovo je mjesto gdje njen članak silazi s tračnica i odlazi u skliski teren racionalizacije:
Današnje tinejdžerke i mlađe djevojke su bombardirane slikama i proizvodima koji naglašavaju koristi od seksualne privlačnosti. Ali moramo li mi kao roditelji popustiti njihovoj želji "da se odijevaju kao i svi drugi?" pita autorica Jennifer Moses.
Odrasla sam!
Ako je autorica prije propustila tri ključne riječi, ovdje se već opasno nagnula: "djevojke su bombardirane...". Dajte da predložim jednu skandalozno alternativnu teoriju:
Što ako nije kultura ta koja tako oblikuje tinejdžerke? Što ako su tinejdžerke te koje tako oblikuju kulturu?
Ovo je apsolutno kritično za razumijevanje problema. Ako bježimo od uzroka, nikakva škola, roditelj, odgojna institucija ili crkva nikada neće uspjeti utjecati na ono što se događa. Mislite li da nisam u pravu i da nije deluzija kriviti kulturu kao što to radi autorica? Promislite opet. Ako uhvatimo svoje muško dijete kako masturbira uz Playboy ili posjećuje YouPorn, pretpostavljamo li da nam sin tinejdžer to radi samo kako bi se "držao u korak s društvom?" Naravno da ne!
Nažalost, zbog vrlo raširenog feminizma i bijelog vitezovanja se ne možemo prisiliti na jednaku iskrenost kada je u pitanju nježniji spol. Ovo je pogotovo razorno kada uzmemo u obzir da većina muškaraca i žena, pogotovo mladih, iskreno nema pojma o tome koje sile oblikuju njihovo ponašanje (ovisno o spolu). Pretvarati se da je na djelu nešto drugo NIKADA neće riješiti problem - to samo čini sve još više zbunjujućim i eliminira to malo osjećaja odgovornosti što je do sada preživjelo.
Autorica je promašila magične riječi "jato tropskih ptica" - znak da se naša seksualna kultura, oslobođena svih okova, degradirala u prastari, podivljali oblik. Ako kultura gdje su muškarci devoluirali i slijede samo svoje biološke instinkte izgleda kao Mad Max, točno ovako izgleda ženska varijanta. Ono što roditelji ne razumiju i odbijaju razumjeti je: tinejdžerke se ne odijevaju kao maloljetne prostitutke zato što ih pritišću kulturne norme. Naprotiv, odijevaju se tako zato što ih NE pritišću kulturne norme.
Postavila sam isto pitanje prijateljici čija tinejdžerka ide u žensku privatnu školu u New Yorku. "Nije toliko različito od toga kad smo mi bile djeca. Djevojke u sexy odjeći su brze djevojke. Imat će slike na Facebooku kako otvaraju boce šampanjca kao Paris Hilton. Ponekad mame i tate idu s njima i podržavaju ih, šopingirajući i organizirajući partije u klubovima. Gotovo kao da kažu "vidi kako je sexy moja kćer". Ali zašto? "Mislim da je to stvar povezivanja," dodala je. "Počinje s mama-kćer manikurom i nastavlja se odatle."
Ovo je zgodno opažanje koje čak ima i biološkog smisla - majka (za kojom se nitko ne okreće) ima interes da njena kćer bude što više sexy kako bi imala što veću šansu nastaviti njene gene. No autorica, iako priznaje da je uzbuđuje vidjeti da je njena kćer najljepša, daje drukčiji odgovor:
Imam drugu teoriju. Ima veze s tim da je moja generacija žena u konfliktu oko naše prošlosti, kada su se mnoge od nas ponašale na načine koje sada žalimo. Žena koju znam s dvije odrasle kćeri je rekla: "Kad bih mogla sve ponoviti, ne bi spavala niti sa svojim mužem prije vjenčanja. Seks je najmoćnija stvar koja postoji, i što je o tome znala naša generacija?"
Mi smo prve mame u povijesti koje su odrasle s potpuno dostupnom kontracepcijom, prve koje se nisu morale bojati trudnoće. Također smo bile prve ne samo oslobođene staromodnih strahova o reputaciji, već su nas i pritiskali da otkrijemo svoju pravu ženstvenost preko kreveta. Nismo sve bivše dobre djevojke koje sada guši grižnja savjest - znam poneke iz moje generacije koje su čekale do vjenčanja, ali to zasigurno nije bila norma među mojim vršnjakinjama.
Dakle evo nas tu, post-feministička i post-pilulna generacija. Nekako smo preživjele vlastito tinejdžerstvo i godine faksa (osim onih koje nisu) i sad, s iznimkom par Mormona, Evanđelista i Ortodoksnih židova, masa nas ne zna kako naučiti vlastite sinove i kćeri da ne daju tako lako svoja tijela. Neugodno nam je i ne želimo, Bože sačuvaj, biti licemjeri.
Izvrsno rečeno! Itekako ima smisla, i nagovještava se bit problema.
No ne bih htjela da se vratimo u doba korzeta ili dvostrukih standarda, zato jer je dvostruki standard koji pušta "lišo" promiskuitetnog muškarca i osuđuje njegovu žensku kolegicu glup i destruktivan. Ako si madrac za cijeli kampus, vjerojatno trebaš terapiju više nego osudu.
Nažalost, točno pred otkrivenje koje bi moglo pomoći u iskrenom rješavanju današnjih problema naše seksualnosti, autorica posustaje. Pod nemilosrdnim napadom svog racionalizacijskog hrčka, okreće se, povija rep, povlači prošle riječi i izvlači debilne riječi dvostruki standardi.
Jer braniti se groznim, "glupim i destruktivnim", dvostrukim standardima, je ipak puno lakše nego priznati da je počinjena tragična greška i da nešto treba mijenjati. A spasiti obraz mladoj verziji sebe je puno bitnije nego spasiti svoje potomstvo.
"Subota je! Idemo vani večeras?"
"A ne znam... ne da mi se... možda će i biti kiša..."
"Ok, javi ako budeš išao..."
----------
"Subota je! Idemo vani večeras?"
"A ne znam... prijatelj mi je rekao da ide negdje s curom pa mi se ne da..."
"Ok, javi ako budeš išao.."
----------
"Subota je! Idemo vani večeras?"
"A ne znam... ne da mi se... skup mi je upad..."
"Ok, javi ako budeš išao..."
----------
"Subota je! Idemo vani večeras?"
"A ne znam... ne da mi se... ne znam plesati..."
"Ok, javi ako budeš išao..."
----------
"Subota je! Idemo vani večeras?"
"A ne znam... ne da mi se... čekam da mi ona cura javi kamo će ići..."
"Ok, javi ako budeš išao..."
... 20 telefonskih razgovora kasnije...
"Ti si proizvod 4 milijarde godina evolucijskog uspjeha - j**ote i ponašaj se tako"
Vrijeme je za... izlazak bez društva!
Čekaj, što?
Kad se ozbiljno uhvatiš učenja Igre, dobra je šansa da ćeš prije ili poslije doći do točke da ćeš htjeti izaći sam. Tvoji prijatelji se i dalje samo idu opijati i, Beta ili ne, moguće je da ne dijele baš tvoje ciljeve. Možda potajno dijele, ali su previše pod utjecajem ispiranja mozga da bi se javno složili. Možda dijele i dobri su prijatelji, ali u kontekstu upada čine lošeg partnera (eng.: wingman).
Ili jednostavno stvarno imaju drugog posla, a tebi se ide vani.
Prije sam kritički pisao o njima, ali budući da je sadašnja kultura opsjednuta takvim mjestima, za svakog muškarca od tinejdžerskih godina pa do kasnih 30-ih, diskoi i sl. ostaju leglo manje ili više neiskorištenog potencijala. Iako se može itekako dobro živjeti i od dnevne igre, od korištenja svakodnevnih prilika i od online datinga, dobar igrač je zaokružen igrač (isto vrijedi i za one koji samo vise po diskoima i pijani imaju uspjeha, ali na dnevnom svjetlu ne bi mogli reći "zdravo" ni da im život ovisi o tome). Za puno zabave, za puno prilika za ozbiljno i neozbiljno, i za puno učenja, diskoi, barovi i sl. ostaju među najboljim mjestima.
Evo nekih savjeta za uspješne izlaske solo (napomena: kao i sve o upadima, odnose se samo na muškarce):
1. RANO se dovedi u društveno raspoloženje - osim ako nisi vrhunski yogi čije je raspoloženje uvijek pod njegovom čeličnom kontrolom, nećeš dobro proći ako provedeš cijeli dan u samoći i surfanju internetom i tek onda izađeš vani u ultra-društvenu okolinu. Čak i tada, u normalnom izlasku će ti društvo s kojim se šećeš uokolo, piješ i što već ne, pomoći da se "otkraviš" i budeš na vrhuncu socijalne otvorenosti i opuštenosti.
Kad si sam, nemaš taj luksuz. Zato počni rano, od trenutka kad se probudiš. Kad izađeš vani u kupovinu ili na posao ili bilo gdje drugdje, prisili se na osmijeh i budi ljubazan i otvoren prema drugima. Srdačno pozdravi u trgovini ili kafiću. Popričaj s nekim s kime inače ne bi. Nazovi prijatelja ili se nađi s nekim na kavi. Tvoj cilj je prikupiti u sebi energiju i pozitivnost koja će cijeli dan isijavati iz tebe kao aura, te time i privlačiti druge ljude tebi i ohrabrivati te na upoznavanje drugih. Ovo je i cjeloživotni savjet, no počni od jednog dana kako bi bio izvediv.
Ako nisi uspio ništa od toga izvesti, svejedno je dobro dovesti se u društveno raspoloženje. "Instant juha" je za mene pogledati koju epizodu Seinfeld-a ili Big Bang Theory-a, vrlo zabavnih serija prepunih zanimljive komunikacije koja će me istog trena malo osvježiti.
2. Pojavi se rano - postoji određeno doba u svakom disku kada je najlakše upoznati nekoga. Većinom je to kritični trenutak kada je disko "živ" i "skoro pun", ali ne prepun. Ako dođeš u disko napunjen poput konzerve sardina, bit ćeš nespreman na ogromnu razinu energije već skupljenu u njemu, nećeš moći pronaći nikakvo mjesto, i osjećat ćeš se kao outsider. Postoje iznimke, no ako moraš birati između preranog i prekasnog, bolje je prerano. Zagrijava li se mjesto oko ponoći? Nije loše doći oko 11. Ako si vrlo odvažan i ne treba ti nikakvo pokriće od gomile, dok ljudi tek dolaze nije loše vrijeme za prve upade.
Osim toga, moram ponoviti još jednu stvar zašto je bitno doći rano: u pravilu cure dolaze prije dečkiju. Iako se one dugo spremaju na izlazak, oni troše još više vremena na zezanciju i opijanje ispred diskoa, tako da se to ne samo izjednačava, već i gotovo uvijek vodi do ovoga. Ako ti se ikada kasno u izlasku (poslije 1 u noći) učinilo da si samo trepnuo i iznenada ti se na svakom koraku kobasica unosila u lice, znaš zašto se to dogodilo.
Disko Elam, Bratislava - sausage fest u nastajanju
3. Umjereno s pićem - dobro je popiti ponešto da se još malo opustiš, da imaš što raditi i da popričaš s barmenom ili konobarom, ali nemoj pretjerati. Ako se napiješ, bit ćeš "onaj tamo usamljeni pijanac", a to nije dobra stvar. Ako ne piješ, to je isto u redu. Samo se nemoj opravdavati zbog nečega što radiš. Isto tako, prilikom naručivanja pića (ako si to možeš priuštiti) nije loše biti darežljiv i dati malu napojnicu. Ako te osoblje poznaje kao stalnog posjetitelja, bit će ti naklonjenije, imat ćeš društvenu preselekciju, možda ćeš upoznati još nekoga koga inače ne bi, i bit ćeš opušteniji. Ne moraš se ponašati kao bogataš, no biti samo malo darežljiv ti se ponekad može vratiti u vaginalnom obliku.
4. Lokacija je bitna - ni kutovi ni centar nisu dobri. Sjedni ako možeš, stani negdje ako je sve zauzeto, no nemoj se stalno muvati uokolo i raditi krugove. Ako si solo, to jako loše izgleda i bit ćeš vrlo brzo označen kao "onaj tip"! Pokušaj balansirati između mjesta koje ti daje potpuni pregled situacije i mjesta koje je blizu glavnog toka ljudi u toj lokaciji (arhitekti i urbanisti će odmah znati o čemu govorim). To će ti omogućiti da radiš upade i upoznaješ nove ljude sa svog mjesta, dok su oni u pokretu. Sa stajališta vanjskog promatrača, izgledat će više kao da oni idu tebe upoznati, nego ti njih. Čak i naznaka popularnosti je izvrsna.
U disku će biti teže naći mjesto za sjedenje nego u baru, no većina mjesta je negdje između i ima oboje. Ako se držiš jednog mjesta, radit ćeš manje upada nego da se krećeš, no to je u redu. Ovisi o tvojoj razini Igre. Ako si već na visokoj razini, možda ti je u interesu upoznati što više žena u što manje vremena. Ako si na niskoj, jednako je dobro samo sjesti, upoznati par ljudi, privikavati se i učiti. Dobre stvari se uvijek mogu dogoditi.
5. Opusti se! Tvoj jezik tijela treba biti na razini. Ako se na tebi vidi da ti je dosadno ili da ti je neugodno, to će eliminirati svu korist od toga što si sam. Ako se ikada uhvatiš kako postaješ nervozan, duboko udahni i podsjeti se: ti se tu zabavljaš i promatraš ljude. Oni su tu za tvoju zabavu.
Malo šupčinski izgleda, ali kad je tako teško naći sliku opuštenog sjedenja, bolje da ne cjepidlačim...
6. Ne opravdavaj se o tome zašto si sam - iako ti se kad tek dolaziš čini da će svi buljiti u tebe i misliti koji si ti loser, to zapravo nije slučaj. Tek će te ponekad netko pitati gdje su ti prijatelji ili slično. Možeš ili jednostavno reći "sam sam", ili "doći će poslije", ili ako se želiš sprdati, "nemam prijatelje". Nikako se nemoj početi opravdavati i pričati gluposti tipa "svi moji prijatelji su zauzeti ili imaju cure pa ne žele izlaziti sa mnom". Tvoj stav treba biti istinit - da je izaći sam sasvim u redu, normalno i pozitivno.
Kad si bez društva, ne samo da pokazuješ hrabrost, već si i sam svoj vođa čopora. Primjetit ćeš da je tvoj društveni status odmah drukčiji (na pozitivan način) i da izazivaš više pozornosti nego tipični čopor. Iako sam slično doživio najviše puta u Australiji (cure su MENI kupovale pića), to je svjetska pojava i itekako rasprostranjena kod nas. Zato bez straha. Čak i ako se nekome eventualno ne sviđa to što si sam, ako se ponašaš kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, tako će i biti.
7. Nisu potrebne modifikacije tvoje regularne Igre - opažaj, pričaj zabavne priče, zezaj, uživaj, sve što radiš inače. Ne treba ti nikakva posebna strategija razgovora zato što si sam. Ako je ona s prijateljicom ili više njih, bez tvog društva će ti naravno biti otežana izolacija za poljubacili nešto više, no to te ne bi trebalo obeshrabriti. Svejedno možeš daleko dogurati, ili ostati u kontaktu za izvan diskoa.
Nekada sam bio vrlo skeptičan o izlascima bez društva, i sama ideja da negdje idem (a pogotovo ako ću upasti nekoj!) sam me ispunjavala paralizirajućim užasom. Danas sam se gotovo u potpunosti navikao i u svijetu ima možda tek nekoliko ljudi s kojima bih išao vani kao partner (da i ne govorimo o tome da je to jedina opcija ako se želi imati uspjeha na putovanju). Zato isprobaj izlazak nasamo barem par puta i lako je moguće da će ti se svidjeti.
Nema ništa što feministi više mrze od ovoga: standardi (ponašanja, estetike i sl.), i muškarci koji se ne ispričavaju zbog onog što vole. Zbog toga u zadnje vrijeme i sve više cirkuliraju internetom slike o "prihvaćanju tijela". Ovaj put se (preko facebook stranice jedne modne agencije, a zatim kao bojni poklik drukčije populacije) raširila slika pet žena s "manje nego idealnim tijelima" i prikladnim objašnjenjem:
Još jedna od onih "ovo je više je sexy nego ovo" slika se širi ovog trena, tako da bi htjeli ponuditi alternativu. SVE žene su "prave" i ne može se na krivi način imati tijelo. Poljubac, Vanessa
Pogledajmo sada sliku koja će nam otkriti ekvivalenciju ovih žena atipične tjelesne građe:
("not" editiran u sliku)
S lijeva na desno, imamo:
1. Hodajući orijentalni tepih
2. Morbidno pretila djevojka
3. Vitka ljepotica neobično izduženog torza
4. Ogromna žena kojoj ne bi škodilo 10 kg manje
5. Nabildani cougar na steroidima
Nije ni čudo da nije za predstavnicu vitkosti izabrana neka koja nema nikakvu manu koja upada u oči. Kad bi na njenom mjestu bila vitka djevojka s normalnim proporcijama "pješčanog sata" koju žele gotovo svi muškarci...
...tada bi se ostale činile još gore u usporedbi s njom, a bilo bi jednostavno skandalozno dopustiti realnosti da poremeti našu priču, zar ne?
Svejedno, bilo bi glupo cjepidlačiti nad tih par centimetara nejednakosti na vitkoj plavuši, jer je ona unatoč toj sitnici toliko više sexy od drugih na slici da bi razlika u erekciji bila ogromna. I Miss Tepih (čije je tijelo ispod bizarnog pokrova sasvim prihvatljivo, da se ne hvatamo za sitnice) i Gđa Steorid (iako se većini muškaraca sviđa da žena vježba, većina ne želi milovati isklesane mišiće umjesto oblina) bi inspirirale zastavu na 4/5 četvrtine koplja. Ogromna s desna već ide teže, a na lijevoj strani...
Krivo tijelo, osim u zdravstvenom i seksualnom smislu, uistinu ne postoji. U svakom tijelu može biti dobar duh. Čak i s lošim tijelom se može imati sretan život i dobrog partnera, no pogrešno tijelo će uvijek ostati veliki minus. Iz nekog razloga je u ženskoj populaciji (i populaciji bijelih vitezova) sve aktivniji racionalizacijski hrčak koji ne dozvoljava da se to prihvaća kao negativna okolnost jer bi to zahtijevalo promjene. Skupina takvih hrčaka povezanih ponašenjem krda na internetu je sposobna prikladno ukloniti iz percepcije apsolutno bilo koju činjenicu koja im ne odgovara. Da nije toga, u javnosti bi bilo puno manje primjera deluzije (a mnogi bi nešto poduzeli na planu samo-poboljšanja umjesto da se tješe slikama poput gornje). Stoga, kao usluga onima koji bi pod utjecajem "pokreta za prihvaćanje tijela" mogli donijeti krive odluke, evo neke činjenice:
- Ljepota je objektivno mjerljiva
- Nikada u povijesti nije postojalo doba kada su se muškarcima sviđale debele žene (kao ni anoreksične)
- Idealan odnos struka i kukova je oko 0.7, a idealan BMI je oko 20.5
- Postoji seksualno tržište i manje-više je poznata vrijednost na njemu
- Svi mi, i muškarci i žene, smo na tom tržištu, ne postoji alternativa i da, moguće je imati tijelo na pogrešan način
Racionalizacija možda ipak još ne vlada svijetom. Na svu sreću, nisu baš sve žene pale na ovu dimnu zavjesu:
Svako malo na postovima o Igri susrećem sugestije o tome da zašto muškarac "jednostavno" ne upadne ženi tako da joj samo kaže "sviđaš mi se i ne želim igrati igre, evo ti moj broj pa me nazovi", kao da je to superiorna metoda upada, koja uz to djeluje i filmski cool. Stvarno, zašto ne?
Iako takve stvari ponekad i rade, trebamo se sjetiti da "ponekad" znači "od jednom u 100 do jednom u milijun pokušaja". Možeš li ti kao netko tko traži partnericu, bilo za seks bilo za nešto ozbiljno, progutati ideju da si odbio desetke, stotine i tisuće njih koje bi inače bile potencijalno zainteresirane za tebe? U praksi je takva sugestija samo prikrivanje vrlo stvarne i planirane igre kako bi se izgledalo bolje, ili utočište gubitnika koji se tješe da "eto, mogli bi igrati igre ali neće". Druga strana medalje su, naravno, prodavači magle koji nude kilometarske i neisprobane rutine, hipnoze i ostale sumnjive proizvode kao sredstva zavođenja.
Da se razumijemo, par puta u životu kad radi, ili malo više od par puta ako si celebrity s Todorićevim bogatstvom i izgledom modela, to je krasna stvar. Ah, orgazmični užitak koji dolazi iz toga da joj upadneš i vidiš kako se rastopila od toga što nisi napravio ništa! Koja ekstaza od onoga, kada joj samo pristupiš i zgrabiš i na silu (ala Humphrey Bogart) počneš je ljubiti dok se ona ne otopi u tvojim rukama, savršen osjećaj! A tek ponos! (ovaj paragraf je toliko predivan, toliko filmski, toliko genijalan da gotovo da izaziva erekciju)
Lijepo je biti rock zvijezda. Ali tvoj posao nije biti je**na rock zvijezda. Iako ti je koristan takav stav, radi se samo o stavu, a ne i o djelima. Tvoj posao je samo dobiti curu koju želiš, sa što većim šansama za uspjeh.
Isto tako, moj posao nije pretvoriti te u najcool igrača na svijetu. Moj posao je filtrirati brda informacija i dati ti savjete i opcije kako bi sam izgradio što bolju igru koja odgovara tvom karakteru.
Jedan pojam na koji ćete često naići u igračkim krugovima je "racionalizacijski hrčak", ili po engleski, "rationalization hamster". Naziv dolazi od malenog kola (sličnog onom u vodenici) koje se ugrađuje u kaveze za hrčke kako bi se mali glodavci mogli rekreirati. U prirodi je kola da se, kako hrčak unutra trči, vrti sve brže i brže i tako u beskonačnost. Ili dok ne ispadne.
Žene, kao spol koji svoje odluke znatno više temelji na emocijama nego muškarci, isto tako se i češće nalaze u stanju potrebe za racionalizacijom. Ako je neka odluka donesena intuitivno, i poslije zbog nje nastala kognitivna disonancija koja izaziva nemir, krivnju ili bol, što je umornom mozgu činiti? Odgovor je racionalizacija. Da budemo pošteni, ovo područje je univerzalno ljudski fenomen, gdje Beta muškarci i/ili bijeli vitezovi ponekad predstavljaju oštru konkurenciju ženama. No Igra se bavi muškim zavođenjem žena, ne bijelih vitezova, i poznavati fenomen racionalizacije kod žena je za muškarce koji nešto žele postići mnogo važnije. Stoga kada u budućnost upotrijebim ovaj izraz, znajte da se odnosi na žene. I mislim prvenstveno na samo-uvjeravanje, ne na puko površno opravdanje u koje subjekt ne vjeruje.
Racionalizacijski hrčak: figurativan izraz za pretežno ženski fenomen beskonačne racionalizacije akcija nekompatibilnih s njenim uvjerenjima, logikom i prijašnjim akcijama.
Racionalizacijski hrčak je izvrsno objašnjenje za efikasnost nekih od najboljih tehnika igre: guraj/vuci, kvalificiranja i distorzije vremena. Među ostalim, istraživanja su pokazala da se racionalizacija događa u svakom slučaju: zbog nejasnih signala se racionaliziraju dodatni razlozi za "upornost i ustrajnost", a zbog eksplicitnog "ne" se racionalizira "kiselo grožđe". Nije ni čudo da je jedan od najsočnijih primjera na ovom blogu bio upravo o kiselom grožđu.
Racionalizacija je kod žena najizraženija u smislu vrijednosti na seksualnom tržištu i odnosa s muškarcima. Optimalno bi bilo objektivno ocijeniti svoju vrijednost i sukladno tome prilagoditi strategiju. No bilo bi teško i pomalo zabrinjavajuće biti objektivan, stoga racionalizacijski hrčak dolazi u pomoć s bojnim povikom ostarjele feministice: "Znam koliko vrijedim!Samopouzdanje je sve što je bitno!"
Neke druge racionalizacije kojih danas ima toliko da bi se moglo utopiti u njima:
U online datingu, racionalizacijski hrčak je zabrinjavajuće aktivan. Možda je to zbog nenadanog susreta s potrebom opisivanja samog sebe (o čemu većina ljudi nikada ne razmišlja i zapravo se slabo poznaje), no svejedno nije nimalo čudno vidjeti ovakve bisere:
"Moja najbolja osobina je ignoriranje realnosti! To me čini kvalificiranom za politiku, odvjetništvo i ljudska prava!"
Neki bi se mogli zapitati zašto s takvom sigurnošću tvrdim da je ženski racionalizacijski hrčak toliko jači od muškoga (kako smo spomenuli, i mnogi muškarci pate od istog fenomena). Budući da su žene biološki vrijedniji spol, teže im je doživjeti neuspjeh, i ta spoznaja bi silno povrijedila njihov ego. Tu stiže u pomoć racionalizacijski hrčak - centrifugirajući obrambenu deluziju - sve za obranu od spoznaje da je žena bila odbijena ili da je kroz loše izbore završila negdje u bespućima seksualnog tržišta.
Davno prije sam pisao o tome kakav jezik tijela najbolje prenosi Alfa osobnost. Druga strana fizičke medalje je čitanje jezika tijela - na isti način kao što će tvoj jezik tijela žene ocijeniti samopouzdanim i poželjnim, ti ćeš pročitati njen jezik tijela i vidjeti je li pravo vrijeme za eskalaciju, gdje stojiš u odnosu s njom i što bi dalje trebao napraviti. No o jeziku tijela se često pretjeruje - da, bitan je (pogotovo za donošenje zaključaka na hladno), no nije vitalan kao što tvrde razne blesave knjige tipa "zavedi je samo jednim pogledom". Više bi te trebao brinuti tvoj nego njen jezik tijela.
Mnogi muškarci upadnu u zamku pretjeranog analiziranja, i umjesto da se fokusiraju na svoju internu igru i samopouzdanje začinjeno s tek malo pažnje za znakove njenog tijela, provode dugo vrijeme analizirajući irelevantne sitnice i tjerajući se u ponor nesigurnosti. Analizirati stvari je dobro, opsesivno se brinuti o svakom detalju je pogubno. Proći ćeš fazu gdje ćeš opsesivno analizirati i neće ti ništa biti jasno, zatim fazu gdje vrlo brzo uočavaš male detalje, i na kraju fazu gdje te detalji ne brinu jer ćeš ionako pokušati sve što se može bez obzira na ohrabrenje ili manjak njega, i vjerojatno uspjeti zbog svog "boli me k***c*" stava.
------- Oči: Rekla kazala je da, ako nakon ukrštanja pogleda, ona odvrati pogled u stranu, nije zainteresirana, a ako spusti pogled jest. U ovome bi moglo biti nešto ali uvijek sam u takvim situacijama imao pametnijeg posla nego pratiti tako sitan indikator. Umjesto toga, ako već postoji neka razina intimnosti i povezanosti među vama, obrati pozornost na nešto drugo: triangulaciju. Točnije, pogled koji se kreće direktno do tvojih očiju, pa onda malo dolje do tvojih usana, i natrag, oblikujući trokut. Ako se spremaš na poljubac i to napraviš, ona će to sigurno primjetiti.
Kosa:Igranje kosom je vrlo solidan indikator privlačnosti. Da, neke žene se igraju kosom samo zato što im je dosadno, ali ako budeš tako na to gledao ćeš promašiti većinski slučaj - stvarne signale. To izražava opći interes, bilo to odmah nakon upoznavanja ili trenutak pred poljubac.
Ne znam kakav bi bio indikator kod žena s kratkom kosom. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto kratku kosu ne nalazim baš seksi.
Torzo: Je li okrenuta prema tebi? Idealno, ona je okrenuta prema tebi, a ti si negdje napola. Njene ruke, ako nisu kod kose ili zabavljene nekim modnim detaljom na sebi kao što su prsten, torbica, pojas (diranje svojih stvari je znak nervoze), trebale bi biti opuštene uz tijelo što je neutralan signal. Ako prekriži ruke na prsima, to pokazuje da se želi udaljiti i završiti ovaj razgovor. Stupaj oprezno.
Osim ako se ne radi o ovoj situaciji.
Noge: Žena gotovo nikada neće sjediti raširenih nogu poput muškarca, već će ih često prekrižiti na onaj ženski način, koljenom preko koljena. Ako nije prekrižila noge, to je znak udobnosti (ispružene su otvorenije nego skupljene pod sebe), no ako jest bitno je u kojem smjeru. Ako ima prekrižene noge od tebe, to indicira da se osjeća nelagodno. Ako je prema tebi, želi da joj se približiš.
Ako stojite, i ona cijelo vrijeme tapka nogama, nestrpljiva je i vjerojatno razmišlja kako će otići. ------
"Da mi neki kaže tako nešto, pukla bih ga nogom," rekla je, nonšalantno vrteći cigaretu po ustima. "Ne misliš da je to malo... ekstremno?" Razmislio sam malo o situaciji. "Možda jest uvredljivo, ali nije ti ništa učinio. Preći odmah na nasilje bi bila velika greška." Razgovor se ticao nespretnih dvostrukih komplimenata, ponajviše muških koji krivo shvate što znači taj pojam i onda pokušavaju privući pažnju tako da idu od žene do žene s uvredljivim glupostima tipa "ti si najružnija od svih ovdje ali sviđaš mi se." "E, pa ja znam koliko vrijedim. Ja sam jako za**bana, znaš? Ne dozvoljavam ikome da me vrijeđa." "Da, ali ti si žena. U redu je da ne trpiš uvrede, ali ako ti počinješ s nasiljem, to će loše završiti." "Žene su jednako jake kao i muškarci!" uskliknula je i podigla nos. "Um.... žene su u prosjeku 30-40% slabije od muškaraca. Muškarci su u prosjeku veći i teži, imaju brojnija i veća mišićna vlakna, i čak i korigirano za težinu, muškarac je opet jači od žene iste težine jer mišići čine veći dio njegovog tijela. Naravno da će žena u dobroj formi biti jača od muškarca u lošoj formi, ali u prosjeku..."
"To nije istina. Uostalom, i tehnika je puno važnija od mase. Mene je otac učio karate. Jedan put..."
"Ali..."
"JEDAN PUT, u disku, neki debil je vrijeđao moju prijateljicu i uhvatio je za guzicu. Poslije sam otišla do njega (bila sam malo pijana), uhvatila ga i bacila na pod. Onda sam mu zaprijetila da ću mu stati na jaja ako je ikada više napravi tako nešto. I od tada je pun poštovanja prema meni. A on je tamo zaštitar!"
...
Jedna od negativnih posljedica maskulinizacije ženske populacije je zasigurno i nasilje. Pogotovo u novim generacijama, sve je češće vidjeti djevojke kako sukobe rješavaju isto kao i muški kolege - udarcima, čupanjem kose i fizičkim napadima, a ponekad i oružjem. Iako je ovo tragikomično na neki način, najviše zbog popularne percepcije ženskih svađa kao "grebanja mačaka", agresivnost nije ograničena samo na jedan spol. Naprotiv, zabrinjavajuća količina mladih žena postaje voljna eskalirati u nasilje protiv muškaraca, bilo to kao reakcija na nešto fizičko, ili samo na neke uvredljive riječi ili djela. Reagirati na taj način se, zabrinjavajuće, počelo smatrati nekakvom modrernom odlikom časti i ponosa unutar ženske emancipacije koja nikome neće dopustiti ponižavanje, ili tretiranje samo kao seksualni objekt.
Prvi problem koji potječe iz ovoga je, naravno, navedena razlika u snazi. To je problem koji bi bio isti za osobu bilo kojeg spola - onaj tko je manji i slabiji pogotovo ne bi trebao eskalirati konflikte u nasilje. Žena koja olako shvaća nasilje i na uvredu reagira na takav način izaziva posljedice - tj. to da nema šanse protiv muškarca ako on odluči reagirati na isti način. Poput moje poznanice iz navedenog razgovora, nasilje i bilo kakva eskalacija nasilja je vjerojatno najgluplje što se može učiniti. Njena cijela strategija se bazira na tome da će on imati obzira ne upotrijebiti jednaku silu protiv nje. Ako to napravi, bolje joj je da bude spremna na ozbiljne ozljede, ili da ima hordu bijelih vitezova koja joj čuva leđa! A budući da bijelih vitezova ima u popriličnim količinama, nije ni čudo da se ona osjećala sigurnom fizički napasti puno većeg i jačeg muškarca. Da se on nije suzdržao ili da je bila sama ili u indiferentnom društvu (više o tome poslije), moglo joj se lako dogoditi da završi u bolnici.
U prikazanom indijskom reality showu iz Indije, sličnom Najslabijoj karici po grubom odnosu s natjecateljima, voditeljica je bila uvrijeđena time što joj je jedan natjecatelj posprdno odgovorio na njenu uvredu. Za nju je to bilo dovoljno opravdanje da, iako joj nije ništa učinio, zamahne i pljusne ga. Ono što nije očekivala je to da će i on nju pljusnuti - a znamo čiji udarac boli više. Kakva nepotrebna negativna energija, kakvo nepotrebno nasilje! Od svega toga je ostao samo posprdni video, ironično nazvan "How can he slap" (to je originalna verzija, no ovu sam stavio jer je dulja i prikazuje opću reakciju bijelih vitezova).
Čak i ako je muškarac svinja koja je prva počela s (uvijek) neopravdanim ali jednokratnim nasiljem, je li mudro vratiti mu istom mjerom? Ono što čini dobar dio kavalirskog poriva u muškarcima jest percepcija da su žene slabije i trebaju im zaštitnici. No kako rastući broj žena postaje agresivan na muški način, ova percepcija se urušava. Ako žena odalami muškarca, on joj vrati istom mjerom i potom dođe policija, protiv koga će biti podignuta prijava zbog nasilja? Njega, naravno, kao i u svakom civiliziranom društvu (dobro, možda ne uvijek u našem, no mi smo Sodoma i Gomora Europe), no to ne znači da je ono što je učinila dobro. Zakon se neće zbog toga urušiti, no hoće nešto drugo: građanska percepcija.
Što se češće događaju takvi slučajevi "isprobavanja nasilja", to se više urušava percepcija o ženama kao o slabijim bićima koja trebaju zaštitnike, čak i slučajevima kada stvarno jesu slabije i trebaju zaštitnike i nastradaju nevini. Neminovno to dovodi do slučaja poput onog kojeg sam nedavno spomenuo na Twitteru, gdje se žena koju su u metrou u Washingtonu proganjali tinejdžeri žalila da joj nitko - čak ni odrasli muškarci - nije pomogao. Uistinu je problem da joj nitko od punog vagona nije pomogao, čisto zbog civilizacijskog načela da jači pomažu slabijima, ali ne zbog spola. Te granice su nažalost izblijedile - ne osobno krivnjom baš te žene u metrou, ali svejedno su izblijedile.
Onda je tu i cura koja je, kada su njoj i njenom momku i dvoje prijatelja crnci u ghettu New Yorka dobacivali nešto, stala i počela se derati da kako nemaju poštovanja i da ih sve treba pobiti. Što, gledajući osobno, možda i nije nerazumna reakcija, ali je objektivno spektakularno glupo. Sumnjivi tipovi koji bi mogli biti gangsteri su opasni, i na takve provokacije bi mogli odgovoriti pravim nasiljem ili oružjem. Koliko god bi bilo uzbudljivo i da, kavalirski, da se trojica muškaraca iz njene pratnje potuku s bandom, to je opasno i nepotrebno. Vrlo je neodgovorno riskirati živote svojih pratitelja samo zbog dokazivanja snage. Ako muškarci u nekim aspektima i dalje jesu zaštitnici (hvala nebesima!), to ne znači da je "dajmo im da se tuku" dobra ideja.
Žene su daleko došle u borbi za svoja prava. Bila bi velika šteta da ih iskoriste za rješavanje konflikata na grub, manje efikasan i do sada ekskluzivno muški način - nasiljem.
Kada sam prije nešto više od pola godinepočeo pisati ovaj blog, nikada nisam ni sanjao koliko će me to otuđiti od prave ljubavi. Moj život se pretvorio u beskonačnu trku za bezumnim seksualnim zadovoljstvom, koja je prijetila uništenjem moje duše. Nakon što sam jednom prilikom spavao sa ženom koju sam upoznao prije samo pola sata, shvatio sam neospornu istinu: ovo nije put do sreće. Ovo je prazno i jadno.
Moj život me pretvorio u ovo :(
S nostalgijom sam se sjetio jedne djevojke iz moje prošlosti s kojom sam imao pravu vezu, temeljenu na emocijama a ne na životinjskim instinktima. Bili smo najbolji prijatelji, u svakom pogledu srodne duše, i tada nisam znao cijeniti koliko me usrećuje slušati o njenim planovima za život, njenim ambicijama, nadama i strahovima, i muškarcima u njenom životu koji su je razočarali i bili loši prema njoj. Naša veza nije bila seksualna, već temeljena na bliskosti i razumijevanju. Nikada neću zaboraviti koliko sam tada bio blizu istinske sreće. Ne znam što mi je bilo kada sam se odlučio povesti za sebičnim željama svoje donje glave i upustiti u život prepun površnog skupljanja seksualnih trofeja, spolnih bolesti i opasnosti od trudnoća. Gledajući unatrag, napravio sam strašnu pogrešku. Tek sada to razumijem.
Odlučio sam popraviti stvari koliko mogu. Uz puno pokajanja moram objaviti da brišem blog i sve savjete na njemu. Također ću po hitnom postupku kontaktirati Google kako bi izbrisao sve članke iz rezultata pretrage. Moji kritičari, dobronamjerni i taktični kao i uvijek, su bili u pravu. Ne želim da ijedna više žena doživi razočaranje da je penetrira kreten kojem nije stalo do nje i koje će je tretirati samo kao seksualni objekt. Muškarci moraju biti odgovorni i cijeniti žene, jer pravi muškarac je samo onaj koji će je istinski poštovati. Isto tako zatvaram mail i twitter jer ne želim kvariti uspješne veze i dobre ljude svojih duboko pogrešnim savjetima - volio bi da mogu povući i ono što sam do sada napisao. Umjesto toga, napisat ću ukratko ono što svi žele znati: koji je pravi put do njenog srca.
1. Kao prvo, moraš biti svoj. Nema smisla pretvarati se da si nešto što nisi jer, ako ti nisi ti, tko si onda? Žene mogu nanjušiti neiskrenost na kilometre. Ako ti se čini da ovo ne djeluje, nisi u pravu. Samo trebaš biti strpljiv i s vremenom ćeš naći onu koja će te voljeti takvog kakav jesi. Nemoj biti agresivan i pokušavati je upoznati, pogotovo ne izvan društvenog kruga - ako joj se sviđaš, ona će ti sama dati do znanja da te cijeni. Zapamti, ne postoji baš ništa čime možeš utjecati na to hoće li te ona odabrati ili neće i bolje ti je samo biti svoj.
1.5. Evolucijska opravdanja su sranje. "Alfa" i "Beta" su samo besmislice izumljene u lošem pokušaju da se manipulira ljudima. Zar stvarno misliš da smo ista vrsta ljudi koja je postojala prije 2000 ili 10 000 godina? Misliš li da imamo iste potrebe i da nas privlače iste stvari? Naravno da ne! Današnji čovjek je neizmjerno kulturniji, osjećajniji i pametniji. Nismo više grubijani koji za kosu odvlače žene u svoje pećine, i nemamo više nikakve sličnosti sa snažnim ratnicima koji privlače žene svojom snagom i moći.
Jedini odgovarajući opis za tzv. "Igru"
Osim toga, današnja žena je mnogo ugodnija oku (pogotovo ako se oduprla površnim društvenim normama i supermodelima koji prikazuju idelalnu ženu kao anoreksičnu), nježnija je i ne igra nikakve igre. Pravila su se toliko promijenila da jednostavno nema smisla koristiti evoluciju kao ikakvo opravdanje za to što žene vole. Jedan od najčešćih argumenata koji "igrači" upotrebljavaju - da žene žele samopouzdane, agresivne muškarce - nema nikakvog smisla. Današnja žena želi muškarca s kojim će biti emocionalno povezana, koji će uvijek biti iskren, nježan i puno poštovanja prema njoj, a ne nekoga tko je tretira kao seksualni objekt. Takvi agresivni tipovi gube jako puno prilika za pravu ljubav zato što svojim ponašanjem uplaše ženu i onda se pitaju zašto uvijek imaju samo površne, seksualne veze.
2. Ono što većina muškaraca danas ne razumije je to da su žene vrlo osjetljive i emocionalne, da ih odbijaju grubost i nasilje, i da je najbolji pristup polagan. Budi njen prijatelj. Slušaj je pozorno i pusti da ti s vremenom otvori svoju dušu. Apsolutno nikada ne inzistiraj na ničemu i nemoj ni slučajno očekivati išta od nje. Nemoj je nikada osuđivati ako ti priča o tome kako je brzopleto spavala s nekim kretenom. Moraš je razumjeti, i isto tako shvatiti da je dobro da je imala puno iskustva jer će tako znati cijeniti prave stvari u životu. S vremenom će shvatiti da si ti puno bolji za nju nego onaj loš dečko iz diska koji joj se više nikada nije javio. Nikada ne propusti priliku pokazati joj svoj dobar odgoj i ljubaznost malim kavalirskim gestama i sitnim darovima (buket crvenih ruža) i sl.
3. Kada vaš odnos (tijekom mnogo mjeseci ili godina, što dulje to bolje jer je iščekivanje slatko) napreduje toliko da izađete na spoj, ne smiješ navaljivati. To što ti je odlučila dati šansu ne znači da bi se išta trebalo dogoditi; naprotiv, sad imaš priliku pokazati joj svoju uviđavnost. Dopusti njoj da odabere mjesto i vrijeme i, ako je tako ljubazna da to prepusti tebi, obavezno svejedno uključi i nju u planiranje. Možeš reći nešto tipa "Pa... ne znam... kamo bi ti htjela ići?"Idealno je da vaš prvi spoj bude u kinu ili na romantičnoj večeri u restoranu sa svijećama. Također, uvijek, ali baš UVIJEK, pitaj je smiješ li je poljubiti prije nego išta pokušaš, u suprotnom će misliti da si grubijan kojem je samo stalo do njenog tijela.
4. Ne zaboravi, kada se rastanete, trebao bi joj unutar sat vremena poslati poruku u kojoj kažeš da ti je bilo prelijepo i pitati što misli o tebi. Ne želiš da se slučajno brine je li ti se svidjela ili ne. Ako joj već na prvom spoju nisi rekao da je voliš, nemoj zaboraviti to ispraviti na sljedećem. Ona mora osjećati tvoju ljubav i nježnost od samog početka, inače ćeš propustiti priliku da s njom podijeliš još mnoge sretne trenutke. Uvijek maštaj o njoj i samo njoj, i neka ona zna da je to tako.
5. Zapamti, žene su plahe i ne vole seks. Moraš biti vrlo pažljiv i uvijek stati čim kaže "ne" . Također, ako se brineš da je tvoj penis premalen da je zadovolji, nemoj zaboraviti da postoje mnogi skupi ali efikasni preparati koji će ti pomoći. Možeš ih upotrebljavati tijekom svih onih mjeseci (ili opet, najbolje godina) koliko bi minimalno trebao čekati na spolni odnos. Ne zaboravi, seks treba biti vrlo nježan i s potpunim fokusom na to uživa li ona. Ako se budeš ponašao grubo i napaljeno, to će ti biti prvi i jedini spolni kontakt s njom i propustit ćeš obilje seksa (čak jednom u tri mjeseca, jednom godišnje poslije prvog djeteta!) kada konačno svoju vezu formalno ovjekovječite kod matičara. Muškarac koji je poštuje neće dugo čekati sa sudbonosnim pitanjem.
6. Kad smo već kod vjenčanja, uvijek imaj na umu koliku ti golemu uslugu ona čini time što kaže "da", i uvijek joj zbog toga izražavaj poštovanje i zahvalnost. U braku niti jedna strana ne smije biti dominantna - u braku ne postoji "ja", stoga se uvijek konzultiraj s njom o svemu, čak i ako ti se naizgled čini kao sitnica. Također, normalno je da će se dok ste zajedno malo udebljati (nekih 20-40 kg). Zapamti, ona to čini samo zato što zna koliko ti voliš obline, kao i svaki normalan muškarac. Ako ti nešto zasmeta kod nje, moraš shvatiti da je to dio normalnog braka i da ćeš prigovaranjem samo pogoršati situaciju. Naposljetku, ljubav je sve što je bitno.
7. Ako si uviđavan i savršen muž, itekako ima šanse da će brak trajati cijeli život, no moraš razumjeti njenu potrebu da živi još malo i podržati je. To je ono što čini pravog muškarca - požrtvovnost i razumijevanje, kao što si se i zakleo prije puno godina. Nikada je ne smiješ osuđivati jer ona sve radi kako bi bilo najbolje za vas. Ona, kao i vaša djeca koja će odrasti s majkom koja ih voli, će ti biti vječno zahvalna. ------------------------------
Pravi muškarac nije onaj koji spava s mnoštvom lijepih žena uz minimalni napor kako bi se dokopao orgazma, već onaj koji je miran, pristojan, poštuje žene i štiti ih. Kad bi svi muškarci bili "Alfa", kakav bi to bio svijet? Bilo bi to bolesno i tužno, i ne želim biti takav. Odlučio sam se od srca moliti za oproštaj, razmišljati o tome kako ostvariti pravu ljubav, kako biti dobar prema ženama u mom životu. Nije nimalo čudno da više ne gledam odurne, površne filmove. Naprotiv, neki dan sam pogledao "The Notebook", "500 Days of Summer" i "Love Actually" i rasplakao sam se kao malo dijete.
Kada pritisnem "delete", sastavit ću popis svih žena koje sam u životu povrijedio na bilo koji način i nazvati ih da im se ispričam. Znam da sam nanio puno zla ženama koje sam bezobzirno kritizirao iz infantilnih razloga, i muškarcima koje sam odvratio od puta koji ih je vodio prema istinskoj ljubavi. To je sve sitnica, no svejedno se nadam da će ta moja gesta, kao i ovaj detaljni opis puta do njenog srca, omogućiti da se popravim i da ću možda u budućnosti zaslužiti ljubav emancipirane i snažne žene koja zna koliko puno vrijedi, i u svijetu i u mom srcu.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu