Marketing
Žene iniciraju 70% razvoda
Studija "Ove su čizme napravljene za hodanje: zašto su većina podnositelja zahtjeva za razvodom žene" je prikupila neke iznenađujuće podatke - istina, podatke iz SAD-a, no već je više puta objašnjeno da je amerikanizacija neizbježan svjetski trend i da smo mi jedni od europskih predvodnika tog trenda, odmah iza Velike Britanije.
Najljepši dio tog trenda je varanje, podmetanje djece, razvod, legalni i društveni tretman razvoda, te tko inicira razvod: u nešto više dvije trećine slučajeva, to čini žena. Ovo nije sasvim moderni fenomen - ta brojka je još od 19. stoljeća (iako tada nije bilo "razvoda bez krivnje") bila oko 55%, no tek sada je doživjela značajan rast. Mislim da bi, s obzirom na manjak izbora (tj. ugovorene brakove) u prošlosti, velika brojka u to doba bila opravdana, no danas svaki brak nastaje slobodnom voljom. A s time i čuđenje.
Ono što čini tako veliku stopu začuđujućom je to što se općenito pretpostavlja da bi u prosjeku muževi trebali biti ti koji žele napustiti brak, pogotovo od uvođenja razvoda bez krivnje. Ova spoznaja potječe iz činjenice da, čak i po najkonzervativnijim procjenama, ženin životni standard opada u odnosu na onaj koji je uživala tijekom braka, i to relativno više nego onaj muškarca.
...štoviše, žene čeka dulji period niske zarade i potrošnje zato što imaju manju šansu da ponovo stupe u brak nego njihovi bivši muževi. Za žene sa skrbništvom nad djecom, ovaj efekt je pojačan. Dio razloga za ovu nejednakost je u tome što ženina vrijednost na bračnom tržištu opada s vremenom, a muškarčeva raste. Štoviše, razvedene žene susreću ogromne probleme u ispunjavanju svoje uloge kao roditelja. Studije njihovih rezultata kao roditelja prije i poslije razvoda otkrivaju slabosti u konzistenciji i sposobnosti nošenja sa stresom samačkog roditeljstva.
Zbog financijskih i društvenih problema iza razvoda, u svijetu ekonomije i prava je bilo tipično pretpostaviti da muževi iniciraju razvod (također i zbog istinite činjenice da je prvi službeni razvod u zapadnoj povijesti obavljen kako bi razvratni engleski kralj legalno zamijenio nedužnu ženu mlađom ljubavnicom, op.prev.), a taj stav je podržan i činjenicom da su se stope muških inicijacija razvoda povećale nakon uvođenja razvoda bez krivnje. Standardni pogled je bio da je nagli porast razvoda rezultat muževa koji jednostrano bježe s neproporcionalnim dijelom bračne stečevine. Pa ipak žene iniciraju razvod češće od muškaraca; ne samo to, već istraživanja pokazuju i da su sklonije prve izraziti želju za razvodom, unatoč dubokoj vezanosti za svoju djecu i dokazima da mnogi razvodi štete djeci.
...
Teoretizira se da, iako djeca i potencijalno nanošenje štete djeci jesu faktor koji smanjuje šansu za razvod, saznanje da majke uvijek dobivaju trenutno skrbništvo (koje je "devet desetina zakona" i gotovo univerzalno vodi i trajnom skrbništvu nad djecom) može djelovati kao dodatni razlog za podnošenje zahtjeva.
...štoviše, žene čeka dulji period niske zarade i potrošnje zato što imaju manju šansu da ponovo stupe u brak nego njihovi bivši muževi. Za žene sa skrbništvom nad djecom, ovaj efekt je pojačan. Dio razloga za ovu nejednakost je u tome što ženina vrijednost na bračnom tržištu opada s vremenom, a muškarčeva raste. Štoviše, razvedene žene susreću ogromne probleme u ispunjavanju svoje uloge kao roditelja. Studije njihovih rezultata kao roditelja prije i poslije razvoda otkrivaju slabosti u konzistenciji i sposobnosti nošenja sa stresom samačkog roditeljstva.
Zbog financijskih i društvenih problema iza razvoda, u svijetu ekonomije i prava je bilo tipično pretpostaviti da muževi iniciraju razvod (također i zbog istinite činjenice da je prvi službeni razvod u zapadnoj povijesti obavljen kako bi razvratni engleski kralj legalno zamijenio nedužnu ženu mlađom ljubavnicom, op.prev.), a taj stav je podržan i činjenicom da su se stope muških inicijacija razvoda povećale nakon uvođenja razvoda bez krivnje. Standardni pogled je bio da je nagli porast razvoda rezultat muževa koji jednostrano bježe s neproporcionalnim dijelom bračne stečevine. Pa ipak žene iniciraju razvod češće od muškaraca; ne samo to, već istraživanja pokazuju i da su sklonije prve izraziti želju za razvodom, unatoč dubokoj vezanosti za svoju djecu i dokazima da mnogi razvodi štete djeci.
...
Teoretizira se da, iako djeca i potencijalno nanošenje štete djeci jesu faktor koji smanjuje šansu za razvod, saznanje da majke uvijek dobivaju trenutno skrbništvo (koje je "devet desetina zakona" i gotovo univerzalno vodi i trajnom skrbništvu nad djecom) može djelovati kao dodatni razlog za podnošenje zahtjeva.
Tko je iznenađen? U svijetu beskonačnog ljubakanja, popularno je napadati muškarce zbog neodgovornosti, lijenosti i napuštanja djece blah blah blah bla-sra, no ne može se poreći činjenicu iz citiranog članka: žene iniciraju 70% razvoda. (ne želim ovdje ulaziti u slučajeve trajne aseksualne kohabitacije, koji su tragični ali ipak drukčiji od razvoda i slabo dokumentirani)
Sada ću biti pomalo politički nekorektan i navesti faktore koji utječu na tako veliku proporciju ženskih zahtjeva za razvodom, a koji u ovoj izvrsnoj studiji nisu spomenuti:
- 5 minuta Alfe je vrijedno 5 godina Bete
- Šansa za unaprijeđenjem u odnosu na dosadnog Beta mužića!
- Izgubilo se "ono nešto"!
- Racionalizacijski hrčak poguran industrijom razvoda (odvjetnicima za razvode, časopisima/medijima i ultra-feminističkim lobijem koji brak predstavlja kao ropstvo)
- Brak kao malo romantičnija varijanta dugoročne veze
- Ekstremna hipergamija bez posljedica (osim u rijetkim slučajevima, garantirano je skrbništvo nad djecom i financijska nagrada preko pljač...pardon, alimentacije)
NAPOMENA jer je ovaj izraz o pojedinačnom slučaju koji uistinu jest pljačka podigao puno prašine:
Podržavam alimentaciju kao pravo na osiguravanje osnovnih životnih uvjeta djetetu. Ne podržavam alimentaciju u slučaju da to nije dijete partnera koji je plaća, u slučaju da je partner silovan, te alimentaciju višu od razumnog iznosa potrebnog za podizanje djeteta, a koji je utvrđen zakonom.
Jedan od popularnih načina kroz koji se brojka od magičnih 70% opravdava je da žene bježe od nasilnih muževa, stoga zakoni i sudska praksa naklonjena ženama služe kao neka vrsta prijetnje kako bi se, pod pretpostavkom da su svi muškarci loši očevi, neodgovorni, alkoholičari, kockari, nasilnici i zlostavljači, osiguralo što lakši izlaz iz takvog braka i dalo što veću moć strani koja napušta brak. Super. Žrtvama uvijek treba pomoći i procesuirati nasilnike. No nasilni muževi čine tek malu manjinu svih muževa, kao što govori i broj kaznenih prijava (stabiliziran na oko 1000 godišnje nakon dugog trenda rasta zbog kvalitetnijih zakona i svijesti, izvor DZS, MUP) u odnosu na ukupan broj brakova i razvoda. Takva spolna diskriminacija, tj. tjeranje straha u kosti svim muževima u nadi da će tako biti zaustavljena potencijalno problematična manjina, bila bi ekvivalent udvostručavanju svih kazni građanima srpske nacionalnosti u RH samo zato što je mali dio njih možda spreman jednog dana sudjelovati u balvan-revoluciji. Već vidim kako bi nam Europa opalila pljusku zbog takve mjere.
Još jedan argument je da žene iniciraju razvode zbog bračne nevjere supruga, no nema nikakvih dokaza da je to češće nego obrnuti slučaj. Uzevši u obzir ono što znamo o tendenciji davanja društveno prihvatljivijih podataka kod žena u anketama, bio bi jako skeptičan oko te tvrdnje. Osim toga treba uzeti u obzir i da, iako je svaka nevjera grozna, ženska nevjera ima trunku veće posljedice od muške, zbog jednostavne šanse da muškarac zbog toga podiže tuđe dijete sljedeća dva desetljeća.
Bilo kako bilo, rado ću dočekati i druga objašnjenja za ovu razliku. U međuvremenu, vlak idiličnog života s ljubavlju "dok nas smrt ne rastavi" napustio je stanicu.
Post je objavljen 27.04.2012. u 10:36 sati.