"Da mi neki kaže tako nešto, pukla bih ga nogom," rekla je, nonšalantno vrteći cigaretu po ustima. "Ne misliš da je to malo... ekstremno?" Razmislio sam malo o situaciji. "Možda jest uvredljivo, ali nije ti ništa učinio. Preći odmah na nasilje bi bila velika greška." Razgovor se ticao nespretnih dvostrukih komplimenata, ponajviše muških koji krivo shvate što znači taj pojam i onda pokušavaju privući pažnju tako da idu od žene do žene s uvredljivim glupostima tipa "ti si najružnija od svih ovdje ali sviđaš mi se." "E, pa ja znam koliko vrijedim. Ja sam jako za**bana, znaš? Ne dozvoljavam ikome da me vrijeđa." "Da, ali ti si žena. U redu je da ne trpiš uvrede, ali ako ti počinješ s nasiljem, to će loše završiti." "Žene su jednako jake kao i muškarci!" uskliknula je i podigla nos. "Um.... žene su u prosjeku 30-40% slabije od muškaraca. Muškarci su u prosjeku veći i teži, imaju brojnija i veća mišićna vlakna, i čak i korigirano za težinu, muškarac je opet jači od žene iste težine jer mišići čine veći dio njegovog tijela. Naravno da će žena u dobroj formi biti jača od muškarca u lošoj formi, ali u prosjeku..."
"To nije istina. Uostalom, i tehnika je puno važnija od mase. Mene je otac učio karate. Jedan put..."
"Ali..."
"JEDAN PUT, u disku, neki debil je vrijeđao moju prijateljicu i uhvatio je za guzicu. Poslije sam otišla do njega (bila sam malo pijana), uhvatila ga i bacila na pod. Onda sam mu zaprijetila da ću mu stati na jaja ako je ikada više napravi tako nešto. I od tada je pun poštovanja prema meni. A on je tamo zaštitar!"
...
Jedna od negativnih posljedica maskulinizacije ženske populacije je zasigurno i nasilje. Pogotovo u novim generacijama, sve je češće vidjeti djevojke kako sukobe rješavaju isto kao i muški kolege - udarcima, čupanjem kose i fizičkim napadima, a ponekad i oružjem. Iako je ovo tragikomično na neki način, najviše zbog popularne percepcije ženskih svađa kao "grebanja mačaka", agresivnost nije ograničena samo na jedan spol. Naprotiv, zabrinjavajuća količina mladih žena postaje voljna eskalirati u nasilje protiv muškaraca, bilo to kao reakcija na nešto fizičko, ili samo na neke uvredljive riječi ili djela. Reagirati na taj način se, zabrinjavajuće, počelo smatrati nekakvom modrernom odlikom časti i ponosa unutar ženske emancipacije koja nikome neće dopustiti ponižavanje, ili tretiranje samo kao seksualni objekt.
Prvi problem koji potječe iz ovoga je, naravno, navedena razlika u snazi. To je problem koji bi bio isti za osobu bilo kojeg spola - onaj tko je manji i slabiji pogotovo ne bi trebao eskalirati konflikte u nasilje. Žena koja olako shvaća nasilje i na uvredu reagira na takav način izaziva posljedice - tj. to da nema šanse protiv muškarca ako on odluči reagirati na isti način. Poput moje poznanice iz navedenog razgovora, nasilje i bilo kakva eskalacija nasilja je vjerojatno najgluplje što se može učiniti. Njena cijela strategija se bazira na tome da će on imati obzira ne upotrijebiti jednaku silu protiv nje. Ako to napravi, bolje joj je da bude spremna na ozbiljne ozljede, ili da ima hordu bijelih vitezova koja joj čuva leđa! A budući da bijelih vitezova ima u popriličnim količinama, nije ni čudo da se ona osjećala sigurnom fizički napasti puno većeg i jačeg muškarca. Da se on nije suzdržao ili da je bila sama ili u indiferentnom društvu (više o tome poslije), moglo joj se lako dogoditi da završi u bolnici.
U prikazanom indijskom reality showu iz Indije, sličnom Najslabijoj karici po grubom odnosu s natjecateljima, voditeljica je bila uvrijeđena time što joj je jedan natjecatelj posprdno odgovorio na njenu uvredu. Za nju je to bilo dovoljno opravdanje da, iako joj nije ništa učinio, zamahne i pljusne ga. Ono što nije očekivala je to da će i on nju pljusnuti - a znamo čiji udarac boli više. Kakva nepotrebna negativna energija, kakvo nepotrebno nasilje! Od svega toga je ostao samo posprdni video, ironično nazvan "How can he slap" (to je originalna verzija, no ovu sam stavio jer je dulja i prikazuje opću reakciju bijelih vitezova).
Čak i ako je muškarac svinja koja je prva počela s (uvijek) neopravdanim ali jednokratnim nasiljem, je li mudro vratiti mu istom mjerom? Ono što čini dobar dio kavalirskog poriva u muškarcima jest percepcija da su žene slabije i trebaju im zaštitnici. No kako rastući broj žena postaje agresivan na muški način, ova percepcija se urušava. Ako žena odalami muškarca, on joj vrati istom mjerom i potom dođe policija, protiv koga će biti podignuta prijava zbog nasilja? Njega, naravno, kao i u svakom civiliziranom društvu (dobro, možda ne uvijek u našem, no mi smo Sodoma i Gomora Europe), no to ne znači da je ono što je učinila dobro. Zakon se neće zbog toga urušiti, no hoće nešto drugo: građanska percepcija.
Što se češće događaju takvi slučajevi "isprobavanja nasilja", to se više urušava percepcija o ženama kao o slabijim bićima koja trebaju zaštitnike, čak i slučajevima kada stvarno jesu slabije i trebaju zaštitnike i nastradaju nevini. Neminovno to dovodi do slučaja poput onog kojeg sam nedavno spomenuo na Twitteru, gdje se žena koju su u metrou u Washingtonu proganjali tinejdžeri žalila da joj nitko - čak ni odrasli muškarci - nije pomogao. Uistinu je problem da joj nitko od punog vagona nije pomogao, čisto zbog civilizacijskog načela da jači pomažu slabijima, ali ne zbog spola. Te granice su nažalost izblijedile - ne osobno krivnjom baš te žene u metrou, ali svejedno su izblijedile.
Onda je tu i cura koja je, kada su njoj i njenom momku i dvoje prijatelja crnci u ghettu New Yorka dobacivali nešto, stala i počela se derati da kako nemaju poštovanja i da ih sve treba pobiti. Što, gledajući osobno, možda i nije nerazumna reakcija, ali je objektivno spektakularno glupo. Sumnjivi tipovi koji bi mogli biti gangsteri su opasni, i na takve provokacije bi mogli odgovoriti pravim nasiljem ili oružjem. Koliko god bi bilo uzbudljivo i da, kavalirski, da se trojica muškaraca iz njene pratnje potuku s bandom, to je opasno i nepotrebno. Vrlo je neodgovorno riskirati živote svojih pratitelja samo zbog dokazivanja snage. Ako muškarci u nekim aspektima i dalje jesu zaštitnici (hvala nebesima!), to ne znači da je "dajmo im da se tuku" dobra ideja.
Žene su daleko došle u borbi za svoja prava. Bila bi velika šteta da ih iskoriste za rješavanje konflikata na grub, manje efikasan i do sada ekskluzivno muški način - nasiljem.