Pomorski istraživači 18. stoljeća kao što su James Cook i La Perouse su na svojim putovanjima između pacifičkih otoka zabilježili mnoge zanimljive običaje lokalnog stanovništva: recimo, otočki bogataši i plemstvo često su puštali svoje nokte da izrastu u nevjerojatnu duljinu. Isti običaj zabilježen je u kineskoj vladajućoj klasi još od dinastije Ming pa sve do kasnog modernog doba:
Zašto bi netko imao toliko ogromne nokte, čak i do te mjere da zbog njih nije sposoban obavljati osnovne dnevne zadatke, hodati ili hraniti se? Ne bi li takva osoba bila vrijedna prijezira kao bespomoćni slabić? Naravno da ne: iako na površini beskorisni, ekstremno dugački nokti objavljivali su vlasnikovo bogatstvo i činjenicu da ima dovoljno sluga (ili robova) na raspolaganju da ga hrane, peru, maze i nose uokolo.
Drugim riječima, u kontekstu pokazivanja bogatstva i društvenog statusa, ekstremno dugački nokti služili su kao princip hendikepa. Hendikep je u osnovi ništa drugo nego suptilno hvalisanje - "vidi me kako sam dobar/uspješan/lijep da si mogu priuštiti da se ne činim takvim na prvi pogled".
U "ignissolikom" kontekstu, princip hendikepa se naravno odnosi na ljepotu (kod žena) ili izgled, samopouzdanje i status (kod muškaraca). Razmotrimo prvo ovaj primjer:
Iako bi trollovi mogli zlobno ili naivno tvrditi da nema nikakve razlike između žene s kratkom kosom i žene s utegnutom kosom ili repićem, muškom oku je razlika vrlo velika i vrlo vidljiva već na prvi pogled. Ovo je primjer žene koja je uspješno primijenila blagi hendikep i time povećala svoju ukupnu privlačnost.
Nominalno gledano, ova žena ima kratku kosu, što je samo po sebi vrlo neprivlačno. Realno gledano, ova žena naglašava svoju dugu kosu time što ju je utegla na način da površno sliči kratkoj, što zatim poboljšava njen izgled.
Druge (korisne) uporabe hendikepa kod žena uvijek dolaze u sličnim malim, pažljivo kontroliranim dozama, najčešće kroz male modifikacije frizure (npr. šiške s dugom kosom) odjeću, obuću, šminku ili male privremene ukrase poput naušnica i prstenja. Ukazujući pozornost na nešto što ženi nije najbolja osobina, ili diskretno skrivajući svoju najbolju osobinu, žena može svoju privlačnost naglasiti i povećati.
Da, to je poznata pjevačica Rihanna, na lijevoj slici iz 2006. godine kada je imala dugu kosu, a na desnoj slici negdje iz 2008. godine nakon što ju je drastično skratila. Svima s funkcionalnim penisom je jasno da je na lijevoj slici izgledala puno bolje, ali isto tako bi i samo zagriženi "2/10 ne bih prasnuo" internet zavodnik odbio Rihannu s desne slike. Unatoč svojoj kratkoj kosi, Rihanna i dalje ima vrlo lijepe crte lica, glatku kožu, vitkost, mladost i čvrste privlačne grudi.
Drugim riječima, Rihanna je primijenila pretjerano jak hendikep koji je naškodio njenoj ukupnoj privlačnosti, no ona je bila toliko velika da bi trebalo puno više od toga da je učini ružnom ili neprivlačnom. Rihanna takvim hendikepom nije učinila ništa u svoju korist, no ona je Rihanna pa si to može priuštiti.
Stvorenje na gornjoj slici je primjer deluzionalne uporabe jakog hendikepa tamo gdje se već nema što hendikepirati. Konačni rezultat takve situacije može biti jedino kozmički užas, privlačnost toliko niska da se na njoj hendikep multiplicirao i učinio je ne samo potpuno neprivlačnom, već i ekstremno odbojnom*.
Ovo nas sve vodi do univerzalnog pravila primjene hendikepa kod ženskog spola:
Ignissovo pravilo #21: Budući da se svaki hendikep koji žena upotrijebi nužno nalazi na vagi s njenom ljepotom, a ženska ljepota je prolazna i kratkotrajna, trajni hendikepi poput tetovaža i piercinga su za žene katastrofalna ideja.
Ženska uporaba hendikepa i njegovi efekti su razmjerno jednostavni. U sljedećem dijelu pozabavit ćemo se puno kompleksnijim i šarolikijim uporabama principa hendikepa kod muškaraca.
"Kada spojite [žensku] biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti [kod žena], što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave."
"Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje."
Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod žena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da muškarac mora od takvih žena bježati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, što je to narcisoidnost?
Ključna pogreška ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma "narcizam" za pojam "pretjerano samopouzdanje". Možemo do besvijesti analizirati uzroke i načine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato što smo promašili osnovu narcizma automatski smo promašili i sposobnost njegovog prepoznavanja.
Narcizam u suštini nije imanje pretjerano dobrog mišljenja o sebi, već pretjerano razmišljanje o sebi (tj. egocentrizam).
Narcis nije zaljubljen u sebe zato što mu se svidjelo ono što vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato što je zaljubljen u sebe.
Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipično smatramo ekvivalentom "niskog samopouzdanja", je zapravo samo "razmišljanje koje nije centrirano na sebi", tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti "imanje niskog mišljenja o sebi", već jednostavno "ne-razmišljanje o sebi"
Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je "sindrom flagelanta", nazvan po kršćanskom kultu Flagelanata iz 13. stoljeća, čiji su se pripadnici bičevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mišljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su "skromni", ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obožavanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optužbama da ih je opsjeo Sotona inače bi se i oni bičevali. Drugim riječima, to je bila čista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.
Pogledaj me kako sam skroman!!!
E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa ženama i odabirom partnera. Isto kao što je i nedavni članak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znači da je djevičanstvo nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više, tako i ovaj članak objašnjava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znači da je nisko samopouzdanje nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više.
U stvarnom životu će vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog "niskog samopouzdanja" stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima će sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, sramežljivost, OCPD, traume ili tko zna što, uvijek u kontekstu zašto je ne bi smio dirati ili nešto pokušavati s njom. Naivni promatrač će pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nježan i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim će se zabaviti na tvoj račun.
Gle kakve sramežljive okice imam!
Za primjer, evo što piše Čitatelj Z:
Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Pokušao sam nešto dogovoriti i rekla mi da je vrlo sramežljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inače vrlo dobar sa sramežljivim i tihim curama. Našli smo se i pokušao sam pričati s njom ali bila je jednostavno tiha. Što inače za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo čemu.
Ali ova cura je bila drugačija, bilo je nevjerojatno teško uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. Čak i jednostavna pitanja su nailazila na "ne" i "neću ti reći". Izbjegavala je kontakt očima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio završilo bi odgovorom od jedne riječi. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi naišla na "što god", "možda", "sve" ili "nemam pojma". Odveo sam je u bar misleći da će se možda tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, pokušavajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt očima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla "stooooop" ili "to je zašto mi se ne sviđaš".
Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila išta više i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se činila tako povučenom i nisam je htio uplašiti.
Zatim smo otišli na drugi spoj. Napisala mi je da želi nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da želi otići u bučni, mračni, disko gdje može gledati ljude. U šali dodaje da tamo ne mora pričati i uspostavljati kontakt očima.
Z je već odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlađim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja pokušavajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu količinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patološke slučajeve narcisoidnosti.
Našli smo se i pokušao sam je zagrliti, ali nije pristala. Otišli smo u mirni kafić koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, pokušao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piće i rekla je da joj se tu ne sviđa jer nije dovoljno gužva. Zatim je bila ljubomorna zato što me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Našalila se da bismo se trebali maziti kako bismo je učinili još ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.
Cijelo vrijeme dok smo šetali do druge lokacije se činila nabrušenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako nešto jer ona i inače izgleda tako.
Došli smo u bučni, mračni disko, koji je inače katastrofa za igru na spoju. Naručio sam nam pića i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleše osim ako nije totalno pijana i da neće plesati. Nije htjela popiti išta više od piva.
Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slučajnom promatraču uopće ne bi učinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Pokušao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini leđa, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav pokušaj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.
Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi išla negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam "što ćete raditi", a ona mi ne želi reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s "ne znam" ili "ne". Kao da pričam sa zidom. Posjetili smo još jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Ponašala se kao da je između nas sve u redu, što me zbunjivalo još više.
Do kraja večeri je moja interna igra bila totalno uništena i osjećao sam se shrvano i očajno. Bila je nemoguće teška, ali svejedno sam joj se sviđao... nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Otišli smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se možemo opet poljubiti, ali bio sam toliko loše volje da nisam ni pokušao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon što smo se rastali, zato što mi se stvarno sviđala.
Evo što se ovdje dogodilo:
Na igru gospodina Z se ne može ništa prigovoriti jer je učinio sve što je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipičan primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno oštećena i puna sebe unatoč svojoj povučenosti. Umjesto da njena sramežljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smješkanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osjećaje.
Muškarac koji bi se tako ponašao bi istoga trena bio proglašen za "psihaša" i izgnan iz društva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi muškarci će pokušavati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim riječima, njena sramežljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ništa drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:
Zdravo ljudsko ponašanje nije imanje posebno dobrog ili lošeg mišljenja o sebi, već ne-imanje posebnog mišljenja o sebi.
Je li to racionalizacija? Možda. No uvijek je tako bilo, i uvijek će tako i ostati, osim ako same žene svojim utjecajem ne promijene to na ovaj ili onaj način. Feministički "znanstvenici", recimo, zamišljaju brak kao nekakav alat koji su izmislili muškarci u korist muškaraca, ali istina je zapravo obrnuta. I, vjerovali ili ne, muškarci su njome pretežno zadovoljni. Čak ni intrigantne i dobro napisane knjige poput ove ne izazivaju posebno nezadovoljstvo:
"Muškarci su priučeni i naviknuti od strane žena, ne znatno različito od načina na koji je Pavlov trenirao svoje pse, na postajanje njihovim robovima."
- The Manipulated Man
Poput svih prirodnih resursa, muškarce je moguće iskorištavati na dva načina:
Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način neminovno osjeća poniženost, želju za osvetom, ljutnju i bijes zbog toga što on za nju ne postoji kao osoba, već samo kao prikladan izvor pozornosti i/ili novca. Ako nije dovoljno samosvjestan, možda se neće usuditi to izreći, no negativni osjećaji će svejedno kipjeti u njemu. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva kuja! Izigrala me poput najveće marionete!"
Ovaj način nije nešto što ženama dolazi prirodno. Kako bi žena mogla održivo iskorištavati muškarce, potrebne su joj suosjećajnost, strpljenje i odgovornost. Također joj je potreban i kulturni okvir preko kojega će naučiti kakvi načini iskorištavanja su prihvatljivi (održivi), a koji nisu.
Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način u pravilu osjeća zadovoljstvo, samopouzdanje i nostalgiju. Da se može vratiti unatrag, možda ipak ne bi dopustio da ga se iskoristi, no svejedno se ne osjeća oštećeno. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi."
E sad, jasno vam je da kroz sve ove paragrafe aludiram na nagrađivanje muškaraca seksom, ali ova tema nipošto nije ograničena na seks, i upravo to je ono što je čini toliko snažnom. Iako je seks definitivno najjači alat u ženskom arsenalu, za ženu koja nije zaboravila što znači ženstvenost i mnoge druge stvari koje nemaju veze s time mogu biti dovoljno očaravajuće za uspješno iskorištavanje mete, a u kombinaciji sa seksom mogu biti jednostavno neodoljive.
Kako bih ilustrirao ovu razliku, ispričat ću vam jedan svoj doživljaj:
Nedavno me posjetila jedna djevojka. Prije toga se nismo poznavali; tek smo razmijenili nekoliko riječi online. Dogovorili smo se da me posjeti i ostane kod mene nekoliko dana.
Čitatelji, vama je svima dobro poznat moj modus operandi: uvijek eskaliraj koliko god je moguće. Nije bilo važno to što s njom nisam razmijenio dovoljno komunikacije kako bih mogao jasno osjetiti imam li neku kemiju s njom ili nemam, ali podrazumijevalo se da ću to tretirati kao jedan veliki spoj, na koji ću dokoturati svoju najbolju igru i eskalirati koliko god budem mogao. Svakako ću prasnuti ovu. Oh yeah!
Nažalost, stvari nisu krenule toliko dobro kao što sam zamišljao. Iako je bila razgovorljiva i nasmiješena, bilo je teško usmjeriti naš odnos u nešto što bi sličilo toplini koja se pojavljuje između muškarca i žene kada su na spoju i samo se čekaju poljubiti. Kada bih ispalio jedan od mojih prokušanih "mamaca", nasmijala bi se ali ne bi nastavila razgovor u toj temi. Prihvaćala je lagan dodir po nadlaktici i smiješila se, ali kada bih pokušao dotaknuti bilo koji drugi dio tijela, koliko god on bio nevin, pomalo bi se udaljila od mene. Držala se dovoljno blizu da se dodirujemo kada god smo zajedno gledali neku kartu ili sliku na mobitelu, ali kada bismo negdje sjeli držala je "oprezan"razmak na kauču ili sjedila na drugom. I naposljetku, iako ne sve dok se nismo dotakli te teme, spomenula je da doma ima dečka. Iako mi se iz njenog kratkog opisa nije činilo kao da se radi o ičem ozbiljnom, njeno držanje nekako nisam mogao spojiti s curom koja bi bila otvorena za avanturu.
Uglavnom do kraja njenog boravka se između nas nije dogodilo ništa više od zagrljaja za rastanak. Možda sam trebao biti agresivniji. Možda sam trebao drukčije tumačiti njen jezik tijela. Možda sam trebao primjenjivati nekakvu drukčiju vrstu igre. Možda sam bio dekoncentriran.
Sranje, zar ne?
Pa, baš i ne. Evo nekih stvari koje sam ja dobio od nje:
- desetak vrlo ukusnih obroka
- uvijek oprano suđe, oprana i obješena odjeća i pospremljen stan. Bez da sam pitao za to.
- iskren interes za mene kao osobu i moje planove i snove
- razumijevanje mojih stavova, čak i ako nisu isti kao njeni; razuman pogled na život bez utjecaja racionalizacijskog hrčka
- prilagođavanje mojim planovima; prihvaćanje mojih ideja bez analiziranja koliko je to cool ili zabavno
- dobri modni savjeti i uljepšavanje
- briga za mene kad sam bio bolestan, bez straha da će se zaraziti i pokvariti si odmor
- potpuno odustvo bilo kakve ljutnje ili nabijanja krivnje kada smo mojom krivnjom ostali zaglavljeni u nekom prašnjavom predgrađu na podnevnom suncu; njen jedini komentar bio je "nema problema, super je gdje god idemo"
Zaključak:"Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi."
Jedna od najljepših ženskih fantazija tiče se dobrih alfa muškaraca. Gdje muškarci projiciraju budalaste psihološke komplekse u obliku kompleksa Madonna/Kurva, žene se na potpuno jednak način bave Dobrim Alfom/Lošim Alfom. Kao i kod muškog suparnika, njihov kompleksa je jednako apsurdan. Evo zašto:
Što znači "dobar muškarac"? Reći ćemo da je to muškarac koji se brine za ženu, štiti je, cijeni je, podržava je, ugađa joj, ali najvažnije od svega - ne vara je. Sve su ove osobine važne, ali kada žene kažu "dobar", prvenstveno se misli na lojalnost, sa svime ostalim kao začinom.
Pogledajmo sada zbog čeka muškarci varaju. Očito, varaju zbog manjka lojalnosti. Muškarac koji ima snažan osjećaj lojalnosti neće prevariti ženu, već će si kada se pojavi prilika za to reći "čekaj čovječe, ti si u vezi/braku, moraš biti bolji" i odbit će je, tj. biti će dobar. Ako nije, tj. ako je mučko đubre (popularno: "kreten"), onda će priliku iskoristiti i biti će loš.
U cijeloj toj situaciji postoji jedan "slon u sobi", koji zauzima ogroman dio prostora ali nitko ga ne spominje.
"Baš sam tu u sobi i nitko niti ne priznaje da postojim" - izvor slike
Koliko zapravo muškarci imaju prilika za varanje? Prilika za prijevaru pretpostavlja da je neki pojedini muškarac u nekom trenutku života privlačan broju žena n, gdje je n veći od 1. Što je muškarac privlačniji, tj. više Alfa (bez obzira na to kakvim se čini na prvi pogled), to će češće njegov n biti veći od 1 i dalji od 1.
U realnosti, n je ogromnoj većini muškaraca prilično malen i vrlo je rijetko da prijeđe 1 (za usporedbu sa ženama, gdje skoro svaka žena ima garantirano razdoblje u kojemu se njen n broji u stotinama ili čak tisućama). Pogledajte kako su muškarci distribuirani po svojoj privlačnosti. Većina muškaraca se osjeća prilično sretno zbog toga što uspijeva biti u bilo kakvim vezama koje nisu razdvojene višegodišnjim sušama; sve ostalo je šlag na torti. Uopće biti u prilici za varanje za njih predstavlja potpuno drugi svijet, koji će ikada iskusiti manje od polovice svih muškaraca. A udio muškaraca za kojeg bi se moglo reći da često dobiva prilike za varanje manji je od 20%.
Ignissovo pravilo #19: Žene varaju najviše ovisno o svom karakteru. Muškarci varaju najviše ovisno o svojim opcijama.
Sve to ne uzima u obzir još jednu važnu razliku: muškarci su prirodno promiskuitetniji spol iz jednostavnog razloga zato što ih ništa ne košta (ako su u mogućnosti) omastiti se i s drugom ženom i možda posijati još koje dijete. To što žene danas kroz tiraniju zakonsku prisilu imaju donekle sličnu mogućnost i svojim ponašanjem postaju promiskuitetnije je tek valić na dijagramu povijesti koji će vjerojatno nestati istom brzinom kojom se i pojavio.
Jedan od najboljih primjera Dobrog Alfe/Lošeg Alfe dolazi nam iz TV serijeMad Men, čiji je protagonist Donald Draper poznat po svojim serijskim avanturama s ogromnim brojem žena. On nikada nema određenu ambiciju varati zato što a prioriodbacuje monogamiju (poput kolege Rogera) ili zato što je granično psihopat nesposoban za ljubav (poput kolege Petea), ali neminovno ima ogromnan broj ljubavnica i uništene živote, brakove i obitelji iza sebe. Jednostavno je toliko privlačan da je zatrpan prilikama i dobiva češće čak i od prosječne žene u seriji.
Kada ti se prilike stalno ukazuju, gotovo je neminovno da ćeš prije ili poslije pokleknuti pred iskušenjem i to isprobati. Ne pokleknuti istodobno zahtijeva i ogromnu snagu volje i moralni pritisak društva, što je danas skoro pa nemoguće pronaći u jednoj osobi, pogotovo onoj koja je još k tome u prvih 10% muške populacije po privlačnosti. Jedina iznimka koje se mogu sjetiti (pod pretpostavkom da je sve što sam čuo i prosudio istinito) je Jack LaLanne, svjetski poznat idol fitnessa i bodybuildinga iz 20. stoljeća, koji se istodobno držao i nepokolebljivog moralnog koda. No ukupno gledano, potraga za Alfa tipom koji nikada neće varati je kao igranje ruskog ruleta s pet od šest metaka.
Ako želiš biti 100% sigurna da te nitko nikada neće prevariti, tvoja najbolja opcija je udati se za neiskusnog, sramežljivog, debeljuškastog Beta šmokljana s velikim naočalama. Vjernost ti je na dohvat ruke! Hajde!
...
Nisam ni mislio.
Da ne duljim, danas vam donosim ovaj općeniti prikaz korelacije ženstvenosti i ženskog zanimanja:
"Uvijek sam mislila da muškarce pali moja pozicija managera nabavnog lanca u metaloprerađivačkoj industriji..."
Iako na prvi pogled možda u ovoj tablici vidite određenu negativnu korelaciju između razina ženstvenosti i edukacije (tj. inteligencije, kojoj je edukacija jedna od manifestacija), stvari nisu baš tako crno-bijele. Npr., medicinske sestre trebaju puno više obrazovanja, inteligencije i stručnosti nego političarke.
Evo koji sve faktori (otprilike podjednakom snagom) utječu na razinu ženstvenosti koje (u prosjeku) žena stječe svojim zanimanjem:
1. Konkretno pomaganje drugim ljudima - nije važno je li nekome dala injekciju ili donijela kavu, radi se o tome da je kroz svoj posao direktno učinila nešto za drugu osobu. Ako je ta osoba dijete, udvostručite bonus. To je ono što čini učiteljice znatno privlačnijima od vulgaris uredskih činovnika, makar oni bili u uredu dobrotvorne organizacije za podizanje razine religijske tolerancije u Tanzaniji.
2. Važnost izgleda (pogotovo vitkog tijela) za uspjeh u zanimanju - sportašica u pravilu ne može biti debela i vrlo je malo vjerojatno da puši, pije ili uzima lake droge. Za konobaricu u kafiću ili stujardesu je veliki plus ako je mlada i zgodna, iako to nije nužno za njen posao, dok je za kvantnu fizičarku to potpuno svejedno.
3. Tabu faktor - neka određena zanimanja nose sa sobom element zabrane koji ih čini privlačnijima. Upravo zbog toga se nitko nikada ne odijeva u kostim seksi konobarice, ali seksi policajka je vrlo popularna.
4. Kompliciranost i apstraktnost naziva zanimanja - dakle, ne složenost samog zanimanja, nego složenost naziva. "Viša povjerenica za rodnu jednakost u području znanstvenog istraživanja" je znatno manje i seksi i ženstveno od "maserka".
Oduvijek sam sanjao o ženi koja radi ovdje
Za zanimanja koja nisu navedena po ovim parametrima lako možete procijeniti gdje se otprilike nalaze:
- "Liječnica" uključuje puno brige o ljudima, no istodobno i kompliciranosti, birokracije i agresivnosti koja dolazi sa stresom i oštrim natjecanjem u tom području. To je svrstava negdje između medicinske sestre i znanstvenice, dok je "fizioterapeutkinja" znatno bliže medicinskoj sestri nego znanstvenici.
- "Gimnastičarka" je u svakom pogledu ekvivalent plesačice, dok su "bacačica diska" i nogometašica zbog grubosti svog posla sličnije policajki.
- "Pornoglumica", iako dijeli većinu osobina s plesačicama, sadrži daleko preveliku količinu promiskuiteta da bi mogla biti znatno ženstvenija od političarke. "Kurtizana", s druge strane, koja ima samo par utjecajnih klijenata i održava potpunu diskreciju, ne trpi takve penale. "Nastavnica" ne radi s malom djecom pa je negdje između učiteljice i profesorice.
- "Operaterka u call centru" bi bila ekvivalent prodavačice, samo malo niže jer je njen izgled potpuno nevažan za posao
Upravo zbog ovih varijacija "Jesi li Alfa?" test za žene ne uključuje zanimanje, već kroz svoja konačna pitanja mjeri samo krajnje rezultate kao što su ljubaznost ili elegancija. Za očekivati je da bi jedna sutkinja općinskog kaznenog suda na tim pitanjima dobila manje bodova od jedne balerine, no uvijek je moguće iznenaditi se.
Jeste li znali da su žene zabrinute za svoju visinu više nego muškarci? Čitatelje koji su dobro naučili prepoznavati solipsizam u ženskoj seksualnosti ovo neće iznenaditi, ali "jesam li dovoljno visoka", "što dečki misle o niskim curama" i njene varijacije zapravo su vrlo česta ženska pretraga, češća i od muškog ekvivalenta i od ostalih detalja za koje biste mislili da okupiraju žensku pozornost, tipa "imam li lijepo lice", "jesam li debela" i sl.
Kao što vidimo, visine nema nigdje na tom popisu. Ona nema vrijednost sama po sebi, već u najboljem slučaju vrlo indirektan utjecaj. Je li žena lijepa ili ružna uopće ne ovisi o tome je li visoka 150, 165 ili 180 cm. Očite iznimke od ovog pravila su patuljastost i gigantizam, koji kao oblici nesretnih tjelesnih deformacija mogu imati znatan (iako i dalje ne presudan) utjecaj.
Čak i ako su mi neke draže od drugih, to nije zbog visine.
Kao prvo, postoji malen no ne-zanemariv broj muškaraca-papaka koji pate od bizarnih kompleksa i osjećaju se nesigurno što su s curama višim od sebe. Još jedan dobar dio muškaraca takve komplekse nema, ali misli da nema šanse s curama višima od sebe pa im neće niti prići. I na kraju, većina žena ipak voli visinu kod muškaraca, tako da je žena nadprosječne visine koja inzistira na tome (svjesno ili nesvjesno) upravo isključila 50% svojih potencijalnih partnera.
Drugi faktor je to što gornji dio raspona visine nosi sa sobom efekt koji bismo mogli opisati kao "amplifikacija": na visokoj ženi su sve osobine na nekakav način naglašene. Ako ima čvrste grudi, na izduženom tijelu doimat će se ekstra čvrstima. Ako ima muškaste crte lica, činit će se agresivnijom nego da je normalne visine. Ako ima duge noge u odnosu na ostatak tijela, visina će ih učiniti još dužima. Drugim riječima, nadprosječna visina naglašava postojeće ženske osobine; mali minusi postaju veliki minusi, a mali plusevi postaju veliki plusevi.
Iz tog razloga, većina žena za koje bismo mogle reći da su 10-ke (žene za koje se gotovo svatko slaže da su nevjerojatno lijepe i među najljepšima koja su ikada vidjeli) gotovo uvijek i nadprosječno visoke (iako nikada ekstremno visoke). Žena koja je vrlo lijepa ali je niska ne doživljava isti efekt amplifikacije koji bi istaknuo sve lijepe stvari na njoj; i dalje će biti vrlo poželjna ali njene osobine će ostati pozitivne same za sebe, bez pomoći od ove optičke iluzije. Stoga nije nimalo slučajno da je većina manekenki (onih koje su namijenjene za stvaranje seksualne privlačnosti kod hetero muškaraca, ne pokazivanje krpica na modnim pistama ženama i homoseksualcima) visoka.
Neće je pokopati, ali vidljivo je da joj ekstremna visina odmaže
Je li onda za ženu visina dobra? Osobno, mislim da su minusi i plusevi ova dva faktora otprilike poravnati, a i oni kao što se događa u obrnutom slučaju. Dokle god nisu nisu patuljaste, niske cure nemaju razloga za brigu. Uostalom, jedna korist koja je unikatna njima je to što ih je tijekom seksa vrlo lako pomicati i dominirati, što je i njima samima i muškarcima najčešće vrlo privlačno.
Budući da dečko isto ne inzistira na tome da se odmah seksaju, oni sa zadovoljstvom stupe u dugoročnu vezu (TM). Prolazi vrijeme i ona nakon nekoliko dana/spojeva/tjedana/mjeseci pomalo osjeti da su sada bliskiji i da bi napokon mogli implementirati i dodatno vezivanje putem penisa u vagini (ili ustima/guzi, ako se ona čuva za brak). Ipak, cura nije još 100% sigurna. Što ako je on kao i svi drugi muškarci i hoće samo jednu stvar (TM)? Oprezno mu iznese svoje brige, na što je dečko uvjeri da je stvarno voli (TM) i da će biti skupa zauvijek i/ili vjenčati se. Problem riješen.
Zagrijana spoznajom da će biti skupa zauvijek, ona mu u potpunosti otvori pristup svom srcu i vagini. Naposljetku, samo će malo ranije činiti ono što bi ionako činili cijeli život, zar ne? Odu u krevet i vode ljubav. On joj pokaže da je krasan momak koji cijeni njene osjećaje tako što uspori sa zabijanjem ako ona kaže da je boli, i još je uz to pita je li svršila. Stvari su uistinu savršene. Njen dečko je najbolji na svijetu!
Nekoliko dana/tjedana/mjeseci poslije, dogodi se jedno od sljedećega:
- ona otkrije da je on cijelo to vrijeme spavao s drugim curama
- ona otkrije da mu je dosadila
- ona odluči da on nije dovoljno dobar prema njoj
- on ne namjerava poduzeti "sljedeći korak"
- posvade se
Jao, jao! Pa što se to ovdje dogodilo? Kako ju je taj dečkogadkreten uspio tako zavarati?
Dobra cura sada postaje loša cura (jer se biti dobar ne isplati, očito), zatvara svoje srce, i zna da su muškarci svinje koji samo žele jednu stvar. Nakon nekog vremena, njeno srce zaraste, i ciklus se ponavlja sve dok se njeno srce ili potpuno zatvori, ili se ona učlani u udrugu B.A.B.E., ili ostari, zabije se u zid i ispada sa seksualnog tržišta.
Tragična i prilično česta priča, zar ne?
...
...
...
...
...
...
...
STOP!!!
Ovakva priča se nije dogodila nigdje na svijetu još tamo negdje od srednjeg vijeka. Ako ste nasjeli na ovu priču sa svim detaljima, onda ste stvarno naivni i predstoji vam još dugačak put do uzimanja crvene pilule i razumijevanja seksualnog tržišta Kao muškarcu, držanje ovakvih iluzija učinit će vas podsvjesno bijelim vitezom i dati vam dozu anti-igre, ali neće vam posebno naškoditi. Kao ženi, držanje ovakvih iluzija može biti puno destruktivnije: drastično će povećati šansu da ćete stalno proživljavati ovakve stvari, nikada ne razumijevajući zašto se događaju i kako ih izbjeći.
Zašto je toliko lako nasjesti na ovu priču i instinktivno pomisliti "ah da, događa se"? Bez brige, ne krivim nikoga zbog toga jer nam tu priču bez obzira na spol prodaje cijelo društvo, mentori, uzori, prijatelji, obitelj, mediji i sl. Naime, "svi znaju" (i tako su nas i naučili) da se tipična ljubavna situacija sastoji od jedne prijelomne, eksplicitne, jasno definirane točke u kojoj žena odlučuje hoće li muškarcu koji joj se udvara pokloniti svoje djevičanstvo (ili samo čednost, ako joj to nije prvi put da joj se to događa).
Ako se vratite na sredinu priče, uočit ćete da su u toj društveno prihvaćenoj mitologiji dobra cura (TM) i dečko imali razgovor gdje se ona bojala stupiti u seksualne odnose, ali on ju je uvjerio da je voli pa je ona pristala. Vjerovala mu je na riječ i zanemarila svoje strahove. Da on nije rekao "volim te" ili "želim da zauvijek budemo zajedno", ona ne bi pokleknula i to se ne bi dogodilo. Iz toga zatim nastaje pitanje "kako se žena može obraniti od laži?", i iz njega slijedi cijeli arsenal sugestija kako podići bedem koji će je spasiti od toga. Neke od tih sugestija (često uobličene u članke i knjige za žene s naslovima poput "10 znakova da je igrač", "kako prepoznati varalice" i sl.) su navedene ovdje:
- Provjeravaj njegov mobitel
- Bilježi znakove koji ukazuju da je sociopat
- Miriši njegovu odjeću
- Traži da ti uvijek detaljno kaže gdje je bio
Wow, kako korisno!
Ne samo da je to nuklearno oružje koje vodi međusobnom uništenju, već i potpuno promašuje cilj.
Naime, ne samo da ne postoji određeni kritični trenutak u kojemu se žena izlaže "izdaji" malo nakon što je veza počela, a prije nego što je spavala s njim, već se ta serija sitnih ali važnih faktora nalazi negdje daleko u prošlosti - prije nego ga je uopće upoznala! Ti faktori su sitnice koje određuju ženin karakter, tj. ono što nalazi privlačnim kod muškaraca, zašto to nalazi privlačnim, koliko se sposobna kontrolirati, kako se ponaša pri izboru između višestrukih prilika koje dobiva, itd.
Brojevi koje ću sada navesti su samo špekulacija, ali ako pretpostavimo da je, recimo, svaki peti muškarac od vrste koji će je varati (držati u haremu) ili će je se riješiti malo nakon uspješnog dolaska do seksa (bilo zato što ima takav karakter bilo zato što ima mogućnosti za to, bilo oboje), onda su njene šanse za zaljubljivanje u takvog muškaraca modificirane ovim faktorima:
1) Većina njenih veza je iz diska ili s interneta naspram društvenog kruga (pod "društveni krug" ne mislim na "house party"): +20%
2) Ima napuhan osjećaj vlastite vrijednosti (smatra muškarce glupim, nasilnim, zlim, nesposobnim, neprijateljima i sl., ili smatra žene moralno superiornima, diskriminiranima, važnijima, hrabrijima i sl.): +40%
5) Svjesno ili nesvjesno smatra velikim plusom kod muškarca ako ga žele i druge žene, tj. minusom ako ga je neiskusan ili ga ne žele (predselekcija): +40%
6) U prošlosti je većinom bila član harema (znajući to ili ne): +20%
Kalkulacija hipotetske šanse X da žena padne na kretensku igru traži kretensku igru kod sljedećeg partnera i time skoro pa garantira da će joj sljedeći partner biti upravo takav:
X = 0,2 + 0,2 * 0,2 + 0,2 * 0,4 + 0,2 * 0,2 + 0,2 * 0,1 + 0,2 * 0,4 + 0,2 * 0,2
X = 0,2 + 0,04 + 0,08 + 0,04 + 0,02 + 0,08 + 0,4 X = 0,50
... i žena koja posjeduje sve ove faktore je svoju hipotetsku šansu zaljubljivanja u kretena više nego udvostručila! Zatim dodajte na to činjenicu da sve okrutnije seksualno tržište uzrokuje s vremenom progresivno veću koncentraciju kretena (jer su oni jedini koji se usuđuju prilaziti ženama i provoditi dobru igru i zato što dobri dečkiprestaju prilaziti i postaju biljojedi), i okolnosti postaju još gore jer osnovica raste sve više i više (bilo zato što "dobri dečki" ispadaju, bilo zato što uspješni muškarci postaju još uspješniji i stoga još sposobniji za varanje). U takvim okolnostima, razlika u tih nekoliko sitnica kod ženinog karaktera i povijesti može rezultirati razlikom od 300%. To je razlika između života punog pump-'n'-dumpova ili stabilne veze ili braka koja neće ostaviti gorak penis okus u ustima.
Zaključak: najbolji način za obranu od kretena, puno efikasniji od čekanja sa seksom, je jednostavno taj da ne budeš žena koja traži kretensku igru. Znam da je ovo klišeiziran odgovor, ali realnost je jednostavno takva.
Postoji jedna sitnica koja me ljuti. Sjećate se svih onih djevojaka u srednjoj i na faksu koje su imale prelijepu dugu kosu? Bila ona ravna, valovita ili kovrčava, u pletenicama ili repu, već samom svojom pojavom je signalizirala dvije važne stvari: vitalnost i ženstvenost. I uz to je djelovala nenormalno sexy, pogotovo kad bi uokvirivala lice i spuštala se niz ramena ili oko grudi. Dečki su je voljeli ljubiti jednako koliko i usne.
Pa, te djevojke su odrasle, i budući da je "održavati tako dugu kosu naporno", odrezale je. Bilo to zbog bedaste ideje da se neće uklapati na radno mjesto jer to nije profesionalno, ili zato što nije imala vremena prati i sušiti dugu kosu, ili zato što joj je ženski magazin sugerirao da je to "in", ili je jednostavno došla do zaključka da to muškarci vole (WTF?)... kosa je odrezana i ne vraća se. Počivajte u miru, uvojci naši!
Prirodna kosa srednje duljine koja odgovara licu
"(također, odrezala sam kosu i piercala nos od zadnje slike)" - stiže... stiže...
BAM!!!
Nije da žena lijepih crta lica i tijela ne može izgledati krasno i sa kratkom kosom, no to je redovito usprkos njoj, a ne zbog nje. Za većinu koja nije tako sretna, ta promjena će ih postarati barem deset godina. Pogotovo na internetu nije problem pronaći primjere - dapače, ovo je toliko uznemirujuće često da nisam trebao pregledati više od dvadesetak profila da bih skupio sve primjere za ovaj post. Pojava snažno korelira s razinom amerikanizacije seksualnog tržišta, što znači da je kod nas trenutno u začetku, s jakim trendom rasta.
Neugledna ali neloša za svoju dob (kasne dvadesete)
Preko noći sam ostarila dvadeset godina!
(kad sam gledao ovaj profil, palo mi je na pamet trollati je i reći joj da imam puno poštovanja prema svima koji su preživjeli rak i kemoterapiju ali suzdržao sam se)
Prasnuo bih
Ma glavno da izgledam profesionalno...
Lijepo...
Usput, zašto sve koje skrate kosu imaju potrebu i obojati je u tu crvenu nijansu koja asocira na prostitutke?
S rijetkim iznimkama, ovakvo skraćivanje kose je razorno za ženin izgled. U kontekstu slavnog testa, na skali izgleda od 1 (najgore) do 10 (najbolje), njen rang će se smanjiti za barem 2.
Dan 1: Sexy alternativna djevojka koja želi promijeniti frizuru
Dan 2: FUUUUUU :(
Prije nego trollovi počnu objašnjavati da mnogi celebrityi imaju kratku kosu i dobro izgledaju, moram istaknuti da sexy kosa do ramena ili ispod brade, sasvim legitiman alternativni stil, nije "kratka kosa". To je "kosa srednje duljine". Kosa smije biti skraćena, ali ne smije biti toliko skraćena da ne "teče" inače prelazi u muškobanjastu. Na primjer, pogledajmo Alizee, jednu od najljepših žena na svijetu, s kosom srednje duljine i šiškama:
Savršenstvo
No čak i prelijepa žena poput Alizee bi iskusila veliki penal svojoj privlačnosti ako bi slijedila ono što je Rihanna napravila tijekom svoje faze kandidata za Vrapče kada je nakratko svoj klasični dugokosi Latino look zamijenila glavicom kupusa umočenog u tintu:
Rihanna se u međuvremenu opametila i opet dopustila svojoj kosi da izraste, no predviđam da je samo pitanje vremena kada će opet upasti u krizu i unakaziti se - ili će joj Chris Brown "ne-bih-ja-nikada-bio-nasilan" pomoći u tome.
Nikada me ne prestaje zaprepaštavati popularni način provođenja vremena, ispijanje pića, bezvezno odijevanje, klataranje uokolo i neobavezni erotski kontakt, koji je danas u obliku "samo još jedne večeri vani u disku" postao modus operandi ogromne većine mladih generacija. Iz nekog razloga, čak i mladi intelektualci smatraju X tjedana na sat provedenih u zadimljenom, nagruvanom i bučnom okruženju epitomom dobre zabave. Za većinu je to jednostavno nešto prirodno. Nisu nikada posebno o tome razmišljali, jednostavno su se uklopili u opću kulturu. Također se smatra i dobrim mjestom za naći momka ili curu.... wooops, čekaj malo. Postoje neki problemi.
Muška strana: zamisli kvalitetu žene koju ćeš upoznati na takvom mjestu? Kao drugo, vjerojatno nećeš imati uspjeha. Nije uopće tajna da su većina diskoa u gotovo stalnom stanju "sausage-fest"-a, te da je upravo u njima preselekcija, već i inače vrlo jaka sila, pojačana više puta. Popularni zgodni tip koji je došao sa svojim haremom privući će gotovo svu žensku pozornost, isto kao i najbolji plesač u klubu, dok će drugi stajati sa strane i fantazirati o tome da im netko priđe. Šupčine su naglašeni, drugi su zaboravljeni. Ako imaš dobru igru, nešto na čemu bi trebao raditi konstantno, samo naprijed. No uvijek imaj na umu: takva mjesta su po svojoj prirodi okrutna prema prosječnosti. I ako se želiš poboljšati, što je sasvim moguće, budi spreman na mnogo razočaranja prije uspjeha.
Vratimo se i kvaliteti. Ovdje dolazimo do klasičnog Groucho Marx problema "ne želim pripadati nijednom klubu koji bi me prihvatio kao člana". Prevedeno u ovaj kontekst, ako je u ovom okruženju ona pala na tvoju igru ili izgled (koji su u toj okolini izolirane kvalitete, a ne dio tebe kao cijele osobe negdje vani), kolika je šansa da će uskoro pasti na sljedećeg tipa koji se pojavi s boljim izgledom i igrom?
Prilično velika, zapravo. Prepustit ću svakome na volju želi li se brinuti o potencijalno velikom broju na koji takav manjak kriterija ukazuje i smeta li mu to uopće. Bukvalno rečeno, šansa da tu upoznaš kvalitetnu ženu, pa čak i ikakvu ženu, je minorna. Budući da je većini disko jedina zabava za koju znaju, pretpostavljam da uočavaš problem, ali to nije današnja tema. Osobno, poučen iskustvom od poznanstava nastalih na takvim mjestima očekujem puno zabave, ali malo supstance. Ali kada želiš samo zabavu, i naravno ako znaš što radiš sa svojom igrom, diskoi su nenadmašna stvar. Bog blagoslovio onoga tko je izumio vrteća svjetla.
Beskonačni izvor seksualnog zadovoljstva.
Ženska strana: kao tipična žena, vjerojatno si sklona prigovarati o tome gdje su nestali svi dobri muškarci, te isto tako zašto su svi dobri muškarci zauzeti, zašto više nema džentlmena i zašto su općenito svi takvi kreteni. Nažalost, moram ti reći, tvoj izbor lokaliteta snosi dobar dio krivnje za neugodne situacije koje doživljavaš. Recimo da želiš upoznati nekog tihog, vjernog, pristojnog i umjetnika, možda koga zanimaju šetnje u prirodi koliko i tebe. E pa pogodi što? U disku je preglasno da bi mogla dubinski razgovarati o galeriji koju si posjetila. Naslućuješ pogrešku?
Igra, sa svojim energičnim pristupom, pametnim replikama, ostavljanjem bez daha i seksualnim kontekstom, je kao stvorena za disko. Onaj tko ima dobru igru (i.e. Alfa) je u takvoj okolini kralj. On je zvijezda, obara s nogu, i svojim vrlo izoliranim ali vrlo efikasnim osobinama će garantirano privući tvoju pozornost. Ako tražiš nekog tihog i pristojnog, šansa da se on nađe na takvom mjestu je malena, a čak i da se nađe su još manji izgledi da ti se usudi pristupiti u tako opasnoj atmosferi u koju on ne pripada. Svojim prisutstvom si gotovo eliminirala mogućnost da nađeš nekog "normalnog", a potencirala šansu za upoznavanje onih za koje predstavljaš lijepo zamotan komad p**ke.
Ali, reći će neke djevojke, nikada se nismo raskalašeno ponašale po diskoima. Nismo bile pijane. Nismo spavale s prvim tko nam je prišao niti se žvalile i pipale sa strancima. Samo smo popile koje piće i malo plesale u krugu. Čak i tada - misliš li da se tihi razgovor i šetnja, ili pristojan koncert pop pjevača mogu mjeriti s umjetnim uzbuđenjem i adrenalinom blještavih svjetala, sa svemoćnom bukom disko muzike? Što si više vremena provela u takvom okruženju, to je takvo okruženje postalo više tvoj standard po kojemu ćeš mjeriti sve ostalo.
To je jednostavno pasivna stvar. Ako ti se netko tko je dobronamjerno skupio hrabrost da ti kaže bojažljivo "hej" dok čekate u redu čini kao trunku mlak i pomalo dosadan. mislim da za to možeš okriviti samo sebe.
Dragi Igniss! Tvoj blog je zakon, i evo javljam ti se s pitanjem. Moj glavni problem s muškarcima je da se često nađem u nekom nedefiniranom odnosu s totalnim papkom. Tipičan scenarij: družimo se, postanemo prijatelji, sviđamo se jednom drugom toliko da se i drugi pitaju oće više neš bit, ali on naprosto niš ne napravi i onda se sve raspline... Jedan jedini put kad sam pomislila da je bolje da preuzmem inicijativu je završilo katastrofalno, pa se odonda čuvam takvih poteza. Ali... biološki sat otkucava, a ja ne znam kaj da radim!!! Kako s papcima??? Dečki se, ako nisu igrači, boje svoje sjene! Prije par mjeseci sam upoznala jednog dečka koji mi se jako dopao, a i činilo mi se da sam i ja njemu interesantna, ali lik niš konkretno ne poduzima. Ponekad se sretnemo ili chatamo, ako se sretnemo on da do znanja da mu je super što me vidi*, ali dosad smo bili na jednoj kavi... zaš me ne pozove na drugu? Ja sam viša beta čak i kad si oduzmem onih 5 bodova za taštinu ;-) Rekla bih da je i on ta kategorija - izgleda super, ali kolko ja znam, nije imao nekih uspjeha s curama (jedna treba je, po njegovim riječima, pobjegla od njega, druga je bila neka s kojom nije ima baš stabilnu vezu, prekidali su pa se mirili pa opet blabla). Moj zadnji frajer je bio ALFA i lako prepoznajem da ovaj nije takav, nego više klasični dobar dečko. Nije da nemam drugih opcija, mogu uvijek nabaciti neki flert, ali eto, ovaj me baš posebno zanima, pa ak imaš neki savjet dobro će doć (a i ne bi htjela započinjat neš s nekim drugim kog bi možda poslije otkantala u slučaju da se Pristojni ipak smisli; ne želim, barem u teoriji, nikoga povrijediti).
*isključujem mogućnost da to radi iz bolesne pristojnosti jer se jedna moja frendica palila na njega, a nije prema njoj nije nikad pokazivao nikakve znakove interesa ili želje za dodatnom komunikacijom, iako je bio standardno fin.
Ah da, podsjeća me na nedavni slučaj. Ističeš vrlo zanimljivu i meni omiljenu paralelu: "Dečki se, ako nisu igrači, boje svoje sjene!" Sasvim istina, nažalost, i to se trudim promijeniti. Ako si uhvatila moj post "slučajni putevi odrastanja", tamo piše nešto više o tome. Nečija bojažljivost nije toliko urođena koliko naučena. I sama spominješ te neuspjehe koje je doživljavao s drugima, i takve stvari je teško izbrisati. Pretpostavljam da je tvoj opis njega kao višeg Bete prilično točan i čest - vjerojatno jako dobro izgleda, poželjan je i sve to, ali nema baš nikakve igre, i zadnje godine su to samo zacementirale. Kada se čudiš zašto on ništa ne poduzima, uzmi u obzir da se ne bori samo s nekom osobinom, već i sa 20 godina loših navika. Velik broj žena nije baš u stanju poistovjetiti se s vrlo neugodnim odbijanjima koja muškarci, čak i uspješni, rutinski prolaze i kakve posljedice to ostavlja.
Uglavnom, kako ovo riješiti: pretpostavit ću da se čujete povremeno i da ste bili na kavi, ali više nije bilo ništa. Kako je ta kava protekla? Je li te dodirivao? (Znam da ovo zvuči pedofilski :D ali to je bitna stvar. Ako jest, sigurno je zainteresiran). Vidim da tražiš nekakav način na koji ga možeš "navesti" da mu se svidiš, bez da se sama previše izloziš kao taj put kad je loše završilo.
Loša vijest je da žene nemaju Igru kojom mogu tako nešto napraviti. Možeš se samo učiniti dostupnijom, no ako mu se ne sviđaš na taj način, ništa što napraviš to neće promijeniti. Dobra vijest je da ti to i ne treba - i ja isto mislim da je zainteresiran, vjerojatno je dovoljno samo pokazati više interesa. Njegovo oklijevanje dolazi samo iz straha i loših iskustava. Ako to smanjiš, vjerojatno će poduzeti nešto - samo ga nemoj uplašiti s nečim previše.
Preporučam da sljedeći put kada se čujete spomeneš da ti se svidjela kava i da bi voljela to ponoviti. To je veliki hint bez da se previše izložiš. Kada se nađete (pretpostavit ću da ne sjedite samo na kavi i onda se odmah razdvojite, valjda i prošetate nekamo barem 10 minuta), preporučam da budeš kao i inače, samo da ga ne zaboraviš dodirivati. Kad kažem "dodirivati" opet ne mislim na nešto čega se itko ima sramiti, već jednostavno povremeno ga dotakni po ruci, podlaktici, nadlaktici, etc. Ne naglašeno, samo dok govoriš, usputno. Žene to apsolutno nikada ne rade ako im se netko ne sviđa, a opet to nije baš kao da si ga zaprosila pa da ćeš se osramotiti na bilo koji način ako se ništa ne dogodi. Nije bitno da nešto bude baš tu sekundu, samo ćeš tako posaditi sjeme koje se jednostavno ne može ignorirati.
U svakom slučaju, to bi mu trebalo dati jasan signal da bi i on trebao nešto napraviti. Muškarci (čak i Alfa) mogu biti nevjerojatno nervozni oko toga! Uzeti nečiju ruku (klasični "rub" prijateljskog i romantičnog) ili poljubiti nekoga - pa, neću lagati, skoro svima je to kao da ulazimo u rezaljke. Samo jedno loše odbijanje može nekoga zauvijek asocirati na katastrofu i to je teško promijeniti.
Zato, ako želiš nešto napraviti, a opet se ne želiš izložiti, pomozi mu tim neobaveznim dodirima i većom dostpunošću. Valjda će to biti dosta. Isto vrijedi i za sve druge slučajeve u kojima se žena pita zašto joj muškarac ne prilazi, iako je sigurna da mu se sviđa.
Dvoje ljubavnika u krevetu. Nježno se dodiruju, uživaju u post-koitalnoj maglici. Na usnama oboje je more ljubavi, a negdje u njegovim prostranstvima pluta sudbonosno pitanje, uvijek tako daleko i tako blizu:
"S koliko si njih ovo radio/la prije mene?"
Panika! Razmatra se broj. Klasificira se "susrete" u one koji se računaju i one koji se ne računaju. Kalkulira se šansu da druga strana krivo shvati nešto, ili da se uvrijedi, ovisno o socio-ekonomskoj pozadini, romantičnim tendencijama i trajanju odnosa. Postaviti pitanje, odgovoriti na njega, iskreno ili neiskreno i s kakvim brojem? Ako je broj malen, dobra je šansa da neće nikome smetati (naravno, ako obje strane imaju isto poimanje riječi 'malen'). No što je stvaran broj veći, to je i potencijalnih problema više. Postoje stvari koje nizak broj indicira, i stvari koje visok broj indicira.
I postoji dvostruki standard, i kulturni i biološki. Muškarci s velikim brojem susreću se s tolerancijom i odobravanjem, i to ne samo od drugih muškaraca. Preselekcija je vrlo moćna sila i igra im u korist. Koliko je samo ljubića (pisanih od žena za žene) napisano o ženi koja osvaja nepopravljivog "bad-boy" tipa? Mnogo više nego o ženi koja osvaja povučenog i neiskusnog. Ako bi muškarac morao birati krajnost, zbog dvostrukih standarda, preveliki broj bi mu više koristio nego premali.
Na njihovo beskonačno ljubakanje se gleda kao na nešto zabavno i pozitivno. To je u redu: velik broj ni za muškarca ni za ženu ne znači da su loša osoba. No žena koja bi znala da je, oh, recimo #218, ne bi se trebala zavaravati o tome koliko značenje ima za njega i kakav će biti dugoročni razvoj situacije.
Žene s velikim brojem imaju najveću dilemu. Muškarac - barem tipičan muškarac koji nije imao mogućnosti živjeti modernim Alfa životom koji bi mu prikupio više trofeja nego što je imao Casanova - će biti vrlo osjetljiv na ideju da se zabavljala s takvima. Stoga je moguće da će broj koji ne indicira prošlost nekoliko ozbiljnih veza koje eto nažalost nisu uspjele, plus avanturu-dvije, biti loše primljen. Ali ako će me on tako površno osuđivati, onda mi je i bolje bez njega!
Nazdravlje s tim.
U tom slučaju, možda je ipak bolje razmisliti o šutnji ili malo ublažavanja. Naravno, hoće li broj ispasti bitan ovisi i o muškarcu, i o tome kako to poima i o tome hoće li uopće pitati. Ja nikada ne bih pitao. Mislim da od tog saznanja ne bi bilo nikakve koristi, i samo bi izazvalo nepotrebnu neugodnost. No to ne znači da sam slijep na neke znakove. Naposljetku, broj nije cilj sam po sebi, već samo indikacija nekih karakternih osobina, a one se mogu osjetiti i direktno. Bez ikakvih riječi, istančan radar će bez problema analizirati stvari i donijeti zaključak ugrubo. Recimo:
- Je li "nerd", sramežljiva ili neugledna? -3
- Je li bila u vezama duljim od 2 godine? -5
- Je li opsjednuta markama? +2
- Ima li tetovažu ili piercing (osim naušnica)? +1 za svaku, 2 za intimna mjesta
- Izražava li ogorčenost prema muškarcima i/ili ljubavi? (hello, pump 'n' dump!) +3
- Zna li vrlo dobro što radi u krevetu? +5
- Opija li se češće od jednom tjedno? +10
- Je li završila u krevetu s tobom unutar dva sata od upoznavanja? +30
Ovdje je jedan zanimljiv članak iz Daily Maila u kojem 5 engleskinja razgovara o svojim brojevima. Rezultati? 0, 2, 21, 90, 180. Uočite najzgodniju na desnoj strani. Naravno da je baš ona ta koja mora imati 180.
Ako bi mi žena rekla da sam ja njen 181. partner, duboko bi udahnuo i uzeo u obzir činjenice. Cijelo svjetsko nogometno prvenstvo muškaraca se zabavljalo s njom. Ja predstavljam statistički beznačajnih 0.55% muškaraca u njenom životu. Uzrujavanje je u ovoj točci samo emocionalna, nerazumna reakcija. Ako sam do tada zadovoljan, nema razloga da se to promijeni.
Nakon trenutka početne pogođenosti, vjerojatno bi osjećao da bi mi bilo bolje da nisam to saznao, ali nastavio bi vezu dok god bi stvari bile dobre. Možda bi bio malo na oprezu, no budućnost je bitnija od prošlosti. Jedino bi, budući da joj obični seks više nije takav novitet, pokušao iskoristiti priliku i isprobati neke alternativne tehnike.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu