Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 29.08.2016.
Daj pare, al' ne tako da se zovu pare!
|
"Lajla! Kasnimo na avion! Lajla!" "Evo me Tanja! Samo trenutak!" viknula je Lajla svojoj nestrpljivoj prijateljici. Gdje li je samo stavila svoju plavu torbicu s ružem, dezodoransom i maskarom? Ah da, tamo je pored četkice za zube - kvragu, ni to još nije spakirano! Trpajući je u torbu za ručnu prtljagu, donekle ju je umirila činjenica da su joj barem laptop i papiri za doktorat već u glavnom kovčegu i sasvim sigurno neće ostati bez njih.  "Lajlaaaaaa! Požuri! Taksi je već tu!" Tanja se derala sa stubišta. Projurila je pored svoje mačke Lily, zamalo je pregazivši kuferom na kotače, zalupila blindo vrata i pojurila dolje. Avantura počinje! Lajla Alfinović bila je uspješna mlada pripravnica na Institutu za rodna istraživanja Sarajevo i prvo-diplomirana u svojoj generaciji na odsjeku Rodnih i seksualnih studija u sklopu susjednog Centra za internacionalne interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIIPS). Njen magistarski rad "Tradicija otkupa mlade u ruralnoj Bosni i Hercegovini kao oblik omaložavanja i zlostavljanja žena", proglašen najutjecajnijim znanstvenim radom 2013. godine, stekao je toliki publicitet da su o njemu pisale sve regionalne novine, od Avaza i Blica pa sve do Jutarnjeg i Dela. Mlada znanstvenica s već tako razvijenom karijerom mogla bi daleko dogurati, brujali su svi članci, možda čak i do visoke pozicije u sklopu Ujedinjenih naroda. Jednog dana, možda će upravo njen rad biti zaslužan za izumiranje zastarjelih, patrijarhalnih običaja koji priječe BiH i Balkan općenito u pridruživanju društvu razvijenih država. Običaja koji sitnim ali preciznim detaljima podsjećaju na činjenicu da brak u očima šovinističkog društva predstavlja običnu trgovinu, a ne emocionalnu, seksualnu i prvenstveno ljudsku zajednicu dvoje pojedinaca bez obzira na njihov spol i seksualnu orijentaciju. "Na aerodrom cure? Kamo letite?" pitao je vozač taksija, debeljuškasti srednjovječan muškarac s crnim brkovima, ukrcavajući kufere u prtljažnik. "Dubai!" odgovorile su jednoglasno i zahihotale se. "Ne možemo dočekati!" dodala je Lajla smješkajući se. "Sanjamo o tome već godinama." "Super ćete se provesti," vozač je kimao glavom. "Svi koji odu tamo se vraćaju s pričama kako se nikad nisu toliko zabavili i odmorili." "Pa da, iako se ne mogu previše zabavljati... moram usput raditi na svom doktoratu," napomenula je Lajla. "O, već si na doktoratu! Čestitam, čestitam. A što studiraš?" "Rodne studije." "Hm, nisam čuo za to. O čemu se tu radi?" "Istražujemo utjecaj kulture na muškarce i žene i kako osloboditi žene od patrijarhalnih tradicija i ostalih štetnih pojava u društvu. Na primjer, moj doktorat ima temu 'Tradicija miraza na području Hrvatske i Srbije kao oblik zlostavljanja žena.' Istražujem povezanost između kulturnih običaja vezanih za miraz i zlostavljanja i diskriminacije općenito. Manje više kako je patrijarhalna kultura ispreplela novac kroz intimne odnose muškaraca i žena kako bi učinila žene manje vrijednima i ili ih ograničila." "Ahhhhhh.... zvuči zanimljivo," rekao je vozač nakon poduže stanke. Iz njegovog tona je dobila dojam da on tu temu ne shvaća ozbiljno. Takav čovjek ne zaslužuje napojnicu! Vozač bi se trebao barem pretvarati da mu je stalo do toga, bilo zbog toga što su one njegovi korisnici bilo zbog toga što bi svatko normalan trebao biti zabrinut zbog raširenog zlostavljanja žena. "Nadam se da nećeš previše raditi," rekla joj je Tanja uz namigivanje, naglo prekinuvši tu nit razgovora. "Idemo se tamo prvenstveno zabaviti u toj predivnoj zemlji i upoznati njihovu kulturu!" Lajla se nasmiješila, izvadila mobitel i krenula pisati post na Facebooku. Bit će im super i cijeli svijet će znati za to.  "Večeras idemo u Club Diamond! Ne mogu dočekati!" uzbuđeno je čavrljala Tanja, vrpoljivši se po ogromnom krevetu u hotelu s 4 zvjezdice. Kakav pogled! Kakva udobnost! Kakav život sa stilom! "Pa...." Lajla nije bila toliko entuzijastična. "Ja imam problem." "Pa kakav problem," rekla je Tanja. "Put nam je za sada prekrasan, i ovaj disko će sigurno biti slasan." "Nemam para," skrušeno je rekla Lajla. "Mladen mi nije uplatio alimentaciju." "Gad." "Da." "Pa koliko već kasni?" pitala je Tanja. "To je nedopustivo. A tvoja mala, što je s njom?" "Ostavila sam je mojoj mami," rekla je Lajla. "Ali to naravno nije izgovor... računala sam na te pare. Ne znam kako ćemo ići vani kad nemam skoro ništa sa sobom. A ne mogu plaćati svojom HamsterCard karticom jer sam već stavila karte i hotel na nju, ispeglana je do kraja." "Ma ne brini ništa, ja ću ti posuditi," velikodušno je ponudila Tanja. Nakon trenutka tišine, sjetila se još nečega: "Uostalom, sigurno će biti puno zgodnih dečkiju iz Dubaija koji će nam plaćati pića." Misli su joj odlutale na onog zgodnog arapskog manekena kojeg je neki dan vidjela u Cosmu. Lajla se nasmijala. "Ma da, brinem se bez razloga. Ovo će biti super noć! Ali svejedno, moram prije nego odemo poslati e-mail i Mladenu i pravobraniteljici za djecu. Treba ga pritisnuti da me ne ostavlja na cjedilu s financijama kao sada." Možda između tuširanja i šminkanja stigne sastaviti nešto...  "Ovo je preludo!" derala se Lajla iz petinh žila, drmajući svaki dijelić tijela u ritmu "You're Sexy And You Know It" na 110 dB. "Toooooooo!" Klub Diamond je u svakom pogledu ispunio njena očekivanja. A možda je pomogao i dim marihuane koji je skupila s nekog pladnja koji su kružili po klubu. Posljednji put kada je probala travu je bilo još na preddiplomskom studiju, i sada joj je baš dobro došlo. Uostalom, tko će saznati za to? "Tanja, ovo je super!" zavrištala je. "Ne čujem te!" viknula je Tanja pored nje, ignorirajući besprijekorno odjevenog Indijca srednjih godina koji joj je nešto govorio na drugo uho. "Haha vidi ovog debila! Ne odustaje!" "Da, baš je uporan!" viknula je Lajla. "Što?" "Baš je uporan?" "Ne čujem teeeeeee," nastavila se derati Tanja, već pomalo pripita od svog drugog koktela no dovoljno svjesna da odgurne udvarača od sebe i nastavi plesati sama. Inače bi Lajla, nenavikla na to da je netko ignorira makar i nenamjerno, nastavila pokušavati doći do Tanje, no njenu pažnju je naglo privukao zgodan mladi Arapin u savršenom odijelu. Uhvatila je njegov pogled i nasmiješila se. "Zdravo gospođice!" rekao je savršenim britanskim naglaskom. "Izgledate kao da se zabavljate najbolje u cijelom klubu." Stao je na trenutak kako bi je odmjerio predivnim očima boje uglja.  "Da! Da! Er.... ja sam Lajla," rekla je, osjećavši se pomalo ošamućeno. Bože, što to ona brblja? Ovaj tip je izgledao kao utjelovljenje svake njene fantazije i jedva se suspregnula da se ne oblizne od iščekivanja. Povukla je dolje rub svoje minice kako se ne bi doimala previše lakom i pričekala da on kaže još štogod. "Ja sam Ali Ibn-Rashid," rekao je zgodni stranac. "Prijatelji me zovu Alex." "Drago mi je," rekla je Lajla i odmahnula glavom. Njena svježe oprana i tretirana kosa je zavijorila zrakom poput zastave. "Živiš li ovdje?" "Napola si pogodila," odgovorio je Alex. "Živim u Engleskoj ali moja obitelj je odavde. Trenutno sam doma samo zbog posla." "Čime se baviš?" "Ja sam astronaut," rekao je i namignuo joj. "Hahaha. Stvarno?" uprla je ona, sada još više znatiželjna. "Naravno da ne! Radim kao konzultant." Sasvim očekivano, pomislila je. Mora da je nešto vezano za naftu ili arhitekturu. Wow, koji zanimljiv tip! Mora da se na tom poslu nagledao cijeloga svijeta. A kako je samo zgodan! "Dakle Lajla, što ti radiš večeras?" "Pa... ništa posebno," rekla je ona. "Tu sam s prijateljicom. Zašto?" "Imam stan u Burj Khalifi. Dođi da vidiš pogled odatle." "Wow!" ta činjenica ju je toliko osupnula da je sasvim zanemarila drski prijedlog na koji bi inače opalila nekome šamarčinu. "Pa...." "Ako si zauzeta, nema problema," Alex se na trenutak okrenuo i pogledao na sat. "Ne ne, samo... inače ne radim takve stvari." "Stvari?" pogledao ju je svojim preslatkim očima. "Pa znaš, ići u nečiji stan istu večer." Zacrvenila se, obećavši si da neće (opet) spavati s nekim koga je tek upoznala. Može on biti zgodan koliko hoće, ali i ona mora držati do sebe. "Haha, bez brige. Nemam nikakve podmukle namjere. Samo pogled s balkona, ništa posebno," rekao je on kao da se radi u nečemu najnormalnijem na svijetu. "Hajde. Moj auto je vani." Namignula je Tanji koja je bila previše zauzeta razgovorom s nekim američkim turistom da bi je uopće primjetila te se upustila u istinsku avanturu. Objavila je selfie na Instagramu kako bi svi znali da se zabavlja kao nikada u životu. Pa da krenemo!  "Wow! Nisi pretjerivao! Pogled je stvarno čaroban," uzdahnula je Lajla, udobno smještena u Alexov zagrljaj na balkonu na 121. katu. Pustinjska noć je bila neočekivano hladna i prirodno joj je došla toplina njegove mišićave ruke. Uzdignula je glavu prema njemu i nasmiješila mu se. "Hvala ti na ovome," rekla je. U glavi je osjećala tihi šapat šampanjca koji joj je natočio, koji ju je poticao na nestašnost zajedno s jointom koji je popušila u klubu. A zašto se i ne prepustiti? Ovakva noć je jednom u životu. Alex je samo blago podigao obrve i zatim nagnuo glavu prema njoj. Usne su im se susrele, pune topline u hladnoj noći Dubaija. Pomilovala je njegovo lice i počela ga snažnije ljubiti, prepustivši se osjećaju. Osjećaj je bio čaroban upravo kako je i znala da će biti. Rastapala se pod njegovim usnama. Ljubili su se i blago mazili nekoliko minuta kada je Alex polako odmaknuo svoju glavu i značajno je pogledao. "Što je?" "Lajla, ti si predivna ali... bojim se da nisam bio sasvim iskren prema tebi." Kroz toplu izmaglicu je jedva shvatila da postoji nekakav problem. Zatresla je glavom kako bi se pribrala kada joj je odjednom došlo do misli na što Alex cilja. "Znam. Oženjen si," rekla je snuždeno. Alex se grohotom nasmijao. "Neeeeeeee! Zar izgledam tako? Naravno da nisam oženjen!" pomilovao ju je po kosi. "Ali što je onda?" Alex ju je opet poljubio. "Htio sam te dovesti ovamo jer mi se jako sviđaš," rekao je. "Ali i zato što bih ti htio nešto ponuditi. Posao." Lajla se zamislila, ili pokušala približiti zamišljenosti koliko su joj dopuštali hormoni, šampanjac i trava. "Posao? Ovdje u Dubaiju? Ali ja ne živim tu. Moram se vratiti doma, u Bosnu." "Ne, ne ne. Posao koji možeš raditi od bilo kamo," rekao je Alex, i dalje je državši u zagrljaju kao da pričaju o nečemu najsvakodnevnijem. "Vrlo jednostavan posao. Vidiš, ja sam konzultant za mnoge tvrtke, pa tako i jednu manekensku agenciju, Khalifa Crown, koja ima urede po cijelome svijetu. Nisam nikada upoznao nekoga poput tebe, Lajla. Mislim da imaš velikog potencijala. Mogla bi zaraditi milijune."  Zacrvenila se ali osjetila i ponesenom pomisli na manekensku karijeru. "Što bi trebala raditi?" "Tvoj posao bi bio poziranje za najnovije odjevne stilove, magazine, filmove i sl." objasnio je. "Naravno, morala bi prvo obaviti audiciju ovdje u Dubaiju." Unatoč zamagljenosti, Lajli se počela paliti nekakva lampica. "Što podrazumijeva ta audicija?" "Audicija traje samo nekoliko sati i bit će ti plaćena u gotovini. Trebala bi pozirati i pokazati da imaš u sebi tu senzualnost zbog koje sam ti večeras pristupio. Samo se iskaži i posao je tvoj." "Iskaži... misliš... trebala bi spavati s nekim," rekla je povrijeđeno. "S tobom?" "I još nekoliko mojih prijatelja koji vode tvrtku. Ne brini, bit će ti zabavno i nitko neće raditi ništa što ti se ne sviđa." Lajla se pokušala pribrati. "Ne znam... ne sviđa mi se ta ideja. Nisam nikada spavala s više muškaraca odjednom. Ovo djeluje kao neka prijevara," rekla je i izmaknula se iz njegovog zagrljaja. Zgrabila je svoju torbicu, premišljavši se bi li trebala otići. "Jesi li sigurna? Plaća je trideset tisuća dolara u gotovini," rekao je Alex. Lajla je zastala kao gromom ošinuta. "Jesi li rekao trideset tisuća dolara. Godišnje?" "Ne, naravno da ne. Pa to bi bilo premalo." "Mjesečno?" "Ne, samo za audiciju. Poslije možeš zaraditi daleko više." Od samog iznosa joj se zavrtjelo u glavi. Trideset tisuća dolara! Pa to je preko pedeset tisuća maraka! "Ne bih te htio prisiljavati ni na što," nježno je rekao Alex. "Samo zapamti da glavna nagrada ovog posla nije novac, nego veze i mogućnosti koje ti otvara. Ali ako te to ne zanima, onda nemoj prihvatiti." U normalnim okolnostima, Lajla bi možda razmotrila zašto je taj posao toliko dobar i zašto vrijedi stotinu puta više nego u slučaju neke dame noći bilo gdje u svijetu. Možda bi razmotrila je li njen dug na kreditnoj kartici u iznosu od tri tisuće maraka vrijedan štednje i odricanja kako bi ga otplatila na neki drugi način. Ali već je bila opijena šampanjcem i travom, osjećala se napaljeno i najvažnije od svega bila je na čarobnom odmoru na nevjerojatnom mjestu. Gdje nitko nikada neće saznati. Samo par sati u kojima će ionako uživati i njen život je zauvijek uljepšan. To je prilika koju ne smije propustiti. Kroz misli joj je proletio i njen bivši muž Mladen i njegovo odugovlačenje s pišljivih tristo maraka alimentacije mjesečno. Sad će mu pokazati da ne treba ni njega ni njegove smrdljive pare koje mora izvlačiti sudskim putem! Pogledala je Alexa i pružila mu ruku. "Može."  Potpisala je par papira s arapskim memorandumima i velikim naslovom "Khalifa Crown - International Talent Placement Corp. Dubai" i po Alexovim uputama se uputila u golemu kupaonicu istuširati. Nakon što se osušila, ostavila je odjeću na polici od čiste ebanovine pored kupaonice i legla na luksuzni krevet, čekajući što će se dogoditi. Osjećala se strašno nervozno, ali istodobno i kao u bajci. Trideset tisuća dolara! Čak i da je unaprijede u Centru, toliko opet ne bi zaradila za dvije godine. A to je samo početak... pokušala je suspregnuti uzbuđenje i počela zamišljati kakvi će biti ti muškarci koji je toliko žele. Alex je nevjerojatno seksi i s njim će biti lijepo. A ovi drugi? Nadala se da su njegovi prijatelji jednako zgodni. Nikada prije nije bila s više muškaraca, samo je to gledala na određenim stranicama na mreži. Vrata su se otvorila i ušao je Alex. Sjeo je na krevet i pogledao je poput umjetnika koji se divi skulpturi. "Wow! Izgledaš fenomenalno," rekao je i poljubio je. Nije se opirala. "Lajla, jesi li spremna?" Vođenje ljubavi s Alexom je bilo vođenje ljubavi u punom smislu riječi. Neizmjerna strast prelila se preko nje, prijeteći da će je ugušiti slatkim zadovoljstvom. Planirala mu se ponuditi koliko god može, potpuno predati njegovom mišićavom tijelu. Oh, i netko je još plaća za ovo! Dok ju je on oralno zadovoljavao, Lajla je ječala i od tjelesnog užitka i od sreće što ju je dopao ovaj posao. Alex je stao i nadvio se nad nju. Uskoro će biti u njoj. Oh, požuri! Požuri! Iznutra je žudila za njegovom tvrdom alatkom. Zaječala je i senzualno se istegnula, čekajući na njega. Gorila je od iščekivanja. Još samo trenutak... Iznenada su se vrata se otvorila i ušli su njegovi prijatelji. Bilo ih je četvero, odjevenih samo u ogrtače za tuširanje. Jedan je bio ružan muškarac Alexove dobi, dok su trojica bila starija, možda oko pedeset godina. Ipak, nisu izgledali odvratno. Jedan od te trojice je imao trbuščić, no nije bio jako debeo. Drugi je bio u vrlo dobroj formi unatoč starosti, gotovo ćelav s prosijedim čuperkom na glavi. Treći je sličio trunku manje zgodnoj verziji Alexa, ne jako puno stariji no s ogromnom alatkom koja se isticala ispod njegovog ogrtača. Nadala se da će svi biti zadovoljni, a i njoj će biti ugodno da je ispuni takav ogroman primjerak. Ovo će biti zabavno! "Lajla, ljubavi, ovo su moji prijatelji," rekao je Alex i poljubio je. "Igraj se s njima, prepusti im se, zadovolji ih u potpunosti. Ja ću samo gledati sa strane i snimiti pokoju sliku. Kada oni završe, ja ću biti posljednji s kojim ćeš uživati. Ne mogu dočekati da napokon budemo zajedno," rekao je kao najveći romantičar na svijetu, a ne kao da opisuje jedan poslovni proces. Njen napaljeni mozak radio je dvjesto na sat, željno iščekujući svu četvoricu njegovih prijatelja. Ovaj s ogromnom alatkom se popeo na nju i stao. Činilo joj se da hoće da ga Lajla oralno zadovolji. Nasmiješila mu se i podigla glavu otvorenih usta, iščekujući da će je primaknuti. Umjesto toga, osjetila je kako je prekriva vruća tekućina i shvatila je da muškarac urinira po njoj. Šokirana, prekasno je zatvorila svoja usta i zbunjeno pogledala u Alexa no on se samo nasmiješio i kimnuo joj. Kada je muškarac završio, tako namočena njegovom mokraćom je obavila s njime cjelokupni odnos u trajanju od samo jedne minute i pomislila kako su ovi ljudi čudni, no ipak nije ništa strašno. Može ovo preživjeti. Trideset tisuća dolara. Trideset tisuća. Izdržat će. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. Trideset tisuća. ponavljala je u sebi dok se nije uvjerila da to što se događa nije ništa strašno. Zatim se sljedeći muškarac popeo na krevet i stao u čučanj iznad njenih grudi. Kada je shvatila što namjerava, Lajla je vrisnula. Ne, molim te ne! Deset sekundi kasnije, njeno uzbuđenje se pretvorilo u šokirani plač koji će trajati sve do jutra... "Bila si super," rekao je Alex na ispraćaju u automobilu u uličici pored njenog hotela. "Nadam se da ćemo te vidjeti opet." Lajla je kimnula, grčevito držeći torbicu u kojoj se nalazila njena kuverta. Otriježnjena i svježe istuširana i izribana od tragova prošle noći (iako joj se i dalje priviđao osjećaj vruće stolice razmazane po grudima, kao što će joj se priviđati u godinama koje dolaze), bila je svejedno ispunjena čudnim nemirom, nekakvom mješavinom gađenja prema samoj sebi i ponosa što se ovako snašla. U svom zbunjenom stanju je već objavila jutarnji selfie na Facebooku s tekstom "Upornost i marljivost se isplate!" i dobila preko 60 likeova. Naposljetku, nije li to istina? Bila je jako marljiva i to joj nitko ne može oduzeti. Sada će si konačno pokriti dug na HamsterCard kartici, kupiti novu odjeću, naći ljepši i udobniji stan, kupiti auto... "Ako se budeš htjela opet družiti ili budeš imala neku prijateljicu koju želiš preporučiti za audiciju, znaš kamo se javiti." Alex se nagnuo i nježno je poljubio u obraz. Unatoč događajima prošle noći, osjetila je kako je preplavljuje vrućina. Zašto? Ta misao ju je ubijala. Sve što joj se dogodilo je bilo grozno i ponižavajuće, no unatoč tome nekako... ispunjavajuće? Zadovoljavajuće? Možda mu se opet javi? Ne! O čemu to samo razmišlja... "Isuse i Marijo, brinula sam se jesi živa," rekla je Tanja grleći je. "Već sam se mislila bi li zvala policiju, ali činilo mi se da možda ovdje policija ne bi baš blagonaklono gledala na naš provod." "Ne brini ništa, sve je ok," rekla je Lajla. "Nadam se da te nisam uplašila. Što si ti radila nakon što sam otišla?" "Na kraju sam završila s onim Indijcem," pohvalila se Tanja. "Kada mu daš šansu, stvarno je šarmantan i ugodan." Zastala je kao da se premišlja o nečemu. "I dobar u krevetu," zahihotala se. "Ma daj!" "Daj! Bilo je super," rekla je Tanja. "Možda malo i previše super, morat ću pogledati gdje se ovdje može nabaviti pilula za dan poslije," prekrila je oči rukama od mješavine smijeha i nelagode. "Što? Malo smo se zanijeli." Na njenoj desnoj ruci se zasjajila biserna narukvica koju prošle noći nije imala. "Wow, čini se da si se stvarno dobro zabavila," nasmijala se Lajla, pitajući se je li Tanja došla do te narukvice na način sličan Lajli. "A ti? Kako ti je bilo s onim tipom?" bila je znatiželjna Tanja. Lajla je dugo šutjela. "Nije uopće bilo. Nije mu se mogao dići pa nismo ništa radili. Ali ima lijep stan i bilo je... zanimljivo." "Aaaaaaaahhhhhhhh. Šteta." "Šteta." Odlučivši da joj se više ne ide van, Lajla se uhvatila posla. Otvorila je laptop i pronašla mail od Mladena: "Uplatio sam dugovanje. Sorry! Molim te nemoj prijaviti da sam kasnio. Pusa, Mladen." Tih tristo maraka joj je sada predstavljalo sitniš, no svejedno je osjetila zadovoljstvo što je pravda ispunjena. Ne može on samo tako živjeti kao da nema nikoga i plaćati kad mu se prohtije! Njena pobjeda bila je mala ali simbolična.  Učitala je svoj doktorat i pregledala sadržaj, pronašavši da je stigla tek do 6. strane. Započevši novi paragraf, njene ruke su poletjele po tipkovnici, stvarajući sadržaj koji će joj donijeti promaknuće i nagradu za izuzetno promicanje ljudskih prava na području Balkanskog poluotoka: "Kao i tradicija otkupa mlade, trgovine ljudima i prostitucije, [Alfinović L., CIIPS, 2013. [8]], tradicija miraza i kulturni običaji vezani za imitaciju ili popratne sadržaje miraza predstavljaju težak oblik seksizma koji kod žena dovodi do manjka samopouzdanja, psiholoških problema, umanjenih prilika u poslovnom životu te tolerancije prema zlostavljanju. Svaki čin koji u odnos dvoje ljudi (bez obzira na spol) uvodi novac ili asocijaciju na novac neminovno dovodi do kvarenja tog odnosa i obje strane koje su uključene u njega, u ovom slučaju kroz nametanje zaključka da je ženina vrijednost vezana za novac i za to koliko novca može primiti ili ponuditi kako bi nadoknadila svoj (u očima patrijarhalnoga društva) percipirani manjak vrijednosti. Neki autori iz regije su već predložili edukacijske programe kojima bi se tu tradiciju moglo iskorijeniti kako bi bio uklonjen taj oblik zlostavljanja i novac nestao iz jednadžbe međuljudskih odnosa i ljudskih prava..." * = Ova priča je proizvod mašte. Svaka podudarnost sa stvarnim osobama, organizacijama ili događajima je slučajna. Oznake: Dubai, Putovanja, prostitucija, feminizam, priče, priče sa seksualnog tržišta, disko, fetiš, licemjerje, novac, racionalizacijski hrčak |
- 17:11 - Komentari (139) - Isprintaj - #
subota, 11.10.2014.
Sva Anina prezimena
|
Važno je zvati se Ana Jednog prosječno ispraznog dana, kao i svaki put gospođica Neud Ana i njena prijatelica Pam Etna ispijale su kavu na jednoj od luksuznijih lokacija u gradu. Kad bi se malo zagrijale s klasičnim uvodima o vremenu i shoppingu, prešle bi uvijek na glavnu temu – ljubav, veze i dečke. Pa o čemu bi drugom toliko pričale? Neud Ana je bila hirovita djevojka slobodna duha, prava umjetnička dušica koja je samo htjela ljubav a stalno bivala neshvaćena nesretno nalijetajući uvijek na neke kretene. Smatrala je kako je nitko – pa čak ni njena prijateljica Pam Etna – nemože skroz razumjeti, ali Pam je bila nešto kao njen privatni psihijatar, a Bog zna da joj baš to upravo sad treba. Osim toga savjeti od Pam bi se uvijek kasnije pokazali točni, iako joj Ana to nikad nebi priznala, a priznala bi ih sebi tek kad je već prekasno... Životni cilj gospođice Neud Ane bio je da konačno upozna pravog gospodina Ud te da se sretno uda kao njena prijateljica Pam Etna. Djevojačko prezime od Pam bilo je Fleti, i u to doba je dotična još bila feministica, provodeći dane u žestokoj borbi za ženska prava prosvjedujući i neumorno djeleći pamflete. Međutim to se promijenilo istog trena kad je Pam upoznala gospodina Etna. Uvidjevši koliko je bila u krivu, iz korijena je promijenila svoje stavove i tada je postala Pam Etna sretno se udavši za pametnog čovjeka. Ana nije imala toliko sreće. Imala je iza sebe puno propalih brakova i nikad nije uspjela doseći harmoniju i sklad obitelji Etna. To ju je jako smetalo i jednim dijelom je čak mrzila Pam zbog toga. Ana je imala drugačije okolnosti. Nije ona kriva što se zaljubljuje tako lako, a u isto vrijeme ima jako konzervativne roditelje iz prošlog doba koji bi je istog trena razbaštinili kad bi živila s nekim van bračne zajednice. Bila je prisiljena udati se. Pa neće valjda propustiti svoju bogatu ostavštinu koja je njeno urođeno pravo pa da mora naporno raditi i rintati ostatak života! A nije ona kriva što brak nije uspio. Ni drugi. Ni treći...  Kad je prvi put napokon upoznala muškarca koji nije papak i stvarno je privlači, predstavio joj se kao gospodin Ud. Odmah je znala da je to muškarac njenih snova i da joj nebi bilo ništa draže nego dobiti to od njega (mislim na prezime naravno). Ud Ana bi bila najsretnija žena na svijetu! Tolika je bila njena medena zanesenost da je nastavila sanjnariti sve dok se nije udala, uopće ne primjetivši da u knjizi vjenčanih upravo potpisuje da se udaje za gospodina Sjeb. Taj odvratni manipulator! Lagao joj je da je on gospodin Ud samo da se domogne njenog nasljedstva, gad jedan odurni! Plakala je i plakala gospođa Sjeb Ana, sve dok se na koncu nije i razvela. Upozoravala ju je Pam ali Ana nije htjela slušati. Možda bi to bilo i razumljivo da Ana nije napravila identičnu grešku još dva puta... Njen drugi i treći muž bili su kopija onog prvog. Čak su se i slično prezivali! Prvo gospodin Izjeb, pa nakon što su se razveli on i Izjeb Ana – došao je gospodin Razjeb. Ali i Razjeb Ana je jako brzo potražila razvod... Zaljubila se u gospodina Odjeb, ali nažalost on nije dijelio njene osjećaje. "Da mi je biti Odjeb Ana sigurno bih bila sretna." - mislila je. "Ali on me ne želi oženiti..." Tada se Ana zapitala gdje su nestali svi dobri muškarci? Zašto ona nemože imati nekoga kao Pam? Zašto je njoj uskraćena ljubav? Baš nema sreće... Nije pošteno! Život nije pošten... Pam ju je često savjetovala da ima puno slobodnih dobrih i brižnih muškaraca kao što je gospodin Nirv – zašto nebi razmislila o nekom takvom? Ali Ani to nije bilo ni na kraj pameti: "Gospodin Nirv – ha! Daj molim te... On je tako običan i nezanimljiv. Nevjerujem da bi to radilo. Pa zamisli samo – Nirv Ana – kako to glupo zvuči!" Isprepičk Ana je očito mnogo bolje zvučalo, obzorom da se ubrzo udala za gospodina Isprepičk, koji je evidentno bio jako zanimljiv. Redovito se opijao, kockao i tukao je i zbilja nikad nije bilo dosadno... Iako je bolilo – znala je da je on zapravo voli jer je ljubomoran zbog nje, samo ima takav karakter da brzo plane. Nije on kriv, potrudit će se i bit će im bolje s vremenom... Ubrzo kada je gospodin Isprepičk okončao svoj životni vijek prije vremena previše se zaduživši kamatarima, Ana je bila prisiljena udati se za lihvarskog gospodina Zlostavlj da podmiri dug. Taman ono malo nasljedstva što joj je ostalo će pokriti dug. I tako je Zlostavlj Ana provela još neko zanimljivo i nikako dosadno vrijeme u svom petom i posljednjem braku, dok policija nije prekinila lokalni lihvarski lanac uhapsivši i gospodina Zlostavlj...  Dok je on bio u zatvoru imala je kratku avanturu sa gospodinom Gov, ali to nije dugo trajalo jer je shvatila da ne želi da nakon svega bude još Gov Ana... Odlučila se razvesti i nikad više ne stupiti u brak. Više nema što izgubiti. Roditelji je nemaju s čim ucjenjivati. Oni je ionako nisu nikad voljeli ni razumjeli. Sad može živjeti s kim hoće i raditi što joj se prohtije. Nemora se više nikada udavati. Zapravo roditelji su krivi što je sve tako ispalo – oni su je prisilili da se mora vjenčati! Te stare budale ne razumiju moderno društvo. "Drago mi je da je sve ovako ispalo jer sad sam napokon slobodna i nitko me više nemože ucjenjivati." - zaključila je Ana – "Sve što sam prošla me izgradilo u osobu koja sad jesam, i za ničim ne žalim! Naprotiv, sad sam bolja i jača nego ikad!" S tim u mislima odluči da neće vratiti svoje djevojačko prezime nakon razvoda. Ne – sad je nova osoba i vrijeme je za novi početak! Uzet će novo prezime koje će sama odabrati. Ne koje su joj roditelji dali i ne ni neko od bilo kojeg muškarca. Ovo će biti isključivo njeno. Nikad se više neće udavati, ali uvijek će se sjećati svojih pet veselih pireva vjenčanja – to je bilo jedino sretno razdoblje njenih brakova. Tako je – odsad će se prezivati Pir! Nakon mnogo godina gospođa Pir Ana je i dalje nesretna i ogorčena na svijet. Grize sve oko sebe. Živi sama sa sedam mačaka. Predsjednica je feminističke udruge. Pam Etna već odavno nije u kontaktu s njom... THE END Tzar's Tribute to Ignissblog Autor: Tzar O'Mega 10.10.2014. Oznake: priče, priče sa seksualnog tržišta, parodija |
- 10:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #
petak, 13.06.2014.
Iskoristi me nježno
|
Žene iskorištavaju muškarce. Muškarci se trude, ubijaju, žive i umiru kako bi direktno i indirektno pridobili žensku naklonost. To je jedan od temeljnih zakona prirode. Možda vam gornji paragraf zvuči zajedljivo, ali zapravo time ne mislim ništa loše. O tome manje-više ovisi sva postojeća i prošla civilizacija. Velika većina muškaraca se ne buni niti se osjeća pogođeno zbog toga, čak ni kada im se objektivno iznese nesrazmjer uloženog i dobivenog. Jednostavno rečeno, svjesni su realnosti ali ne osjećaju se loše zbog nje. Je li to racionalizacija? Možda. No uvijek je tako bilo, i uvijek će tako i ostati, osim ako same žene svojim utjecajem ne promijene to na ovaj ili onaj način. Feministički "znanstvenici", recimo, zamišljaju brak kao nekakav alat koji su izmislili muškarci u korist muškaraca, ali istina je zapravo obrnuta. I, vjerovali ili ne, muškarci su njome pretežno zadovoljni. Čak ni intrigantne i dobro napisane knjige poput ove ne izazivaju posebno nezadovoljstvo:   "Muškarci su priučeni i naviknuti od strane žena, ne znatno različito od načina na koji je Pavlov trenirao svoje pse, na postajanje njihovim robovima." - The Manipulated Man Poput svih prirodnih resursa, muškarce je moguće iskorištavati na dva načina: A) neodrživ, parazitski način.  Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način neminovno osjeća poniženost, želju za osvetom, ljutnju i bijes zbog toga što on za nju ne postoji kao osoba, već samo kao prikladan izvor pozornosti i/ili novca. Ako nije dovoljno samosvjestan, možda se neće usuditi to izreći, no negativni osjećaji će svejedno kipjeti u njemu. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva kuja! Izigrala me poput najveće marionete!" B) održiv, odgovoran način Ovaj način nije nešto što ženama dolazi prirodno. Kako bi žena mogla održivo iskorištavati muškarce, potrebne su joj suosjećajnost, strpljenje i odgovornost. Također joj je potreban i kulturni okvir preko kojega će naučiti kakvi načini iskorištavanja su prihvatljivi (održivi), a koji nisu. Muškarac koji biva iskorištavan na ovaj način u pravilu osjeća zadovoljstvo, samopouzdanje i nostalgiju. Da se može vratiti unatrag, možda ipak ne bi dopustio da ga se iskoristi, no svejedno se ne osjeća oštećeno. Njegove misli tipično izgledaju ovako: "Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi." E sad, jasno vam je da kroz sve ove paragrafe aludiram na nagrađivanje muškaraca seksom, ali ova tema nipošto nije ograničena na seks, i upravo to je ono što je čini toliko snažnom. Iako je seks definitivno najjači alat u ženskom arsenalu, za ženu koja nije zaboravila što znači ženstvenost i mnoge druge stvari koje nemaju veze s time mogu biti dovoljno očaravajuće za uspješno iskorištavanje mete, a u kombinaciji sa seksom mogu biti jednostavno neodoljive.  Kako bih ilustrirao ovu razliku, ispričat ću vam jedan svoj doživljaj: Nedavno me posjetila jedna djevojka. Prije toga se nismo poznavali; tek smo razmijenili nekoliko riječi online. Dogovorili smo se da me posjeti i ostane kod mene nekoliko dana. Čitatelji, vama je svima dobro poznat moj modus operandi: uvijek eskaliraj koliko god je moguće. Nije bilo važno to što s njom nisam razmijenio dovoljno komunikacije kako bih mogao jasno osjetiti imam li neku kemiju s njom ili nemam, ali podrazumijevalo se da ću to tretirati kao jedan veliki spoj, na koji ću dokoturati svoju najbolju igru i eskalirati koliko god budem mogao. Svakako ću prasnuti ovu. Oh yeah! Nažalost, stvari nisu krenule toliko dobro kao što sam zamišljao. Iako je bila razgovorljiva i nasmiješena, bilo je teško usmjeriti naš odnos u nešto što bi sličilo toplini koja se pojavljuje između muškarca i žene kada su na spoju i samo se čekaju poljubiti. Kada bih ispalio jedan od mojih prokušanih "mamaca", nasmijala bi se ali ne bi nastavila razgovor u toj temi. Prihvaćala je lagan dodir po nadlaktici i smiješila se, ali kada bih pokušao dotaknuti bilo koji drugi dio tijela, koliko god on bio nevin, pomalo bi se udaljila od mene. Držala se dovoljno blizu da se dodirujemo kada god smo zajedno gledali neku kartu ili sliku na mobitelu, ali kada bismo negdje sjeli držala je "oprezan" razmak na kauču ili sjedila na drugom. I naposljetku, iako ne sve dok se nismo dotakli te teme, spomenula je da doma ima dečka. Iako mi se iz njenog kratkog opisa nije činilo kao da se radi o ičem ozbiljnom, njeno držanje nekako nisam mogao spojiti s curom koja bi bila otvorena za avanturu. Uglavnom do kraja njenog boravka se između nas nije dogodilo ništa više od zagrljaja za rastanak. Možda sam trebao biti agresivniji. Možda sam trebao drukčije tumačiti njen jezik tijela. Možda sam trebao primjenjivati nekakvu drukčiju vrstu igre. Možda sam bio dekoncentriran. Sranje, zar ne? Pa, baš i ne. Evo nekih stvari koje sam ja dobio od nje: - desetak vrlo ukusnih obroka - uvijek oprano suđe, oprana i obješena odjeća i pospremljen stan. Bez da sam pitao za to. - iskren interes za mene kao osobu i moje planove i snove - razumijevanje mojih stavova, čak i ako nisu isti kao njeni; razuman pogled na život bez utjecaja racionalizacijskog hrčka - prilagođavanje mojim planovima; prihvaćanje mojih ideja bez analiziranja koliko je to cool ili zabavno - dobri modni savjeti i uljepšavanje - briga za mene kad sam bio bolestan, bez straha da će se zaraziti i pokvariti si odmor - potpuno odustvo bilo kakve ljutnje ili nabijanja krivnje kada smo mojom krivnjom ostali zaglavljeni u nekom prašnjavom predgrađu na podnevnom suncu; njen jedini komentar bio je "nema problema, super je gdje god idemo" Zaključak: "Kakva mala lasica! Ali ako hoće, ne bih se bunio da mi to ponovi."  Jasno je da ova djevojka nije bila ni iz Hrvatske ni iz bilo kojeg drugog dijela zapadnog svijeta  Oznake: hraniteljski instinkt, savjeti za žene, priče, priče sa seksualnog tržišta, Putovanja, ženstvenost |
- 11:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.04.2014.
Studija slučaja 2: Obračun kod O.K. Corrala
|
Čitatelj "W." piše: "Pozdrav Ignisse, imam jednu zanimljivu pricu za vas i volio bih da mi odgovorite što sam trebao uraditi ili što i kako se ponašati. Evo ovako: družio sam se s jednom djevojkom prije par godina, izlazili smo često prvo kao prijateljski pa onda je bilo i više toga od poljubaca do sexa. Sve ok je bilo i s vremenom smo se razišli, čisto onako bez svađe. Daljina nas je razdvojila još više i ona je u međuvremenu upoznala nekog drugog dečka (ja njega znam površno iz viđenja). Prije nekoliko dana sam čuo da je ona slobodna, što stvarno i jest bila, i tako smo se počeli online dopisivati. Ona je meni poslala poruku kojom me poziva na izlazak navečer da se nađemo i ponovimo nešto od prije jer nam je bilo lijepo. Meni je to izgledalo malo čudno ali odlučio sam prihvatiti. Došao sam na dogovoreno mjesto s malo zakašnjenja po tvojim uputama (op.ur. svaka čast!  ) ali tamo još nije bilo nikoga. Ona je trebala doći autom i napokon se auto pojavio. Prišao sam autu i začudio se jer je u autu umjesto nje bio njen dečko. "Ulazi, hajdemo na piće." "Stani malo, ja čekam neku djevojku." "Ja sam došao umjesto nje," rekao je i nasmijao se. "To je naš plan, ja i ona smo tako smislili jer sam te htio upoznati." U tom trenutku mi je svašta prošlo kroz glavu ali ostao sam smiren i otišao hladnokrvno kao da je sve normalno i da se stvarno trebam naći s njim. Uz piće mi je ispričao kako je to njezina ideja (tko će ga znati, možda i jest)... padalo mi je na pamet da li bih trebao raditi nešto za osvetu ali poslušao sam tvoj savjet od prije da se osveta ne samo poslužuje hladna, već se najbolja osveta uopće ne poslužuje. Bolje bez toga. Sad me zanima što napraviti i jesam li ispravno postupio. Unaprijed hvala na odgovoru!" - W. Moj savjet nesumnjivo dolazi prekasno jer je što se dogodilo već dogodilo, ali i za buduće i za slične slučajeve će dobro doći. Pa da krenemo! A) Dobro si učinio što nisi radio dramu i reagirao agresivno prema tom tipu. Od toga ne možeš dobiti baš ništa. Drago mi je da i imaš solidnu samokontrolu i što razumiješ da sukobljavati se s drugim muškarcima oko bilo koje žene jednostavno nije vrijedno toga. B) Unatoč tome, nisam siguran da je otići na piće s njenim dečkom bio dobar izbor. To što je on ili toliko lud da sam želi upoznavati njene bivše ili toliko Beta da joj dopušta da ga voza po sastancima s njenim bivšima ništa ne mijenja. Kada si (direktno ili indirektno) suočen s osobom željnom drame, postoji samo jedno rješenje: okreni se i otiđi.  Pridavajući im pažnju samo ispunjavaš njihovu patološku narcisoidnost. Hoće li to što ćeš biti na rundi pića s njenim tipom povećati tvoju šansu da je opet prasneš ili joj uopće poslati nekakvu poruku? Neće. Hoće li ti pružiti neku utjehu? Neće. Hoće li poniziti njega? Neće, vidiš i sam da je blesav. Hoćeš li ti od toga biti uspješniji, zadovoljniji ili bolja osoba? Nećeš. Istina, postoje neke tehnike kojima možeš degradirati druge muškarce ("AMOG"), no one u ovoj situaciji nisu primjenjive. Ukratko, ništa ne dobivaš traćenjem vremena na njihov attention whoring. Tvoja reakcija je bila ispravna, no zapamti da je uvijek moguće još bolje  4/5.p.s. podrazumijeva se da se curi koja se igra tobom na takav način nema razloga ikada više javljati osim ako ti se jedne večeri ne ponudi na pladnju tipa "dopusti da dođem do tebe i nadoknadim ti sve". Oznake: savjeti, spoj, AMOG, priče, završšna igra, beta, attention whoring |
- 15:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.04.2014.
Ne budi mrzitelj
|
Znate li koje je najtužnije mentalno stanje u koje može zapasti bilo koji muškarac? Stanje je to otrovno i samodestruktivno, stanje u kojemu muškarac aktivira racionalizacijskog hrčka gotovo jednako snažnog kao što postoji kod žena. Je li to možda pasivnost, ili je to možda bijes? Nit' je pasivnost, nit' je bijes, već je to mnogo češća i mnogo jednostavnija boljka: mrziteljski način razmišljanja.  Radiš li nešto od navedenoga kada se susretneš s nekim tko je postigao neki rezultat? Ovo ne vrijedi samo za seksualno tržište, več i za većinu života. Ako ti pri susretu s uspjehom padaju na pamet takve stvari, moraš se promijeniti. Svijet nije briga za to što se ti osjećaš kao moralni pobjednik. Budi konstruktivan! Ne budi mrzitelj! Čitatelji, dopustite da podijelim s vama priču o tome kada je Igniss posljednji put bio mrzitelj: Bilo je to prije puno godina, kada sam u jednom velikom stranom gradu odsjeo u hostelu. U veseloj alkoholnoj atmosferi, provodio sam laganu igru nad slatkom plavom britanskom curom koja je za velikim stolom sjedila pored mene. Nju ćemo nazvati Annie. Smijala se nečemu što sam joj pričao o prijašnjem hostelu u kojem sam odsjeo i pitala koliko sam cura imao u životu. Stvari su dobro napredovale i bilo je izgledno da ćemo se do kraja večeri poljubiti. Iako bih rado napredovao i dalje od toga, znao sam da ona ostaje u tom gradu i hostelu još barem nekoliko dana, tako da nije bilo nikakve žurbe.  Otprilike ovako, samo ljudi sjede po velikoj dnevnoj sobi i balkonu Negdje oko ponoći, u društvu se pojavila želja za odlaskom u disko. Cool! Moći ćemo malo plesati i zabavljati se. Otišao sam se malo urediti, isto kao i Annie koju je odvukla njena prijateljica. Društvu je trebalo poprilično vremena za skupljanje svih koje je zanimao disko, tako da sam se vrzmao po hostelu, razgledavao što se događa i pričao s drugim ljudima (nisam htio biti priljepak i čekati Annie pred njenom sobom). Izašli smo na ulicu. Hladan sjeverni zrak, barem u odnosu na naša tjelesa zagrijana vrevom hostela, štipao nas je po rukama. Noć je izuzev našeg ljudskog roja od 50-ak članova bila prilično tiha. Nisam mogao dočekati da napokon dođem u disko, gdje ću trgnuti nešto, rasplesati se i vjerojatno vidjeti koliko se zapravo sviđam Annie. Moje oči potražile su je kroz gomilu i ugledale je blizu prednjeg dijela, gdje je pričala s nekim tipom koji ju je držao u opuštenom zagrljaj---- ---- čekaj, što? Protrljao sam oči, ali slika se nije promijenila. Stvarno, tamo je bila Annie - u zagrljaju s drugim tipom iz hostela za kojega nisam znao ništa osim da je tu večer stigao iz Njemačke i da je imao kričav glas. Kako je samo to napravio? Bio je relativno visok ali ne u dobroj formi, u kasnim 20-im ili ranim 30-im, nerdy izgleda s ogromnim ovalnim naočalama ispod čupaste plave kose. E sad, jest da je Annie bila već pomalo pripita, ali nije teturala ili tako nešto; možda se se ponašala malo veselije i to je bilo to. Ali iako nije govorila ništa što bi ukazivalo na očaranost tim novim likom na sceni, nije se pokušavala odmaknuti iz zagrljaja. To me sve prilično pogodilo. Moja igra bila je tek u povojima i takvi šokovi su mi teško padali. U kasnije će mi se to ne samo rjeđe događati, već će mi i postati refleks samo slegnuti ramenima i okrenuti se prvoj sljedećoj curi, no to nije bilo "kasnije doba". Kada smo stigli u disko, skupili smo se u male grupice unutar gomile; ja sam se našao skupa s tim tipom, Annie, i njenom prijateljicom koja je za razliku od nje pokazivala da joj je pomalo dosadno i često se okretala prema van. Unatoč tome, kada je tip pokušao odvući Annie negdje sa strane, ona je krenula za njim. Ja, šutljiv i i dalje ne znajući što napraviti, krenuo za njima. Iako ni ovaj nije postizao značajne pomake ni s Annie ni s njenom prijateljicom, noć je bila duga. Znao sam da je glavna stvar koju je potrebno napraviti izolirati je kako bih mogao eskalirati na miru, i dobro sam znao da to zna i on. Negdje se u tom trenutku u meni rodila dijabolična, krajnja ideja: ako neću ja uspjeti s Annie, e onda nećeš ni ti!  Ustrajan u tome da cockblockam uljeza, odlučio sam u sebi da ću ga slijediti kamo god je pokuša odvući. U tom trenutku, nije mi bilo bitno što ću ja napraviti ili neću napraviti s njom; bilo mi je važno samo da ne uspije nitko drugi. Kada danas razmišljam o tome, ne mogu se ne smijati samom sebi, no u tom trenutku sam stvarno bio pun loših emocija. Gdje bijeli vitezovi cockblockaju svim silama zbog svojih deluzija o čednosti žena koje treba zaštititi od vlastitih izbora poput male djece, ja sam cockblockao iz ljubomore. Nakon otprilike 4-5 takvih rošada tijekom sat vremena, tip je primijetio što radim. "Hej, možeš li nas ostaviti same?" rekao je. "Zašto?" pitao sam ja kao da ne znam. "Zbog privatnosti." Šutio sam i premišljao se, tražeći što reći. "Stvarno, to bi mi značilo. Samo idi u neki drugi dio kluba i zabavi se." S tim riječima, osjetio sam kako se balon otrova u meni ispuhuje. Vidiš stvarno, to ima smisla! Duboko sam udahnuo, slegnuo ramenima i otišao. Vrzmao sam se još malo po disku i zatim se vratio u hostel spavati dok u sobi nema pijanih Francuza. Sljedećih dana ću iznenada postići puno veći uspjeh u obliku mlade Australke, no to je već priča za drugi put. Nemam ni najmanjeg pojma je li tip iz Njemačke uspio završiti s Annie ili ga je možda još većim cockblockom dokrajčila njena prijateljica ili se dogodilo nešto sasvim treće. Od tog trenutka je nešto kliknulo u meni; jednostavno sam prestao obraćati pozornost na takve sitnice.  I to je bio posljednji put da je Igniss cockblockao nekoga. Želite još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem? Iako ne volim služiti se tradicionalnim patrijarhalnim motivima tipa "to je gay" ili "to je ženskasto", bojim se da sam ovdje zbog naglašavanja ključne stvari ipak prisiljen na to: još jedan razlog za ne bivanje mrziteljem je to što su mrziteljstvo i zavist tipično žensko ponašanje. Umjesto toga, sljedeći put kada vidiš nekog muškarca sa zgodnom mladom ženom i osjetiš ljubomoru, duboko udahni, zapitaj se što možeš naučiti iz te situacije, i zahvaljivat ćeš mi do kraja života. Oznake: ljubomora, konkurencija, cockblocking, bijeli vitezovi, igniss, priče, Putovanja, disko, interna igra, priče sa seksualnog tržišta |
- 18:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 17.08.2011.
Kakav je osjećaj biti zgodna žena
|
Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova. S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu.  Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla. (Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali) Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi. Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove." "Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?" Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan. Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?" Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu. Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi." "Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna. Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio. Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao.  Nešto ovakvo, samo obrnuto Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo. Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan. Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli. Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata. Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje. Oznake: igra, pasivna igra, rana igra, priče sa seksualnog tržišta, priče, žene |
- 11:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
