Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 08.07.2016.
Feminizam II. vs. III. vala u jednoj slici
 Oznake: feminizam, šovinizam, rasizam, diskriminacija, teorija seksualnog tržišta, povijest, celebrity |
- 10:21 - Komentari (197) - Isprintaj - #
subota, 07.11.2015.
Znanost potvrđuje igru 5: Attention whoring na društvenim mrežama kao znak upozorenja
|
Ako postoji iti jedno univerzalno pravilo odabira partnerice, to je definitivno "nemoj biti s curom koja attention whorea (po društvenim mrežama)". Attention whoring je primarna manifestacija narcisoidnosti, koja uzrokuje patološku nesposobnost osjećanja privlačnosti. Nemoj imati ništa ozbiljno s takvom curom i bam, već si riješio pola problema u životu! To znaju već i ptice na grani. S obzirom na to da je akademska sfera zaražena škvadrom rođenom za zgražanje, pogotovo što se tiče društvenih znanost, njoj uvijek treba još malo vremena kako bi se uhvatila u korak s realnošću. No "neumoljivi marš napretka" je jači čak i od te škvadre, te je stoga ova studija napokon ugledala svjetlo dana: Čuvajte se ljudi koji stalno postaju selfieje po Facebooku  Izvor slike: Wikipedia Kod ljudi koji stalno dijele slike samih sebe online postoji tamna strana, sugerira rastući skup istraživanja. Ljudi koji objavljuju selfieje na društvenim mrežama imaju veću šansu iskazivanja onoga što psiholozi nazivaju "mračnim trojstvom" karakternih osobina, kako su utvrdile dvije studije gotovo 1200 muškaraca i žena koji su ispunili upitnike osobnosti i upitnike o svojem online ponašanju. Mračno trojstvo se sastoji od ovih osobina: - Narcizam (ekstremna usmjerenost na sebe) - Makijavelizam (manipulacija drugima) - Psihopatstvo (impulzivno djelovanje bez empatije za osjećaje drugih ljudi). Kod svakog spominjanja osobina mračnog trojstva (u narodu poznatih kao "kretenizam"), potrebno je naglasiti da postoji značajna razlika između spolova. Naime, iako iste stvari line muškarce i žene kretenima, i jednako destruktivnima po svoje partnere, neoboriva činjenica je da je kretenizam iznimno koristan za seksualni život muškaraca. Muškarca koji je kreten će kao prvu opciju odabrati mnoge žene, iako već od početka dobro znaju da je to loše za njih. Obrnuto se može dogoditi samo iz teškog neznanja ili očaja. No, vratimo se studijama: Narcizam (narcisoidnost) i psihopatstvo su predvidjeli stvarni broj selfija objavljenih na stranicama poput Facebooka i Instagrama, kao i to koliko su često ljudi uređivali fotografije koje će biti objavljene na stranicama društvenih mreža. Ova saznanja su dodatno podržana studijom na uzorku od 400 muškaraca i žena objavljenoj prošle godine u Social Networking, recenziranom kvartalnom akademskom časopisu koji objavljuje studije o društvenim odnosima. Iako su društveni mediji primarno alat za povezivanje, a ne samopromociju, postojala je jedna značajna razlika: što su ljudi češće mijenjali svoju profilnu sliku, to su imali veću vjerojatnost iskazati osobine narcisoidnosti (studija je također uzela u obzir i vrijeme provedeno na Facebooku i riječi kojima su opisivali svoje profilne slike). Objavljivanje, označavanje i komentiranje na slikama na Facebooku je također bilo povezano s razinom narcisoidnosti kod i muškaraca i žena, zaključilo je istraživanje s nazivom "Je li Facebook vezan za sebičnost?". Česta objava statusa i podjela linkova su posebno bili povezani s narcisoidnim tendencijama kod žena. Sudionici su odgovarali na pitanja i o svojim navikama na društvenim medijima i na upitnik "Indeks narcisoidne osobnosti", standardni psihološki test.  "Smijem li damama preporučiti sladoled umjesto torte - on uvijek donosi više likeova" Kao što smo rekli u starim klasicima, Bontonu attention whoringa i 15 osobina nekvalitetne žene, jedna od osobina koja najjasnije pokazuje da žena ima karakterni problem i neće biti dobra partnerica je opsjednutost smartphoneom i društvenim mrežama. Ali dijeljenje slika na društvenim mrežama može imati i pozitivne učinke na sudionike. To izlaže ljude tuđim životima, uključujući i dobra i loša vremena, kaže Tracy Packiam Alloway, profesorica na Sveučilištu sjeverne Floride u Jacksonvilleu i autorica studije. Sposobnost samopromocije slikama hrani narcisoidne tendencije kod onih koji su već vrlo zaokupljeni sobom, a ne pretvara nesebične ljude u ljude opsjednute selfiejima. Također, korelacija ne znači automatski i uzrok: ove studije pokazuju povezanost, ali ne sugeriraju da društvene mreže čine ljude više narcisoidnim ili manipulativnim. Autori su se pametno ogradili kako svojim iznošenjem istine ne bi dirnuli u osinje gnijezdo. Naravno da isto kao i kod broja partnera ne postoji apsolutan indikator. Žene jesu prirodno ekstrovertiranije i sklonije dijeljenju svojih misli, tako da "ona ima Face" ne znači ništa samo po sebi. Jer kako reče Shakespeare u svojoj komediji "As you like it": Zar ne znaš da sam ja žena? Kada mislim, moram govoriti. U konačnici se ovo ipak svodi na iskustvo. Ne postoji točan broj X Facebook objava po tjednu koji znači "da, ova osoba je narcisoidna, a ova osoba nije". Ali imajući na umu temeljni princip i učeći na svojim uspjesima i pogreškama, čovjek može s vremenom razviti dobar radar (sposobnost procjene). Kako onda u praksi prepoznati narcisoidnu osobu? Kako sve to izgleda? Evo što nam o tome ima reći čitatelj A: Evo što sam nedavno doživjeo. Teško mi je detaljno prepričati stvar bez riskiranja svog identiteta, tako da oprosti na općenitosti. Posljednjih nekoliko tjedana sam se redovito viđao s curom u 20-im. Bilo je prilično ugodno, tipični prvi dani veze. Recimo samo da mi se ukazala jedna od onih prilika kakve se ukazuju samo jednom u životu, te sam pomislio da bi bilo lijepo podijeliti tu priliku s njom. Pozvao sam tu curu da dođe sa mnom, misleći da će biti dobro društvo i da će sigurno uživati u vrlo luksuznom provodu. Zamislite hotel s pet zvjezdica i limuzinu u Dubaiju ili tako nešto. Evolucijsko-psihološka teorija nam sugerira da će ona biti sretna što se njen muškarac vezao za nju i želi podijeliti jedan poseban doživljaj. Ali, sada živimo u svijetu feminizma trećeg vala, te ju je moj poziv zapravo uvrijedio. Vidiš, to se trebalo odvijati otprilike u doba njenog rođendana, što je za nju bilo duboko uvredljivo, kao da sam namjerno tako isplanirao. Prije 20 godina bi to iskustvo predstavljalo vrh svih romantičnih fantazija - luksuzni provod na drugom kraju svijeta sa svojim ljubljenim dečkom, ali sada stvari funkcioniraju drukčije. Evo što mi je rekla, potvrđujući svaku teoriju o tome što društvene mreže i pametni telefoni čine ženama: "Ti samo želiš skrenuti pozornost s mene na moj poseban dan."  Izvor slike: Wikipedia Odlučila je da će te večeri partijati s prijateljicama i poslala mi poruku "da bi ostao s njom da je stvarno volim". Odgovorio sam joj "Čini se da te ne volim. Uživaj u zabavi." Mobitel mi od tada eksplodira od poruka. Neću se niti truditi čitati ih jer mi je jasno da nismo jedno za drugo. Iako sam već odavno imao nagovještaj da je kod modernih žena prisutna podivljala narcisoidnost, čuti to tako direktno i besramno me svejedno šokiralo. To je kao da žena odbije potpuno plaćeno ljetovanje na Havajima zato što je tih dana planirala posjetiti Konzum i kupiti toaletni papir. Iz ove priče možete vidjeti sve tipične osobine narcisoidnosti: A) Narcisoidna osoba doživljava život poput filma u kojemu je ona u glavnoj ulozi B) Narcisoidnoj osobi je važnije kakav dojam ostavlja nego kakva je zapravo C) Narcisoidna osoba sve što umanjuje pozornost usmjerenu na nju (i samo nju) doživljava kao osobni napad D) Narcisoidna osoba na druge ljude gleda kao na alate za stjecanje pozornosti, a ne ljude s osjećajima i životima E) Narcisoidna osoba više reagira na osjećaj sramote nego krivnje Ali Ignisse, pa to nije toliko strašno. Što je najgore što ti se može dogoditi? Puno toga, zapravo. Možda sada mislite, "ja sam Alfa tip koji nikada ne bi pristao biti s takvom curom". Ali većina muškarca živi u mraku što se tiče ovih spoznaja, te su oni koji bi reagirali poput čitatelja zapravo prilična manjina. Evo vam jednog malo tipičnijeg scenarija što se dogodi kada se dobroćudni Beta tip spoji s narcisoidnom modernom ženom: 17-godišnjakinja iz gradića Little Falls u Minnesoti optužena za izazivanje tragične prometne nesreće u kojoj su ovog srpnja izgubili živote muškarac i njegova mala kćer Carlee Rose Bollig je sjedila za volanom kamioneta 21. srpnja 2015-.e godine kada je prošao kroz crveno svjetlo na križanju autoceste 10 i okružne ceste Sherbourne 11. Charles Mauer i njegova 10-godišnja kćer Cassy vraćali su se kući iz knjižnice kada se Bollig zabila u njihov automobil. Sada križevi uz cestu stoje kao podsjetnici na tužne posljedice vožnje u ometenom stanju. Policija savezne države Minniesota kaže da ima jasnu sliku što je dovelo do fatalnog sudara. U posjedu su dokaza da se Bollig dopisivala na svom mobitelu tijekom vožnje i projurila kroz crveno svjetlo, ignorirajući čak i dodatno upozorenje na križanju. Optužena je za nenamjerno usmrćivanje motornim vozilom, korištenje mobitela tijekom vožnje, te vožnju bez ispravne vozačke dozvole. Njeni suputnici su joj 8 ili 9 puta rekli da prestane koristiti mobitel ali je odbila. Prije samog udara su vikali "crveno svjetlo, crveno svjetlo!" Na početku istrage je bio optužen Bolligin dečko koji je rekao da je on vozio, pokušavajući zaštititi svoju djevojku bez ispravne vozačke dozvole. Suputnici su kasnije pobili njegov iskaz i potvrdili da je Bollig bila na mjestu vozača.  Forenzička analiza njenog mobitela je otkrila da je objavila sliku na Facebooku samo par sekundi prije fatalnog sudara. Suđenje počinje 23. studenoga ove godine. Lagati policiji kako bi zaštitio svoju narcisoidnu curu (s kojom vjerojatno niti ne spavaš!!!) - tipičan dan u svijetu Beta muškaraca. Oznake: attention whoring, narcisoidnost, odabir partnera, beta, priče sa seksualnog tržišta, teorija seksualnog tržišta |
- 11:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
utorak, 26.05.2015.
Debeo struk, tužan penis
|
Prilično je tužno da ovakve činjenice uopće moramo potkrepljivati studijama, ali nikada mi nije potreban izgovor za utrljavanje soli u rane škvadri rođenoj za zgražanje, tj. škvadri koja se profesionalno bavi negiranjem realnosti: Vitkiji ženski struk povezan je s boljom erektilnom funkcijom kod muškaraca, neovisno o dobi; Brody S, Weiss P.; Arch Sex Behav. 2013 Oct;42(7):1191-8. doi: 10.1007/s10508-012-0058-9. Epub 2012 Dec 22. Sažetak Prošla istraživanja indicirala su da muškarci u pravilu ocjenjuju vitkije žene kao seksualno privlačnije, što je konzistentno s dodatnim rizicima morbiditeta (relativne šanse za pojavu bolesti u populaciji) vezanim za čak i blagu abodimnalnu pretilost.  Kako bismo utvrdili asocijaciju ženskog opsega struka sa seksualnom privlačnošću (kao i vrijednost nagrada kod oba spola), proučili smo povezanost ženskih dobi i opsega strukova s indeksom muških erektilnih funkcija, učestalost penilno-vaginalnog snošaja, te seksualno zadovoljstvo u reprezentativnom uzorku Čeha (699 muškaraca i 715 žena) u dobi od 35-65 godina. Multivarijantna analiza ukazala je da su: - Bolje ocjene erekcije neovisno asocirane s nižom dobi muškarca i sa ženinim vitkijim strukom. - Učestalost snošaja neovisno asocirana sa ženinom nižom dobi sa ženinim vitkijim strukom. - Seksualno zadovoljstvo neovisno asocirano s nižom dobi muškarca i vitkijim strukom kod oba spola. Bolja erektilna funkcija, veća učestalost snošaja i veće seksualno zadovoljstvo bili su asocirani sa ženinim vitkijim strukom, neovisno o dobi oba spola. U nastavku rada raspravljamo o mogućim razlozima za utjecaj obujma struka, uključujući i mogućnost da abdominalna pretilost kod žena smanjuje njihovu seksualnu želju putem neuro-hormonalnih mehanizama, te smanjuje seksualnu želju njihovih partnera putem smanjene seksualne privlačnosti uzrokovane evolucijskim razlozima. Postoji nekoliko razina negacije problema ovog slona (heh) u sobi. 1. razina negacije: zašto se toliko uzbuđujem(o) oko toga? Ovo je naivno ali ipak razumno pitanje - pa zašto muškarci ne bi mogli skrenuti svoju pozornost na vitke cure koje im se sviđaju, a debeljuce ostaviti na miru? Objašnjenje je jednostavno:  Slika 1: Poslije epidemije debljine nema dovoljno vitkih cura za sve muškarce Što se ovdje dogodilo? Preorijentacijom muškaraca na vitke cure koje im se sviđaju, ne samo da će neki muškarci nužno izvisiti, već će i svima biti znatno teže i znatno lošije čak i nakon što uspiju! Kako je to moguće? Pa jednostavno: Vitka cura kojoj se prije udvarao samo jedan muškarac sada odjednom doživljava udvaranje trojice muškaraca. Kao i svako normalno ljudsko biće u uvjetima neograničenog izbora, to što odabere će cijeniti i birati s pažnjom znatno manje nego kada joj je to jedina opcija. Možda će isprobati sva tri ili varati jednog s drugim. Možda joj neće smetati što je jedan od njih drogaš i "hahar šta snifa lipilo", jer zna da će je druga dvojica i dalje htjeti i boriti se za nju. Možda neće odabrati niti jednoga, već će joj više zadovoljstva donijeti sadistički osjećaj moći koji stječe odbijanjem i crpljenjem pozornosti. Mogućnosti da nešto krene krivo ima neograničeno. Prvotna mogućnost - da se skrasi s ovim koji joj se udvara jer joj se on iskreno svidio, bude dobra prema njemu i ostane s njim - praktički je izbačena iz jednadžbe. Napominjem da ovo nije neka osuda žena ili ženskog karaktera općenito; i muškarci se jednako ponašaju kada su u takvom položaju. Podložnost bivanju razmaženim je univerzalna ljudska osobina. Bilo kako bilo, rezultat je jasan: ova trojica morati će se dobrano više truditi oko te iste žene, još upornije radeći na svom izgledu, bogatstvu i/ili društvenim vještinama i samopouzdanju (tj. igri). Kao što možete vidjeti, epidemija debljine je zapravo jedan od glavnih faktora koji je učinio igru toliko nužnom u tako kratkom razdoblju.  Postotak morbidno pretilih ljudi (BMI > 30) u SAD-u po saveznim državama u posljednjih 30 godina 2. razina negacije: zašto se muškarci jednostavno ne prilagode i počnu se udvarati debelim ženama? Ovo pitanje je naizgled nevino, ali u stvarnosti je vrlo uvredljivo i tretira muškarce kao nekakve robote koji postoje samo da bi služili drugima. Kao što sam napisao kod principa homoseksualaemulatornosti, gay populaciji svi potpuno priznajemo da su rođeni gay i da ne mogu birati koji će im se spol sviđati. Uskratiti to pravo heteroseksualnim muškarcima i ispitivati ih zašto im se ne bi počeo dizati na lelujave naslage masti je u najboljem slučaju bizarno, a u najgorem zlonamjerno. Nadalje, čak i kada bi muška preferencija vitkosti bila uvjetovana kulturom, a ne genetikom (što je temeljito pobijeno), opet bi ostala činjenica da su muškarci diljem svijeta desecima tisuća godina imali potpuno iste preferencije. Ono što usrećuje muškarce je konzistentno već milenijima, i muškarci su oko toga uvijek jasni i iskreni, za razliku od žena kod kojih je saznavanje njihovih pravih preferencija sličnije vađenju zubi.  Ipak, ona mu je vjerojatno zahvalna što joj se prilagodio i pravi je anđeo prema njemu Nažalost, to baš i nije istina, jer... 3. razina negacije: ok muškarcima se ne sviđa debljina, ali debele cure su zato ugodnije karakterom, pametnije i manje razmažene pa time nadoknađuju svoj manjak ljepote Kao prvo, čak i kada bi on mogao nadoknaditi bolno odsustvo kritično važne ženske osobine, taj anđeoski karakter je vrlo rijedak, bez obzira na izgled. Nadalje, on je tek neznatno zastupljeniji kod debelih cura nego kod vitkih. Iako postoji zrno istine u onoj izreci "Zašto je debela cura tako dobra u krevetu? Zato što mora biti.", korpulentnije žene su ipak i dalje samo žene, podložne svim napastima inflacije ega, narcisoidnosti, feminizmu i drugim problemima. A to nas vodi do... 4. razina negacije: debele cure su skromne i ne traže puno od muškaraca  "Samo atletski građeni muškarci molim" Nekada je karakterna osobina zvana "skromnost" uistinu bila uobičajena i sastavni dio dobrog karaktera. Ali doba se promijenilo, i danas protiv toga rade dva važna faktora. Prvi je epidemija Facebooka, Instagrama i sličnih mreža za attention whoring na kojima se žene natječu u broju likeova, pa tako i hvaljenjem svojim (bila to istina ili ne) super krasnim divnim nabildanim dečkima koji ih tretiraju poput princeza, vode na večere, putovanja i zasipaju cvijećem i drugim darovima. Drugi je rast online datinga i paklenih naprava zvanih "pametni telefoni", koji u tandemu omogućavaju bilo kojoj ženi prikupljanje opojne pozornosti od žednih tipova 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Svi ovi faktori zajedno, potencirani zlonamjernom kampanjom svih velikih medijskih kuća zapadnog svijeta, vode do najgore i najdeluzionalnije od svih tvrdnji...  5. razina negacije: debljina je privlačna! Izoliranoj od stvarnih posljedica debljine koliko je god to moguće biti, debeloj ženi je preostalo još samo jedno područje, kamo nije još otišla niti jedna jedina žena u povijesti: ona će uvjeriti svijet da je debljina zapravo privlačna! Dokazat će svima ne samo da to nije takav minus da bi ona zbog njega trebala biti ljubaznija, skromnija ili zahvalnija, već i da je to veliki plus! Ova apsurdna tvrdnja je u tolikom nesuglasju s realnošću da je teško vjerovati da bi ikada mogla postati imalo raširena, ali ona ne samo da je raširena, već je postala toliko utjecajna da ljudi bivaju otpušteni, a tvrtke poljuljane, samo zbog toga što se nisu priklonili toj suludoj mantri. Najviše u mlađoj generaciji, izrazito je rijetko čuti debelu curu kako priznaje da je to minus. Umjesto toga, puno će ćešće ponavljati neke od sljedećih tvrdnji kojima smo zapljusnuti sa svih strana, pogotovo na internetu i društvenim mrežama: - Debela cura posramila Instagram - Dečki koji su u srednjoj odbili debeljucu su kreteni - Slavna glumica je također debela i ponosna na to - Poznata pjevačica se udebljala i nije dopustila glazbenim producentima da utječu na nju - Pjevačica s ponosom pokazuje svoj celulit - Feministica bez straha pokazuje svoje debelo tijelo - Šovinistički ministar izvrijeđao debelu kolegicu - Slavna pjevačica je debela i ponosna što predstavlja većinu žena - Bogu hvala da ova debela žena ističe sve što ima Drugim riječima, umjesto da kao cjelokupno društvo debelim ženama iskreno kažemo da bi trebale raditi na sebi i smršavjeti ako je ikako moguće, mi ih uvjeravamo da je višak kilograma sexy, da je sve što postižu pobjedom nad zlim muškarcima koji ih pokušavaju ugnjetavati i držati na dijetama, da je biti debela isto kao i bivanje celebrityem, te da je anoreksija smrtna opasnost koja vreba iza svakog ugla. Ja na sve ovo kažem: dosta!  Muškarci nisu nisu dužni mijenjati se zbog masovne balonizacije žena, niti hraniti njihova napuhana ega (svaka igra riječi je slučajna, op.a.). Muškarac treba biti svjestan svoje okoline i snaći se u(natoč) njoj kako god može, ali to ne znači da je treba podržavati ili prihvaćati kao normalnu. Sama činjenica da imamo potrebu davati dokaze zašto je debljina neprivlačna je apsurdna. Ako pederi ne duguju nikome opravdanje zašto su pederi, onda ni mi ne dugujemo nikome opravdanje zašto nam se sviđaju vitke žene. Oznake: debljina, percepcija tijela, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera |
- 21:34 - Komentari (23) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.09.2014.
Čovjek, a ne klaun
|
Oduvijek sam imao niz kreativnih pitanja koja sam postavljao ženama kako bih bolje ocijenio njihov karakter i igru koju traže od mene, no većina njih služi samo zabavi. Iako sam ovo pitanje prije znao postavljati samo u šali, odlučio sam ga proširiti nakon što ga je prije pola godine moj poznanik Roosh spomenuo kao važan litmus test. To pitanje je: "Trebaš li muškarca?" ... ... ...   Ne postoji niti jedna jedina žena u zapadnom svijetu kojoj treba muškarac. Čak i u relativno slabije razvijenim zemljama kao što je Hrvatska, gotovo sve žene žive živote udobno izolirane od negativnih posljedica svojih odluka, daleko od svake kritike, propitkivanja, osude, pravnih posljedica ili ozbiljnijih materijalnih tegoba. Našim ženama, a pogotovo američkim i sličnim, muškarci predstavljaju nešto sličnije sladolednim kupovima nego kruhu. (Zapravo, ovo je preblaga usporedba, jer većina zapadnih žena osjeća veću egzistencijalnu potrebu za sladolednim kupom kojim može attention whorati na Instagramu i taggati se na 3 različite lokacije na Facebooku, nego za muškarcem, ali držimo se teme.)   Bilo koja stvar koja je ženi nužna za egzistenciju ili zadovoljstvo može lako biti stečena bez ulaganja napora ili žrtvovanja ičega. Može slobodno obrijati glavu, udebljati se 20 kg ili se unakaziti tetovažama i piercingima, i svejedno imati velik broj udvarača koji će u najmanju ruku imati s njom seksualne odnose kada god ih ona poželi. Za njenu zaštitu, hranu i smještaj će se barem dijelom pobrinuti država, koja se upustila u nevjerojatnu konkurenciju s pojedinačnim muškarcem kako bi stekla njenu odanost. Okružena legijama feministica, bijelih vitezova, beta muškaraca i ostalih kvislinških sila, njoj muškarac jednostavno ne treba. Svakako, ne bi bilo loše "imati" fenomenalnog muškarca koji je privukao njenu pozornost, ali on joj sam po sebi nije potreban, te je to itekako vidljivo iz njenog ponašanja. Usporedite to s relativnom rijetkošću biljojeda, muškaraca koji tvrde da im ne trebaju žene i uistinu se tako ponašaju. Kada sam shvatio da nikada neću čuti ništa osim "ne" ili smijeha na ovo pitanje, odlučio sam ga ublažiti: "Želiš li muškarca?" Više od dvije trećine žena će na ovo reagirati u obliku kiselog grožđa. Iako im, kako smo već utvrdili, muškarac nije potreban, većina bi ipak htjela imati ga. Imanje razumno dobrog muškarca u svom životu donosi poprilične koristi, od društvenog statusa pa do materijalnih, tjelesnih i sličnih pogodnosti, te naravno slatkih infuzija dopamina ako se radi o muškarcu u kojega se žena sposobna iskreno zaljubiti. Hoće li većina žena to priznati? Iz nekog razloga (khm, khm), većina žena će odrješito odgovoriti "ne", iako je iz njihovog ponašanja jasno da ipak žele muškarca. Manjina će šutjeti ili reći "ne" nakon prilične stanke, a tek najsitniji dio će se usuditi priznati svoju želju. To su one "slatke" i "kvalitetne" cure, s kojima je u pravilu (ali nikako ne uvijek) lako uspostaviti intimni odnos i biti u zadovoljavajućoj vezi. Iako cura koja odgovori "da" ili je jasno da želi reći "da" ali se boji osude okoline također ne treba tebe i ne ovisi o tebi, svejedno je jasno da joj puno značiš i biti će dobra prema tebi puno dulje i intenzivnije nego ona kojoj nisi ni potreban ni poželjan. Ako uspiješ pronaći ovaj tip djevojke bilo gdje u zapadnom svijetu, smatraj se sretnim. Kako budeš išao na istok, prema zemljama gdje feminizam još nije zavladao, udio takvih djevojaka značajno raste do točke gdje one čak i predstavljaju većinu. No, unatoč mojim pozitivnim osjećajima o takvim ženama, to ne znači da je sve super. Zašto? U oba slučaja pojavljuje se jedna žalosna dinamika: muškarac prestaje biti muškarac u klasičnom smislu, a postaje svjetlucava, bezlična osoba koja je prisiljena oblikovati se u entitet koji će maksimalno zabaviti ženu. Svojom dobrom igrom on mora utjecati na njenu odluku o impulzivnoj kupnji. Kako postaju nevažni faktori po kojima je on nekada ispunjavao zahtjeve žene kojoj je muškarac potreban, ostaju mu samo faktori kojima će u njoj pobuditi maksimalnu želju. Drugim riječima, moderni muškarac je klaun.  Izvor slike Ako si dobar klaun poput mene, postao si vrlo umješan u utažavanju nezajažljive ženske potrebe za "onim nečim". Velikom brzinom i preciznošću identificiraš metu, ekspertno identificiraš razinu zabave koju ona zahtijeva, te uskoro stupaš u seksualni odnos s njom, što je dugoročno jedina stvar koju ti ona može ponuditi. Bilo to dugoročno ili ne, vaš odnos će trajati samo koliko bude trajala i želja, točnije dokle joj ti budeš mogao pružati razinu zabave koja joj se sviđa. Nakon što se umorite ili si dosadite, razilazite se i ti ponavljaš svoj performans pred nekom drugom ženom, a ona naručuje sljedećeg klauna. Iz nekog razloga moralni arbitri današnjeg društva to smatraju pozitivnim razvojem događaja. Tko sam ja da im proturječim? Ja sam vrhunski klaun, i to je točno ono što današnjim ženama treba. Kako je vrijeme prolazilo, tako mi se sve manje i manje dalo igrati klauna. Iskreno, iako je to bilo vrlo zabavno, konačni osjećaj je bio kao da prelazim razine u nekakvoj beskonačnoj video igri: s vremenom ti dosadi i počneš se pitati kako bi se mogao domoći nečeg boljeg, što će te više ispunjavati. Ako bi morao birati između baš ničega i igranja video igre, svakako bi ti bilo bolje igrati, no također bi tijekom igre bilo dobro u nekom trenutku kliknuti "Save & Exit" i potražiti nešto isplativije za tvoju dušu i razvoj kao čovjeka.  (ali to ne znači da možeš samo tako zamahnuti magičnim štapićem i preskočiti igru) Nakon umjerene potrage, dogodilo se nešto neobično: "Trebaš li ti muškarca?" pitao sam jednu curu, više iz morbidne znatiželje nego iz nekakvog očekivanja. Njen odgovor bio je jasan i bez oklijevanja: "Da dušo, ja trebam muškarca, i to ne bilo kojeg muškarca nego baš tebe." Lijepo je osjećati se kao čovjek. Oznake: žene, muškarci, teorija seksualnog tržišta, kriteriji, odabir partnera |
- 12:36 - Komentari (26) - Isprintaj - #
utorak, 26.08.2014.
Pyros, Alfa svih medvjeda
|
Iz planinskih lanaca Pirineja stiže nam vijest koja simbolizira otužno stanje našeg seksualnog tržišta: "Seksualna dominacija" medvjeda Pyrosa u koloniji Val d'Aran u Španjolskoj rezultirala je time da je Pyros otac, djed i pradjed svih medvjedića rođenih u toj koloniji u posljednjih 20 godina.  Ova grupa od otprilike 30 smeđih medvjeda uključuje još četiri odrasla mužjaka, ali samo jedan od njih nije Pyrosov potomak, te niti jedan od tih drugih medvjeda nije začeo ijednog medvjedića, pronašli su istraživači. U dobi od 26 godina [smeđi medvjedi žive do 25 godina u divljini i do 40 u zatočeništvu, op.prev.], moglo bi se očekivati da će Pyrosova potencija opasti još u doba kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama. No, Pyros je ostao aktivan kao i prije, što je dovelo do opasnih razina križanja među srodnicima u ovoj koloniji. Jedan od najčešćih motiva mojih članaka je degradacija modernog seksualnog tržišta u divlji, iskonski oblik u kojemu vlada izrazita neravnoteža. U dalekoj prošlosti je najveći i najsnažniji Alfa muškarac kontrolirao rasplod sa svim ženkama u svojoj grupi, slično većini drugih životinjskih vrsta. S rastom civilizacije, nejednakost se smanjivala (ili obrnuto, smanjenje nejednakosti je stvorilo civilizaciju kakvu danas poznamo).  Pirineji | Izvor slike Kako epidemija narcisoidnosti napreduje zajedno sa sve većim odsustvom posljedica i uništavanjem zdravih kulturnih normi, tako se i naše seksualno tržište sve više udaljava od ravnoteže koju je imalo u prošlosti, kada je prosječan Beta muškarac mogao računati na to da će imati svoju obitelj ako se bude ponašao civilizirano i pridonosio društvu. Ideju koliko su stvari trenutno loše možete dobiti kratkim pregledom ovih brojeva našeg zapadnog tržišta. Ono je danas nejednakije nego u bilo kojem trenutku u posljednjih nekoliko milenija, uključujući i razdoblja kada su kraljevi, sultani i kanovi, slijedeći svoje prirodne nagone do maksimuma zbog svoje ogromne moći, imali hareme s tisućama žena monopoliziranim samo za sebe. Kao rezultat ove situacije, španjolski dužnosnici kažu kako moraju odabrati hoće li Pyrosa kastrirati ili ga odvojiti od ostatka grupe, s ciljem osiguravanja opstanka vrste u Pirinejima. ‘Ako nastavi s ovakvim seksualnim nagonom i dominantnim ponašanjem još nekoliko godina, drugi mužjaci u tim planinama nemaju šanse pariti se s bilo kojom od ženki,’ rekao je savjetnik za okoliš Jose Enrique Arro, u intervjuu za novine La Vanguardia. Uočite da kolonija ima 5 mužjaka i 25 ženki (odnos spolova 17:83), no taj povoljan odnos spolova nije uopće pomogao drugim mužjacima. Pyros ih je sve istisnuo svojom snagom i dominantnošću. Na medvjeđem seksualnom tržištu, mužjaci ga kontroliraju direktno putem snage, ubijajući ili zastrašujući druge mužjake, a ženke nemaju nikakva prava ili utjecaj na raspodjelu seksa. Na bilo kojem ljudskom seksualnom tržištu osim pećinskog ili ekstremno patrijarhalnog (npr. Saudijska Arabija, Jemen), pak, žene kontroliraju raspodjelu seksa. Na njima leži sva odgovornost za osiguravanje barem donekle pravedne raspodjele koja bi bila u interesu cijelog društva, uključujući i njih samih (žena koja je dio ogromnog harema nekog super-Alfa tipa ne može računati na njegovu pozornost ili resurse, a kamoli vjernost). Drugim riječima, žene na našem tržištu kolektivno igraju istu ulogu kao i Jose Enrique Arro na medvjeđem. No za razliku od španjolskih dužnosnika, uz izuzetno rijetke iznimke naše žene nisu sposobne prepoznati znakove opasnosti. Većina muškaraca je također namjerno ili slučajno odabrala živjeti s glavama u pijesku, nesposobna vidjeti kroz dimnu zavjesu i prepoznati što im se sprema.  To osigurava da će uslijed uznemiravanja delikatne ravnoteže potrebne za postojanje civilizacije neminovno doći do kolapsa koji će rezultirati društvom vrlo nepovoljnim i za žene i za većinu muškaraca i za civilizaciju općenito. U međuvremenu, muškarcima preporučam biti poput Pyrosa koliko god je to moguće, ili ako osjećaju da im se to ne isplati, onda barem biti biljojedi. Osim ako ne bude imao ludu sreću naletjeti na kvalitetnu ženu koja je još k tome imuna na destruktivni utjecaj feminističkog društva, svaki muškarac si duguje biti prilagodljiv i iz ovog cirkusa izvući najbolje što može, a ne srljati naslijepo u svoju propast. Oznake: Životinje, alfa, super-alfa, teorija seksualnog tržišta, priče sa seksualnog tržišta, hipergamija, biljojedi, odabir partnera, Vijesti |
- 11:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #
petak, 20.06.2014.
Zločin bez kazne
|
"Junak ne pokazuje strah. Budala ne poznaje strah." - Igniss Kada bismo modernog seksualno tržište morali opisati samo jednim aksiomom, to bi definitivno bio ovaj: za žene nema negativnih posljedica. E sad, očito malo pretjerujem. Negativnih posljedica ima i uvijek će ih biti, jer čak ni feminizam ne može kršiti temeljne zakone prirode. Ali u odnosu na muškarce, te u odnosu na stanje u prošlosti, žene u našem zapadnom svijetu uistinu žive vrlo zaštićene i bezbrižne živote. Ono malo posljedica kojima su još podložne također je izblijedilo, zamaskirano fanatičnom propagandom, odobravanjem (od strane oba spola) i moralnom podrškom za svrhu racionalizacije i otupljivanja boli, ako ne već nečim opipljivim. Drugim riječima, glavno obilježje moderne žene je potpuno nepoznavanje osjećaja straha.  "On je baš sexy, nema veze ako djeluje malo mutno." Ne vjerujete? Dopustite ovu ilustraciju kroz životni put jedne žene. Ovo je naravno satiričan prikaz: nije česta pojava da jedna žena doživi sve ove situacije, no za svrhu ilustracije kako jedna situacija vodi drugoj, pretpostavit ćemo da se radi o samo jednoj: Žena: U pubertetu sam i osjećam neodoljivu privlačnost prema lošim dečkima. Ali što ako moj loš dečko stvarno ispadne loš dečko i bude me varao, ne poštovao, ili tretirao kao seksualni objekt? Feministice i bijeli vitezovi: Ti samo slijediš svoje srce, a on je kreten. Kritizirat ćemo ga zbog toga svim silama. Žena: Dok sam se ja zanimala za ovog kretena, odbijala sam desetke i desetke drugih dečkiju koji su htjeli biti dobri prema meni. Jesam li učinila nešto loše? Feministice i bijeli vitezovi: Naravno da nisi. Ti drugi dečki se čine dobrima samo na prvi pogled; oni su zapravo manipulatori koji se samo nadaju da ćeš ti spavati s njima ako budu dobri prema tebi. Zapravo su još gori od ovog kretena. Žena: Nakon što od svog prvog kretena i još nekoliko njih nisam uspjela dobiti monogamnu vezu i tretman bolji od seksualne igračke koju povremeno upotrijebe, shvatila sam da ljubav ne postoji i odlučila sam se prepustiti neobaveznom seksu. Ali sada me nazivaju "droljom". To nije u redu. Feministice i bijeli vitezovi: U pravu si, to nije u redu. Dvostruki standard je odvratan alat kojim patrijarhija tlači žene i želi kontrolirati njihovu seksualnost. Izopćit ćemo iz društva svakoga tko te nazove droljom ili krene objašnjavati zašto je dvostruki standard u redu. Svi znaju da su jedini muškarci koji osuđuju žene djevci koji žive u podrumima svojih roditelja. Žena: Nemam problema s novcima, no nedostaje mi uzbuđenja u životu pa sam tijekom faksa odlučila snimati porniće. Nažalost, moji kolege su otkrili tko sam i sada me osuđuju. Feministice i bijeli vitezovi: Ti si vrlo hrabra mlada žena koja se svojom seksualnošću bori protiv patrijarhije. Nemaš se čega sramiti. Ako te itko pokuša osuđivati, pozvat ćemo na njihov javni linč. Žena: Napokon sam upoznala pravog muškarca i udala se za njega. Nažalost, on je ispao nasilan. Nema nikakve šanse da sam to mogla uočiti prije vjenčanja. Što da sada radim? Feministice i bijeli vitezovi: Na tvojoj smo strani i dobro znamo da su svi muškarci nasilnici, tako da smo poduzeli odgovarajuće mjere. Ako te udari, otiđi, zovi policiju, i strpat ćemo ga u zatvor, a tebi osigurati smještaj i zaštitu. Žena: Ali ja bih radije ostala s njim, iako me tuče. Drama me napaljuje. Feministice i bijeli vitezovi: U tom slučaju ćemo ga svejedno strpati u zatvor kada god te udari, a za tebe ćemo reći da je neki muškarac u tvom životu (najvjerojatnije tvoj otac, bilo zato što nije bio tu ili zato što je bio ali ti nije odgojem dao dovoljno samopouzdanja) skrivio to što želiš ostati sa svojim zlostavljačem, tako da te nitko ne može osuđivati zbog tvog izbora. Žena: A što ako me nije udario? Feministice i bijeli vitezovi: Povišeni glas, dodir koji nisi prethodno dozvolila i bilo kakav osjećaj ugroze koji on izaziva kod tebe smatraju se emocionalnim zlostavljanjem. Od toga čak možeš dobiti i PTSP. Žena: Razvela sam se od ovog muškarca ali imam problem: moji prihodi i imovina od kada smo ušli u brak vrijede puno više nego njegova. Moram li mu dati pola? Feministice i bijeli vitezovi: Ne moraš. Dokazat ćemo da ti je on govorio kako da trošiš svoj ili zajednički novac i da bi zapravo on trebao nadoknaditi štetu tebi.  Žena: U vezi sam s novim muškarcem koji mi se baš ne sviđa i neplanirano sam zatrudnila. On ne želi da pobacim i htio bi da rodim naše dijete. Koje su moje opcije? Feministice i bijeli vitezovi: Neka ti nitko ne govori što smiješ i ne smiješ raditi sa tvojim tijelom. Ako želiš otići na pobačaj, to je tvoje neosporivo pravo i on se tu nema što miješati. Žena: U vezi sam s muškarcem s kojim bi htjela biti za stalno, ali on ne želi djecu. Feministice i bijeli vitezovi: Imaš naše dopuštenje da upotrijebiš prijetnju ili tjelesnu prisilu kako bi ga navela da te oplodi, da probušiš kondom ili ukradeš spermu iz njegovog upotrijebljenog kondoma ili da jednostavno "zaboraviš" uzeti anti-baby pilulu. Žena: Ali ako dobijemo dijete zbog moje prisile ili prijevare, kako ću onda sama uzdržavati to dijete? Feministice i bijeli vitezovi: On nema pravo odlučivati o tome. Ne dopusti da ti njegova neodlučnost oduzme sredstva na koja ti i dijete imate pravo. Žena: Napokon sam se udala za novog muškarca koji me dobro tretira i sada imam dijete s njim. Ali želim spavati i s drugima. Feministice i bijeli vitezovi: Reći ćemo da te on ne sluša, ne mari za ispunjavanje tvojih potreba, ima mali penis, ili vjerojatno i on tebe vara. Također, ako netko sugerira da nisi sposobna voljeti svog muža zato što si imala previše partnera prije njega, izgnat ćemo ga iz društva. Žena: Muž je saznao za moju nevjeru i odlučio se razvesti od mene. Htjela bih zadržati naše malo dijete. Možete li mi pomoći? Feministice i bijeli vitezovi: Ništa ne brini! Dokle god nisi narkomanka ili nešto slično, garantiramo ti da ćeš dobiti potpuno ili većinsko skrbništvo. Također, ako tvoj muž bude prigovarao o tome da ga premalo viđa, samo reci da se osjećaš ugroženo i strpat ćemo ga u zatvor. Žena: Muž bi mi trebao plaćati alimentaciju, ali izgubio je posao i kaže da nema novca. Feministice i bijeli vitezovi: Očito laže kako bi izbjegao svoje roditeljske obveze. Odredit ćemo mu koliko bi trebao zarađivati i naložiti mu da svejedno plati postotak toga.  Izvor slike Žena: To je sve lijepo, ali ja alimentaciju i dalje ne dobivam. Čini se da on stvarno nema novca. Što da radim? Feministice i bijeli vitezovi: Nema veze. Mi ćemo ti platiti umjesto njega, a on će morati platiti nama. Ako ne plati, poslat ćemo ga prvo u zatvor, a zatim na kopanje kanala. Žena: Malo me sram ovo spomenuti, ali postoji šansa da on zapravo nije otac. Kako da se onda svejedno domognem svoje alimentacije? Feministice i bijeli vitezovi: Kao prvo, zabranit ćemo mu pristup testovima za utvrđivanje očinstva jer on nema pravo znati takve stvari. Ali ionako nije važno. Dokle god je bio toliko naivan da ti je vjerovao i nije unutar godine dana osporio rodni list na kojemu se potpisao kao otac, sam je kriv čak i ako poslije dokaže da to nije njegovo dijete. Ako bude imao obraza podići privatnu tužbu, reći ćemo da je pretjeruje i da to nije toliko strašno. Nabijanje rogova je samo jedna zabavna avantura u životu i ne bi je trebao shvaćati toliko ozbiljno. Ako to čini, očito je šovinist. Žena: Nakon svog drugog razvoda imam ispunjen seksualan život i idem vani svako malo. Uzbuđuje me upoznavati nepoznate muškarce i odlaziti s njima na skrovita mjesta gdje nas nitko ne može ni čuti ni vidjeti. Ali što ako se u zadnji čas predomislim? Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo zakonski tretman silovanja tako da ne moraš dokazati da si se opirala ili da nisi pristala; dovoljno je da u bilo kojem trenutku nakon toga (makar to bilo i godinama poslije) kažeš da nisi to htjela. Žena: Ali što ako postoje višestruki svjedoci i pisani ili video dokazi da me on nije silovao, već sam stvarno svojom voljom spavala s njim više puta, i nakon toga bila sva radosna i hvalila se drugima o tome? Feministice i bijeli vitezovi: Promijenit ćemo defniciju silovanja tako da uključuje i bilo kakvo dodirivanje, nepoštovanje ili akciju koju ti nisi izričito odobrila. U bilo kojem trenutku se možeš sjetiti novog detalja i promijeniti svoj iskaz. Žena: Ostarila sam, debela sam, imala sam puno partnera, imam jedno ili više djece, i muškarci više nisu zainteresirani za mene. Što da radim? Feministice i bijeli vitezovi: Educirat ćemo muškarce o tvojim drugim kvalitetama ili im objasniti da tvoje negativne osobine nisu zapravo negativne; ako se netko usudi proturječiti, izopćit ćemo ga iz društva kao "papka" i "primitivca".  Žena: To je lijepo od vas, ali unatoč ovome ja i dalje nemam uspjeha s muškarcima. Uopće me ne primjećuju. Feministice i bijeli vitezovi: Nažalost, ne možemo ti pomoći. Ali znaj da smo na tvojoj strani i da podržavamo to što si ti cijeli život bila vjerna sebi i sljedila svoje srce. Budi uvjerena da ti je bolje ovako nego onim ženama u "normalnim" obiteljima. Žena: Sranje. Mislim da ću onda iz želje za pozornošću pomalo trovati svoje dijete sve do njegove smrti i skupljati likeove na Facebooku dok snimam selfieje pored njegovog bolesničkog kreveta. Feministice i bijeli vitezovi: Nisi ti kriva; patrijarhija te prisilila da to učiniš. Ovaj realan prikaz odsustva straha kod žena naravno ne treba shvatiti kao nekakvu kritiku ženskog spola općenito ili optužbu da nešto s njim ne valja. Ovdje se radi isključivo o zaštićenosti od posljedica, ne o spolu. Jer, iskreno, kada bi apsolutno sve što ja učinim bilo popraćeno gromoglasnim odobravanjem, mislim da bih se i ja prilično probarabio. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, socilogija, dvostruki standardi, žene, narcizam, teorija seksualnog tržišta |
- 13:23 - Komentari (41) - Isprintaj - #
srijeda, 14.05.2014.
Dobar Alfa/Loš Alfa
|
Drage čitateljice, pitam vas: gdje su nestali svi dobri muškarci? Ne, čekaj to nije to. Htio sam pitati: gdje su nestali svi dobri Alfa muškarci? Jedna od najljepših ženskih fantazija tiče se dobrih alfa muškaraca. Gdje muškarci projiciraju budalaste psihološke komplekse u obliku kompleksa Madonna/Kurva, žene se na potpuno jednak način bave Dobrim Alfom/Lošim Alfom. Kao i kod muškog suparnika, njihov kompleksa je jednako apsurdan. Evo zašto: Što znači "dobar muškarac"? Reći ćemo da je to muškarac koji se brine za ženu, štiti je, cijeni je, podržava je, ugađa joj, ali najvažnije od svega - ne vara je. Sve su ove osobine važne, ali kada žene kažu "dobar", prvenstveno se misli na lojalnost, sa svime ostalim kao začinom. Pogledajmo sada zbog čeka muškarci varaju. Očito, varaju zbog manjka lojalnosti. Muškarac koji ima snažan osjećaj lojalnosti neće prevariti ženu, već će si kada se pojavi prilika za to reći "čekaj čovječe, ti si u vezi/braku, moraš biti bolji" i odbit će je, tj. biti će dobar. Ako nije, tj. ako je mučko đubre (popularno: "kreten"), onda će priliku iskoristiti i biti će loš. U cijeloj toj situaciji postoji jedan "slon u sobi", koji zauzima ogroman dio prostora ali nitko ga ne spominje.  "Baš sam tu u sobi i nitko niti ne priznaje da postojim" - izvor slike Koliko zapravo muškarci imaju prilika za varanje? Prilika za prijevaru pretpostavlja da je neki pojedini muškarac u nekom trenutku života privlačan broju žena n, gdje je n veći od 1. Što je muškarac privlačniji, tj. više Alfa (bez obzira na to kakvim se čini na prvi pogled), to će češće njegov n biti veći od 1 i dalji od 1. U realnosti, n je ogromnoj većini muškaraca prilično malen i vrlo je rijetko da prijeđe 1 (za usporedbu sa ženama, gdje skoro svaka žena ima garantirano razdoblje u kojemu se njen n broji u stotinama ili čak tisućama). Pogledajte kako su muškarci distribuirani po svojoj privlačnosti. Većina muškaraca se osjeća prilično sretno zbog toga što uspijeva biti u bilo kakvim vezama koje nisu razdvojene višegodišnjim sušama; sve ostalo je šlag na torti. Uopće biti u prilici za varanje za njih predstavlja potpuno drugi svijet, koji će ikada iskusiti manje od polovice svih muškaraca. A udio muškaraca za kojeg bi se moglo reći da često dobiva prilike za varanje manji je od 20%. Ignissovo pravilo #19: Žene varaju najviše ovisno o svom karakteru. Muškarci varaju najviše ovisno o svojim opcijama. Sve to ne uzima u obzir još jednu važnu razliku: muškarci su prirodno promiskuitetniji spol iz jednostavnog razloga zato što ih ništa ne košta (ako su u mogućnosti) omastiti se i s drugom ženom i možda posijati još koje dijete. To što žene danas kroz Projicirajući na muškarce svoju vlastitu seksualnu realnost - u kojoj to hoće li žena varati partnera ovisi gotovo isključivo o njenom karakteru, a skoro ništa o njenom izgledu - žene si nanose neizmjernu štetu. To je, kao i prije, ženski solipsizam koji vodi do samoubojstva na seksualnom tržištu. Zavaravajući se da je muška seksualna realnost jednaka ženskoj i da nema nikakvih dvostrukih standarda (bili oni pravedni ili ne), žena sije sjeme vlastitog uništenja.  Jedan od najboljih primjera Dobrog Alfe/Lošeg Alfe dolazi nam iz TV serije Mad Men, čiji je protagonist Donald Draper poznat po svojim serijskim avanturama s ogromnim brojem žena. On nikada nema određenu ambiciju varati zato što a priori odbacuje monogamiju (poput kolege Rogera) ili zato što je granično psihopat nesposoban za ljubav (poput kolege Petea), ali neminovno ima ogromnan broj ljubavnica i uništene živote, brakove i obitelji iza sebe. Jednostavno je toliko privlačan da je zatrpan prilikama i dobiva češće čak i od prosječne žene u seriji. Kada ti se prilike stalno ukazuju, gotovo je neminovno da ćeš prije ili poslije pokleknuti pred iskušenjem i to isprobati. Ne pokleknuti istodobno zahtijeva i ogromnu snagu volje i moralni pritisak društva, što je danas skoro pa nemoguće pronaći u jednoj osobi, pogotovo onoj koja je još k tome u prvih 10% muške populacije po privlačnosti. Jedina iznimka koje se mogu sjetiti (pod pretpostavkom da je sve što sam čuo i prosudio istinito) je Jack LaLanne, svjetski poznat idol fitnessa i bodybuildinga iz 20. stoljeća, koji se istodobno držao i nepokolebljivog moralnog koda. No ukupno gledano, potraga za Alfa tipom koji nikada neće varati je kao igranje ruskog ruleta s pet od šest metaka. Isto kao što žene zapravo nisu ni "kurve" ni "svetice" niti je lako povući neku fiksnu podjelu između te dvije kategorije, tako ni Alfa muškarci nisu "dobri ili "kreteni". Muško varanje nije produkt morala, već opcija, i sve dok žene ne shvate tu realnost, plakanje o manjku dobrih muškaraca će se nastaviti, a ja ću ga nastaviti kritizirati. Ako želiš biti 100% sigurna da te nitko nikada neće prevariti, tvoja najbolja opcija je udati se za neiskusnog, sramežljivog, debeljuškastog Beta šmokljana s velikim naočalama. Vjernost ti je na dohvat ruke! Hajde! ... Nisam ni mislio. Oznake: alfa, beta, sociologija, odabir partnera, teorija seksualnog tržišta, vjernost, umjetnost, savjeti za žene |
- 11:38 - Komentari (45) - Isprintaj - #
subota, 05.04.2014.
Priroda moći
|
U kontekstu muškarca na seksualnom tržištu, postoji samo jedna definicija moći: moć je sposobnost izazivanja osjećaja privlačnosti kod žena. Definicija je, kao što možete vidjeti, maksimalno pojednostavljena. Jasno je da to izazivanje osjećaja privlačnosti vrijedi progresivno više što je kod sve ljepših žena, te da se sastoji od neke kombinacije početnog osjećaja i održavanja tog osjećaja nakon što je izazvan. Kako steći tu moć? Pa, moć se sastoji od mnogih stvari, koje su manje ili više fleksibilne. Evo kako je ja dijelim:  Koncept koji vjerojatno niste očekivali je "meka moć", prikazana na desnoj strani. Zašto spominjem tu meku moć? Pa, meka moć je ono što određuje na koji način koristiš tvrdu moć, te može imati popriličan efekt na nju. Džabe ti je biti vrhunski atletičar ili samopouzdani bogataš ako se zbog manjka osjećaja za realnost spetljaš s droljastom ženom koja će ti podvaliti kukavičje jaje ili te koristiti kao rezervu. Iako bi takav muškarac nesumnjivo imao moć iz prve definicije u određenom trenutku, ona bi bila samo momentalna. Bez meke moći, lako je to što imaš usmjeriti na potpuno pogrešan način i loše završiti bez obzira na to koliko si privlačan. Vrijedi i obrnuto: meka moć sama po sebi ne čini baš ništa. Ono što meka moć čini, pak, je bolja uporaba i stjecanje faktora tvrde moći. Njen multiplikator - bio on pozitivan ili negativan - može biti prilično značajan. Naravno, Beta tipovi se ne bi trebali osjećati sretnima zbog ove tablice. Naime, meka moć prosječnog Bete je još gora od njegove tvrde moći.  Meka moć bi omogućila ovom čovjeku saznanje da će u životu upoznati još puno žena i da ne mora biti toliko užasno žedan. Jedna zanimljivost koja proizlazi iz ovog grafa tiče se prirode ukupne moći. Recimo, kada sam bio vrlo mlad, mislio sam da novac = moć. Nakon toga sam prošao kroz fazu u kojoj mi se činilo da je visina = moć. Slijedila je faza gdje je moje samopouzdanje naglo poraslo pa mi se činilo da je samopouzdanje = moć. Poslije toga mi se činilo da je stvar u humoru, tako da je humor = moć. Kada sam tek počeo sistematski učiti igru, mislio sam da je igra = moć. Gdje god čovjek zaviri, može pronaći faktor privlačnost i fiksirati se na njega, shvaćajući ga kao svog osobnog spasitelja ili dušmana. No to bi bilo kratkovidno i opasno. Recimo, kada bi nekakav Beta iznenada osvojio deset milijuna na lotu, i dalje bi ostao Beta. Svakako, posjedovao bi veliku moć u obliku novca, no sav taj novac bi imao jednu veliku slabost: bio bi zakačen na njegovu jadnu Beta osobnost! Ako možeš izgubiti svu tu moć tako što si upoznao nekakvu osrednju ženu s velikim apetitom, onda je zapravo nisi nikada ni imao. Dakle, prava moć nije samo nabadanje jedne jedine niše koja te služi na kratko vrijeme i onda te katapultira natrag u bezdan. Prava moć je složena interakcija svih ovih faktora, i mekih i tvrdih, i za njihovu izgradnju potrebni su vrijeme i napor. No da ne duljim, znate što sam na kraju naučio od svega toga? Moć = Moć.  Preludo, zar ne? Ali vrsta moći? Ispada da to i nije toliko važno. Sve u životu, pa tako i na seksualnom tržištu, nekako je zanimljivo izbalansirano. Ako si moćan na ispravan, gore-opisan način, uvijek će se naći nešto što će ti izaći u korist. Moć nije nešto što stalno stavljaš i skidaš poput jakne. To je jednostavno ono što jesi - samo ovaj put u najboljem smislu riječi. Oznake: igra općenito, filozofija, teorija seksualnog tržišta |
- 15:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.03.2014.
Smartphone kao ubojica ljubavi
Prosječna djevojka u prošlosti nije upoznavala puno muškaraca. Stala je kod kuće i pomagala obitelji zatomiti nepresušno vrelo kućanskih poslova koji su obitelji omogućavali život. U onim prilikama kada bi išla vani s članom obitelji ili drugim pratiteljem, nije se očekivalo da joj netko upada ili proširuje svoj krug opcija preko nje, jer bi to bilo neprilično. Muškarci zainteresirani za nju većinom bi se najavili njenoj obitelji preko oca, majke, djeda ili bake (ovisno o kulturi) prije nego bi mogli svratiti u njen dom, a kamoli popričati s njom. Budući da je ona sama osjećala da joj je u interesu odabrati solidnog muškarca koji će se brinuti za nju, neovisno o njegovom Alfa ili Beta karakteru, muškarcima je bilo puno lakše ispuniti njene kriterije, tako da je rijetko bilo potrebno da ih ona izmjeni velik broj prije nego se odluči za jednog (ili se netko drugi odluči u njeno ime, naravno).  Za svrhu jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je u skladu s relativnim odnosom bioloških vrijednosti svaki muškarac koji je imao kontakta s navedenom djevojkom barem jednom iskazao svoju zainteresiranost za nju. Pod "zainteresiranost" ne mislim da joj je kupio piće, dar ili je zaprosio; mislim da je barem jednom stupio u bilo kakav verbalni kontakt s njom, makar to bilo i obično "zdravo", otvoren za daljnju eskalaciju ako mu ona pokaže da joj nije odbojan. Većina iskazivanja interesa se nije makla dalje od tog početnog stadija (na kraju krajeva, ona je žena i kao takva je relativno probirljiva). Ukupno gledano, prije udaje (te zanemarivo kasnije tijekom života) je ta djevojka upoznala 30-ak, ako je bila izbirljiva 60-ak, maksimalno 200-injak muškaraca. Ako je djevojka bila relativno imućna i odsustvo kućnih poslova i resursi njene obitelji su joj dopuštali stalne šetnje, jahanja i vozikanje kočijom, te ju činili popularnijom, njen broj upoznatih muškaraca bio je nešto veći: možda 500-injak. No svi ti brojevi imali su jednu zajedničku stvar: novi muškarci su u ženinom životu bili ekstremno rijetki, a jednom kada se udala gotovo nepostojeći. Prosječna žena u prošlosti jednostavno nije imala prilike primati puno interesa od muškaraca. Gore navedeno ne spominjem ni kao dobru ni lošu stvar. Staro doba je također imalo i mnoge nedostatke. Ovaj podatak naveden je samo kako biste mogli pojmiti usporedbu s modernim dobom. Negdje početkom 20. stoljeća, kada se polako počeo očekivati veći angažman žena na radnim mjestima koja nisu bila isključivo ženska (npr. tajništvo i administracija u poduzećima, druge intelektualne djelatnosti, uslužne djelatnosti), te kada su uvedene škole i zatim fakulteti sa predavanjima ne-segregiranim po spolu, ovaj broj je porastao. Na spomenuti broj upoznatih muškaraca kroz većinu povijesti (cca 100) bilo je potrebno dodati sve kolege iz osnovne škole, srednje škole, fakulteta i posla, kao i po nekoliko članova obitelji i prijatelja za svakoga ("društveni krug"). Također, zbog opuštenije društvene klime, ženine potencijalne udvarače sada moramo pobrojati kroz cijelo njeno razdoblje upotrebljive plodnosti (npr. do 35-40 godina), ne samo do vjenčanja. Sada je prosječna djevojka do udaje i poslije udaje došla u kontakt s, proračunajmo ugrubo... dodatnih 1500 muškaraca. Takvo je bilo doba naših (pra)baka i (pra)djedova. Iako je broj muškaraca s kojima je prosječna žena došla u dodir znatno porastao, on i dalje nije bio velik. Žena bi par puta godišnje dobila kompliment od poštara, mljekara ili kolege, i to je bilo to. 1500 upoznatih muškaraca zvuči kao puno prilika, ali raspodijeljeno kroz 15-20 godina zapravo i nije toliko puno.  Skočimo sada na početak 21. stoljeća. Što se promijenilo? Začudo, broj kontakata ostvarenih preko škole, posla i obitelji/prijatelja nije toliko puno porastao, čak ni kada se uzme u obzir puno dulje vrijeme boravka na seksualnom tržištu (do 50-ak godina). Ako je broj kontakata preko društvenog kruga prije jednog stoljeća bio 1500, sada je možda 2500, što nije ni izbliza toliko velik skok kao prije sa 100 na 1500. To je zato što su društveni krugovi trajno ograničeni manjkom vremena i prostora i mogu se samo širiti linearno. Što još ima novoga? 1) Mogućnost upada na hladno. Žena se može lijepo srediti, otići u disko i tamo u jednoj večeri iskusiti pozornost desetak muškaraca. Pod pretpostavkom da žena izlazi svakog tjedna, svake godine će iskusiti udvaranje otprilike 500 novih muškaraca, što nam daje ukupno 7 500 novih udvaranja doživljenih kroz njeno glavno razdoblje poželjnosti (zbog jednostavnosti sam uzeo da godina ima 50 tjedana, te pretpostavio da počevši od 16. rođendana izlazi tijekom sljedećih 15 godina, na početku više, a kasnije manje). Kada to dodamo na već izračunat broj od prije (2500), dobivamo ukupno 10 000 udvaranja. To jest puno, ali moramo imati na umu nekoliko faktora: 1A) Skok sa 1500 na 10 000 i dalje nije toliko šokantno povećanje. Iako se radi o skoku od 6 puta nakon prethodnog skoka od 15 puta, ni kod jednog ni kod drugog skoka nije još prijeđena granica u kojoj bi primljena količina udvaranja sama po sebi trajno naštetila ženinoj sposobnosti vezivanja i osjećanja leptirića. Počele su se javljati neke negativne posljedice, no nisu se toliko razmahale. 1B) Ne izlaze sve žene toliko. Mnoge žene izlaze rjeđe, ili izlaze uvijek s istim društvom i vise na zidiću (opet društveni krug) umjesto u disku. Postoje znatne razlike. Većina djece rođena od II svj. rata do 70-ih, dakle roditelja manje više svih onih koji se danas natječu na seksualnom tržištu, spada u ovu kategoriju. Ta generacija roditelja je već imala maksimalan društveni krug, povremeno su išli na plesnjake, ali oni su bili tek u povojima i partijanje je u to doba još bilo prilično pitomo. Danas u ovu kategoriju spada samo malen (ali ne beznačajan) dio njihove djece. 1C) Kako bi žena iskusila navedenu količinu upada na hladno, mora se barem malo potruditi. Mora se lijepo srediti, izaći iz ugodnosti svoga doma, dogovoriti se s prijateljima, doći do lokacije (ponekad po lošim atmosferskim prilikama) i ne držati se potpuno zatvoreno. Muškim čitateljima je možda smiješan opis ovoga kao "značajnog napora", no značajan napor to ipak jest. Nadalje, budući da je dnevna igra koju sam opisao u knjizi i dalje prilično rijetka, ne događa se često da ženi upadaju nepoznati ljudi dok se bavi svojim svakodnevnim životom na danjem svjetlu bez alkohola. Žena koja ne ide često vani na društvena događanja neće iskusiti ni blizu navedenog broja iskazanih interesa. Ako ne izlazi iz kuće, nema novih prilika. Dakle, sada imamo 10 000 udvaranja, i to samo ako je žena party tip koji voli izlaziti. Ako je sramežljiva i većinom stoji doma, njen broj muškaraca koji će joj se pokušati nabacivati tijekom cijelog života će biti daleko manji, opet ne više od nekoliko tisuća. To jest strašno i ima popriličan efekt na seksualni život bilo kojeg pojedinca, ali opet i nije tako strašno. No, pričekajte trenutak - nešto smo zaboravili...  Društvene mreže i online dating stranice (granica je tanka) omogućavaju ženi primanje nezamislive, kolosalne količine pozornosti. Koliko je velika ta pozornost? Pa, ako bismo onih 100 udvarača s početka zamislili kao običnu kućicu s dva kata, pozornost s online dating stranica i društvenih mreža bila bi velika poput Burj Khalife (aka Burj Dubai), najviše zgrade na svijetu.  Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 7 dana.  Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 120 dana. Biti ćemo konzervativni i reći da prosječna žena skromnog (!!!) izgleda online dobiva 25 poruka tjedno (3,5 poruka na dan), što je cca 1250 tijekom jedne godine. Iz samo jednog online izvora. Sve druge dating stranice - Iskrica, MeetMe, Požuda, Twoo, Badoo, Tinder, Instagram i sl. - sve one slijede sličnu dinamiku u brojnosti poruka i odnosu poruka po spolu (u prosjeku - Iskrica je najaktivnija, znatno veća (kod nas) i od OkCupida i od Tindera, dok je Požuda mala i slabo aktivna stranica, a Facebook donosi manje poruka od nepoznatih muškaraca, no zato osigurava kontinuiran pritok izraza interesa od poznatih, što je vrlo slično). Žena registrirana na više od jedne takve stranice dobiva toliko višestruko više pozornosti. No zbog jednostavnosti, pretpostavit ćemo da žena boravi na samo jednoj stranici i doživljava spomenutih 1250 novih udvaranja godišnje. Tijekom istog vremenskog razdoblja kao i za izlaske, zaokružujemo to na ukupno 20 000 udvaranja. 20 000. Za usporedbu, to je kao da žena svaku večer svog života provodi u disku prepunom kobasica. Izrazi interesa nikada ne prestaju. Možeš li zamisliti posljedice na njen ego? Kako bi ti kao muškarac reagirao da tijekom tvog života 20 000 žena izrazi interes za tebe, i to samim time što si im se pojavio u vidokrugu? A ovo je konzervativna procjena; žena koja je na više društvenih mreža istodobno ili koja aktivno provodi attention whoring (npr. seksi slikama na Instagramu) može iskusiti još na desetke i desetke, pa čak i stotine tisuća izraza interesa. Nebo je granica. No priča još nije gotova. Problem s tom gigantskom količinom pažnje koju žena dobiva nije samo u njenom obujmu. Drugi problem je to što pametni telefoni omogućavaju ženi primanje navedene količine pozornosti 24 sata na dan, non-stop. Dobiva je dok leži u krevetu i gricka čips. Dobiva je dok razgleda odjeću u trgovini. Dobiva je čak i u trenutku dok istodobno prima pozornost od drugog muškarca (npr. poruka od novog udvarača joj stigne dok je na spoju), što u slučaju diska nije moguće; rijetko je da se ženi više muškaraca udvara u istom trenutku. Nadalje, priljev pozornosti se ne gasi time što je ona ugasila telefon ili joj se istrošila baterija. Dok kod muškarca prestanak napora uloženog u online igru znači trenutačan prestanak priljeva prilika iz online igre, kod žene se poruke i prilike samo nastavljaju gomilati. Ako zbog oštrog ispitnog roka ona deaktivira sve svoje uređaje na tjedan dana, svejedno će je kada se opet pojavi dočekati deseci i deseci poruka. Što se već ostvarenih kontakata tiče, muškarcu će vrlo rijetko neka žena poslati poruku i pitati zašto se ne javlja, no obrnuto ne vrijedi. Jednom kada je postavljen, priljev novih i novih udvaranja muškaraca za ženu nikada se ne zaustavlja. Online dating + smartphone = DROGA ZA ŽENE  Znam što sada moji ženski čitatelji misle: "Muškarci isto imaju smartphoneove! I oni su jednako opijeni pozornošću kao i ja!" Ta misao je, nažalost ili nasreću, potpuno pogrešna. Evo zašto: - prosječan muškarac od samog početka dobiva oko 50 puta manje pozornosti od prosječne žene - prosječan muškarac vrlo brzo prestaje dobivati pozornost ako prestane ulagati trud - prosječan muškarac pozornost dobiva samo u obliku potencijalnih prilika koje mogu i ne moraju prerasti u išta više. Psihološki efekt "možda, ako se sve posloži" nije ni izbliza isti kao psihološki efekt koji nosi "garantirana stvar, trebam samo izabrati i reći da". Ukratko, ženski priljev pozornosti iz online datinga je potpuno pasivan, dok je muški rulet koji traži ogroman napor za moguće pretvaranje u nešto konkretno. Zaviri u mobitel prosječne žene koja trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš pomahnitali jukebox s blještećim svjetlima i indikatorima na sve strane; zaviri u mobitel prosječnog muškarca koji trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš poruku od njegovog mobilnog operatera s ponudom za povoljniju tarifu. Žena koja je vlasnica smartphonea polako gubi sposobnost osjećanja ljubavi. Nije nimalo slučajno da siromašnije zemlje gdje pametni telefoni još nisu postali sveprisutni u pravilu imaju kvalitetnije žene i/ili žene koje traže manje igre. Kako ovi novi mobiteli ostvaruju sve veću penetraciju (heh) tržišta u nekoj zemlji, žene postaju sve više amerikanizirane: sposobnost koncentracije im opada, kriteriji im rastu, postaju neugodnije i nestabilnije, te doživljavaju sve simptome rastapanja reaktora koji pogoni njihovu sposobnost vezivanja. Uskoro će svaka žena na svijetu imati smartphone (ili njegove još naprednije varijante poput Google Glass-a) i sama ideja vezanosti i ljubavi će izblijediti sve dok ne postane relikvija koju viđamo samo u starinskim filmovima. Do tada, svaki put kada upoznam curu koja nema Facebook ili barem nikada ne posta na njemu i nema smartphone, moje lice se ozari. Znam da će biti toplija, jednostavnija, pouzdanija, i da ću doživjeti iskustvo koje će me više dotaknuti nego ono s prosječnom ženom. S tim rečenim, bilo bi glupo zanositi se i fantazirati da je posebna i odmah vrijedna ekstra pažnje samo zato što nema smartphone (ili zato što ne ide u disko ili si je upoznao u knjižnici). Da su se negativne promjene na seksualnom tržištu počele događati tek s online datingom i mobitelima, sasvim sam siguran da ne bih imao o čemu pisati jer bi se svi potencijalni čitatelji uspješno držali "pravog puta do njenog srca". Oznake: sociologija, Smartphone, mobitel, interes, žene, teorija seksualnog tržišta, online dating, narcizam, samopouzdanje, attention whoring |
- 07:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #
srijeda, 05.02.2014.
Kad svinje polete: nejednakost kao temelj seksualnog tržišta
|
"Ako je to sve tako, zašto se onda svi jednostavno ne je*u uokolo?" - Čitatelj T. Stvarno, zašto ne?  Razmislimo malo o situaciji ljudi na području Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljepšavanja, ljudi su sofisticirane životinje. Ne samo to, ljudi danas žive u okolini koja ih potiče na povratak životinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, već prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti čak i običnu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj većini ljudi. Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? Čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti? Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: "hajde se onda ti idi je**ti uokolo." ... Hajde. Kreni! Čekam. ... Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos. ... ... ... ... Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30? ... 10? ... 5? ... Barem 3? ... ... ok ... valjda bar jednom? ... 0? ... ... pa, sranje. Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo. Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi sviđaju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, sviđaju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali čvrste i uspravne grudi, te simetrične crte lica s velikim očima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odjeću koja pristaje figuri i zategnutu i glatku kožu. Stavi pred mene deset žena s vrlo različitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da će mi neke biti znatno draže od drugih, do te mjere da ću ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviše sviđaju. Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje šanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta. U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje "zašto se onda svi ne je**". Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele - jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće. Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika većina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci - dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trećina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu noć, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.  Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia Što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun "druškanja"? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija. Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju "slabijom opcijom". Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto. Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom šansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno proždrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima. Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu - prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) - bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju šanse živjeti od "prijateljstava s povlasticama" pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom grožđu. S osobom koja trenutno preferira druškanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati.  Izvor Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili druškanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije druškala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje. Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više druškali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unatoč prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu druškali. To je kupus u kojemu je lako nastradati. Sve ovo masovnoj je**čini daje lošu reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju čisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Strašno je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privlačni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogućnost prebacivanja u drugu kategoriju, što znači da će društvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati.  Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati druškanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv. Tijekom svoje evolucije od stabala do pećine pa do kuća i nebodera, ljudska vrsta je došla do konzenzusa da je opća monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak začin, najbolji kompromis između ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnoteža u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje održavaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i više, naše seksualno tržište vraća se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljepšan kao "veza" ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da će većina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno žešće nego u sustavu gdje vlada monogamija.  Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete druškanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teže doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu. To će se, naravno, dogoditi kada svinje polete. Oznake: seksualno tržište, teorija seksualnog tržišta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija |
- 12:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #
petak, 13.12.2013.
Što muškarci misle o lakim ženama?
|
...protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi. Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. - Igniss Dragi čitatelji, dopustite da vas prvo sve pitam: što je to laka žena? Je li to žena koja je oskudno odjevena? Koja se seksa prije braka? Koja je spavala s nekim na prvom spoju? A na trećem, petom ili devetom? Je li to žena koja je prevarila dečka? Koja je pružila oralni seks u kupaonici diska? Koja posjećuje nudističke plaže? Koja masturbira za muškarce na web kameri? Koja voli analni seks? Koja nije čekala barem godinu dana između svake veze? Kojoj veze ne traju najmanje šest mjeseci? Koja je bila u gang bangu? Koja je snimila pornić? Koja zna što radi u krevetu? Koja ima prijatelje s povlasticama? Koja posjeduje vibrator? Zbunjeni? I ja isto. Činjenica je da je pojam "lake žene", popularno nazvane i "droljom", vrlo teško definirati. Iako gotovo svi ljudi bez obzira na spol gotovo instinktivno znaju za svako određeno ponašanje smatra li se ono "lakim" ili ne, za osobu kao cjelinu je to mnogo teže reći. Jedna žena bi mogla izmijeniti dvadeset partnera, biti nevjerojatna u krevetu i snimati se kako masturbira, dok bi druga mogla imati samo dva partnera, ali da su oba kriminalci s kojima snifa ljepilo i svakog od njih vara s ovim drugim. Koja je od njih lakša, tj. droljastija? Je li pedeset izoliranih droljastih činova gore nego jedan stvarno užasan? A što ako je djevica koja prodaje svoju nevinost? Je**š me ako znam. Sada kada sam vas dovoljno zbunio, vratimo se na moju tvrdnju da skoro svi ljudi oba spola instinktivno znaju je li neko pojedinačno ponašanje lako (droljasto) ili nije. Radi se o Andrei Vilash, reporterki televizije iz Meksika koja je išla intervjuirati poznati nacionalni bend u njihovom kombiju za turneje: Kao što vidite na snimci, naša zamamno odjevena heroina je opuštenu raspravu uskoro zamijenila flertovanjem i pokazivanjem svoga tijela, te na nagovor benda podigla minjak, svukla tange i dala ih jednome od njih da ih omiriše. Nakon 2 minute razgovora. S potpuno nepoznatim muškarcima. Pred kamerom. Ako tražite lakoću, našli ste je. I time ne mislim nešto loše. Ne brinite, objasnit ću. Ovaj izvrstan i edukativan video bi trebalo postaviti na IMAX kina u svim velikim gradovima zapada, a bijele vitezove i feministice vezati na trgovima ispred ekrana i prisiliti ih da ga gledaju opet i opet sve dok ne prestanu idolizirati žene i žensku seksualnost ili se ne onesvijeste. Ovaj video je koncentrirana istina: ništa ne uzbuđuje ženu više nego kada se muškarci koje ta žena smatra moćnima ili vrijednima dive njenoj ljepoti, kada bez osuđivanja i otvoreno cijene njenu seksualnost i (barem potencijalnu) lakoću, i kada pokazuju što ih na njoj uzbuđuje, zanemarujući njen bezvezni "intervju" ili što je već trebala raditi. Za neke žene ti muškarci nisu mišićavi, direktni i ćelavi, već educirani, rječiti i ulickani, ali u svim slučajevima su dominantni, imaju igru i ne boje se posegnuti za onim što žele. Ne vjerujete? Pogledajte samo njen oduševljeni izraz lica na ovoj reporterki. Takav osmijeh se ne može ni sakriti ni odglumiti. Presretna je što je ovi grubi, uspješni, utjecajni muškarci objektiviziraju - da, objektiviziraju - i što žele vidjeti njenu guzu i omirisati njene sokove. To je toliko izluđuje da zaboravlja na kameru, svoj posao i sve na svijetu osim toga da seksualno primami ove tipove i usreći ih svojom lakoćom. Naravno, postoje stupnjevi razlike. Isto kao što žene vole različite tipove dominantnih muškaraca prema kojima će se tako ponašati, tako i muškarci vole razne stupnjeve ženstvenosti, od otvorenog skidanja i pokazivanja grudi pa do nekakvog suptilnog izazivanja, no srž je uvijek ista: lijepa žena pokazuje svoju ljepotu, dostupna je, i ponosi se time što je netko želi. To je usrećuje. Takva je pozitivna povratna petlja seksualnog tržišta.  Margaret Wente, žena koja je napisala po iskrenosti hvale-vrijedan članak pod naslovom "nedostaje mi muški pogled" Nimalo ne sumnjam da bi Andrea, da tamo nije bilo kamere, vjerojatno unutar još 5 minuta svukla sve sa sebe i poslije još 5 minuta počela seksualno zadovoljavati cijelu grupu. I Bog je blagoslovio zbog toga. Ne treba kriti da je ovaj video kao događaj još više seksi zbog konteksta nego zbog nje kao žene. To je, sa stajališta gledatelja, upravo suprotno od objektivizacije. Umjesto da je muški um svodi na samo tijelo, zbog konteksta joj dodaje razne pozitivne emocije i čini je simbolom nečega (u ovom slučaju ugodne lakoće) bez obzira na njenu razinu izgleda. Ona nije manekenka, ali poput mnogih Meksikanki je vrlo ženstvena i elegantna, te ima slatko lice i ugodnu, seksualno otvorenu osobnost koja ne skriva njenu ljubav prema seksu. Jedina zamjerka na video je to što je osvijetljenje preslabo pa se guza ne vidi toliko dobro. Meksički kombiji, što ćete. Što me vodi do zaključka ovog članka: Većina muškaraca voli lake žene. Čak i ako prepoznaju opasnost za civilizaciju od prevelike koncentracije lakih žena, na individualnoj razini su im svejedno drage. Čak i ako ne dobivaju osobno seks od takvih žena pa postoji element ljubomore tipa "i tata bi sine", svejedno su prema njima ambivalentni i barem uživaju u golotinji i zamamnom, seksi izražavanju ženstvenosti na način koji to može učiniti samo jedna ljepotica. Gotovo da nema muškarca koji će odbiti laku (lijepu) ženu ako mu se ponudi ili misliti nešto loše o njoj. Druge žene su najveći kritičari lakoće. Budući da je ženska seksualna suzdržanost važan kriterij muškarcima kada ocjenjuju žele li se vezati za neku, žene imaju veliku motivaciju isticati kako "nisu kao one tamo". To dovodi do poznatog pravila "žene = najveći ženomrsci", zato što je kvarenje imidža konkurenciji vrlo važan alat u arsenalu, pogotovo među najmlađim i najplodnijim ženama.  Tako i u ovom slučaju: posljedica videa je bila to da je reporterka otpuštena zbog nemorala i neprofesionalnosti. Opravdano s obzirom na zanemarivanje radnih zadataka, rekao bih, no okladio bih se da je većina gledatelja koja se odlučila obratiti televiziji i izraziti svoje zgražanje bila ženskog spola. Šansa da su se žalili intervjuirani je gotovo nula, a šansa da su se žalili muški gledatelji prilično mala. No ne vjerujem da će reporterki to štetiti. Kada bi se u ovom trenutku odlučila okoristiti slavom u koju je svojevoljno zakoračila i slikati za Playboy ili tako nešto, uvjerem sam da bi dobro zaradila. Nažalost, to nije ono što je odlučila. Umjesto toga je upotrijebila metodu obrane vrlo sličnu lažnoj optužbi za silovanje: odlučila je tužiti članove benda zbog "seksualnog zlostavljanja". Pa kakvog sad seksualnog zlostavljanja, zaboga? Vide li se na snimci ikakve prijetnje, nasilje ili pipanje koje ona nije odobravala s grlenim osmijehom? Predstavnik benda je odlučio postaviti se upravo na taj način: "Mi idemo samo onoliko daleko koliko nam žena dopusti," rekao je. Očekujem da će se i svaki razuman sud složiti s njim. Ne znam, možda su je ekonomski zlostavljali time što kao uspješni glazbenici imaju više novaca od nje  To me vodi do trećeg: ako muškarci zapravo vole lakoću, zašto onda postoji percepcija da muškarci ne vole droljaste žene i da patrijarhija ugnjetava lakoću? Objašnjenje je jednostavno: upravo zbog te tužbe i sličnih odurnih stvari koje nažalost često dolaze poslije lakoće. Ignissovo pravilo #17: Muškarci obožavaju lake žene. Ono što muškarci mrze su lake žene koje se prikazuju čednima. Malo preciznije rečeno, muškarci ne vole: - Žene koje su spavale s prvima na prvom spoju, ali novima mjesecima prodaju priče kako "nisu spremne" - Žene koje spavaju s pola faksa i onda racionaliziraju da je to nekakvo postignuće - Žene koje su "romantično aseksualne" i crpe pozornost od Beta jadnika bez da išta daju zauzvrat - Žene koje ponavljaju kako nema više dobrih dečkiju, a spavaju isključivo s kretenima - Žene koje zamjeraju muškarcima što gledaju pornografiju, a čitaju 50 nijansi sive - Žene koje se napiju i spavaju s nekim i onda tvrde da su silovane - Žene koje podmeću kukavičja jaja - Žene koje tvrde da mrze igru, a padaju samo na igru - Žene koje kao dio prakticiranja lakoće krše svoja svečana obećanja (i onda još izigravaju moralne autoritete) Ni licemjerne ni poštene lake žene ne mogu očekivati od mene vezivanje veće od lijepo zapakirane avanture. Ali barem ću prema ovim drugima imati poštovanja i nikada neću reći ružnu riječ o njima. Oznake: lakoća, drolje, žene, priče sa seksualnog tržišta, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera, muškarci, seksualno tržište |
- 15:26 - Komentari (20) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Sociologija (Arhiva)
- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 3 - Zamka raja za muškarce)
|
U prošlim tezama objasnio sam zašto je patrijarhija nužna za razvoj i postojanje civilizacije, te zašto unatoč tome nisu sve patrijarhije civilizacije. To je bila prilično crno-bijela usporedba koja je bila temeljena na činjenici da matrijarhalna društva oštro naginju seksualno tržište prema ženama, što urušava civilizaciju. Kako bismo razumjeli suptilnosti te usporedbe, trebamo uzeti u obzir jedan egzotičan ali nipošto nemoguć slučaj: Može li unazaditi civilizaciju to što je seksualno tržište te civilizacije previše naklonjeno muškarcima, a ne ženama? Što zapravo znači da je seksualno tržište naklonjeno muškarcima? Smatram da se to može uspoređivati preko ovih pet indikatora: 1) sasvim je obična pojava da su ružni i neugledni muškarci sa zgodnim ženama ("test muške ružnoće") 2) postoji velika vjerojatnost da će žena ostati sama ili usidjelica ako se ne uda rano 3) prosječni muškarci (a ne samo Alfe) stvarno imaju slobodu "vrtiti žene" 4) stopa razvoda sastavljena je više od 50% muško-iniciranih razvoda 5) osobine poput vjernosti, stabilnosti, morala i skrbi za obitelj su među ženama iznimno važne i nose veću težinu nego igra (ne postoji sindrom dobrog dečka) Ako provjerite ovih pet indikatora u slučaju recimo Hrvatske (da ne govorimo Amerike) i recimo Rusije, vidjet ćete da naše seksualno tržište nije nimalo naklonjeno muškarcima, dok rusko itekako jest:  Ova tablica naravno ne znači da ne postoji određen broj i Hrvatica i Ruskinja koje ne odgovaraju ovim osobinama, ili da su Ruskinje savršene žene (npr. dobro je poznata njihova tendencija da budu ljubomorne i stalno pokušavaju kontrolirati muškarca kroz dramatične scene) E sad, kako seksualno tržište postaje naklonjeno muškarcima? Postoji mnogo razloga, među njima i kultura, no smatram da je glavni razlog demografska struktura po spolu. Kako sam pisao prije, manjak muškaraca u nekoj ne-izoliranoj sredini sam po sebi neće učiniti seksualno tržište naklonjeno muškarcima. No ako postoji manjak muškaraca svugdje, ne samo u tom malom kutku gdje se žene i dalje mogu zanositi fantazijama o bivanju u Alfa haremu, situacija se vrlo brzo mijenja. Zašto Rusija ima manjak muškaraca? Kao prvo, II. svjetski rat, cca 25 milijuna ljudi ili cca 15% populacije (u obliku vojske sastavljene premoćno od muškaraca i od civila sastavljenih većinom od muškaraca). Zatim, Staljinove čistke prije i poslije rata, još cca 15 milijuna ljudi od klanja, gulaga i gladi, opet većinom muškaraca jer su oni prvi politički protivnici i zato što u doba gladi opet prvi umiru muškarci (jer se često žrtvuju za svoje obitelji). Ukupno možemo govoriti o oko 40 milijuna smrtnih slučajeva (dakle, nešto manje od 10 Hrvatski) u Rusiji između 1930. i 1953. kada je Staljin konačno umro, od čega je oko 30 milijuna muškaraca. Prosječan Rus koji danas uživa u plodovima seksualnog tržišta može se prvenstveno zahvaliti svojim nesretnim sunarodnjacima koji su dali živote kako bi on mogao spavati sa zgodnim, mladim, lijepim ženama koje ga cijene već zato što nije pijanica i ne tuče ih. Ako si bio živi Rus 1950. godine, bio si rock zvijezda koja je mogla birati između više lijepih djevojaka samo zato što postoji. Nije ni čudo da su Ruskinje poznate po ljepoti kada su se kroz tako brutalnu selekciju razmnožile samo one najzgodnije i najplodnije. Isto je (u manjoj mjeri) vrijedilo i za Poljsku, Ukrajinu i Njemačku.  Evo što je potrebno da žene počnu cijeniti vjernost i skrb za obitelj Iako su užasi rata i Staljinov teror završili s dolaskom Nikite Hruščeva, kriza Sovjetskog saveza, sustavna korupcija te konačni raspad svega su nastavile uzimati svoj danak. Rusija je danas jedna od zemalja najpoznatijih po paraliziranosti korupcijom, kao zemlja gdje pošten čovjek ne može ništa napraviti i gdje oligarhi ili glavni oligarh neprekidno iskorištavaju pučanstvo. U tim uvjetima, nije ni čudo da Rusija ima ogromnu stopu alkoholizma i ogromnu stopu suicida. Obje stope većinom oduzimaju muške živote. Iako je i u svijetu uobičajeno da se muškarci ubijaju dvostruko češće nego žene, u Rusiji to rade šest puta češće. Zbog svega toga, dok je u svijetu normalni odnos spolova oko 1.03 muškaraca na 1 ženu, u Rusiji je taj odnos samo 0.86 muškaraca na 1 ženu. Budući da žene u Rusiji znaju da ih muškarci u okrutnoj utrci biraju samo na temelju izgleda i potpornih kvaliteta, dakle ljepote, sređivanja, vitkosti, vjernosti, pouzdanosti, topline, kuhanja, brige, hraniteljskog instinkta, iznimno se trude paziti na sve to. Više je Amerikanki ostalo šokirano kada je posjetilo Rusiju i uvidjelo da se jednostavno ne mogu natjecati s lokalnim ženama. Jedna voditeljica odjela ljudskih resursa u velikoj banci ostala je poznata po humorističnom opisu na svom blogu: "Moraš shvatiti da nisam lezbijka... ali ovdje sam se svela na lizanje p***e."  Naše žene za Ruskinjama nimalo ne zaostaju izgledom, već potpornim kvalitetama Iako su u Rusiji spolovi potpuno izjednačeni po legalnim pravima i za Rusiju se ne može reći da je patrijarhalna, takva neravnoteža na seksualnom tržištu nagriza provođenje raznih zakona. Recimo, kada je toliko muškaraca pijano i propalo u životu, mnogo je žena koje će odvagnuti opcije i zadovoljiti se nekim tko ih "ne tuče previše često" i neće prijaviti razne kriminalne aktivnosti. Također će mnogo žena odlučiti da im se ne ispati natjecati na tržištu rada u tako korumpiranom društvu i rado biti kućanica nekom Rusu (ili strancu) koji je donekle uspio u životu i ima stabilna primanja. Sve će se ovo možda promijeniti u budućnosti kako dolazak nove generacije pomalo izravnava neravnotežu spolova, no zasada je Rusija seksualni raj za muškarce. Ne da tamo nije potrebna Igra, naravno, ali sve što možete zamisliti je nagnuto u mušku korist, i žene se ponašaju sukladno tome. Razmaženost je na ženskoj strani istrijebljena. Dakle, objasnili smo zašto manjak muškaraca rezultira seksualnom otvorenošću, kvalitetnijim i ljepšim ženama, te zlostavljanjem žena. Kako bi to moglo dugoročno djelovati na društvo? Evo kako: Rusija je slabo do srednje razvijena zemlja zaglavljena u nazadnosti . Njena populacija, iako i dalje sporije od ostalih zemalja istočne Europe, nastavlja opadati. Školstvo u Rusiji je užasno. Zdravstvo je katastrofa. Medije kontroliraju političari, ekonomija im je ovisna o fosilnim gorivima i rudarstvu, i njihova vojska je sjena onoga što je nekada bila. Psihološki i spiritualno, iako nije potpala pod destruktivni utjecaj feminizma trćeg vala, Rusija upravo izvršava vlastito samoubojstvo. Možda će se još nekako izvući iz tog blata, ali bit će to bolan i dugačak put. Evo još jednog razloga zašto: Svi novinari vole pričati o ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i kriviti korupciju za rašireni alkoholizam i bezakonje. Ja mislim da moramo uzeti u obzir još jedan razlog: neravnotežu seksualnog tržišta. Ignissovo pravilo #14: Muškarci će za dolazak do seksa učiniti samo onoliko koliko moraju. Kada muškarci ne trebaju učiniti apsolutno ništa da bi uživali u seksu s lijepim ženama (ili iluziji istoga), upravo toliko će i učiniti. Kada muškarac može biti pijanac, nasilnik i propalitet (bilo svojom bilo tuđom krivnjom) i svejedno ne živjeti u celibatu, upravo takav će i biti (to je među ostalim razlog zašto će sve više muškaraca kod nas biti seksualno uspješno unatoč kriminalnoj prošlosti). Vjenčanje? Djeca? LOL. Civilizacija? Bolje da se civilizacija strpi, jer ruski muškarci imaju pametnijeg posla. Čemu raditi, žrtvovati se i boriti za nešto kada su ti pred nosom piće i lijepe, lako dostupne žene? Bijeli vitezovi koji tvrde da su žene urođeno moralnije pa stoga civiliziraju muškarce su u krivu, no samo napola. Nisu žene, već impresioniranje žena, to što civilizira muškarce. Postoji zlatna ravnoteža koliko muškarci moraju napraviti za dolazak do seksa. Ako je to previše, kao kod nas, u SAD-u ili u Kini, to vodi do implozije sustava i ustanka izgladnjelih masa. Kada je za dolazak do seksa potrebno premalo, kao u Rusiji, muškarci će bez problema pustiti civilizaciju da se uruši svugdje oko njih dok se utapaju u ženama. Civilizacija je održiva samo u određenoj točki ravnoteže. Stoga su tvrdnje da će Rusija (opet) ili Kina biti supersile pogrešne jednako kao i tvrdnja da je naša zapadna civilizacija više od prolazne točke u vremenu, poput Rimskog carstva. Nije moguće napraviti trajno i vrlo razvijeno društvo kada ti su ti svi muški članovi toliko ili seksualno zasićeni ili beznadni da nemaju motivacije išta poboljšati. Oznake: teorija seksualnog tržišta, patrijarhija, kvalitetna žena |
- 13:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 2 - Iracionalnost)
U prošlom dijelu sam objasnio da je, iako više ne živimo u patrijarhiji, svaka prednost nad muškarcima kojom se žene, feministi i bijeli vitezovi vole hvaliti zapravo rezultat muškog napora i dozvole. Kada to spojimo s činjenicom da je mogućnost seksualnog pristupa ženama iznimno snažan motivator za muškarce, a u matrijarhijama je u pravilu jaz između alfa i beta muškaraca ogroman, to gotovo implicira da svaka civilizacija mora biti barem utemeljena na patrijarhiji da bi imala šansu razviti se. Evo kako izgleda ta jednadžba: Naša zapadna civilizacija je na papiru zlatna sredina, no u stvarnosti žene imaju znatno veću moć (jer je feminizam privremeno uvjerio muškarce da će tako biti bolje za sve i uspio uvesti razne privilegije za žene povrh njihove već značajne moći u obliku vlasti nad seksualnim odabirom) i stoga se neminovno mora uskoro ili vratiti u patrijarhiju, ili se urušiti i biti zamijenjena nekom drugom patrijarhalnom civilizacijom. Što će se od toga dogoditi možemo samo nagađati. Treba napomenuti da "patrijarhija" i "matrijarhija" nisu moralni, već samo organizacijski pojmovi koji opisuju tko donosi više od 50% odluka / ima više od 50% utjecaja u nekom društvu. Društvo bi moglo biti potpuno patrijarhalno ili matrijarhalno, pa opet tako dobro donositi odluke i urediti odnose pojedinaca da svi budu zadovoljni i imaju osjećaj pravde.   Why Men Rule: A Theory of Male Dominance Ipak, ne smijemo biti opijeni ovom jednadžbom i zaboraviti na postojanje ovog Vennovog dijagrama:  Dio koji nas danas zanima je ovaj dio crvenog kruga koji ne spada u zlatni krug - dio koji slijedi pravilo da, iako je svaka (uspješna i održiva) civilizacija nužno patrijarhija, nije i svaka patrijarhija civilizacija. Evo za ilustraciju primjera iz Jemena, jedne od najekstremnijih država svijeta po tom pogledu (i nažalost samo jedne od niza primjera u Africi, Indiji i Bliskom istoku: Jemenska djevojčica umrla od unutarnjeg krvarenja prve noći svog prisilnog vjenčanja s mladoženjom pet puta starijim od nje 8-godišnjakinja je umrla u Jemenu od unutarnjeg krvarenja ozljeda koje je zadobila prilikom prve bračne noći, nakon što se bila prisiljena udati za muškarca pet puta starijeg od nje, tvrde aktivisti. Djevojčica koja je nazvana samo "Rawan" umrla je u plemenskom dijelu Hardh u sjeverozapadnom Yemenu, na granici sa Saudijskom Arabijom. Običaj udavanja pred-pubertetskih djevojčica je u Jemenu raširen i privukao je pozornost međunarodnih grupa za ljudska prava koje pritišću vladu da zabrani takve brakove. Jemenovo konstantno siromaštvo otežava napore da se eliminira taj običaj jer siromašne obitelji često nisu u poziciji reći 'ne' otkupninama za mladenke koje mogu iznositi i nekoliko stotina dolara za svaku kćer. Više od četvrtine žena u Jemenu udalo se prije 15.-e godine, ustvrdio je pregled Ministarstva socijalne skrbi 2010. Plemenski običaji također igraju ulogu, uključujući i vjerovanje da se tako mladu ženu može oblikovati u pokornu ženu koja će nositi više djece i biti zaštićena od iskušenja. U rujnu 2010. godine, 12-godišnjakinja djevojčica umrla je tijekom porođaja koji je trajao tri dana, rekla je loikalna organizacija za ljudska prava. Žene koje se porađaju prije 15.-e godine imaju pet puta veći rizik od smrti tijekom porođaja nego one poslije 20.-e. Jemen je jednom imao 15 godina kao minimalnu dob za brak, ali parlament je poništio zakon 90-ih s obrazloženjem da bi roditelji trebali imati pravo odlučiti kada udati kćer. ČItajući ovaj članak, čovjek je prirodno zgrožen i prirodno osjeća poriv da spriječi ovakve gadosti. No osim zgražanja, ne može se ne zapitati: zašto? Koji je vrag tim ljudima? Koju korist imaju od toga? Ako bi ekstremna patrijarhija bila nekakav ultimativni izraz muške dominacije nad ženama, naravno u korist muškaraca, ovdje bi taj test zasigurno propao zato što ovdje ne vidim motiv. Iako je za muškarce korisno i normalno biti privučen ženama od 18 godina i čak mlađim, to se odnosi na one koje pokazuju sve znakove plodnosti iako još nisu postale sposobne nositi djecu. Različite koristi od tog pristupa sam naveo ovdje. No vjenčati se s djetetom, koje još nije vidjelo ni P od puberteta i neće biti sposobno nositi djecu još 5-10 godina... to je ludilo. Ajde, mogao bih još i to razumjeti ako se time misli na nekakav odgoj o kućanskim poslovima (sad se već hvatam za slamku), ali za spolne odnose s djevojčicom od 8 godina? Koliko čovjek mora biti ne samo brutalan, već i glup i kratkovidan, da bi radio tako nešto?  Uzevši u obzir da će onaj muškarac koji se oženio 16-godišnjom djevicom gotovo garantirano početi dobivati djecu odmah poslije vjenčanja i nastaviti tako još mnogo godina, takav bi se nužno morao razmnožiti znatno više nego ovaj luđak koji pokušava imati djecu s 8-godišnjakinjom. Ovaj prvi ima (sa stajališta razmnožavanja) idealnu situaciju, dok ovaj drugi riskira smrt svoje žene (bilo to od silovanja bilo od poroda), riskira oštetiti je tako da nikada više ne može imati djecu, i čak i ako sve prođe idealno za njega i ona preživi sve te gadarije (a rijetko prođe, koliko sam informiran), opet mora čekati 5-10 godina! Tih 5-10 godina je 5-10 djece koje ova budala neće imati zbog svoje kratkovidnosti (uz moralni teret tretiranja druge osobe poput stoke). Moram priznati da mi nije jasno kako evolucijski pritisak nije eliminirao takve stvari iz bilo kojeg društva. Kulturne norme moraju biti izrazito jake kako bi se običaji koji sami sebe ubijaju mogli održati. Vjerojatno je i Europa u svojoj povijesti imala raznih bizarnih običaja, ali običaja koji sami sebi uništavaju mogućnost nastavka te civilizacije? Takvi se pojavljuju tek danas, a i za njih se ne može reći da stvaraju toliko jake evolucijske pritiske. To me vodi do sljedećeg zaključka: one ekstremne patrijarhije koje nisu civilizacije - koje nemaju ustaljene zakone, jedinstvo ili suradnju potrebnu za razvoj, osnovna načela humanosti u obliku nekakve religije ili običaja - takve patrijarhije funkcioniraju potpuno iracionalno. Iako je nesumnjivo da su rezultirale potlačenim ženama, ne čini mi se da im je glavni cilj bio sadizam. Umjesto toga, jednostavno se bacakaju bez ikakve logike, koristeći svoju moć na iracionalan i auto-destruktivan način i jednostavno radeći što im padne na pamet u tom trenutku. Funkcioniraju samo po bestijalnom instinktu. Isto u nešto manjoj mjeri vrijedi i za naše društvo koje je već odavno prešlo Rubikon zlatne sredine i počelo se opasno naginjati matrijarhiji. Bilo zbog ekstremne patrijarhije ili ekstremnog feminizma, društvo poput Jemena je kao nekakav bijesni pas koji u ludilu grize i sebe i sve oko sebe.  Mislim da bih mogao podnijeti bilo kakvu diktaturu dok god ona ne bila temeljena na iracionalnosti. Pogledajmo sada kako izgleda društvo u kojemu muškarci i žene i na papiru i u provedbi imaju jednaka prava (dakle, ne možemo reći da je patrijarhija), ali gdje je seksualno tržište zbog bioloških faktora nagnuto izrazito u mušku korist i zašto je to dobro ili loše (i za koga). Oznake: patrijarhija, matrijarhija, teorija seksualnog tržišta |
- 11:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 11.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 - Kome trebaju muškarci?)
|
New York Times nam je nedavno donio ovaj predivan članak gigantskog bijelog viteza.... pardon, "biologa i stručnjaka za krivično pravo" Grega Hampikiana: Riječ "Homo" odražava sklonost znanosti muškarcima u znanosti 18. stoljeća. Tu sklonost postaje sve teže održati kako muškarci postaju sve manje i manje relevantni za reprodukciju i roditeljstvo. Žene ne postaju samo jednake muškarcima. Prilično je jasno da je muški rod riječi "čovjek" pogrešan: neprekidna, intimna i nužna majčinska povezanost definira našu vrstu. S razvojem reproduktivnih izvora, možemo očekivati da će se sve više žena odlučiti na reprodukciju bez ikakvih muškaraca. Na svu sreću, podaci o djeci koju podižu samo majke obećava. Kao što je pokazala sociologinja Sara S. McLanahan s Princetona, siromaštvo je ono što šteti djeci, ne broj ili spol roditelja. Kao prvo, ovo je netočno. Velika studija iz Švedske, provedena na uzorku od 986 322 djece (da, milijun djece) i objavljena u prestižnom časopisu Lancet pokazala je da kod samohranog roditeljstva i dalje postoje znatni negativni efekti na djecu (npr. 200-300% veća šansa za psihičku bolest ili suicid i 400% veća šansa za alkoholizam i drogiranje) čak i kada se korigira za ekonomsko stanje, društvo i ostale faktore. Budući da je Lancet ekvivalent Naturea za medicinu, da je istraživanje iz Švedske koja je došla do podrške samohranom roditeljstvu više nego sve druge države svijeta (do te mjere da je siromaštvo eliminirano kao faktor). te da postoji još stotinu sličnih istraživanja s konzistentno istim zaključcima suprotnim ovom, upućuje na to da je Greg Hampikian budala koja ne zna tumačiti kvalitetu znanstvenog istraživanja. To je u redu, budući da su žene istodobno i nužne i dovoljne za reprodukciju, a muškarci nisu ni jedno ni drugo.Od produkcije prve stanice (jajeta) do razvoja fetusa i podizanja djeteta, muškarci ne moraju biti tu. Mogu biti na poslu, doma, u ratu, živi ili mrtvi. .... Ako žena želi imati dijete bez muškarca, treba samo osigurati spermu (svježu ili zaleđenu) od donora (živog ili mrtvog). Jedina tehnologija koja joj treba je slamka, i osnovna tehnika je uvijek ista. Kada bi svi muškarci na svijetu danas umrli, vrsta bi mogla nastaviti sa zaleđenom spermom. Da sve žene nestanu, izumrli bismo. Iako je istina da su muškarci potrošna roba do te mjere da bi u slučaju katastrofe jedan muškarac mogao oploditi sve žene na svijetu, to ne znači da se može bez barem tog jednog muškarca. Sperma i dalje mora doći od nekamo. To što nije važno odakle je došla ne znači da se može bez nje. Po autorovoj bolesnoj logici, mogli bismo uzgajati dječake do puberteta, zalediti im spermu i zatim ih ubiti, jer za nastavak vrste s muške strane nije potrebno ništa više od kapljice sperme. No to onda znači i da bi muškarci mogli uzgajati žene do puberteta i zatim ih ubiti, zalediti im jajne stanice i kasnije ih oploditi i razviti u inkubatoru.  Austrijski silovatelj Friedl, koji je desetljećima držao ženu i kćeri zatvorene u podrumu i time dokazao da "jedan od spolova nije potreban za reprodukciju U oba slučaja, nije moguće eliminirati komponentu začeća. Opet je potreban barem jedan izvor sperme i barem jedna izvor jajnih stanica, bez obzira na to što se poslije događa s njima. Konačno pitanje je, treba li "čovječanstvo" zapravo muškarce? S tehnologijom za kloniranje ljudi odmah iza ugla i dovoljno zaleđene sperme na svijetu da stvori mnogo generacija, možda bismo trebali provesti cost-benefit analizu. New York Times je dao platformu za propovijed uistinu poremećenom čovjeku. Usput, primijetite kako bi muškarci uvijek trebali biti vezani moralnošću i ne koristiti svoj povlašteni položaj kada ga imaju, ali za žene treba samo hladno provesti cost-benefit analizu. Istina je da su muškarci tradicionalno uzdržavali obitelji. Ali žene čine većinu diplomanata još od 80-ih, i ima ih sve više. Istina je da muškarci u prosjeku imaju malo više mišićne mase od žena. Ali u doba rasprostranjenog oružja, onaj s više vatrene moći (i znanja zakona) pobjeđuje. A) Fakultetska diploma !=! veća zarada B) Diploma iz bullshit područja poput ženskih studija, komparativne umjetnosti japanske literature, sociologije i ljudskih resursa = bullshit C) Snaga i sposobnost ratovanja su malo širi pojam od mišićne mase. Bojim se i pomisliti što bi se u ratu dogodilo vojsci sastavljenoj 100% od žena. Uostalom, nije mi jasno zašto bi iti jedna žena htjela doživjeti tako nešto. U međuvremenu, žene žive dulje, zdravije su i manje je vjerojatno da će počiniti nasilan zločin. Da su muškarci auti, tko bi kupio model koji ne traje toliko, sklon je smrtonosnim incidentima i češće ga odnese pauk? A) Žene možda žive dulje zato što su pošteđene opasnih i riskantnih poslova, zato što izazivaju više simpatija kada su u lošoj poziciji, zato što se ne moraju agresivnošću natjecati za naklonost suprotnog spola, i možda još neke stvari? B) Broj muškaraca koji ikada u životu počini nasilan zločin je toliko zanemariv da ne vidim kako ovo može biti faktor Kada sam sve ovo pojanio kolegici i pitao je smatra li da kod muškaraca postoji išta nezamjenjivo, rekla je: "Zabavni su." Gospodo, nadajmo se da je to dovoljno.  Greg Hampikian, u pohodu za koji se nada da će jednog dana uroditi spolnim odnosom s iskusnim i magnetičnim feministicama Ponos je uvijek najveći pred konačni pad. U ovom članku vidimo rezultat pola stoljeća ulagivanja feminističkoj misli. Ekstremni bijeli vitez je postao toliko hrabar da izađe u javnost - u najpoznatije novine na svijetu - i tu iznese svoje mizandrične stavove. No koliko god njegovi stavovi bili bolesni, uvijek se treba prisjetiti toga da je stvarnost protiv njih. Ne samo da su muškarci i dalje potrebni, već je i patrijarhija koju toliko mrzi jedini uspješan oblik civilizacije koji je ovaj svijet ikada poznavao (iako nije svaka patrijarhija dobra, o čemu će biti više riječi poslije). Evo nekoliko razloga zašto: 1. Tko je sagradio napredno zapadno društvo u kojemu živimo? Kada kažem "sagradio", mislim na i društveno uređenje sa svim zakonima i slobodama koje uzimamo zdravo za gotovo, i na fizički oblik?Tko stoji između feminističkog pokreta i nasilnog svijeta u razvoju koji gledamo na televiziji, gdje žene ne mogu voziti auta, a kultura silovanja i nasilja prema ženama je vrlo realna? Točno tako. Ovakvu društvenu organizaciju utemeljili su muškarci. 2. Tko održava i podmazuje kotače društva u kojemu živimo? Tko gradi i održava zgrade u kojima boravimo, ekološke kuće u predgrađima o kojima fantaziramo, i ceste na kojima vozimo? Tko osigurava da uvijek ima struje i da iz slavine teče (čista) voda? Tko je odgovoran za donošenje hrane na police trgovina i opskrbu restorana u kojima ovakvi pseudo-intelektualci rado ručaju? A odjeća koju nosimo (i na koju žene troše enormne iznose novca) - tko je donosi ovamo? Tko je uopće razvio tekstilnu industriju i materijale koje ona koristi? Opet je odgovor muškarci. 3. Tko je donio i oblikovao zakone koji omogućavaju zapadnim ženama prava i slobode koje su uskraćene većini žena na svijetu? Tko je donio posebne zakone o pozitivnoj diskriminaciji kako bi se pod svaku cijenu podiglo žene na razinu koju žele? Naravno, patrijarhalno društvo. 4. Tko provodi ovakve zakone i osigurava da te slobode koje feminstčki pokret uzima zdravo za gotovo nisu pregažene nasiljem? Muškarci. 5. Tko štiti femistice i njihovu djecu? Ne samo u policiji, već i u obrani zemlje od onih koji bi je osvojili, spalili i silovali? Muškarci čine 99% vojske i većinu i vojnih i civilnih žrtava u ratovima. 6. Tko zapravo proizvodi sve oko nas, i opipljivo i neopipljivo? Tko je tiskao novine i magazine, podigao televizijske i radio tornjeve, položio kablove, lansirao satelite, kreirao pametne telefone, programirao Facebook, Instagram, Myspace i Twitter na kojemu neki cijelog dana pričaju ovakve gluposti i proglašavaju muškarce beskorisnima? Tko je izumio i proizveo sve kućanske aparate i prijevozna sredstva, od rudarenja osnovnih materijala do konačnog proizvoda? Tko ih doprema na mjesta korištenja?  7. Postoje osnovani prigovori da je puno muškaca nasilno, agresivno i sklono rizičnom ponašanju. Tko je učinio te muškarce toliko reproduktivno vrijednima? Koga muškarci pokušavaju impresionirati grabljenjem još više bogatstva pod svaku cijenu, osvajajući druge muškarce/narode, preuzimajući rizike i idući protiv ustaljenog mišljenja? Tko danas nagrađuje takve muškarce drastično većom šansom za ljubav, seks i razmnožavanje? Pouka ovog posta nije da su muškarci na neki način bolji ili više vrijedni, već kritika nevjerojatne arogancije feminizma koja nas je dovela do točke da je prihvatljivo u najpoznatijim novinama svijeta pozivati na genocid. Poput razmažene djece, ovi luđaci vide samo malu sliku: žene pokreću svijet. Sve se vrti oko žena. Žene su bolje educirane od muškaraca, žive dulje, počinju više zarađivati i mogu se razmnožavati bez muškaraca. Koji se problem tu pojavljuje? Kada raširimo sliku kao s ovih sedam točaka, shvaćamo da žene uživaju te privilegije samo zbog muškaraca. Svaki korak naprijed u "emancipaciji" koji naprave dolazi jer su ga dopustili muškarci koji donose feministički orijentirane zakone, dovode što više žena u parlamente, i svim silama se bore kako nitko ne bi došao i vratio žene u "zatucano" doba odnosa između spolova, gdje žene imaju barem nekakve obaveze i odgovornost i koje i dalje postoji u cijelom ne-zapadnom svijetu. Svaka sitnica kojom se žene mogu pohvaliti kao izrazom superiornosti - bila to sloboda samostalne reprodukcije, viši prihod, imunitet pred zakonom ili nešto četvrto - dolazi od muškaraca koji su je izumili, proizveli, organizirali i održavaju je. Ne postoji niti jedna uspješna civilizacija koja nije nastala kao rezultat patrijarhije (iako to ne znači da je svaka patrijarhija automatski civilizacija i/ili uspješna, kao što ću pokazati poslije). Poput razmažene djece, feministice i bijeli vitezovi (muški feministi) vide krajnji rezultat i pretpostavljaju da je to sve što postoji. Njihovi umovi su toliko opijeni moći da nisu sposobni pojmiti koliki su napor, krv , znoj i životi uložen u stvaranje tog rezultata, i u svojem bjesnilu napadaju one koji su odgovorni za taj rezultat. Upravo to posezanje preko svake granice će jednog dana biti stvar koja će izazvati imploziju pokreta. Previše ponosne i kratkovidne osobe poput Grega Hampikiana mogu naučiti lekciju samo kroz tragediju, upravo kao što to čine i razmažena djeca. Sljedeći članak pozabavit će se manama patrijarhalnih društava i pokazati zašto patrijarhija nije sama po sebi nešto pozitivno. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, teorija seksualnog tržišta |
- 11:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.09.2013.
Mit komplicirane žene
|
"A znaš, stari moj, ne možeš tu ništa. Žene su komplicirane." - poznanik u nedavnom razgovoru o ženi koja ga je iznenada ostavila Prije 150 i više godina, postojale su razne zablude o ženama. Recimo, "ženska histerija" bila je opća dijagnoza za gotovo svako žensko ponašanje koje se iz nekog razloga nije sviđalo nekome. Muž koji se često svađao sa svojom ženom bi to benevolentno objašnjavao frazom "ah pusti je, žene su komplicirane". U ovom slučaju, najčešće se mislilo na to da su žene djetinjaste, pa ih stoga ne treba shvaćati ozbiljno. Naposljetku, i poznati filozof Schopenhauer je rekao da su žene samo velika djeca (iako, vjerujem, nije time mislio ništa loše - dapače, rekao je da je upravo to ono što žene čini superiornima u odgoju budućih generacija).  Ovo objašnjenje, koje ću nazvati mitom komplicirane žene, bilo je seksističko i zasigurno nepravedno. Stoga smo ga se s napretkom civilizacije i znanosti riješili i zamijenili ga novim, boljim i pravednijim objašnjenjem... ... mitom komplicirane žene. Čekaj, što? Kada spojiš sve veću brutalnost seksualnog tržišta s ljudskom sklonošću racionalizaciji, rezultat je upravo ova nova paradigma: "Žene su komplicirane." No ovaj put ona ona ne dolazi iz benevolentnog mačizma, već iz koncentirane muške frustracije. Frustracije koja bi, kada ne bi bila racionalizirana po hitnom postupku vrijednim naporima muškog hrčka, mogla ozbiljno naštetiti egu. Ono što je još luđe kod nove pojave mita komplicirane žene je to što si muškarci koji u to vjeruju (tj. sami sebe uvjere) aktivno pogoršavaju šanse za izlaskom iz takvog stanja. Ženama se nikada nije sviđala muška podložnost. U nekim razdobljima su možda tražile više dominacije, a u nekim manje, no nikada se niti jedna značajna grupa žena nije napalila na ropsko, slijepo obožavanje. Stoga, što muškarac dulje ustraje u ovoj budalaštini, to ima manju vjerojatnost da će ikada ostvariti zadovoljavajući seksualni život kakav je uživala većina njegovih predaka. "Ali žene su emocionalna bića. Ne donose svoje odluke racionalno." Iako u osnovi točno, ovo je još jedan oblik predaje. Kao prvo, ni muškarci ne donose svoje odluke uvijek racionalno. Kao drugo, emocionalnost i hirovitost žena je iskazana najviše u kratkom roku; na dugi rok su one orijentirane cilju jednako koliko i bilo koji muškarac (ako ne vjerujete, pogledajte statistike o razvodima koji se nikada ne događaju hirovito, već planirano s gotovo vojnom preciznošću i uzimajući u obzir potencijalne koristi od tog čina). I kao treće, inače racionalan sustav koji ponekad funkcionira iracionalno ne mora biti složen. Recimo, postoje generatori slučajnih brojeva temeljeni na atmosferskoj buci, ali nitko normalan ne bi rekao da je obični radio i uređaj za transkripciju signala nešto složeno. Da ne govorimo o tome da smo uistinu složene i često (s našeg stajališta) iracionalne sustave već uspjeli riješiti s razumnom sigurnošću: svako jutro otprilike znamo kakvo će biti vrijeme toga dana. Sad kad smo to riješili, evo vam nekih stvari koje jesu komplicirane:       Znate li što je zajedničko ovim stvarima? A) kao čovječanstvo nismo još 100% razumjeli sve njihove funkcije ili B) čovječanstvo kao cjelina je to učinilo, ali pojedinačnom čovjeku nije moguće savršeno poznavati apsolutno sve njihove detalje i C) unatoč A i B, za niti jednu od njih nismo racionalizirali da su "komplicirane", legli sa sve četiri uvis i prepustili im se na milost i nemilost Pa ipak, mogu vam garantirati da danas u zapadnom svijetu postoji ogroman broj muškaraca koji navedenih šest kompliciranih stvari ne smatraju tako kompliciranima da bi im se samo predali i prihvatili sve što im te stvari donose kao nekakvu činjenicu na koju nemaju utjecaja. Istodobno, ti isti muškarci žene prihvaćaju kao komplicirane i nedokučive (iako urođeno pravedne i moralne), za koje se mogu samo nadati da će biti dobre prema njima. Iz Hawkingovog zračenja ćemo ekstrapolirati gdje bi mogle postojati udaljene galaksije, ali iz vrlo nam dostupnih istraživanja i opažanja nećemo ekstrapolirati kako doći do žene koju želimo, već ćemo desetljećima nepotrebno filozofirati i racionalizirati cijelu stvar. Nekadašnju izreku "Božji su putevi nedokučivi" je naše društvo danas pretvorilo u "Ženski su putevi nedokučivi". Pa tko je onda tu lud? Bože, (ili barem Ženo, ako te se danas štuje poput Boga), izbavi me od ovog cirkusa. Oznake: beta, teorija seksualnog tržišta, žene |
- 13:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 29.08.2013.
Zabluda teorije prelijevanja
|
"Uopće mi ne smeta to što je cura droljasta. Davati oralni seks je najprirodnija stvar koju cura može uraditi. Ova cura ima dobru ideju. Seks je zabavan i prirodan. U redu je ponekad se opustiti i biti droljast. Većina muškaraca je seksualno frustrirana i usamljena. Zato potičem žene da daju što više. Trebamo više ovakvih cura da poboljšamu seksualnu klimu u SAD-u. Imali bismo znatno manje frustriranih muškaraca. Ovu curu treba pohvaliti za to što je učinila, ne sramotiti. Cure koje daju oralni seks su dobre za ovaj svijet." - Uspješni igrač, o slučaju 17-godišnjakinje koju je netko snimio kako oralno zadovoljava dva muškarca na Eminemovom koncertu U slučajevima obrane seksualnog nemorala (ovisno o tome što tko smatra seksualnim nemoralom), postoje dvije strane. Prva je prilično predvidljiva i temelji se na misli da je potpuna seksualna sloboda apsolutno pravo Ovaj post se tiče više druge strane koja također brani seksualni nemoral. Naime, druga strana je rijetka i vrlo originalna. Poput čovjeka iz citata, neki muškarci ili imaju Alfa status i s time uživaju plodove modernog seksualnog tržišta ili su Beta i Omega i nadaju se da će ih uživati. Bilo kako bilo, u njihovom pogledu na svijet, ženska seksualna sloboda je dobra ako će pomoći smanjiti broj seksualno frustriranih muškaraca. Ako se u društvu događa više seksa, to znači da će se on preliti kroz društvo sve do frustriranih muškaraca i utažiti njihovu žeđ. To je hvale vrijedan altruizam s kojim se mogu složiti. Nažalost postoji jedan problem. Zbog ženske osobine koju nazivamo hipergamijom - nagonom za bivanjem sa što više Alfa muškarcem bez obzira na rizike i negativne efekte, distribucija seksa u društvu oštro je nagnuta. Naj-Alfa muškarci koji čine jedva 5% populacije uživaju 40% ukupnog seksa koji se događa u društvu, dok svi Alfa muškarci i neki od viših Beta, ukupno tek jedna četvrtina populacije, uživaju nevjerojatnih 78% ukupnog seksa koji se događa u društvu. Ostale tri četvrtine muškaraca se ili jedva snalaze ili žive u pustinji prisilnog celibata.  Evo što ovo znači: kada bismo postali potpuno seksualno otvoreno društvo i ukinuli svaki oblik sramoćenja ženskog promiskuiteta (ili serijske monogamije), to i dalje ne bi pomoglo seksualno frustriranim muškarcima. Kada bi se, recimo, kao rezultat poticaja citiranog gore, dogodilo 1000 novih slučajeva oralnog seksa, 780 od tih slučajeva bi otišlo kod samo 280 muškaraca - u prosjeku po tri svakom muškarcu. Tek 220 slučajeva oralnog zadovoljavanja bi bilo raspodijeljeno među ostalih 720 muškaraca - tek jedan svakom trećem muškarcu. Svaki član prve grupe bi bio zadovoljen u prosjeku po 3 puta, dok bi svaki član druge grupe bio zadovoljen u prosjeku po 0.33 puta. Od trećine oralnog zadovoljavanja se sigurno ne može svršiti. Nekako mi se ne čini da je tih 0.33 dovoljno za rješavanje duboko ukorijenjene seksualne frustracije. Još gore od svega ovoga je to što hipergamija zbog fenomena predselekcije postaje sve jača kako društvo postaje promiskuitetnije. Što je veća ukupna količina seksa u društvu, to je veći dio koji ide Alfama. U gornjem primjeru, kada bismo dodali još 1000 slučajeva oralnog seksa u populaciju, poslije prvih 100 slučajeva odnos više ne bi bio 78% / 22, već 80% / 20%. Dok bismo došli do posljednje šarže od 100 slučajeva, ona bi bila distribuirana toliko povoljno za Alfe da bi oni dobili 90% novih slučajeva, a ovi tek 10%. To je poput gašenja vatre benzinom. Evo konačnog rezultata teorije prelijevanja na stvarnom seksualnom tržištu:  I ne samo na seksualnom tržištu Iako je stav tog malog broja muškaraca u osnovi pozitivan, zapravo je prilično kratkovidan i nanijet će društvu kao cjelini više štete nego koristi. Ako žele smanjiti seksualnu frustraciju, predlažem da se uhvate dekriminalizacije ili legalizacije prostitucije. To je alat koji daje potvrđene rezultate već milenijima i nije nimalo čudno da je feministički lobi žestoko protiv toga. Imam sad reći nešto drugo. Najveća ironija u spomenutom slučaju što se digla galama oko nanošenja štete curi na slici. Ona je, kako mediji prenose, pretrpjela veliku bol od strane grozne patrijarhije (iako su žene te koje znatno više osuđuju žene zbog droljastog ponašanja) koja u svojoj zatucanosti i primitivnosti osuđuje njenu seksualnu slobodu. Trebamo zatući groznu patrijarhiju koja iz čiste pakosti proglašava promiskuitetne žene droljama, a muškarce junacima. No kako je zapravo povrijeđena privatnost ove cure? Njena slika nije golišava. Ne vidi se nikakav intimni dio tijela ili nešto za što se inače očekuje da je na javnom mjestu skriveno. Na slici su samo njena usta ne nečemu. Mogla bi jednako tako jesti hot-dog i zezati se. U međuvremenu, nikoga nije briga što je golo muško tijelo izloženo poruzi svijeta i što je netko bez njegovog pristanka izložio njegov seksualni život. No feministice, bijeli vitezovi i ostali majstori racionalizacije, u svom žaru za pronalaskom "žrtava" koje će im donijeti ugled i novac, nekako su propustili osuditi tu činjenicu.  Tko se laća dvostrukog standarda, od dvostrukog standarda i pogiba. Oznake: teorija seksualnog tržišta, teorija prelijevanja, promiskuitet, alfa, beta, igrači, feminizam, bijeli vitezovi |
- 11:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.06.2013.
Ako si bio u zatvoru...
|
Ignisse, Imam policijski dosje, ništa strašno ali neizbrisivo, iz doba kada sam bio mlad i glup. Kako boravak u zatvoru može utjecati na mušku privlačnost? Koji zločini su Alfa, a koji Beta? Što da kažem curama? Siguran sam da će prije ili poslije saznati. - anonimni čitatelj Budući da ja nisam nikada bio u zatvoru (možda sam ovim priznanjem razočarao neke fanove, ali eto), ne mogu reći kako bi to utjecalo na nečiju psihu. Pretpostavljam da mnogo toga ovisi o tome kako osoba promatra iskustvo i osjeća li potrebu izgraditi se u zatvoru i poslije zatvora kako bi nastavila život, kakav je njen odnos prema počinjenom zločinu, kakvo iskustvo ima u zatvoru, i još mnogo faktora. Egzistencija iza rešetaka nesumnjivo nagriza i umrtvljuje duh; ipak, prolazak kroz tako loše iskustvo možda daje određenu vrstu indiferencije i otpornosti na strah koji mogu čovjeku biti korisni. Ceteris paribus, dakle pretpostavljajući da se čovjeku tijekom zatvora nisu znatno izmijenili psihologija, tjelesna građa i imovinsko stanje, ostaje jedino promjena statusa kao faktor koji valja analizirati. Sama činjenica da je netko bio u zatvoru nije zapreka, rekao bih, velikom broju žena - možda čak i većini. Iako je status kriminalca sam po sebi nizak u klasičnoj društvenoj hijerarhiji, ona ne odgovara nužno seksualnoj hijerarhiji jer mnoge žene vole tip muškarca koji bi se mogao opisati kao "šarmantni propalica". Kako s općim rastom ženskog statusa "ono nešto" postaje sve važniji kriterij, a klasični status, novac i skrbiteljstvo gube na važnosti, boravak u zatvoru nije razlog za paniku. Zbog čega je čovjek bio u zatvoru vjerojatno ima najveći utjecaj. Ovdje ću razvrstati neke od najčešćih zločina po tome kakav bi dojam mogli ostaviti na žene. Valjda to ne treba ni napominjati, ali treba udovoljiti autističnim trollovima koji će vaditi stvari iz konteksta: ovo nije poziv na kršenje zakona ili kriminalna djela. Nikada ne kršite zakone. To što neko kazneno djelo u prosjeku može utjecati na to kako žene percipiraju osuđenog muškarca ne znači da je ono dobro. Isto tako, ovdje mislim na općeniti efekt koji bi muškarac mogao doživjeti sa širokim spektrom žena, ne o groupijeima koje šalju pisma Nightstalkeru i Andersu Breiviku (ili Jokeru).  Droga: dilanje droge će imati Alfa efekt jer je vezano za neizmjernu opasnost, rizik i novac. Ako droga ima hijerarhiju, dileri su na njenom vrhu. S druge strane, zlouporaba droga (za osobnu uporabu) će biti Beta jer će označavati tvoj manjak kontrole nad životom i samo po sebi je percipirana kao nešto prljavo i odvratno. Trava, pak, zbog svoje egzotike i lakih efekata, nema nikakav negativan efekt. Nisam u životu upoznao curu koja bi se ohladila od nekoga jer je zapalio joint. Prostitucija: pretpostavljajući da si bio nekakav makro ili eventualno žigolo, može izazvati nešto interesa. Vrlo je rizično, ali nije fizički opasno. Ako si uhićen u posjeti prostitutki, to je loše ali nije strašno. Ako si uhićen zbog gay prostitucije, onda .... ne znam... promijeni identitet? Ubojstvo: u pravilu vrlo polarizirana i negativna stvar. Tako ekstremna kriminalnost će neminovno odbiti od tebe žene iz višeg i dobro educiranog društvenog sloja, zato što bi za njih to bilo nedopustivo, i imaju previše instinktivno gađenje prema takvim slučajevima (iako će se možda potajno pitati zašto ne prestaju misliti o tebi). S mlađim ženama, kao i onima niže klase ili iz sličnih kriminalnih sredina i obitelji, to čak može biti i plus. Ključ je naravno u kontrastu. Ako se prezentiraš samo kao koljač, svi će pobjeći od tebe glavom bez obzira, bez obzira na njihovu sredinu. Jedini način da se nešto toliko ogromno prezentira kao plus je kontrast: biti uspješan, dobro odjeven i pomalo melankoličan i mračan. U tom kontekstu ubojstvo poprima oblik velike životne tragedije koja će neke žene itekako zanimati. Tučnjava i prijetnje nasiljem: u pravilu plus. Ako postoji predselekcija kod snage i preuzimanja rizika, nalazi se u nasilju. Na moje veliko iznenađenje, broj žena koji bi odbio muškarca zato što je premlatio nekoga prilično je malen. Valjda osjećaj sigurnosti nadilazi opasnost da se isto dogodi njoj. Jedina iznimka je ako si pretukao bivšu ili dečka / ljubavnika svoje bivše, gdje će ljubomora i opravdana zabrinutost sigurno pokvariti dojam. Javni nemoral: biti uhićen zbog seksa na javnom mjestu je genijalno. Ne samo da si dobio predselekciju, komunicira takvo nedjelo, već si i toliko privlačan da žene ne mogu čekati da te dohvate na privatnom mjestu. Da nije tako, inače ta koja je bila s tobom nikada ne bi riskirala uhićenje. S druge strane, biti uhićen zbog masturbacije na javnom mjestu je nevjerojatno patetično i užasan minus jer komunicira da a) nemaš nikoga, b) nemaš kontrole i c) crepy si. Zakopaj se u zemlju. Šverc, krađa, pljačka: ovakvi zločini čine te dovoljno odmetnikom da budeš zanimljiv, a opet ne creepy ili opasnim za ženu, tako da je efekt neutralan ili čak mali plus.  Pedofilija: Što reći? Koju posluku porati? Sve je gotovo. Ironično, uzevši u obzir razoran efekt koji samo prijave za takve stvari imaju na muškarce, to čini još gorim lažne prijave koje se ponekad događaju prilikom razvoda u svrhu ostvarivanja skrbništva nad djetetom. Muškarac osuđen zbog pedofilije je automatski na samom dnu obje hijerarhije. Seksualno uznemiravanje i napastovanje: ovo je vjerojatno najgore što si možeš prišiti, gore čak i od ubojstva. Iako mnoge žene imaju fantazije o silovanju, to ne znači da to zapravo žele i da se ne užasavaju toga. Seksualni zlostavljači (od stalkera svojih bivših i nesuđenih, pa do onih koji samo pipaju u tramvaju pa do pravih silovatelja) su najniža kategorija, kojoj je jedini način dolaska do seksa nasilje. To je ogromna anti-preselekcija koju je teško nadići, bilo kakvim kontrastom. Isto kao i kod pedofilije, to čini lažne prijave za silovanje još gnjusnijima. Alkohol: nema konteksta u kojemu je alkohol pozitivan. Od prometnih nesreća pod utjecajem alkohola, pa do alkoholizma, to će uvijek ostati priličan minus. Zlostavljanje životinja: puj. Nasilje je možda privlačno, ali iskaljivanje na životinjama je dno dna. Zlostavljači životinja su samo pola stepenice iznad pedofila. Prometna nesreća: ako si bio alkoholiziran ili neodgovoran, to je ogroman minus koji možeš tretirati jedino kao ubojstvo. Ako se samo dogodilo ali nisi to izazvao teškom nepažnjom (Čačić?), gotovo nitko te neće osuđivati zbog toga. Nikada neće biti plus (možda ako si bio na motoru?), ali minus ovisi o kontekstu. U svakom slučaju, moj savjet čitatelju u takvoj situaciji je da se suzdrži i ne spominje svoj dosje, osim ako se ne ukaže povoljna prilika koju će ona inicirati, tijekom koje možeš pribjeći već opisanoj misterioznoj melankoliji. Ako samo tako to ispališ ("Znaš, opljačkao sam banku prije dvije godine. Reci, koji okus sladoleda voliš?"), to će ispasti creepy i stvarno zastrašujuće. Samo je pusti da istražuje, eventualno natukni nešto sitno. Ako joj se sviđaš dovoljno da traži informacije o tebi, šanse da dobro primi tvoju mračnu tajnu su velike. Pomislit će da si loš ali neće moći dočekati ispitati te zašto si loš i kako si se onda činio tako drukčiji kada ste se tek upoznali i tko si zapravo sada. Vjerojatno će to spomenuti na sljedećem spoju. "To je komplicirano" i "Ne volim se toga prisjećati" su tvoji najbolji prijatelji kada dođe do "razgovora". Otkrij joj malo ali ne sve, i pazi na kontekst. Neka saznaje stvari o tebi na kapaljku i njima natapa ljubav prema tebi koja je tek počela bujati. Oznake: igra, kriminal, interna igra, pisma čitatelja, srednja igra, teorija seksualnog tržišta |
- 14:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 28.05.2013.
Stvarno? "Muškarce privlače najplodnije žene"
|
Kada bismo saželi tjelesne osobine koje najviše privlače muškarce i izazivaju erekciju, to bi vjerojatno bile ove: - Lice koje slijedi određene simetrije: velike oči, izražene jagodice, ovalni oblik lica, slaba čeljust, čista koža, pune usne - Odnos struka i bokova što bliže 0.7 (0.65-0.75) - BMI 20 (18-21) - Čvrste, simetrične grudi i guza Zanimljiva stvar kod ovih osobina je to što su one indikatori plodnosti, ali ne preklapaju se sa stvarnim razdobljem plodnosti. Žena može imati sve ove osobine, pa ipak ne biti u mogućnosti zanijeti zbog drugih faktora. Recimo, djevojka će u pravilu dobiti prvu menstruaciju oko 13 godina i sva ova obilježja doseći već sa 15 godina, no njeni ciklusi će biti bez ovulacije (dakle, neplodni) još znatno vrijeme poslije toga. Menstruacija nije praćena ovulacijom kod čak 80% ciklusa 14-godišnjakinja, 50% ciklusa 16-godišnjakinja, 30% ciklusa 18-godišnjakinja i 10% ciklusa 19-godišnjakinja. Isto tako, slična pravilnost u obrnutom smjeru počinje se javljati kod žena kako se bliže menopauzi, unatoč tome što kvalitetna prehrana i vježba mogu dugo zadržati navedena četiri indikatora plodnosti. Može li se onda reći da muškarce privlači plodnost? Zašto se onda onda oglašavanje reproduktivnog potencijala događa prije plodnosti? Kako bilo lakše razumjeti što to zapravo znači, uključio sam ovaj izvadak iz knjige "Evolucijska biologija seksualnosti ljudske ženke" prof. R. Thornhilla sa Sveučilišta Novi Meksiko Pojedinačna rezidualna reproduktivna vrijednost (RV) je ukupni budući reproduktivni potencijal nekog pojedinca, tj. ukupni očekivani reproduktivni uspjeh od sadašnjosti do kraja života. Kod žena je RV ovisan o životnoj dobi. Raste kroz djetinjstvo, kako žena uspješno prolazi kroz period u kojemu je smrt moguća, ali razmnožavanje nije, doseže maksimum s početkom reproduktivnog perioda, te se zatim polako smanjuje sve do menopauze, kada pada na nulu. [...] Sama maksimalna plodnost kod žena događa se u ranim dvadesetim, poslije perioda adolescencije. Mnogi autori postavili su tvrdnju da je privlačnost koju muškarci osjećaju prema navedenim indikatorima vezana za signal maksimalnog RV-a, kasnu adolescenciju kada su svi indikatori u potpunosti razvijeni. Recimo, muškarci su posebno privučeni grudima koje su čvrste, uspravne i s malim bradavicama. Ove osobine se počinju razvijati već u pubertetu i dosežu svoj vrhunac tijekom adolescencije. Isto je i s odnosom struka i kukova, koji doseže svoj idealni minimum tijekom adolescencije i zatim raste s navršenom dobi. Grubo rečeno, muškarci nisu maksimalno privučeni maksimalno plodnim ženama. Feministice koje su previše vremena provele na alfa vrtuljku i sada žele duboke, osjećajne muškarce koji neće samo površno tražiti plodnost, već iskustvo i status, upravo su dobile dobre vijesti. Indikatori jesu važniji od plodnosti! No, tvrdnje da su muškarci evoluirali kako bi cijenili ove indikatore kao znakove mladosti ili plodnosti ne objašnjavaju zašto se ti indikatori pojavljuju baš tada. Kao drugo, ne objašnjavaju kako i zašto muške preferencije variraju među ženama iste dobi. Marlowe (1998.) je predložio tezu da su ženske grudi evoluirale kao signali osobne kvalitete koja se tiče ženskog RV-a, tj. da se grudi razvijaju daleko prije reproduktivnih sposobnosti, ne kako bi se pripremile za reprodukciju, već kako bi u ženskom natjecanju oglasile nadolazeći RV. Mi smo proširili ovu tezu: muškarci čvrste, uspravne grudi i ostale navedene indikatore nalaze privlačnima ne kao indikatore mladosti ili trenutne plodnosti, već zbog maksimizacije rezidualne, preostale plodnosti u životu svake pojedine ženke. Mužjaci ljudske vrste su unikatni po svojoj ekstremnoj preferenciji vrlo mladih, ne-reproduktivnih ženki; drugi muški primati preferiraju srednjovječne ženke, a čimpanze čak stare ženke. Muškarci su također različiti od žena po tome što ženama nisu privlačni vrlo mladi i ne-reproduktivni muškarci. Dapače, osim privlačnosti koju muškarci osjećaju prema kasnim adolescenticama i mladim odraslim ženama, barem neke mjere (uključujući samo-izvještavanje i pletizmografiju (mjerenje obujma) penisa), muškarci su jednako privučeni i pubertetskim i ranim adolescenticama (Jones, 1996., Quinsey & Lalumiere 1995., Quinsey at al. 1993.). Ova teorija također predviđa objašnjenje razlika u privlačnosti žena iste dobi i sa sličnim indikatorima. Iako sitne razlike u indikatorima plodnosti ne predviđaju nikakvu značajnu razliku u razini trenutne plodnosti, istraživanja (Manning, Scutt, Whitehouse & Leinster, 1997.; Moller, Soller & Thornhill, 1995.) su pokazala da predviđaju značajnu razliku u RV-u (rezidualnoj reproduktivnoj vrijednosti). Žene s relativno simetričnijim grudima, kontrolirano za dob, imale su više djece. Čekaj, što to čujem? Muškarci zapravo preferiraju žene mlađe od maksimalno plodnih?* Muškarci zapravo preferiraju 18-godišnjakinje? Muškarci imaju najsnažnije erekcije kada su u pitanju cure od 15-19 godina, legalne posljedice, uvjeravanja i zabrane neka idu kvragu? Ooooops! Mislim da ću jednostavno podijeliti onu slavnu sliku:  Muškarac koji oplodi 18-godišnju curu čiji je RV jedva dotaknut i stvori s njom još troje djece tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 20 godina ima veći genetski utjecaj od muškarca koji oplodi maksimalno plodnu 28 godišnjakinju i stvori s njom još jedno dijete tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 10 godina. Evo još nekih mogućih objašnjenja zašto je muškarcu dočepati se ženinog maksimalnog RV-a korisno za njegovo zadovoljstvo i/ili nastavak vrste: a) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu da je djevica i stoga garantirano svoje potomstvo b) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima manju šansu zaraziti se spolno prenosivom bolešću c) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu trajno se povezati s njom prije nego predug boravak na alfa vrtuljku uništi njenu osobnost Uživat ću u vrućim suzama onih koji će se zgroziti nad ovom biološkom istinom i otići plakati na svoje blogove o nehumanosti i površnosti muških svinja koje je patrijarhalna kultura prisilila na ignoriranje "magnetičnih" i "iskusnih" dama "na vrhuncu svoje seksualnosti". * = pretpostavljajući da muškarac planira dugoročnu strategiju parenja, tj. ostati s tom mladom ženom (ili je barem držati u svom haremu) dugo vremena. Ironično, to samo objašnjava zašto mnogi muškarci s opcijama na starije žene gledaju isključivo kao na materijal "za napumpaj i ostavi": ne isplati se dugo ostati na istrošenom izvoru RV-a, a kamoli ulagati u njega. Sorry. p.s. zašto jedino homoseksualcima prolazi opravdanje "rođeni smo takvi"? Osjećam se diskriminirano. Oznake: plodnost, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera, znanost |
- 15:09 - Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.01.2013.
Muškosfera treba bolje protivnike
Postoje razni dijelovi evolucijske psihologije, igre i muškosfere* koji spadaju u mišljenja i preferencije, s kojima se svako može i ne mora složiti. Recimo, "bi li se muškarci trebali ženiti" ovisi o vašem gledištu i moguće se ne složiti, jer svatko na svoj način ocjenjuje objektivne parametre s kojima se suočavamo. S druge strane, postoje i oni apsolutni, objektivno dokazivi dijelovi, kod kojih se samo može uložiti pokoja primjedba na metodologiju, način mjerenja neke pojave ili uzorak za prikupljanje podataka. Na ovom blogu se tako nešto još nije dogodilo, no bez brige - zato imamo svjetske medije koji će nam jednom zauvijek pokazati gdje leže pogreške evolucijske psihologije u članku naslovljenom "Darwin je bio krivu". Evolucijski psiholozi koji proučavaju parenje i vezano ponašanje često počnu tako da postave hipotezu o tome kako se moderni ljudi pare: recimo, da muškarci više misle o seksu nego žene. Zatim pronađu dokaze - iz studija, statistika i anketa - koji podržavaju tu hipotezu. Naposljetku, i ovdje se događa "skok", konstruiraju evolucijsku teoriju koja bi mogla objasniti zašto muškarci više misle o seksu nego žene, koju adaptacijsku svrhu je to nekada imalo, i zašto smo danas zaglavljeni s njenim posljedicama. U novije vrijeme, nova kohorta znanstvenika je izazvala samo postojanje spolnih razlika u seksualnom ponašanju koje su darvinisti posljednjih 40 godina pokušavali objasniti i opravdati evolucijom. Naravno, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći kako su se ljudi ponašali ili što su mislili u to doba, a još manje zašto je bilo tako. Ipak, nešto se zabavno događa kada društveni znanstvenici tvrde da ne određeno ponašanje ukorijenjeno u našoj evolucijskoj prošlosti. Pretpostavke o tom ponašanju dobivaju nepromijenjivost fizičke osobine - postaju biološki stvarne isto kao i postojanje palca ili ejakulacije. Koji dio "složene interakcije velikog broja faktora" nije jasan ovim ljudima? Nitko ne tvrdi da Coolidgeov efekt prisiljava muškarce na varanje ili da je ženska hipergamija toliko jaka da svi živimo u celibatu dok rock zvijezde uživaju u 99% seksa na planetu. Govorimo o trendovima, ne o apsolutnim zakonima kao što je E = mc2! Nadalje, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći zašto je nešto evoluiralo. Pisac ovog članka bi morao shvatiti da nikada nećemo biti 100% sigurni za biološki razlog postojanja predselekcije isto kao ni zašto su kitovi sisavci. Nismo bili tamo, tako da naravno da ne znamo s apsolutnom sigurnošću, već samo "prilično dobrom" i konzistentnom s drugim teorijama o izlasku stvorenja iz oceana i natrag. Jako važno! Postoje i druge metrike po kojima se određuje istinitost nečega u prošlosti, od čega su najvažniji logika, poklapanje, stalnost, broj različitih izvora, manjak dokaza koji bi to negirali, i tko zna što sve još ne. Sada kada su riješeni "slamnati ljudi" koje je autor postavio kao kritike evolucijske psihologije, uhvatimo se najvažnijega: nova kohorta znanstvenika koja sada ruši temelje evolucijske psihologije građene još od kada je Charles Darwin u "Postanku čovjeka i selekciji u odnosu na spol" iznio neke dokaze za to da je, kroz natjecanje za partnerice i resurse, evolucija potakla mušku inventivnost i sklonost riziku naspram ženske nježnosti. Tvrdnja da je on iznio takvu teoriju samo zato što je tako trenutno bilo oko njega je besmislena jer je uvijek bilo tako, i to gotovo svugdje u povijesti planeta. Osim izoliranog naroda Mosuo u planinama u Kini, nema niti jedne ljudske civilizacije koja u osnovi ne odgovara tim pretpostavkama. I to ne treba nagađati, dobro je poznato. No uglavnom, dokazi. Da vidimo što autor nudi kao negaciju činjenica koje je ustvrdila evolucijska psihologija. Prvo referencira poznato istraživanje o upadima iz 1989., kojim je utvrđeno ono što su već znali svi koji su živjeli u stvarnom svijetu makar nekoliko dana: da su žene nesklone seksu "samo zato da se seksamo", te je stoga samo 0-3% žena prihvatilo "apokaliptični upad" poziv na posjet strančevom stanu i seks naspram 70% muškaraca. Da, to je razlika od najmanje 20 puta, iz koje je zaključeno da je to logična manifestacija činjenice da ženama nije u interesu seksati se baš s bilo kim. Vjerojatno postoji 1% šanse da je pravi razlog nešto drugo, a ne evolucija (i kod nas i kod još milijun drugih sisavaca), ali pogledajmo što autor iznosi kao negaciju zaključka iz te studije: Gđica. Conley smatra da je metodologija istraživanja iz 1989. manje nego idealna. "Nitko ti zapravo ne pristupi iz vedra neba i pita te 'hoćeš li se seksati sa mnom'?" (nisam baš toliko siguran u to ali dobro, op.prev.) "Potreban je kontekst. Ako pitaš ljude što bi učinili u specifičnoj situaciji (kako to nije bila specifična situacija, tako ti svega? op.prev.), to je mnogo pouzdaniji način dobivanja odgovora. U njenoj studiji, kada su muškarci i žene razmatrali ponude za neobavezni seks of slavnih ljudi, ili od prijatelja za koje im je rečeno da su dobri u krevetu, razlika između spolova u zainteresiranosti za neobavezni seks se spustila na gotovo nulu. Bože, pa ja ću početi lupati glavom u zid. Zar činjenica da ženama moraš ponuditi garanciju da im je partner George Clooney ili da je bog u krevetu i dolazi s diskretnom preporukom od prijatelja da bi se imalo zainteresirale za neobavezni seks znači da su zainteresirane same po sebi? Ovo je toliko strahovito glup zaključak da sam jednostavno morao pauzirati serijal postova o braku kako bih se pozabavio njime. Nadam se da je autor zadovoljan. I da, osim toga je potvrđeno da muškarce moć i novac baš i ne napaljuju, budući da im je postotak ostao isti kao i prije, a za to koliko je žena dobra u krevetu ih isto većinom boli neka stvar naspram drugih, važnijih varijabli. Barem neka korist od cijelog ovog cirkusa.  Ali čekajte, ima još: 2009. godine, još jedna od dugo-pretpostavljanih spolnih razlika u parenju - da su žene izbirljivije od muškaraca - također je došla pod opsadu. U speed datingu, kao i u životu, društvena norma upućuje žene (naprotiv, uvijek govorim kada bi žene malo iskoristile emancipaciju i prišle nekom dobroćudnom Beta tipu koji je previše sramežljiv za prvi korak, op.prev.) da sjede i čekaju da im netko priđe, dok muškarci mijenjaju stolove. Ali u jednoj studiji ponašanja na speed-dating događajima, psiholozi Eli J. Finkel i Paul W. Eastwick su obrnuli ulogu "rotatora". Muškarci su ostajali sjediti, a žene su se mijenjale. Manipulirajući ovaj dio skripte za ponašanje spolova, istraživači su otkrili da su žene postale manje selektivne - ponašale su se više kao tipični muškarci - dok su muškarci postali više selektivni i ponašali se kao tipične žene. Sam čin prilaženja potencijalnom romantičnom partneru, zaključili su, doveo je do boljeg dojma o osobi kojoj se prilazilo. Brzo, zovite policiju! Uklanjanje žena s umjetnih izvora samopouzdanja vraća njihove standarde više u normalu, isto kao što radi i dvostruki kompliment? Pa tko bi to rekao? Kada se razmotri ova nova saznjanja, neke postavke darvinizma postaju sumnjive. Hoće li darvinisti ponovno razmotriti teoriju da je naše ponašanje prilikom parenja manje urođeno nego što se to smatra? Vjerojatno ne. U članku koji je odgovarao na naše studije od prošle godine, Mr. Schmitt, jedan od vodećih glasova među darvinistima, nije predao ni centimetar bojnog polja. U vezi istraživanja gđice. Conley, da su žene jednako sklone neobaveznom seksu ako se radi o celebrityu, postavio je argument da je to "rezultat ženske (ali ne i muške) kratkoročne strategije za stjecanje dobrih gena od tjelesno privlačnih kratkoročnih partnera. Kada je aktivirana ženska kratkoročna strategija parenja (recimo, privremeno zbog ovulacije, ili kronično zbog odnosa spolova naklonjenog ženama) (ili ovome, tzv. "strategija dvostrukog parenja", op.prev.), čini se da žene izražavaju relativno fokusiranu želju za genetskim obilježjima "seksi muškaraca" koja bi biološki koristile ženama u toj situaciji." Drugim riječima: ništa novo, sve je to evolucija. I što je tu čudno? Da ponovimo: autor ima istraživanje koje potvrđuje tezu koju pokušava oboriti, pokaže je poborniku teze, zgraža se kako ovaj ne smatra da je to dobar argument. I time završavamo do sada najjaču negaciju nekih postavki ovog bloga koju sam ikada vidio (to nešto govori o onome s čime se inače susrećem). Jedini dobar dio članka je opće upozorenje koje se odnosi na sve filozofske i znanstvene discipline na svijetu: Možda ovi fenomeni i postoje. Možda muškarci stvarno, ukupno gledano, imaju veću sklonost kratkoročnom parenju. Ali s obzirom na nova istraživanja, rigidno oslanjanje na evolucija kao objašnjenje riskira podizanje ograničene smjernice u teološki status - što je način razmišljanja koji bi znanstvenici trebali prezirati. Počevši od... khm... feminističkog inzistiranja da danas u zapadnom svijetu postoji patrijarhija, ili da je spol društvena konstrukcija? Čak i kada bi nekim ludim slučajem ispalo da je sve ovo istina, i da je cijela evolucijska psihologija u potpunosti neutemeljena (a i dalje su svi dokazi na njenoj strani), zaključak bi bio još gori. Ako bi se otkrilo da su žene uistinu jednako promiskuitetne kao muškarci, jednako otvorene za mogućnost neobaveznog seksa i varanja, ili čak i više od muškaraca, te da je to zato što one tako izabiru, a ne zato što im je u genima - ne bi li to samo po sebi zastrašujuća osuda onoga u što se dobar dio zapadnih žena pretvorio? Umjesto da, kao trenutno na ovom blogu, polazimo od pretpostavke da su "neke ženske genetske sklonosti neprikladne za civilizaciju, pa stoga žene trebaju imati kontrolu nad njima" (što jednako vrijedi i za muškarce što se tiče bioloških nagona za silovanjem ili nasiljem), polazili bismo od pretpostavke da to nije genetski nego u potpunosti svojevoljno. To bi učinilo svo klanje koje se odvija na modernom seksualnom tržištu namjernim. Već i sama pomisao na tako nešto je previše užasna. * = evolucijska psihologija je znanstvena disciplina, darvinizam je filozofija temeljena na evoluciji općenito (ne samo psihologiji), igra je teorija i praktična vještina temeljena na evolucijskoj psihologiji, a muškosfera je širi pojam za sve tekstove koji se bave navedenim pojmovima i reakcijama muškaraca na njih. Ta četiri pojma se često preklapaju, ali nipošto nisu univerzalno jednaki, niti se nužno slažu. Oznake: teorija seksualnog tržišta, spol, znanost, istraživanje, evolucijska psihologija, muškosfera |
- 17:35 - Komentari (46) - Isprintaj - #
utorak, 27.03.2012.
Odabir partnera (Arhiva)
- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.12.2011.
Žene kao seksualni objekti
|
Prije par mjeseci, moj post "Jesi li Alfa? (Test za ŽENE)" je podigao prilično prašine. Nije bilo nimalo čudno: po njemu je ženska vrijednost na seksualnom tržištu bila sastavljena od sljedećeg: 20% mladost 30% ljepota tijela 25% ljepota lica 25% karakter i osobnost 0% edukacija i duhovnost 0% prihodi i financije 0% društveni status i postignuća 0% majčinstvo, odgajateljstvo i obitelj  Najvažniji faktor ženske vrijednosti. Sorry. Nije li ovako karakterizirati žene bezdušno? Nitko se ne slaže više od mene: to je je**no okrutno! Žalosti me da su se stvari svele na to. Ironično, iako žene nisu nikada u povijesti imale više moći i izbora, neke stvari su postale puno teže nego u prošlosti. No vlak je otišao i vjerojatno se neće nikada više vratiti. Možemo samo gledati u posljednji vagon kako zamiče u maglu i razmišljati o tome zašto je donjih pet faktora tako potonulo. "Prekrasna je, ali nema baš dobru edukaciju" mi nikada ne bi palo na pamet. Vidim ženu na ulici, u klubu, na faksovima i putovanjima. Edukacija kod žena nikada nije bila previše značajna - u najboljem slučaju razlika između nikakvog i gospodskog odgoja je bila razlika između nepismenosti i pismenosti, ali taj mali dio je mogao učiniti značajnu razliku u tome za kakvog će muškarca poći. Isto se detaljnije opisuje u mnoštvu starijih knjiga, od Dostojevskoga pa još mnogo dalje u povijest. Duhovnost, nekada značajna (unatoč biblijskom poimanju žena kao "grešnog spola"), također je otišla nizbrdo. U prošlosti je bilo prilično rašireno vjerovanje o moralnoj superiornosti žena, no danas nitko zdravog razuma više ne može reći da je jedan spol inherentno moralniji, čistiji ili bolji od drugog. Prihodi i financije: žene nikada prije nisu imale ikakve značajne prihode, iako je dio postojao, no bio "zaključan" u obitelji. Svi znamo priču o "onoj koju nitko neće jer nema miraz". Danas, kada žene imaju svoje prihode, to bi trebao biti značajan plus, kada bi se očekivalo da se brinu o muškarcima, financijski im pomažu i uzdržavaju ih. Nažalost, to nije slučaj, dapače neproporcionalno je obrnuto. Stoga su ženske financije i dalje beznačajan faktor i takve će ostati dok god muškarac kao dominantni zaštitnik bude društveno očekivana, zakonski regulirana i čak genetski poželjna osobina.  Nikada se ne može imati toliko novca da se ne očekuje ovo. Društveni status i postignuća su, isto kao i edukacija, nešto što su žene nedavno stekle, no što se kosi ne toliko s muškim ukusima koliko sa sveprisutnom njenom potrebom za dominantnosti partnera. Logika ide, ako žene privlače moćni muškarci, zašto ne bi bilo i obrnuto? Ali do toga je dugačak put i uopće nije sigurno da će ljudska rasa ikada stići tamo. U najgoru ruku, inzistiranje na tome kako je ženski status nešto privlačno (naspram nreutralnog) će ostaviti mnoge u prašini. Majčinstvo, odgajateljstvo i obitelj su ono što je bilo najgore pogođeno. Žene će uvijek imati neku vrijednost u ovom području, barem dok se ne učini poptuno dostupnom prodaja jajašaca ili kloniranje matičnih stanica. No prošli su dani kada je bilo sasvim normalno da muškarac odabere partnericu po očekivanjima kakva će biti majka, a ne po izgledu. Pojednostavljeno rečeno, ukupni izgled bi u prošlosti nosio možda tek 20%, te bi bio zanemariv u odnosu na "trivijalne" stvari kao što su hoće li žena obavljati kućanske poslove ('kućanica' se ne računa u BDP no, po tržišnoj vrijednosti svega što napravi, vrijedi jako puno). Nažalost sigurnost podizanja djece i stabilne obitelji više nije sigurnost, već je prilična kocka. Prilika za predomišljanje ima toliko da je vrijednost i ove kategorije drastično opala. Naposljetku, nitko to ne utjelovljuje bolje od "želim djecu, možda, ali ne prije 30-e i samo pod nekim mojim specifičnim uvjetima, a možda se i predomislim poslije" stava koji se često doima kao nešto najprirodnije i najraširenije na svijetu. Za sve ovo nitko nije kriv kao pojedinac. Stvari su se jednostavno promijenile i to je to. Nijedna žena se ne bi morala udati, ne bi morala imati djecu i raditi kućanske poslove, trebala bi se zabavljati i trebala bi sama odlučivati što će sa svojim životom, to će se složiti svatko normalan. No kada to oduzmemo što nam onda ostaje? Ostaje, pogodili ste, izgled. Ako usporedimo odnos "snaga", činjenicu da se ženska seksualna vrijednost svela na izgled (70%), a muška na šarm (Igru) (50%), razlika među spolovima postaje gotovo... beznačajna. Žene, htjele ste slobodu. Jedite slobodu. Oznake: žene, sociologija, teorija seksualnog tržišta, ljepota, inteligencija |
- 08:14 - Komentari (25) - Isprintaj - #
petak, 25.11.2011.
Upoznajte Beta muškarce
|
Primjećujem da moji postovi često izazivaju zbunjenost oko toga što je zapravo Alfa, a što su Beta i Omega. Većini, izgleda, Alfa predstavlja isključivo degutantnog mega-jebača tipa Putin ili Miki, Beta predstavlja seksualno frustriranog djevca koji jednostavno nije dovoljno dobar za ženske kriterije, a Omega predstavlja totalnog Frankensteina, deformirano čudovište koje izlazi samo noću i izaziva odbojnost na prvi pogled. Naravno, takva klasifikacija bi obuhvatila samo nekih 5% svjetske populacije, što jednostavno ne bi imalo smisla. Podijelimo stvari ovako:  * = ili trajna monogamija s neiskorištenom mogućnošću tog broja - stvarnom mogućnošću, ne kiselim grožđem "mogao sam da sam htio". ** = kockica rezultata za Višeg Betu trebala bi glasiti "ispodprosječna šansa razvoda". Viši Bete zbog svojih solidnih temelja rijetko doživljavaju prekide i razvode, iako ih isti zbog svoje neočekivanosti mogu protresti do temelja. Također, uzmimo u obzir da ovo nisu jasne kategorije, već neka vrsta krivulje - Alfa muškarci na vrhu direktno i indirektno monopoliziraju ogroman broj kvalitetnih žena, dok se jednako ogroman broj Omega i Nižih Beti trudi oko najnepoželjnijih žena, jedinih s kojima imaju ikakve šanse. I za svih koji će se naći s primjerom kako znaju nekoga tko ne spada u nijednu ili spada u više kategorija: a) ovo nije sveobuhvatno sociološko istraživanje, već zabavno nagađanje, i b) bazirano je na prosjecima, a svaki prosjek ima iznimke. I konačno, muška seksualna privlačnost nije okrutno ograničena na isti način kao ženska, stoga postoji puno prostora za promjene. Naprotiv, Beta je najširi pojam od svih. Ono što ja tipično podrazumijevam pod Betom je prosječan muškarac, koji je na papiru sve ono što žene kažu da žele, ali u stvarnosti često "životari" i frustiran je neuspjehom i nepouzdanošću u ljubavnom životu. Engleski naziv za ovo je u pravilu AFC - Average Frustrated Chump. Recimo, nekakav čovjek u ranim tridesetim, prosječnog izgleda, s ok ali ne bogatim zanimanjem i financijama, dobrog karaktera i lojalan, ali iz nekog "nepoznatog razloga" većinom sam ili u ne baš sretnome braku. Obilježja Bete: - prihvaća višestruko više sranja od bilo koje pojedine žene nego ona od njega - pronalazak partnerice je za njega slučajan događaj izvan njegove kontrole - ima jedno ili više od sljedećeg: Jednoitis, idolizacija, očaj, manjak kontrole, strah od prilaska, sramežljivost, rezignacija, kiselo grožđe, pogrešni stavovi o tome što privlači žene - ima nepostojeću ili slabašnu igru, ili anti-igru EDIT: Propuh u glavi ima dodatnu i lijepo napisanu analizu s druge strane Oznake: teorija seksualnog tržišta, alfa, beta, omega, Test |
- 14:58 - Komentari (21) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.10.2011.
Faks (ni)je seksualni raj
Unatoč jednakosti uvjeta studiranja, i činjenici da žene stječu oko 60% fakultetskih diploma u SAD-u (i RH), žene su i dalje žrtve zle patriarhije i muškaraca koji ih ponižavaju zato što su uspješnije od njih.Huh? Na većini sveučilišta je odnos muških i ženskih studenata nešto slabiji od 50/50. Za sami broj studenata nemam točne podatke, ali rekao bi da je razlika mala, ne više od 45/55 (zato što nešto više muških odmah ode na tržište rada, emigrira, napusti faks, etc.). Na nekim sveučilištima je ekstremnije veći broj žena, recimo onome u Zadru, koje ima mnogo tradicionalno ženskih studija kao što su jezici, knjižničarstvo i edukacija, a nijedan tehnički faks gdje bi se očekivala muška većina (iako se i na takvim faksovima odnos pomalo smanjuje). No kakve ovo ima veze s represijom? Još jedna djevojačka večer, ne njihovim izborom. Poslije ponoći, na kišnu noć prošlog tjedna, velika grupa studentica se ugurala u kut mračnog bara u podrumu. Obasjane neonskim svjetlom, prolijevale su pivo iz vrčeva, razmjenjivale šale i pjevale. Kao noć vani, postojalo je sve - osim momaka. "Ovo je tako tipično, skoro svaku noć," rekla je Kate Andrew, apsolventica. Iskustvo ih je počelo umarati: obuku uske topiće, srede frizuru i šminku i sve to, samo da bi se gledale, "jer jednostavno nema muških". U smislu akademskog napretka, ovo uopće nisu loše vijesti za žene - nazdravimo ženskom napredovanju. I žene su naravno na faksu zato da bi dobile diplomu, ne zato što traže partnera. Ali okružene s toliko drugih uspješnih žena, često im je puno teže pronaći nekoga za spoj u petak uvečer. Reportaža sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, gdje je oko 60% studenata ženskog spola, opisuje probleme koji nastaju s neuravnoteženošću spolova. E sad, iako se s tim novinama slažem većinu vremena, zbog ovako blesavog tumačenja problema bi ih mogao prozvati New Beta Times. Pogledajmo: "Žene na kampusima s neravnotežom spolova plaćaju društvenu cijenu za uspjeh i, na neki način, viktimiziraju ih muškarci točno zato što su uspješnije od njih," rekao je prof. Campbell. Brzo, neka netko zove policiju! Unatoč pogrešnim temeljima, ovo je vrlo zanimljiv članak u smislu društvene dinamike, te kao uvid u razmišljanje vjerojatno najpoželjnije ženske skupine, one za koje se Igra interesira. Što se događa kada se drastično promijeni odnos muškaraca i žena? Za višak muškaraca je lako predvidjeti posljedice, kako vidimo u uvali Zrće. No što kada postoji manjak muškaraca? Ako ste mislili da će odgovor biti "svi momci na kampusu imaju curu, a trećina cura ostaje sama", prevarili ste se.  Charlie Sheen šalje pozdrave Ne treba ni reći, ovo stavlja momke u poziciju da igraju koliko žele, tako da čak i oni koji su voljni za ikakvo vezivanje dolaze sa zapetljanom ljubavnom prošlošću. Rachel Sasser, apsolventica povijesti, rekla je da prije nego su ona i njen momak počeli hodati, "bio je s barem pet mojih poznanica - za koje znam." Još gore, cure se osjećaju pod pritiskom da idu dalje nego što im je ugodno, da zaključe stvar. A za muško varanje, "Cure to toleriraju zato što moraju," rekla je Emily Kennard, studentica 3. godine. "Ako ne toleriraš, nemaš momka." (Gđica. Kennard je ipak nadodala da osobno ne tolerira varanje) Užas! Ovo je za ženu nekakva situacija u kojoj je što god napravila na gubitku. Ili je sama ili trpi varanje. Gdje su normalni momci? U takvim okolnostima, vjerojatno čak ni patentirana obrana od kretena - odlaganje seksa - ne bi baš pomogla. A ona koja se prepusti, u nadi da će "uhvatiti" nekoga, si samo još više kopa rupu inflacijom svog broja. Pravedno ili ne, to bi moglo negativno utjecati na nju kada se prilike srede (ako se ikada srede). Ovo je velika nepravda bez lakog izlaza... ... na prvi pogled: Jayne Dallas, apsolventica na marketingu, gunđala je kako je populacija muških studenata čak i manja kada je se gleda kao stvarnu skupinu dostupnu za hodanje. "Od tih 40 posto [muških studenata na kampusu], možda ih je 20 posto koje bi uopće razmatrale, a od tih 20, 10 su zauzeti, tako da se sve cure bore za preostalih 10%," rekla je. Uistinu, mnogo je Mr. Usamljenih na kampusu. "Iako postoji ta ogromna razlika između spolova, to i dalje ne mijenja činjenicu da se momci muvaju uokolo i jadikuju nad svojim samačkim statusom," rekao je Patrick Hooper, apsolvent. Čekajte, gdje smo ovo već vidjeli? Ah, da. Zanemarimo na trenutak lošu matematiku (tražene riječi su bile da je 40 od 100 studenata muško, a samo je 50% tih muških studenata vrijedno razmatranja, a od tih vrijednih razmatranja je 50% njih zauzeto, a 50% su predmet borbe, što bi dovelo do realnog omjera (kad izuzmemo zauzete žene i sl.) od otprilike 4 žene na jednog muškarca). Bit je u tome da u današnjim uvjetima, činjenica da postoji višak žena neće dovesti do nekakvog obilja za prosječne muškarce, a što bi se razumno očekivalo. Naprotiv, oni će ostati gdje jesu, dok će Alfe biti ti koji žive poput sultana sa svojim haremima.  Svakako, možda će jedan mali dio uspjeti zgrabiti ljepšu curu nego što bi inače uspjeli, i par posto će naići na topliji prijem ako se odvaže na upad. Ali za većinu, test "imaš-li-ono-nešto" ostaje nepremostiva barijera. Ne vjerujem da bi tih 50% otpisanih pomoglo ni da je odnos 35/65: ženska hipergamija (težnja za partnerom maksimalne kvalitete) je jednostavno tu, i tu ostaje. Možda s 20/80... U obranu ženskog odabira, ne pomaže ni to što su cure u toj dobi na vrhuncu svoje moći, a mnogi momci tek trebaju izgraditi privlačne muške osobine, kao iskustvo, šarm, novac, moć i ostalo što (dijelom) dolazi s godinama. Njihov relativni odnos seksualne vrijednosti je kao odnos vojne snage indijanaca koji jurišaju na mitraljeze. Bilo kako bilo, seksualni nagon se ne može silovati da Betu učini privlačnim, i nikakvo posramljivanje žena zašto ne padaju na prosječne dobrodušne momke neće to promijeniti. Staro pravilo iz "5 minuta Alfe je vrijedno 5 godina Bete" opet izranja poput leša koji je neugodno odlučio isplutati ravno pred šerifom. Ignissovo pravilo #7: Za sve veći broj žena, biti sama ili u bilo kakvoj vezi s Alfom je prihvatljivija sudbina nego biti s Betom. To vodi do ovakvih katastrofa na seksualnom tržištu. Ako se pitate koliko je "odjeba" u korist "sexy tipova" potrebno prosječnom momku da jednostavno kaže "je**š to" i napusti tržište, broj je uznemirujuće mali. To dodatno pogoršava odnos. E sad, naravno da se neće sve žene povoditi za takvim nagonima, i nekima će "normalni" kriteriji i dalje biti važniji nego "ono nešto". Ali ja ne bih živio u nadi. Na kampusima u velikim gradovima, žene imaju više opcija. "Do 2. godine, dobila sam dojam da nema nikoga na ovom faksu s kim bi mogla hodati," rekla je Ashley Crisostomo, apsolventica sa Sveučilišta Fordham iz New Yorka, koje je 55% žensko. Većinom je bila sa starijim zaposlenim muškarcima iz grada. Ali u klasičnom studentskom gradu, društveni život je ograničen na bratstva, partije, lokalne barove i kafeterije. I muškarci na faksu - ni inače ne baš poznati po džentlmenstvu - mogu biti posebno nepristojni kada im brojke idu u korist. Žene ne žele ostati na cjedilu, tako da se natječu po muškim uvjetima. Puno je više neobaveznih susreta koji ne vode u ozbiljnije veze. Budući da žene u toj dobi općenito ipak žele "nešto više", one gube. Neke rado provode subotu navečer u knjižnici. A mnoge bi radije izašle s prijateljicama, nego hodale s grubijanom s faksa. Onih 50% otpisanih je, naravno, irelevantno. Iako su spomenute žene te koje svojevoljno biraju tipove za koje je očito da će ih varati, lakše je okarakterizirati suprotni spol kao "grubijane" nego se pogledati u ogledalo. Pouka: - Ako imaš Alfa kvalitete, studentski dani će biti bolji nego ikada prije. - Ako si Beta, sve je po starom. - Ako si žena, trebala bi ne misliti donjom glavom i drastično reorganizirati svoje kriterije. Oznake: teorija seksualnog tržišta, alfa, beta, hipergamija, priče sa seksualnog tržišta, društveni krug, odabir partnera |
- 10:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #
petak, 07.10.2011.
Kratka povijest Igre
|
U ponedjeljak sam obećao da ću malo pisati o tome kako je nastala cijela ova supkultura. Moderni igrači ne otkrivaju toplu vodu: uvijek su u povijesti postojali ljudi koji su se okruživali s neproporcionalno mnogo žena za svoje prilike. Odmah bi isključio iz te kalkulacije kraljeve, robovlasnike, sultane i moderne debile i celebritye poput Kim II-Sunga, a fokusirao se na onim uistinu zanimljivim ljudima: koji su kroz svoj karakter i spoznaje postali svojevrsni magneti. Nije to ništa novo: recimo, Aristofan u nekim svojim hipotetskim raspravama pokazuje zavidno poznavanje Igre i psihologije spolova općenito. No idemo malo modernije: prvi primjer je... Casanova. Većina ljudi poznaje Casanovu samo kao "nekog tamo zadovnika", ali njegova glavna značajka nije bila zavodništvo, već avanturizam i neviđena razina znanja i obrazovanja za svoje doba. Nakon djetinjstva ispunjenog nevoljama i zapuštenošću, diplomirao je pravo (iako je uvijek žalio što nije odabrao medicinu, koju je proučavao privatno) i stekao početni ugled tako što je spasio jednog venecijanskog plemića od moždanog udara. Dok su doktori tog doba prepisivali izvlačenje krvi i otrovna isparavanja žive (!!!) kao metode liječenja, izjavio je da preuzima potpunu odgovornost za pacijenta i prekrio ga hladnim oblozima. Time je stekao svoj prvi kapital, koji je poslije prokockao, s kojim se poslije podigao industriju svile pa bankrotirao, služio kao špijun, financijer, savjetnik, knjižničar, i naravno zavodnik, prepun uspona i padova, uvijek u bijegu i lovu na sljedeću priliku. Više o njegovom fascinantnom životu i avanturama možete pročitati u njegovoj autobiografiji koju je napisao svojih posljednjih godina, u dvorcu Duchovce (Dux) u Bohemiji, današnjoj Češkoj.   Giacomo Casanova: History of My Life, Vols. 1-2 Casanova je uz to prvi formalizirao dvostruki kompliment i vrijednost suzdržanosti, kao i još neke za koje trenutno nema mjesta. "Ako je žena lijepa, daj joj kompliment o njenom intelektu. Ako je pametna, daj joj kompliment o njenoj ljepoti." - Casanova, 18. st. "(Casanova) je bio zanimljiv čovjek, vrlo zabavan i oko kojega su se ljudi uvijek od srca smijali, no on sam se smijao vrlo rijetko." - Princ Charles de Ligne, 1784. Preletjet ćemo nekoliko stoljeća unaprijed jer će inače ovaj post postati predug. U međuvremenu je nastao ogromni razvoj znanosti, a među njima i psihologije, od kojih najradije spominjem Freuda, no naravno on je samo jedan od sile utjecajnih znanstvenika ranog i kasnog 20. stoljeća. Uz pojavu Darvinizma i Socijalnog Darvinizma, nastala je teoretska osnova za igrače.   Ako je psihologija teoretski temelj igrača, feminizam je praktični temelj. Ironično, ne? S razvojem feminizma u 20. stoljeću, najviše poslije II. sv. rata, srušena je ključna barijera za postanak igrača: društveni moral. Ogromna sloboda eksperimentiranja kod oba spola i manjak posljedica doveli su ne toliko do ukupno više seksa koliko do masivne redistribucije seksa, i s time piramide u kojoj, jednako kao što nije čudno vidjeti managera koji zarađuje 100 puta više od radnika koji jedva preživljavaju, nije čudno ni vidjeti popularnog Alfa tipa koji monopolizira više žena nego 100 prosječnih, Beta tipova sve više istisnutih na margine i u nesigurnost. Naravno, čovječanstvo je poput mase koja ključa u loncu i miješa se. Nije prošlo dugo prije nego su i drugi odlučili uskočiti u vlak seksualne slobode, i proučavati što ti "prirodni igrači" zapravo rade. Isprva neformalno, a zatim sve više i u pravim znanstvenim istraživanjima, počelo je prikupljanje informacija. Prvi pokušaji su bili neizbježno nespretni: Ross Jeffries, koji se smatra "praocem Igre", napisao je komično brdo savjeta vezanih za hipnozu i neuro-lingvističko programiranje koje je nazvao "Brzo zavođenje". Ne vidim kako bi njegovi savjeti mogli zapravo raditi osim placebo efekta, ali postavio je prvi teoretski okvir za Igru, i prvi naziv za igrača: "PUA" (Pick up artist)   Negdje u to doba je osnovana i prva grupa na internetu, nazvana alt.seduction.fast, gdje su zainteresirani objavljivali svoje izvještaje, istraživanja i teorije. Malo pomalo, tamo se skupio ogromni repozitorij znanja, iako iskreno rečeno, zakopan pod brdom nevažnih informacija. Jučer sam spominjao "zavodnike s tipkovnice", i to je nažalost dobar opis za većinu sudionika: više zadovoljstva dobivaju od hvaljenja time kako su dobili neku ženu nego samim time što jesu i opisom toga što su napravili, a sve kako bi stekli društveni ugled na forumu. Zbog toga sam oko te grupe podvojen, unatoč briljantnim uradcima tipa "Maniac High's Pickup Guide". Tipična rečenica kakvu bi čovjek tamo mogao čuti je "Wnt sarging tdy, open 12 HB 8s and 15 HB7s, 3 #-closes. 1 KISS but stopped by LMR". Takav nerdfest mi se čini nepotreban i štetan, isto kao i bedasti naziv "PUA" (Pick up artist) ili mPUA (Master pick up artist - ajme meni..) i organizacija tih umjetnika zavođenja u vlastite jazbine (lairs) koje se međusobno nadmeću. Po meni je to prodavanje magle i više marketing nego Igra. No koliko god se ja volio šaliti s prvim zajednicama igrača, treba im odati priznanje za širenje informacija. Za nekoga tko je prije htio naučiti nešto o ovom području, nije bilo apsolutno nikakvog sredstva osim hrpe "samo budi svoj" beskorisnih savjeta. Sve je to promijenio... Mystery, aka Erik von Markovik Horvat (da, Horvat), koji je lijepo i sistematično opisao modenu Igru, s jasnom terminologijom i materijalom. Nažalost, u tome je i on malo pretjerao: iako fascinantna, njegova knjiga uključuje mnogo čudnog žargona navedenog gore, no fundamentalne stvari su sasvim istinite i čine dobar uvod u Igru za nekog zainteresiranog.   The Mystery Method: How to Get Beautiful Women Into Bed Ipak, postoji kvaka:  Mystery, iako vjerojatno najpoznatiji "Igrač" na svijetu, je specijaliziran za Igru u barovima i diskoima, i također za prilaženje velikim grupama, nečemu što ja nikada ne preporučam. Njegov stil savršeno odgovara takvim mjestima zato što je po profesiji iluzionist i komičar, no za prosječnog muškarca mislim da je bolje zadržati se na malim upadima. Neil Strauss, nekada novinar New York Timesa, upoznao je Mysterya kada je poslan da istraži "igračku subkulturu" i svoje doživljaje i put od AFC-a (average frustrated chump - prosječni frustrirani momak) do igrača velikog kalibra opisuje u sljedećoj knjizi koja, iako vrlo zabavna i edukativna, opet pati od fokusa na diskoe i barove.   The Game: Penetrating the Secret Society of Pickup Artists No nije to bitno, Igra ima nešto za svakoga. Kao... RooshV. Roosh, amerikanac turskog podrijetla, koji ima svoj odličan blog (ne samo o Igri, već i o putovanjima), odrekao se blesavog žargona i piše kao i ja, na način razumljiv i primjenjiv običnom čovjeku. Inspirativan je i spominje ne samo Igru, već i putovanja i životni stil (napustio je svoj posao biokemičara da bi proveo godine putjući low-budget u Južnoj Americi i Europi). Upozoravam da je Roosh često oštriji od mene, tako da ako mislite da biste mogli biti uvrijeđeni, nemojte čitati - tko voli nek' izvoli. Osim zato što je inspirativan i sviđa mi se njegov stil, Roosha spominjem zato što je napisao dobar priručnik zavođenja upotrebljiv i najvećem početniku, koji se bavi isključivo metodama i linijama koje možete zamisliti baš svakoga da izgovara. Ako bi ijednu knjigu preporučio nekome koga zanima ovo područje, to bi definitivno bila njegova. Osim toga, napisao je i jedan zanimljivi i inspirativan putopis o Južnoj Americi.       Ovi koje sam naveo su kao vrh sante leda koja čini današnju subkulturu igrača. Postoje tisuće i tisuće blogera, pisaca i instruktora, nijednog od kojih ne bih direktno preporučio, pogotovo kad se radi o "seminarima" koji se naplaćuju stotine eura (!!!). No navest ću još nekoliko blogera koje volim čitati. Athol Kay piše blog Married Man Sex Life, namijenjen Igri u braku - i.e. rješavanju problema, održavanju strasti i sličnome. Nisam nikada bio oženjen pa ne mogu reći da sam testirao sve što kaže, ali mnogo toga je sasvim upotrebljivo u bilo kojoj vezi, a njegov stil je vrlo topao, humorističan i inspirativan:   Heartiste, poznat i po svojim starim nazivima Citizen Renegade, Chateau i Roissy, piše o Igri, politici, upadima, vezama, čemu god. Njegov stil je vrlo zanimljiv i edukativan ali ekstreman (mnogo mnogo oštriji od mog) i često uvredljiv, zato ako ćete ga čitati, nemojte reći da niste bili upozoreni. Arkady39 se na svojoj stranici PracticalHappiness bavi "soft" igrom, tj. nekim hibridom između "samo budi svoj" i igre o kojoj ja pišem. Njegov stil je vrlo prijateljski i lagan, više motivacijski nego tehnički, i čini zgodan početak. Piše isto kao i ja više za muškarce, no također i za žene. I naposljetku, Darlock analizira društvene i političke efekte feminizma, pogotovo na brak, bračni život i razvod. Njegov stil je više statistički, a manje ideološki, iako naravno i on često ima provokativne teme. Sutra ću biti previše zauzet, tako da novi post očekujte u nedjelju. Inače, ako koristite nekakav RSS reader, pridružite se na moj RSS feed kako bi dobivali obavijesti o novom članku čim je objavljen. Isto možete postići i praćenjem mog Twitter feeda, koji usput sadrži i manje novosti. UPDATE: Od kraja 2013., moj vlastiti uradak "Umijeće Igre" pridružio se ovim klasicima. Oznake: igra, knjige, umijeće igre, teorija seksualnog tržišta |
- 14:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 13.07.2011.
Uzaludnost online datinga
|
Traženje partnera online je danas popularna zanimacija i manje više društveno prihvaćeno. Može se dobro upoznati osobu prije izlaska, imate pristup ljudima kojima inače ne bi, pa kome se to ne bi sviđalo? Najčešći razlog za registraciju na online dating stranicu je "hajde probaj, ništa te ne košta" (osim u slučaju gramzljivih websiteova koji su sve češći, čak i nekada popularan servis "Iskrica"). Svako malo čujemo priče o parovima koji su se upoznali na internetu, vjenčali i žive sretno do danas i mislimo - zašto se to ne bi dogodilo i nama? Nažalost, online dating je često uzaludan napor, a kamoli ulaganje novca. Zašto? a) Velika većina ljudi jednostavno nije stvorena za pisanje. Da jest, nepismenost i dosada ne bi bili rašireni kroz društvo, čak i kroz novine koje bi trebale biti utvrde pismenosti. Činjenica je da prosječnom čovjeku ne leži pisanje pametnih poruka gdje će se predstaviti u najboljem svjetlu. Mnogo ljudi koji bi uživo bili barem malo simpatični nisu sposobni biti takvi u virtualnom svijetu - dapače, razgovor s njima podsjeća na vađenje zubi. b) Ekipa koja visi po online dating websiteovima je često (iako ne uvijek) manje privlačna od prosjeka jer sadrži mnogo onih koji u "stvarnom životu" nisu uspjeli pronaći nekoga. Da, postoji šansa da će tipični asocijalni nerd koji piše dobre poruke postati nečija simpatija, ali ona je astronomski mala. Vjerojatnije je da će propasti čim jednom stigne do telefona ili spoja. c) Odnos spolova je uvijek ekstremno nagnut prema manjku žena, najviše zbog toga što žene biraju i mnogo im je lakše naći partnera i u stvarnom svijetu. To vodi situacijama poput ove:  Što ne valja s tim da pretraga nalazi 99 000 ženskih profila (iako ih je preko 50% starije od 30 i stoga neće privući previše pozornosti)? Baš ništa, dok ne pogledamo drugu pretragu...  ... gdje pretraga nalazi 217 000 muških profila. Mogu se kladiti da će svi, bez obzira na dob, tražiti najpoželjnije žene u dobi 18-30 (koje čine manjinu) i zasipati ih porukama. Recimo, nekada ste mogli napraviti prosječan profil normalne žene od 22 godine i u sat vremena dobiti tisuće pregleda i preko 100 poruka. Stvaran odnos interesa neće biti samo 3:1, već bliže 20:1. Što nas vodi sljedećem: Žene zasute stotinama i tisućama poruka (najčešće bezveznim tipa "hej" ili, skoro jednako često, debilnim tipa "imaš kameru za cyb0rrsex?") ne mogu doći do normalnih muškaraca. Netko vrlo rijedak, tko pošalje razumnu, prijateljsku poruku koja komentira nešto u njenom profilu će se utopiti u blatu koje je okružuje i dobra je šansa da njegova poruka neće biti niti pročitana. Ali ako bude, barem će žena vidjeti da je on jedini normalan tip na cijeloj stranici? Zar ne? Ne. Zato što je pokazati interes online tako lako, svaka žena će online dobiti mnogo više interesa nego u stvarnom životu. Možda je prošlu večer izašla i nitko je nije niti pogledao, ali ovdje iznenada ima stotine poruka koje mole za upoznavanje, sex, razgovor, cybersex i što već! Osjećaj popularnosti je navodi na to da znatno podigne svoje kriterije jer, kvragu, žena koju žele tolike tisuće muškaraca sigurno zaslužuje nešto dobro. Ako bi u stvarnom životu vjerojatno dala šansu prosječnom muškarcu s prosječnim upadom, online je vjerojatnije da će ga otpisati. Onda, naravno, tu su i profili ovog kalibra:  Errrrrr... Unatoč ovome, bilo bi pogrešno reći da je online dating potpuno uzaludan. Imao sam nešto uspjeha, a održavati profil i povremeno poslati poruku nekoj koja se učini zanimljiva ne zahtijeva mnogo vremena. O tome kako napisati dobar profil se mogu napisati enciklopedije, tako da zasad samo malo savjeta: Žene: potrudite se ne dobiti živčani slom od svih glupih poruka koje ćete vjerojatno dobiti. Ako naiđete na nekog normalnog, zabavnog i pametnog ali da ne odgovara 100% vašim kriterijima (visina, težina, boja kose, primanja, što već...), dajte mu šansu jer ste tu upravo zato kako bi upoznale nekog drukčijeg. Muškarci: spammati svaki ženski profil porukom "hej" vas neće odvesti nikamo. Odaberite nekoliko profila koji vam se sviđaju i pošaljite normalnu poruku od paragraf-dva koja se osvrće na nešto što je napisala (ili ako nije, zadirukuje je zbog toga što se skriva). Vaš profil će biti podvrgnut mnogo strožim kriterijima nego ženski, zato se potrudite izdvojiti iz mase nečim pismenim i originalnim. Ako s nekim kliknete, pokušajte pomalo prebaciti interakciju u stvarni svijet kako ne biste postali samo "onaj krasan prijatelj s kojim se dopisujem". Sretno u džungli online datinga! Oznake: online dating, e, teorija seksualnog tržišta |
- 15:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 27.06.2011.
Beskonačno ljubakanje
Koliko godina je previše provesti u potrazi za partnerom? Glavni razlog današnje nestabilnosti i "ljubavnog stresa" leži u nepomirljivosti naših prastarih, bioloških nagona, i naglo promijenjene okoline. Većina ljudi bi se šokirala kada bi se našla u starom svijetu, gdje je bilo normalno da mlada djevojka od 13 godina ima prvo dijete, a nakon godine i pol sljedeće. Lovačka plemena u skrivenim kutcima svijeta i dalje žive tako. Budući da smo većinu postojanja proveli u takvim uvjetima, nije ni čudo da se naš mozak teško može prilagoditi na realnost u kojoj je normalno odgoditi dijete do 30-ih, nitko ne ovisi o nikome, a sljedeći partner je uvijek iza ugla. Posljedica te razlike je apsurdno dugačko vrijeme koje danas provodimo u ljubakanju. Ženska plodnost je postavljena tako da započne prvu generaciju negdje do srednjih dvadesetih. Rizik fetalnih problema ustrajno raste svaku sljedeću godinu, i ubrzava u 30-ima. Njena energija pomalo opada, u neskladu s naporom potrebnim za podizanje male djece. Spontana, intenzivna zaljubljenost koju je osjećala prema simpatijama u mlađim desetljećima, dio evolucijskog nagona za povezivanje partnera, slabi i ustupa mjesto planovima i spojevima koji podsjećaju na poslovni razgovor za ručkom. Strast podliježe gorčini iskustava. Muškarci su se također slabo prilagodili novom sistemu. Ne tako davno, potrošiti cijeli svoj život, društveni status, postignuća i imovinu na snubljenje jedne ili dvije žene je bila praksa. Prije kontracepcije i abortusa, oduzeti djevičanstvo je stupalo samo korak iza neminovnih desetak godina skrbi i očinstva. Postojala je prirodna granica koliko seksualnih partnera muškarac može prikupiti.  "Zanima me jesi li slobodan/na za spoj u zadnji čas, u kojem slučaju ne mogu stići na njega jer zvučiš očajno." Danas, isprobati 4-5 partnera godišnje (više kako društvo teži Amerikanizaciji) i skakutati iz jedne mini-veze u drugu zahtijeva ogromnu energiju za koju ljudi jednostavno nisu optimizirani. Gubitak posljedica - beskonačna seksualna sloboda za oba spola, beznačajnost odbijanja (uvijek će "dati" netko drugi), nevezanost egzistencije za obitelj i djecu - omogućava vječnu potragu za "savršenstvom". I muškarci i žene trpe jednake posljedice od nove realnosti da ništa nije vječno, pod sjenom stope razvoda od 25% (u Americi skoro 50%) i opadajućom stopom fertiliteta. Ili će čovjek evoluirati u drukčiju vrstu životinje, koja može podnijeti hiper-seksualnost i desetljeća seksa za jednu noć, zaljubljivanja, odljubljivanja, drame, prekida, vjenčanja i razvoda, ili će sve manji broj djece presuditi genima takvih. Mislim da trenutno stanje ne može potrajati. ----------------------- p.s. Bonus pitanje: na prvoj slici, za stolom dolje sjede muškarac i žena na speed dating eventu. Koju malu grešku čini muškarac? Odgovor: Naginje se naprijed, naslonjen na svoje ruke na stolu. Ovaj stav nije dobar iz dva razloga: a) slabašan je, i b) signalizira da traži njeno odobravanje. "Ispravi leđa i ramena, nasloni se u svoju stolicu s rukama iza vrata ili opuštenim, i nemoj biti toliko zabrinut da nećeš čuti baš svaku riječ iz njenih usta," bio bi moj savjet. Ali kako vas je puno istaknulo, to je tek jedan od faktora, a onaj koji mu je kao kamen oko vrata je to što je speed dating event. Istraživanje pokazuje da u prosjeku tek 6% sudionika speed dating događaja ostvari seksualni kontakt s bilo kojim drugim sudionikom, a tek 4% vezu. Ako prosječan event košta oko 50 kn, bilo bi jeftinije unajmiti... no, nećemo skretati u te vode  Još gore, to je speed dating event na kojemu se muškarci rotiraju, a žene ostaju sjediti (ona je imala vremena naručiti piće dok "šopingira" - bravo SrednjovječniUdovac!), što implicira da se samo njega ocjenjuje i smanjuje njegovu vrijednost i šanse za uspjehom. Sve ideje su super, (zapamtite, nema 100% točne, samo bliže ili dalje), no komentar pametnog zuba me najviše oduševio: "drži ruke na stolu, a stol nije čist, čime pokazuje svoj evolucijsku nekompetenciju za život u braku" - lol! svaka čast  Oznake: teorija seksualnog tržišta, broj, sociologija, Putovanja |
- 11:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
