Marketing
Muškosfera treba bolje protivnike
Postoje razni dijelovi evolucijske psihologije, igre i muškosfere* koji spadaju u mišljenja i preferencije, s kojima se svako može i ne mora složiti. Recimo, "bi li se muškarci trebali ženiti" ovisi o vašem gledištu i moguće se ne složiti, jer svatko na svoj način ocjenjuje objektivne parametre s kojima se suočavamo. S druge strane, postoje i oni apsolutni, objektivno dokazivi dijelovi, kod kojih se samo može uložiti pokoja primjedba na metodologiju, način mjerenja neke pojave ili uzorak za prikupljanje podataka. Na ovom blogu se tako nešto još nije dogodilo, no bez brige - zato imamo svjetske medije koji će nam jednom zauvijek pokazati gdje leže pogreške evolucijske psihologije u članku naslovljenom "Darwin je bio krivu".
Evolucijski psiholozi koji proučavaju parenje i vezano ponašanje često počnu tako da postave hipotezu o tome kako se moderni ljudi pare: recimo, da muškarci više misle o seksu nego žene. Zatim pronađu dokaze - iz studija, statistika i anketa - koji podržavaju tu hipotezu. Naposljetku, i ovdje se događa "skok", konstruiraju evolucijsku teoriju koja bi mogla objasniti zašto muškarci više misle o seksu nego žene, koju adaptacijsku svrhu je to nekada imalo, i zašto smo danas zaglavljeni s njenim posljedicama.
U novije vrijeme, nova kohorta znanstvenika je izazvala samo postojanje spolnih razlika u seksualnom ponašanju koje su darvinisti posljednjih 40 godina pokušavali objasniti i opravdati evolucijom.
Naravno, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći kako su se ljudi ponašali ili što su mislili u to doba, a još manje zašto je bilo tako. Ipak, nešto se zabavno događa kada društveni znanstvenici tvrde da ne određeno ponašanje ukorijenjeno u našoj evolucijskoj prošlosti. Pretpostavke o tom ponašanju dobivaju nepromijenjivost fizičke osobine - postaju biološki stvarne isto kao i postojanje palca ili ejakulacije.
U novije vrijeme, nova kohorta znanstvenika je izazvala samo postojanje spolnih razlika u seksualnom ponašanju koje su darvinisti posljednjih 40 godina pokušavali objasniti i opravdati evolucijom.
Naravno, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći kako su se ljudi ponašali ili što su mislili u to doba, a još manje zašto je bilo tako. Ipak, nešto se zabavno događa kada društveni znanstvenici tvrde da ne određeno ponašanje ukorijenjeno u našoj evolucijskoj prošlosti. Pretpostavke o tom ponašanju dobivaju nepromijenjivost fizičke osobine - postaju biološki stvarne isto kao i postojanje palca ili ejakulacije.
Koji dio "složene interakcije velikog broja faktora" nije jasan ovim ljudima? Nitko ne tvrdi da Coolidgeov efekt prisiljava muškarce na varanje ili da je ženska hipergamija toliko jaka da svi živimo u celibatu dok rock zvijezde uživaju u 99% seksa na planetu. Govorimo o trendovima, ne o apsolutnim zakonima kao što je E = mc2!
Nadalje, niti jedan fosilizirani trag nam ne može reći zašto je nešto evoluiralo. Pisac ovog članka bi morao shvatiti da nikada nećemo biti 100% sigurni za biološki razlog postojanja predselekcije isto kao ni zašto su kitovi sisavci. Nismo bili tamo, tako da naravno da ne znamo s apsolutnom sigurnošću, već samo "prilično dobrom" i konzistentnom s drugim teorijama o izlasku stvorenja iz oceana i natrag. Jako važno! Postoje i druge metrike po kojima se određuje istinitost nečega u prošlosti, od čega su najvažniji logika, poklapanje, stalnost, broj različitih izvora, manjak dokaza koji bi to negirali, i tko zna što sve još ne.
Sada kada su riješeni "slamnati ljudi" koje je autor postavio kao kritike evolucijske psihologije, uhvatimo se najvažnijega: nova kohorta znanstvenika koja sada ruši temelje evolucijske psihologije građene još od kada je Charles Darwin u "Postanku čovjeka i selekciji u odnosu na spol" iznio neke dokaze za to da je, kroz natjecanje za partnerice i resurse, evolucija potakla mušku inventivnost i sklonost riziku naspram ženske nježnosti. Tvrdnja da je on iznio takvu teoriju samo zato što je tako trenutno bilo oko njega je besmislena jer je uvijek bilo tako, i to gotovo svugdje u povijesti planeta. Osim izoliranog naroda Mosuo u planinama u Kini, nema niti jedne ljudske civilizacije koja u osnovi ne odgovara tim pretpostavkama. I to ne treba nagađati, dobro je poznato.
No uglavnom, dokazi. Da vidimo što autor nudi kao negaciju činjenica koje je ustvrdila evolucijska psihologija. Prvo referencira poznato istraživanje o upadima iz 1989., kojim je utvrđeno ono što su već znali svi koji su živjeli u stvarnom svijetu makar nekoliko dana: da su žene nesklone seksu "samo zato da se seksamo", te je stoga samo 0-3% žena prihvatilo "apokaliptični upad" poziv na posjet strančevom stanu i seks naspram 70% muškaraca. Da, to je razlika od najmanje 20 puta, iz koje je zaključeno da je to logična manifestacija činjenice da ženama nije u interesu seksati se baš s bilo kim.
Vjerojatno postoji 1% šanse da je pravi razlog nešto drugo, a ne evolucija (i kod nas i kod još milijun drugih sisavaca), ali pogledajmo što autor iznosi kao negaciju zaključka iz te studije:
Gđica. Conley smatra da je metodologija istraživanja iz 1989. manje nego idealna. "Nitko ti zapravo ne pristupi iz vedra neba i pita te 'hoćeš li se seksati sa mnom'?" (nisam baš toliko siguran u to ali dobro, op.prev.) "Potreban je kontekst. Ako pitaš ljude što bi učinili u specifičnoj situaciji (kako to nije bila specifična situacija, tako ti svega? op.prev.), to je mnogo pouzdaniji način dobivanja odgovora. U njenoj studiji, kada su muškarci i žene razmatrali ponude za neobavezni seks of slavnih ljudi, ili od prijatelja za koje im je rečeno da su dobri u krevetu, razlika između spolova u zainteresiranosti za neobavezni seks se spustila na gotovo nulu.
Bože, pa ja ću početi lupati glavom u zid. Zar činjenica da ženama moraš ponuditi garanciju da im je partner George Clooney ili da je bog u krevetu i dolazi s diskretnom preporukom od prijatelja da bi se imalo zainteresirale za neobavezni seks znači da su zainteresirane same po sebi? Ovo je toliko strahovito glup zaključak da sam jednostavno morao pauzirati serijal postova o braku kako bih se pozabavio njime. Nadam se da je autor zadovoljan.
I da, osim toga je potvrđeno da muškarce moć i novac baš i ne napaljuju, budući da im je postotak ostao isti kao i prije, a za to koliko je žena dobra u krevetu ih isto većinom boli neka stvar naspram drugih, važnijih varijabli. Barem neka korist od cijelog ovog cirkusa.
Ali čekajte, ima još:
2009. godine, još jedna od dugo-pretpostavljanih spolnih razlika u parenju - da su žene izbirljivije od muškaraca - također je došla pod opsadu. U speed datingu, kao i u životu, društvena norma upućuje žene (naprotiv, uvijek govorim kada bi žene malo iskoristile emancipaciju i prišle nekom dobroćudnom Beta tipu koji je previše sramežljiv za prvi korak, op.prev.) da sjede i čekaju da im netko priđe, dok muškarci mijenjaju stolove. Ali u jednoj studiji ponašanja na speed-dating događajima, psiholozi Eli J. Finkel i Paul W. Eastwick su obrnuli ulogu "rotatora". Muškarci su ostajali sjediti, a žene su se mijenjale. Manipulirajući ovaj dio skripte za ponašanje spolova, istraživači su otkrili da su žene postale manje selektivne - ponašale su se više kao tipični muškarci - dok su muškarci postali više selektivni i ponašali se kao tipične žene. Sam čin prilaženja potencijalnom romantičnom partneru, zaključili su, doveo je do boljeg dojma o osobi kojoj se prilazilo.
Brzo, zovite policiju! Uklanjanje žena s umjetnih izvora samopouzdanja vraća njihove standarde više u normalu, isto kao što radi i dvostruki kompliment? Pa tko bi to rekao?
Kada se razmotri ova nova saznjanja, neke postavke darvinizma postaju sumnjive. Hoće li darvinisti ponovno razmotriti teoriju da je naše ponašanje prilikom parenja manje urođeno nego što se to smatra?
Vjerojatno ne. U članku koji je odgovarao na naše studije od prošle godine, Mr. Schmitt, jedan od vodećih glasova među darvinistima, nije predao ni centimetar bojnog polja. U vezi istraživanja gđice. Conley, da su žene jednako sklone neobaveznom seksu ako se radi o celebrityu, postavio je argument da je to "rezultat ženske (ali ne i muške) kratkoročne strategije za stjecanje dobrih gena od tjelesno privlačnih kratkoročnih partnera. Kada je aktivirana ženska kratkoročna strategija parenja (recimo, privremeno zbog ovulacije, ili kronično zbog odnosa spolova naklonjenog ženama) (ili ovome, tzv. "strategija dvostrukog parenja", op.prev.), čini se da žene izražavaju relativno fokusiranu želju za genetskim obilježjima "seksi muškaraca" koja bi biološki koristile ženama u toj situaciji."
Drugim riječima: ništa novo, sve je to evolucija.
Vjerojatno ne. U članku koji je odgovarao na naše studije od prošle godine, Mr. Schmitt, jedan od vodećih glasova među darvinistima, nije predao ni centimetar bojnog polja. U vezi istraživanja gđice. Conley, da su žene jednako sklone neobaveznom seksu ako se radi o celebrityu, postavio je argument da je to "rezultat ženske (ali ne i muške) kratkoročne strategije za stjecanje dobrih gena od tjelesno privlačnih kratkoročnih partnera. Kada je aktivirana ženska kratkoročna strategija parenja (recimo, privremeno zbog ovulacije, ili kronično zbog odnosa spolova naklonjenog ženama) (ili ovome, tzv. "strategija dvostrukog parenja", op.prev.), čini se da žene izražavaju relativno fokusiranu želju za genetskim obilježjima "seksi muškaraca" koja bi biološki koristile ženama u toj situaciji."
Drugim riječima: ništa novo, sve je to evolucija.
I što je tu čudno?
Da ponovimo: autor ima istraživanje koje potvrđuje tezu koju pokušava oboriti, pokaže je poborniku teze, zgraža se kako ovaj ne smatra da je to dobar argument.
I time završavamo do sada najjaču negaciju nekih postavki ovog bloga koju sam ikada vidio (to nešto govori o onome s čime se inače susrećem). Jedini dobar dio članka je opće upozorenje koje se odnosi na sve filozofske i znanstvene discipline na svijetu:
Možda ovi fenomeni i postoje. Možda muškarci stvarno, ukupno gledano, imaju veću sklonost kratkoročnom parenju. Ali s obzirom na nova istraživanja, rigidno oslanjanje na evolucija kao objašnjenje riskira podizanje ograničene smjernice u teološki status - što je način razmišljanja koji bi znanstvenici trebali prezirati.
Počevši od... khm... feminističkog inzistiranja da danas u zapadnom svijetu postoji patrijarhija, ili da je spol društvena konstrukcija?
Čak i kada bi nekim ludim slučajem ispalo da je sve ovo istina, i da je cijela evolucijska psihologija u potpunosti neutemeljena (a i dalje su svi dokazi na njenoj strani), zaključak bi bio još gori. Ako bi se otkrilo da su žene uistinu jednako promiskuitetne kao muškarci, jednako otvorene za mogućnost neobaveznog seksa i varanja, ili čak i više od muškaraca, te da je to zato što one tako izabiru, a ne zato što im je u genima - ne bi li to samo po sebi zastrašujuća osuda onoga u što se dobar dio zapadnih žena pretvorio?
Umjesto da, kao trenutno na ovom blogu, polazimo od pretpostavke da su "neke ženske genetske sklonosti neprikladne za civilizaciju, pa stoga žene trebaju imati kontrolu nad njima" (što jednako vrijedi i za muškarce što se tiče bioloških nagona za silovanjem ili nasiljem), polazili bismo od pretpostavke da to nije genetski nego u potpunosti svojevoljno. To bi učinilo svo klanje koje se odvija na modernom seksualnom tržištu namjernim.
Već i sama pomisao na tako nešto je previše užasna.
* = evolucijska psihologija je znanstvena disciplina, darvinizam je filozofija temeljena na evoluciji općenito (ne samo psihologiji), igra je teorija i praktična vještina temeljena na evolucijskoj psihologiji, a muškosfera je širi pojam za sve tekstove koji se bave navedenim pojmovima i reakcijama muškaraca na njih. Ta četiri pojma se često preklapaju, ali nipošto nisu univerzalno jednaki, niti se nužno slažu.
Post je objavljen 13.01.2013. u 17:35 sati.