U ponedjeljak sam obećao da ću malo pisati o tome kako je nastala cijela ova supkultura. Moderni igrači ne otkrivaju toplu vodu: uvijek su u povijesti postojali ljudi koji su se okruživali s neproporcionalno mnogo žena za svoje prilike. Odmah bi isključio iz te kalkulacije kraljeve, robovlasnike, sultane i moderne debile i celebritye poput Kim II-Sunga, a fokusirao se na onim uistinu zanimljivim ljudima: koji su kroz svoj karakter i spoznaje postali svojevrsni magneti. Nije to ništa novo: recimo, Aristofan u nekim svojim hipotetskim raspravama pokazuje zavidno poznavanje Igre i psihologije spolova općenito. No idemo malo modernije: prvi primjer je...
Casanova. Većina ljudi poznaje Casanovu samo kao "nekog tamo zadovnika", ali njegova glavna značajka nije bila zavodništvo, već avanturizam i neviđena razina znanja i obrazovanja za svoje doba. Nakon djetinjstva ispunjenog nevoljama i zapuštenošću, diplomirao je pravo (iako je uvijek žalio što nije odabrao medicinu, koju je proučavao privatno) i stekao početni ugled tako što je spasio jednog venecijanskog plemića od moždanog udara.
Dok su doktori tog doba prepisivali izvlačenje krvi i otrovna isparavanja žive (!!!) kao metode liječenja, izjavio je da preuzima potpunu odgovornost za pacijenta i prekrio ga hladnim oblozima. Time je stekao svoj prvi kapital, koji je poslije prokockao, s kojim se poslije podigao industriju svile pa bankrotirao, služio kao špijun, financijer, savjetnik, knjižničar, i naravno zavodnik, prepun uspona i padova, uvijek u bijegu i lovu na sljedeću priliku.
Više o njegovom fascinantnom životu i avanturama možete pročitati u njegovoj autobiografiji koju je napisao svojih posljednjih godina, u dvorcu Duchovce (Dux) u Bohemiji, današnjoj Češkoj.
Giacomo Casanova: History of My Life, Vols. 1-2
Casanova je uz to prvi formalizirao dvostruki kompliment i vrijednost suzdržanosti, kao i još neke za koje trenutno nema mjesta.
"Ako je žena lijepa, daj joj kompliment o njenom intelektu. Ako je pametna, daj joj kompliment o njenoj ljepoti."
- Casanova, 18. st.
"(Casanova) je bio zanimljiv čovjek, vrlo zabavan i oko kojega su se ljudi uvijek od srca smijali, no on sam se smijao vrlo rijetko."
- Princ Charles de Ligne, 1784.
Preletjet ćemo nekoliko stoljeća unaprijed jer će inače ovaj post postati predug. U međuvremenu je nastao ogromni razvoj znanosti, a među njima i psihologije, od kojih najradije spominjem Freuda, no naravno on je samo jedan od sile utjecajnih znanstvenika ranog i kasnog 20. stoljeća. Uz pojavu Darvinizma i Socijalnog Darvinizma, nastala je teoretska osnova za igrače.
Ako je psihologija teoretski temelj igrača, feminizam je praktični temelj. Ironično, ne? S razvojem feminizma u 20. stoljeću, najviše poslije II. sv. rata, srušena je ključna barijera za postanak igrača: društveni moral. Ogromna sloboda eksperimentiranja kod oba spola i manjak posljedica doveli su ne toliko do ukupno više seksa koliko do masivne redistribucije seksa, i s time piramide u kojoj, jednako kao što nije čudno vidjeti managera koji zarađuje 100 puta više od radnika koji jedva preživljavaju, nije čudno ni vidjeti popularnog Alfa tipa koji monopolizira više žena nego 100 prosječnih, Beta tipova sve više istisnutih na margine i u nesigurnost.
Naravno, čovječanstvo je poput mase koja ključa u loncu i miješa se. Nije prošlo dugo prije nego su i drugi odlučili uskočiti u vlak seksualne slobode, i proučavati što ti "prirodni igrači" zapravo rade. Isprva neformalno, a zatim sve više i u pravim znanstvenim istraživanjima, počelo je prikupljanje informacija. Prvi pokušaji su bili neizbježno nespretni: Ross Jeffries, koji se smatra "praocem Igre", napisao je komično brdo savjeta vezanih za hipnozu i neuro-lingvističko programiranje koje je nazvao "Brzo zavođenje". Ne vidim kako bi njegovi savjeti mogli zapravo raditi osim placebo efekta, ali postavio je prvi teoretski okvir za Igru, i prvi naziv za igrača: "PUA" (Pick up artist)
Negdje u to doba je osnovana i prva grupa na internetu, nazvana alt.seduction.fast, gdje su zainteresirani objavljivali svoje izvještaje, istraživanja i teorije. Malo pomalo, tamo se skupio ogromni repozitorij znanja, iako iskreno rečeno, zakopan pod brdom nevažnih informacija. Jučer sam spominjao "zavodnike s tipkovnice", i to je nažalost dobar opis za većinu sudionika: više zadovoljstva dobivaju od hvaljenja time kako su dobili neku ženu nego samim time što jesu i opisom toga što su napravili, a sve kako bi stekli društveni ugled na forumu. Zbog toga sam oko te grupe podvojen, unatoč briljantnim uradcima tipa "Maniac High's Pickup Guide".
Tipična rečenica kakvu bi čovjek tamo mogao čuti je "Wnt sarging tdy, open 12 HB 8s and 15 HB7s, 3 #-closes. 1 KISS but stopped by LMR". Takav nerdfest mi se čini nepotreban i štetan, isto kao i bedasti naziv "PUA" (Pick up artist) ili mPUA (Master pick up artist - ajme meni..) i organizacija tih umjetnika zavođenja u vlastite jazbine (lairs) koje se međusobno nadmeću. Po meni je to prodavanje magle i više marketing nego Igra.
No koliko god se ja volio šaliti s prvim zajednicama igrača, treba im odati priznanje za širenje informacija. Za nekoga tko je prije htio naučiti nešto o ovom području, nije bilo apsolutno nikakvog sredstva osim hrpe "samo budi svoj" beskorisnih savjeta. Sve je to promijenio...
Mystery, aka Erik von Markovik Horvat (da, Horvat), koji je lijepo i sistematično opisao modenu Igru, s jasnom terminologijom i materijalom. Nažalost, u tome je i on malo pretjerao: iako fascinantna, njegova knjiga uključuje mnogo čudnog žargona navedenog gore, no fundamentalne stvari su sasvim istinite i čine dobar uvod u Igru za nekog zainteresiranog.
The Mystery Method: How to Get Beautiful Women Into Bed
Ipak, postoji kvaka:
Mystery, iako vjerojatno najpoznatiji "Igrač" na svijetu, je specijaliziran za Igru u barovima i diskoima, i također za prilaženje velikim grupama, nečemu što ja nikada ne preporučam. Njegov stil savršeno odgovara takvim mjestima zato što je po profesiji iluzionist i komičar, no za prosječnog muškarca mislim da je bolje zadržati se na malim upadima.
Neil Strauss, nekada novinar New York Timesa, upoznao je Mysterya kada je poslan da istraži "igračku subkulturu" i svoje doživljaje i put od AFC-a (average frustrated chump - prosječni frustrirani momak) do igrača velikog kalibra opisuje u sljedećoj knjizi koja, iako vrlo zabavna i edukativna, opet pati od fokusa na diskoe i barove.
The Game: Penetrating the Secret Society of Pickup Artists
No nije to bitno, Igra ima nešto za svakoga. Kao...
RooshV. Roosh, amerikanac turskog podrijetla, koji ima svoj odličan blog (ne samo o Igri, već i o putovanjima), odrekao se blesavog žargona i piše kao i ja, na način razumljiv i primjenjiv običnom čovjeku. Inspirativan je i spominje ne samo Igru, već i putovanja i životni stil (napustio je svoj posao biokemičara da bi proveo godine putjući low-budget u Južnoj Americi i Europi). Upozoravam da je Roosh često oštriji od mene, tako da ako mislite da biste mogli biti uvrijeđeni, nemojte čitati - tko voli nek' izvoli.
Osim zato što je inspirativan i sviđa mi se njegov stil, Roosha spominjem zato što je napisao dobar priručnik zavođenja upotrebljiv i najvećem početniku, koji se bavi isključivo metodama i linijama koje možete zamisliti baš svakoga da izgovara. Ako bi ijednu knjigu preporučio nekome koga zanima ovo područje, to bi definitivno bila njegova. Osim toga, napisao je i jedan zanimljivi i inspirativan putopis o Južnoj Americi.
Ovi koje sam naveo su kao vrh sante leda koja čini današnju subkulturu igrača. Postoje tisuće i tisuće blogera, pisaca i instruktora, nijednog od kojih ne bih direktno preporučio, pogotovo kad se radi o "seminarima" koji se naplaćuju stotine eura (!!!). No navest ću još nekoliko blogera koje volim čitati.
Athol Kay piše blog Married Man Sex Life, namijenjen Igri u braku - i.e. rješavanju problema, održavanju strasti i sličnome. Nisam nikada bio oženjen pa ne mogu reći da sam testirao sve što kaže, ali mnogo toga je sasvim upotrebljivo u bilo kojoj vezi, a njegov stil je vrlo topao, humorističan i inspirativan:
Heartiste, poznat i po svojim starim nazivima Citizen Renegade, Chateau i Roissy, piše o Igri, politici, upadima, vezama, čemu god. Njegov stil je vrlo zanimljiv i edukativan ali ekstreman (mnogo mnogo oštriji od mog) i često uvredljiv, zato ako ćete ga čitati, nemojte reći da niste bili upozoreni.
Arkady39 se na svojoj stranici PracticalHappiness bavi "soft" igrom, tj. nekim hibridom između "samo budi svoj" i igre o kojoj ja pišem. Njegov stil je vrlo prijateljski i lagan, više motivacijski nego tehnički, i čini zgodan početak. Piše isto kao i ja više za muškarce, no također i za žene.
I naposljetku, Darlock analizira društvene i političke efekte feminizma, pogotovo na brak, bračni život i razvod. Njegov stil je više statistički, a manje ideološki, iako naravno i on često ima provokativne teme.
Sutra ću biti previše zauzet, tako da novi post očekujte u nedjelju. Inače, ako koristite nekakav RSS reader, pridružite se na moj RSS feed kako bi dobivali obavijesti o novom članku čim je objavljen. Isto možete postići i praćenjem mog Twitter feeda, koji usput sadrži i manje novosti.
UPDATE: Od kraja 2013., moj vlastiti uradak "Umijeće Igre" pridružio se ovim klasicima.Oznake: igra, knjige, umijeće igre, teorija seksualnog tržišta
|