Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 03.03.2014.
Zločin kućanice
Knjiga talijanske spisateljice Constanze Miriano, "Cásate y sé sumisa – Udaj se i budi pokorna", prevedena i objavljena u Španjolskoj, postala je apsolutni hit, te dosegla rang 15.-e najprodavanije knjige na španjolskom ogranku Amazona (www.amazon.es). Knjiga, koja je prije toga bila vrlo popularna i u Italiji, šalje poruku "lojalnosti, ljubaznosti i pokornosti" udanim ženama, te sadrži stotine savjeta tek udanim ženama kako usrećiti svoje muževe. Autorica Constanza Miriano Feminističke grupe u Španjolskoj ustale su protiv knjige, pozivajući na njenu zabranu i organizirajući javna uništavanja knjige koja, kako tvrde, "poziva na nasilje prema ženama".  Feministice demonstrativno trgaju primjerke knjige "Udaj se i budi pokorna" Mogao bih ovdje završiti post i pustiti da umjesto mene govori usporedba lijepe, elegantne zadovoljne autorice i razularene mase najružnijih ljudskih bića (ne samo izgledom) koju su moje oči ikada ugledale, no osjećam se energično pa ću reći još koju riječ o ovim španjolskim braniteljicama ženskih prava. Za nekoga tko se inače predstavlja kao moderna, pacifistička, tolerantna strana, njihova reakcija je začuđujuće agresivna. Temeljna misao feminizma je da žene imaju neosporivu kontrolu nad svojim tijelom i pravo živjeti svoje živote kako god žele. Lijepa parola, zar ne? Nažalost, feminizam je u praksi sličniji slobodi za žene da odaberu isključivo ono što su feministice označile ispravnim. Kao što je na mikro-razini poliamorija iz prošlog posta zapravo vezana isključivo za stjecanje moći, tako je i na makro-razini feminizam samo bezočan, besraman pokušaj kontrole nad ženama. Navedena srž feminističke misli najbolje je vidljiva iz nepodnošljive lakoće kojom feminističke grupe (uz razne druge "tolerantne" skupine) posežu za represijom, cenzurom i širenjem laži. U ovom slučaju, nije dovoljno da hrabre predstavnice slegnu ramenima i svojim sretnim i ispunjenim životima daju primjer ženama što bi trebale odabrati. Ne, knjiga mora biti zabranjena, a svi njeni primjerci zbrisani s lica Zemlje.  Ne daj Bože da neka žena slučajno odluči da je učiniti nešto lijepo za muškarca poželjno! Čak i ako bi to bilo vođeno isključivo vlastitim interesom (recimo, spoznajom da muškarci nisu voljni teško raditi ili dati svoje živote za ne-ženstvene harpije), to bi bilo jednostavno nedopustivo. Moramo učiniti sve kako ženama diljem svijeta tako nešto ne bi palo na pamet, jer mi znamo najbolje. Na što me ono podsjeća njihova demonstracija? Ah, da:  Živjela sloboda za život po feminističkim naredbama! Živio feminizam - pravo na jedan te isti izbor za sve žene! Oznake: feminizam, šovinizam, obitelj, žene, brak, knjige, diskriminacija, španjolska |
- 13:16 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.03.2014.
"Idiot" kao elegantan od*eb za svakodnevni život
|
Iako je razna svjetska književnost donekle aludirala na to da žene nisu anđeoska bića (TM) na kojima igra nikada ne bi radila, to se kroz povijest većinom svodilo na općenite, kriptične izjave koje na kraju krajeva ne ispadaju mnogo korisnije modernom muškarcu od "samo budi svoj". Jedini koji su se s nekom razinom preciznosti dotakli psihologije komuniciranja među ljudima (od čega je igra podvrsta) bili su Rusi. Stoga nije nimalo čudno da nam od njih stiže i najelegantniji od*eb koji sam ikada imao čast pročitati. * = od*eb se koristi isključivo kada stvarno imaš namjeru prekinuti kontakt i to je to; ne kao nekakvu taktiku zavođenja. Prozivati žene zbog lošeg ponašanja NIJE igra; to je pretežno loša ideja koja će se muškarcu dugoročno obiti o glavu. U kontekstu igre, čak i kada si već potpuno odustao od prilike, bolje je loše ponašanje deflektirati, ignorirati ili vratiti zaigranim zadirkivanjem. No o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu, ako baš moraš napraviti tako nešto i u kontekstu zavođenja, evo kako to možeš učiniti: U ovoj sceni iz knjige "Idiot" F.M. Dostojevskoga, protagonist knez Miškin hoda ulicom s Ganjom (Gavrila Ardalionovič), čovjekom kojeg je upoznao u gostima kod starog poznanika i koji mu je ponudio da će ga odvesti u svoj dom da tamo prespava, no koji je podložan napadima bijesa i na putu se bezrazložno okomio na kneza zbog svog osobnog problema. Ganja tretira kneza kao otirač koji samo čeka tu kako bi mogao primati sve veće nepoštovanje od njega, kada se knez nakašlje: "Moram vam primijetiti, Gavrila Ardalionoviču," reče iznenada knez, "da sam prije zaista bolovao te sam i zbilja bio gotovo idiot, no sada sam već odavno ozdravio i zato mi je nešto neugodno kada me u oči krste idiotom. Vama se doduše može oprostiti kad se uoče vaše nedaće, ali vi ste mene u svojoj zlovolji nagrdili i dva puta. Ja to nikako ne želim, osobito ovako, odjednom, kao što vi to činite, od prvog maha; pa kako smo sada na raskrižju nije li bolje da se raziđemo; vi ćete nadesno kući, a ja ću nalijevo. Imam dvadeset rubalja, te ću zacijelo naći kakav hotel garni." Ganja se silno zbuni, pa i zacrvenio se od stida što je ovako nenadano uvreban. "Oprostite, kneže," klikne vatreno i u jedan mah zamijeni svoj psovački ton iznimnom uljudnošću,"za Boga miloga, oprostite! Vi vidite u kakvoj sam ja nevolji! Vi ne znate gotovo još ništa, ali da znate sve, jamačno biste me ispričali bar malko; premda dabome nema isprike meni..." "O, meni i ne treba takvog ispričavanja," odgovori knez brže. "Ta ja razumijem da je vama jako neugodno, pa zato i psujete. No, hajdemo vašoj kući..." U borilačkim vještinama, kao što je rekao Bruce Lee, budi poput vode. U međuljudskim odnosima, kao što je rekao Fjodor Mihajlovič Dostojevski, budi poput kneza Miškina. Drugim riječima, nikada ne budi ljut. Odj*b izrečen ili napisan ljuto i osvetnički se uvijek doima jadno i samo kvari još ono malo dobre volje koja je ostala među ljudima. No suzdržan odj*b, izražen bez pretjeranih emocija, ima sasvim suprotan učinak. I iako nikada ne bi smio biti korišten s iščekivanjem da će se netko zbog njega "popraviti" i postati bolji prema tebi (pogotovo žena koja je sposobna sve racionalizirati), događale su se i čudnije stvari od toga. Bilo kako bilo, zadržao si svoje dostojanstvo. Oznake: knjige, filozofija, povijest, prekid, umjetnost |
- 09:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Filmovi, serije i knjige (Arhiva)
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.10.2012.
50 nijansi hrčka
|
Pa, prije nego me omela jedna aktualna vijest, obećao sam vam da ću pisati o nečemu trenutno vrlo popularnom. Radi se o knjizi iz žanra A) upoznavanje privlačnog, neukrotivog, misterioznog bad-boy Alfa tipa, vrući vrući seks s njim, i njegovo polagano kroćenje u savršenog ljubavnika/muža podložnog (sada) "Alfa ženi" i zaljubljenog u nju (50 Shades of Grey) B) beskonačni izbor između nekoliko Alfa tipova koji se bore za ženu, a ona stalno mijenja mišljenje i vrti ih oko malog prsta. (Twilight) C) razvodna pornografija, o ženi koja opet postaje seksi nogiranjem svog dosadnog Beta mužića i zatim doživljava neku kombinaciju A i B (Eat, Pray, Love) Danas će biti govora o smjeru A, u koji trilogija "50 nijansi sive" spada gotovo u potpunosti. Jedina značajna razlika je to što ovaj serijal dodaje sado-mazo elemente, gdje pod "elemente" mislim "o je*em ti sve, svaka peta stranica sadrži nekakvo sodomiziranje!". Da se razumijemo, ovakvih knjiga bude napisano na desetke tisuća svake godine, prvenstveno u obliku fan-fictiona popularnih knjiga i serija istog žanra, ili orignalnih knjiga nekolicine poznatih spisateljica (i pisaca). *glas Alfreda u Dark Knight Rises*: "Postoji zatvor u drevnijem dijelu svijeta, ponor gdje seksualne fantazije vladaju najmračnijim oblicima seksualnosti. Ali ponekad se fantazija izdigne iz tame. Ponekad ponor izbaci nešto natrag." Nije nimalo čudno da je 50 nijansi sive počelo kao fan-fiction Twilighta koji je autorica objavljivala na forumima te tematike, zbog čega je poslije imala legalnih problema. Knjiga naravno nema nikakvih poveznica s popularnim serijalom Sumrak, ali svakako je inspiracija došla odatle. Neću vam opisivati zaplet knjige kako vam ne bih pokvario doživljaj, ali Ana (22), emancipirana i pomalo bezlična studentica intervjuira bogatog, zgodnog, misterioznog mladog poduzetnika Christiana (27) i zaljubljuje se u njega, te s njim otkriva sve čari sado-mazo seksa, gušenja, vezivanja, dominacije i robovanja. On je dovodi do neslućenih užitaka dok je obrađuje opet i opet (svaki put s višestrukim orgazmom), a s vremenom je nešto manje tretira kao podređeni seksualni objekt i... ok, ok, neću dalje. Zapravo, ne preporučam čitanje knjige jer je literarno izrazito niske kvalitete, ali eto. Ponekad je zabavno posvjedočiti takvom obrazu koji je isprintao rečenicu tipa "'Imaš tako predivne grudi, Ana,' zagunđa. 'Jednog dana ću ih je--ti.' Koji vrag mu to znači? Otvarajući svoje oči, razgoračim se prema njemu dok me siše, a moja koža pjeva pod njegovim dodirom... I gori predivno toplo i nisko, duboko unutar mene, i sve misli nestaju dok se moje tijelo ukrućuje i stišće... žudeći za otpuštanjem."       Fifty Shades of Grey Fifty Shades Darker Fifty Shades FreedNaravno, ponekad i Ana dominira Christiana. Pogodite kako? Ne, ne tako da ga sodomizira dildom - to bi bilo jednostavno neseksi, ubilo bi nam ugođaj i njegovu mistiku kao vrhovnog dominatora (TM). Ne, Ana umjesto toga jednostavno sjedne na njegov spolni organ i imaju seks u "cowgirl" poziciji, s njom na vrhu koja "određuje brzinu i ritam". Kako emancipirajuće! Knjiga je prodana u 50 milijuna primjeraka, što je više od drugih enormno popularnih knjiga tipa The Hunger Games, iako upola manje od Twilighta i devet puta manje od Harry Potter serijala. Naravno, 50 nijansi sive je u opticaju tek nešto više od godine dana, što je čini brže prodavanijom čak i od najpopularnijih Harry Potter knjiga. U Hrvatskoj je to također najprodavanija knjiga godine, te je 10 000 primjeraka prve naklade razgrabljeno u samo 10 dana, te se isto dogodilo i s drugom nakladom koja je uskoro stigla. A u Velikoj Britaniji je to najprodavanija knjiga svih vremena, s 5 milijuna primjeraka. Zamislite samo implikacije: tu knjigu, koja odražava njihove najdublje želje i emocije, ima više od 20% svih britanskih žena. Kod nas ne baš toliko, ali broj je svejedno zapanjujuće velik. A sad ono najvažnije: kakve to emocije odražava knjiga? Koje su to tajne seksualne fantazije i preferencije zbog kojih knjiga tako dobro rezonira kod žena? Christian Anu tretira potpuno kao seksualni objekt i ništa više. Ona mu se ponekad prepušta, a ponekad opire (heh), ali rezultat je uvijek isti: on je potpuno podređuje sebi, koristi na sve moguće načine, radi joj sve što poželi i koliko god želi. Apsolutno je podređuje sebi i duhovno i tjelesno, te nimalo ne skriva da je njeno tijelo tu da bi ga on upotrebljavao.Tretira je kao svoju seksualnu igračku, a ne kao osobu. U pauzama je udaljen, neshvatljiv, misteriozan, nepredvidiv i zatvoren. Koliko je lik neugodan, seksualno brutalan i 100% odstupa od onoga što žene govore da žele demonstrira i ova činjenica: kada bi Christian bio bio čitatelj bloga koji mi se obraća za savjet, rekao da "ipak ne pretjeruje s igrom, da se učini barem malo dostupnim, i da ne bude toliko agresivan jer mu je cilj zavoditi žene, a ne zlostavljati ih." Naivan ja. Naravno, tu se razvoj događaja malo razlikuje od stvarnosti. Umjesto da situacija ostane takva sve dok mu ona ne dosadi, ili dok ona ne otkrije da je samo jedna od 1312 posjetiteljica njegove tamnice za sodomiziranje koja je tamo omastila njegove alatke, Christian ispada drukčiji, i... no dobro, nećemo više.  Ooooops. Oznake: 50 nijansi sive, racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, feminizam, knjige |
- 14:04 - Komentari (47) - Isprintaj - #
petak, 07.10.2011.
Kratka povijest Igre
|
U ponedjeljak sam obećao da ću malo pisati o tome kako je nastala cijela ova supkultura. Moderni igrači ne otkrivaju toplu vodu: uvijek su u povijesti postojali ljudi koji su se okruživali s neproporcionalno mnogo žena za svoje prilike. Odmah bi isključio iz te kalkulacije kraljeve, robovlasnike, sultane i moderne debile i celebritye poput Kim II-Sunga, a fokusirao se na onim uistinu zanimljivim ljudima: koji su kroz svoj karakter i spoznaje postali svojevrsni magneti. Nije to ništa novo: recimo, Aristofan u nekim svojim hipotetskim raspravama pokazuje zavidno poznavanje Igre i psihologije spolova općenito. No idemo malo modernije: prvi primjer je... Casanova. Većina ljudi poznaje Casanovu samo kao "nekog tamo zadovnika", ali njegova glavna značajka nije bila zavodništvo, već avanturizam i neviđena razina znanja i obrazovanja za svoje doba. Nakon djetinjstva ispunjenog nevoljama i zapuštenošću, diplomirao je pravo (iako je uvijek žalio što nije odabrao medicinu, koju je proučavao privatno) i stekao početni ugled tako što je spasio jednog venecijanskog plemića od moždanog udara. Dok su doktori tog doba prepisivali izvlačenje krvi i otrovna isparavanja žive (!!!) kao metode liječenja, izjavio je da preuzima potpunu odgovornost za pacijenta i prekrio ga hladnim oblozima. Time je stekao svoj prvi kapital, koji je poslije prokockao, s kojim se poslije podigao industriju svile pa bankrotirao, služio kao špijun, financijer, savjetnik, knjižničar, i naravno zavodnik, prepun uspona i padova, uvijek u bijegu i lovu na sljedeću priliku. Više o njegovom fascinantnom životu i avanturama možete pročitati u njegovoj autobiografiji koju je napisao svojih posljednjih godina, u dvorcu Duchovce (Dux) u Bohemiji, današnjoj Češkoj.   Giacomo Casanova: History of My Life, Vols. 1-2 Casanova je uz to prvi formalizirao dvostruki kompliment i vrijednost suzdržanosti, kao i još neke za koje trenutno nema mjesta. "Ako je žena lijepa, daj joj kompliment o njenom intelektu. Ako je pametna, daj joj kompliment o njenoj ljepoti." - Casanova, 18. st. "(Casanova) je bio zanimljiv čovjek, vrlo zabavan i oko kojega su se ljudi uvijek od srca smijali, no on sam se smijao vrlo rijetko." - Princ Charles de Ligne, 1784. Preletjet ćemo nekoliko stoljeća unaprijed jer će inače ovaj post postati predug. U međuvremenu je nastao ogromni razvoj znanosti, a među njima i psihologije, od kojih najradije spominjem Freuda, no naravno on je samo jedan od sile utjecajnih znanstvenika ranog i kasnog 20. stoljeća. Uz pojavu Darvinizma i Socijalnog Darvinizma, nastala je teoretska osnova za igrače.   Ako je psihologija teoretski temelj igrača, feminizam je praktični temelj. Ironično, ne? S razvojem feminizma u 20. stoljeću, najviše poslije II. sv. rata, srušena je ključna barijera za postanak igrača: društveni moral. Ogromna sloboda eksperimentiranja kod oba spola i manjak posljedica doveli su ne toliko do ukupno više seksa koliko do masivne redistribucije seksa, i s time piramide u kojoj, jednako kao što nije čudno vidjeti managera koji zarađuje 100 puta više od radnika koji jedva preživljavaju, nije čudno ni vidjeti popularnog Alfa tipa koji monopolizira više žena nego 100 prosječnih, Beta tipova sve više istisnutih na margine i u nesigurnost. Naravno, čovječanstvo je poput mase koja ključa u loncu i miješa se. Nije prošlo dugo prije nego su i drugi odlučili uskočiti u vlak seksualne slobode, i proučavati što ti "prirodni igrači" zapravo rade. Isprva neformalno, a zatim sve više i u pravim znanstvenim istraživanjima, počelo je prikupljanje informacija. Prvi pokušaji su bili neizbježno nespretni: Ross Jeffries, koji se smatra "praocem Igre", napisao je komično brdo savjeta vezanih za hipnozu i neuro-lingvističko programiranje koje je nazvao "Brzo zavođenje". Ne vidim kako bi njegovi savjeti mogli zapravo raditi osim placebo efekta, ali postavio je prvi teoretski okvir za Igru, i prvi naziv za igrača: "PUA" (Pick up artist)   Negdje u to doba je osnovana i prva grupa na internetu, nazvana alt.seduction.fast, gdje su zainteresirani objavljivali svoje izvještaje, istraživanja i teorije. Malo pomalo, tamo se skupio ogromni repozitorij znanja, iako iskreno rečeno, zakopan pod brdom nevažnih informacija. Jučer sam spominjao "zavodnike s tipkovnice", i to je nažalost dobar opis za većinu sudionika: više zadovoljstva dobivaju od hvaljenja time kako su dobili neku ženu nego samim time što jesu i opisom toga što su napravili, a sve kako bi stekli društveni ugled na forumu. Zbog toga sam oko te grupe podvojen, unatoč briljantnim uradcima tipa "Maniac High's Pickup Guide". Tipična rečenica kakvu bi čovjek tamo mogao čuti je "Wnt sarging tdy, open 12 HB 8s and 15 HB7s, 3 #-closes. 1 KISS but stopped by LMR". Takav nerdfest mi se čini nepotreban i štetan, isto kao i bedasti naziv "PUA" (Pick up artist) ili mPUA (Master pick up artist - ajme meni..) i organizacija tih umjetnika zavođenja u vlastite jazbine (lairs) koje se međusobno nadmeću. Po meni je to prodavanje magle i više marketing nego Igra. No koliko god se ja volio šaliti s prvim zajednicama igrača, treba im odati priznanje za širenje informacija. Za nekoga tko je prije htio naučiti nešto o ovom području, nije bilo apsolutno nikakvog sredstva osim hrpe "samo budi svoj" beskorisnih savjeta. Sve je to promijenio... Mystery, aka Erik von Markovik Horvat (da, Horvat), koji je lijepo i sistematično opisao modenu Igru, s jasnom terminologijom i materijalom. Nažalost, u tome je i on malo pretjerao: iako fascinantna, njegova knjiga uključuje mnogo čudnog žargona navedenog gore, no fundamentalne stvari su sasvim istinite i čine dobar uvod u Igru za nekog zainteresiranog.   The Mystery Method: How to Get Beautiful Women Into Bed Ipak, postoji kvaka:  Mystery, iako vjerojatno najpoznatiji "Igrač" na svijetu, je specijaliziran za Igru u barovima i diskoima, i također za prilaženje velikim grupama, nečemu što ja nikada ne preporučam. Njegov stil savršeno odgovara takvim mjestima zato što je po profesiji iluzionist i komičar, no za prosječnog muškarca mislim da je bolje zadržati se na malim upadima. Neil Strauss, nekada novinar New York Timesa, upoznao je Mysterya kada je poslan da istraži "igračku subkulturu" i svoje doživljaje i put od AFC-a (average frustrated chump - prosječni frustrirani momak) do igrača velikog kalibra opisuje u sljedećoj knjizi koja, iako vrlo zabavna i edukativna, opet pati od fokusa na diskoe i barove.   The Game: Penetrating the Secret Society of Pickup Artists No nije to bitno, Igra ima nešto za svakoga. Kao... RooshV. Roosh, amerikanac turskog podrijetla, koji ima svoj odličan blog (ne samo o Igri, već i o putovanjima), odrekao se blesavog žargona i piše kao i ja, na način razumljiv i primjenjiv običnom čovjeku. Inspirativan je i spominje ne samo Igru, već i putovanja i životni stil (napustio je svoj posao biokemičara da bi proveo godine putjući low-budget u Južnoj Americi i Europi). Upozoravam da je Roosh često oštriji od mene, tako da ako mislite da biste mogli biti uvrijeđeni, nemojte čitati - tko voli nek' izvoli. Osim zato što je inspirativan i sviđa mi se njegov stil, Roosha spominjem zato što je napisao dobar priručnik zavođenja upotrebljiv i najvećem početniku, koji se bavi isključivo metodama i linijama koje možete zamisliti baš svakoga da izgovara. Ako bi ijednu knjigu preporučio nekome koga zanima ovo područje, to bi definitivno bila njegova. Osim toga, napisao je i jedan zanimljivi i inspirativan putopis o Južnoj Americi.       Ovi koje sam naveo su kao vrh sante leda koja čini današnju subkulturu igrača. Postoje tisuće i tisuće blogera, pisaca i instruktora, nijednog od kojih ne bih direktno preporučio, pogotovo kad se radi o "seminarima" koji se naplaćuju stotine eura (!!!). No navest ću još nekoliko blogera koje volim čitati. Athol Kay piše blog Married Man Sex Life, namijenjen Igri u braku - i.e. rješavanju problema, održavanju strasti i sličnome. Nisam nikada bio oženjen pa ne mogu reći da sam testirao sve što kaže, ali mnogo toga je sasvim upotrebljivo u bilo kojoj vezi, a njegov stil je vrlo topao, humorističan i inspirativan:   Heartiste, poznat i po svojim starim nazivima Citizen Renegade, Chateau i Roissy, piše o Igri, politici, upadima, vezama, čemu god. Njegov stil je vrlo zanimljiv i edukativan ali ekstreman (mnogo mnogo oštriji od mog) i često uvredljiv, zato ako ćete ga čitati, nemojte reći da niste bili upozoreni. Arkady39 se na svojoj stranici PracticalHappiness bavi "soft" igrom, tj. nekim hibridom između "samo budi svoj" i igre o kojoj ja pišem. Njegov stil je vrlo prijateljski i lagan, više motivacijski nego tehnički, i čini zgodan početak. Piše isto kao i ja više za muškarce, no također i za žene. I naposljetku, Darlock analizira društvene i političke efekte feminizma, pogotovo na brak, bračni život i razvod. Njegov stil je više statistički, a manje ideološki, iako naravno i on često ima provokativne teme. Sutra ću biti previše zauzet, tako da novi post očekujte u nedjelju. Inače, ako koristite nekakav RSS reader, pridružite se na moj RSS feed kako bi dobivali obavijesti o novom članku čim je objavljen. Isto možete postići i praćenjem mog Twitter feeda, koji usput sadrži i manje novosti. UPDATE: Od kraja 2013., moj vlastiti uradak "Umijeće Igre" pridružio se ovim klasicima. Oznake: igra, knjige, umijeće igre, teorija seksualnog tržišta |
- 14:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
