I za kraj, riječ "drolja" jednostavno zvuči kao da se netko ljuti na samo postojanje takve žene, što je vrlo nezdrava navika. Ispravna reakcija bi trebala biti bliže indiferenciji, a manje gađenju ili mržnji.
1. Otvoreno se hvali se kako joj 'ne treba muškarac' ili kako joj 'za sreću u životu nije potreban muškarac'
Teoretski gledano, to je istina. Praktički gledano, ovo je žena u čijem ćeš životu uvijek biti samo ukras, te iz koje će izvlačenje iskrene naklonosti biti slično vađenju zubiju. Podsjeti je da za sreću u životu nisu potrebni zajednički život i brak kada neminovno potegne to pitanje.
2. Ima kosu netradicionalne duljine (kosa do uha ili kraća), kosu netradicionalnog oblika (skrillex, mohawk, itd.) ili kosu netradicionalne boje (ljubičasta, roza, jedan pramen drugačiji, itd.)
Miley Cyrus s frizurom tipa 'prožvakana slama'
Kao što je vidljivo iz reakcija na ovaj članak, žene u sebi vrlo dobro znaju da netradicionalna kosa u 99.99% slučajeva narušava njihov izgled, te da u najbolju ruku mogu izgledati ok unatoč kratkoj kosi, a ne zbog nje.
Ako znaju da ih to čini neprivlačnima i njima je to dobro poznato, zašto si onda žene uređuju kosu na takav način? Pa jasno, ne kako bi izgledale ljepše (znaju da to nije slučaj), već kako bi poslale političku poruku tipa "muškarci, je**te se". To je vezano za #1 i za...
3. Identificira se kao feministica
Postoje stupnjevi i vrste feminizma. Normalni feminizam poduzima nešto u vezi zaštite žena u mjestima gdje je normalno grupno silovati i brutalno zatući ženu na ulici usred bijela dana ili za povećanje stopa pismenosti i financiranje obrta kojima siromašne žene uzdržavaju svoje obitelji. Takav feminizam nije problem, već spada u običnu ljudskost.
Budući da izjava "ja sam feministica" kod nas redovito znači potonju vrstu feminizma, temeljenu na narcisoidnosti i mržnji prema muškarcima, shvati je kao ozbiljan znak upozorenja.
4. Ima piercinge na bilo kojem mjestu osim ušiju
Što je mjesto dalje od ušne resice i što je ukras veći, to je veći i simbol manjka kvalitete. Sitni piercing na jednoj strani nosnice bi možda još bio podnošljiv, ali prsten kroz usnu ili genitalni piercing su veliki blješteći alarmi na životnu filozofiju "nije-me-briga-za-dugoročne-posljedice-ja-sam-posebna", te bi ih bila velika pogreška ignorirati.
5. Na žensku kontracepciju gleda kao na sredstvo za seks sa strancima bez kondoma
Nekada davno, kontracepcijska pilula služila je tome kako bi žene u ozbiljnim vezama i brakovima mogle kontrolirati koliko će djece imati kako ne bi imale prevelike obitelji koje na kraju neće moći uzdržavati. Danas služi kao alat kojim žena može bezbrižno jahati Alfa vrtuljak i 'fokusirati se na karijeru' sve dok ne dođe do zida i odluči da je vrijeme spustiti kriterije i skrasiti se s nekim Beta jadničkom. U koju kategoriju ti spadaš? Nećeš saznati sve dok ne bude prekasno.
Isto kao i piercing, tetovaža je znak narcisoidnosti, impulzivnosti i odsustva dugoročne perspektive, što naravno nisu osobine koje želiš kod bilo koje žene s kojom ćeš biti u vezi (ili nedajbože braku). Dok sitna tetovaža na nekom skrivenom mjestu još donekle može ukrasiti ženu, sve veće i kompleksnije od toga ima progresivno sve veći negativni efekt.
Bilo da ga koristi za online dating, attention whoring po Facebooku ili Instagramu ili stalno dopisivanje s prijateljicama koliko je nešto "awkward", "creepy", "awwwwwww", "ono lol" i razmjenu sarkastičnih memea i lažnih komplimenata, smartphone ne bi smio kontrolirati većinski dio ženine pozornosti. U kratkom roku nema razloga da ne budeš dovoljno zanimljiv da ona obrati pozornost na tebe umjesto na taj paklenski uređaj, no na dugi rok je natjecanje s komadom metala neisplativa i neminovno izgubljena bitka.
9. Ne traži nikoga jer "nema vremena za vezu", "upravo je izašla iz dugotrajne veze" ili je "umorna od neozbiljnih muškaraca"
Dok je točka #1 ekvivalent izraza "ne trebam muškarca", prva rečenica točke #9 predstavlja njegovog manje ružnog ali svejedno odbojnog rođaka, "ne želim muškarca."
S druge strane, budalaština o dugotrajnoj vezi signalizira licemjerje (stavi pred nju nekog poznatijeg i više Alfa od tebe i gledaj kolikom će se brzinom oporaviti i postati spremna za vezu), a umor od neozbiljnih muškaraca govori ti da se pali isključivo na kretensku igru (inače ne bi susretala samo "neozbiljne muškarce"). Passe.
10. Puno putuje
Stalno putovanje po svijetu kako bi žena sklapala nove ugovore ili predavala na udaljenom fakultetu je pohvalna stvar. Stalno putovanje po svijetu kako bi žena "(ponovno) našla sebe", "zabavila se" ili "eto čisto tako" je indikator da je na svojim putovanjima kušala velik broj kobasica, i pri tome nipošto ne mislim na Oktoberfest.
Stoga, jednom kada si potvrdio njen avanturistički duh, bilo bi ti bolje odmah aktivirati visoko-precizni sustav obrane "ALFA-DANIEL".
11. Ima loš odnos s ocem i/ili dolazi iz razvedene obitelji
Elektrin kompleks je vrlo snažan indikator seksualnih navika. Očekuj od nje intenzivnost u svemu, od igre koja joj je potrebna pa do brzine ulaska u krevet i ponašanja u krevetu. U prosjeku, cure iz razvedenih obitelji stupaju u seksualne odnose godinu dana prije od onih iz stabilnih obitelji, imaju 50% više seksualnih partnera, te je njihov broj kratkih veza i avantura dvostruko veći.
Iz činjenice da feministi/ce vide toliki potencijal i pohvalnu stvar u učenju djevojčica psovanju bi vam odmah trebalo biti jasno da će to imati vrlo loš utjecaj na njihov karakter.
13. "Poznaje" mnogobrojne DJ-eve, promotore, glazbenike, glumce, aktiviste i slične celebritye sitnog zuba
Slično točci #7, s tom razlikom što je ovo okolina s priličnom količinom partijanja, alkohola, attention whoringa i agresivnosti te je stoga utjecaj na njen broj partnera vjerojatno direktan.
14. Samozvana je "umjetnica" ili "manekenka" koja je pozirala za fotograske sesije
Osim toga što polje umjetnosti neproporcionalno privlači cure pobunjeničkog duha koje će radije i ranije odbaciti okove "pristojnog života" i potiče attention whoring i narcisoidnost, dodatni prihod zarađen erotskim elementom nije daleko od toga da se često nešto "jednostavno dogodi". Ironično, cura koja se samo povremeno bavi ovim poslom je u ovom pogledu puno opasnija od one koja time uistinu zarađuje za život, zato što joj taj posao predstavlja uzbuđenje i novu sredinu s drugačijim pravilima, a ne samo dosadnu rutinu.
15. Samohrana je majka
Pretpostavljam da ne zvuči toliko loše dokle god ne očekuje da ja jednog dana počnem uzdržavati njeno dijete... oh wait
Koliko god samohrane majke voljele ponavljati da je njihov život rezultat samo jedne male pogreške (ili da uopće nije pogreška), bilo bi preciznije reći da je to samo najvidljivija pogreška u nizu malih pogrešaka. Razmotrimo najčešće načine na koje žena može postati samohrana majka:
Suprotno ženskom folkloru, vrlo su rijetki slučajevi "muškarca vukodlaka", u kojima je muškarac uistinu bio savršen prije vjenačanja, a onda se kasnije pokazao kao propalica koji ju je namamio u brak i ona to nikako nije mogla izbjeći. Slučajevi u kojima je muškarac umro prije svog vremena i ostavio je udovicom su također relativno rijetki u odnosu na frivolni razvod, čak i u našoj žalosnoj poratnoj egzistenciji,
B) Trudnoća izvan braka: isto kao i tetovaže i piercinzi, slučajno ostajanje trudnom je znak impulzivnosti, neopreznosti i manjka planiranja. Sve te "kvalitete" će se vjerojatno prenijeti i u vašu vezu.
E sad, niti jedna od ovih točaka sama po sebi nije nekakvo apsolutno pravilo da je žena loša (bilo za tebe, bilo za svih). Svakako je moguće da ona bude žena tvojih (i svačijih) snova u onim razdobljima kada je ne drže njen smartphone i kalendar događanja. No što ih je više, to je kumulativni efekt veći. Pobroji i procijeni sam. Bio si upozoren.
DVV (Demonstracija više vrijednosti, eng. DHV) je jedna od mojih omiljenih tema. Vrlo je malo stvari na svijetu toliko zanimljivih i kompleksnih kao što su suptilni načini kojima ljudi komuniciraju i signaliziraju svoj društveni status.
To često uspoređujem s Matrixom - postoji velik broj stvari u toj komunikaciji koje se na prvi pogled doimaju kao masa nerazumljivog koda, ali koji je zapravo prepun značenja i koji u mnogo čemu ovisi samo o interpretaciji promatrača koji širi svoju mentalnu snagu na njega, oblikujući ga u vlastitu realnost. U ovom slučaju, muškarac koji je sposoban održavati pravilnu ravnotežu između neke osobine i načina prezentacije te osobine je onaj kojeg žene doživljavaju privlačnim.
Evo jednog laganog i vrlo efikasnog DVV manevra koji često koristim: reci da si bio zaručen.
ONA: ...bla bla bla bla... SEXY VRAG: Usput, jesam li ikada spomenuo da sam bio zaručen? ONA: Ne! Kako to? SEXY VRAG: Ah, ona je bila Ruskinja*. Bili smo vrlo zaljubljeni. ONA: Što se dogodilo? SEXY VRAG:*zamišljen pogled u daljinu* Komplicirano je.
* = nacionalnost ili neka druga važna osobina (npr. zanimanje) bi idealno trebala biti neka koja se kod nas smatra egzotičnom i koja je poznata po ljepoti i/ili senzualnosti. Amerikanac bi vjerojatno rekao "Francuskinja" ili "glumica". Kod nas, "Ruskinja", "balerina" ili "Španjolka" ne bi bili loši odabiri. Svatko treba pronaći miks koji najbolje odgovara njegovoj osobnosti.
Zašto je "bio sam zaručen" takav magnet za žene? Zato što spaja sljedeće stvari:
B) Dostupnost: za razliku od oženjenog muškarca koji ima A, mnoge žene će ipak racionalno uzeti u obzir da se on nikada neće vezati za njih i ne uletiti naglavačke. Kod zaručenosti, racionalan zaključak je da si ne samo pred-odabran, već i dostupan. Možda baš ona bude ta koja će proći proces zaruka do kraja!
C) Misterij: što se dogodilo? Zašto su zaruke prekinute? Možda su i dalje u tijeku? Jesi li ti napustio nju ili ona tebe? Možda su vas spriječile klasne razlike? Možda je ona umrla u tragičnoj nesreći? U svakom slučaju mora da je zanimljiva priča. Hrčak će se zavrtjeti svim silama kako bi popunio praznine, ovaj put u tvoju korist.
E sad, ja stvarno jesam bio zaručen, ali to ne znači da je ovaj manevar nešto što ti je nedostupno. Male bijele laži nisu ništa strašno, te ih žene obilato koriste. U ovom slučaju, praktički je nemoguće "uhvatiti te", no neću ti govoriti trebaš li ili ne trebaš pribjegavati takvim stvarima.
Sam ocijeni što je "trik", a što nije, te slijedu svoju osobnu prosudbu. Moralizirati ne želim. No, u najgorem slučaju, iz ovog manevra možeš vidjeti dinamiku koja važi za ovu situaciju i iz nje razviti jednostavan i lako uporabljiv DVV koji odgovara tvojoj prošlosti i karakteru.
p.s. ako tvoje držanje, igra i ostali DVV-ovi već upućuju na visoku vrijednost, žene će ovu objavu često dočekati s "očekivala sam to" ili "znala sam"
"The Painted Veil" ("Oslikani veo") je jedno vrlo ugodno ostvarenje i sa stajališta crvene pilule i sa stajališta filmske umjetnosti. Ovaj povijesni film, snimljen u klasičnom stilu prepunom veličanstvenih panorama i bez nasilja ili uzbudljive akcije, bavi se vrlo mračnom temom no istodobno uspijeva ostati inspirativan i pozitivan. Ja ga zovem "melem za dušu". Radi se o mladom liječniku i njegovoj ženi koji početkom 20. stoljeća žive u britanskoj koloniji Shanghai i upućuju se na opasno putovanje u planine u unutrašnjosti Kine kako bi se borili protiv epidemije kolere.
(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. BEZ OBZIRA NA IGRU I SEKSUALNO TRŽIŠTE, FILM JE VRLO LIJEP I VRIJEDAN GLEDANJA)
Film počinje u Londonu, gdje mladi bakteriolog Walter upoznaje djevojku po imenu Kitty. Očaran je njome i uskoro je zaprosi, na što ona nakon premišljanja pristaje. Nakon medenog mjeseca u Veneciji, upućuju se u Shanghai, gdje je Walteru dodijeljeno mjesto u ministarstvu zdravstva, u laboratoriju koji se bavi proučavanjem zaraznih bolesti.
Ubrzo postaje jasno da su Walter i Kitty dvije potpuno različite osobe koje imaju drastično različite vizije braka: Walter je tradicionalan, tih, introvertiran i pouzdan tip koji nema prevelika očekivanja; Kitty je razigrana i djetinjasta, znatno više zainteresirana za zabave i društveni život, te se udala samo kako bi se makla od svoje obitelji koja ju je gušila. S tim saznanjem, nije nam nimalo čudno da se Kitty ubrzo upušta u nevjeru s vještim vice-konzulom Charlesom, koji je također oženjen.
Njena nova idila ne traje dugo, jer Walter nije slijep i ubrzo sazna što se događa. Ovo je prvi prijelomni trenutak filma: Walter čini nešto potpuno nezamislivo današnjim muževima i istog trena je izbacuje iz kuće i želi se razvesti od nje zbog njene nevjere. To što joj je bilo dosadno i što je htjela pronaći sebe mu ne znači baš ništa. Varanje je varanje, nema opravdanja.
"Gadim se sam sebi što sam si dopustio voljeti te. Ali priznajem da je bilo glupo od nas oboje što smo jedno u drugome tražili osobine koje nitko od nas nema."
Osim navedenoga, Walter joj daje još jedan ultimatum: Kitty mora s njim otići duboko u planine Kine, gdje će on istraživati uzroke kolere koja je zahvatila obližnja sela. Također joj ponudi da će joj dati razvod bez problema ako se i njen ljubavnik razvede od svoje supruge i oženi je. Ona Charlesu predloži to, no Charles je grubo odbije (nije blesav, zar ne?). I tako je Kitty, bez drugog izbora, i dalje vezana za svog muža i mora se s njim izložiti smrtnoj opasnosti. Dok putuju i smještaju se tamo, on je manje-više ignorira i potpuno joj je prestao romantično ugađati. Iako Kitty isprva radi dramu oko toga, s vremenom se smiruje i zapravo nalazi da je to u njoj probudilo nove osjećaje za njega...
Neću vas sada previše zamarati radnjom filma. No iz ovog odlučnog Walterovog poteza, stvari se nastavljaju odmotavati u njegovu korist. Kitty s vremenom počne pokazivati kajanje zbog toga što je učinila i pokušava opet steći Walterovu naklonost malim znakovima pažnje, ljubaznošću i sl, a u slobodno vrijeme pomaže brinuti se za djecu iz sela zajedno sa sestrama iz lokalne kršćanske misije. U slobodno vrijeme razgovara o svojim problemima s njihovim susjedom, misterioznim Waddingtonom koji živi s mladom kineskinjom i ima potpuno drukčiju priču od Kitty i Waltera.
Walter od toga pomalo opet zatopli prema njoj i shvaća da i u ima dobrih osobina i njihov brak se pomalo obnavlja. Ona uskoro ostane trudna, iako na svoj daljnji sram ne zna je li dijete zapravo njegovo. To Walteru pokajnički priznaje; no, prije nego mogu zajedno donijeti nekakvu odluku o tome, Walter oboli od kolere i umre nakon kratke bolesti.
Kitty je razorena time, ali odlučna da živi u uspomeni na njega i popravi stvari koliko može. Kada se nakon nekoliko godina vrati u London sa sinom (kojeg je nazvala "Walter") i tamo sretne Charlesa, koji također prepoznaje da postoji šansa da je dijete zapravo njegovo, Kitty ga hladno odbije i na sinovo pitanje tko je to bio kaže: "nitko važan." Film time završava.
E sad, znam što mislite. "On joj je oprostio? Nije je htio ubiti zato što možda dijete nije bilo njegovo? Beta!" Pa, nije sve tako crno bijelo. Iako je film realno prikazao dalekosežne posljedice prijevare koje su kada se radi o ženskoj prijevari još gore od same emocionalne boli i nije ih moguće izbjeći ili sakriti, istodobno je i vjerno prikazao "regenerativnu moć ljubavi" (kao i ženstvenosti i ljubaznosti). Osobno ne nalazim nimalo čudnim to što je Kitty, kada je shvatila što je učinila, iskreno se pokajala i odlučila svim silama popraviti stvar, s vremenom uspjela pomaknuti Walterovo skamenjeno srce.
Korijen tog pomaka je dijelom u općoj filozofiji oprosta i pokajanja, no dio leži i u onome što sam opisao kao "temeljni izvor romantike". Mlade, lijepe, ženstvene žene imaju gigantski utjecaj na osjećaje suprotnog spola, i to nije nešto što je nametnuto kavalirstvom ili romansiranom kulturom iz prošlosti. Kada bi se radilo samo o tome, ne bi bilo toliko snažno. Iz te biološki uvjetovanevelike moći dolazi i njihova velika odgovornost.
Svatko od nas ima svoju viziju što je u ovoj situaciji bilo ispravno i što je Walter trebao napraviti. No ne treba se zanijeti i samo zato što je na kraju oprostio nevjernoj supruzi ga strpati u isti koš s ovim tipom. Dok spomenuti tip moli, puže i poput mužjaka grdobine nema nikakvu svrhu u životu osim da ga mlataraju emocionalne oluje svoje supruge, Walter je povukao crtu, postavio se oštro i odlučno, te na kraju velikodušno odlučio svojim oprostom nagraditi pokajanje. Njegovo poštovanje je trebalo zaslužiti; nije bilo dano samo po sebi.
Dakle, ne znam je li to što se dogodilo bilo moralno ispravno i je li bilo vrijedno ulagati u popravljanje stvari koja se ne može potpuno popraviti, no istodobno potpuno mogu razumjeti sve što se dogodilo - s obje strane.
Knjiga talijanske spisateljice Constanze Miriano, "Cásate y sé sumisa – Udaj se i budi pokorna", prevedena i objavljena u Španjolskoj, postala je apsolutni hit, te dosegla rang 15.-e najprodavanije knjige na španjolskom ogranku Amazona (www.amazon.es). Knjiga, koja je prije toga bila vrlo popularna i u Italiji, šalje poruku "lojalnosti, ljubaznosti i pokornosti" udanim ženama, te sadrži stotine savjeta tek udanim ženama kako usrećitisvoje muževe.
Autorica Constanza Miriano
Feminističke grupe u Španjolskoj ustale su protiv knjige, pozivajući na njenu zabranu i organizirajući javna uništavanja knjige koja, kako tvrde, "poziva na nasilje prema ženama".
Feministice demonstrativno trgaju primjerke knjige "Udaj se i budi pokorna"
Mogao bih ovdje završiti post i pustiti da umjesto mene govori usporedba lijepe, elegantne zadovoljne autorice i razularene mase najružnijih ljudskih bića (ne samo izgledom) koju su moje oči ikada ugledale, no osjećam se energično pa ću reći još koju riječ o ovim španjolskim braniteljicama ženskih prava.
Za nekoga tko se inače predstavlja kao moderna, pacifistička, tolerantna strana, njihova reakcija je začuđujuće agresivna. Temeljna misao feminizma je da žene imaju neosporivu kontrolu nad svojim tijelom i pravo živjeti svoje živote kako god žele. Lijepa parola, zar ne? Nažalost, feminizam je u praksi sličnijislobodi za žene da odaberu isključivo ono što su feministice označile ispravnim. Kao što je na mikro-razini poliamorija iz prošlog posta zapravo vezana isključivo za stjecanje moći, tako je i na makro-razini feminizam samo bezočan, besraman pokušaj kontrole nad ženama.
Navedena srž feminističke misli najbolje je vidljiva iz nepodnošljive lakoće kojom feminističke grupe (uz razne druge "tolerantne" skupine) posežu za represijom, cenzurom i širenjem laži. U ovom slučaju, nije dovoljno da hrabre predstavnice slegnu ramenima i svojim sretnim i ispunjenim životima daju primjer ženama što bi trebale odabrati. Ne, knjiga mora biti zabranjena, a svi njeni primjerci zbrisani s lica Zemlje.
Ne daj Bože da neka žena slučajno odluči da je učiniti nešto lijepo za muškarca poželjno! Čak i ako bi to bilo vođeno isključivo vlastitim interesom (recimo, spoznajom da muškarci nisu voljniteško raditi ili dati svoje živote za ne-ženstvene harpije), to bi bilo jednostavno nedopustivo. Moramo učiniti sve kako ženama diljem svijeta tako nešto ne bi palo na pamet, jer mi znamo najbolje.
Na što me ono podsjeća njihova demonstracija? Ah, da:
Živjela sloboda za život po feminističkim naredbama! Živio feminizam - pravo na jedan te isti izbor za sve žene!
Koncept B-D (Beta-Drolja) paralele nije koristan samo kada proučavamo podrtine i neuspjehe na seksualnom tržištu. Kako ne bismo potonuli u negativnost, u svakom konceptu valja nam tražiti i moguće pozitivne načine primjene. Stoga nije ni čudo da je B-D paralela s vremenom urodila plodom koji ću vam danas prezentirati: jednostavnim, efikasnim načinom pristupa vezama.
Koje je danas glavno obilježje veze? Ljubav? Seks? Izlasci? Trajanje dulje od X tjedana, mjeseci ili godina? Zajednički prijatelji? Ne. Glavno obilježje veze je njena krhkost. Za razliku od uvriježenog vjerovanja, to što je odnos nazvan "vezom" i to što traje već X dana nije nikakva garancija za budućnost. U slučaju svađe ili bolje prilike, samo par riječi dovoljno je za iznenadan prekid. Nema ograničenja, nema kočnica, nema posljedica. Ne kažem da su sve veze takve, naravno, samo da je zabluda smatrati da je riječ "veza" to što odnos čini čvrstim.
A koje je sljedeće važno obilježje veze? Definitivno su to mutne granice. Danas većina ljudi, pogotovo muškaraca, ne zna gdje zapravo počinje veza, a prestaje ljubakanje, flertovanje ili istraživanje terena. Na primjer, muškarac ode na spoj, poljubi curu, i onda smatra da su oni u vezi. Ne tako brzo, druškane! Sve dok nisi zaključio stvar u krevetu (a ponekad čak i tada), velika je greška zavaravati se da vaša "veza" ima ikakve kočnice u sebi. De-facto ste i dalje gotovo stranci. To je možda ružno, ali tako je. Naravno, ovo ne znači da je svaki odnos gdje se dogodio seks veza, već samo da u pravilu veza nije opipljiva stvar ako nije barem bilo seksa.
E sad, gdje tu ulazi B-D paralela? Kao što ona kaže, postoji ekvivalencija između žene koja je promiskuitetna sa svojom vaginom i muškarca koji je promiskuitetan sa svojom pažnjom. Isto tako postoji i ekvivalencija između naivnosti žene koja brzo spava s nekim i naivnosti muškarca koji brzo misli da je u vezi s nekom. No upravo u toj ekvivalenciji leži i lijek.
Razmislimo malo: kakav pristup seksu ima žena koju ne bismo stereotipno nazvali droljastom? To nije nimalo lako klasificirati, ali povest ćemo se za najpoznatijim stereotipom i reći da je to: "nije laka".
Ako namjeravaš osvojiti njeno međunožje (kod velike većine žena, čak i onih stvarno droljastih), očekuj da ćeš se dobrano pomučiti:
A) njeni kriteriji će biti znatni. Kvragu, pa žena je, čuvar dostupnosti seksa.
B) biti će teško doći do nje. Isparivat će i predomišljati se, a ti ćeš je morati loviti.
C) sasvim sigurno neće sama od sebe spomenuti da bi htjela seks s tobom
D) na spoju vjerojatno nećeš moći jasno čitati njene signale; sasvim je sigurno da ti se neće sama baciti u naručje, već ćeš ti morati poduzeti nešto i pri tome riskirati odbijanje.
E) jednom kada je poljubiš, to neće automatski značiti da ćete nastaviti do seksa
F) biti će teško odvući je u privatni prostor (bilo tvoj bilo njen) gdje se može dogoditi nešto više jer će ona imati razne obveze i izgovore.
G) kada to ipak učiniš, možda će ona htjeti ići polako, ili će baš u tom trenutku imati menstruaciju. Osjećat ćeš se napasno što je toliko nagovaraš.
H) kada bude vrijeme za svlačenje, vjerojatno se neće svući sama od sebe, već će ti odmicati ruku sa svoje majice ili hlača barem jedanput.
I) neke žene (iskreno religiozne) će biti toliko uporne da neće uopće pomišljati na spavanje s ikim sve do maksimalne razine vezivanja (vjenčanja)
Ukratko, doći do seksa će ti u pravilu biti je**no teško. Ali pomučit ćeš se zato što je nagrada vrijedna toga.
Ignissovo pravilo #18: Bori se za očuvanje svoje samostalnosti kao što se žena bori za očuvanje svoje vagine.
Drugim riječima:
A) tvoji kriterijitrebaju biti znatni. Kvragu pa muškarac si, čuvar dostupnosti vezivanja.
B) treba biti teško doći do tebe. Često će ti ona poslati poruku, a ti ćeš biti zauzet ili joj odgovoriti kasnije.
C) sasvim sigurno nećeš sam od sebe spomenuti da bi htio biti u vezi s njom
D) na spoju ona vjerojatno neće moći pročitati koliko si zainteresiran ili kakav si po tom pitanju bio u prošlosti; sasvim je sigurno da nećeš ti potegnuti temu veze, već će ona morati poduzeti nešto i riskirati odbijanje
E) jednom kada se poljubite, to neće automatski značiti da ste u vezi
F) biti će joj teško odvući te na druženje s njenim prijateljima, obitelji ili drugu priliku gdje te može nekome pokazati kao dečka
G) kada se to ipak dogodi, ti ćeš htjeti ići polako jer ne želiš ništa forsirati ili ne znaš želiš li se u ovom trenutku vezati. Osjećat će se napasno što te toliko nagovara.
H) kada bude vrijeme da objavite status ili slike na Facebooku, vjerojatno nećeš to napraviti sam od sebe, već ćeš joj barem jedanput spomenuti da ne držiš do Facebooka i objavljivanja novosti drugim ljudima
I) neki muškarci (najuspješniji igrači) će biti imati toliko opcija da neće uopće razmatrati mogućnost veze s ikim sve do maksimalne razine seksualnog kontakta (penis u vagini)
Ukratko, doći do veze će joj u pravilu biti je**no teško. Ali pomučit će se zato što je nagrada vrijedna toga.
Uzevši u obzir koliko je brak danas postao opasan i riskantan za muškarce, sve ovo vrijedi i za slučaj kada ste već u vezi i ostao vam je samo "sljedeći korak".
Želiš joj olakšati? Ovo ti se čini okrutno? Već vidiš da je ona prekrasna i da nema potrebe za suzdržavanjem? Ona je jako dobra prema tebi pa joj želiš vratiti istom mjerom? Toliko ti se sviđa da odmah želiš biti samo s njom? Slobodno preskoči neke od ovih stvari. Ali uvijek budi svjestan da se time udaljavaš od idealnog stava, te da ti je bolje da imaš vrlo važan razlog za to. Jer ako uopće nisi svjestan prvog zakona seksualne dinamike i zašto je dobro držati ga se, tvoje šanse da ćeš preskočiti baš sve ovo i zaglibiti u Beta paklu eksponencijalno rastu. Pa tko voli nek' izvoli.
Veze su cool. Stalno juriti za novim avanturama može biti zamorno i ozbiljno ti istrošiti slobodno vrijeme, financije i zdravlje. Čak i najneuhvatljiviji igrač ponekad parkira svoj automobil kako bi se posvetio jednoj ženi. Čak i ako malo šnjufa uokolo po drugim prilikama, više ih ne traži aktivno. To je razdoblje mira u kojemu muškarac sklapa pakt sa ženom da će se redovno viđati, ukazivati si više pažnje i produbljivati svoj odnos, sve u interesu međusobne stabilnosti. Osim redovnog seksa bez puno novog ulaganja, postoje i druge koristi od veza: brižnost, emocionalna bliskost, kuhana hrana, čist stan, pokazivanje prijateljima, zajedničke aktivnosti i sl.
Naravno, oni muškarci koji nemaju opcija će također biti zadovoljni vezom, iako ne toliko zbog stabilnosti koliko zato što im je to jedina prilika da ikada dođu do seksa. Ovaj post se također odnosi i na njih, iako će ga vjerojatno odbaciti kao nerazumnog. Ono što želim reći da, unatoč stalnom gnjavljenju o "muškarcima koji se ne žele vezati"racionalizacijskog hrčka koji uporno bira onu naj-Alfa manjinu, zapravo skoro svi muškarci na svijetu prihvaćaju da je veza razuman kompromis u kojemu se isplati zadržati.
One nesretnike koji okrune svoje Beta orbiterstvo duuuugooom aseksualnom vezom jer "ona (nikada) nije spremna" ili, još gore, poliamoričnom vezom jer "ona mora imati slobodu", naravno nećemo ni spominjati. Njima nikakav post ne može pomoći.
Nažalost, gotovo svaka veza ima svoj sudnji dan, kada će sve otići u p.m. i partneri se razići s više ili manje suza, ovisno o njihovim relativnim odnosima moći i drugim okolnostima. Ovo je popis koji će muškarcu (i ženi, iako su za žene obilježja donekle drugačija) pomoći da prepozna najvažnije glasnike apokalipse ili odluči da je vrijeme osobno prizvati sudnji dan i početi pripremati izlaznu strategiju. Ove znakove možemo podijeliti u dvije kategorije: znakovi koji pokazuju da se ona hladi i uskoro će prekinuti ili prevariti, te znakovi koji pokazuju da se više ne isplati ostati u vezi jer je prestala pružati one koristi zbog kojih bi netko stupio u nju. Ne moram ih obilježavati koji spada u koju kategoriju (a koji u obje) jer će vjerojatno svima biti jasno na prvi pogled. Pa da krenemo!
1. Razvila je bitchy, agresivan ton prema tebi, pogotovo u javnosti
Vjerojatno nema ništa odbojnije od toga da tvoja cura na neki tvoj prijedlog odgovori s "A što ti sad hoćeš?!?", drekne "Ne diraj me!" ili te zajedljivo opisuje nekome kao "Onaj tamo". U pravilu je nemoguće da se tako ponaša prema tebi i i dalje osjeća ikakvu kemiju. Slušanje ovakvih komentara je signal da si ušao u zonu sumraka, gdje je izgubljena privlačnost, ali vas formalni status i navika vezuje još neko vrijeme. U tim uvjetima je druženje s njom slično druženju sa psom koji ima goruću potrebu protrčati uokolo i loviti, ali ga sprječava lanac oko vrata. Na kome će se iskaljivati dok ne bude oslobođen? Na prijašnjem "vlasniku", naravno.
2. Odrezala je kosu
Time se u posljednje vrijeme hvale racionalizacijski hrčci po svim medijima, a ja se slažem: kratka kosa na ženi je najčešće politička izjava, a tek onda estetski ili praktični izbor. Poruka je uvijek jedna i samo jedna:
Čak i ako je tvoja cura izvan one zanemarive skupine od 95% žena koje će kratka kosa unakaziti i postarati za barem 10 godina, činjenica je da time pokazuje da joj je postalo nevažno kako izgleda muškarcima - u ovom slučaju najviše kako izgleda tebi. Osim ako njoj nije 70 godina i niste se tjelesno dotakli već cijelo desetljeće, to je jasan izraz nepoštovanja. Pripremi padobran, naravno ako uopće budeš imao strpljenja čekati da počne s manevrima iz točke #1.
3. Održava kontakt s bivšima
U doba Facebooka i sličnih stvari, pretpostavljam da je nemoguće izbjeći bivše svakome tko je u životu imao više od 2-3 seksualna partnera. U skladu s tim, povremeno dopisivanje (o ne intimnim stvarima, svakako bez flertovanja) s bivšima te ne bi trebalo ljutiti. Ali ako se želi s njima nalaziti uživo, e to je već preko svake mjere. Mora uslijediti ili ultimatum da to ne radi ili mentalno degradiranje dok istog trenutka počinješ istraživati druge opcije, računajući da ste vi sada samo prijatelji s povlasticama. Ako cura drži do tebe, ideju nalaska s bivšim bi trebala sama od sebe odbiti, a ne koristiti je da te testira ili čini ljubomornim.
Otprilike istu težinu ima razgovor o seksu u njenoj prošlosti s bilo kojim tonom osim blagog žaljenja (pogotovo ako ona stalno ubacuje tu temu u nevezan razgovor).
4. Udebljala se
Za razliku od kratke kose, debljina se može prikrasti bez namjere, i nema nužno negativan efekt sve dok ne dosegne vidljive, ozbiljne razmjere (10+ kg viška). Bilo kako bilo, ako debljanje kod žene nije popraćeno osjećajem panike i ulaganjem nekakvog napora da to spriječi, postoji ozbiljan problem. Iako manje direktno od rezanja kose koje je uvijek namjerno, manjak brige o tome kako tebi izgleda njeno tijelo je neugodan sam po sebi najavljuje buduću ekspanziju s pripadajućim uništenjem tjelesne privlačnosti, kao i nastup lijenosti u pristupu svemu ostalome.
5. Popustila je u higijeni i stilu
Ako je nekada pazila da uvijek ima obrijane pazuhe, noge i/ili međunožje, pazila je da se što ćešće našminka i lijepo odjene za kada je u tvom društvu, a danas joj je sve to teret koji često propušta, to je simbol da više ne osjeća potrebu impresionirati te. Ne brini, ta potreba će se vratiti kada upozna nekoga drugoga tko će je opet moći uzbuditi kao i na početku vaše veze. Nije nimalo slučajno da mnoge muževe razvod zatekne upravo kada su se obradovali što im je supruga naglo otišla na dijetu i počela se brinuti o svom izgledu.
Nije realno očekivati da ćete se nakon godinu dana i dalje seksati tri puta na dan ili tako nešto, ali znatno opadanje razine seksa znači probleme. To znači da je ispario ključan element: tjelesna privlačnost. Dok manjak uzbuđenja još i ne mora biti fatalan, manjak tjelesne privlačnosti neminovno vodi mnoštvu problema na obje strane. Još je gore ako ti ona počne mahati seksom pred nosom kao nagradom za nešto što ćeš napraviti ili ne napraviti. To znači da je odnos prema seksu u vašoj vezi istrunuo, ona je preuzela kontrolu i sada s pozicije moći dijeli ili uskraćuje darove. Vrlo je rijetko da ovakva veza može biti spašena, iako postoje iznimke i vrijeme za oporavak, pogotovo u braku.
Možda se sada pitate: znači li ovo da je svaka veza osuđena na propast? Odgovor je nažalost: vjerojatno. Budući da je u današnjem zapadnom svijetu većina ovih stvari gotovo neminovna (recimo, debljina je sve rasprostranjenija, toksični stavovi o suprotnom spolu su sve češći, kako rastu prosječni brojevi partnera i lakoća postaje sve lakše imati trag bivših od kojih je teško pobjeći, itd.), rekao bih da je kod većine ljudi neminovno da će im kemija umrijeti znatno prije nego što se to događalo u prošlosti. U pravilu nije realno nadati se ičemu više od veze za vezom, povremeno ispresijecane periodima neobavezne zabave i seksa (isto na malo duljoj vremenskoj skali vrijedi i za brakove, budući da je brak danas samo "ozbiljnija" veza). No unatoč tome, vrijeme kakva je i koliko ta veza traje - tri mjeseca ili sedam godina - će drastično varirati, ovisno o njenom karakteru, a u nekim drugim kulturama i više.
Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine
- Igniss
Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.
Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net :
Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku
S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicijaza razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka.
Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.
Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo.
No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem?
1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju
Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi?
Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA.
Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija.
Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."
Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni!
Da još jednom ponovim: VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI!
Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do...
2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum
Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje.
Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo.
3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru
Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.
O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok.
Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.
Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa.
4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem
Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje?
Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed. Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili.
18 godina, 18 godina
Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina
Znam nekoga tko plaća alimentaciju za jedno od svoje djece
Auto i kuća njegove baby mame su veći od njegovih
Vidjet ćeš ga na TV-u svake nedjelje
Kako osvaja Super Bowl i odlazi u Hyundaiju
Trebala je tvom malcu kupiti autiće s tvojim parama
Otišla je doktoru i kupila si liposukciju s tvojim parama
Šeće se okolo kao Michael Jackson s tvojim parama
Trebao si osigurati svoje pare
Ako nisi jadnik, viči "Hoćemo predbračni"
"Hoćemo predbračni" Da
To je nešto što ti stvarno treba
Jer kad ostavi tvoju guzicu otići će s polovicom
18 godina, 18 godina
I na 18 rođendan shvatio je da nije njegovo?!
Prije točno godine dana, naprasno je završila poznata veza Severine i Milana Popovića. Bio je to jedan od rijetkih događaja u povijesti koji su ujedinili hrvatsku javnost: lijevi orijentirani primitivci i bijeli vitezovi bili su oduševljeni što je nezavisna, emancipirana žena izmanipulirala i opljačkala muškarca ("Pokažimo toj patrijarhiji!"), a desno orijentirani primitivci i nacionalisti bili su oduševljeni što je Hrvatica izmanipulirala i opljačkala Srbina ("Pokažimo tim Četnicima!").
- Bogati, slavni biznismen i/ili poznati muškarac koji bi mogao imati bilo koju ženu
- Osrednja, islužena, ostarjela poznata žena (iako izgleda ok za svoju dob) najpoznatija po svom porno-videu
- Ona ostane trudna; objavljuje se vjenčanje
- On je zasipa darovima, obožavanjem, patetičnim ljubavnim izjavama, vilama, jahtama i automobilima
- 6 mjeseci nakon rođenja djeteta, ona ga se riješi s obrazloženjem da "jednostavno nisu kompatibilni"
- Ona dobije 100%-no skrbništvo, on dobije 2 dana posjeta tjedno, slomljeno srce i gigantsku alimentaciju
Veselit će vas čuti da je poznati rapper Kanye West upravo na dvije trećine ovog procesa s Kim Kardashian, isluženom ženom s izgledom na zalazu i poznatoj najviše po reality showu i porno-videu:
Kanye West je toliko ushićen da je Kim prihvatila njegovu raskošnu prosidbu da niti ne razmišlja o predbračnom ugovoru. Čak i s njenom poviješću koja uključuje dva razvoda (onaj s Kris Humpreysom je došao nakon samo 72 dana braka), Kanye kaže "ne" predbračnom ugovoru jer je to "nespretno i neosjetljivo". Ne želi riskirati da uvrijedi svoju buduću suprugu i majku svoga djeteta.
Gledati ljude koje se tradicionalno smatra Alfama i koji bi trebali znati bolje prilično je zabavno. Ne osjećam nikakvu ljutnju prema Kim, isto kao što nisam ni prema Severini - prepoznajem njihovu igru. I ako je netko nepopravljivo Beta i nikada nije sposoban naučiti lekciju, tko sam ja da trošim energiju spašavati ga? Neka ga slobodno ogule - barem će poslužiti kao primjer drugima. Kanye je u ovom pogledu ekvivalent onih ljudi kojima se smijemo kada im posthumno dodijele Darwinovu nagradu za najgluplje uklanjanje samih sebe iz genetskog natjecanja. Njegova naivnost je još komičnija kada uzmemo u obzir da je Kim itekako potpisala predbračni ugovor kada se udavala za znatno manje bogatog Krisa, i tada joj to nije bilo ni "nespretno" ni "neosjetljivo".
U ovom slučaju je ironija mnogostruko veća upravo zato što je Kanye kao poznati rapper gorljivo pjevao o opasnostima braka (pogotovo sa sponzorušom) i nazivao one koji ne budu tražili predbračni ugovor i koji budu oguljeni u razvodu"jadnicima". Znači li to da je on sada jadnik po vlastitom opisu?
Neki će sada reći "pa što onda, Kanye ima 100 milijuna dolara i spava sa ženom za kojom slini pola svijeta". Evo nekih razloga zašto je to vrlo pogrešna misao:
Kim ima 33 godine. Ova slika, a uistinu sam se potrudio pronaći najbolju sliku od svih snimljenih u prošle dvije godine, predstavlja najljepše stanje koje će ikada doseći. Budući da kod nje ne vidim savršene gene jedne Monice Bellucci, dalje može ići samo strelovito nizbrdo. Za relativno uspješnog 40-godišnjeg muškarca iz srednje klase koji često pribjegava slinjenju za pornoglumicama na YouPornu, tako nešto bi bilo prilično dobro. Za mega-popularnu zvijezdu koja može imati skoro pa bilo koju ženu na svijetu, to je promašaj nezamislivih razmjera. Govorimo o muškarcu koji bi vjerojatno mogao imati bilo koju od natjecateljica za Miss Universe. Uz toliku količinu slave i novca, čovjek mora stvarno imati nula igre da bi mu glavna opcija bila Kim Kardashian u dobi od 33 godine.
Kao drugo, troškovi razvoda nisu samo financijski. Najgori trošak je emocionalne prirode: sramota, poniženje, osjećaj bespomoćnosti, i naravno gubitak svog djeteta i trajna manipulacija tog djeteta protiv tebe. I to ne od žene koja je nekada bila vrijedna poštovanja i dobra prema nekome, već od potpuno bezvrijedne kreature čiji je jedino značajno postignuće u životu bilo dopustiti da je Ray Z obradi pred kamerom.
18 godina, 18 godina, Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina...
Je li malo vrućeg seksa s Kim vrijedno tok kolosalnog rizika? Ja mislim da nije. Reći da je vrijedno toga pretpostavlja da je bogatstvo glavni cilj života i da može kompenzirati bilo koji drugi gubitak, za što odlučno tvrdim da nije istina. To bi bilo nihilističko svođenje smisla života na zgrtanje zelembaća. Ne, nema te količine novca koja je vrijedna ljudskog digniteta.
Kada bi meni netko ponudio 100 milijuna dolara i seks s poznatom "starletom" u zamjenu za garanciju da će mi se za nekoliko godina dogoditi ovakva trauma (ili nekakav ekvivalent - možda da me siluju robijaši pod zatvorskim tušem?), drage volje bih odbio. Moja duša, mir i ponos su vrijedniji nego bilo kakva marginalna količina sreće koju bi mi mogao donijeti beskonačan iznos novca. Prihvaćam da ne bi svi tako izabrali, ali ne mislim da se radi o kiselom grožđu kada kažem da ne bih rado bio u Kanyeovoj koži.
Prava dama skida svoj dignitet sa svojom odjećom i čini sve što može da bude kurva. U drugim trenutcima, možeš biti skromna i ponosna koliko god tvoja osobnost želi.
- Robert A. Heinlein, američki sci-fi pisac
Današnji članak je prvenstveno za žene, iako će i muškarcima biti poučan, a možda i koristan ako ga pokažu boljim polovicama, ili se samo potapšaju po leđima ako to imaju. Bilo bi zajedljivo reći da je Heinleinov citat nešto što je većina žena danas zaboravila. Preciznije bi, pak, bilo reći da je to realnost koju je feminizam, s ciljem transfera seksualne moći prema ženama, uspješno zakopao ispod brda dezinformacija. Stoga je danas, pod krilom još donekle razumnog pojma "silovanja u vezi/braku", vrlo popularna izjava da "žena nikome ne duguje seks, te će ga partneru pružiti samo ukoliko to i ona želi [tada i na takav način]". AKA slogan emancipirane žene koja kontrolira svoje tijelo, a ne oni perverzni, patrijarhalni i seksistički muškarci. Naravno da ne duguje, no...
Problem popularizacije pružanja seksa partneru isključivo kada partnerica to želi vjerojatno je jasan svima koji u svom vlasništvu imaju slatko krznato stvorenje poznatije kao "čovjekov najbolji prijatelj" ili jednostavno "pas". Ako imate psa, vjerojatno ste uskladili život s njegovim potrebama i barem jednom dnevno ga vodite vani na mokrenje i ostalo. Nema iznimki. Ako je kiša, valja vam ponijeti kišobran. Ako ste bolesni ili spriječeni, zamolit ćete nekoga drugoga da izvede psa. Ukoliko to ne obavite, gotovo je sigurno da će se tijekom noći olakšati po tepihu i stvoriti ogroman problem. Kada je čovjek prihvatio brinuti se za drugo živo biće, ima odgovornost brinuti se za njegove potrebe. Ukoliko to ne čini, može kriviti samo sebe za neminovne posljedice.
Što hoću reći ovom pričom? Ako neke žene imaju pse i neke žene imaju muževe, iz toga slijedi da neke žene tretiraju svoje muževe gore od svojih pasa.
Možda ćete reći da se ovo ne može dokazati osim anegdotalno, i moguće je da ćete biti u pravu. No po svoj dedukciji iz brojnih razgovora s muškarcima i ženama, bez obzira na bračni status, bizaran stav da nema seksa ukoliko i ona to ne želi rašireniji je nego što mislite - dapače, nije čak ni rijedak. Desetljeća laži o temeljnim biološkim istinama i feministička propaganda već su nanijele znatnu štetu muško-ženskim odnosima i stvorile cijelu generaciju koja kolektivno odbija razumjeti da će izgladnjeli čovjek potražiti hranu drugdje ako mu nije dostupna kod kuće. Bilo to s prijateljima, ljubavnicama ili prostitutkama, osnovna misao je uvijek vođena neutaženom potrebom, te uvijek gotovo ista:
"Moja supruga više ne želi voditi ljubav"
aka
"Kada su došla djeca, jednostavno je izgubila interes."
aka
"Seksamo se samo kada se ona osjeća posebno."
Da, reći ćete, ali možda je njoj stvarno teško ili dosadno zadovoljavati njegove seksualne potrebe. No mora se uzeti u obzir da je brak sasvim dobrovoljna institucija, u koju ljudi ulaze bez ikakve prisile isto kao što ih nitko ne sili da nabave psa. Ako se ne možeš ili ne želiš brinuti o svom psu, trebaš osigurati da se pobrine netko drugi.
Žene koje izgladnjuju svoje muževe potpunim ili gotovo potpunim uskraćivanjem seksa su u ipak manjini. Većina primjenjuje mnogo perfidniju taktiku: nude tako bezukusno i uobičajeno jelo ("ajde kad baš moraš - ja ću raširiti noge, ti obavi sve ostalo ako imaš volje") da muškarac jednostavno izgubi volju za tim i poželi večerati negdje drugdje. Zatim dolazi neizbježno čuđenje zašto je muškarac u pitanju postao skloniji igranju video igara, pornografiji ili spavanju pred televizijom nego dolasku u krevet. Negdje tu se nalazi i legendarna hrčkolika izjava tipične takve žene kada sazna da joj je muž nezadovoljan: "Zašto bi muškarac otišao vani u fast-food kada ga doma čeka filet mignon?"
Ne želim biti grub, no ono čemu muškarci nisu skloni je seks s ofucanim, zapuštenim, debelim ženama koje su odrezale kosu i samo se izležavaju u pidžamama i bakinim gaćicama i sve njihove prijedloge dočekuju s "ti si perverzan", "to je odvratno" i "nema šanse". Ti isti muškarci prilično su zainteresirani za seks s mladolikim (pazite: ne mladim - mladolikim!) ljubavnicama ili prostitutkama, koje su očuvale svoje ženstvene figure, elegantno se odijevaju i voljne su im pružiti seks kakav muškarci žele i kada žele.
...
...
...
Sada kada ste prestale vrištati da sam seksistička svinja, molim vas da duboko udahnete i poslušate do kraja. Shvaćam da neke žene poslije poroda imaju velikih problema s vraćanjem vitkosti (BMI između 18 i 22), pa čak i "normalnosti" (zdrav ali umjereno punašan BMI 23-25), ali kladim se da to zna i većina muževa. Isto vrijedi i za starenje. To uopće nije ono o čemu govorim. Zamislite još jednom dvije vrlo slične žene, dvije sestre: recimo da jedna sestra pazi na sebe, održava svoje tijelo, lijepo se odijeva, zadržala je svoju dugu kosu unatoč povećanom trudu koji iziskuje, i trudi se udovoljavati svom mužu. Druga sestra nosi trenirke i široke ogrtače za pretile, odrezala je svoju kosu na "dječački" dok je bila trudna i neće maknuti malim prstom za svog muža. Imate li ikakvih dvojbi o tome čiji će muž imati motivaciju varati? To nisu genetske razlike - naprotiv, psihološke razlike su učinile da se druga sestra jednostavno prestane truditi, i njen izgled je samo odraz tog način razmišljanja koji proždire naše nesretno društvo. Svaki aspekt njenog odijevanja i brige za sebe vrišti "nije me briga jesam li ti privlačna ili nisam!" i njenom mužu i svima uokolo.
(Situacija kada je obrnuto i žena pomalo gubi privlačnost prema Beta mužiću je znatno različita jer, za razliku od muškaraca koji jasno izražavaju svoje želje kakvu bi suprugu htjeli, žene umjesto toga često posežu za dramom, testovima i solipsizmom. U toj situaciji muškarac ne zna što bi trebao promijeniti, dapače naveden je na pogrešno.)
Sama debljina, iako ste možda pomislili da se radi o tome, nije problem iako žene vole koristiti to kao izgovor. Mnogi muškarci toleriraju punije žene, a manjina ih voli, i rekao bih da će prosječan muškarac čija je supruga nabacila previše oblina i dalje biti seksualno zadovoljan njom ako se potrudi privući ga na svaki drugi način. Ne vjerujete? Pogledajte malo po internetu i svu "BBW (Big Beautiful Woman)" pornografiju koja postoji. Naravno da je poželjno imati vitko tijelo (koje je sasvim održivo razumnom prehranom i redovitom vježbom), no dotjerivanje i stav isto imaju utjecaja, pogotovo kada je žena već udana za muškarca kojeg želi privući.
Ukoliko želite zadržati muža sretnim u seksualnom smislu, najbolji savjet koji imam je izbaciti riječ "ne" iz vašeg riječnika. Kao što je bilo koja žena starija od 16 primijetila, muškarci su po ženskim standardima perverzni - sve ih uzbuđuje! Da, mnogo toga što ih uzbuđuje je "fuj", neugodno ili smiješno mnogim ženama, ali što onda? Moraš li osobno ocijeniti da je pseća hrana ukusna prije nego mu je daš? Dokle god te ono što tvoj muž želi u krevetu ne povrijeđuje ili te ne čini zabrinutom za njegovu muškost, koga briga o čemu se radi?
Recimo, već si stotinama puta imala njegovu spermu u sebi - je li važno što je želi ponekad smjestiti na tvoju guzu, grudi, trbuh, kosu ili lice? Ne, u pravilu nema ugodan okus, ali Ionako se ne seksaš zbog toga. Želi li te zavezati? Pusti mu! Zaboga, svakog dana mu povjeravaš svoj život, zašto bi ovo bilo drukčije? Je li veliki napor ili opasno za zdravlje nositi hulahopke i seksi gaćice zbog njega? Nekada si se igrala uloga i presvlačenja i to što si odrasla ne znači da bi bilo loše obući se kao medicinska sestra ili što već on voli. Možda ti se i svidi. Čak i ako se bojiš nečega (npr. analnog seksa), nemoj ga odmah odbiti. Razmisli, istraži, vidi možeš li se kako prilagoditi i zatraži od njega da bude vrlo strpljiv. Ako ipak ne možeš to što traži, probaj doći do nekakvog kompromisa ili ga odbij taktično, a ne s "to je perverzno!" Sve to će učvrstiti vaš seksualni život.
(Naravno, ukoliko je neka želja stvarno bizarna ili krši originalni cilj svega ovoga (recimo, htio bi imati seks u troje), tu možeš povući crtu. Naravno, ukoliko prihvatiš realnost da bi prostitutka kao treća žena bila tu samo da vam ispuni fantaziju (gledanja televizije utroje, naravno) i da ne želi tvog muža, već samo obavlja posao, možeš i to, no tko voli nek izvoli...)
Nažalost, kod manjine muškaraca - one kojoj gravitira većina žena (koja ironija, eh?) - sve ovo gotovo ništa ne pomaže. S pravim Alfom i super-Alfom, koji je zbog svog statusa, preselekcije, izgleda i igre zatrpan prilikama s lijepim ženama, gotovo je neminovno da će se uskoro početi događati prijevare ili ostavljanje bez obzira na to koliko žena pazi na sebe. Toj biološkoj razlici nema pomoći, no žena se može od nje zaštititi tako da se ne uda za Alfu, a pogotovo ne za fizički vrlo privlačnog Alfu. Muški spol je jednostavno genetski predodređen za traženje raznolikosti, tako da je neminovno da će se kušnja za nečim drugim pojaviti prije ili poslije, makar samo kao drska ali zavodljiva misao. Tada će njegove opcije i moral odrediti što će se dogoditi dalje, tako da ti je u interesu imati nekoga moralnog tko ima dovoljno opcija da ti bude privlačan,a opet ne toliko da je stalno u napasti. No o tom potom...
Ova dirljiva priča koju bih htio podijeliti s vama već se neko vrijeme širi bespućima Facebooka. No prije nego pročitate priču, molim vas da se zadržite na ovoj slici:
Jeste? Super.
ODNEŠENA
"Kada sam te večero došao doma, dok je moja žena posluživala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao, imam ti nešto reći. Sjela je i jeli smo u tišini. Opet sam promatrao bol u njenim očima.
Iznenada nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj reći o čemu sam razmišljao. Želim razvod. Mirno sam otvorio temu. Nije se činila pogođena mojim riječima. Umjesto toga samo me mekano pitala: zašto?
Izbjegao sam njeno pitanje. To ju je naljutilo. Bacila je pribor za jelo i povikala na mene, ti nisi muškarac! Te noći nismo međusobno pričali. Plakala je. Znao sam da će htjeti saznati što se dogodilo našem braku. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor; Jane je već osvojila moje srce. Nisam je više volio. Samo sam je žalio!
S dubokim osjećajem krivnje, napisao sam ugovor o razvodu u kojemu je pisalo da može zadržati našu kuću, automobil i 30% udjela u mojoj tvrtci. Pogledala ga je i poderala ga u komadiće. Žena s kojom sam proveo deset godina gledala me kao da sam postao stranac. Bilo mi je žao njenog potraćenog vremena, resursa i energije, ali nisam mogao povući to što sam rekao jer sam toliko volio Jane. Naposljetku je plakala ispred mene, što je bilo ono što sam zapravo i očekivao. Za mene je njen plač bio nekakva vrsta olakšanja. Ideja o razvodu, koja me okupirala posljednjih nekoliko tjedana, sada se činila čvršća i jasnija.
Sljedećeg dana, došao sam doma vrlo kasno i našao je kako piše za stolom. Nisam večerao, već sam samo otišao u krevet i zaspao jer sam bio umoran poslije dugog dana s Jane. Kada sam se probudio, i dalje je bila tamo i pisala. Nije me bilo briga, tako da sam se samo okrenuo i nastavio spavati.
Ujutro mi je predala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali trebalo joj je mjesec dana prije razvoda. Zatražila je da tijekom tih mjesec dana oboje pokušamo živjeti što je običnije moguće. Njeni razlozi bili su jednostavni: naš sin je imao ispite za mjesec dana i nije ga htjela omesti našim propalim brakom.
Ovo mi je bilo prihvatljivo. Ali htjela je još nešto: zamolila me da se sjetim kako sam je unio u spavaću sobu na naš dan vjenčanja. Zatražila je da je svako jutro tijekom sljedećeg mjeseca izneseim iz spavaće sobe do ulaznih vrata. Činilo mi se da je poludjela ali, samo kako bih učinio naše posljednje dane skupa podnošljivijim, prihvatio sam njen čudan zahtjev.
Rekao sam Jane o tome što je moja žena tražila. Glasno se nasmijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na to kojim se trikovima pokuša poslužiti, i dalje se mora suočiti s razvodom, rekla je s prijezirom.
Moja žena i ja nismo imali nikakvog tjelesnog kontakta otkako sam izrazio svoju želju za razvodom. Zbog toga, kada sam je prvog dana iznosio vani, oboje smo bili nespretni. Naš sin je pljeskao rukama iza nas, tata drži mamu u rukama. Njegove riječi su izazvale bol u meni. Od spavaće sobe do dnevne sobe i onda do ulaznih vrata,prošao sam deset metara s njom u rukama. Zatvorila je oči i tiho rekla; nemoj reći našem sinu o razvodu. Kimnuo sam, osjećajući se uznemireno. Otišla je čekati autobus do posla. Ja sam se odvezao do ureda.
Drugog dana, oboje smo bili opušteniji. Naslonila se na moja prsa. Mogao sam namirisati parfem kroz njenu majicu. Shvatio sam da već dugo nisam pomno pogledao ovu ženu. Shvatio sam da više nije mlada. Imala je sitne bore na svojem licu, a njena kosa je sijedila! Naše vjenčanje ju je izmučilo. Na trenutak sam se zapitao što sam joj to učinio.
Četvrtog dana, kada sam je podigao, osjetio sam kako nam se vraća naša intimnost. Ovo je bila žena koja mi je dala deset godina svog života. Petog i šestog dana, shvatio sam da je naš osjećaj intimnosti opet narastao. Nisam to spomenuo Jane. Postalo je sve lakše nositi je kako se mjesec bližio kraju. Možda me svakodnevna vježba učinila jačom.
Jednog jutra je odlučivala što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali nije mogla pronaći prikladnu. Uzdahnula je, sve moje haljine su se raširile. Iznenada sam shvatio da je postala tako tanka, da sam je zbog toga mogao lakše nositi.
Iznenada me to pogodilo... zakopala je toliko boli i gorčine u svom srcu. Podsvjesno sam posegnuo za njom i dotaknuo njenu glavu.
Naš sin je ušetao i rekao, Tata, vrijeme je da izneseš Mamu. Za njega je gledati kako tata nosi mamu postao esencijalan dio života. Moja žena je pozvala sina da dođe bliže i zagrlila ga. Okrenuo sam se jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti u posljednji tren. Zatim sam je uzeo u ruke, šetajući iz spavaće sobe u dnevnu sobu i onda u hodnik. Njena ruka bila je ovijena oko mojeg vrata. Čvrsto sam je držao; bilo je to baš kao dan našeg vjenčanja.
Ali njena mnogo manja težina me rastužila. Posljednjeg dana, kada sam je uzeo u ruke, jedva sam se pomakao. Naš sin je otišao u školu. Stisnuo sam je i rekao, primijetio sam da nam je u životu nedostajalo intimnosti. Otišao sam do ureda... iskočio iz auta bez da ga zaključam. Bojao sam se da ću se zbog bilo kakvog zastoja predomisliti... popeo sam se stepenicama. Jane je otvorila vrata i rekao sam joj, oprosti Jane, više ne želim razvod.
Pogledala me, zapanjena, i zatim me pogladila po čelu. Imaš li temperaturu? Maknuo sam njenu ruku s moje glave. Oprosti, Jane, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život bio je dosadan zato što ona i ja nismo cijenili detalje naših života, ne jer se nismo više voljeli. Sada sam shvatio da je moram čuvati od dana kada sam je unio kroz vrata do nas smrt ne rastavi. Jane se iznenada razbudila. Opalila mi je šamarčinu i onda zalupila vratima i rasplakala se. Odšetao sam dolje i odvezao se. U cvjećarnici na putu, naručio sam buket za moju suprugu. Prodavačica me pitala što da napiše na kartici. Nasmiješio sam se i rekao, Nosit ću te vani svako jutro dok nas smrt ne razdvoji.
Te večeri, kada sam se vratio kući s cvijećem u rukama i osmijehom na licu, pojurio sam gore, samo kako bih našao moju ženu u krevetu - mrtvu. Moja žena se borila s RAKOM već mjesecima, a ja sam bio previše zauzet s Jane da bih uopće primijetio. Znala je da će uskoro umrijeti i htjela me poštediti negativne reakcije našeg sina, u slučaju da bude razvoda. - Barem u njegovim očima - ja sam dobar muž koji ju je volio...
Mali detalji vaših života su ono što je uistinu važno u vezi. Nije to kuća, auto, posjed ili novci u banci. Oni stvaraju okolinu koja potiče sreću, ali ne daju je sami.
Zato pronađite vremena biti prijatelj vašem supružniku i činite te male stvari koje grade intimnost. Ako niste u vezi ovog trenutka, sjetite se toga za drugi (ili treći) put. Nikada nije prekasno.
Ako ne podijelite ovo, ništa vam se neće dogoditi.
Ako podijelite, možda spasite nečiji brak. Mnogi neuspjesi u životu dolaze od ljudi koji nisu shvatili koliko su blizu uspjeha bili kada su odustali.
Kao i uvijek, odabir konteksta ima nevjerojatno snažan utjecaj na shvaćanje priče. Nije nimalo slučajno da u današnje doba nikada nećete pronaći inspirativnu anegdotu s obrnutim ulogama, iako bi to više odgovaralo realnosti. Ne kažem da se ni ovakve priče ponekad ne događaju ni da nisu vrlo tragične no, u doba kada žene pokreću 70% razvoda i (procjena) 10% muškaraca ne znajući odgaja tuđe dijete, gotovo je kriminalno širiti ovakve priče. Izgled da je fantastika još jedini način kojim se može Beta tipovima održati neke iluzije... zato... svi likeajmo još više ovakvih priča i zapamtite:
Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak.
Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka:
- zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe)
- imate dobru kemiju
- seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi)
- ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...)
- ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt)
- imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl.
I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to!
Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci".
*kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija.
Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš?
1. Koje su dužnosti muža, a koje žene?
Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja).
Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno.
Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti.
2. Koja je najbolja stvar u vezi braka?
Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto.
Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.
3. Hoće li uzeti tvoje prezime?
Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje.
Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš.
4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?
Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati.
Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli?
Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti.
Pitanja B: Što misli o razvodu?
1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod?
Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to.
Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe.
2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu?
Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima.
Ostala pitanja (C):
1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju?
Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema.
2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom?
Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje.
Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti.
Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili".
Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav. p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio
Pretpostavljam da dobar dio čitatelja nema ambicije postajati velikim igračima. Koliko god život uspješnog igrača velikog kalibra bio zabavan, prepun uzbuđenja jednokratnog seksa, prijateljica s povlasticama, harema i serijske monogamije, toliko može ponekad biti i naporan i nestabilan. A iako bi se ponekad iz mog pisanja moglo zaključiti da su svi brakovi beskrvni, aseksualni kavezi, naravno da to nije slučaj. Naprotiv!
Rekao bih da dobar dio muškaraca koji svjesno uče igru samo želi popraviti neugodan položaj u kojeg su ih okolnosti izbacile, i izabrati nešto mirno i stabilno što ih ispunjava u životu u zamjenu za razumnu količinu napora. Izgraditi nešto, doći doma kod djece, supruge, u sređenu i poznatu atmosferu, i naravno stalno biti seksualno i emocionalno zadovoljen, sve je to kao sirenin zov svim onim muškarcima koji ne posjeduju gigantsku količinu osobina mračnog trojstva. Usudio bih se čak i reći da takvi muškarci čine veliku većinu ukupne populacije - da to nije slučaj, vjerojatno bismo i dalje živjeli u pećinama. U osnovi, iako Coolidgeov efekt leži u svima nama, isto tako leži i poriv za donošenjem racionalnih odluka unutar svojih mogućnosti. Ako vam je tako lakše, zamislite to kao anđelčića i demona na ramenu svakog muškarca (je li ih on sposoban poslušati, naravno, sasvim je druga stvar).
"Demon" stari zna što priča. Izvor: Little Miss Sunshine, genijalan film
Ključna razlika je da se, ako dobro poznaju igru i isprobali su sve što su htjeli, muškarci koji to žele skrase po svom vlastitom izboru, isto kao što je bilo prije nego je feminizam poremetio prirodnu civilizacijsku ravnotežu. Ovo je vrlo važna razlika. Ne čine to zato što je to jedino što mogu kao što je nekada bio slučaj, već zato što sada stvarno imaju razne opcije i ta im najviše odgovara.
Sve ovo ne znači da opcija stvarno postoji, da je jeftina ili da se isplati. Za one koji zamišljaju smirivanje (bilo u braku bilo u nevjenčanoj zajednici duljoj od tri godine, jer zakonski je gotovo isto) s jednom ženom i idiličan obiteljski život, problemi koji im stoje na putu veći su nego ikada.
Problem A: Današnja stopa razvoda je najviša u povijesti
U SAD-u se stopa razvoda milosrdno stabilizirala na oko 50% i neki tvrde da počinje opadati, iako moram priznati da ne vidim baš nikakve statistike koje to pokazuju. Kod nas nastavlja rasti i trenutno se nalazi između 25 i 30%. Neke druge europske zemlje su također već dosegle 40%, tako da pretpostavljam da je između 40 i 50% prirodna granica koju ćemo i mi doseći s vremenom kako budemo nastavili amerikanizaciju.
Recimo da je šansa razvoda koju možeš očekivati jedna trećina, to jest 33%. Kako ne bismo sada upadali u geek žargon, zamislite kockicu sa 6 strana. Ako se na njoj dobije 1 ili 2, dolazi do razvoda. Što bi sve stavio na tu kocku u zamjenu za stabilan život i obitelj?
Ako brak ne uspije, nikome ništa, zar ne? U nekim slučajevima, bili biste u pravu. Razvedeš se, emocionalno obnoviš, i ideš dalje. Ali danas su posljedice puno dalekosežnije i gadnije. Najjednostavnija i loša ali ipak najmanje destruktivna posljedica je...
B1) Jednokratni udar na imovinu. Ako si unio u brak nekakvu vrijednu imovinu u koju ste zatim zajedno ulagali i koristili je, sud neće zanimati koliko je točno tko ulagao. Na svu sreću, ovo je granica jer mi još nismo toliko poludjeli da uvedemo američku alimentaciju ("alimony"), gdje u 90% slučajeva muž poslije razvoda mora uzdržavati ženu "kako bi ona zadržala prijašnji životni stil dok se ponovno ne uda").
No na drugi pogled...
B2) Hrvatska alimentacija, ili uzdržavanje djeteta. Ukoliko ste imali djecu, morat ćeš plaćati uzdržavanje djeteta (u daljnjem tesktu: "alimentacija"). Minimalna alimentacija u RH je oko 1000 kn mjesečno, što otprilike i jest pola troškova djeteta, no određuje se kao % (cca 17-22) od plaće s minimalnim pragom. To nas vodi do problema...
B2.1) Ako zarađuješ više morat ćeš i proporcionalno više plaćati, bez obzira na to koliko dijete stvarno košta. Nakon što se prijeđe visina plaće na kojoj postotak iz nje prelazi minimum, nije bitno ako uistinu nije toliko skupo uzdržavati dijete. Logika visokih alimentacija, poznata kao "što bi dijete reklo kada bi znalo da je njegov otac škrtario na njemu?" namijenjena je kažnjavanju očeva, a ne uzdržavanju djece. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole kako se troše sredstva iz alimentacije, što bi svakako trebalo postojati kako iznosi rastu..
Ukratko, ako zarađuješ više od prosjeka, dobit ćeš američku alimentaciju upakiranu u hrvatsku. No ako zarađuješ manje ili uopće ne, pa se nađeš u financijskim problemima gdje ti je dolje prikazana novčanica velika stvar, onda slijedi...
Moderna logika potpomognuta hrčkom i legalnim silama je nešto uistinu savršeno. Ako imamo vrlo siromašnu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, svi će biti puni sažaljenja. Novine će pisati članke u kojima se moli za pomoć nesretnim ljudima. Obitelj će dobivati izraze divljenja kako preživljava unatoč oskudici, kao i opće poštovanje i donacije.
No ako imamo razvedenu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, on je "danguba koja ne plaća". Jedini savjet koji će drugi imati za njega će biti "nađi posao" ili "sigurno radiš na crno". Jedina razlika između "nesretnika" i "dangube" je bračni status. Naravno da je istina da stvarno postoje razni tipovi koji stvarno mogu plaćati razumnu alimentaciju, a muljaju, ali sustav je dizajniran tako da se odmah pretpostavlja da razvedeni otac koji ne plaća spada u takve i djeluje sukladno.
Kao da sramota nije dovoljna, alimentacija može biti naplaćena i zapljenom imovine, uključujući onu koja je bila nedirnuta u koraku B1. No to nije sve. Alimentacija je također jedina vrsta dugovanja u RH zbog koje se može otići u zatvor. Ako uzmete kredit od banke i ne plaćate ga, vaša imovina će biti zaplijenjena, i ako više nemate ništa, to je to. Ne možete otići u zatvor zbog nepodmirene financijske obveze, osim ako nije jasno dokazano da ste znali da nećete moći plaćati u trenutku uzimanja kredita (u tom slučaju je to kazneno djelo prijevare i kažnjivo je zatvorom).
Ukoliko oca koji više nema iz čega plaćati i nije imao tu sreću da iskopa grumen zlata nije opametio zatvor, bez brige: može biti poslan na prisilni rad. Da, dobro ste pročitali. U svijetu gdje je robovlasništvo zakonom zabranjeno i oštro progonjeno, možete biti prisilno poslani na kopanje kanala... zbog toga što ste imali nesreću imati financijske probleme koji su vas onemogućili u plaćanju alimentacije.
Tko je voljan bacati kockicu?
B3) Gubitak djece.
Da ne bude da cicijam oko novca, spomenimo i emocionalni gubitak što više ne možeš redovno viđati ni odgajati svoju djecu. U 85% slučajeva razvoda djecu dobivaju supruge. Gotovo jedini način da djecu dobije otac je da je za majku dokazano da se drogira ili nešto slične težine. Jednom kada je skrbnik dodijeljen, sudski je gotovo nemoguće dokazati da netko sprječava ili sabotira posjete, koje su ionako malobrojne.
Problem C: Ne postoji više niti jedan od društvenih mehanizama sprječavanja razvoda
Prešli smo iz ovoga... -> -> -> -> -> -> -> -> -> -> ->
U ovo.
U prošlosti, ako bi u braku postojali neki problemi, i žena otišla porazgovarati s nekim (prijateljicama, obitelji, etc), neminovno bi dobila upozorenja o tome da bi joj bilo još puno gore u slučaju razvoda, da treba dati vremena, biti strpljiva, prilagoditi se i još tko zna što sve ne.
Danas to ni izbliza nije slučaj. Ako ikada dođe do krize, gotovo svi u njenom životu će je s radošću savjetovati da posegne za detonatorom. Institucije također ne predstavljaju nikakvu blokadu, čak ni s "periodom pomirbe" koji je samo mrtvo slovo na papiru. Postoje državne institucije koje žive od procesiranja razvoda i raspadnutih obitelji.
Problem D: Ne postoji više društvena osuda razvoda, bez obzira na okolnosti
Prepoznajete ovu spodobu?
Ako se smatra skandaloznim i nedopustivim reći bilo što negativno o ženi kalibra Marijane Čvrljak, koja je svom mužu učinila najgore na najgori mogući način, i sve to bez trunke žaljenja, mislim da je jasno da danas žena može učiniti bilo što i apsolutno nikada ne doživjeti kritiku. Nije važno što se dogodilo - muškarac je uvijek kriv.
Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak i misli da je sve navedeno na početku posta vrlo dobra i poželjna ideja, da ne kažem idealna. S pravom ženom, što bi čovjek više mogao tražiti? Ali rizici, čak i ako se dobro odabere, neki u potpunosti izvan tvoje kontrole ili predviđanja...uf! Ovo nije kontradiktorna pozicija. Dapače, duguješ i samom sebi i svojoj djeci da poduzmeš sve kako bi bio siguran da si odabrao najbolju moguću suprugu s obzirom na današnje okolnosti.
Drugim riječima, žena mora posjedovati nešto vrlo posebno, kao i određene kvalitete koje osiguravaju od mogućih negativnih posljedica i daju joj osnovu da održi dano obećanje unatoč gubitku svih vanjskih poticaja na vjernost. Koje su to kvalitete i kako ih prepoznati, pogledat ćemo u drugom dijelu.
"PUA te ne uči kako zadržati ženu, samo kako je privući. (LOL) U tome i je problem..."
- generički forumski troll
Vesela družina igroskeptičnih trollova razasutih svugdje po internetu jako voli osporavati Igru zato što to "radi samo na siromašnim, glupim, nesigurnim i neobrazovanim ženama". Kada se ispostavi da to nije slučaj, već i da je zapravo obrnuto, naglo mijenjaju ploču u sljedeće: "ok, igra radi, ali to je samo zato što si tu samostalnu / pametnu / samopouzdanu / obrazovanu" ženu" nakratko zaveo. Kada ona otkrije da iza te fasade ništa ne stoji, odmah će otići. Igra je štetna za bilo što osim barenja..."
Nešto što neće iznenaditi nikoga tko je proveo makar dan u stvarnom životu je to da je navedena tvrdnja također potpuno suprotna od realnosti. Naime, postoje mnogi muškarci koji imaju velikog uspjeha u barenju žena iako nemaju igru - recimo, zato što su visokog statusa, slučajno (situacijski) Alfa, ili posebno visoki i zgodni. Upoznaju ženu, trenutno prođu prag dominacije i završe s njom u krevetu, sve bez ikakve igre. Zatim ona zagrebe ispod površine, malo ga upozna, i ispostavi se da je on užasno Beta. Dosadan je, ponaša se kao priljepak, trči za njom, ljubomoran je, moguće je manipulirati njime, te iz njega cijede nervoza i neiskustvo. Ona ne može to objasniti, ali iz nekog razloga je nakon prve zaslijepljenosti jednostavno prestaju uzbuđuju njegovi mišići / novac / status kao što je to bio slučaj na početku. Kontakt dublji od barenja (pun intended) završava upravo zbog manjka igre, iako je bez problema počeo bez nje.
Druga teza trollova zašto igra šteti vezama temelji se na pretpostavci da igra uključuje nekakvo laganje, prisilu, zlo i tko zna kakve još gadarije, što opet nije slučaj. Igra je samo alat koji svatko može koristiti kako želi. Sama po sebi, ona je amoralna - izvan ljudskog poimanja dobra i zla, temeljena na neutralnim biološkim zakonima i njihovoj interakciji s okolinom.
Navest ću vam jedan poduži primjer iz komentara na davni Roissyev članak, ne zato što je teško pronaći i lokalne primjere, već zato što savršeno cijelu dinamiku igre u vezi - ili braku, koji je danas podložan istim zakonitostima kao i bilo koja druga veza.
Oženio sam se mlad i u drugačijem dobu, te jednostavno nisam razumio ništa o igri ili koristima odlučnosti i muškosti. Idolizirao sam svoju suprugu i proveo oko 7 godina u vrlo nestabilnom, hodaš-po-jajima braku koji se nagnuo prema razvodu barem nekoliko puta.
Iako je ovo samo uvod, ovaj paragraf pokazuje koliko je važno odabrati kvalitetnu ženu za brak (o tome ću uskoro napisati dva posta). Prosječna moderna žena ti neće dati 7 godina za prilagodbu unatoč stalnim problemima koje imate, već će posegnuti za detonatorom čim nestane "ono nešto". Jasno je da gotovo nitko ne može trpiti cijeli život nešto što mu/joj se gadi, ali svečano davanje bračnog zavjeta mora uključivati i gigantsku količinu tolerancije prema problemima i njihovo rješavanje, a ne sklonost razaranju zajednice zbog vlastitih interesa.
Da, udebljala se dobrih 20 kg nekoliko godina nakon našeg vjenčanja.
Jednom kada sam naučio igrom utjecati na njene podsvjesne, natjecateljske instinkte, i počeo davati sitne sugestije da sam privlačan i drugim ženama... odjednom je dobila motivaciju i smršavila, a njena nježnost prema meni se vratila na razinu prije vjenčanja.
Jednom kada sam počeo prepoznavati njene drama testove i počeo ih ne samo prolaziti, već dizati u zrak, pasivno-agresivni emocionalni konflikt koji je bio glavno obilježje našeg odnosa je gotovo prestao.
Više se ne svađamo.
Moja supruga, koja je nekada gunđala i prigovarala svojim prijateljicama da "imamo zeznut odnos s mnogo problema na kojima trebamo raditi" sada svima u treptaju oka priča kako je "sretno udana".
Promijenio sam naš odnos nakon otkrivanja igre i prestao je uvijek pitati što želi, a naglasio odlučnost i misterioznost.
Evo kako je nekada izgledala tipična scena.
ONA: Gladna sam.
JA: Što želiš jesti?
ONA: Ne znam...
JA: Mogli bismo u McDonalds?
ONA: Ne znam baš.
JA: A Taco Bell?
ONA: (tišina, slijeganje ramenima)
JA: KFC? Znam da obožavaš njihova pileća krilca.
ONA: Pa da...
JA: Super, hajdemo!
Odvezemo se do KFC-ov drive-thru restorana.
JA: Ja ću hrskavu piletinu u omotu... što bi ti, dušo?
ONA: Ne želim jesti ovdje.
JA: Što? Mislio sam da si rekla...
ONA: Nisam nikada rekla da želim u KFC.
JA: Ali... što onda želiš? Kamo god bi htjela, samo reci i idemo tamo!
ONA: Prekasno je, već si naručio ovdje.
JA: Dobro onda. Što bi htjela?
ONA: Ništa, samo me odvezi doma. Poslije ću odlučiti što ću jesti. (cmizdravo)
JA: Zašto moraš biti takva?
ONA: Biti kakva? Nisam nikada rekla da želim KFC!
JA: Ali što onda želiš?
ONA: Daj prestani brinuti o meni! Samo uzmi TVOJU hranu i odvezi me doma!
JA: Pitao sam koliko već puta da mi kažeš kamo bi i odvest ću te tamo! Zašto moraš uvijek biti ovakva?
ONA: Kakva? Dosta više! Očito je da te nije zapravo briga što ja želim... sve je samo o tome što ti želiš! Nisam htjela KFC, a ti me pokušavaš natjerati da se osjećam krivom samo zato što ne želim jesti tu! Nisam nikada uopće htjela ići tu!!!!!!
JA: $&$)/!&(!($%$!!$!!!#!#!##!!!!!!!!!
Isti scenarij, sada:
ONA: Gladna sam.
JA: I ja sam. Idemo.
ONA: Kamo?
JA: Vidjet ćeš.
ONA: Daj, reci mi...
JA: (zakolutam očima i okrenem se, počnem se spremati da izađem s njom ili bez nje) Hoćeš li samo sjediti tu i postavljati pitanja kao razmažena princeza, ili ćeš doći jesti sa mnom?
ONA: (počne se spremati) Daj, reci mi... zašto mi ne želiš reći...
U toj točki, mogao bih je odvesti u skupi restoran ili u McDonalds, uopće nije bitno.
Bitno je to da sam prošao njen drama test i bio "hranitelj", ali samopouzdan
Prestao sam tretirati moju ženu kao da sam rob koji je voljan učiniti što god njegova božica naredi, i počeo je tretirati kao mlađu sestru, s dvostrukim komplimentima, zadirkivanjem i pretjeranim sarkazmom kako bih se nosio s njenim drama testovima... sve unutar "okvira" podsvjesnog pojačavanja ideje da sam privlačan i drugima.
Recimo, sjećam se slučaja kada smo otišli na večeru i zabavu kod nekih prijatelja, i tamo je bila prelijepa plavuša koja je bila prijateljica zajedničkog prijatelja, i prvi put smo se upoznali. Odmah smo se zapričali, naravno samo na razini prijateljskog razgovora.
Poslije večere, dok smo se vozili doma, počela je...
"Reci mi, je li (ime) ljepša od mene?"
Naravno, realnost je bila da je, bila je ljepša... i oboje smo to znali (poslije sam saznao da je ona model za modnu liniju bikinija).
Bio sam nasmrt prestrašen priznati joj to. Umjesto toga sam istog trena, refleksno lagao da nije. Ona je raspi**ila.
"Zašto bi pričao s njom toliko dugo? Zar ti se sviđa? Ne laži, vidjela sam da si gledao u nju dok ste pričali!"
U neugodi sam jauknuo: "Pa, sjedila je nasuprot mene cijelu večer..."
Ne treba ni reći, razgovor je nastavio eskalirati u tom stilu. Ona je postajala sve bijesnija i bijesnija dok je igrala ulogu ispitivačice, a ja, jadni idiot od muža, uhvaćen kako radim nešto loše, pokušavao sam se izvući od neminovne kazne.
Dominirala je razgovorom od samog početka, postavila okvir da sam kriv, i ja sam joj se predao kao beskičmenjak.
Naposljetku je to postala velika svađa kada sam se i ja naljutio na nju što se ljuti jer nisam učinio ništa loše osim imati tu drskost da prijateljski popričam s lijepom ženom za istim stolom.
Za kontrast, evo kako sada rješavam iste incidente, sada kada sam shvatio zašto uvijek upadamo u takve svađe
(slična situacija)
JA: Naravno da je pričala sa mnom Većina lijepih žena to i radi! To je TOČNO razlog zašto si se udala za mene! Koja bi dama mogla ne voljeti ovo? (onda bih napeo bicept kao da sam najsnažniji čovjek na svijetu... sve to s blagim osmijehom na licu).
ONA: (zakoluta očima, nasmije se i odgovori) Da stvarno... nijedna žena te ne bi htjela da si zadnji na svijetu.
JA: To nije ono što je (ime njene najbolje prijateljice) rekla prošlu večer kada me molila da je poljubim...
ONA: (smijuljieći se) "Baš si lud..."
Drugim riječima, naučio sam kako okrenuti drama testove u zabavno prepucavanje sa suptilnim okvirom da je ona mlado derište koje se čudno ponaša, umjesto božice koja bi me usrećila kada bi se složila sa mnom. Ukratko, naučio sam voditi razgovor.
Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam proveo GODINE tvrdeći da sam nevin i moleći je da se ne nervira, i nikada nisam shvatio da to UVIJEK rezultira lošim osjećajima i problemima u vezi. To je sve produkt idoliziranja.
Na početku sam se stvarno osjećao blesavo i čudno kada sam prvi put počeo tako reagirati na drama testove.
Sada mi je to kao refleks.
Što sam više pokušavao umiljavati se mojoj ženi... moliti je i kumiti "zašto moraš biti tako ljuta? Zar ne možemo jednostavno biti mirni? Je li to stvarno toliki problem? Gle, žao mi je...", to je postajalo gore.
Da, UVIJEK sam se ispričavao. I uvijek sam molio za seks.
Pokušavao sam logikom i razumom utjecati na njeno emocionalno stanje. Nikada nije radilo. Baš nikada.
Dopuštao sam njenom emocionalnom stanju da vlada mojim odgovorima. Pokušavao sam mijenjati njeno raspoloženje.
Kada sam pročitao o igri, stekao sam uvid u osnovne, biološke motivacije žena. Ubrzo sam shvatio da sam se ponašao kao Beta, te da više nije bila privučena meni... što ju je činilo sve ljućom i ljućom jer je znala da je udana za jadnog, molećivog Betu koji se uvijek ispričavao i molio je za seks.
Jednom kada sam postao svjestan te dinamike, postao sam svjestan kako se ponašam s njom.
Evo još jedan nedavni primjer:
Neku večer, nazvao sam je da joj kažem da za par sati dolazim doma kako bi mogla imati večeru gotovo otprilike kada se vratim doma.
Bio sam mrtav umoran od treninga borilačkih vještina (kick--box s punim kontaktom, vrlo naporno) i zaustavio sam se kod prijatelja oko 5 popodne kako bih mu ostavio neku opremu koju mi je posudio i popio piće s njim prije nego idem doma.
Nakon jednog pića, prilegao sam na trenutak na njegov kauč... i sljedeće čega se sjećam jest da je bilo 2 i pol ujutro.
Odvezao sam se doma i legao u krevet. Mislio sam da spava, ali istog trena je, vrlo agresivnim tonom, rekla "Jesi li se večeras zabavljao?!?!"
Jednostavno sam rekao "Zaspao sam na kauču kod ______. Umoran sam, laku noć draga."
I istog trena sam se okrenuo i zaspao. Više se ni ne sjećam što mi je rekla.
Stari ja bi je molio za oprost, dokazivao joj da nije bio nigdje posebno i stalno joj se ispričavao.
I dalje je bila uznemirena sljedeće jutro... i pustio sam je da bude tako. Pokušala se svađati sa mnom o tome, a ja bih jednostavno slegnuo ramenima i išao pripremati doručak. Rekla bi neku suptilnu aluziju, a ja bih promijenio temu.
Kada me nastavila gurkati, jednsotavno sam joj rekao da sam "bio mrtav umoran. Na trenutak sam prilegao i doslovno se onesvijestio od iscrpljenosti. Što je tu loše? Sad ću napraviti doručak i uživati u lijepom jutru... hoćeš li sa mnom?"
Možda je malo mrljala još malo, ali na kraju smo ugodno doručkovali i tema je bila gotova... osim povremene šale od nje kako "više ne dolazim doma", koju bih redovito uzeo i pojačao do točke absurda:
"Naravno draga, zar ne znaš da mi svodnici imamo puno žena koje nam oduzimaju svoje vrijeme!"
Stari, beta ja, bio bi prognan na kauč i dobio nekoliko dana tretmana šutnje i moljenja za njen oprost... što bi samo dodatno pokvarilo stvar.
Otići na kauč jer je ona ljuta je put Bete. To je vaš krevet, ne njen. Ako je ona ljuta, neka ona ode na kauč.
Možeš biti i "kreten" ako želiš, ali u mom osobnom slučaju to koristim jako rijetko. Dogodilo se samo jednom:
Jednom je zbog mene zakasnila na let za Las Vegas zato što smo posjećivali prijatelja i predugo ostali. Počela je VRIŠTATI na mene u autu, i stvarno je bila moja krivnja što je propustila let kojim je htjela posjetiti obitelj. Potpuno je poludjela i postala histerična. Vrištala i plakala zato što neće stići tamo na vrijeme za mamin rođendan.
To je bio jedan i jedini put da sam ikada podigao glas na nju. Pogledao sam je u oči i zaderao se: "ŠUTI! DOGODILO SE! DREKA I VRIŠTANJE TE NEĆE DOVESTI NA TAJ AVION! JE**NO JE GOTOVO!"
To je vjerojatno bio jedini put kada sam stvarno prestrašio svoju ženu. Poskočila je na stražnje sjedalo kada sam se zaderao na nju. Poslije mi je rekla da je mislila da ću je udariti zato što sam izgledao toliko ljuto. U 12 godina, mora da je to jedini put kada sam tako ispustio bijes. Inače sam vrlo miran i čak sramežljiv... imam dugačak fitiljl
Zanimljivo je da je, poslije dugačke vožnje doma... zapravo otkrila da je napaljena od mog malog prikaza agresije. Heh.
Kada radiš lijepe stvari za nju ili si kreten, to samo po sebi ne utječe na njenu privučenost tebi. Samo budi siguran da ne radiš to na Beta, molećiv ili vrlo reaktivan način.
Ako želiš sažeti igru u jednu frazu, to je "NE BUDI BETA". Ne idoliziraj je. Internaliziraj vjerovanje da si ti na tronu i ponašaj se tako.
Primjer:
"Draga, bi li htjela masažu? Znam da si umorna od teškog dana! Dopusti da se učinim opuštenijom..."
To bi bila tipična rečenica koju bi 99% žena na odmah nahvalilo. Odmah bi čuo lavinu "wow, to je tako SLATKO! Baš sisretna što imaš tako predivnog muža!"
Ali u stvarnosti... to je beta.
To je moljakanje da usrećiš svoju ženu. U osnovi, tražiš njenu dozvolu da učiniš nešto lijepo za nju.
Pola puta, jednostavno će odbiti ponudu, čak i ako ŽELI masažu... jer koliko god njeni mišići bili umorni, u njenom umu je ukorijenjena odvratnost ideje da beta dodiruje njeno golo tijelo.
Učiniti istu stvar, ali ne na Beta način - čak i malo arogantno - puno je bolje. "Dolazi ovamo i skidaj se. Ne želim slušati kako te boli sve."
Ili suptilno istaknuti svoj viši status... "Bolje zahvali nebesima što si se oženila super maserom..."
U oba slučaja činiš "stvar koju čini dobar muž". Ali okvir unutar kojeg to radiš je ono što će povećati ili ubiti privlačnost.
Radiš nešto beta tijekom upada? Napusti brod koji tone i pokušaj ponovno s nekom drugom.
Dio ovih potrebnih stvari je produkt nove okoline - žene danas trebaju veću koncentraciju Alfe, odnosno više igre za svoj prag dominacije, a dio je uvijek bio tu, samo smo ga zagubili zbog feminističkog ispiranja mozga o "muškarcima koji poštuju žene, uvijek sve odluke donose s njima, etc."
Nisam imao pojma koliko sam grozno padao na tim drama testovima i zašto sam uvijek upadao u te pasivno-agresivne sukobe. Uvijek sam mislio da se drama testovi temelje na linearnom razmišljanju.
Nakon što sam pročitao o metodi P&P (pristani i pojačaj), shvatio sam istinu.
Prvi put kada sam upotrijeboi P&P bilo je kada me pitala imam li ljubavnicu, i rekao sam ne, imam ih 4 i stvarno je umarajuće držati ih sve zadovoljene. Zadržao sam dah, čekajući njenu reakciju... i ona se nasmijala i rekla "baš si lud!" Na što sam opet upotrijebio P&P: "Točno, kako misliš da bi inače ostao u braku s tobom sve ove godine?" Razgovor se okrenuo u zaigrano zadirkivanje i završio seksom.
U sebi sam se osjećao kao da sam upravo otkrio sveti gral. Proveo sam godine u režimu "Ali draga, zašto bi mislila da imam ljubavnicu? Znaš da si ti za mene jedina na svijetu!"
Sljedeći put kada sam dobio drama test, bio sam više nego spreman:
Kada se žene druže, pogotovo u miješanom društvu, često će pričati o svojim muškarcima kao da su mala djeca. Ponekad će njene prijateljice reći nešto tipa "bolje mu je da se čuva ili ćeš ga kazniti!" ili "pazi da joj ne radiš probleme", ili tako nekakvu varijaciju koja pretpostavlja da je ona autoritet kojem se ti pokoravaš.
Kada se susretnem s tim, nikada ne dopuštam da tako nešto ostane samo za sebe. Dodam na zabavan način "da, bolje joj je da se čuva ili ću ja nju kazniti!" Na to ona zadirkuje mene na sličan način, pa ja nju, pa se pretvori u opću zabavu (koja je poslije i napaljuje).
Jedan od najvećih izvora nemira u vezi je utjecaj njenih prijateljica. Često moraš pokazivati dominantnost ne samo nad njom, već i pred njima. Ovo zapravo povećava privlačnost koju osjeća.
Koristi javne izraze nježnosti s oprezom i vrlo rijetko. Nikada ne ljubim suprugu pred drugim ljudima, i rijetko je držim za ruku ili se mazim s njom pred drugima, čak i dobrim prijateljima s kojima nemamo tajni. Kada napraviš tako nešto, kao recimo da je posjedneš na sebe na nekoj zabavi, stvarno će cijeniti tvoju gestu. Zadnji put kada sam to napravio, pogledala me na isti način kao i kada smo počeli vezu prije 14 godina. Moj rijedak javno izraz nježnosti poslije se pretvorio u vrlo intiman izraz nježnosti od nje.
Isto vrijedi i za cvijeće, bombonijere i ostale "romantične" male darove za koje društvo tvrdi da su ispravan način pokazivanja ljubavi ženama. Kada ste tek počeli, to ti neće eksplodirati u lice, ali ako ih daješ često i predvidivo, izgubiti će svoju vrijednost tijekom vremena.
Najvažniji savjet za veze kojeg se mogu još sjetiti je ovaj: ako znaš da si nešto pogrešno napravio i ona zaslužuje ispriku, moraš naučiti ispričati se iskreno, no bez projiciranja stava da ti je žao.
Ovo možda zvuči neobično, ali mislim na to da, ako se ispričavaš zbog nečega, moraš ostati dominantan. Ne smiješ moliti za oprost, milost ili tako nešto. Isto tako, ne ispričavaj se za istu stvar više od jednom. Ako je isprika nužna, reci je samo jednom, s detaljnom napomenom da znaš da je to što si učinio krivo, da razumiješ zašto ju je to uznemirilo, i TO JE TO. Dalje ne pokušavaj "nadoknaditi" do ili je moliti da ti oprosti. Ako kaže da si joj zbog toga dužan nešto - recimo, cvijeće - sasvim je jasno da to neće dobiti.
Ne pitaj za oprost, već se ponašaj da je tvoja isprika tu sama po sebi, a na njoj je hoće li oprostiti ili ne. Ovaj posljednji dio je bio nevjerojatno težak kada sam ga učio. Ako se sada slučajno posvađamo, stvar izgleda značajno drugačije nego nekada. Nema više moljakanja za njen oprost.
Štoviše, ako se sada posvadimo, i to stvarno posvadimo, ali ostanem dominantan i zadržim okvir, to rezultira najboljom vrstom seksa - seksom poslije svađe. Prije sam mislio da je to mit.
Kada sam prvi put počeo mijenjati svoje ponašanje, morao sam svjesno planirate što ću reći i učiniti. Bilo je vrlo teško.
Ali što dulje radiš ove stvari, i dobivaš više pozitivnih reakcija od njih, to postaje lakše. Nije ni čudo da se kaže da žene oblikuju muško ponašanje.
Kada sam prvi put počeo provoditi igru, bojao sam se njenog emocionalnog stanja. Za mene je igra bio način sprječavanja njenog bijesa ili razočaranja, od kojih sam živio u strahu.
No sada sam uistinu razvio neustrašiv stav prema njenom emocionalnom stanju.
Iako je točno da, iako sve riješiš kako treba, neće biti problema, želim dodati, "pa što ako bude problema?" Zar se bojiš svađe s njom? Zašto se bojiš njenih emocija?
Jednom kada sam ovo internalizirao, sve je postalo prirodno.
Kao betaizirani muž, stalno sam živio u strahu od nje i njenog neodobravanja, vike ili suza. Uvijek sam izmišljao laži o stvarima koje zapravo uopće nisu loše kako je ne bih uznemirio. U to doba je naš odnos bio na dnu.
Na plaži, u beta danima:
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Ne! Pa znaš da imam oči samo za tebe!
Ona bi se uznemirila, odbila pričati sa mnom, i pokvarili bismo cijeli dan svađom o tome zašto sam pogledao. Pokušavajući izbjeći konflikt, samo bih pogoršao stvar.
A sad?
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Zgodna je, zar ne?
Koliko god ja volio podsjećati žene da imaju napuhane i potpuno nerazumne kriterije zbog kojih će doživjeti veliku količinu razočaranja u životu, moram priznati da alternativa nije u tome da ih se prisiljava na snižavanje kriterija. Zapravo, izbjegavanjem te prisile bismo mogli znatno umanjiti dio razaranja koje se trenutno odvija na seksualnom tržištu, a pogotovo u okviru institucije braka. Ovo vrijedi za oba spola jer je mehanizam jednak, ali pišem ga prvenstveno za žene zato što čine većinu slučajeva.
Prvi korak: nikada se ne udaj za mušarca u koga nisi zaljubljena do ušiju i koji ne ispunjava baš sve tvoje kriterije.
Ovo bi trebalo biti očito, ali koliko ste puta čuli ženu koja je potrošila svoju mladost na, kako Vuco kaže, "hahara šta snifa lipilo", kako traži nekoga tko je baš i ne uzbuđuje, ali za koga se može udati samo da skine i to s vrata? Znate onaj slučaj kada ona i nije baš previše zainteresirana za seks, prisiljava se na stvari, i cijelo vrijeme nalazi neke mane na njemu, ali svejedno ostaje s njim jer joj pašu pozornost i sigurnost koju on, veliki plišani medvjedić, pruža? Ne moram ni napominjati da ovo završava katastrofom. Nažalost, kako žene sve više vremena provode rasipajući svoje najbolje godine, učestalost ovog ishoda raste velikom brzinom.
Onaj tko predlaže bilo kome da snizi kriterije ili se "zadovolji s nekim" ih zapravo šalje u III. svjetski rat oboružane ovako:
Umjesto ovako:
E sad, pitate se, kako su onda funkcionirali svi oni ugovoreni brakovi u prošlosti? Tada je situacija bila značajno drukčija. Par nije morao biti zaljubljen do ušiju i savršen jedno za drugo jer su postojale mnoge druge okolnosti koje su ga držale zajedno: manjak drugih mogućnosti, društvena stigma i strah od sramote, prijatelji i obitelj koji bi ih o problemima savjetovali da porade na tome i izdrže, a ne da se odmah rastaju. Muška vrijednost i društveni položaj bili su već od početka značajno viši nego danas, što je hipergamičnoj ženskoj prirodi olakšavalo proces zaljubljivanja unatoč drugim nedostacima. Ukratko, bilo je prostora za nesavršenosti. Danas ga više nema.
Ako žena uistinu osjeća da joj je užasan teret biti supruga svom mužu koji ne odgovara njenim kriterijima (ili obrnuto), vrlo je rijetka ta snaga volje koja će to danas istrpjeti. S vremenom će instinktivno gađenje preuzeti i stvar će posrnuti, budući da biološki nagoni na kraju uvijek pobjeđuju. Krenuti će prema prvoj barijeri koja bi je trebala zaustaviti i vratiti na pravi put, ali pronaći će da je barijera u međuvremenu uklonjena. Tada će se cijela stvar raspasti s užasnim posljedicama za čije je stvaranje sustav dizajniran.
Naravno, to i dalje neće učiniti ishod pravednim, ali svakako će ga učiniti prirodnim. Dobivamo sasvim očekivan ishod. Ironično, koliko god žena poslije razvoda tvrdilo da ne zna kako se to dogodilo i da su bile sasvim sigurne da je on pravi, nije nimalo rijetko da su imale dvojbe o cijeloj stvari dok su spremale vjenčanje. Dvojbe koje su, nažalost, zadržale za sebe jer su upotrijebile "moraš sniziti kriterije" kao prikladnu racionalizaciju činjenice da će ih za nekoliko godina Beta mužić prestati uzbuđivati i onda će biti "prisiljene"uzeti mu djecu i pola imovine.
Prestanite govoriti ženama da snize kriterije. U današnjim uvjetima, s asimetričnim legalnim sustavom nabačenim na naša pleća, to je recept za katastrofu. Možda ćete čak i time spasiti ponekog dobroćudnog tipa od užasa koji bi inače iskusio.
No što je onda rješenje? Ako je sasvim normalno i očekivano da jednadžba izgleda ovako:
... što se onda može učiniti da bi izbjegli taj rezultat?
Odgovor je povezan s drugim velikim problemom današnjice, a to je da žene uistinu imaju previsoke kriterije. No rješenje nije prisiljavati ih da ih snize, jer je to samo kao bombardiranje kronične bolesti lijekovima; rješenje je pozabaviti se uzrokom zbog kojih takvi kriteriji nastaju, a o kojemu ću uskoro pisati.
"Kada svjedoči visokom statusu i utjeacaju bogatog muškarca, promatrač zaboravlja Beta srce koje kuca ispod njega..." - Herman Melville, Moby Dick, parafrazirano
Koja ironija da pišem o generalima baš na dan kada su oslobođeni generali Gotovina i Markač, eh? Iskreno se nadam da neću nikada o njima morati pisati ovo što pišem o američkim generalima.
Isprva sam bio sklon vjerovanju da je slučaj Davida Petraeusa jednostavna stvar, u kojoj visoko-rangirani i bogati Alfa ima ljubavnicu i suočava se s bijesom društva (ala Tiger Woods, Bill Clinton) koje se osjeća ugroženo normalnom muškom seksualnošću. No kada se zagrebe malo ispod površine, otkriva se da je cijela stvar mnogo kompleksnija. Dapače, da je samo imao ljubavnicu, ne vjerujem da bi ga to dokusurilo kao što jest, ali ovdje ispada da se ne radi samo o tome. Umjesto toga, imamo gigantsko klupko zavjere koje predivno ocrtava moderno seksualno tržište i njegovu degradaciju.
Napomena:tekst je temeljen na izvještajima dnevnih novina. Činjenice se mogu velikom brzinom promijeniti kako biva otkriveno sve više detalja.
09. studenog 2012., američki general i direktor CIA, David Petraeus (60), dao je ostavku zbog skandala. Glavni razlog je njegova afera s njegovom pomoćnicom i biografinjom, Paulom Broadwell (39) koja je izašla na vidjelo na više strana istodobno. Kako bi priča bila razumljivija, pojasnit ću od početka.
Negdje tijekom 2006., general David Petraeus upoznao je Paulu Broadwell prilikom držanja prigodnog govora na Harvardu. Paula je tamo bila student diplomskog studija, slijedeći desetak godina karijere u rezervi vojske SAD-a i raznim anti-terorističkim službama. Ostao je u kontaktu s njom nakon što su kratko popričali o znanstvenim interesima.
David Petraeus je tada bio preko 30 godina u braku sa svojom suprugom Holly Petraeus (djev. Knowlton), čiji je otac bio jedan od upravitelja prestižne vojne akademije West Point. Imali su dvoje već odrasle djece. Paula je također bila u braku sa Scottom Broadwellom, liječnikom s kojim je dobila prvog sina.
David Petraeus i njegova supruga; Paula Broadwell i njen suprug
Dvije godine poslije, Paula je magistrirala i upisala post-diplomski studij, s temom doktorske disertacije o vojnom vodstvu, s primjerom Davida Petraeusa. Negdje u to doba je rodila i drugog sina. Ne zna se točno kada je sve počelo, ali negdje dok je pisala njegovu biografiju, "All In: The Education of David Petraeus" (Uloženo sve: Edukacija Generala Davida Petraeusa), prešli su iz komunikacije e-mailom u osobne sastanke i tako je rođena njihova veza. 2010. je provela godinu dana s njim u Afganistanu (ostavljajući svog muža da se sam brine o njihovoj djeci), te su se nalazili sve češće, uključujući i u prostorijama CIA-e nakon što je on postavljen za direktora. Paula se malo pomalo počela zbližavati s Petraeusom do te mjere da su njegovi podređeni u CIA postali zabrinuti zbog količine vremena koje je provodila s njim. Mnogi su komentirali da je očito da ona želi "zabosti pandže" u njega. Ipak, sve je još uvijek bilo tajno.
Dok su ona i David varali svoje supružnike, Paula je polako postajala zabrinuta. U bazi gdje su se ponekad družili, tijekom 2011. je sve češće viđala i drugu ženu, Jill Kelley, kako se ponekad druži s Petraeusom, te se uplašila da joj ga Jill želi oteti. Jill je bila imućna "društvena osobnost" slična Paris Hilton, koja se družila s većinom visoko-rangiranih oficira. Ono što Paula nije znala, nažalost, bilo je to da je Jill ljubavnica drugog generala, Johna Allena, tako da se brinula bez razloga. Svejedno, to je nije spriječilo u slanju prijetećih mailova s privatne Gmail adrese svog ljubavnika, Davida Petraeusa:
"Diraš Davida pod stolom, znam to... a zna li tvoj muž?"
"Paradiraš po bazi ... [...]... daj se upristoji malo."
"Kloni se mog tipa! Ovo je posljednje upozorenje!"
Zaustavimo se ovdje na trenutak kako bismo razmotrili ovog izvanrednog hrčka. Ova situacija savršeno simbolizira ono na što se misli na urođenost fenomena racionalizacijskog hrčka kod ženskog roda. Žena može biti vrhunski stručnjak, sportaš, uglednik, književnik ili tko zna što, ali i dalje biti podložna potpunom gubitku razuma kada se aktiviraju njeni biološki instinkti za hipergamičnu borbu za Alfa partnera. Tako se i kod Broadwell, visoko-pozicionirane vojnikinje i stručnjakinje za anti-terorizam, jednostavno prebacila sklopka, i iznenada nije znala kako se nositi s drugom ženom osim tako da je ljuto obavijesti da "prestane paradirati po bazi."
Jill Kelley je prijetnje shvatila ozbiljno i obratila se svom prijatelju, koji je radio u FBI-u. Rekla mu je da je ne zanima tko je ta osoba koja joj to šalje, samo da mailovi prestanu. FBI se pozabavio stvari, ali ipak vrlo površno, te je isprva odgovorio Jill da se "ne radi o kriminalnom slučaju". Ipak, zbog njenih veza u FBI-u, slučaju je posvećeno više pozornosti nego inače i praćenje korisničkog računa je nastavljeno. Zanimljivo je i da su oba generala već sasvim slučajno došla u dodir - na nagovor Jill Kelley, obojica su su se pojavili kao prijatelji suda u slučaju razvoda i dodjele skrbništva nad djecom Jilline sestre blizanke, Natalie Khawam, kako bi jamčili za njeno poštenje. Također je zanimljiva i činjenica da su Natalie i Jill u velikim dugovima, svaka po nekoliko milijuna $, te da je Natalie podnijela nekoliko lažnih prijava za obiteljsko nasilje.
Još jedna pauza. Ne znam u kojim se okolnostima Natalie razvela, ali to što je dužna nekoliko milijuna $ (unatoč tome što potječe iz imućne obitelji) i što je dokazano da je podnosila lažne prijave policiji govori jako puno o njenoj sposobnosti da bude dobra majka. I što rade dvojica generala, dvojica sjajnih uzora nacije? Bezočno se upuštaju u bijelo vitezovanje za nju, pojavljujući se pred sudom da bi svjedočili o nečemu o čemu nemaju pojma, samo zato što je ona žena. Mogu još razumjeti Allana, čija je ona bila ljubavnica pa je barem dobivao nešto za uzvrat svog podržavanja nepravde, ali Petraeusa? Zašto, čovječe, zašto?
Negdje krajem 2011., malo nakon što je Petraeus postao direktor CIA-e,, veza između Broadwell i Petraeusa je pukla. Ne zna se zašto, ali Petraeus (ili bih mogao reći Betraeus? ) je nastavio trčati za njom, kako Daily Telegraph navodi, "šaljući joj tisuće mailova tijekom prve polovice 2012." Postoji i druga varijanta događaja: da je veza završila tek polovicom 2012., a nakon što je završila je Petraeus saznao da je Broadwell u posljednjim mjesecima slala prijeteće mailove s njegovog računa. Ovdje se mora priznati da je situacija previše mutna za donošenje zaključaka, ali ako pretpostavimo da je istina, vrlo je dobra za ilustraciju dualnosti pojmova Alfa i Beta:
Ovo je savršen primjer kako su novac i slava od ogromne pomoći u bivanju Alfom, ali Alfom te oni ne čine. Petraeus je Alfa, da, bogat, utjecajan, slavan, u dobroj formi, i u dobi od 60 godina je spavao sa ženom od 39 godina (istina, malkicu konjolikom, ali u izvrsnoj formi i savršenog tijela), čime se ne može pohvaliti puno 60-godišnjaka. Totalno Alfa. Ali to je sve zbog njegovog položaja. Njegov mentalitet je bolno Beta, kao što je vidljivo i iz bijelog vitezovanja i iz njegovog moljakanja nakon što je veza završila. Kada bi mi čitatelj napisao da je poslije prekida učinio isto što i on, rekao bih mu da za njega nema nikakve nade i da se mora srediti.
U osnovi, on je situacijski Alfa, kao što bi bio i bilo koji klošar s ulice da ga staviš na tu poziciju s tim gigantskim statusom i novcem. No ispod toga kuca Beta srce, koje dopušta da ga vuče za nos bezvezna žena koja ne bi ni bila na radaru većine igrača. Ako mene pitate, pomalo je depresivno da jedan od 5 najmoćnijih ljudi na svijetu dobiva manje seksa i pri tome ima više komplikacija nego bilo koji vulgaris igrač koji tjedan dana visi po klubovima dok mu se ne posreći s nekom zgodnom studenticom. Istina, nije da ga ne razumijem: evo direktne usporedbe onoga što ga je čekalo u uredima CIA-e i doma:
(Na slici, supruga Holly. Zaokružena: ljubavnica Paula)
U usporedbi s djevojkom s kojom se vjenčao 38 godina prije:
On zapravo uopće ne izgleda toliko drukčije u odnosu na skoro 40 godina prije. Ona, s druge strane...
Rekli bismo "starenje", ali tu postoje i dvije druge stvari: a) totalna zapuštenost, i b) debljina. A ovo je još slika u najvećoj mogućoj javnosti, dakle s maksimalnim sređivanjem (ouch). Nije da opravdavam Petraeusa, jer to što je žena ostarila nije razlog za prijevaru, ali... mogu ga razumjeti. Za njega bi se moglo reći da je jadnik, a za nju ipak da je svog jadnika ostavila nezaštićenog pred grabežljivicom.
Ipak, striktno govoreći, nije to trebao napraviti, a pogotovo ne na tako dugotrajan i javan način. Ako išta, mogao je otići kod prostitutke i poštedjeti se poniženja. Barem je nekada to bio modus operandi moćnih i bogatih muškaraca: imaj ljubavnice ili posjećuj "dame", ali budi diskretan, nikada im ne davaj ikakvu nadu da ćeš zbog njih napustiti ženu, i nikada se ne vezuj za njih. Istina, to je kiselo grožđe za varanje, ali eto. Svejedno, iako ona nije ispunjavala kriterije izgleda, nije to trebao napraviti. I o ovome isto nema informacija, ali sudeći po njenoj karijeri, Holly se bavila pomoći veteranima, pogotovo onima s obiteljskim problemima. Nema nikakvih indikacija da je bila na Alfa vrtuljku prije udaje ili da je bila loša supruga. Nema opravdanja ni da jest, ali svejedno.
S tim rečenim, ne znam koliko bi nas moglo odoljeti iskušenju da smo a) toliko nezadovoljni izgledom partnerice i b) svakodnevno se na nas (zbog naše slave ili položaja) baca svježe 20+ godina mlađe meso. To je razlog zašto je za ženu ne biti s Alfom već pola bitke u obrani od varanja, iako ona naravno nije znala da će on postati Alfa (pozicijom ako ne karakterom) kada se udavala za njega, i vrijedili su neki drugi standardi i očekivanja, tako da...
Dodajmo još ovo: ako je Petraeus u duši Beta, svakako je primjer koliko se jedan Beta može promijeniti - iz neuglednog, nepoželjnog (iako ne toliko u to doba) kadeta u vrhunskog atletičara, vojnika i vođu - i da Alfu - jer je vrlo malo takvih toliko poželjnih ženama u toj dobi da se bacaju na njih. Jedino je šteta što je njegov mentalitet ostao isti, ali vjerojatno kao general nije imao dovoljno iskustva sa ženama da bi imao potrebu naučiti igru. Zamislite samo da je uz to sredio i psihološki dio - kamo bi još sve dospio? Dwight Eisenhower #2? Nikad se ne zna. Ovako je hibridni Alfa - što je i dalje bolje od većine, ali šteta potencijala.
Vratimo se e-mailovima. U to doba su istražitelji FBI-a već počeli pratiti tu adresu zbog spomenutih prijetnji, tako da im to nije promaklo, te su ubrzo prokopali dublje i pronašli masu mailova iz doba dok su Broadwell i Petraeus još bili skupa, uključujući i one sočne koji govore o "je*anju pod radnim stolom." Svejedno, iako su se već počeli brinuti o proboju nacionalne sigurnosti, nisu to tretirali kao kriminal, jer prijevara to sigurno nije. Tek je poslije, kada su iz nekog maila lažno posumnjali na korupciju (ispalo je da nema veze s tim), pokrenuta akcija i mašinerija pritisnula Petraeusa da podnese ostavku. Ironično, možda su i bili u pravu: na računalu Paule Broadwell pronađena je oveća količina povjerljivih dokumenata CIA-e kojima nije smjela imati pristup. Ipak, nisu podnesene nikakve prijave protiv njih.
Nabrojat ću još jednom sve vrijedne detalje iz mozaika igre koje sadržava ovaj mali skandal:
Spoznaja da najvažniju vojnu i špijunsku silu* na svijetu vode debili** koji bi izgubili glavu*** zbog prve bezvezne žene koja im se ponudi (i obrnuto). * = stvarno mislite da bi ovakvi ljudi uspjeli organizirati 9/11?
** = još ne mogu vjerovati da je direktor CIA-e koristio Gmail account. Da, GMAIL!
*** = da, da je samo prasnuo i otišao, sve bi bilo u redu
Neke se stvari ne mogu kupiti. Za sve ostalo, tu je Igra.
Često pitanje koje čujem je zašto je, osim igre, potrebno i biti svjestan demografskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uistinu, koga briga za neke tamo zakone ili feminizam? Kako je to relevantno za naš život, osim u nekom jedva dodirnom smislu tipa razumijevanje praga dominacije? Što je najgore što se može dogoditi?
Mislim da sam pronašao jedan dobar primjer. Nije posebno degutantan (tipa nasilje i slovanje), a opet je dovoljno i nepravedan i tipičan da dobro ilustrira sustav u kojemu nastaje.
Prošao sam kroz razvod prije dvije godine, iako nisam "učinio ništa loše", tako reći, već samo zato što je mojoj ženi bilo dosadno. Nakon mog inzistiranja, rekla mi je da uistinu nije bilo ničega što sam mogao napraviti da spriječim razvod, i činilo se da je to istina. Nije mi baš nedostajalo "igre" (nisam čuo za taj termin sve do nedavno, ali bio sam snažan i privlačan muškarac), ali ona se umorila od rutine, banalnosti i bračnog života. Htjela je, kako je rekla, "pronaći sebe", što god to značilo.
Kao što je tipično, vrlo dobro je prošla prilikom razvoda: dobila je kuću, auto, većinu naše imovine (počistila je naše bankovne račune i štednju i uzela sve vrijedno u kući dok sam ja bio na kampiranju s prijateljem - na kampiranju na koje me ona potakla - trebao sam biti sumnjičav jer je to bio prvi put da je ikada predložila tako nešto, ali bio sam radostan što se brine za mene i, naravno, potpuno osupnut kada sam se vratio u kuću ispražnjenu od svega osim dokumenata za razvod; nisam nikada uspio vratiti niti jednu od stvari koje je uzela), skrbništvo nad oboje naše djece, alimentaciju dok se ponovno ne uda, a ja sam dobio više od polovice duga i morao platiti troškove cjelokupnog razvoda za obje strane. Također sam dobio i vrlo restriktivan režim posjećivanja: većinom svoju djecu vidim samo dva puta mjesečno. Znao sam da su žene favorizirane tijekom razvoda, ali nisam imao pojma koliko sve dok se to nije dogodilo meni. Štoviše, bio sam potpuno uhvaćen na prepad. I dalje je bila vrlo nježna i seksualni život nam se nije nimalo pokvario. Nikada nisam vidio što dolazi.
Ja sam tradicionalan, kršćanski muškarac i oduvijek sam s radošću očekivao očinstvo i odgajanje moje djece. Rekao bih da je imati obitelj bio moj san (nisam se nikada osjećao definiran svojom karijerom na bilo koji način osim da je to sredstvo za ostvarivanje cilja). Sada gledam svoju djecu kako odrastaju ubrzano, bez ikakvog utjecaja na to kako ih se podiže. Propustio sam sve rođendane, Božiće i druge blagdane tijekom posljednje dvije godine, ne svojim izborom. Razara me da provedem mjesec bez da čujem glas moje djece ili da ih dodirnem (pa i bilo koje drugo ljudsko biće), a i to nije ništa prema tome da sam izgubio moju (tako sam mislio) srodnu dušu nakon 15 godina braka.
Ono što boli najviše je spoznaja da sam izgubio svoju budućnost. Zarađujem 70 000 $ godišnje, ali moram živjeti na 15 000 $ poslije isplate alimentacije (na koju plaćam porez!). Prešao sam iz solidne kuće u stančić od 500$ mjesečno u lošem dijelu grada i živim sam. Svakim danom postajem sve udaljeniji od svoje djece (ne znam ništa o njihovim životima), a moja žena mi pokušava otežati posjete na sve moguće načine - za nju je to "neugodno" i "teško ugovoriti za nju i njenog novog muškarca". Pokušao sam biti samo "zabavni tata" koji vodi djecu na dan zabave, ali čak i to je nemoguće. Imati obitelj je i dalje jedna od mojih najdubljih želja, ali toliko sam usamljen, i ne mogu se financijski pomaknuti i zasnovati obitelj s drugom ženom (dovoljno sam privlačan i imam osobnost da dobijem ženu prilično mlađu od mene). No niti jedna žena ne bi htjela muškarca koji zarađuje 15 000$ godišnje i svakog mjeseca je sve više u dugovima. Nikada ne bih mogao uzdržavati obitelj. Ne vidim nikakvog načina za izlaz iz ovog okrutnog kruga - dok plaćanje završi, ja ću biti u 50-im i propustit ću priliku i živjeti sam sve dok ne umrem. Ne mogu dobiti čak ni dignitet umirovljenja, jer je moja žena uzela pola štednje u koju sam ulagao otkada sam imao 22 godine, i sada sam toliko u crvenom da moram povlačiti i ostatak samo kako bih preživio.
Pomirio sam se s tim da ova priča jednostavno ne može imati sretan završetak. Moj život je toliko udaljen od onoga što sam zamišljao i planirao tijekom mladosti da ne mogu vjerovati. Osjećam se kao budala što sam "učinio sve kako treba", jer na kraju to nije imalo nikakvog utjecaja na moju sreću i zadovoljstvo.
Ako netko pročita ovo i može kritično razmisliti o legalnim posljedicama braka za muškarce i stoga bude oprezan, ispunit će svoju svrhu. Znam da sam ja osobno bio previše ushićen time što ću provesti ostatak života (ha ha) sa ženom koju sam volio da bih razumio u što se uvaljujem. Kada bih morao sve učiniti opet, radije bih bio ostao sam. Uistinu je bolje ne poznavati obiteljsku i bračnu sreću, nego je osjetiti prije nego ti bude istrgnuta iz ruku, bez obzira na narodne mudrosti koje ljudi citiraju o ljubavi i gubitku.
Molim vas, muškarci, temeljito razmislite u što se to upuštate. Zakoni se možda čine jednaki, ali na sudu to neće tako ispasti.
To što bi ova specifična priča mogla biti izmišljena, odnosno da ne mogu jamčiti za istinitost nekog tamo komentara na internetu, nimalo ne mijenja činjenicu da se to događa, te da su mnogi drugi takvi slučajevi a) dobro dokumentirani i istiniti, te b) u porastu, do te mjere da postaju pravilo. Isto tako je dokumentirano da je tko dobiva djecu najvažniji faktor u tome tko će inicirati razvod, te da žene iniciraju 70% razvoda. I u 85% slučajeva razvoda, djecu i dobivaju. Sasvim je jasno da se ne može reći da ova priča predstavlja nekakvu neobičnost ili statističku anomaliju.
Za sve one koji se pitaju "zašto sam ljut", pitam vas: "zašto vi niste ljuti?" Zar ova priča ne izaziva bijes u vama? Svim čitatelji koji se čude zašto je šačica ljudi ljuta zbog nepravde koja svakodnevno biva počinjena protiv muškaraca, djece i obitelji, pitam vas zašto vama to ne smeta? Ljutnja je sasvim očekivan i razuman odgovor na očitu nepravdu. Apatija, s druge strane, označava moralnu atrofiju, nemogućnost suosjećanja, te možda i maskira vlastiti ulog u održavanje nepravde.
Da, reći ćete onda, "ovo je tragično, no ovaj nesretnik ipak predstavlja tešku zloupotrebu sustava". A u tome i jest poanta. Ovo nije zloupotreba sustava. Ovdje "sustav funkcionira kako treba". Učinio je baš sve za što je dizajniran. Sigurno ne možete poreći da prevalencija ovih stvari ovisi isključivo o tome želi li ih žena tako provesti ili ne želi. Ovo nije utaja poreza, gdje se osoba provlači cijeli sustav i na desetke institucija namijenjenih sprječavanju zloupotrebe; ovo je točno ono čemu sustav služi. U jednom od sljedećih postova ću objasniti zašto je sustav dizajniran tako (hint: iz dobrih namjera, kojima je popločan put u pakao), ali vratimo se sada opisu kako sustav tipično funkcionira.
Rhea Rolfe, odvjetnica koja je nekada podučavala "žene i pravo" na sveučilištu Washington, sjeća se kako je sjedila u jednoj sudnici za obiteljsko pravo u Seattleu. 'Bilo je možda 7-8 slučajeva, i baš svi su bili presuđeni protiv muškaraca. Čak i dva u kojima uopće nije bilo optužbe ili protivljenja od strane majke.'
'U mnogim drugim arenama, dokazi ti donose presudu,' kaže odvjetnica Maya Trujillo Ringe. 'Ali ovdje, otac ima veliku bitku uzbrdo.' Toliko da se, kako kaže, 'ona i drugi odvjetnici šale da kada bi obukli oca u suknju, s istim činjenicama bi dobio ročište. Moguće je nadvladati diskriminaciju,' Ringe dodaje, 'ali potrebno je mnogo vremena i resursa.'
Treća odvjetnica Jennifer Forquer se slaže, navodeći kako su 'očevi rutinski poslani na tečajeve roditeljstva. Nije bitno jesu li bili na porodiljnom, jesu li mijenjali pelene ili bili doma nezaposleni, ako majka optuži oca da su njegove roditeljske vještine nedovoljne, sud odlučuje da mora ići. No ako otac želi podnijeti takvu optužbu o majci', kaže, 'onda mu je bolje da bude oprezan kako će to prezentirati, jer se takvo okrivljavanje može smatrati 'kontrolirajućim ponašanjem', vrstom 'psihološkog i emocionalnog zlostavljanja'.'
To vodi do najrazornije optužbe - one koja može sve promijeniti u sekundi - optužbe za obiteljsko nasilje. To je razlog zašto odvjetnici često savjetuju klijentima da optuže drugu stranu za obiteljsko nasilje kako bi ostvarili nadmoć.
Uzevši u obzir ekstremno kratka i požurena saslušanja, suci na obiteljskim sudovima često premještaju teret procjene na ekspertne procjene koje se onda može saslušati na sljedećem sastanku. U slučaju g. Richarda, naređeno mu je da se javi sudskom savjetniku koji je specijaliziran za obiteljsko nasilje. Richard kaže da mu je bilo drago. 'Super. Napokon imam nekoga čiji je posao otkriti istinu. Nije mu smetalo čak ni što mora za troškove ekspertne procjene platiti 1000 $ '.
Ali kada je sudski ekspert, Dough Bartholomew, objavio svoje izvješće sljedećeg mjeseca, Richard je potonuo još dublje. Ekspert je rekao da uistinu ne može odrediti je li Richard napao svoju ženu. Ali svejedno je preporučio da Richard posjeti grupu za tretman nasilja u obitelji, kao i grupu zvanu "NuB Očevi".
Nije prošlo dobro. Učlanjen u program grupne terapije agencije poznate kao Wellspring obiteljske usluge, kaže, "Svakog puta kada se pojaviš, prvo moraš reći što je bilo tvoje najzlostavljačkije ponašanje prošlog tjedna." Šutio bih, šutio, i onda bih jednostavno izmislio nešto.
Mark Adams, jedan od Wellspringovih managera, kaže da tjedne provjere više nisu u uporabi, budući da su i drugi muškarci u programu rekli da su izmišljali. Ali kaže da ova tjedna ispovijed služi tome da natjera ljude da razmisle o čak i najsuptilnijim načinima na koje se ponašaju loše. Adams dodaje da nalazi "nerealnim" očekivanje da će ljudi poslani u ovaj program - i već prosuđeni kao obiteljski zlostavljači - "moći živjeti cijeli tjedan bez da učine ili kažu nešto što bi spadalo u zlostavljanje."
Osvrčući se na Richardov slučaj, Bartholomew kaže da je njegovo izvješće krivo shvaćeno. "Kao prvo, rekao sam da tip nije počinio obiteljsko nasilje." Tih riječi nema u njegovom izvješću, no zato ima onih kojima se osvrnuo na daljnje "psihološko zlostavljanje", iz kojega su suci prosudili da zlostavljanje postoji. Iako je na sudu, kako stoji u bilješkama rekao da zlostavljanje može biti i šire od fizičkog napada, sada kaže da je to nužna komponenta.
No zašto je onda preporučio da Richard prođe kroz tretman za nasilje u obitelji? "Mnogo ljudi stvarno ima koristi od toga - pogotovo oni koji nisu prešli crtu," kaže Bartholomew. "Učiš kako se nositi s vezama."
Prijevod: svi muškarci su zlostavljači. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi zlostavljača to negirati. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za zlostavljače zato što bi to jednog dana mogli postati.
Pročitajte cijeli članak, gdje vas čeka još mnogo primjera. Za one koji prije nisu bili ljuti, pitam vas, jeste li sada ljuti? Ovo je važno pitanje zato što istinski razdvaja kolaboratore, zlobnike i ostale koji imaju interes provoditi ovakve nepravde od onih kojima je stalo. A velikoj većini, nažalost, nije stalo.
Stotine milijuna žena u svijetu, stotine tisuća u našoj državi, sada smatraju da je njihovo osnovno ljudsko pravo da se, kada god to požele, razvedu od svog muža, izbace ga iz kuće i preuzmu odgajanje djece, sve to uz garantiranu financijsku nagradu od države i bivšeg muža. Naš trenutni sistem je tempirana bomba za muškarce. Čak i one žene koje ne planiraju provesti ovaj proces imaju interes održavati sistem u takvom obliku jer im daje moć, ultimativnog Jokera kojeg mogu izvući kada god ocijene da im se ne sviđa njihov muž. A iznad svih njih su vojske profesionalaca - odvjetnika, političara, sociologa, društvenih aktivista i birokrata. Čak je i crkva (iz potpuno drugih razloga) zainteresirana za održavanje takvog sustava.
Muškarci, nemojte se ljutiti. Opustite se. Sve će biti u redu.
"Ne duguješ tradicionalno vjenčanje niti jednoj ženi koja ti ne može dati tradicionalni medeni mjesec."
- Solomon II
Već dugo sam htio napisati post o ovoj temi. Onda sam naletio na izvrstan članak na blogu Solomon Reborn, koji sam htio citirati jer je izvrsno opisao esenciju problema, no blog je izbrisan bez traga. Stoga sam odlučio jednostavno ga prevesti, dodati još neke detalje i sve to adaptirati u posve novu priču.
Svakoga dana počinitelj sam društvenog zločina. Imam tu drskost biti mladi samac sa svojim stanom, stabilnim primanjima, privlačnom osobnošću i drugim poželjnim karakteristikama. Zločin koji činim je to što sam u vezi s istom privlačnom, 29-godišnjom ženom dulje od pola godine, a bez da sam pokazao ikakve znakove da sam spreman na "sljedeći korak". Odmah sam bio upozoren na tu činjenicu, prvo od strane feminističke policije koja je ukazala na navedeno iskorištavanje, a zatim i od strane nje same.
E sad, ne bi me posebno uznemirio ovaj scenarij da je postavljen malo drugačije. Recimo, da je moja cura samo "htjela" da napravim sljedeći korak, to bi bila druga stvar. I dalje bih bio skeptičan (kao što i mora biti svaki normalan muškarac u današnje doba), ali u potpunosti bih razumio.
Umjesto toga, ona i njena svita inzistirale su da je ona to "zasluživala", odnosno da sam joj to dugovao zbog hrpe razloga, a većina kojih je uključivala to što je žena i što je ona najbolja stvar na svijetu koja mi je podarila čast svog društva. Naravno, mnogi drugi muškarci su već uživali u njenom društvu u zamjenu za samo nekoliko koktela, ali nedavno je cijena podignuta kako bi se kompenziralo za kucanje biološkog sata.
Nažalost, "zasluživanje" je dvosjekli mač.
Svi znamo na čemu se temelji vjenčanje, izum agrikulturnog doba od prvih civilizacija koji je opstao sve do danas. Osnovano je zato što muškarac "zaslužuje" nastaviti svoju lozu. Kako bi muškarac osigurao da je dijete koje podiže i koje naslijeđuje zemlju uistinu njegovo, žena mu nudi čistu, neupotrijebljenu maternicu samo za njega, do kraja života. U zamjenu za njen doprinos, on joj osigurava da neće umrijeti od gladi i da je neće jedne noći odnijeti gladni vukovi.
Zastarjelo, zar ne? Slažem se. S dolaskom pilule, kondoma, DNA testiranja i sličnih ugodnosti, muškarac može biti prilično siguran da je otac čak i ako je njegova žena već bila s 30 muškaraca prije njega. Također, živimo mobilno, ne oslanjamo se puno na obitelj i nasljedstvo, te ne uzgajamo vlastitu hranu, tako da nam nije važno hoćemo li imati veliku obitelj koja će se brinuti za nas i raditi na farmi. Vjenčanja imaju rok trajanja manji od gulaša u konzervi, a muškarci manje sigurnosti nego radnici Gredelja. Žene također više nisu u ikakvoj opasnosti da će umrijeti od gladi ili se smrznuti zato što nisu udane. Čopori vukova su izblijedili u noć, potisnuti tamo negdje daleko u planine gdje ih prosječan čovjek ne može susresti čak ni kada bi to htio.
Brak je premašio svoj vijek trajanja, pa ipak mnoge žene i dalje inzistiraju na njemu kako bi nastavile spavati s muškarcem. Žele ga, trebaju ga, fantaziraju o njemu do te mjere da se mogu osjećati voljeno, potrebno i seksualno zadovoljeno isključivo ako postoji brak - ili barem obećanje braka.
Jednostavno rečeno, brak je postao fetiš.
Sljedeći put kada te žena pokuša posramiti u brak jer ona to "zaslužuje", podsjeti je da više ne postoji niti jedna od temeljnih pretpostavki braka, počevši od njenog djevičanstva. Ako te pokuša napasti argumentom da ni ti nisi djevac, slobodno joj reci da djevičanstvo tradicionalno nije dio paketa koji muškarac unosi u brak. (Istina, mnogi muškarci su nekada ulazili u brak kao djevci, jednostavno zato što nije postojalo dovoljno žena s kojima bi izgubili nevinost, no nikoga nije bilo briga za to jesu li ili nisu.) U svakom slučaju, uvijek se može vratiti kada bude djevica i ti ćeš se rado brinuti za nju i čuvati je od gladnih vukova.
Planirao sam za danas neki drugi post o jednoj popularnoj stvari, kada je iznenada došla još jedna popularnija. I sočnija. Mmmmmm, koliko samo sočnija. Neodoljivo.
Ovo je post o nečemu o čemu sam već pisao. Ovo je post koji će raspaliti strasti bezličnih, neosuđujućih muškaraca i žena diljem Hrvatske, kao i svaki post koji donosi čvrste dokaze i primjere o bezvremenoj istini: da određena vrsta žena čini loše partnerice za dugoročne veze, a nadasve brak. Mentalno impotentni čuvari modernog morala bježe od neugodnih istina koje ne mogu prihvatiti kao što moljci bježe od naftalina. Vrište, napadaju, vrijeđaju, iskreću činjenice i pokušavaju ih iz daljine zamaskirati svojom praznom retorikom. No neugodne istine uvijek isplutaju na površinu, kao slabo sakriven leš na sceni ubojstva. Tako se dogodilo i ovog puta. Evo neugodne istine koju sam napisao prije točno godine dana i dva mjeseca:
Ne razumijem što je ovo [dijete i vjenčanje] trebalo Milanu [...] na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da [Severina] ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. [...] Sve bi to bilo otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je (nije stigao, op.a.), već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.
"Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim.
Samo ovo jednostavno opažanje - da Milan čini grešku ozbiljnim vezivanjem za ženu za koju dokazano postoji povećana vjerojatnost da će ga ostaviti ili prevariti - bilo je dovoljno da pokrene lavinu skandala, uvreda, pa čak i prijetnji. Neugodne istine danas jednostavno ne smiju biti izrečene - čak ni kako bi bili izneseni kontra-argumenti, već: "Tišina! Kako se itko usuđuje izreći neugodnu istinu?"
Nažalost, neugodna istina nikada ne nestaje. Stoga će degenerirane horde relativista još jednom imati razloga za razočaranje. A njihove niske strasti ispoljene u praznom moraliziranju ex-cathedra opet će biti uzburkane kada pročitaju ovo:
U istom tjednu se događa da je Popović u razgovoru za srpsko izdanje Glorije otkrio da mu zaručnica i sin, kada nisu s njim [već dva mjeseca], strašno nedostaju, da bi on i Severina voljeli imati puno djece te da čak razmišljaju i o posvajanju. A ona je u novom broju tjednika Gloria nama otkrila nešto posve suprotno. Iz čega je lako zaključiti da nešto jako ne štima u njihovom odnosu i kako je zapravo kratak put od velike ljubavi do velike tuge.
Tako je i na pitanje koliko su točne sve učestalije priče da između nje i Milana Popovića postoje nepomirljive razlike, štoviše, da su prekinuli vezu, pjevačica odgovorila:
- Istina je, nismo više zajedno.
Gle čuda, veza je potrajala točno onoliko koliko sam predviđao, i završila je točno na način na koji sam predviđao! Ok ok, ne baš točno na taj način - nisu se stigli vjenčati, i dijete je (nadam se) njegovo. Ali Severina je dobila slavu, dramu, nekretnine, obožavanje, dijete, i k tome dijete koje će bez obzira na manjak braka morati biti "prikladno uzdržavano". I još je postala gotovo nacionalni heroj (za jednu vrstu degeneriranih trollova zato što je "pokazala onim tamo" patrijarhalnima, za drugu zato što je "pokazala onim tamo" Srbima). A što je dobio Milan?
'Moja odluka je dugo u meni sazrijevala. Amerikanci bi rekli 'neslaganje karaktera', kao osobe smo previše različiti. Trudili smo se sve to uskladiti, ali očito nije išlo. Milan je otac mojeg djeteta, ja ga poštujem, i zato ne želim ulaziti u detalje', izjavila je Severina za Gloriu.
...
Primjetno je kako je u cijelom intervjuu Severina veoma pristojna i korektna prema sad već bivšem partneru Milanu. Priznala je kako se u njega zaljubila jer je od prvog dana inzistirao da imaju dijete, kako kod njih ljubav nije bila upitna, no kako su potpuno različiti.
Moram priznati, ovaj Milan je stvarno dobar. Kako ju je samo uspio preveslati i sakriti te "nepomirljive razlike" od nje? Čak ju je i naveo da zatrudni dok još nije bilo očito da su potpuno različiti. Kakva perfidnost! Nju sada jako žalosti što mu mora uzeti dijete i novac, ali to je jedino pravedno rješenje nakon što je otkrivena njegova različitost.
Ako ste mislili da je Severina ovim tipično modernim ponašanjem naljutila konzervativce, pa oni sada oni pljuju po njoj, zabunili ste se. Naime, Severina je u najboljim odnosima s upravo predstavnicima tobože najveće konzervativnosti u RH, koji su prodali dušu feminizmu i odlučili pogaziti vlastita načela za svoju u praksi nimalo kršćansku, ali na papiru ipak "njihovu" ljubimicu:
Jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica otkrila je i da je sina tajno krstila u Rijeci kako bi izbjegla medijsku pompu. Objasnila je i 'misterij' odsutnosti Milana s krstitki, kao i činjenicu da je svećenik unatoč tome pristao krstiti dijete.
'Svećenik mi je objasnio da ako se otac ne javlja, ako nije vidio dijete dva mjeseca, a bio je u više navrata obaviješten o krštenju i nije se protivio tome, majka kao duhovna štićenica djeteta može taj čin obaviti sama' (WTF???), izjavila je splitska pjevačica te dodala kako je o krštenju s Milanom razgovarala na samom početku njihove veze i on nije imao nikakav problem s tim.
Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
...
2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
Crkva mi se ne čini nešto konzervativna ako tu nalazi osnovanu nadu! Istina, mogu razumjeti da su obavili krštenje, jer čemu kažnjavati dijete koje nije krivo za to što rade njegovi roditelji, ali opravdanje im je za pasti u nesvijest. Zašto jedna institucija koju se inače optužuje za patrijarhalizam proglašava da je majka po defaultu duhovna štićenica? Zašto ne obrnuto? Je li Katolička crkva takva konzervativna institucija kao što je se optužuje ili nije, tko je tu lud?
Ooops, zaboravio sam da je Crkva odavno napustila svoja načela i prestala ih provoditi, inače bi se otkrilo da Rimokatolici zapravo ne čine više od 5% populacije Hrvatske. Naime, ostatak se klanja nekim drugim bogovima.
Da zaključimo, nemam ništa protiv Severine kao osobe. Neka tko god želi priča s njom, pjeva s njom, spava s njom, putuje s njom, zabavlja se i sluša je. Super. Samo je loša ideja oženiti je i/ili imati djecu s njom. Ili rečeno i dokazano na jednostavan način koji izaziva noćne more neoliberalnim trollovima:
Drolje čine loše supruge.
(disclaimer: ne, to ih ne čini lošim osobama, samo lošim izborima za ozbiljnu vezu i brak)
Oženjeni muškarci u prosjeku zarađuju do 30% više od samaca (muškarci koji žive s nevjenčanom partnericom također u prosjeku zarađuju do 15% više od samaca). Čak i kada se korigira za sve varijable koje utječu na potencijal zarade, poput dobi, profesionalnog usmjerenja i poslovnog iskustva, i dalje ostaje razlika od cca 7% između oženjenih muškaraca i samaca, odnosno cca 3% između muškaraca u nevjenčanom zajedničkom životu s partnericom i samaca. To se događa zato što postoji stara patrijarhalna zavjera u kojoj šefovi daju bolje pozicije i plaće muškarcima koji nose vjenčani prsten i time održavaju kavez zastarjele, tradicionalne institucije braka oko svojih žena.
Zezam vas. Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno: oženjeni muškarci rade više, ulažu više radnih sati, te se više trude tijekom radnog vremena. Dok manjina to radi samo zato što spada u radoholičare, velika većina je jednostavno više motivirana - činjenicom da imaju obitelj i djecu za koju se treba brinuti, te češće i sve ostale dijelove obiteljskog života koji idu uz to (kuća, stan, namještaj, auto etc.) To je sasvim normalno.
Osim toga, oženjeni muškarci se češće osjećaju potplaćenima i imaju prioritet zarađivati koliko god je moguće više uz maksimalno zalaganje i usavršavanje. Ukratko, muškarci u braku su ti koji će žrtvovati svoje vrijeme, zdravlje i energiju na sve manje glamurozne poslove koje bi samci možda preskočili - jednostavno zato što su prinuđeni troškovima hrane i odjeće za djecu, otplatom kredita i sličnim sitnicama. Jednom kada imaš kredit, moraš raditi htio to ili ne htio. Kladio bih se da koristi ne prestaju već tu: nemam trenutno podatke, ali pretpostavljam da oženjeni muškarci također žive dulje, te imaju manje stope kriminaliteta.
Nasuprot tome, muškarci s osobinama mračnog trojstva, koji su izrazito nepomirljivi, neempatični i agresivni predstavljaju suprotnost. Muškarci neskloni suradnji i vođeni jakim nagonom avanturizma i zadovoljavanja samo vlastitih potreba, nisu cigle na kojima se može graditi civilizaciju.
U doba kada raste stopa razvoda, neprijateljsko zakonodavstvo čini brak sve manje privlačnom idejom muškarcima, a žene iniciraju sve veći i veći dio spomenutog uništavanja brakova, te je stoga oženjenih muškaraca sve manje i manje, mislim da nam je svima jasno prema kojem se trendu polako krećemo. Po svim trenutnim indikacijama, ne vjerujem da će većina nas - bez obzira na spol - uživati u ishodu.
Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije.
Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto".
Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva.
Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove):
a) udvarač (prosac)
ili
b) zaručnik -> muž
Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde.
Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen:
DEČKO (eng. Boyfriend)
Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan.
Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka:
Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista.
Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled.
Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca.
Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta.
p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi?
Prije par mjeseci, kada sam u kontekstu "Nepodnošljive lakoće okrutnosti" pisao o tome da se sve češće događaju nagli, potpuni prekidi bez obzira na prošlo trajanje veze, dobio sam nekoliko upita na mail o takvim slučajevima. U međuvremenu sam dobio... uh... još 17 pisama od žena koje su doživjele to ili nešto slično. Tko bi rekao? Uz puno suosjećanja, to me navelo i na puno razmišljanja.
Dugoročna veza nije nikakva garancija da će partner ostati u njoj ili da će ona potrajati još išta više od sljedećeg dana. Ako je duga, duga je samo u smislu avanture koja se raširila preko predviđenog životnog vijeka, no opći simbolizam je ostao isti. Jednako kao i kratka avantura, čak i dugoročna veza sa zajedničkim životom je samo jednu svađu daleko od prekida i potpunog prekida kontakta. Riječ "veza" sama po sebi ne znači ništa.
Ono što je od samog opisa odnosa važnije jesu čvrstina povezanosti, uzajamna obećanja, iskrena vjernost (nasuprot "dok ne dođe bolje prilika") i praktične (financijske, reproduktivne i društvene) prepreke prekidu - to je ono što je, za dobro ili loše, činilo brakove "dok nas smrt ne rastavi". I dugoročna veza može imati tu čvrstinu, no većina je nema i nikada je neće ni imati jer to, samo po sebi, nije cilj dugoročne veze. Dakle, ne kažem da je neke veze nemaju, naprotiv, već da je greška pretpostavljati da sve (ili čak većina) imaju.
Pogledajmo još nešto o idealnim oblicima seksualnog upražnjavanja za oba spola. Zapamtite, ovo je čisto evolucijski gledano i nema veze s moralom ili ljubavlju.
Idealna situacija za muškarca je kvazi-harem. Dakle, ima nekolicinu ženki s kojima je u malo dubljem seksualnom odnosu (toliko da su mu one vjerne i odane bez da i on bude takav prema njima, dakle seksualno ih je monopolizirao), te još nekolicinu ženki s kojima je u površnom, neobaveznom seksualnom odnosu i koje se stalno izmjenjuju. Na taj način uvijek ima opcije dok širi svoje sjeme, i nikada se ne mora bojati da će ostati na suhom. Uočimo totalnu izmjenjivost ženki za muškarca.
Idealna situacija za ženu je serijska monogamija, ili kako se danas naziva, "dugoročne veze". Žena, čija su jaja dragocjena i mora ih upotrijebiti samo s najboljim mogućim partnerom, time dobiva njegovu podršku i resurse (iako ne nužno vjernost, no za to je nije briga osim ako on ne troši previše resursa na druge). Istodobno se nije vezala trajno, već samo dugoročno i može, ako naleti bolji partner, napustiti prošloga i ući u novu serijsku monogamiju s muškarcem koji ima bolje gene ili više resursa (ili prvoga prevariti i podmetnuti mu dijete drugoga). Još jednom, uočimo i totalnu izmjenjivost mužjaka za ženu.
Nadalje, u potpunosti je promašena ideja da samo "loše cure" imaju neobavezan seks, dok "dobre cure" spavaju samo sa svojim dečkima. Kako smo prije pokazali, obje grupe jednako žele privrženost i vezivanje (sa stalnom opcijom unaprijeđenja!), samo jedne za to izabiru manje efikasnu strategiju, pod utjecajem modernog ispiranja mozga o neograničenoj seksualnoj slobodi bez posljedica, a druge efikasnu strategiju ali opet takvu da se kosi s njihovim višim idealima.
Ove dvije idealne situacije, kada simultano postoje, imaju nekoliko posljedica, koje su globalno-evolucijski dobre za izabiranje najboljih gena, no individualno i civilizacijski uopće nisu: A) Preko 50% muškaraca nikada neće raširiti svoje gene, neće imati potomke, ili će u zabludi odgajati tuđe B) Žena ne vrijedi ništa više od svoje reproduktivne sposobnosti, tj. onoga čime to oglašava (ljepote i mladosti)
Ako malo razmislite o prošlim postovima, u kojima se opisuju točno takvi kvazi-haremi koje održavaju današnji Alfa muškarci sa ženama koje su u "vezama" s njima, primjetit ćete jednu važnu stvar. Naime, u modernom zapadnom svijetu, gdje su sve kočnice iz prošlosti uklonjene s pedale ljudske seksualnosti (tj. ženske seksualnosti, a budući da žene kontroliraju pristup seksu, time i muške seksualnosti), u tijeku je točno ovaj fenomen: Ljudska seksualnost se vraća u ovaj primordijalni oblik koji je postojao tisućljećima prije naše ere. Kompromis između te dvije pojedinačno idealne situacije, civilizacija bazirana na monogamiji, sve više blijedi.
Još jedan ozbiljan problem koji nastaje iz ovoga je što se na brak gleda kao na pojačanu i ozbiljniju dugoročnu vezu, što naravno potpuno opravdava razvod istog trena čim jedan od partnera osjeti da "to više nije to" ili da ima bolju opciju (što su dva uvjerljivo najčešća razloga prekida dugoročnih veza). Brak NIJE unaprijeđena dugoročna veza, unatoč površinskim sličnostima, i potpuno je pogrešno tako gledati na njega ili ga moralizirati kao "ovjekovječenu ljubav". Nažalost, bitka je već gotovo izgubljena. Čak i među religioznim populacijama kao što je ona u našoj državi, i brak sve više postaje zamjenjiv. A za durogočnu vezu, pravilnije je bilo i ostalo razmišljati o njoj kao o produženoj avanturi nego kao o mini-braku.
Pisao sam današnji post kada mi je skrenula pozornost ova lokva povraćevine objavljena danas u novinama i na portalima. Ivan Čvrljak, suprug Marijane Čvrljak koja ga je prevarila s "Nemešom" u vrlo popularnom showu Big Brother, danas je s njom potpisao sporazumni razvod.
Razlog rastave braka između Marijane i Ivana Čvrljka je Marijanina prevara muža s Nikolom Nemeševićem, s kojim je vodila ljubav pred kamerama te nastavila vezu nakon šoua. Marijana i Nemeš ne skrivaju koliko su zaljubljeni te su si nedavno tetovirali rečenicu 'Ne žalim ni za čim.' (...)
Shit happens.
Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je pobjednica šoua Big Brother, Marijana Čvrljak, potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga Ivana Čvrljka, postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru.
Kako donosi Slobodna Dalmacija, Marijanin bivši suprug Ivan Čvrljak pristao je da njihova kći živi sa svojom majkom Marijanom, uz uvjet da je on može viđati kada god poželi (haha, nadaj se, op.prev.). Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a Ivan Čvrljak je Marijani izašao u susret.
Tako se Ivan Čvrljak, u korist kćeri Korine (da, to će joj sigurno pomoći da odraste u krasnu i stabilnu osobu, op.prev.), odrekao onoga što mu pripada po zakonu, odnosno, polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru, a uvjet je da Marijana za te novce kupi stan u kojem će živjeti s kćeri (kako mala ne bi propustila priliku vidjeti tko je taj tip koji joj guzi mamu, op.prev.). Osim toga, Ivan Čvrljak je pristao i plaćati predviđeni iznos alimentacije (zašto ako je ona poslije nagrade bogatija od njega, op.prev.), piše Slobodna Dalmacija.
Da se razumijemo, nemam ništa osim suosjećanja za bilo kojeg muškarca ili ženu koji vjeruju nekome i dožive prijevaru. Za takve imam svaku simpatiju. Uz sve moguće mehanizme filtriranja, naletiti na nekoga tko će te prevariti (pa čak se i oženiti takvom osobom) se jednostavno događa.
Razvod je gadna stvar i sigurno jedan od najbrutalnijih događaja koji mogu ikoga snaći. Ali ako je igdje postojao slučaj gdje je prevareni mogao otići s malo dostojanstva, to je bio ovaj. Nije je morao zasluženo oguliti (iako bi to bilo sasvim opravdano, s obzirom na to da je ona skrivila razvod), ali mogao se barem zadržati na nekoj razumnoj jednakosti. Ako se pri razvodu rješava stvari po principu jednakosti, neka dođe do nekog kompromisa. Ovdje nema kompromisa. Umjesto toga, tko zna zašto, izabrao je kleknuti i naguziti se. Daje vrlo loš primjer i, osim toga, vrlo je upitno da je cijela stvar "u najboljem interesu djeteta".
Čini vam se da je ovo zapravo pošten slučaj u kojemu se prevareni muž ponio herojski? Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju - u kojoj je muž prevario ženu, i nakon toga mu ona predaje dijete, plaća alimentaciju i odriče se bilo čega iz njegove nedavne zarade. Pakao bi se prosuo na zemlju. Kako bi to izgledalo, pogledajte u ovoj parodiji.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu