Postoji znatno licemjerje u činjenici da žena ima neograničeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim može pobjeći od svih roditeljskih obveza, a muškarac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna slična slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema današnjeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema današnjeg posta je nešto puno gore:
Mudro je dijete, kažu, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurnošću. Tijekom cjelokupne povjesti čovječanstva, muškarci su se suočavali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li očevi svoje djece ili nisu; žene, s druge strane, su uživale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.
Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od Ł200 (2000 kn), mogu lako riješiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je ženama išla u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muževima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministička primjena znanosti, promjena u ravnoteži moći između spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unatoč činjenici da mnoge žene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.
Obratite pozornost na dvije važne činjenice:
A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za muškarce i njihove živote, kao da oni ne vrijede apsolutno ništa niti zaslužuju pošten tretman kao ljudska bića.
B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist ženama. Ako im nešto ne ide u korist, to nije feminizam. Stečena moć je jedina stvar koja određuje je li nešto feminizam ili nije.
Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravnošću i jednakošću!!!
Feminizam obožava koristiti djecu kao oružje za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao štit kada se treba zaštititi od hvatanja u laži i kriminalu.
Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu činjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele našu heroinu u sljedeću fazu ženske tuge - bivanje bez djece, naspram bivanja samom - osnova priče je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lošeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.
Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguće riješiti na plodonosno nejasan način, kako bi Bridget imala izbor između očeva, ali je ona riješena na otužno moderan način, tako što su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala očinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti čovječanstva, "pogodi tko je tata", više nije bila igrana.
Da se to dogodilo na plodonosno nejasan način, možda bi bilo još plodnosnije kada bi se Bridget našla u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otuđivanja milijuna, te davanja lažnog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu ženu, moguće čak i edukativno.
E sad, vidim da bi neki muškarci mogli s dobrodošlicom dočekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici očinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno našao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski tražio DNA test.
U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi žena predstavila mužu dijete i on bi se ili ponio pošteno i ponudio podršku, ili pobjegao, davala je ženama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon što je zatrudnila, bez oklijevanja tražila i dobila podršku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogućava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.
Zatrudnila si i biološki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PUŠI K**AC!!! Nemaš pravo izbrisati cijeli njegov život svojom laži! Ako baš moraš, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unatoč tome htio djelovati kao otac. Ali ako kaže ne, moraš prihvatiti da je rekao ne.
Najvažnije je to što je očinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga će imenovati kao oca svog djeteta, ako će imenovati ikoga (taj vrlo razumni židovski običaj, gdje se židovstvo naslijeđuje po majci, bila je temeljena na činjenici da sa sigurnošću znamo jedino tko nam je majka). Mnogi muškarci su, naravno, završili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to važno? Možeš osjećati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogrešno misliš da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, "Ženomrzac", bavi se upravo ovom temom.
Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslušanju pred Senatom SAD-a: "Zar je to [činjenice] uopće važno???"
Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osjećajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivši da po izvješću u časopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% muškaraca ne znajući podiže djecu koja nisu genetski njihova: "Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umiješane strane, uključujući i djecu." Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasnoću, i oslobodila neki broj muškaraca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optužbi i krivnje.
Postoji li ikakva razlika između Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrtića i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza štita nedužne djece svaki put kada joj nešto ne ide na ruku?
Također uočite kako muškarci kojima su podvaljena tuđa djeca imaju "moralnu obvezu". Ako oni imaju moralnu obvezu, zašto onda nastaje galama kada ja sugeriram ženama da imaju moralnu obvezu ne ponašati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?
Naša generacija puno polaže na znanje. I DNA testovi imaju očite koristi što se tiče identifikacije nesretnijih elemenata našeg naslijeđa, na primjer nasljednih bolesti. Ali time što očinstvo činimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo ženama moćan instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.
"Ali Ignisse," reći ćete sada, "koga briga što neka tamo feministica priča gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?" Pa naravno, zato što to nažalost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; riječ je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u "znanstvene studije" i time ih legitimizira, nakon čega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste "studije" kako bi lobirale za svoje političke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani političari koje nije briga za ljudski život i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih konačno nad bespomoćnim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.
Mnoge države su pod utjecajem snažnog feminističkog/bijelo-viteškog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja očinstva. U Francuskoj i Njemačkoj je ono potpuno zabranjeno i kažnjivo je s 5-15 000 € i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograničeno; a u SAD-u je ono dopušteno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.
Što prije ova civilizacija izgori do temelja, to će nam svima biti bolje.
Pretpostavljam da dobar dio čitatelja nema ambicije postajati velikim igračima. Koliko god život uspješnog igrača velikog kalibra bio zabavan, prepun uzbuđenja jednokratnog seksa, prijateljica s povlasticama, harema i serijske monogamije, toliko može ponekad biti i naporan i nestabilan. A iako bi se ponekad iz mog pisanja moglo zaključiti da su svi brakovi beskrvni, aseksualni kavezi, naravno da to nije slučaj. Naprotiv!
Rekao bih da dobar dio muškaraca koji svjesno uče igru samo želi popraviti neugodan položaj u kojeg su ih okolnosti izbacile, i izabrati nešto mirno i stabilno što ih ispunjava u životu u zamjenu za razumnu količinu napora. Izgraditi nešto, doći doma kod djece, supruge, u sređenu i poznatu atmosferu, i naravno stalno biti seksualno i emocionalno zadovoljen, sve je to kao sirenin zov svim onim muškarcima koji ne posjeduju gigantsku količinu osobina mračnog trojstva. Usudio bih se čak i reći da takvi muškarci čine veliku većinu ukupne populacije - da to nije slučaj, vjerojatno bismo i dalje živjeli u pećinama. U osnovi, iako Coolidgeov efekt leži u svima nama, isto tako leži i poriv za donošenjem racionalnih odluka unutar svojih mogućnosti. Ako vam je tako lakše, zamislite to kao anđelčića i demona na ramenu svakog muškarca (je li ih on sposoban poslušati, naravno, sasvim je druga stvar).
"Demon" stari zna što priča. Izvor: Little Miss Sunshine, genijalan film
Ključna razlika je da se, ako dobro poznaju igru i isprobali su sve što su htjeli, muškarci koji to žele skrase po svom vlastitom izboru, isto kao što je bilo prije nego je feminizam poremetio prirodnu civilizacijsku ravnotežu. Ovo je vrlo važna razlika. Ne čine to zato što je to jedino što mogu kao što je nekada bio slučaj, već zato što sada stvarno imaju razne opcije i ta im najviše odgovara.
Sve ovo ne znači da opcija stvarno postoji, da je jeftina ili da se isplati. Za one koji zamišljaju smirivanje (bilo u braku bilo u nevjenčanoj zajednici duljoj od tri godine, jer zakonski je gotovo isto) s jednom ženom i idiličan obiteljski život, problemi koji im stoje na putu veći su nego ikada.
Problem A: Današnja stopa razvoda je najviša u povijesti
U SAD-u se stopa razvoda milosrdno stabilizirala na oko 50% i neki tvrde da počinje opadati, iako moram priznati da ne vidim baš nikakve statistike koje to pokazuju. Kod nas nastavlja rasti i trenutno se nalazi između 25 i 30%. Neke druge europske zemlje su također već dosegle 40%, tako da pretpostavljam da je između 40 i 50% prirodna granica koju ćemo i mi doseći s vremenom kako budemo nastavili amerikanizaciju.
Recimo da je šansa razvoda koju možeš očekivati jedna trećina, to jest 33%. Kako ne bismo sada upadali u geek žargon, zamislite kockicu sa 6 strana. Ako se na njoj dobije 1 ili 2, dolazi do razvoda. Što bi sve stavio na tu kocku u zamjenu za stabilan život i obitelj?
Ako brak ne uspije, nikome ništa, zar ne? U nekim slučajevima, bili biste u pravu. Razvedeš se, emocionalno obnoviš, i ideš dalje. Ali danas su posljedice puno dalekosežnije i gadnije. Najjednostavnija i loša ali ipak najmanje destruktivna posljedica je...
B1) Jednokratni udar na imovinu. Ako si unio u brak nekakvu vrijednu imovinu u koju ste zatim zajedno ulagali i koristili je, sud neće zanimati koliko je točno tko ulagao. Na svu sreću, ovo je granica jer mi još nismo toliko poludjeli da uvedemo američku alimentaciju ("alimony"), gdje u 90% slučajeva muž poslije razvoda mora uzdržavati ženu "kako bi ona zadržala prijašnji životni stil dok se ponovno ne uda").
No na drugi pogled...
B2) Hrvatska alimentacija, ili uzdržavanje djeteta. Ukoliko ste imali djecu, morat ćeš plaćati uzdržavanje djeteta (u daljnjem tesktu: "alimentacija"). Minimalna alimentacija u RH je oko 1000 kn mjesečno, što otprilike i jest pola troškova djeteta, no određuje se kao % (cca 17-22) od plaće s minimalnim pragom. To nas vodi do problema...
B2.1) Ako zarađuješ više morat ćeš i proporcionalno više plaćati, bez obzira na to koliko dijete stvarno košta. Nakon što se prijeđe visina plaće na kojoj postotak iz nje prelazi minimum, nije bitno ako uistinu nije toliko skupo uzdržavati dijete. Logika visokih alimentacija, poznata kao "što bi dijete reklo kada bi znalo da je njegov otac škrtario na njemu?" namijenjena je kažnjavanju očeva, a ne uzdržavanju djece. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole kako se troše sredstva iz alimentacije, što bi svakako trebalo postojati kako iznosi rastu..
Ukratko, ako zarađuješ više od prosjeka, dobit ćeš američku alimentaciju upakiranu u hrvatsku. No ako zarađuješ manje ili uopće ne, pa se nađeš u financijskim problemima gdje ti je dolje prikazana novčanica velika stvar, onda slijedi...
Moderna logika potpomognuta hrčkom i legalnim silama je nešto uistinu savršeno. Ako imamo vrlo siromašnu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, svi će biti puni sažaljenja. Novine će pisati članke u kojima se moli za pomoć nesretnim ljudima. Obitelj će dobivati izraze divljenja kako preživljava unatoč oskudici, kao i opće poštovanje i donacije.
No ako imamo razvedenu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, on je "danguba koja ne plaća". Jedini savjet koji će drugi imati za njega će biti "nađi posao" ili "sigurno radiš na crno". Jedina razlika između "nesretnika" i "dangube" je bračni status. Naravno da je istina da stvarno postoje razni tipovi koji stvarno mogu plaćati razumnu alimentaciju, a muljaju, ali sustav je dizajniran tako da se odmah pretpostavlja da razvedeni otac koji ne plaća spada u takve i djeluje sukladno.
Kao da sramota nije dovoljna, alimentacija može biti naplaćena i zapljenom imovine, uključujući onu koja je bila nedirnuta u koraku B1. No to nije sve. Alimentacija je također jedina vrsta dugovanja u RH zbog koje se može otići u zatvor. Ako uzmete kredit od banke i ne plaćate ga, vaša imovina će biti zaplijenjena, i ako više nemate ništa, to je to. Ne možete otići u zatvor zbog nepodmirene financijske obveze, osim ako nije jasno dokazano da ste znali da nećete moći plaćati u trenutku uzimanja kredita (u tom slučaju je to kazneno djelo prijevare i kažnjivo je zatvorom).
Ukoliko oca koji više nema iz čega plaćati i nije imao tu sreću da iskopa grumen zlata nije opametio zatvor, bez brige: može biti poslan na prisilni rad. Da, dobro ste pročitali. U svijetu gdje je robovlasništvo zakonom zabranjeno i oštro progonjeno, možete biti prisilno poslani na kopanje kanala... zbog toga što ste imali nesreću imati financijske probleme koji su vas onemogućili u plaćanju alimentacije.
Tko je voljan bacati kockicu?
B3) Gubitak djece.
Da ne bude da cicijam oko novca, spomenimo i emocionalni gubitak što više ne možeš redovno viđati ni odgajati svoju djecu. U 85% slučajeva razvoda djecu dobivaju supruge. Gotovo jedini način da djecu dobije otac je da je za majku dokazano da se drogira ili nešto slične težine. Jednom kada je skrbnik dodijeljen, sudski je gotovo nemoguće dokazati da netko sprječava ili sabotira posjete, koje su ionako malobrojne.
Problem C: Ne postoji više niti jedan od društvenih mehanizama sprječavanja razvoda
Prešli smo iz ovoga... -> -> -> -> -> -> -> -> -> -> ->
U ovo.
U prošlosti, ako bi u braku postojali neki problemi, i žena otišla porazgovarati s nekim (prijateljicama, obitelji, etc), neminovno bi dobila upozorenja o tome da bi joj bilo još puno gore u slučaju razvoda, da treba dati vremena, biti strpljiva, prilagoditi se i još tko zna što sve ne.
Danas to ni izbliza nije slučaj. Ako ikada dođe do krize, gotovo svi u njenom životu će je s radošću savjetovati da posegne za detonatorom. Institucije također ne predstavljaju nikakvu blokadu, čak ni s "periodom pomirbe" koji je samo mrtvo slovo na papiru. Postoje državne institucije koje žive od procesiranja razvoda i raspadnutih obitelji.
Problem D: Ne postoji više društvena osuda razvoda, bez obzira na okolnosti
Prepoznajete ovu spodobu?
Ako se smatra skandaloznim i nedopustivim reći bilo što negativno o ženi kalibra Marijane Čvrljak, koja je svom mužu učinila najgore na najgori mogući način, i sve to bez trunke žaljenja, mislim da je jasno da danas žena može učiniti bilo što i apsolutno nikada ne doživjeti kritiku. Nije važno što se dogodilo - muškarac je uvijek kriv.
Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak i misli da je sve navedeno na početku posta vrlo dobra i poželjna ideja, da ne kažem idealna. S pravom ženom, što bi čovjek više mogao tražiti? Ali rizici, čak i ako se dobro odabere, neki u potpunosti izvan tvoje kontrole ili predviđanja...uf! Ovo nije kontradiktorna pozicija. Dapače, duguješ i samom sebi i svojoj djeci da poduzmeš sve kako bi bio siguran da si odabrao najbolju moguću suprugu s obzirom na današnje okolnosti.
Drugim riječima, žena mora posjedovati nešto vrlo posebno, kao i određene kvalitete koje osiguravaju od mogućih negativnih posljedica i daju joj osnovu da održi dano obećanje unatoč gubitku svih vanjskih poticaja na vjernost. Koje su to kvalitete i kako ih prepoznati, pogledat ćemo u drugom dijelu.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu