Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
četvrtak, 20.03.2014.
The Painted Veil
|
"The Painted Veil" ("Oslikani veo") je jedno vrlo ugodno ostvarenje i sa stajališta crvene pilule i sa stajališta filmske umjetnosti. Ovaj povijesni film, snimljen u klasičnom stilu prepunom veličanstvenih panorama i bez nasilja ili uzbudljive akcije, bavi se vrlo mračnom temom no istodobno uspijeva ostati inspirativan i pozitivan. Ja ga zovem "melem za dušu". Radi se o mladom liječniku i njegovoj ženi koji početkom 20. stoljeća žive u britanskoj koloniji Shanghai i upućuju se na opasno putovanje u planine u unutrašnjosti Kine kako bi se borili protiv epidemije kolere. Film  je već treća adaptacija snimljena po istoimenoj knjizi iz 1925. The Painted Veil Soundtrack j Gnossienne No. 1 Unatoč ilustraciji koju vidite iz gornjeg videa, ovo nije nikakva patetična romansa. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. BEZ OBZIRA NA IGRU I SEKSUALNO TRŽIŠTE, FILM JE VRLO LIJEP I VRIJEDAN GLEDANJA) Film počinje u Londonu, gdje mladi bakteriolog Walter upoznaje djevojku po imenu Kitty. Očaran je njome i uskoro je zaprosi, na što ona nakon premišljanja pristaje. Nakon medenog mjeseca u Veneciji, upućuju se u Shanghai, gdje je Walteru dodijeljeno mjesto u ministarstvu zdravstva, u laboratoriju koji se bavi proučavanjem zaraznih bolesti. Ubrzo postaje jasno da su Walter i Kitty dvije potpuno različite osobe koje imaju drastično različite vizije braka: Walter je tradicionalan, tih, introvertiran i pouzdan tip koji nema prevelika očekivanja; Kitty je razigrana i djetinjasta, znatno više zainteresirana za zabave i društveni život, te se udala samo kako bi se makla od svoje obitelji koja ju je gušila. S tim saznanjem, nije nam nimalo čudno da se Kitty ubrzo upušta u nevjeru s vještim vice-konzulom Charlesom, koji je također oženjen. Njena nova idila ne traje dugo, jer Walter nije slijep i ubrzo sazna što se događa. Ovo je prvi prijelomni trenutak filma: Walter čini nešto potpuno nezamislivo današnjim muževima i istog trena je izbacuje iz kuće i želi se razvesti od nje zbog njene nevjere. To što joj je bilo dosadno i što je htjela pronaći sebe mu ne znači baš ništa. Varanje je varanje, nema opravdanja.  "Gadim se sam sebi što sam si dopustio voljeti te. Ali priznajem da je bilo glupo od nas oboje što smo jedno u drugome tražili osobine koje nitko od nas nema." Osim navedenoga, Walter joj daje još jedan ultimatum: Kitty mora s njim otići duboko u planine Kine, gdje će on istraživati uzroke kolere koja je zahvatila obližnja sela. Također joj ponudi da će joj dati razvod bez problema ako se i njen ljubavnik razvede od svoje supruge i oženi je. Ona Charlesu predloži to, no Charles je grubo odbije (nije blesav, zar ne?). I tako je Kitty, bez drugog izbora, i dalje vezana za svog muža i mora se s njim izložiti smrtnoj opasnosti. Dok putuju i smještaju se tamo, on je manje-više ignorira i potpuno joj je prestao romantično ugađati. Iako Kitty isprva radi dramu oko toga, s vremenom se smiruje i zapravo nalazi da je to u njoj probudilo nove osjećaje za njega... Ovdje je strašno zanimljiva paralela s modernim svijetom jedva 150 godina poslije. Nezamislivo je da današnji muž prijeti svojoj ženi koja ga vara razvodom, zato što razvod neće imati nikakve negativne posljedice na nju. Naprotiv, ona će dobiti obožavanje okoline, skrbništvo nad djecom, te biti financijski nagrađena, a ako joj bude stvarao probleme on će biti strpan u zatvor. Stoga nije nimalo čudno da je danas puno češće to da žena mužu prijeti razvodom, a ne on njoj, ili da jednostavno to uradi bez da mu kaže i dočeka ga na gotovs s već ovjerenim papirima. Ova iznimna raspadljivost i asimetričnost braka iz bilo kojeg frivolnog razloga ga naravno svodi na nešto što nije bitno različito od obične "dugotrajne veze", na lakrdiju onoga što bi trebao značiti. Brak u tradicionalnom smislu više ne postoji, i pogotovo je muškarcima opasna iluzija zavaravati se o tome. Neću vas sada previše zamarati radnjom filma. No iz ovog odlučnog Walterovog poteza, stvari se nastavljaju odmotavati u njegovu korist. Kitty s vremenom počne pokazivati kajanje zbog toga što je učinila i pokušava opet steći Walterovu naklonost malim znakovima pažnje, ljubaznošću i sl, a u slobodno vrijeme pomaže brinuti se za djecu iz sela zajedno sa sestrama iz lokalne kršćanske misije. U slobodno vrijeme razgovara o svojim problemima s njihovim susjedom, misterioznim Waddingtonom koji živi s mladom kineskinjom i ima potpuno drukčiju priču od Kitty i Waltera.  Walter od toga pomalo opet zatopli prema njoj i shvaća da i u ima dobrih osobina i njihov brak se pomalo obnavlja. Ona uskoro ostane trudna, iako na svoj daljnji sram ne zna je li dijete zapravo njegovo. To Walteru pokajnički priznaje; no, prije nego mogu zajedno donijeti nekakvu odluku o tome, Walter oboli od kolere i umre nakon kratke bolesti. Kitty je razorena time, ali odlučna da živi u uspomeni na njega i popravi stvari koliko može. Kada se nakon nekoliko godina vrati u London sa sinom (kojeg je nazvala "Walter") i tamo sretne Charlesa, koji također prepoznaje da postoji šansa da je dijete zapravo njegovo, Kitty ga hladno odbije i na sinovo pitanje tko je to bio kaže: "nitko važan." Film time završava. E sad, znam što mislite. "On joj je oprostio? Nije je htio ubiti zato što možda dijete nije bilo njegovo? Beta!" Pa, nije sve tako crno bijelo. Iako je film realno prikazao dalekosežne posljedice prijevare koje su kada se radi o ženskoj prijevari još gore od same emocionalne boli i nije ih moguće izbjeći ili sakriti, istodobno je i vjerno prikazao "regenerativnu moć ljubavi" (kao i ženstvenosti i ljubaznosti). Osobno ne nalazim nimalo čudnim to što je Kitty, kada je shvatila što je učinila, iskreno se pokajala i odlučila svim silama popraviti stvar, s vremenom uspjela pomaknuti Walterovo skamenjeno srce.  Korijen tog pomaka je dijelom u općoj filozofiji oprosta i pokajanja, no dio leži i u onome što sam opisao kao "temeljni izvor romantike". Mlade, lijepe, ženstvene žene imaju gigantski utjecaj na osjećaje suprotnog spola, i to nije nešto što je nametnuto kavalirstvom ili romansiranom kulturom iz prošlosti. Kada bi se radilo samo o tome, ne bi bilo toliko snažno. Iz te biološki uvjetovane velike moći dolazi i njihova velika odgovornost. Svatko od nas ima svoju viziju što je u ovoj situaciji bilo ispravno i što je Walter trebao napraviti. No ne treba se zanijeti i samo zato što je na kraju oprostio nevjernoj supruzi ga strpati u isti koš s ovim tipom. Dok spomenuti tip moli, puže i poput mužjaka grdobine nema nikakvu svrhu u životu osim da ga mlataraju emocionalne oluje svoje supruge, Walter je povukao crtu, postavio se oštro i odlučno, te na kraju velikodušno odlučio svojim oprostom nagraditi pokajanje. Njegovo poštovanje je trebalo zaslužiti; nije bilo dano samo po sebi. Dakle, ne znam je li to što se dogodilo bilo moralno ispravno i je li bilo vrijedno ulagati u popravljanje stvari koja se ne može potpuno popraviti, no istodobno potpuno mogu razumjeti sve što se dogodilo - s obje strane. Zaključak: 7/10, prilično dobar film Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, varanje, brak, povijest, drama test, razvod |
- 10:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #
srijeda, 20.11.2013.
U ime cirkusa
|
Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine - Igniss Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.  Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net : Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicija za razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka. Ali, ljudi moji, ako vas toliko zanima očuvanje obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece, zašto se onda ne uhvatite neke stvarnije prijetnje? Recimo, mizandrični zakoni i sudska praksa koji omogućavaju bilo kojoj supruzi da katapultira muža u robovlasnički odnos pridonijeli su barem tisuću puta više razvoda i uništenih djetinjstava. Katolička Crkva, koja se toliko zalaže za obitelj, otvoreno radi na njenom uništavanju kroz glorificiranje samohranog majčinstva. Garantiram vam, sve da uvedemo homoseksualne brakove i homoseksualci posvoje tisuće djece i iz nekog razloga svi zlostavljaju tu djecu, ta šteta nanešena djeci i obitelji bi i dalje bila kap u moru u odnosu na ono što su već napravili i još će napraviti upravo kršteni ljudi koji se inače izjašnjavaju kao konzervativni i tradicionalni. Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.  Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo. Čak i kada bi bilo dokazivo da će homoseksualni brakovi izazvati nekakvu mjerljivu štetu veću od one koju već izazivaju heteroseksualni brakovi (koji se zatim prikladno transformiraju u samohrano roditeljstvo na način koji svi potpuno prihvaćaju), to bi opet bilo nepotrebno stavljati u Ustav. Lijepo zvuči, ali ne vidim kako to ikome koristi i zašto bi se država trebala miješati. Umjesto toga, trebali biste urediti da se država manje miješa, recimo kroz prijedlog zakona koji podiže teret dokazivanja prilikom optužbi za obiteljsko zlostavljanje tako da više nije dovoljna samo riječ kako bise nekoga uhitilo, ili kroz uvođenje gornje granice alimentacije. Mogućnosti su neograničene, meta ima kao u strjeljani. No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem? 1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi? Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA. Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija. Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."  Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni! Da još jednom ponovim: VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI! Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do... 2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje. Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo. 3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.  O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok. Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.  Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa. 4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje? Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed. Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili. Pokret za ljudska prava - uspješno okreće ljude od ljudskih prava još od 2013! EKSKLUZIVNO! PRVE REAKCIJE NA REFERENDUM! Oznake: homoseksualnost, U ime obitelji, brak, razvod, big brother, diskriminacija, filozofija, Vijesti |
- 10:49 - Komentari (35) - Isprintaj - #
srijeda, 30.10.2013.
Alfa od papira 3: Kanye West
|
18 godina, 18 godina Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina Znam nekoga tko plaća alimentaciju za jedno od svoje djece Auto i kuća njegove baby mame su veći od njegovih Vidjet ćeš ga na TV-u svake nedjelje Kako osvaja Super Bowl i odlazi u Hyundaiju Trebala je tvom malcu kupiti autiće s tvojim parama Otišla je doktoru i kupila si liposukciju s tvojim parama Šeće se okolo kao Michael Jackson s tvojim parama Trebao si osigurati svoje pare Ako nisi jadnik, viči "Hoćemo predbračni" "Hoćemo predbračni" Da To je nešto što ti stvarno treba Jer kad ostavi tvoju guzicu otići će s polovicom 18 godina, 18 godina I na 18 rođendan shvatio je da nije njegovo?! - Kanye West, "Sponzoruša", 2005. Prije točno godine dana, naprasno je završila poznata veza Severine i Milana Popovića. Bio je to jedan od rijetkih događaja u povijesti koji su ujedinili hrvatsku javnost: lijevi orijentirani primitivci i bijeli vitezovi bili su oduševljeni što je nezavisna, emancipirana žena izmanipulirala i opljačkala muškarca ("Pokažimo toj patrijarhiji!"), a desno orijentirani primitivci i nacionalisti bili su oduševljeni što je Hrvatica izmanipulirala i opljačkala Srbina ("Pokažimo tim Četnicima!"). Tijek događaja bio je toliko predvidljiv da sam u dlaku pogodio datum svakog koraka u tom fijasku. Proces je uvijek isti: - Bogati, slavni biznismen i/ili poznati muškarac koji bi mogao imati bilo koju ženu - Osrednja, islužena, ostarjela poznata žena (iako izgleda ok za svoju dob) najpoznatija po svom porno-videu - Ona ostane trudna; objavljuje se vjenčanje - On je zasipa darovima, obožavanjem, patetičnim ljubavnim izjavama, vilama, jahtama i automobilima - 6 mjeseci nakon rođenja djeteta, ona ga se riješi s obrazloženjem da "jednostavno nisu kompatibilni" - Ona dobije 100%-no skrbništvo, on dobije 2 dana posjeta tjedno, slomljeno srce i gigantsku alimentaciju Veselit će vas čuti da je poznati rapper Kanye West upravo na dvije trećine ovog procesa s Kim Kardashian, isluženom ženom s izgledom na zalazu i poznatoj najviše po reality showu i porno-videu: Kanye West je toliko ushićen da je Kim prihvatila njegovu raskošnu prosidbu da niti ne razmišlja o predbračnom ugovoru. Čak i s njenom poviješću koja uključuje dva razvoda (onaj s Kris Humpreysom je došao nakon samo 72 dana braka), Kanye kaže "ne" predbračnom ugovoru jer je to "nespretno i neosjetljivo". Ne želi riskirati da uvrijedi svoju buduću suprugu i majku svoga djeteta.  Gledati ljude koje se tradicionalno smatra Alfama i koji bi trebali znati bolje prilično je zabavno. Ne osjećam nikakvu ljutnju prema Kim, isto kao što nisam ni prema Severini - prepoznajem njihovu igru. I ako je netko nepopravljivo Beta i nikada nije sposoban naučiti lekciju, tko sam ja da trošim energiju spašavati ga? Neka ga slobodno ogule - barem će poslužiti kao primjer drugima. Kanye je u ovom pogledu ekvivalent onih ljudi kojima se smijemo kada im posthumno dodijele Darwinovu nagradu za najgluplje uklanjanje samih sebe iz genetskog natjecanja. Njegova naivnost je još komičnija kada uzmemo u obzir da je Kim itekako potpisala predbračni ugovor kada se udavala za znatno manje bogatog Krisa, i tada joj to nije bilo ni "nespretno" ni "neosjetljivo". U ovom slučaju je ironija mnogostruko veća upravo zato što je Kanye kao poznati rapper gorljivo pjevao o opasnostima braka (pogotovo sa sponzorušom) i nazivao one koji ne budu tražili predbračni ugovor i koji budu oguljeni u razvodu "jadnicima". Znači li to da je on sada jadnik po vlastitom opisu? Neki će sada reći "pa što onda, Kanye ima 100 milijuna dolara i spava sa ženom za kojom slini pola svijeta". Evo nekih razloga zašto je to vrlo pogrešna misao:  Kim ima 33 godine. Ova slika, a uistinu sam se potrudio pronaći najbolju sliku od svih snimljenih u prošle dvije godine, predstavlja najljepše stanje koje će ikada doseći. Budući da kod nje ne vidim savršene gene jedne Monice Bellucci, dalje može ići samo strelovito nizbrdo. Za relativno uspješnog 40-godišnjeg muškarca iz srednje klase koji često pribjegava slinjenju za pornoglumicama na YouPornu, tako nešto bi bilo prilično dobro. Za mega-popularnu zvijezdu koja može imati skoro pa bilo koju ženu na svijetu, to je promašaj nezamislivih razmjera. Govorimo o muškarcu koji bi vjerojatno mogao imati bilo koju od natjecateljica za Miss Universe. Uz toliku količinu slave i novca, čovjek mora stvarno imati nula igre da bi mu glavna opcija bila Kim Kardashian u dobi od 33 godine. Što je s onim da je bogat pa ima novaca za bacanje, tako da ga neće zaboljeti razvod kada se vjerojatno dogodi (procjenjujem šansu na preko 75%)? Kao prvo, nebrojeno je celebritya koji su bankrotirali upravo kao rezultat i tako bezumnog odnosa prema novcu i kao rezultat skupog razvoda (npr. John Cleese, koji ne može ići u mirovinu zato što supruzi mora sve do 2016. plaćati 612 000 funti alimentacije godišnje). Ne postoji tako velika suma da je sposobna sponzoruša uz pomoć odvjetnika i sudskog sustava nastrojenog protiv muškaraca ne bi mogla uspješno izvući. Kao drugo, troškovi razvoda nisu samo financijski. Najgori trošak je emocionalne prirode: sramota, poniženje, osjećaj bespomoćnosti, i naravno gubitak svog djeteta i trajna manipulacija tog djeteta protiv tebe. I to ne od žene koja je nekada bila vrijedna poštovanja i dobra prema nekome, već od potpuno bezvrijedne kreature čiji je jedino značajno postignuće u životu bilo dopustiti da je Ray Z obradi pred kamerom.  18 godina, 18 godina, Ima jedno od tvoje djece, ima te na 18 godina... Je li malo vrućeg seksa s Kim vrijedno tok kolosalnog rizika? Ja mislim da nije. Reći da je vrijedno toga pretpostavlja da je bogatstvo glavni cilj života i da može kompenzirati bilo koji drugi gubitak, za što odlučno tvrdim da nije istina. To bi bilo nihilističko svođenje smisla života na zgrtanje zelembaća. Ne, nema te količine novca koja je vrijedna ljudskog digniteta. Kada bi meni netko ponudio 100 milijuna dolara i seks s poznatom "starletom" u zamjenu za garanciju da će mi se za nekoliko godina dogoditi ovakva trauma (ili nekakav ekvivalent - možda da me siluju robijaši pod zatvorskim tušem?), drage volje bih odbio. Moja duša, mir i ponos su vrijedniji nego bilo kakva marginalna količina sreće koju bi mi mogao donijeti beskonačan iznos novca. Prihvaćam da ne bi svi tako izabrali, ali ne mislim da se radi o kiselom grožđu kada kažem da ne bih rado bio u Kanyeovoj koži. Dajem im dvije godine. p.s. čitatelji će se sigurno pitati čemu naslov "Alfa od papira 3" kada nije bilo prvog i drugog članka tog imena. Prvi članak iz tog serijala odnosi se na već spomenutog Milana Popovića i Severinu, a drugi na generala Davida Petraeusa i njegovo trčanje za bezveznom ljubavnicom. p.p.s. obavezni graf:  Oznake: alfa od papira, kanye west, Severina, brak, razvod, celebrity, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, beta, beta mamac |
- 20:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Sociologija (Arhiva)
- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.04.2013.
Beta mamac
Ova dirljiva priča koju bih htio podijeliti s vama već se neko vrijeme širi bespućima Facebooka. No prije nego pročitate priču, molim vas da se zadržite na ovoj slici: Jeste? Super. ODNEŠENA "Kada sam te večero došao doma, dok je moja žena posluživala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao, imam ti nešto reći. Sjela je i jeli smo u tišini. Opet sam promatrao bol u njenim očima. Iznenada nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj reći o čemu sam razmišljao. Želim razvod. Mirno sam otvorio temu. Nije se činila pogođena mojim riječima. Umjesto toga samo me mekano pitala: zašto? Izbjegao sam njeno pitanje. To ju je naljutilo. Bacila je pribor za jelo i povikala na mene, ti nisi muškarac! Te noći nismo međusobno pričali. Plakala je. Znao sam da će htjeti saznati što se dogodilo našem braku. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor; Jane je već osvojila moje srce. Nisam je više volio. Samo sam je žalio! S dubokim osjećajem krivnje, napisao sam ugovor o razvodu u kojemu je pisalo da može zadržati našu kuću, automobil i 30% udjela u mojoj tvrtci. Pogledala ga je i poderala ga u komadiće. Žena s kojom sam proveo deset godina gledala me kao da sam postao stranac. Bilo mi je žao njenog potraćenog vremena, resursa i energije, ali nisam mogao povući to što sam rekao jer sam toliko volio Jane. Naposljetku je plakala ispred mene, što je bilo ono što sam zapravo i očekivao. Za mene je njen plač bio nekakva vrsta olakšanja. Ideja o razvodu, koja me okupirala posljednjih nekoliko tjedana, sada se činila čvršća i jasnija. Sljedećeg dana, došao sam doma vrlo kasno i našao je kako piše za stolom. Nisam večerao, već sam samo otišao u krevet i zaspao jer sam bio umoran poslije dugog dana s Jane. Kada sam se probudio, i dalje je bila tamo i pisala. Nije me bilo briga, tako da sam se samo okrenuo i nastavio spavati. Ujutro mi je predala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali trebalo joj je mjesec dana prije razvoda. Zatražila je da tijekom tih mjesec dana oboje pokušamo živjeti što je običnije moguće. Njeni razlozi bili su jednostavni: naš sin je imao ispite za mjesec dana i nije ga htjela omesti našim propalim brakom. Ovo mi je bilo prihvatljivo. Ali htjela je još nešto: zamolila me da se sjetim kako sam je unio u spavaću sobu na naš dan vjenčanja. Zatražila je da je svako jutro tijekom sljedećeg mjeseca izneseim iz spavaće sobe do ulaznih vrata. Činilo mi se da je poludjela ali, samo kako bih učinio naše posljednje dane skupa podnošljivijim, prihvatio sam njen čudan zahtjev. Rekao sam Jane o tome što je moja žena tražila. Glasno se nasmijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na to kojim se trikovima pokuša poslužiti, i dalje se mora suočiti s razvodom, rekla je s prijezirom. Moja žena i ja nismo imali nikakvog tjelesnog kontakta otkako sam izrazio svoju želju za razvodom. Zbog toga, kada sam je prvog dana iznosio vani, oboje smo bili nespretni. Naš sin je pljeskao rukama iza nas, tata drži mamu u rukama. Njegove riječi su izazvale bol u meni. Od spavaće sobe do dnevne sobe i onda do ulaznih vrata,prošao sam deset metara s njom u rukama. Zatvorila je oči i tiho rekla; nemoj reći našem sinu o razvodu. Kimnuo sam, osjećajući se uznemireno. Otišla je čekati autobus do posla. Ja sam se odvezao do ureda. Drugog dana, oboje smo bili opušteniji. Naslonila se na moja prsa. Mogao sam namirisati parfem kroz njenu majicu. Shvatio sam da već dugo nisam pomno pogledao ovu ženu. Shvatio sam da više nije mlada. Imala je sitne bore na svojem licu, a njena kosa je sijedila! Naše vjenčanje ju je izmučilo. Na trenutak sam se zapitao što sam joj to učinio. Četvrtog dana, kada sam je podigao, osjetio sam kako nam se vraća naša intimnost. Ovo je bila žena koja mi je dala deset godina svog života. Petog i šestog dana, shvatio sam da je naš osjećaj intimnosti opet narastao. Nisam to spomenuo Jane. Postalo je sve lakše nositi je kako se mjesec bližio kraju. Možda me svakodnevna vježba učinila jačom. Jednog jutra je odlučivala što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali nije mogla pronaći prikladnu. Uzdahnula je, sve moje haljine su se raširile. Iznenada sam shvatio da je postala tako tanka, da sam je zbog toga mogao lakše nositi. Iznenada me to pogodilo... zakopala je toliko boli i gorčine u svom srcu. Podsvjesno sam posegnuo za njom i dotaknuo njenu glavu. Naš sin je ušetao i rekao, Tata, vrijeme je da izneseš Mamu. Za njega je gledati kako tata nosi mamu postao esencijalan dio života. Moja žena je pozvala sina da dođe bliže i zagrlila ga. Okrenuo sam se jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti u posljednji tren. Zatim sam je uzeo u ruke, šetajući iz spavaće sobe u dnevnu sobu i onda u hodnik. Njena ruka bila je ovijena oko mojeg vrata. Čvrsto sam je držao; bilo je to baš kao dan našeg vjenčanja. Ali njena mnogo manja težina me rastužila. Posljednjeg dana, kada sam je uzeo u ruke, jedva sam se pomakao. Naš sin je otišao u školu. Stisnuo sam je i rekao, primijetio sam da nam je u životu nedostajalo intimnosti. Otišao sam do ureda... iskočio iz auta bez da ga zaključam. Bojao sam se da ću se zbog bilo kakvog zastoja predomisliti... popeo sam se stepenicama. Jane je otvorila vrata i rekao sam joj, oprosti Jane, više ne želim razvod. Pogledala me, zapanjena, i zatim me pogladila po čelu. Imaš li temperaturu? Maknuo sam njenu ruku s moje glave. Oprosti, Jane, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život bio je dosadan zato što ona i ja nismo cijenili detalje naših života, ne jer se nismo više voljeli. Sada sam shvatio da je moram čuvati od dana kada sam je unio kroz vrata do nas smrt ne rastavi. Jane se iznenada razbudila. Opalila mi je šamarčinu i onda zalupila vratima i rasplakala se. Odšetao sam dolje i odvezao se. U cvjećarnici na putu, naručio sam buket za moju suprugu. Prodavačica me pitala što da napiše na kartici. Nasmiješio sam se i rekao, Nosit ću te vani svako jutro dok nas smrt ne razdvoji. Te večeri, kada sam se vratio kući s cvijećem u rukama i osmijehom na licu, pojurio sam gore, samo kako bih našao moju ženu u krevetu - mrtvu. Moja žena se borila s RAKOM već mjesecima, a ja sam bio previše zauzet s Jane da bih uopće primijetio. Znala je da će uskoro umrijeti i htjela me poštediti negativne reakcije našeg sina, u slučaju da bude razvoda. - Barem u njegovim očima - ja sam dobar muž koji ju je volio... Mali detalji vaših života su ono što je uistinu važno u vezi. Nije to kuća, auto, posjed ili novci u banci. Oni stvaraju okolinu koja potiče sreću, ali ne daju je sami. Zato pronađite vremena biti prijatelj vašem supružniku i činite te male stvari koje grade intimnost. Ako niste u vezi ovog trenutka, sjetite se toga za drugi (ili treći) put. Nikada nije prekasno. Ako ne podijelite ovo, ništa vam se neće dogoditi. Ako podijelite, možda spasite nečiji brak. Mnogi neuspjesi u životu dolaze od ljudi koji nisu shvatili koliko su blizu uspjeha bili kada su odustali. Kao i uvijek, odabir konteksta ima nevjerojatno snažan utjecaj na shvaćanje priče. Nije nimalo slučajno da u današnje doba nikada nećete pronaći inspirativnu anegdotu s obrnutim ulogama, iako bi to više odgovaralo realnosti. Ne kažem da se ni ovakve priče ponekad ne događaju ni da nisu vrlo tragične no, u doba kada žene pokreću 70% razvoda i (procjena) 10% muškaraca ne znajući odgaja tuđe dijete, gotovo je kriminalno širiti ovakve priče. Izgled da je fantastika još jedini način kojim se može Beta tipovima održati neke iluzije... zato... svi likeajmo još više ovakvih priča i zapamtite: Nema tu nikakvog krokodila! Oznake: brak, razvod, prica, beta, beta mamac, internet |
- 13:44 - Komentari (21) - Isprintaj - #
srijeda, 16.01.2013.
Vodič za odabir supruge (Dio drugi - Kriteriji)
Unatoč mojoj poraznoj ocjeni isplativosti braka u prvom dijelu, vjerojatno i dalje među vama postoje oni koji bi se htjeli oženiti i smatraju to plusom u životu. Pa dobro, kada već želite zaigrati ruski rulet, pomoći ću vam da otkrijete u kojem se pretincu nalazi metak. Počinjem od pretpostavke da si poželjan ali (barem dijelom) Beta muškarac koji bi se htio skrasiti. Ako si toliko Alfa da ti redovnice diskretno pokazuju grudi dok prolaziš pored njih i smiješe se, ili uživaš u svom gigantskom haremu, onda ne vidim što će ti brak. Uživaj! Nadalje, pretpostavljam i da su već ispunjene osnovne pretpostavke braka: - zaljubljen si u nju do ušiju (i ona u tebe) - imate dobru kemiju - seksualno ste si privlačni i radite na održavanju istoga (i karakterno i držanjem tijela u formi) - ona posjeduje osnovne životne vještine (kuhanje, održavanje kuće, briga o drugima, upravljanje novcem...) - ona posjeduje volju da upotrijebi navedene vještine zbog drugih (hraniteljski instinkt) - imate kompatibilan svjetonazor i pogled na obitelj, religiju, odgajanje djece, interese i sl. I konačna pretpostavka: ona spominje brak. Iako su muškarci ti koji formalno zaprose ženu, žene u pravilu prve "neslužbeno" istražuju teritorij, najčešće pitanjima tipa "kamo vodi naš odnos?" začinjenima osjećajem žurbe. Nema potrebe da te takvi razgovori uplaše. Umjesto toga shvati da imaš jedinstvenu priliku da saznaš kako bi mogla izgledati vaša bračna zajednica. Ona te (na jedan ili drugi način) pritišće o toj mogućnosti i voljna je pričati o tome bez "awkward" (mrzim tu riječ btw) osjećaja u zraku. Iskoristi to! Dakle, počinješ s neutralnim stavom "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?". I krećeš s intervjuom* kojim ćeš dobiti bolji uvid u njene moralne osobine o kojima će ovisiti sudbina vašeg braka, budući da nikakvih eksternih faktora više nema. Mislim da je vrlo važno obratiti pozornost na ovakve detalje naspram samo zaljubljenosti, kako ne bi u svom životu propustio kvalitetne žene koje si trebao oženiti, isto kao što žene rutinski odbiju mase dobrih dečkiju oko njih pa se sada pitaju "gdje su svi dobri muškarci". * kada kažem intervju, ne mislim na to da je posjedneš ispred sebe i bombardiraš pitanjima. Osim ako ne igrate bocu istine, nema načina da se tako nešto doima prirodnim. Jednostavno, svaki put kada se povede razgovor o ovoj temi, skreneš pažnju na nekoliko tema i izvučeš koliko možeš informacija. Pitanja A: Što ona očekuje od braka? Što ćeš ti dobiti ako je oženiš? 1. Koje su dužnosti muža, a koje žene? Točna distribucija nije toliko važna koliko usporedivost broja i težine dužnosti svakog od vas. Recimo, ako samo jedno od vas radi, podrazumijeva se da druga strana u potpunosti brine o kući i djeci. Ako oboje radite, očekuje se da ćete se oboje baviti kućanskim poslovima i djecom (iako bih rekao da je čak i u tom slučaju ženin opet dio malo veći od 50%, no to sam samo ja). Treba paziti na to izražava li averziju prema rutinskim poslovima u braku, kao što su kuhanje ili spremanje. Pravedna raspodjela poslova je jedna stvar, ali ako tvrdi da joj je to ispod časti ili da je to ponižavajuće za žene, to je prvi alarm na hrčka. Stupaj oprezno. Isto tako, obraćaj pozornost na veličinu popisa. Ako joj je vrlo lako izrecitirati veliki popis za muža, ali se ne može sjetiti skoro ničega kod žene, ili ako smatra lošim da žena ima dužnosti, trebao bi se zabrinuti. 2. Koja je najbolja stvar u vezi braka? Odgovor bi trebao biti ili nešto što vi trenutno radite i u čemu uživate, ili to da ćete zauvijek biti zajedno, ili da ćete imati djecu ili tako nešto. Loši odgovori su prsten, vjenčanje (kao ceremonija), zavist drugih ljudi i slično što upućuje na to da je više zanima brak kao statusni simbol nego kao cijeli život s tobom.  3. Hoće li uzeti tvoje prezime? Ozbiljno bih se zabrinuo ako bi žena inzistirala na tome da ne želi moje prezime, bez obzira na to je li njen razlog slučajnost, estetika, profesionalni život ili emancipacija. To je dio bračne tradicije, bračnog modela donošenja odluka, te pogotovo važan dio prepoznavanja činjenice da ti preuzimaš mnogo veći rizik od nje. Štoviše, zadržavanje vlastitog prezimena, iako se smatra dijelom feminizma, uopće ne nastavlja nekakvu "žensku lozu", već samo stavlja mušku lozu njenog pretka ispred tvoje. Istini za volju, ovo je sitnica. Ako su druge stvari dobre, prezime je samo detalj. No ako grlato inzistira da joj je to ponižavajuće ili tako nešto, bolje da znaš u što se upuštaš. 4. Što ako se tebi "hoće", a njoj ne? Što misli o "ženskoj dužnosti" (i obrnuto)?  Malo sam se dvoumio oko ovog pitanja jer znam da će izazvati lavinu napada da sam silovatelj i tko zna što sve ne, ali ipak je bitno. Brak je u svojoj i svjetovnoj i religijskoj osnovi institucija koja uređuje prvenstveno pitanje seksualnosti, tako da se ipak mora znati kako će to izgledati. Ovo pitanje daje odgovor na njen općeniti altruizam - koliko je voljna zadovoljiti tvoje potrebe čak i ako joj se ne da - te njenu percepciju muške seksualnosti. Ako na to gleda kao na nešto bizarno, primitivno i nepotrebno, imat ćeš problem, pogotovo kada frekvencija seksa u braku opadne na otprilike jednu trećinu ili čak petinu one prije braka ("žene su manje seksualne" nije izgovor, jer iako jesu općenito, s partnerom koji je normalno uzbuđuje to nije tako velika razlika). Osim toga, za muškarce seks jest izraz ljubavi. Kako bi se ona osjećala kada bi imala muža koji je ne želi grliti ili maziti i govoriti joj da je voli? Naravno da se ne očekuje da se seksate kada god to poželiš. Ako nije od volje, ljuta je, umorna, bolesna ili što već, sve je to u redu dok god ne prelazi u zanemarivanje tvojih potreba. Ono što želiš istjerati iz brloga je potencijal za korištenje seksa kao oružja i manipuliranje tobom preko uskraćivanja seksualnog zadovoljstva. Isto se odnosi i na klasično "spavanje na kauču" - ako je ona ljuta, neka ona spava drugdje, a ne ti. Pitanja B: Što misli o razvodu? 1. Koji su po njoj prihvatljivi razlozi za razvod? Popis dozvoljenih odgovora je vrlo kratak: nevjera, nasilje, trajna i štetna ovisnost tipa alkoholizam, droga ili kockanje... i to je to. Loši odgovori uključuju "nisam sretna", "ljubav je izblijedila", "udaljili smo se", "to više nije to" i slične stvari koje upućuju na to da će te se riješiti iste sekunde kada doživite neki problem ili upozna nekog privlačnijeg od tebe. 2. Što misli o posljedicama razvoda na djecu? Što bi rekla djeci o nečijem razvodu? Postoji brdo dobro utemeljenih dokaza da je samohrano roditeljstvo u prosjeku razornije za djecu od svega osim najgorih (npr. nasilnih) brakova. Racionalizacija tipa "bolje je za djecu da se razvedemo nego da se svađamo" ili "ponekad se tate i mame jednostavno prestanu voljeti" bi te trebala uplašiti. 3. Je li voljna osuđivati raskalašeni razvod? Žalosno je koliko je super-lako danas pronaći primjer ovako nečega, tako da mislim da je Marijana Čvrljak dobar test. Samo spomeni tako nešto u razgovoru i vidi njenu reakciju. Ako osjeća potrebu braniti takve slučajeve, pogotovo argumentima tipa "možda ju je on tukao" ili "tko zna koliko je ona toga pretrpila od njega", postoji veliki problem. Bi li otišla na drugo vjenčanje takve žene? Cijelo društvo će tvoju suprugu nagovarati na raskalašeni razvod; mora u sebi imati moralni kompas koji osuđuje takve stvari ili bi se lako mogla povesti za njima. Ostala pitanja (C): 1. Kakvo je njeno društvo (prijatelji i uža obitelj), i kakve joj primjere i savjete daju? Kako danas živimo po sistemu, "žaba vidjela da konja potkivaju pa i ona digla nogu", postoji solidna šansa da će tvoja supruga imati prijateljice ili članove obitelji koji su donijeli neke pogrešne odluke. Što misli o tome? Je li voljna slijediti ono što sama odluči i oduprijeti se lošim savjetima i primjerima? Ako je vrlo podložna utjecaju okoline (i ako je okolina loša), moglo bi biti problema. 2. Što misli o feminizmu i smatra li se feministicom? Kako sam jednom rekao, malo feminizma u ženi nije kraj svijeta. Ali važno je da prepoznaje samo pozitivne ciljeve i u umjerenim razmjerima, točnije da se brine o stvarno potlačenim ženama u Africi, a ne o percepciji drolja u Hrvatskoj. Ako smatra da je općenito potlačena, misli da je "žene zarađuju manje" nekakva nepravda koja je osobno dira, ili se identificira kao feministica, postoji velika šansa da će pasti pod utjecaj ideologije i u stvarima koje se tiču vas dvoje. 3. Kakav je njen stav prema neobaveznom seksu? Što misli o "dvostrukom standardu"? Ne kažem da bi te njen broj trebao odvratiti od ženidbe, pogotovo zato što su djevice (i još u tim okolnostima) danas zastrašujuće rijetke, ali stav je također važan. Recimo, ne bi bilo dobro da neobavezni seks shvaća kao nešto zabavno ili pozitivno. Ako je napravila koju grešku u redu, ali ne bi bilo dobro da to racionalizira tako što tvrdi da je "od toga postala osoba koja je danas" ili slične gluposti. Ovo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kao nešto osuđujuće, naprotiv. Ne možeš očekivati da poznaje biološke postavke dvostrukog standarda, tako da je već gotovo idealan odgovor da izrazi gađenje promiskuitetom općenito. Pogrešan odgovor je pokušaj pravdanja promiskuitetnih žena (i samo žena), pogotovo zbog "loših dečkiju koji su ih iskoristili". Što vi mislite? Oženjeni i/ili razvedeni muškarci pogotovo, vaš uvid je pogotovo cijenjen bez obzira na stav. p.s. komentari o tome isplati li se uopće ženiti spadaju u prvi dio Oznake: brak, obitelj, završšna igra, razvod, ljubav, seks, feminizam |
- 14:13 - Komentari (39) - Isprintaj - #
utorak, 08.01.2013.
Vodič za odabir supruge (Dio prvi - Cost/Benefit analiza)
|
Pretpostavljam da dobar dio čitatelja nema ambicije postajati velikim igračima. Koliko god život uspješnog igrača velikog kalibra bio zabavan, prepun uzbuđenja jednokratnog seksa, prijateljica s povlasticama, harema i serijske monogamije, toliko može ponekad biti i naporan i nestabilan. A iako bi se ponekad iz mog pisanja moglo zaključiti da su svi brakovi beskrvni, aseksualni kavezi, naravno da to nije slučaj. Naprotiv! Rekao bih da dobar dio muškaraca koji svjesno uče igru samo želi popraviti neugodan položaj u kojeg su ih okolnosti izbacile, i izabrati nešto mirno i stabilno što ih ispunjava u životu u zamjenu za razumnu količinu napora. Izgraditi nešto, doći doma kod djece, supruge, u sređenu i poznatu atmosferu, i naravno stalno biti seksualno i emocionalno zadovoljen, sve je to kao sirenin zov svim onim muškarcima koji ne posjeduju gigantsku količinu osobina mračnog trojstva. Usudio bih se čak i reći da takvi muškarci čine veliku većinu ukupne populacije - da to nije slučaj, vjerojatno bismo i dalje živjeli u pećinama. U osnovi, iako Coolidgeov efekt leži u svima nama, isto tako leži i poriv za donošenjem racionalnih odluka unutar svojih mogućnosti. Ako vam je tako lakše, zamislite to kao anđelčića i demona na ramenu svakog muškarca (je li ih on sposoban poslušati, naravno, sasvim je druga stvar).  "Demon" stari zna što priča. Izvor: Little Miss Sunshine, genijalan film Ključna razlika je da se, ako dobro poznaju igru i isprobali su sve što su htjeli, muškarci koji to žele skrase po svom vlastitom izboru, isto kao što je bilo prije nego je feminizam poremetio Iako inače često spominjem da muškarci u pravilu ne žive tipičan ženski život prepun opcija kao što žene vole misliti, dakle ne biraju između nekoliko jednako zainteresiranih partnerica kao što to žene rade u mladosti, oni koji dobro nauče i izvježbaju igru naći će se upravo u toj situaciji. U ovom vodiču ću opisati kako odabrati i na koje je stvari uputno paziti, pretpostavljajući muškarca koji je otprilike viši Beta, dakle prilično je privlačan, ima barem osnovnu igru, i ima nekakvu mogućost izbora... ali brzam. Sve ovo ne znači da opcija stvarno postoji, da je jeftina ili da se isplati. Za one koji zamišljaju smirivanje (bilo u braku bilo u nevjenčanoj zajednici duljoj od tri godine, jer zakonski je gotovo isto) s jednom ženom i idiličan obiteljski život, problemi koji im stoje na putu veći su nego ikada. Problem A: Današnja stopa razvoda je najviša u povijesti U SAD-u se stopa razvoda milosrdno stabilizirala na oko 50% i neki tvrde da počinje opadati, iako moram priznati da ne vidim baš nikakve statistike koje to pokazuju. Kod nas nastavlja rasti i trenutno se nalazi između 25 i 30%. Neke druge europske zemlje su također već dosegle 40%, tako da pretpostavljam da je između 40 i 50% prirodna granica koju ćemo i mi doseći s vremenom kako budemo nastavili amerikanizaciju. Recimo da je šansa razvoda koju možeš očekivati jedna trećina, to jest 33%. Kako ne bismo sada upadali u geek žargon, zamislite kockicu sa 6 strana. Ako se na njoj dobije 1 ili 2, dolazi do razvoda. Što bi sve stavio na tu kocku u zamjenu za stabilan život i obitelj? Ok, kvragu sve, ali čak i ako se brak raspadne (70% šanse ne tvojom krivnjom), što ti se tako strašno može dogoditi? Problem B: Što je najgore što se može dogoditi? Ako brak ne uspije, nikome ništa, zar ne? U nekim slučajevima, bili biste u pravu. Razvedeš se, emocionalno obnoviš, i ideš dalje. Ali danas su posljedice puno dalekosežnije i gadnije. Najjednostavnija i loša ali ipak najmanje destruktivna posljedica je... B1) Jednokratni udar na imovinu. Ako si unio u brak nekakvu vrijednu imovinu u koju ste zatim zajedno ulagali i koristili je, sud neće zanimati koliko je točno tko ulagao. Na svu sreću, ovo je granica jer mi još nismo toliko poludjeli da uvedemo američku alimentaciju ("alimony"), gdje u 90% slučajeva muž poslije razvoda mora uzdržavati ženu "kako bi ona zadržala prijašnji životni stil dok se ponovno ne uda"). No na drugi pogled... B2) Hrvatska alimentacija, ili uzdržavanje djeteta. Ukoliko ste imali djecu, morat ćeš plaćati uzdržavanje djeteta (u daljnjem tesktu: "alimentacija"). Minimalna alimentacija u RH je oko 1000 kn mjesečno, što otprilike i jest pola troškova djeteta, no određuje se kao % (cca 17-22) od plaće s minimalnim pragom. To nas vodi do problema... B2.1) Ako zarađuješ više morat ćeš i proporcionalno više plaćati, bez obzira na to koliko dijete stvarno košta. Nakon što se prijeđe visina plaće na kojoj postotak iz nje prelazi minimum, nije bitno ako uistinu nije toliko skupo uzdržavati dijete. Logika visokih alimentacija, poznata kao "što bi dijete reklo kada bi znalo da je njegov otac škrtario na njemu?" namijenjena je kažnjavanju očeva, a ne uzdržavanju djece. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole kako se troše sredstva iz alimentacije, što bi svakako trebalo postojati kako iznosi rastu.. Ukratko, ako zarađuješ više od prosjeka, dobit ćeš američku alimentaciju upakiranu u hrvatsku. No ako zarađuješ manje ili uopće ne, pa se nađeš u financijskim problemima gdje ti je dolje prikazana novčanica velika stvar, onda slijedi...  B2.2) Manjak novaca = sramoćenje -> zapljena imovine -> zatvor / robovlasništvo. Moderna logika potpomognuta hrčkom i legalnim silama je nešto uistinu savršeno. Ako imamo vrlo siromašnu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, svi će biti puni sažaljenja. Novine će pisati članke u kojima se moli za pomoć nesretnim ljudima. Obitelj će dobivati izraze divljenja kako preživljava unatoč oskudici, kao i opće poštovanje i donacije. No ako imamo razvedenu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, on je "danguba koja ne plaća". Jedini savjet koji će drugi imati za njega će biti "nađi posao" ili "sigurno radiš na crno". Jedina razlika između "nesretnika" i "dangube" je bračni status. Naravno da je istina da stvarno postoje razni tipovi koji stvarno mogu plaćati razumnu alimentaciju, a muljaju, ali sustav je dizajniran tako da se odmah pretpostavlja da razvedeni otac koji ne plaća spada u takve i djeluje sukladno. Kao da sramota nije dovoljna, alimentacija može biti naplaćena i zapljenom imovine, uključujući onu koja je bila nedirnuta u koraku B1. No to nije sve. Alimentacija je također jedina vrsta dugovanja u RH zbog koje se može otići u zatvor. Ako uzmete kredit od banke i ne plaćate ga, vaša imovina će biti zaplijenjena, i ako više nemate ništa, to je to. Ne možete otići u zatvor zbog nepodmirene financijske obveze, osim ako nije jasno dokazano da ste znali da nećete moći plaćati u trenutku uzimanja kredita (u tom slučaju je to kazneno djelo prijevare i kažnjivo je zatvorom). Ukoliko oca koji više nema iz čega plaćati i nije imao tu sreću da iskopa grumen zlata nije opametio zatvor, bez brige: može biti poslan na prisilni rad. Da, dobro ste pročitali. U svijetu gdje je robovlasništvo zakonom zabranjeno i oštro progonjeno, možete biti prisilno poslani na kopanje kanala... zbog toga što ste imali nesreću imati financijske probleme koji su vas onemogućili u plaćanju alimentacije. Tko je voljan bacati kockicu? B3) Gubitak djece. Da ne bude da cicijam oko novca, spomenimo i emocionalni gubitak što više ne možeš redovno viđati ni odgajati svoju djecu. U 85% slučajeva razvoda djecu dobivaju supruge. Gotovo jedini način da djecu dobije otac je da je za majku dokazano da se drogira ili nešto slične težine. Jednom kada je skrbnik dodijeljen, sudski je gotovo nemoguće dokazati da netko sprječava ili sabotira posjete, koje su ionako malobrojne. Problem C: Ne postoji više niti jedan od društvenih mehanizama sprječavanja razvoda  Prešli smo iz ovoga... -> -> -> -> -> -> -> -> -> -> ->  U ovo. U prošlosti, ako bi u braku postojali neki problemi, i žena otišla porazgovarati s nekim (prijateljicama, obitelji, etc), neminovno bi dobila upozorenja o tome da bi joj bilo još puno gore u slučaju razvoda, da treba dati vremena, biti strpljiva, prilagoditi se i još tko zna što sve ne. Danas to ni izbliza nije slučaj. Ako ikada dođe do krize, gotovo svi u njenom životu će je s radošću savjetovati da posegne za detonatorom. Institucije također ne predstavljaju nikakvu blokadu, čak ni s "periodom pomirbe" koji je samo mrtvo slovo na papiru. Postoje državne institucije koje žive od procesiranja razvoda i raspadnutih obitelji. Problem D: Ne postoji više društvena osuda razvoda, bez obzira na okolnosti  Prepoznajete ovu spodobu? Ako se smatra skandaloznim i nedopustivim reći bilo što negativno o ženi kalibra Marijane Čvrljak, koja je svom mužu učinila najgore na najgori mogući način, i sve to bez trunke žaljenja, mislim da je jasno da danas žena može učiniti bilo što i apsolutno nikada ne doživjeti kritiku. Nije važno što se dogodilo - muškarac je uvijek kriv. Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak i misli da je sve navedeno na početku posta vrlo dobra i poželjna ideja, da ne kažem idealna. S pravom ženom, što bi čovjek više mogao tražiti? Ali rizici, čak i ako se dobro odabere, neki u potpunosti izvan tvoje kontrole ili predviđanja...uf! Ovo nije kontradiktorna pozicija. Dapače, duguješ i samom sebi i svojoj djeci da poduzmeš sve kako bi bio siguran da si odabrao najbolju moguću suprugu s obzirom na današnje okolnosti. Kada zbrojimo sve ove stvari, iako je zaljubljenost do ušiju nužna osnova braka, to nije dovoljno da opravda ženidbu. Stoga bi tvoj osnovni stav trebao biti: "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?" Drugim riječima, žena mora posjedovati nešto vrlo posebno, kao i određene kvalitete koje osiguravaju od mogućih negativnih posljedica i daju joj osnovu da održi dano obećanje unatoč gubitku svih vanjskih poticaja na vjernost. Koje su to kvalitete i kako ih prepoznati, pogledat ćemo u drugom dijelu. Update: Drugi dio Oznake: brak, obitelj, završšna igra, razvod, alimentacija |
- 23:07 - Komentari (24) - Isprintaj - #
subota, 01.12.2012.
Prestanite govoriti ženama da snize kriterije
|
Koliko god ja volio podsjećati žene da imaju napuhane i potpuno nerazumne kriterije zbog kojih će doživjeti veliku količinu razočaranja u životu, moram priznati da alternativa nije u tome da ih se prisiljava na snižavanje kriterija. Zapravo, izbjegavanjem te prisile bismo mogli znatno umanjiti dio razaranja koje se trenutno odvija na seksualnom tržištu, a pogotovo u okviru institucije braka. Ovo vrijedi za oba spola jer je mehanizam jednak, ali pišem ga prvenstveno za žene zato što čine većinu slučajeva. Prvi korak: nikada se ne udaj za mušarca u koga nisi zaljubljena do ušiju i koji ne ispunjava baš sve tvoje kriterije. Ovo bi trebalo biti očito, ali koliko ste puta čuli ženu koja je potrošila svoju mladost na, kako Vuco kaže, "hahara šta snifa lipilo", kako traži nekoga tko je baš i ne uzbuđuje, ali za koga se može udati samo da skine i to s vrata? Znate onaj slučaj kada ona i nije baš previše zainteresirana za seks, prisiljava se na stvari, i cijelo vrijeme nalazi neke mane na njemu, ali svejedno ostaje s njim jer joj pašu pozornost i sigurnost koju on, veliki plišani medvjedić, pruža? Ne moram ni napominjati da ovo završava katastrofom. Nažalost, kako žene sve više vremena provode rasipajući svoje najbolje godine, učestalost ovog ishoda raste velikom brzinom. Onaj tko predlaže bilo kome da snizi kriterije ili se "zadovolji s nekim" ih zapravo šalje u III. svjetski rat oboružane ovako:  Umjesto ovako:  E sad, pitate se, kako su onda funkcionirali svi oni ugovoreni brakovi u prošlosti? Tada je situacija bila značajno drukčija. Par nije morao biti zaljubljen do ušiju i savršen jedno za drugo jer su postojale mnoge druge okolnosti koje su ga držale zajedno: manjak drugih mogućnosti, društvena stigma i strah od sramote, prijatelji i obitelj koji bi ih o problemima savjetovali da porade na tome i izdrže, a ne da se odmah rastaju. Muška vrijednost i društveni položaj bili su već od početka značajno viši nego danas, što je hipergamičnoj ženskoj prirodi olakšavalo proces zaljubljivanja unatoč drugim nedostacima. Ukratko, bilo je prostora za nesavršenosti. Danas ga više nema. Ako žena uistinu osjeća da joj je užasan teret biti supruga svom mužu koji ne odgovara njenim kriterijima (ili obrnuto), vrlo je rijetka ta snaga volje koja će to danas istrpjeti. S vremenom će instinktivno gađenje preuzeti i stvar će posrnuti, budući da biološki nagoni na kraju uvijek pobjeđuju. Krenuti će prema prvoj barijeri koja bi je trebala zaustaviti i vratiti na pravi put, ali pronaći će da je barijera u međuvremenu uklonjena. Tada će se cijela stvar raspasti s užasnim posljedicama za čije je stvaranje sustav dizajniran. Naravno, to i dalje neće učiniti ishod pravednim, ali svakako će ga učiniti prirodnim. Dobivamo sasvim očekivan ishod. Ironično, koliko god žena poslije razvoda tvrdilo da ne zna kako se to dogodilo i da su bile sasvim sigurne da je on pravi, nije nimalo rijetko da su imale dvojbe o cijeloj stvari dok su spremale vjenčanje. Dvojbe koje su, nažalost, zadržale za sebe jer su upotrijebile "moraš sniziti kriterije" kao prikladnu racionalizaciju činjenice da će ih za nekoliko godina Beta mužić prestati uzbuđivati i onda će biti "prisiljene" uzeti mu djecu i pola imovine. Prestanite govoriti ženama da snize kriterije. U današnjim uvjetima, s asimetričnim legalnim sustavom nabačenim na naša pleća, to je recept za katastrofu. Možda ćete čak i time spasiti ponekog dobroćudnog tipa od užasa koji bi inače iskusio. No što je onda rješenje? Ako je sasvim normalno i očekivano da jednadžba izgleda ovako: ("Snizi kriterije") + (Manjak barijera za raspad braka) + (Hipergamija) = (Razaranje) ... što se onda može učiniti da bi izbjegli taj rezultat? Odgovor je povezan s drugim velikim problemom današnjice, a to je da žene uistinu imaju previsoke kriterije. No rješenje nije prisiljavati ih da ih snize, jer je to samo kao bombardiranje kronične bolesti lijekovima; rješenje je pozabaviti se uzrokom zbog kojih takvi kriteriji nastaju, a o kojemu ću uskoro pisati. Oznake: žene, brak, razvod, kriteriji, seksualno tržište |
- 10:01 - Komentari (54) - Isprintaj - #
petak, 09.11.2012.
Opusti se! Sve će biti ok
|
Često pitanje koje čujem je zašto je, osim igre, potrebno i biti svjestan demografskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uistinu, koga briga za neke tamo zakone ili feminizam? Kako je to relevantno za naš život, osim u nekom jedva dodirnom smislu tipa razumijevanje praga dominacije? Što je najgore što se može dogoditi? Mislim da sam pronašao jedan dobar primjer. Nije posebno degutantan (tipa nasilje i slovanje), a opet je dovoljno i nepravedan i tipičan da dobro ilustrira sustav u kojemu nastaje. Prošao sam kroz razvod prije dvije godine, iako nisam "učinio ništa loše", tako reći, već samo zato što je mojoj ženi bilo dosadno. Nakon mog inzistiranja, rekla mi je da uistinu nije bilo ničega što sam mogao napraviti da spriječim razvod, i činilo se da je to istina. Nije mi baš nedostajalo "igre" (nisam čuo za taj termin sve do nedavno, ali bio sam snažan i privlačan muškarac), ali ona se umorila od rutine, banalnosti i bračnog života. Htjela je, kako je rekla, "pronaći sebe", što god to značilo. Kao što je tipično, vrlo dobro je prošla prilikom razvoda: dobila je kuću, auto, većinu naše imovine (počistila je naše bankovne račune i štednju i uzela sve vrijedno u kući dok sam ja bio na kampiranju s prijateljem - na kampiranju na koje me ona potakla - trebao sam biti sumnjičav jer je to bio prvi put da je ikada predložila tako nešto, ali bio sam radostan što se brine za mene i, naravno, potpuno osupnut kada sam se vratio u kuću ispražnjenu od svega osim dokumenata za razvod; nisam nikada uspio vratiti niti jednu od stvari koje je uzela), skrbništvo nad oboje naše djece, alimentaciju dok se ponovno ne uda, a ja sam dobio više od polovice duga i morao platiti troškove cjelokupnog razvoda za obje strane. Također sam dobio i vrlo restriktivan režim posjećivanja: većinom svoju djecu vidim samo dva puta mjesečno. Znao sam da su žene favorizirane tijekom razvoda, ali nisam imao pojma koliko sve dok se to nije dogodilo meni. Štoviše, bio sam potpuno uhvaćen na prepad. I dalje je bila vrlo nježna i seksualni život nam se nije nimalo pokvario. Nikada nisam vidio što dolazi. Ja sam tradicionalan, kršćanski muškarac i oduvijek sam s radošću očekivao očinstvo i odgajanje moje djece. Rekao bih da je imati obitelj bio moj san (nisam se nikada osjećao definiran svojom karijerom na bilo koji način osim da je to sredstvo za ostvarivanje cilja). Sada gledam svoju djecu kako odrastaju ubrzano, bez ikakvog utjecaja na to kako ih se podiže. Propustio sam sve rođendane, Božiće i druge blagdane tijekom posljednje dvije godine, ne svojim izborom. Razara me da provedem mjesec bez da čujem glas moje djece ili da ih dodirnem (pa i bilo koje drugo ljudsko biće), a i to nije ništa prema tome da sam izgubio moju (tako sam mislio) srodnu dušu nakon 15 godina braka. Ono što boli najviše je spoznaja da sam izgubio svoju budućnost. Zarađujem 70 000 $ godišnje, ali moram živjeti na 15 000 $ poslije isplate alimentacije (na koju plaćam porez!). Prešao sam iz solidne kuće u stančić od 500$ mjesečno u lošem dijelu grada i živim sam. Svakim danom postajem sve udaljeniji od svoje djece (ne znam ništa o njihovim životima), a moja žena mi pokušava otežati posjete na sve moguće načine - za nju je to "neugodno" i "teško ugovoriti za nju i njenog novog muškarca". Pokušao sam biti samo "zabavni tata" koji vodi djecu na dan zabave, ali čak i to je nemoguće. Imati obitelj je i dalje jedna od mojih najdubljih želja, ali toliko sam usamljen, i ne mogu se financijski pomaknuti i zasnovati obitelj s drugom ženom (dovoljno sam privlačan i imam osobnost da dobijem ženu prilično mlađu od mene). No niti jedna žena ne bi htjela muškarca koji zarađuje 15 000$ godišnje i svakog mjeseca je sve više u dugovima. Nikada ne bih mogao uzdržavati obitelj. Ne vidim nikakvog načina za izlaz iz ovog okrutnog kruga - dok plaćanje završi, ja ću biti u 50-im i propustit ću priliku i živjeti sam sve dok ne umrem. Ne mogu dobiti čak ni dignitet umirovljenja, jer je moja žena uzela pola štednje u koju sam ulagao otkada sam imao 22 godine, i sada sam toliko u crvenom da moram povlačiti i ostatak samo kako bih preživio. Pomirio sam se s tim da ova priča jednostavno ne može imati sretan završetak. Moj život je toliko udaljen od onoga što sam zamišljao i planirao tijekom mladosti da ne mogu vjerovati. Osjećam se kao budala što sam "učinio sve kako treba", jer na kraju to nije imalo nikakvog utjecaja na moju sreću i zadovoljstvo. Ako netko pročita ovo i može kritično razmisliti o legalnim posljedicama braka za muškarce i stoga bude oprezan, ispunit će svoju svrhu. Znam da sam ja osobno bio previše ushićen time što ću provesti ostatak života (ha ha) sa ženom koju sam volio da bih razumio u što se uvaljujem. Kada bih morao sve učiniti opet, radije bih bio ostao sam. Uistinu je bolje ne poznavati obiteljsku i bračnu sreću, nego je osjetiti prije nego ti bude istrgnuta iz ruku, bez obzira na narodne mudrosti koje ljudi citiraju o ljubavi i gubitku. Molim vas, muškarci, temeljito razmislite u što se to upuštate. Zakoni se možda čine jednaki, ali na sudu to neće tako ispasti. To što bi ova specifična priča mogla biti izmišljena, odnosno da ne mogu jamčiti za istinitost nekog tamo komentara na internetu, nimalo ne mijenja činjenicu da se to događa, te da su mnogi drugi takvi slučajevi a) dobro dokumentirani i istiniti, te b) u porastu, do te mjere da postaju pravilo. Isto tako je dokumentirano da je tko dobiva djecu najvažniji faktor u tome tko će inicirati razvod, te da žene iniciraju 70% razvoda. I u 85% slučajeva razvoda, djecu i dobivaju. Sasvim je jasno da se ne može reći da ova priča predstavlja nekakvu neobičnost ili statističku anomaliju. Za sve one koji se pitaju "zašto sam ljut", pitam vas: "zašto vi niste ljuti?" Zar ova priča ne izaziva bijes u vama? Svim čitatelji koji se čude zašto je šačica ljudi ljuta zbog nepravde koja svakodnevno biva počinjena protiv muškaraca, djece i obitelji, pitam vas zašto vama to ne smeta? Ljutnja je sasvim očekivan i razuman odgovor na očitu nepravdu. Apatija, s druge strane, označava moralnu atrofiju, nemogućnost suosjećanja, te možda i maskira vlastiti ulog u održavanje nepravde. Da, reći ćete onda, "ovo je tragično, no ovaj nesretnik ipak predstavlja tešku zloupotrebu sustava". A u tome i jest poanta. Ovo nije zloupotreba sustava. Ovdje "sustav funkcionira kako treba". Učinio je baš sve za što je dizajniran. Sigurno ne možete poreći da prevalencija ovih stvari ovisi isključivo o tome želi li ih žena tako provesti ili ne želi. Ovo nije utaja poreza, gdje se osoba provlači cijeli sustav i na desetke institucija namijenjenih sprječavanju zloupotrebe; ovo je točno ono čemu sustav služi. U jednom od sljedećih postova ću objasniti zašto je sustav dizajniran tako (hint: iz dobrih namjera, kojima je popločan put u pakao), ali vratimo se sada opisu kako sustav tipično funkcionira. Rhea Rolfe, odvjetnica koja je nekada podučavala "žene i pravo" na sveučilištu Washington, sjeća se kako je sjedila u jednoj sudnici za obiteljsko pravo u Seattleu. 'Bilo je možda 7-8 slučajeva, i baš svi su bili presuđeni protiv muškaraca. Čak i dva u kojima uopće nije bilo optužbe ili protivljenja od strane majke.' 'U mnogim drugim arenama, dokazi ti donose presudu,' kaže odvjetnica Maya Trujillo Ringe. 'Ali ovdje, otac ima veliku bitku uzbrdo.' Toliko da se, kako kaže, 'ona i drugi odvjetnici šale da kada bi obukli oca u suknju, s istim činjenicama bi dobio ročište. Moguće je nadvladati diskriminaciju,' Ringe dodaje, 'ali potrebno je mnogo vremena i resursa.' Treća odvjetnica Jennifer Forquer se slaže, navodeći kako su 'očevi rutinski poslani na tečajeve roditeljstva. Nije bitno jesu li bili na porodiljnom, jesu li mijenjali pelene ili bili doma nezaposleni, ako majka optuži oca da su njegove roditeljske vještine nedovoljne, sud odlučuje da mora ići. No ako otac želi podnijeti takvu optužbu o majci', kaže, 'onda mu je bolje da bude oprezan kako će to prezentirati, jer se takvo okrivljavanje može smatrati 'kontrolirajućim ponašanjem', vrstom 'psihološkog i emocionalnog zlostavljanja'.' To vodi do najrazornije optužbe - one koja može sve promijeniti u sekundi - optužbe za obiteljsko nasilje. To je razlog zašto odvjetnici često savjetuju klijentima da optuže drugu stranu za obiteljsko nasilje kako bi ostvarili nadmoć. Uzevši u obzir ekstremno kratka i požurena saslušanja, suci na obiteljskim sudovima često premještaju teret procjene na ekspertne procjene koje se onda može saslušati na sljedećem sastanku. U slučaju g. Richarda, naređeno mu je da se javi sudskom savjetniku koji je specijaliziran za obiteljsko nasilje. Richard kaže da mu je bilo drago. 'Super. Napokon imam nekoga čiji je posao otkriti istinu. Nije mu smetalo čak ni što mora za troškove ekspertne procjene platiti 1000 $ '. Ali kada je sudski ekspert, Dough Bartholomew, objavio svoje izvješće sljedećeg mjeseca, Richard je potonuo još dublje. Ekspert je rekao da uistinu ne može odrediti je li Richard napao svoju ženu. Ali svejedno je preporučio da Richard posjeti grupu za tretman nasilja u obitelji, kao i grupu zvanu "NuB Očevi". Nije prošlo dobro. Učlanjen u program grupne terapije agencije poznate kao Wellspring obiteljske usluge, kaže, "Svakog puta kada se pojaviš, prvo moraš reći što je bilo tvoje najzlostavljačkije ponašanje prošlog tjedna." Šutio bih, šutio, i onda bih jednostavno izmislio nešto. Mark Adams, jedan od Wellspringovih managera, kaže da tjedne provjere više nisu u uporabi, budući da su i drugi muškarci u programu rekli da su izmišljali. Ali kaže da ova tjedna ispovijed služi tome da natjera ljude da razmisle o čak i najsuptilnijim načinima na koje se ponašaju loše. Adams dodaje da nalazi "nerealnim" očekivanje da će ljudi poslani u ovaj program - i već prosuđeni kao obiteljski zlostavljači - "moći živjeti cijeli tjedan bez da učine ili kažu nešto što bi spadalo u zlostavljanje." Osvrčući se na Richardov slučaj, Bartholomew kaže da je njegovo izvješće krivo shvaćeno. "Kao prvo, rekao sam da tip nije počinio obiteljsko nasilje." Tih riječi nema u njegovom izvješću, no zato ima onih kojima se osvrnuo na daljnje "psihološko zlostavljanje", iz kojega su suci prosudili da zlostavljanje postoji. Iako je na sudu, kako stoji u bilješkama rekao da zlostavljanje može biti i šire od fizičkog napada, sada kaže da je to nužna komponenta. No zašto je onda preporučio da Richard prođe kroz tretman za nasilje u obitelji? "Mnogo ljudi stvarno ima koristi od toga - pogotovo oni koji nisu prešli crtu," kaže Bartholomew. "Učiš kako se nositi s vezama." Prijevod: svi muškarci su zlostavljači. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi zlostavljača to negirati. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za zlostavljače zato što bi to jednog dana mogli postati. Pročitajte cijeli članak, gdje vas čeka još mnogo primjera. Za one koji prije nisu bili ljuti, pitam vas, jeste li sada ljuti? Ovo je važno pitanje zato što istinski razdvaja kolaboratore, zlobnike i ostale koji imaju interes provoditi ovakve nepravde od onih kojima je stalo. A velikoj većini, nažalost, nije stalo. Stotine milijuna žena u svijetu, stotine tisuća u našoj državi, sada smatraju da je njihovo osnovno ljudsko pravo da se, kada god to požele, razvedu od svog muža, izbace ga iz kuće i preuzmu odgajanje djece, sve to uz garantiranu financijsku nagradu od države i bivšeg muža. Naš trenutni sistem je tempirana bomba za muškarce. Čak i one žene koje ne planiraju provesti ovaj proces imaju interes održavati sistem u takvom obliku jer im daje moć, ultimativnog Jokera kojeg mogu izvući kada god ocijene da im se ne sviđa njihov muž. A iznad svih njih su vojske profesionalaca - odvjetnika, političara, sociologa, društvenih aktivista i birokrata. Čak je i crkva (iz potpuno drugih razloga) zainteresirana za održavanje takvog sustava. Muškarci, nemojte se ljutiti. Opustite se. Sve će biti u redu.  Originalna slika: Slobodna Dalmacija. Nova slika: Igniss Oznake: feminizam, brak, razvod, diskriminacija |
- 19:25 - Komentari (38) - Isprintaj - #
četvrtak, 11.10.2012.
"I Igniss reče..."
|
Planirao sam za danas neki drugi post o jednoj popularnoj stvari, kada je iznenada došla još jedna popularnija. I sočnija. Mmmmmm, koliko samo sočnija. Neodoljivo. Ovo je post o nečemu o čemu sam već pisao. Ovo je post koji će raspaliti strasti bezličnih, neosuđujućih muškaraca i žena diljem Hrvatske, kao i svaki post koji donosi čvrste dokaze i primjere o bezvremenoj istini: da određena vrsta žena čini loše partnerice za dugoročne veze, a nadasve brak. Mentalno impotentni čuvari modernog morala bježe od neugodnih istina koje ne mogu prihvatiti kao što moljci bježe od naftalina. Vrište, napadaju, vrijeđaju, iskreću činjenice i pokušavaju ih iz daljine zamaskirati svojom praznom retorikom. No neugodne istine uvijek isplutaju na površinu, kao slabo sakriven leš na sceni ubojstva. Tako se dogodilo i ovog puta. Evo neugodne istine koju sam napisao prije točno godine dana i dva mjeseca: Ne razumijem što je ovo [dijete i vjenčanje] trebalo Milanu [...] na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da [Severina] ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. [...] Sve bi to bilo otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je (nije stigao, op.a.), već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.  "Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim. Samo ovo jednostavno opažanje - da Milan čini grešku ozbiljnim vezivanjem za ženu za koju dokazano postoji povećana vjerojatnost da će ga ostaviti ili prevariti - bilo je dovoljno da pokrene lavinu skandala, uvreda, pa čak i prijetnji. Neugodne istine danas jednostavno ne smiju biti izrečene - čak ni kako bi bili izneseni kontra-argumenti, već: "Tišina! Kako se itko usuđuje izreći neugodnu istinu?" Nažalost, neugodna istina nikada ne nestaje. Stoga će degenerirane horde relativista još jednom imati razloga za razočaranje. A njihove niske strasti ispoljene u praznom moraliziranju ex-cathedra opet će biti uzburkane kada pročitaju ovo: U istom tjednu se događa da je Popović u razgovoru za srpsko izdanje Glorije otkrio da mu zaručnica i sin, kada nisu s njim [već dva mjeseca], strašno nedostaju, da bi on i Severina voljeli imati puno djece te da čak razmišljaju i o posvajanju. A ona je u novom broju tjednika Gloria nama otkrila nešto posve suprotno. Iz čega je lako zaključiti da nešto jako ne štima u njihovom odnosu i kako je zapravo kratak put od velike ljubavi do velike tuge. Tako je i na pitanje koliko su točne sve učestalije priče da između nje i Milana Popovića postoje nepomirljive razlike, štoviše, da su prekinuli vezu, pjevačica odgovorila: - Istina je, nismo više zajedno. Gle čuda, veza je potrajala točno onoliko koliko sam predviđao, i završila je točno na način na koji sam predviđao! Ok ok, ne baš točno na taj način - nisu se stigli vjenčati, i dijete je (nadam se) njegovo. Ali Severina je dobila slavu, dramu, nekretnine, obožavanje, dijete, i k tome dijete koje će bez obzira na manjak braka morati biti "prikladno uzdržavano". I još je postala gotovo nacionalni heroj (za jednu vrstu degeneriranih trollova zato što je "pokazala onim tamo" patrijarhalnima, za drugu zato što je "pokazala onim tamo" Srbima). A što je dobio Milan?  Utješna nagrada. U izvatku iz članka u Gloriji, Severina navodi da se to jednostavno moralo dogoditi zato što: 'Moja odluka je dugo u meni sazrijevala. Amerikanci bi rekli 'neslaganje karaktera', kao osobe smo previše različiti. Trudili smo se sve to uskladiti, ali očito nije išlo. Milan je otac mojeg djeteta, ja ga poštujem, i zato ne želim ulaziti u detalje', izjavila je Severina za Gloriu. ... Primjetno je kako je u cijelom intervjuu Severina veoma pristojna i korektna prema sad već bivšem partneru Milanu. Priznala je kako se u njega zaljubila jer je od prvog dana inzistirao da imaju dijete, kako kod njih ljubav nije bila upitna, no kako su potpuno različiti.  Moram priznati, ovaj Milan je stvarno dobar. Kako ju je samo uspio preveslati i sakriti te "nepomirljive razlike" od nje? Čak ju je i naveo da zatrudni dok još nije bilo očito da su potpuno različiti. Kakva perfidnost! Nju sada jako žalosti što mu mora uzeti dijete i novac, ali to je jedino pravedno rješenje nakon što je otkrivena njegova različitost. Ako ste mislili da je Severina ovim tipično modernim ponašanjem naljutila konzervativce, pa oni sada oni pljuju po njoj, zabunili ste se. Naime, Severina je u najboljim odnosima s upravo predstavnicima tobože najveće konzervativnosti u RH, koji su prodali dušu feminizmu i odlučili pogaziti vlastita načela za svoju u praksi nimalo kršćansku, ali na papiru ipak "njihovu" ljubimicu: Jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica otkrila je i da je sina tajno krstila u Rijeci kako bi izbjegla medijsku pompu. Objasnila je i 'misterij' odsutnosti Milana s krstitki, kao i činjenicu da je svećenik unatoč tome pristao krstiti dijete. 'Svećenik mi je objasnio da ako se otac ne javlja, ako nije vidio dijete dva mjeseca, a bio je u više navrata obaviješten o krštenju i nije se protivio tome, majka kao duhovna štićenica djeteta može taj čin obaviti sama' (WTF???), izjavila je splitska pjevačica te dodala kako je o krštenju s Milanom razgovarala na samom početku njihove veze i on nije imao nikakav problem s tim. Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je: ... 2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima. Crkva mi se ne čini nešto konzervativna ako tu nalazi osnovanu nadu! Istina, mogu razumjeti da su obavili krštenje, jer čemu kažnjavati dijete koje nije krivo za to što rade njegovi roditelji, ali opravdanje im je za pasti u nesvijest. Zašto jedna institucija koju se inače optužuje za patrijarhalizam proglašava da je majka po defaultu duhovna štićenica? Zašto ne obrnuto? Je li Katolička crkva takva konzervativna institucija kao što je se optužuje ili nije, tko je tu lud? Ooops, zaboravio sam da je Crkva odavno napustila svoja načela i prestala ih provoditi, inače bi se otkrilo da Rimokatolici zapravo ne čine više od 5% populacije Hrvatske. Naime, ostatak se klanja nekim drugim bogovima. Da zaključimo, nemam ništa protiv Severine kao osobe. Neka tko god želi priča s njom, pjeva s njom, spava s njom, putuje s njom, zabavlja se i sluša je. Super. Samo je loša ideja oženiti je i/ili imati djecu s njom. Ili rečeno i dokazano na jednostavan način koji izaziva noćne more neoliberalnim trollovima: Drolje čine loše supruge. (disclaimer: ne, to ih ne čini lošim osobama, samo lošim izborima za ozbiljnu vezu i brak)  Milan nije čuo za korelaciju. Oznake: Severina, neugodne istine, celebrity, racionalizacijski hrčak, priče sa seksualnog tržišta, brak, razvod, Crkva |
- 12:46 - Komentari (70) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.09.2012.
Fatamorgana zvana "dečko"
|
Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije. Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto". Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva. Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove): a) udvarač (prosac) ili b) zaručnik -> muž  Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde. Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen: DEČKO (eng. Boyfriend) Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan. Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka:  Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista. Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled. Isto se može reći i o sukobu javnog mišljenja oko toga jesu li muškarci dužni oženiti žene s kojima su dugo u vezi, te što bi muškarci trebali učiniti ako ih žena poželi izbaciti iz kuće i uzeti im djecu i dio budućih primanja. Naime, rasprave o te dvije sitnice bi mogle ugroziti sljedeći korak u transformaciji hipergamije i braka u hibridni oblik maksimalnih opcija i maksimalnog statusa. Pogledajte:  Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca. Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta. p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi? Oznake: brak, vjenčanje, monogamija, hipergamija, poligamija, poliginija, muž, žena, razvod, dečko, ozbiljni dečko, fatamorgana, broj partnera |
- 10:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #
srijeda, 28.03.2012.
Dugoročne veze nisu ni duge ni veze
|
Prije par mjeseci, kada sam u kontekstu "Nepodnošljive lakoće okrutnosti" pisao o tome da se sve češće događaju nagli, potpuni prekidi bez obzira na prošlo trajanje veze, dobio sam nekoliko upita na mail o takvim slučajevima. U međuvremenu sam dobio... uh... još 17 pisama od žena koje su doživjele to ili nešto slično. Tko bi rekao? Uz puno suosjećanja, to me navelo i na puno razmišljanja. Dugoročna veza nije nikakva garancija da će partner ostati u njoj ili da će ona potrajati još išta više od sljedećeg dana. Ako je duga, duga je samo u smislu avanture koja se raširila preko predviđenog životnog vijeka, no opći simbolizam je ostao isti. Jednako kao i kratka avantura, čak i dugoročna veza sa zajedničkim životom je samo jednu svađu daleko od prekida i potpunog prekida kontakta. Riječ "veza" sama po sebi ne znači ništa. Ono što je od samog opisa odnosa važnije jesu čvrstina povezanosti, uzajamna obećanja, iskrena vjernost (nasuprot "dok ne dođe bolje prilika") i praktične (financijske, reproduktivne i društvene) prepreke prekidu - to je ono što je, za dobro ili loše, činilo brakove "dok nas smrt ne rastavi". I dugoročna veza može imati tu čvrstinu, no većina je nema i nikada je neće ni imati jer to, samo po sebi, nije cilj dugoročne veze. Dakle, ne kažem da je neke veze nemaju, naprotiv, već da je greška pretpostavljati da sve (ili čak većina) imaju.  Pogledajmo još nešto o idealnim oblicima seksualnog upražnjavanja za oba spola. Zapamtite, ovo je čisto evolucijski gledano i nema veze s moralom ili ljubavlju. Idealna situacija za muškarca je kvazi-harem. Dakle, ima nekolicinu ženki s kojima je u malo dubljem seksualnom odnosu (toliko da su mu one vjerne i odane bez da i on bude takav prema njima, dakle seksualno ih je monopolizirao), te još nekolicinu ženki s kojima je u površnom, neobaveznom seksualnom odnosu i koje se stalno izmjenjuju. Na taj način uvijek ima opcije dok širi svoje sjeme, i nikada se ne mora bojati da će ostati na suhom. Uočimo totalnu izmjenjivost ženki za muškarca. Idealna situacija za ženu je serijska monogamija, ili kako se danas naziva, "dugoročne veze". Žena, čija su jaja dragocjena i mora ih upotrijebiti samo s najboljim mogućim partnerom, time dobiva njegovu podršku i resurse (iako ne nužno vjernost, no za to je nije briga osim ako on ne troši previše resursa na druge). Istodobno se nije vezala trajno, već samo dugoročno i može, ako naleti bolji partner, napustiti prošloga i ući u novu serijsku monogamiju s muškarcem koji ima bolje gene ili više resursa (ili prvoga prevariti i podmetnuti mu dijete drugoga). Još jednom, uočimo i totalnu izmjenjivost mužjaka za ženu. Nadalje, u potpunosti je promašena ideja da samo "loše cure" imaju neobavezan seks, dok "dobre cure" spavaju samo sa svojim dečkima. Kako smo prije pokazali, obje grupe jednako žele privrženost i vezivanje (sa stalnom opcijom unaprijeđenja!), samo jedne za to izabiru manje efikasnu strategiju, pod utjecajem modernog ispiranja mozga o neograničenoj seksualnoj slobodi bez posljedica, a druge efikasnu strategiju ali opet takvu da se kosi s njihovim višim idealima. Ove dvije idealne situacije, kada simultano postoje, imaju nekoliko posljedica, koje su globalno-evolucijski dobre za izabiranje najboljih gena, no individualno i civilizacijski uopće nisu: A) Preko 50% muškaraca nikada neće raširiti svoje gene, neće imati potomke, ili će u zabludi odgajati tuđe B) Žena ne vrijedi ništa više od svoje reproduktivne sposobnosti, tj. onoga čime to oglašava (ljepote i mladosti) Ako malo razmislite o prošlim postovima, u kojima se opisuju točno takvi kvazi-haremi koje održavaju današnji Alfa muškarci sa ženama koje su u "vezama" s njima, primjetit ćete jednu važnu stvar. Naime, u modernom zapadnom svijetu, gdje su sve kočnice iz prošlosti uklonjene s pedale ljudske seksualnosti (tj. ženske seksualnosti, a budući da žene kontroliraju pristup seksu, time i muške seksualnosti), u tijeku je točno ovaj fenomen: Ljudska seksualnost se vraća u ovaj primordijalni oblik koji je postojao tisućljećima prije naše ere. Kompromis između te dvije pojedinačno idealne situacije, civilizacija bazirana na monogamiji, sve više blijedi. Još jedan ozbiljan problem koji nastaje iz ovoga je što se na brak gleda kao na pojačanu i ozbiljniju dugoročnu vezu, što naravno potpuno opravdava razvod istog trena čim jedan od partnera osjeti da "to više nije to" ili da ima bolju opciju (što su dva uvjerljivo najčešća razloga prekida dugoročnih veza). Brak NIJE unaprijeđena dugoročna veza, unatoč površinskim sličnostima, i potpuno je pogrešno tako gledati na njega ili ga moralizirati kao "ovjekovječenu ljubav". Nažalost, bitka je već gotovo izgubljena. Čak i među religioznim populacijama kao što je ona u našoj državi, i brak sve više postaje zamjenjiv. A za durogočnu vezu, pravilnije je bilo i ostalo razmišljati o njoj kao o produženoj avanturi nego kao o mini-braku. Oznake: veza, seksualno tržište, brak, hipergamija, poligamija, prekid, razvod |
- 19:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 27.03.2012.
Završna igra - Veze i brakovi (Arhiva)
- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 27.09.2011.
Predsjednik uručio Orden Danice Hrvatske zlostavljanoj ženi
|
Predsjednik uručio Orden Danice Hrvatske zlostavljanoj ženi 25.05.2014., Zagreb, Alternativna stvarnost Četvrti predsjednik Republike Hrvatske, Ljubo Ćesić Rojs, uručio je u Banskim dvorima zlostavljanoj ženi M.L. Orden Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske, za njen izniman doprinos socijalnoj skrbi i promicanje moralnih vrijednosti. M.L. je od nedavno razvedena od svog tadašnjeg supruga, A.R., te je vratila svoje djevojačko prezime. Razlog rastave braka između supruge M.L. i supruga A.R. je A.R.-ovo nasilništvo u obitelji, točnije kada ju je jednom, ničim provociran, udario šakom u lice. M.L. je od udarca pretrpjela samo manju štetu (masnica), no po njenim riječima je strašno boljelo. Zlobnici su komentirali kako je M.L., možda izazovnim odijevanjem na svom radnom mjestu blagajnice, možda učinila nešto čime je to zaslužila, te kako je on možda trpio njeno psihičko zlostavljanje. U međuvremenu, A.R. ne izražava nikakvo žaljenje za prošlim događajima te si je nedavno na prsima tetovirao stisnutu šaku s rečenicom "Ne žalim ni za čim".  (opća ilustracija) Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je zlostavljana supruga, M.L., potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga A.R., postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je A.R. osvojio pobjedom u kladionici, klađenjem na utakmicu Real Madrid - Dinamo. Kako donosi jedan dnevni list, A.R.-ova bivša supruga M.L. pristala je da njihov sin živi sa svojim ocem A.R., uz uvjet da ga ona može viđati kada god poželi. Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a M.L. je A.R.-u izašla u susret. Tako se majka M.L., u korist sina K.R., odrekla onoga što joj pripada po zakonu, odnosno polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je A.R. osvojio pobjedom na kladionici, a uvjet je da A.R. za te novce kupi stan u kojem će živjeti sa sinom. Osim toga, M.L. je pristala i plaćati predviđeni iznos alimentacije, piše dnevni list. Predsjednik Ljubo Ćesić Rojs je na ceremoniji imao samo riječi pohvale za nesebična djela M.L.: "Pošli ste od onoga najboljega u čovjeku - opraštanju - i stavili interese djeteta pred vlastite u ovom činu koji može služiti za primjer drugima. Djeci te dobi je nužno potreban otac, što ste vi prepoznali, i vašom žrtvom poštedjeli dijete vucaranja po sudovima, trauma i svađa. Postavljate dobar primjer drugim ženama i ova država vam se za to od srca zahvaljuje." Izvor Oznake: parodija, Vijesti, nasilje, razvod, humor |
- 10:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.09.2011.
Beta Brother: Suprug Marijane Čvrljak odrekao se onoga što mu pripada
|
Pisao sam današnji post kada mi je skrenula pozornost ova lokva povraćevine objavljena danas u novinama i na portalima. Ivan Čvrljak, suprug Marijane Čvrljak koja ga je prevarila s "Nemešom" u vrlo popularnom showu Big Brother, danas je s njom potpisao sporazumni razvod. Razlog rastave braka između Marijane i Ivana Čvrljka je Marijanina prevara muža s Nikolom Nemeševićem, s kojim je vodila ljubav pred kamerama te nastavila vezu nakon šoua. Marijana i Nemeš ne skrivaju koliko su zaljubljeni te su si nedavno tetovirali rečenicu 'Ne žalim ni za čim.' (...) Shit happens. Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je pobjednica šoua Big Brother, Marijana Čvrljak, potpisala sporazumnu rastavu braka od supruga Ivana Čvrljka, postavilo se pitanje kako će bivši bračni par podijeliti imovinu, pogotovo onih 775 tisuća kuna koje je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru. Kako donosi Slobodna Dalmacija, Marijanin bivši suprug Ivan Čvrljak pristao je da njihova kći živi sa svojom majkom Marijanom, uz uvjet da je on može viđati kada god poželi (haha, nadaj se, op.prev.). Osim toga, bivši bračni par se i dogovorio oko podjele imovine, a Ivan Čvrljak je Marijani izašao u susret. Tako se Ivan Čvrljak, u korist kćeri Korine (da, to će joj sigurno pomoći da odraste u krasnu i stabilnu osobu, op.prev.), odrekao onoga što mu pripada po zakonu, odnosno, polovice iznosa od 775 tisuća kuna koji je Marijana osvojila pobjedom u Big Brotheru, a uvjet je da Marijana za te novce kupi stan u kojem će živjeti s kćeri (kako mala ne bi propustila priliku vidjeti tko je taj tip koji joj guzi mamu, op.prev.). Osim toga, Ivan Čvrljak je pristao i plaćati predviđeni iznos alimentacije (zašto ako je ona poslije nagrade bogatija od njega, op.prev.), piše Slobodna Dalmacija. Da se razumijemo, nemam ništa osim suosjećanja za bilo kojeg muškarca ili ženu koji vjeruju nekome i dožive prijevaru. Za takve imam svaku simpatiju. Uz sve moguće mehanizme filtriranja, naletiti na nekoga tko će te prevariti (pa čak se i oženiti takvom osobom) se jednostavno događa. Razvod je gadna stvar i sigurno jedan od najbrutalnijih događaja koji mogu ikoga snaći. Ali ako je igdje postojao slučaj gdje je prevareni mogao otići s malo dostojanstva, to je bio ovaj. Nije je morao zasluženo oguliti (iako bi to bilo sasvim opravdano, s obzirom na to da je ona skrivila razvod), ali mogao se barem zadržati na nekoj razumnoj jednakosti. Ako se pri razvodu rješava stvari po principu jednakosti, neka dođe do nekog kompromisa. Ovdje nema kompromisa. Umjesto toga, tko zna zašto, izabrao je kleknuti i naguziti se. Daje vrlo loš primjer i, osim toga, vrlo je upitno da je cijela stvar "u najboljem interesu djeteta". Čini vam se da je ovo zapravo pošten slučaj u kojemu se prevareni muž ponio herojski? Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju - u kojoj je muž prevario ženu, i nakon toga mu ona predaje dijete, plaća alimentaciju i odriče se bilo čega iz njegove nedavne zarade. Pakao bi se prosuo na zemlju. Kako bi to izgledalo, pogledajte u ovoj parodiji. Moja reakcija: Molim jedan veliki pljesak za Betu godine! Oznake: beta, varanje, brak, razvod, muški hrčak, racionalizacijski hrčak, priče sa seksualnog tržišta, Vijesti |
- 13:07 - Komentari (26) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
