Marketing
Beta mamac
Ova dirljiva priča koju bih htio podijeliti s vama već se neko vrijeme širi bespućima Facebooka. No prije nego pročitate priču, molim vas da se zadržite na ovoj slici:
Jeste? Super.
ODNEŠENA
"Kada sam te večero došao doma, dok je moja žena posluživala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao, imam ti nešto reći. Sjela je i jeli smo u tišini. Opet sam promatrao bol u njenim očima.
Iznenada nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj reći o čemu sam razmišljao. Želim razvod. Mirno sam otvorio temu. Nije se činila pogođena mojim riječima. Umjesto toga samo me mekano pitala: zašto?
Izbjegao sam njeno pitanje. To ju je naljutilo. Bacila je pribor za jelo i povikala na mene, ti nisi muškarac! Te noći nismo međusobno pričali. Plakala je. Znao sam da će htjeti saznati što se dogodilo našem braku. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor; Jane je već osvojila moje srce. Nisam je više volio. Samo sam je žalio!
S dubokim osjećajem krivnje, napisao sam ugovor o razvodu u kojemu je pisalo da može zadržati našu kuću, automobil i 30% udjela u mojoj tvrtci. Pogledala ga je i poderala ga u komadiće. Žena s kojom sam proveo deset godina gledala me kao da sam postao stranac. Bilo mi je žao njenog potraćenog vremena, resursa i energije, ali nisam mogao povući to što sam rekao jer sam toliko volio Jane. Naposljetku je plakala ispred mene, što je bilo ono što sam zapravo i očekivao. Za mene je njen plač bio nekakva vrsta olakšanja. Ideja o razvodu, koja me okupirala posljednjih nekoliko tjedana, sada se činila čvršća i jasnija.
Sljedećeg dana, došao sam doma vrlo kasno i našao je kako piše za stolom. Nisam večerao, već sam samo otišao u krevet i zaspao jer sam bio umoran poslije dugog dana s Jane. Kada sam se probudio, i dalje je bila tamo i pisala. Nije me bilo briga, tako da sam se samo okrenuo i nastavio spavati.
Ujutro mi je predala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali trebalo joj je mjesec dana prije razvoda. Zatražila je da tijekom tih mjesec dana oboje pokušamo živjeti što je običnije moguće. Njeni razlozi bili su jednostavni: naš sin je imao ispite za mjesec dana i nije ga htjela omesti našim propalim brakom.
Ovo mi je bilo prihvatljivo. Ali htjela je još nešto: zamolila me da se sjetim kako sam je unio u spavaću sobu na naš dan vjenčanja. Zatražila je da je svako jutro tijekom sljedećeg mjeseca izneseim iz spavaće sobe do ulaznih vrata. Činilo mi se da je poludjela ali, samo kako bih učinio naše posljednje dane skupa podnošljivijim, prihvatio sam njen čudan zahtjev.
Rekao sam Jane o tome što je moja žena tražila. Glasno se nasmijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na to kojim se trikovima pokuša poslužiti, i dalje se mora suočiti s razvodom, rekla je s prijezirom.
Moja žena i ja nismo imali nikakvog tjelesnog kontakta otkako sam izrazio svoju želju za razvodom. Zbog toga, kada sam je prvog dana iznosio vani, oboje smo bili nespretni. Naš sin je pljeskao rukama iza nas, tata drži mamu u rukama. Njegove riječi su izazvale bol u meni. Od spavaće sobe do dnevne sobe i onda do ulaznih vrata,prošao sam deset metara s njom u rukama. Zatvorila je oči i tiho rekla; nemoj reći našem sinu o razvodu. Kimnuo sam, osjećajući se uznemireno. Otišla je čekati autobus do posla. Ja sam se odvezao do ureda.
Drugog dana, oboje smo bili opušteniji. Naslonila se na moja prsa. Mogao sam namirisati parfem kroz njenu majicu. Shvatio sam da već dugo nisam pomno pogledao ovu ženu. Shvatio sam da više nije mlada. Imala je sitne bore na svojem licu, a njena kosa je sijedila! Naše vjenčanje ju je izmučilo. Na trenutak sam se zapitao što sam joj to učinio.
Četvrtog dana, kada sam je podigao, osjetio sam kako nam se vraća naša intimnost. Ovo je bila žena koja mi je dala deset godina svog života. Petog i šestog dana, shvatio sam da je naš osjećaj intimnosti opet narastao. Nisam to spomenuo Jane. Postalo je sve lakše nositi je kako se mjesec bližio kraju. Možda me svakodnevna vježba učinila jačom.
Jednog jutra je odlučivala što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali nije mogla pronaći prikladnu. Uzdahnula je, sve moje haljine su se raširile. Iznenada sam shvatio da je postala tako tanka, da sam je zbog toga mogao lakše nositi.
Iznenada me to pogodilo... zakopala je toliko boli i gorčine u svom srcu. Podsvjesno sam posegnuo za njom i dotaknuo njenu glavu.
Naš sin je ušetao i rekao, Tata, vrijeme je da izneseš Mamu. Za njega je gledati kako tata nosi mamu postao esencijalan dio života. Moja žena je pozvala sina da dođe bliže i zagrlila ga. Okrenuo sam se jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti u posljednji tren. Zatim sam je uzeo u ruke, šetajući iz spavaće sobe u dnevnu sobu i onda u hodnik. Njena ruka bila je ovijena oko mojeg vrata. Čvrsto sam je držao; bilo je to baš kao dan našeg vjenčanja.
Ali njena mnogo manja težina me rastužila. Posljednjeg dana, kada sam je uzeo u ruke, jedva sam se pomakao. Naš sin je otišao u školu. Stisnuo sam je i rekao, primijetio sam da nam je u životu nedostajalo intimnosti. Otišao sam do ureda... iskočio iz auta bez da ga zaključam. Bojao sam se da ću se zbog bilo kakvog zastoja predomisliti... popeo sam se stepenicama. Jane je otvorila vrata i rekao sam joj, oprosti Jane, više ne želim razvod.
Pogledala me, zapanjena, i zatim me pogladila po čelu. Imaš li temperaturu? Maknuo sam njenu ruku s moje glave. Oprosti, Jane, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život bio je dosadan zato što ona i ja nismo cijenili detalje naših života, ne jer se nismo više voljeli. Sada sam shvatio da je moram čuvati od dana kada sam je unio kroz vrata do nas smrt ne rastavi. Jane se iznenada razbudila. Opalila mi je šamarčinu i onda zalupila vratima i rasplakala se. Odšetao sam dolje i odvezao se. U cvjećarnici na putu, naručio sam buket za moju suprugu. Prodavačica me pitala što da napiše na kartici. Nasmiješio sam se i rekao, Nosit ću te vani svako jutro dok nas smrt ne razdvoji.
Te večeri, kada sam se vratio kući s cvijećem u rukama i osmijehom na licu, pojurio sam gore, samo kako bih našao moju ženu u krevetu - mrtvu. Moja žena se borila s RAKOM već mjesecima, a ja sam bio previše zauzet s Jane da bih uopće primijetio. Znala je da će uskoro umrijeti i htjela me poštediti negativne reakcije našeg sina, u slučaju da bude razvoda. - Barem u njegovim očima - ja sam dobar muž koji ju je volio...
Mali detalji vaših života su ono što je uistinu važno u vezi. Nije to kuća, auto, posjed ili novci u banci. Oni stvaraju okolinu koja potiče sreću, ali ne daju je sami.
Zato pronađite vremena biti prijatelj vašem supružniku i činite te male stvari koje grade intimnost. Ako niste u vezi ovog trenutka, sjetite se toga za drugi (ili treći) put. Nikada nije prekasno.
Ako ne podijelite ovo, ništa vam se neće dogoditi.
Ako podijelite, možda spasite nečiji brak. Mnogi neuspjesi u životu dolaze od ljudi koji nisu shvatili koliko su blizu uspjeha bili kada su odustali.
"Kada sam te večero došao doma, dok je moja žena posluživala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao, imam ti nešto reći. Sjela je i jeli smo u tišini. Opet sam promatrao bol u njenim očima.
Iznenada nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj reći o čemu sam razmišljao. Želim razvod. Mirno sam otvorio temu. Nije se činila pogođena mojim riječima. Umjesto toga samo me mekano pitala: zašto?
Izbjegao sam njeno pitanje. To ju je naljutilo. Bacila je pribor za jelo i povikala na mene, ti nisi muškarac! Te noći nismo međusobno pričali. Plakala je. Znao sam da će htjeti saznati što se dogodilo našem braku. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor; Jane je već osvojila moje srce. Nisam je više volio. Samo sam je žalio!
S dubokim osjećajem krivnje, napisao sam ugovor o razvodu u kojemu je pisalo da može zadržati našu kuću, automobil i 30% udjela u mojoj tvrtci. Pogledala ga je i poderala ga u komadiće. Žena s kojom sam proveo deset godina gledala me kao da sam postao stranac. Bilo mi je žao njenog potraćenog vremena, resursa i energije, ali nisam mogao povući to što sam rekao jer sam toliko volio Jane. Naposljetku je plakala ispred mene, što je bilo ono što sam zapravo i očekivao. Za mene je njen plač bio nekakva vrsta olakšanja. Ideja o razvodu, koja me okupirala posljednjih nekoliko tjedana, sada se činila čvršća i jasnija.
Sljedećeg dana, došao sam doma vrlo kasno i našao je kako piše za stolom. Nisam večerao, već sam samo otišao u krevet i zaspao jer sam bio umoran poslije dugog dana s Jane. Kada sam se probudio, i dalje je bila tamo i pisala. Nije me bilo briga, tako da sam se samo okrenuo i nastavio spavati.
Ujutro mi je predala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali trebalo joj je mjesec dana prije razvoda. Zatražila je da tijekom tih mjesec dana oboje pokušamo živjeti što je običnije moguće. Njeni razlozi bili su jednostavni: naš sin je imao ispite za mjesec dana i nije ga htjela omesti našim propalim brakom.
Ovo mi je bilo prihvatljivo. Ali htjela je još nešto: zamolila me da se sjetim kako sam je unio u spavaću sobu na naš dan vjenčanja. Zatražila je da je svako jutro tijekom sljedećeg mjeseca izneseim iz spavaće sobe do ulaznih vrata. Činilo mi se da je poludjela ali, samo kako bih učinio naše posljednje dane skupa podnošljivijim, prihvatio sam njen čudan zahtjev.
Rekao sam Jane o tome što je moja žena tražila. Glasno se nasmijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na to kojim se trikovima pokuša poslužiti, i dalje se mora suočiti s razvodom, rekla je s prijezirom.
Moja žena i ja nismo imali nikakvog tjelesnog kontakta otkako sam izrazio svoju želju za razvodom. Zbog toga, kada sam je prvog dana iznosio vani, oboje smo bili nespretni. Naš sin je pljeskao rukama iza nas, tata drži mamu u rukama. Njegove riječi su izazvale bol u meni. Od spavaće sobe do dnevne sobe i onda do ulaznih vrata,prošao sam deset metara s njom u rukama. Zatvorila je oči i tiho rekla; nemoj reći našem sinu o razvodu. Kimnuo sam, osjećajući se uznemireno. Otišla je čekati autobus do posla. Ja sam se odvezao do ureda.
Drugog dana, oboje smo bili opušteniji. Naslonila se na moja prsa. Mogao sam namirisati parfem kroz njenu majicu. Shvatio sam da već dugo nisam pomno pogledao ovu ženu. Shvatio sam da više nije mlada. Imala je sitne bore na svojem licu, a njena kosa je sijedila! Naše vjenčanje ju je izmučilo. Na trenutak sam se zapitao što sam joj to učinio.
Četvrtog dana, kada sam je podigao, osjetio sam kako nam se vraća naša intimnost. Ovo je bila žena koja mi je dala deset godina svog života. Petog i šestog dana, shvatio sam da je naš osjećaj intimnosti opet narastao. Nisam to spomenuo Jane. Postalo je sve lakše nositi je kako se mjesec bližio kraju. Možda me svakodnevna vježba učinila jačom.
Jednog jutra je odlučivala što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali nije mogla pronaći prikladnu. Uzdahnula je, sve moje haljine su se raširile. Iznenada sam shvatio da je postala tako tanka, da sam je zbog toga mogao lakše nositi.
Iznenada me to pogodilo... zakopala je toliko boli i gorčine u svom srcu. Podsvjesno sam posegnuo za njom i dotaknuo njenu glavu.
Naš sin je ušetao i rekao, Tata, vrijeme je da izneseš Mamu. Za njega je gledati kako tata nosi mamu postao esencijalan dio života. Moja žena je pozvala sina da dođe bliže i zagrlila ga. Okrenuo sam se jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti u posljednji tren. Zatim sam je uzeo u ruke, šetajući iz spavaće sobe u dnevnu sobu i onda u hodnik. Njena ruka bila je ovijena oko mojeg vrata. Čvrsto sam je držao; bilo je to baš kao dan našeg vjenčanja.
Ali njena mnogo manja težina me rastužila. Posljednjeg dana, kada sam je uzeo u ruke, jedva sam se pomakao. Naš sin je otišao u školu. Stisnuo sam je i rekao, primijetio sam da nam je u životu nedostajalo intimnosti. Otišao sam do ureda... iskočio iz auta bez da ga zaključam. Bojao sam se da ću se zbog bilo kakvog zastoja predomisliti... popeo sam se stepenicama. Jane je otvorila vrata i rekao sam joj, oprosti Jane, više ne želim razvod.
Pogledala me, zapanjena, i zatim me pogladila po čelu. Imaš li temperaturu? Maknuo sam njenu ruku s moje glave. Oprosti, Jane, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život bio je dosadan zato što ona i ja nismo cijenili detalje naših života, ne jer se nismo više voljeli. Sada sam shvatio da je moram čuvati od dana kada sam je unio kroz vrata do nas smrt ne rastavi. Jane se iznenada razbudila. Opalila mi je šamarčinu i onda zalupila vratima i rasplakala se. Odšetao sam dolje i odvezao se. U cvjećarnici na putu, naručio sam buket za moju suprugu. Prodavačica me pitala što da napiše na kartici. Nasmiješio sam se i rekao, Nosit ću te vani svako jutro dok nas smrt ne razdvoji.
Te večeri, kada sam se vratio kući s cvijećem u rukama i osmijehom na licu, pojurio sam gore, samo kako bih našao moju ženu u krevetu - mrtvu. Moja žena se borila s RAKOM već mjesecima, a ja sam bio previše zauzet s Jane da bih uopće primijetio. Znala je da će uskoro umrijeti i htjela me poštediti negativne reakcije našeg sina, u slučaju da bude razvoda. - Barem u njegovim očima - ja sam dobar muž koji ju je volio...
Mali detalji vaših života su ono što je uistinu važno u vezi. Nije to kuća, auto, posjed ili novci u banci. Oni stvaraju okolinu koja potiče sreću, ali ne daju je sami.
Zato pronađite vremena biti prijatelj vašem supružniku i činite te male stvari koje grade intimnost. Ako niste u vezi ovog trenutka, sjetite se toga za drugi (ili treći) put. Nikada nije prekasno.
Ako ne podijelite ovo, ništa vam se neće dogoditi.
Ako podijelite, možda spasite nečiji brak. Mnogi neuspjesi u životu dolaze od ljudi koji nisu shvatili koliko su blizu uspjeha bili kada su odustali.
Kao i uvijek, odabir konteksta ima nevjerojatno snažan utjecaj na shvaćanje priče. Nije nimalo slučajno da u današnje doba nikada nećete pronaći inspirativnu anegdotu s obrnutim ulogama, iako bi to više odgovaralo realnosti. Ne kažem da se ni ovakve priče ponekad ne događaju ni da nisu vrlo tragične no, u doba kada žene pokreću 70% razvoda i (procjena) 10% muškaraca ne znajući odgaja tuđe dijete, gotovo je kriminalno širiti ovakve priče. Izgled da je fantastika još jedini način kojim se može Beta tipovima održati neke iluzije... zato... svi likeajmo još više ovakvih priča i zapamtite:
Nema tu nikakvog krokodila!
Post je objavljen 14.04.2013. u 13:44 sati.