Gotovo sve civilizacije na svijetu su do današnjeg dana prakticirale monogamiju i tradicionalnu (patrijarhalnu, mogli bismo reći) obitelj kao glavni socio-seksualni model. Od Sumera pa do staroegipatskih, starožidovskih, starogrčkih, starokineskih, staroindijskih i latino-američkih civilizacija, pa do svih značajnijih religija svijeta, osnovna struktura je ostala gotovo identična. Svakako, uvijek su postojale male grupe moćnika koje su koristile ili silu ili velik utjecaj na instituciju vjenčanja i razvoda kako bi stekle više žena ili konkubina - model koji nazivamo "poliginija" (popularno "poligamija", iako je taj izraz spolno neodređen), ali monogamija je bila i ostala glavni model za veliku većinu svjetske populacije.
Je li tako bilo zato što su monogamija i obitelj kao osnovna društvena jedinica činile takva društva uspješnim? Ili su društva koja su prakticirala monogamiju bila slučajno uspješnija zbog nečeg trećeg, pa se tako raširila? To pitanje vjerojatno nikada neće biti odgovoreno s potpunom sigurnošću, no znamo "kako" je svijet funkcionirao posljednjih nekoliko milenija, čak i ako ne možemo točno odrediti "zašto".
Sasvim logično, u civilizacijama gdje je bio na snazi monogamni model postojale su mnoge društvene norme koje su osiguravale funkcioniranje sudionika na predviđen način u vezi imovine, seksualnosti i ostalih običaja. Muškarce se nije smatralo spremnima za vjenčanje ako nisu bili prepoznati kao odrasli i sa svojim utemeljenim životima koji bi im omogućavali podizanje obitelji, od žena se očekivalo djevičanstvo, a od obitelji miraz (s nekim kulturnim varijacijama koje su značile da je nekada obitelj mladenke davala, a nekada primala miraz, te je nekada pripadao i samoj mladenki ili mladoženji ili njihovoj djeci). Striktno gledano, bila je to razmjena svih razmjena - beskonačno skrbiteljstvo u zamjenu za beskonačnu sigurnost stvaranja vlastitog potomstva.
Metode regulacije tih poželjnih faktora definitivno su u svom arsenalu sadržavale ograničavanje ženske seksualne slobode (a kroz to i muške), jer ako su sve žene zatvorene za neobavezne odnose, muškarac ih nema gdje ostvariti. Nije bilo upoznavanja na ulici i u disku kao danas, već samo preko uskog društvenog kruga i obitelji. U skladu s tim, jedini romantični odnos koji je žena mogla imati s bilo kojim muškarcem na svijetu bio je jedan od sljedećeg (credit Dalrocku za ideju za grafove):
a) udvarač (prosac)
ili
b) zaručnik -> muž
Ovaj model je sa sobom (sa ženskog stajališta) nosio jedno nezgodno ograničenje: od njenih prosaca, koje su ona ili njena obitelj odbijali sve dok jedan ne bi bio prihvaćen i eskalirao u zaručnika i zatim muža, nije se očekivalo da je vode na uzbudljive spojeve i romantične provode u krčmama ili kočijama. Štoviše, nije mogla ni spavati s njima (oh, koja okrutnost!) jer bi to ozbiljno oštetilo ili čak prekinulo proces. To je bila uistinu ozbiljna situacija koja je jednostavno morala biti promijenjena. Uskoro se pojavila prilika za ispravak nepravde.
Kako je s napretkom tehnologije i rastom liberalnog društva žena dobivala sve više prava, a sve manje ograničenja, zapitala se - kako bi mogla uskladiti svoje (urođene hipergamične želje za uzbudljivim provodom i predbračnim seksom, a svejedno minimizirati ili čak izbjeći penale koje je takvo ponašanje u monogamnom modelu (i biološki bez obzira na model) podrazumijevalo? Bio joj je potreban novi pogled na stvari, novi izraz, novi doživljaj koji će društvo prihvatiti. I negdje na prijelazu 19.-og u 20.-o stoljeće, taj izraz je rođen:
DEČKO (eng. Boyfriend)
Riječ "dečko" je genijalno smišljena kako bi služila kao ljepilo između hipergamije i tradicionalnog braka - u osnovi opcija nad opcijama, iznad svake kritike ili moraliziranja, a opet vrlo praktična i prilagodljiva bilo kojem obliku seksualnog upražnjavanja koji je trenutno poželjan. To također omogućava blesavu teoriju da "samo loše cure spavaju s dečkima s kojima nisu u vezi", odnosno da postoji značajna razlika između "dobrih i loših" cura ovisno o tome žele li imati dečka ili se samo neobavezno zabavljati. Ne poričem da stvarno postoji nekakva razlika, ali to je samo razlika u uspješnosti ispunjavanja istog cilja - u praktičnosti - ne razlika u moralnosti kakvom je se inače predstavlja. Pa ni za moju "Obranu od kretena" (TM) nisam nikada rekao da je moralan savjet, samo praktičan i efikasan.
Pojam "dečko" je fatamorgana - vrlo uspješna fatamorgana na koju je lako nasjesti. Evo kako izgleda stanje iza zida vodene pare i titranja vrućeg zraka:
Koliko je ta riječ kritična vidimo i iz sila koje se sukobljavaju oko funkcionalnosti seksa na jednu noć, pokušavajući naglasiti da bi svaki seks trebao rezultirati vezom. Iako se ove dvije stvari na prvi pogled baš i ne čine povezane, to da bi muški trebali automatski nuditi vezu nakon seksa je nužan korak u izgradnji mosta između užitka koji pruža hipergamija i respekta koji pruža brak. Kritizirati taj kritični korak (ili bilo što ispred njega, u smislu muškarčevog odbijanja obaveza bez seksa ili automatskih obaveza zbog seksa) i prikazati ga u pravom svjetlu će neminovno izazvati naviranje pjene na ustima hordi bijelih vitezova i feminista.
Jedan vrlo dobar argument koji se tada tipično navodi s pogrešnom namjerom je "kako to što je nečiji penis bio u nečijoj vagini utječe na druge?" To je sasvim istina. Ne utječe (osim ako ne dođe do trudnoće ili prijenosa spolne bolesti, ali metafizički, to je svejedno). Čiji je penis posjetio čiju vaginu je u širem pogledu gotovo nebitno. Ozbiljno, nije me briga. No ono što nije beznačajno je stav - i.e. odgovara li žena po svom prošlom, sadašnjem i pogotovo budućem ponašanju više prvoj slici, ili drugoj ili čak trećoj? U donošenju te ocjene, broj penisa koji su posjetili vaginu uistinu postaje indikativan na jednak način kao što zelenkasti gnojni iscjedak upućuje na prisutnost gonoreje. Iscjedak bi mogao biti benigna infekcija kože ili gljivice, ali svakako bi bilo dobro shvatiti ga kao znak da valja još jednom otići na pregled.
Brak kao "malo ozbiljnija veza". Zalijepite ovu sliku na vrh prijašnje i dobit ćete model muško-ženskih odnosa prema kojem se trenutno krećemo neumoljivo poput planeta Zemlje u orbiti oko Sunca.
Upravo zbog toga, osim ako žena nije prilično tradicionalna i odlučila se čuvati za takav brak (pravovremeni brak, ne brak izazvan hrčkom varijante "gdje su svi dobri muškarci?"), to jesi li njen ljubavnik, fuck-buddy, dečko ili ozbiljni dečko ne bi trebali biti glavni kriteriji za to što će biti u vašoj budućnosti. Nazivi imaju sve manje težine. U doba kada se više ne možemo pouzdati u običaje, društvene strukture i garancije, glavni kriteriji trebaju biti samo pojedinačni pokazatelji kvalitete. Ako od žena tražiš išta više od ispuštanja bjelkastih rezervi iz svojih okruglastih tankova, duguješ i sebi i svojoj budućoj djeci pažljivo paziti na prisustvo i odsustvo tih kvaliteta.
p.s. ovo ispod isprobavam oznake koje je blog.hr uveo.... ne bi li ove stvari trebale biti kao nekakvi meta-tagovi?
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu