Je li vrijeme da iz serijala "Cure koje vole kretene" izbacimo riječ "koje"? Uzevši u obzir nezamislivu lakoću pronalaženja (sve gorih i gorih) javnih primjera ženske ljubavi prema kretenizmu, možda bi nam valjalo ekstrapolirati iz dodatne hrpe primjera koje svakog dana također zabilježimo vlastitim očima i proglasiti cijelu stvar univerzalnim pravilom, sa zlatnom medaljom za časne iznimke. No, zaletio sam se. Evo današnjeg slučaja:
Žena i ljubavnica se potukle nasred Sarajeva
Ispred sarajevskog zatvora jučer oko 15 sati došlo je do incidenta. Naime, iz zatvora je navodno trebao biti pušten jedan zatvorenik. No, ispred zatvora su se susrele njegova supruga i ljubavnica koje su se potukle.
'Žena je prišla ljubavnici i opalila joj šamar. Zatim su se počele čupati za kose i udarati rukama. Vrijeđale su jedna drugu, a žena je ljubavnici govorila: 'K****, ja imam djecu s njim! Praviš mi siročad od djece', ispričao je Dnevnom avazu jedan od očevidaca.
Yep! Nema veze što im je otac u zatvoru, jako bi im štetilo da ostanu siročad. I kako ih uopće to što on vara čini siročadi? Znači li to što je umočio svoju kobasicu u neku drugu automatski da će prestati hraniti djecu (znate, kada bi to uopće radio bez obzira na ovo)?
Iz zatvora su u jednom trenutku izletjeli i zatvorski čuvari i počeli ih razdvajati, a netko je pozvao i policiju. Kada ih je policija konačno razdvojila, žene su i dalje nastavile vrijeđati jedna drugu pa im je policija zaprijetila uhićenjem ako se nastave tako ponašati.
Izvor: M. Kadrić, Dnevni avaz
Protiv žena su podnesene prekršajne prijave zbog drskog ponašanja i tučnjave. Nakon odlaska policije, žene su, svaka na svojoj strani, i dalje ispred zatvora čekale voljenog muškarca. S kojom je od njih na kraju otišao i je li uopće jučer pušten na slobodu, nije poznato.
Danas ćemo imati priliku upoznati jednog od slavnih "slonova u sobi" seksualnog tržišta - jedne neugodne realnosti oko koje se šuljamo, bojeći se probuditi je. Ako dovoljno budemo zatvarali oči, nadamo se, ispast će da je sve to bio ružan san i da je zapravo sve u redu. Da je sve što činimo u redu. Da nema potrebe za promjenama.
Manje poetski rečeno, nedavno sam predstavio prag dominacije kao 'jedan od glavnih razloga zbog kojih je igra danas nužna'. Danas ću vam predstaviti i drugi: je li istina da samo drolje (uvredljivi naziv za žene s visokim brojem partnera) padaju na igrače? Koliko ima 'dobrih cura' koje nikada ne bi poslužile kao samo još jedna recka na remenu alfa mužjaka? I bez obzira na odgovor, bi li nas to trebalo zabrinuti? Već je utvrđena korelacija između karakteristika napretka kod žena (edukacije, novca, inteligencije, samopouzdanja) i padanja na igrače, no nikada još nije proučavana povezanost istoga i broja partnera.
Ovo su grube, stvarne brojke na seksualnom tržištu, izražene kroz količinu znojavog, pijanog, romantičnog i nježnog seksa, seksa u vezama i seksa za jednu noć, ovisno o tome kako vam odgovara. Ima nešto za svakoga. I najvažnije, rezultati su opsežni. Pod opsežni mislim da je istraživanje provedeno na uzorku od 30 000 studenata na preko 40 visokoškolskih edukacijskih ustanova u SAD-u. Uzeti su u obzir samo rezultati onih ustanova koje su ili anketirale sve studente, ili anketirale na primjeren i uistinu slučajan način, izbjegavajući sklonost određenoj vrsti uzorka. Rezultati su pogotovo zanimljivi zato što se radi većinom o kampusima, relativno izoliranim sredinama gdje je vrlo malo vanjskih faktora koji bi mogli utjecati na trendove, gdje postoji široka distribucija seksualnih vrijednosti, te zato što se istraživanje provodi periodično, tako da je moguće pratiti i vremenske trendove.
Ključno pitanje za naš slučaj je ovo: "Tijekom posljednjih 12 mjeseci, s koliko ste partnera imali oralni, vaginalni ili analni odnos?" U tablici s odgovorima je prikazano koliko je muškaraca i žena imalo 1, 2, 3... itd. partnera, te njihovi prosjeci, standardne devijacije i medijani.
Iz prosjeka možemo vidjeti da postoji neka nelogičnost u rezultatima. Prosječan muškarac je tijekom zadnje godine imao 1.72 partnerice, a prosječna žena 1.23 partnera. Ovo je lako rješivo: čim uzmemo u obzir standardno žensko odstupanje od 33% i korigiramo rezultate za njega, rezultati se poklapaju gotovo savršeno. No u ovoj studiji nam nisu toliko zanimljivi brojevi koliko distribucija brojeva, te nema potrebe brinuti se o tome je li prosječna žena imala 1.2 ili 1.6 partnera. Najvažnija je distribucija iz koje nastaje taj prosjek, ma koliki on bio.
Druga misterija je prava vrijednost kategorije "GE 9", odnosno "9 ili više partnera". "9 ili više" može biti 10, a može biti i 50. Evo kako ćemo dobiti pravi rezultat iz ove kategorije:
Muškarci su prijavili ukupno 10080 * 1.72 seksualnih susreta, ili 17338. Oduzmimo od toga broja zbroj prijavljenih seksualnih susreta svih muškaraca sa 8 ili manje partnera 17388 - (3460 * 0 + 3839 * 1 + ... 57 * 8). Ispada da je prosjek "9 ili više" grupe zapravo 19. Za žene, izračunato istim procesom, "9 ili više" je u prosjeku 14. Sada kada znamo vrijednosti najviših kategorija, evo kako izgleda relativna distribucija muškaraca i žena po broju partnera:
Prije nego nešto krivo shvatite, ne, nije 33% muškaraca i žena nevino. Samo u posljednjoj godini nisu imali niti jednog partnera, što ne znači da nisu imali niti jednog u životu (iako je ne imati niti jednu partnericu u godinu dana razorno za muškarce jer ubija i preselekciju i igru i otežava povratak na tržište, dok je ženama svejedno - njihovi problemi nastaju starenjem, ne neiskustvom). Kako vidite, velik dio muškaraca ekstremno rijetko dolazi do seksa. Drugom velikom dijelu se posreći jednom godišnje, te malom dijelu dva puta. Progresivno sve manje muškaraca se omasti više od tri puta. Tek se za malu manjinu može reći da živi život iz snova u kojemu "vrti cure".
Uočite sličnu ali ipak ravnomjerniju distribuciju kod žena s malim brojevima partnera, a vrlo oštru kod žena s velikim brojevima. Ogromna većina cura stvarno ima tek jednog partnera godišnje (ne dajte da kroz vašeg hrčka prodre neugodan zaključak da čak i takve tijekom faksa skupe po 5-6 komada i pripadajuće posljedice, u ovom članku se ne radi o tome). Žensko opadanje kod ulaska u velike brojeve je još mnogo oštrije nego kod muškaraca - 2.9% žena je imalo 4 partnera vs. 3.6% muškaraca po 4 partnerice, 1% naspram 1.5% po 6 partnera, 0.3% naspram 0.6% po 8 partnera, te 0.8% po 9 ili više u odnosu na 2.6% po 9 ili više (i to poprilično više).
Najpromiskuitetniji muškarci su mnogo promiskuitetniji od najpromiskuitetnijih žena.
Baš su svinje, slažem se. Ali jedna negativna nuspojava ovog zaključka izranja iz ponora: kako bi muške kurve promiskuitetni muškarci mogli biti toliko (barem trostruko) promiskuitetniji od lakih promiskuitetnih žena, mora od nekud pristizati taj višak njihovog seksa. Ako ste pomislili da on može doći jedino od 'dobrih', ne-promiskuitetnih cura koje u prosjeku imaju samo po 1 (ili manje) partnera godišnje, bili ste u pravu.
Kako bih ilustrirao razliku, pomnožio sam broj pripadnika svake kategorije po broju partnera s tim brojem partnera, kako bih dobio ukupnu količinu seksa koja pripada toj kategoriji muškaraca ili žena s X partnera. Pogledajte ova dva grafa:
Uočite kako su ženski udjeli ravnomjerni. Preko polovice seksa kod žena se događa kod onih koje u prosjeku imaju samo 2 ili 1 partnera godišnje. Dodajte i one još malo lakše ali sasvim sigurno ne odvratne, i pokrili ste preko 75% svog seksa kojeg daje ženski spol. Čak ni najogrezlije "droljice", koliko god se trudile, ne daju više od jedne petine ukupnog seksa. Njihova uloga je gotovo zanemariva.
Za usporedbu, najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva 29% seksa. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva 40% seksa. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa.
Ne samo da je hipergamija ostvarila potpunu vladavinu, već i raste. 2000., 10 godina prije, najgornjih 2.6% muškaraca je imalo 25% svog seksa, a ne 29%. Proporcionalni pomaci su ostvareni i za sve druge podjele. U osnovi, hipergamija raste svake godine, ili otprilike 10% po desetljeću. U slučaju inflacije novca, to bi još bilo u redu jer se radi o neograničenom resursu (dok god ekonomija raste, no seksualna nejednakost se ne može direktno uspoređivati s ekonomskom nejednakošću). U slučaju seksa, pogotovo u populaciji koja stagnira, radi se o katastrofi. Budući da nema pouzdanih podataka iz daleke prošlosti, ovo je samo moje nagađanje, ali rekao bih da danas živimo ili ćemo uskoro živjeti u dobu najveće seksualne nejednakosti koju je svijet vidio još od pećinskih vremena.
Netko bi sada mogao prigovoriti da su možda muškarci s puno partnera skloni laganju i uvećavanju pa stoga daju ogromne brojeve (tipa 50 partnerica godišnje) koji guraju distribuciju na tu stranu, ali čak i kada gledamo 100% pouzdano mjerljive kategorije, vrlo seksualno aktivni muškarci (5-8 partnerica godišnje) i dalje predstavljaju dvostruko više seksa nego vrlo seksualno aktivne žene (5-8 partnera godišnje). Kako god okrenuli graf, odnosi ostaju isti.
Da, dragi dobri dečki, ono što vam je projurilo kroz iznenada uvrijeđene umove je istina. Ta predivna cura koju promatrate, koja se čini pristojna, sramežljiva i draga, te vjeruje u ljubav i definitivno ne spava uokolo, vas ignorira samo zato što čezne za onim kretenom s kojim je spavala prošle godine. Nekoga će jednom usrećiti, ali 78% šanse je da to nećete biti ni vi ni itko sličan vama.
Ovdje napominjem da, kada bismo dodali onih bonus 33% modifikacije za žene koje lažu i daju premale brojeve, ne bi se ništa promijenilo u distribuciji. Opet ogroman dio seksa koji dobvaju alfe na vrhu dolazi od "dobrih cura". "Droljice" sa 6+ partnera godišnje također spavaju gotovo isključivo s Alfama (jednom u budućnosti ću pisati o tome zašto su takve zapravo najizbirljivije i trebaju puno igre). A u ostatku seksualnog tržišta, dvije trećine muškaraca se bori za trećinu seksa. Čak i ako kažemo "ok, radi se samo o seksu za jednu noć" (to nije definirano), ali zato su ovi drugi barem u vezama, imam vrloneugodnevijesti).
A sada zamislite te dvije trećine preostalih muškaraca kako se bore za preostalu trećinu žena koja nema običaj ukrašavati Alfa penise poput svjećica na torti. Zamislite inače "normalne" žene koje, suočene s takvom neravnotežom, dobivaju višestruko više muške pozornosti nego prije, ego im leti u stratosferu, te znaju da mogu biti nepouzdane i izbirljive koliko žele jer su i dalje rijetka roba u gradu. Jedina prepreka na napuštanju te "normalne" kategorije bi im moglo biti sramoćenje koje će suzbiti spomenute sile, a koje se nikada neće dogoditi jer u današnjem svijetu žene moraju biti zaštićene od groznog dvostrukog standarda. I ciklus se tako nastavlja.
Tamo vani je svijet u kojemu je čovjek čovjeku vuk.
Planirao sam za danas neki drugi post o jednoj popularnoj stvari, kada je iznenada došla još jedna popularnija. I sočnija. Mmmmmm, koliko samo sočnija. Neodoljivo.
Ovo je post o nečemu o čemu sam već pisao. Ovo je post koji će raspaliti strasti bezličnih, neosuđujućih muškaraca i žena diljem Hrvatske, kao i svaki post koji donosi čvrste dokaze i primjere o bezvremenoj istini: da određena vrsta žena čini loše partnerice za dugoročne veze, a nadasve brak. Mentalno impotentni čuvari modernog morala bježe od neugodnih istina koje ne mogu prihvatiti kao što moljci bježe od naftalina. Vrište, napadaju, vrijeđaju, iskreću činjenice i pokušavaju ih iz daljine zamaskirati svojom praznom retorikom. No neugodne istine uvijek isplutaju na površinu, kao slabo sakriven leš na sceni ubojstva. Tako se dogodilo i ovog puta. Evo neugodne istine koju sam napisao prije točno godine dana i dva mjeseca:
Ne razumijem što je ovo [dijete i vjenčanje] trebalo Milanu [...] na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da [Severina] ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. [...] Sve bi to bilo otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je (nije stigao, op.a.), već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.
"Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim.
Samo ovo jednostavno opažanje - da Milan čini grešku ozbiljnim vezivanjem za ženu za koju dokazano postoji povećana vjerojatnost da će ga ostaviti ili prevariti - bilo je dovoljno da pokrene lavinu skandala, uvreda, pa čak i prijetnji. Neugodne istine danas jednostavno ne smiju biti izrečene - čak ni kako bi bili izneseni kontra-argumenti, već: "Tišina! Kako se itko usuđuje izreći neugodnu istinu?"
Nažalost, neugodna istina nikada ne nestaje. Stoga će degenerirane horde relativista još jednom imati razloga za razočaranje. A njihove niske strasti ispoljene u praznom moraliziranju ex-cathedra opet će biti uzburkane kada pročitaju ovo:
U istom tjednu se događa da je Popović u razgovoru za srpsko izdanje Glorije otkrio da mu zaručnica i sin, kada nisu s njim [već dva mjeseca], strašno nedostaju, da bi on i Severina voljeli imati puno djece te da čak razmišljaju i o posvajanju. A ona je u novom broju tjednika Gloria nama otkrila nešto posve suprotno. Iz čega je lako zaključiti da nešto jako ne štima u njihovom odnosu i kako je zapravo kratak put od velike ljubavi do velike tuge.
Tako je i na pitanje koliko su točne sve učestalije priče da između nje i Milana Popovića postoje nepomirljive razlike, štoviše, da su prekinuli vezu, pjevačica odgovorila:
- Istina je, nismo više zajedno.
Gle čuda, veza je potrajala točno onoliko koliko sam predviđao, i završila je točno na način na koji sam predviđao! Ok ok, ne baš točno na taj način - nisu se stigli vjenčati, i dijete je (nadam se) njegovo. Ali Severina je dobila slavu, dramu, nekretnine, obožavanje, dijete, i k tome dijete koje će bez obzira na manjak braka morati biti "prikladno uzdržavano". I još je postala gotovo nacionalni heroj (za jednu vrstu degeneriranih trollova zato što je "pokazala onim tamo" patrijarhalnima, za drugu zato što je "pokazala onim tamo" Srbima). A što je dobio Milan?
'Moja odluka je dugo u meni sazrijevala. Amerikanci bi rekli 'neslaganje karaktera', kao osobe smo previše različiti. Trudili smo se sve to uskladiti, ali očito nije išlo. Milan je otac mojeg djeteta, ja ga poštujem, i zato ne želim ulaziti u detalje', izjavila je Severina za Gloriu.
...
Primjetno je kako je u cijelom intervjuu Severina veoma pristojna i korektna prema sad već bivšem partneru Milanu. Priznala je kako se u njega zaljubila jer je od prvog dana inzistirao da imaju dijete, kako kod njih ljubav nije bila upitna, no kako su potpuno različiti.
Moram priznati, ovaj Milan je stvarno dobar. Kako ju je samo uspio preveslati i sakriti te "nepomirljive razlike" od nje? Čak ju je i naveo da zatrudni dok još nije bilo očito da su potpuno različiti. Kakva perfidnost! Nju sada jako žalosti što mu mora uzeti dijete i novac, ali to je jedino pravedno rješenje nakon što je otkrivena njegova različitost.
Ako ste mislili da je Severina ovim tipično modernim ponašanjem naljutila konzervativce, pa oni sada oni pljuju po njoj, zabunili ste se. Naime, Severina je u najboljim odnosima s upravo predstavnicima tobože najveće konzervativnosti u RH, koji su prodali dušu feminizmu i odlučili pogaziti vlastita načela za svoju u praksi nimalo kršćansku, ali na papiru ipak "njihovu" ljubimicu:
Jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica otkrila je i da je sina tajno krstila u Rijeci kako bi izbjegla medijsku pompu. Objasnila je i 'misterij' odsutnosti Milana s krstitki, kao i činjenicu da je svećenik unatoč tome pristao krstiti dijete.
'Svećenik mi je objasnio da ako se otac ne javlja, ako nije vidio dijete dva mjeseca, a bio je u više navrata obaviješten o krštenju i nije se protivio tome, majka kao duhovna štićenica djeteta može taj čin obaviti sama' (WTF???), izjavila je splitska pjevačica te dodala kako je o krštenju s Milanom razgovarala na samom početku njihove veze i on nije imao nikakav problem s tim.
Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
...
2. da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
Crkva mi se ne čini nešto konzervativna ako tu nalazi osnovanu nadu! Istina, mogu razumjeti da su obavili krštenje, jer čemu kažnjavati dijete koje nije krivo za to što rade njegovi roditelji, ali opravdanje im je za pasti u nesvijest. Zašto jedna institucija koju se inače optužuje za patrijarhalizam proglašava da je majka po defaultu duhovna štićenica? Zašto ne obrnuto? Je li Katolička crkva takva konzervativna institucija kao što je se optužuje ili nije, tko je tu lud?
Ooops, zaboravio sam da je Crkva odavno napustila svoja načela i prestala ih provoditi, inače bi se otkrilo da Rimokatolici zapravo ne čine više od 5% populacije Hrvatske. Naime, ostatak se klanja nekim drugim bogovima.
Da zaključimo, nemam ništa protiv Severine kao osobe. Neka tko god želi priča s njom, pjeva s njom, spava s njom, putuje s njom, zabavlja se i sluša je. Super. Samo je loša ideja oženiti je i/ili imati djecu s njom. Ili rečeno i dokazano na jednostavan način koji izaziva noćne more neoliberalnim trollovima:
Drolje čine loše supruge.
(disclaimer: ne, to ih ne čini lošim osobama, samo lošim izborima za ozbiljnu vezu i brak)
Patrijarhat, imaginarnu društvenu strukturu koja izvan arapskih zemalja danas postoji još samo u mašti feministica, često se optužuje za mržnju prema ženama koja se manifestira različitim vrstama diskriminacije ili uvreda. A u današnjem razdoblju, kada je svaka legalna diskriminacija temeljito iskorijenjena pod prijetnjom novčanih kazni ili zatvora, jedan od posljednjih bastiona patrijarhata su upravo riječi namijenjene omaložavanju žena. Neke kulture su ih uspjele reducirati ili zabraniti na isti način kao i diskriminaciju, no velikim dijelom su i dalje prisutne.
Osim toga mislim i na fraze tipa "ružna", "konjolika", "debela", "anoreksična", "nema guzu/sise", "nosata", "ima celulit", "oblači se kao seljanka", "bezvezna", "našminkana kao vampir", "ofucana", "blijeda", "umjetna", "lažna", "ima ružnu frizuru", "stara", "baba", "islužena", "ispijena" i sl., koje degradiraju ženu na temelju njenog izgleda, tijela, starosti ili svega zajedno. Ima ih još, pogotovo u pogledu inteligencije i postignuća ("balavica", "glupača", "zatucana", "primitivna", "znamo kako je došla do..."), ali shvatili ste pouku. Vrlo uvredljivo i neugodno, slažem se.
Problem je u tome što spomenute riječi nisu ni produkt ni sredstvo patrijarhata.
Zdravo!
Iako većina znanstvenika priznaje špekulativnu prirodu evolucijskih argumenata u ovom području, (međusobna) seksualna agresivnost i općenita agresivnost među reproduktivno sposobnim ženkama se često interpretira kao oblik natjecanja za partnere. U prijevodu, žene najviše ogovaraju, i to čine najviše žene u grupama s najvišom reproduktivnom vrijednosti članova, tj. zgodnim, vrućim mladim djevojkama. Ne vjerujem da vam je potrebna ikakvo znanstveno istraživanje da potvrdi ovu očitu činjenicu, ali evo svejedno:
Hess i Hagen su sugerirali da bi takve razlike mogle biti još izraženije u mlađoj grupi sudionika. Evolucijski, povijesno i kulturno, sugeriraju, djevojke u dobi od 15 do 19 godina bile bi najaktivnije u potrazi za partnerima. Stoga bi bilo kakva sabotaža imidža drugih djevojaka kao poželjnih partnerica, poput komentiranja njihovog promiskuiteta, tjelesnog izgleda ili čudnovatih obilježja, lako postala predmet živahnog ogovaranja.
U trenutnoj studiji, istraživano je postoje li dobne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja, te koreliraju li sa vlastitom percepcijom vrijednosti kao partnerice. Očekivano je da će mlađe žene pokazati višu tendenciju ogovaranja poslije čitanja scenarija u kojemu se pojavio romantični rival, zato što su u dobu u kojoj je natjecanje za partnere najintenzivnije. Štoviše, postavljena je hipoteza da je tendencija ogovaranja povezana s vrijednošću žene kao partnerice, jer mlađe žene imaju više reproduktivne kapacitete od starijih žena. Rezultati potvrđuju ova očekivanja: postojale su statistički značajne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja po dobi, i te razlike su nestale kada se kontroliralo za vrijednost žene kao partnerice. Diskusija se fokusira na interpretaciju i implikacije ovih rezultata.
E sad, ne želim tvrditi da su muškarci nevinašca. Naprotiv, muškarci isto imaju vrlo intenzivan oblik natjecanja za partnerice, a koji se naziva uspjeh. Moć, novac, društveni status, slava, tjelesna snaga, vještine, što god možete zamisliti (stvarni trošak po trofeju - heh), sve su to dijelovi među-muške konkurencije. U ekstremnim slučajevima, na mikro-razini to uključuje i ozlijeđivanje i ubojstvo, a na makro-razini ratove.
Jedna stvar koja u taj arsenal ne spada je ogovaranje. Muškarci koji ogovaraju druge muškarce će prije biti percipirani kao debili i slabići koji se ne mogu sami pokazati. Isto tako, muškarci koji ogovaraju žene spomenutim riječima prije će biti percipirani kao luzeri koji ogorčeno komentiraju to što ih je ona odbila, nego kao ozbiljna kritika. Ovdje ne mislim na standarde - naprotiv, svaki muškarac treba imati visoke standarde, i biti toliko Alfa da si može dopustiti "okrutno" ocjenjivanje žena kao dugoročnog ili kratkoročnog materijala, no dokazivati ženi nešto takvo ili je kritizirati je uvijek samo put u propast, stoga većina muškaraca to i ne radi. Jednostavno rečeno, muškarci nemaju motivacije za to. Žene, s druge strane...
Isto tako, primijetit ćete, ni u starim patrijarhalnim društvima, održavanje seksualnih normi nije bilo nekakav ekskluzivno muški zadatak. Starije žene će se sigurno sjetiti da su u svojoj mladosti zasigurno dobile instrukcije o tome da ne budu lake i priče o tome što se događa iznimkama. To naravno ne spada ni u mržnju ni u ogovaranje, već u dobronamjerne savjete, no činjenica je da iza karakterizacije neke žene kao "drolje" uvijek stoji žena koja (napomena: točno) pretpostavlja da će biti poželjnija muškarcima ako za sebe projicira suprotan dojam. Na isti način, iza opisa neke žene kao "zatucane", "nesigurne" ili "frigidne" stoji žena koja (napomena: pogrešno) smatra da će je njena seksualna otvorenost učiniti privlačnijom. A motiv je uvijek isti:
E sad, prije nego se netko uvrijedi, ne kažem da su žene nesposobno ostvarivati trajna, iskrena prijateljstva bazirana isključivo na altruizmu i slobodna od ogovaranja. Sasvim je očito da nije tako. Isto kao i kod hipergamije, samo opisujem bazični nagon, a koji je civilizacijom kod svake pojedine žene više ili manje kontroliran i može se i ne mora manifestirati u njenom životu.
Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije.
U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno.
Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti.
Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries)
Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti.
Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe.
I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći.
Igroskeptični trollovi će doživjeti moždani udar kada pročitaju ovo istraživanje. Nirvana.
Psihološke studije su pokazale da neke žene mogu pokušati oteti muškarca njegovoj trenutnoj partnerici, fenomen opisan kao "krađa partnera". Ali nova studija pokazuje da većina slobodnih žena zapravo preferira muškarce koji su već u vezama. Studiju su provele socijalna psihologinja Melissa Burkley, Ph.D., i Jessica Parker, M.A., obje sa Sveučilišta države Oklahoma, a objavljena je u Journal of Experimental Social Psychology.
Od muškaraca i žena u istraživanju je zatraženo da opišu svog idealnog romantičnog partnera, i rečeno im je da će kompjuterskim algoritmom biti povezani sa sličnim sudionikom. Istraživačice su polovici sudionika rekle da je osoba s kojom ih je kompjuter povezao bila slobodna, a drugoj polovici da je njihov "odabranik/ca" trenutno u romantičnom odnosu s nekim. Sudionici su zatim odgovarali na grupe pitanja o tome koliko su zainteresirani za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom.
Iznenađujuće (osim onima koji znaju bolje, op.prev.), slobodne žene su bile puno više zainteresirane za pokušaj ostvarivanja odnosa sa svojim parom ako je on bio u vezi, nego ako je bio sam.
Točnije rečeno, kada su istraživačice opisale muškarca kao samog, 59% žena je zanimao daljnji odnos s njime. No kada su potpuno istog muškarca opisale kao u vezi, 90% žena bilo je zainteresirano.
Muškarci nisu pokazali ovu preferenciju, a niti su žene koje su već bile u vezi.
"Ovo indicira da su slobodne žene značajno više zainteresirane za udvaranje muškarcu koji im je manje dostupan", rekla je Dr. Burkley. "Ovo bi moglo biti zato što je muškaraca koji je već vezan demonstrirao svoju sposobnost vezivanja, i u osnovi je već bio 'pregledan' od strane druge žene. (Uočite hrčka na djelu. Fenomen pregledavanja je sasvim istinit, no vrijednost muškarca ne dolazi iz sposobnosti vezivanja (muškarac bi morao izdati to vezivanje i time postati MANJE pouzdan nego prije kako bi bio ostvaren odnos s novom ženom - uočite paradoks). Dolazi iz njegove više vrijednosti - sposobnosti da ima i privuče partnericu op.prev.)
Iako je krađa partnera često prikazivana u filmovima, televizijskim serijama i tabloidima, ova studija daje prvu empiričku potvrdu da slobodne žene zapravo prakticiraju tu metodu. Ta praksa se čini raširena diljem svijeta, s jednom studijom koja sugerira da je čak jedna od pet veza počela kada su jedan ili oba partnera bili u vezi s nekim.
Istraživanje Sveučilišta države Oklahoma baca novo svjetlo na razlike u krađi partnera. Nedavna anketa u magazinu Women's Health je donijela zaključak da žene koje prakticiraju krađu partnera ne vjeruju da je ljubavni status njihovog muškarca utjecao na njihovo ponašanje, no ova studija dokazuje da je to uvjerenje pogrešno.
Svi znamo da zaposlene osobe najbrže dobijaju nove poslove i slično. Ali ideja da se takva hladna, okrutna dinamika može precrtati u ljubavne odnose - i to još isključivo sa ženske strane - takva ideja bi mogla uplašiti svekoliko pučanstvo.
Neeee! Preselekcija ne može biti stvarna! AAAAAGGGHHH!
Naravno, sad će netko reći "da, ali to je u laboratoriju." Točno tako! Ako je efekt toliko ogroman već u laboratoriju - gotovo dvostruko više žena je htjelo pokušati nešto s muškarcima u vezi nego sa samcima - možete li zamisliti kakvu silinu isti efekt ima u stvarnom svijetu, potenciran pravim jezikom tijela, glasinama, misterijem i svim ostalim?
Pouka svega ovoga je, trebaš biti svjestan velikog utjecaja ima na muško-ženske odnose. Imati iskustvo je najbolje, primjenjivati iskustvo je najbolje, a ako ga nemaš dovoljno, barem odavati dojam iskustva je već velik korak naprijed. Bez obzira na situaciju, način je isti: predselekcija kod svih osim super-poznatih funkcionira najviše kroz samopouzdanje i pravilan način predstavljanja svoje osobnosti. Ne moraš lagati, naravno, niti to preporučam, ali svejedno je dobro imati na umu ovakve "sitnice" koje vode gotovo dvostruko većem uspjehu.
Još samo ne mogu odlučiti predstavlja li oštriji nož zariven u mekano trollovsko meso ova studija, koja negira puritanstvo i pokazuje korist blefiranja za muškarca, ili možda ona prošla koja je porušila sve predrasude o dodiru i osobnom prostoru.
(Karen Owen, brineta na lijevo. Brrr, zašto obje izgledaju tako isprano?)
Kada je prije godinu dana Karen Owen, studentica sveučilišta Duke u SAD-u, napravila svoj slavni power point o "seksualnom istraživanju studenata", većinom sportaša na njenom sveučilištu s kojima je spavala en masse kako su joj prilazili, nasmijao sam se i preletio stvar. Sasvim tipično ponašanje koje mi je dobro poznato, samo trunku javnije iznijeto. No istinski dragulj ove priče nalazi se ispod njene površine - ne u činjenici da se tako neke puno seksaju - već u objašnjenju jedne poznate racionalizacije. Točnije, one koja se u velikim količinama pojavila kad sam napisao "Dakle, želiš Alfu": da sve za žene degradirajuće opcije navedene tamo uopće nisu degradirajuće, već da to ženama odgovara "jer se ionako ne žele vezati za te Alfa tipove s kojima spavaju".
Na površini, kao i u slučaju mnogih feminističkih blogerica iz SAD-a koje su podržale cijeli događaj, slavila se njena emancipiranost. Jedna od njih, Penelope Trunk, napisala je sljedeće:
Što čini ove slideove tako fascinantnima? Mislim da su to njen prkos i samospoznaja, opčinjavajući osjećaj njene moći. Voljela bih da sam to imala kad sam bila njene dobi. Ja sam 20 godina starija od Owen, ali ona me inspirira da budem hrabra, riskiram i budem kreativna.
Što te sprječava? Ah da, 20 godina razlike. Nitko ne želi potrošenu robu. No pustimo emancipaciju žena kroz širenje nogu i vratimo se najbitnijoj činjenici u ovom slučaju:
Karen Owen su odbili apsolutno svi muškarci koje navodi u slideovima.
"Ali kako je to moguće", zapitat će se neki? "Spavala je sa svima njima."
Eh, zar ne znate da je sve drukčije za žene? Ne seksati se nije kako žene bivaju odbijene: odbijene su kada od muškaraca s kojima se seksaju ne dobiju ljubav, romansu, vjernost i dugoročno vezivanje. Nijedna žena ispod 30 i sa zdravim BMI-em nema problema u pronalasku seksualnih partnera, čak ni onih visokog statusa. Tko bi odbio neobavezni seks? Prezentirati to kao nekakav uspjeh je kao dati ogromnu nagradu muškarcu koji masturbira. Ne, nagovoriti ove avanturističke muškarce da hodaju s njima, budu im vjerni, upoznaju ih s obitelji i troše novac na njih, to je uspjeh. A po toj metrici, Karen Owen i bezbrojne ostale su doživjele patetičan poraz.
Kako ja mogu biti tako siguran da je Karen ipak htjela povezanost i nešto više, a ne samo emancipirati se tako što će služiti kao jednokratno odlagalište sperme? Prilično lako. Pogledajmo slide muškarca kojeg je najgore ocijenila:
Uočimo momkovo apsolutno odbijanje nje kao nečeg dugoročnog ili čak vrijednog. "Nije se trudio ljubiti dulje od par sekundi...", "svršio je za 5 minuta", "... nakon čega je samo išetao iz sobe", ... "ostavit ću ih pred tvojom zgradom." Karenina reakcija je sljedeća: "1/10. Stvarno." - ovo je gorka reakcija jedne odbačene i duboko povrijeđene žene. "Samopouzdanost" i "sarkazam" samo pokušavaju maskirati njeno povrijeđeno srce, koje žudi za odobravanjem i ljubavlju od Alfa muškarca s kojim je spavala nakon 5 minuta i poslije to požalila.
Što je onda bilo s onima koje je visoko ocijenila?
Što je ovog muškarca 12/10 učinilo tako posebnim i različitim od onog prvog? Dao joj je dobru igru, "ono nešto", te pokoju mrvicu romanse i vezivanja (kojih na kraju ipak nije bilo). "Intenzivni kontakt očima", "Kako mu je bilo bitno da i ja svršim", "Ako budem imao sreće, probudit ćeš me poljupcem ujutro."Dobri dečki (ako nisu već nepovratno uništeni), obratite pozornost: tek par sitnica, ekstremno laganih i beznačajnih, za nju vrijedi toliko puno kada dolazi od Alfa tipa kojeg zapravo želi. Ne obrnuto.
Ovo je ono na što igrači misle kada se kaže "ostavi je boljom nego što si je našao". Pouka: dobra igra i samo tračak romanse će je zaslijepiti toliko da ne primjeti da se zapravo nisi vezao za nju nimalo više od povremene je***ine.
Na njenu žalost, njena priča nije imala sretan završetak:
"Vidjela sam ga nakratko (prijevod sa ženskog:"imali smo seks na brzaka", op.prev.) u Devineu u utorak, ali otada smo se samo ugledali. Nisam mu prišla ali sam bila sigurna da me primjetio dok je prolazio. Voljela bi da smo se našli puno više puta od dva (aha!), ali bio je umoran (haha), a ja sam trebala diplomirati sutra.
Žalimo, duga romanso. Prođi kroz start i pokušaj ponovo. To što je on za nju značio toliko više od jednokratnog seksa nije značilo i obrnuto: on je dobio od nje točno ono što je htio. Ona je ostala ogorčena i utopila tugu u svojim slideovima. Ako se nekome da kopati kroz njih, ista stvar se ponavlja još nebrojeno puta: Karen zgrabi novog sportaša, seksa se s njim dulje ili kraće, i kada se više ne vide (tj. vide se ali on je ignorira), onda pokušava zamaskirati čežnju svojeg srca i vagine u sarkastične slideove.
Uočimo da se uhvatila većinom s propalicama (na skali uspjeha na faksu), istina zgodnim sportašima ali nikada nekim geekom iz informatike. Ovo je uistinu zlatno doba za bilo koga tko može manifestirati Alfa osobine: za Beta horde pred vratima fakulteta, pretvara se u pakao prepun nesigurnosti.
Evo jednog zaključka za koji ne treba kopati duboko: dopustivši da testament njenom ponašanju procuri u javnost, Karen Owen je gotovo nepovratno uništila šanse da ikada trajno (u braku) pridobije kvalitetnog muškarca. Koji tip visokog statusa i s opcijama bi se vezao za nju dok su detalji o njenim prošlim ljubavnicima i seksualnim navikama dostupni svakome tko poželi? Ok, iznimke postoje. Ali iskreno sumnjam da će ih se ona ikada domoći.
Naravno, sad će netko istaknuti da je Karen samo radila isto što i mnogo muškaraca radi cijelo vrijeme. Čestitam! Otkrili ste da postoje dvostruki standardi. Za muškarca, iako bi pokupio gromove i moralno zgražanje, u realnosti bi ovo bio samo plus kroz nenormalnu količinu preselekcije. Činjenica koju se uporno pokušava zamaskirati jest da je njena vrijednost na seksualnom tržištu znatno opala, a ona muškaraca navedenih u slideovima nije, dapače možda se i povećala. Siguran sam da sportaši s Dukea nisu ni podigili obrvu na cijeli slučaj jer je se ionako ne sjećaju.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu