Marketing
Ženomrzstvo kao ženska osobina
Patrijarhat, imaginarnu društvenu strukturu koja izvan arapskih zemalja danas postoji još samo u mašti feministica, često se optužuje za mržnju prema ženama koja se manifestira različitim vrstama diskriminacije ili uvreda. A u današnjem razdoblju, kada je svaka legalna diskriminacija temeljito iskorijenjena pod prijetnjom novčanih kazni ili zatvora, jedan od posljednjih bastiona patrijarhata su upravo riječi namijenjene omaložavanju žena. Neke kulture su ih uspjele reducirati ili zabraniti na isti način kao i diskriminaciju, no velikim dijelom su i dalje prisutne.
Lako ćete pogoditi na kakve riječi mislim: "kurva", "drolja", "laka", "fufica", "sponzoruša", "nevjerna", "lezbača", "frigidna", "svakome daje", koje degradiraju ženu na temelju njene seksualnosti i broja seksualnih partnera.
Osim toga mislim i na fraze tipa "ružna", "konjolika", "debela", "anoreksična", "nema guzu/sise", "nosata", "ima celulit", "oblači se kao seljanka", "bezvezna", "našminkana kao vampir", "ofucana", "blijeda", "umjetna", "lažna", "ima ružnu frizuru", "stara", "baba", "islužena", "ispijena" i sl., koje degradiraju ženu na temelju njenog izgleda, tijela, starosti ili svega zajedno. Ima ih još, pogotovo u pogledu inteligencije i postignuća ("balavica", "glupača", "zatucana", "primitivna", "znamo kako je došla do..."), ali shvatili ste pouku. Vrlo uvredljivo i neugodno, slažem se.
Problem je u tome što spomenute riječi nisu ni produkt ni sredstvo patrijarhata.
Zdravo!
Iako većina znanstvenika priznaje špekulativnu prirodu evolucijskih argumenata u ovom području, (međusobna) seksualna agresivnost i općenita agresivnost među reproduktivno sposobnim ženkama se često interpretira kao oblik natjecanja za partnere. U prijevodu, žene najviše ogovaraju, i to čine najviše žene u grupama s najvišom reproduktivnom vrijednosti članova, tj. zgodnim, vrućim mladim djevojkama. Ne vjerujem da vam je potrebna ikakvo znanstveno istraživanje da potvrdi ovu očitu činjenicu, ali evo svejedno:
U trenutnoj studiji, istraživano je postoje li dobne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja, te koreliraju li sa vlastitom percepcijom vrijednosti kao partnerice. Očekivano je da će mlađe žene pokazati višu tendenciju ogovaranja poslije čitanja scenarija u kojemu se pojavio romantični rival, zato što su u dobu u kojoj je natjecanje za partnere najintenzivnije. Štoviše, postavljena je hipoteza da je tendencija ogovaranja povezana s vrijednošću žene kao partnerice, jer mlađe žene imaju više reproduktivne kapacitete od starijih žena. Rezultati potvrđuju ova očekivanja: postojale su statistički značajne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja po dobi, i te razlike su nestale kada se kontroliralo za vrijednost žene kao partnerice. Diskusija se fokusira na interpretaciju i implikacije ovih rezultata.
Izvor: "Age differences in women’s tendency to gossip are mediated by their mate value" from Personality and Individual Differences, Volume 52, Issue 1, January 2012, Pages 106–109 (Impact Factor 2.313)
E sad, ne želim tvrditi da su muškarci nevinašca. Naprotiv, muškarci isto imaju vrlo intenzivan oblik natjecanja za partnerice, a koji se naziva uspjeh. Moć, novac, društveni status, slava, tjelesna snaga, vještine, što god možete zamisliti (stvarni trošak po trofeju - heh), sve su to dijelovi među-muške konkurencije. U ekstremnim slučajevima, na mikro-razini to uključuje i ozlijeđivanje i ubojstvo, a na makro-razini ratove.
Jedna stvar koja u taj arsenal ne spada je ogovaranje. Muškarci koji ogovaraju druge muškarce će prije biti percipirani kao debili i slabići koji se ne mogu sami pokazati. Isto tako, muškarci koji ogovaraju žene spomenutim riječima prije će biti percipirani kao luzeri koji ogorčeno komentiraju to što ih je ona odbila, nego kao ozbiljna kritika. Ovdje ne mislim na standarde - naprotiv, svaki muškarac treba imati visoke standarde, i biti toliko Alfa da si može dopustiti "okrutno" ocjenjivanje žena kao dugoročnog ili kratkoročnog materijala, no dokazivati ženi nešto takvo ili je kritizirati je uvijek samo put u propast, stoga većina muškaraca to i ne radi. Jednostavno rečeno, muškarci nemaju motivacije za to. Žene, s druge strane...
Isto tako, primijetit ćete, ni u starim patrijarhalnim društvima, održavanje seksualnih normi nije bilo nekakav ekskluzivno muški zadatak. Starije žene će se sigurno sjetiti da su u svojoj mladosti zasigurno dobile instrukcije o tome da ne budu lake i priče o tome što se događa iznimkama. To naravno ne spada ni u mržnju ni u ogovaranje, već u dobronamjerne savjete, no činjenica je da iza karakterizacije neke žene kao "drolje" uvijek stoji žena koja (napomena: točno) pretpostavlja da će biti poželjnija muškarcima ako za sebe projicira suprotan dojam. Na isti način, iza opisa neke žene kao "zatucane", "nesigurne" ili "frigidne" stoji žena koja (napomena: pogrešno) smatra da će je njena seksualna otvorenost učiniti privlačnijom. A motiv je uvijek isti:
E sad, prije nego se netko uvrijedi, ne kažem da su žene nesposobno ostvarivati trajna, iskrena prijateljstva bazirana isključivo na altruizmu i slobodna od ogovaranja. Sasvim je očito da nije tako. Isto kao i kod hipergamije, samo opisujem bazični nagon, a koji je civilizacijom kod svake pojedine žene više ili manje kontroliran i može se i ne mora manifestirati u njenom životu.
Tagovi:
Post je objavljen 19.09.2012. u 14:00 sati.