Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? Čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti?
Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: "hajde se onda ti idi je**ti uokolo."
...
Hajde. Kreni! Čekam.
... Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos.
...
...
...
... Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30?
... 10?
... 5?
... Barem 3?
... ... ok ... valjda bar jednom?
... 0?
... ... pa, sranje.
Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo.
Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje šanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta.
U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje "zašto se onda svi ne je**". Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele - jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće.
Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika većina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci - dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trećina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu noć, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.
Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia
Što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun "druškanja"? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija.
Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju "slabijom opcijom". Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto.
Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom šansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno proždrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima.
Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu - prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) - bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju šanse živjeti od "prijateljstava s povlasticama" pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom grožđu. S osobom koja trenutno preferira druškanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati.
Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili druškanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije druškala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje.
Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više druškali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unatoč prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu druškali. To je kupus u kojemu je lako nastradati.
Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati druškanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv.
Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete druškanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teže doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu.
...protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. - Igniss
Dragi čitatelji, dopustite da vas prvo sve pitam: što je to laka žena? Je li to žena koja je oskudno odjevena? Koja se seksa prije braka? Koja je spavala s nekim na prvom spoju? A na trećem, petom ili devetom? Je li to žena koja je prevarila dečka? Koja je pružila oralni seks u kupaonici diska? Koja posjećuje nudističke plaže? Koja masturbira za muškarce na web kameri? Koja voli analni seks? Koja nije čekala barem godinu dana između svake veze? Kojoj veze ne traju najmanje šest mjeseci? Koja je bila u gang bangu? Koja je snimila pornić? Koja zna što radi u krevetu? Koja ima prijatelje s povlasticama? Koja posjeduje vibrator?
Zbunjeni? I ja isto. Činjenica je da je pojam "lake žene", popularno nazvane i "droljom", vrlo teško definirati. Iako gotovo svi ljudi bez obzira na spol gotovo instinktivno znaju za svako određeno ponašanje smatra li se ono "lakim" ili ne, za osobu kao cjelinu je to mnogo teže reći. Jedna žena bi mogla izmijeniti dvadeset partnera, biti nevjerojatna u krevetu i snimati se kako masturbira, dok bi druga mogla imati samo dva partnera, ali da su oba kriminalci s kojima snifa ljepilo i svakog od njih vara s ovim drugim. Koja je od njih lakša, tj. droljastija? Je li pedeset izoliranih droljastih činova gore nego jedan stvarno užasan? A što ako je djevica koja prodaje svoju nevinost?
Je**š me ako znam.
Sada kada sam vas dovoljno zbunio, vratimo se na moju tvrdnju da skoro svi ljudi oba spola instinktivno znaju je li neko pojedinačno ponašanje lako (droljasto) ili nije. Radi se o Andrei Vilash, reporterki televizije iz Meksika koja je išla intervjuirati poznati nacionalni bend u njihovom kombiju za turneje:
Kao što vidite na snimci, naša zamamno odjevena heroina je opuštenu raspravu uskoro zamijenila flertovanjem i pokazivanjem svoga tijela, te na nagovor benda podigla minjak, svukla tange i dala ih jednome od njih da ih omiriše. Nakon 2 minute razgovora. S potpuno nepoznatim muškarcima. Pred kamerom. Ako tražite lakoću, našli ste je. I time ne mislim nešto loše. Ne brinite, objasnit ću.
Ovaj izvrstan i edukativan video bi trebalo postaviti na IMAX kina u svim velikim gradovima zapada, a bijele vitezove i feministice vezati na trgovima ispred ekrana i prisiliti ih da ga gledaju opet i opet sve dok ne prestanu idolizirati žene i žensku seksualnost ili se ne onesvijeste.
Ovaj video je koncentrirana istina: ništa ne uzbuđuje ženu više nego kada se muškarci koje ta žena smatra moćnima ili vrijednima dive njenoj ljepoti, kada bez osuđivanja i otvoreno cijene njenu seksualnost i (barem potencijalnu) lakoću, i kada pokazuju što ih na njoj uzbuđuje, zanemarujući njen bezvezni "intervju" ili što je već trebala raditi. Za neke žene ti muškarci nisu mišićavi, direktni i ćelavi, već educirani, rječiti i ulickani, ali u svim slučajevima su dominantni, imaju igru i ne boje se posegnuti za onim što žele.
Ne vjerujete? Pogledajte samo njen oduševljeni izraz lica na ovoj reporterki. Takav osmijeh se ne može ni sakriti ni odglumiti. Presretna je što je ovi grubi, uspješni, utjecajni muškarci objektiviziraju - da, objektiviziraju - i što žele vidjeti njenu guzu i omirisati njene sokove. To je toliko izluđuje da zaboravlja na kameru, svoj posao i sve na svijetu osim toga da seksualno primami ove tipove i usreći ih svojom lakoćom.
Naravno, postoje stupnjevi razlike. Isto kao što žene vole različite tipove dominantnih muškaraca prema kojima će se tako ponašati, tako i muškarci vole razne stupnjeve ženstvenosti, od otvorenog skidanja i pokazivanja grudi pa do nekakvog suptilnog izazivanja, no srž je uvijek ista: lijepa žena pokazuje svoju ljepotu, dostupna je, i ponosi se time što je netko želi. To je usrećuje. Takva je pozitivna povratna petlja seksualnog tržišta.
Margaret Wente, žena koja je napisala po iskrenosti hvale-vrijedan članak pod naslovom "nedostaje mi muški pogled"
Nimalo ne sumnjam da bi Andrea, da tamo nije bilo kamere, vjerojatno unutar još 5 minuta svukla sve sa sebe i poslije još 5 minuta počela seksualno zadovoljavati cijelu grupu. I Bog je blagoslovio zbog toga.
Ne treba kriti da je ovaj video kao događaj još više seksi zbog konteksta nego zbog nje kao žene. To je, sa stajališta gledatelja, upravo suprotno od objektivizacije. Umjesto da je muški um svodi na samo tijelo, zbog konteksta joj dodaje razne pozitivne emocije i čini je simbolom nečega (u ovom slučaju ugodne lakoće) bez obzira na njenu razinu izgleda. Ona nije manekenka, ali poput mnogih Meksikanki je vrlo ženstvena i elegantna, te ima slatko lice i ugodnu, seksualno otvorenu osobnost koja ne skriva njenu ljubav prema seksu. Jedina zamjerka na video je to što je osvijetljenje preslabo pa se guza ne vidi toliko dobro. Meksički kombiji, što ćete.
Što me vodi do zaključka ovog članka:
Većina muškaraca voli lake žene. Čak i ako prepoznaju opasnost za civilizaciju od prevelike koncentracije lakih žena, na individualnoj razini su im svejedno drage. Čak i ako ne dobivaju osobno seks od takvih žena pa postoji element ljubomore tipa "i tata bi sine", svejedno su prema njima ambivalentni i barem uživaju u golotinji i zamamnom, seksi izražavanju ženstvenosti na način koji to može učiniti samo jedna ljepotica. Gotovo da nema muškarca koji će odbiti laku (lijepu) ženu ako mu se ponudi ili misliti nešto loše o njoj.
Tako i u ovom slučaju: posljedica videa je bila to da je reporterka otpuštena zbog nemorala i neprofesionalnosti. Opravdano s obzirom na zanemarivanje radnih zadataka, rekao bih, no okladio bih se da je većina gledatelja koja se odlučila obratiti televiziji i izraziti svoje zgražanje bila ženskog spola. Šansa da su se žalili intervjuirani je gotovo nula, a šansa da su se žalili muški gledatelji prilično mala. No ne vjerujem da će reporterki to štetiti. Kada bi se u ovom trenutku odlučila okoristiti slavom u koju je svojevoljno zakoračila i slikati za Playboy ili tako nešto, uvjerem sam da bi dobro zaradila.
Nažalost, to nije ono što je odlučila. Umjesto toga je upotrijebila metodu obrane vrlo sličnu lažnoj optužbi za silovanje: odlučila je tužiti članove benda zbog "seksualnog zlostavljanja". Pa kakvog sad seksualnog zlostavljanja, zaboga? Vide li se na snimci ikakve prijetnje, nasilje ili pipanje koje ona nije odobravala s grlenim osmijehom? Predstavnik benda je odlučio postaviti se upravo na taj način: "Mi idemo samo onoliko daleko koliko nam žena dopusti," rekao je. Očekujem da će se i svaki razuman sud složiti s njim.
Ne znam, možda su je ekonomski zlostavljali time što kao uspješni glazbenici imaju više novaca od nje
To me vodi do trećeg: ako muškarci zapravo vole lakoću, zašto onda postoji percepcija da muškarci ne vole droljaste žene i da patrijarhija ugnjetava lakoću? Objašnjenje je jednostavno: upravo zbog te tužbe i sličnih odurnih stvari koje nažalost često dolaze poslije lakoće.
Ignissovo pravilo #17: Muškarci obožavaju lake žene. Ono što muškarci mrze su lake žene koje se prikazuju čednima.
Ni licemjerne ni poštene lake žene ne mogu očekivati od mene vezivanje veće od lijepo zapakirane avanture. Ali barem ću prema ovim drugima imati poštovanja i nikada neću reći ružnu riječ o njima.
"Da, ali ne znaš ti kako je teško ženama. Kada bismo mi tražile od vas [muškaraca] ono što vi tražite od nas [žena], onda biste vidjeli kako je to."
- Skoro svaka žena s kojom sam ikada pričao
Svala od tih triju točaka ima svoje probleme, ali treća je ona koja najčešće nadilazi razumnu dobrodušnog nadmetanja između spolova (npr. "XYZ ne znaju voziti!"). Čovjek zapravo ne može shvatiti koliko je ukorijenjeno to vjerovanje da žene (barem ovdje na zapadu) vode teške, diskriminirane živote i da muškarci stalno traže nemoguće stvari od njih dok sve to ne stvari na papir. Na prvi pogled je jasno da su žene tu u pravu i da se prosječna žena cijelog života pokušava nositi s muškim nerazumnim zahtjevima, hirovima i razmaženošću. To nam ponavljaju svi filmovi, novine, pjesme i ostalo, i to već znaju i ptice na grani. Ipak, podrobniji pogled na faktore seksualne privlačnosti po spolu daje nam ovo...
Već čujem žene i čitatelje neproporcionalno naklonjene ženama kako gunđaju: "uh koja je ovo seksistička svinja kada tvrdi da je ženama toliko lakše od muškaraca! I uz to je upotrijebio roza boju za žene, a plavu za muškarce, što pokazuje da je seksist!"
Molim odložite na tren baklje, vile i uže za vješala i razmotrite što zapravo pokazuje ova tablica:
Nije važno "kome je teže", već je važno da su spolovi različiti i da im životi izgledaju radikalno drukčije. Kada god proučavamo bilo koji problem koji ima spolnu osnovu, moramo uzeti u obzir ovu tablicu, čija je glavna tvrdnja kako slijedi:
Ženski i muški životi se drastično razlikuju.
Žene kao biološki vrijedniji spol pružaju nešto vrlo veliko, i od njih se ukupno očekuje puno. No, to je balansirano činjenicom da se žene velikom većinom rađaju savršeno prilagođene upravo tim zahtjevima. Vrlo je rijetko da žena mora uložiti značajan napor da bi bila mlada, lijepa, vitka, ljubazna i seksualno očuvana(ali ne hladna). Tri od te stvari dolaze automatski s bivanjem ženom, a četvrtu i petu nije teško kontrolirati.
Čak i ako je žena vrlo slaba u svim ili nekim od tih karakteristika, minimum pozornosti i seksualne privlačnosti na koji ona može pasti je i dalje iznad nule. Uvijek će se naći netko tko će se zadovoljiti njome. Ipak, s tom moći dolazi i osjećaj urgencije - ako bude čekala previše, iskliznut će joj iz prstiju poput pijeska.Za žene su oprez i pametna ulaganja puno važnija nego za muškarce, koji si mogu u životu priuštiti stalne uspone i padove. Ženski početni kapital je vrlo velik, ali nije ga moguće povećati, i sa svakom godinom bliže zidu se otapa sve brže.
Muškarci su biološki potrošna roba - važna ali vrlo zamjenjiva. Budući da je svima osim malom broju najambicioznijih žena jasno da nije realno očekivati da skoro ijedan muškarac tijekom života stekne sve kvalitete s ovog popisa, a kamoli još da se rodi s njima, muškarci imaju mogućnost "provući se" i biti privlačni kroz veliki broj različitih kombinacija tih faktora. Dapače, imaju slobodu mijenjati gotovo svaki od tih faktora kroz naporan rad i preuzimanje rizika, te ih održavati puno dulje vremena, dok su oni kod žena fiksirani i ostaju takvi kakvi jesu sve dok ne izblijede, bez obzira na trud. Muškarci tu fleksibilnost i dugovječnost koju uživaju plaćaju startom od nule, sporijim rastom, te manjim ukupnim potencijalom (osim rijetkih iznimki).
U seksualnoj privlačnosti svake muške kombinacije postoji velika varijabilnost; muškarac neuspješan u svemu je na samom dnu (niže nego što može pasti žena), do te mjere da apsolutno nikoga nije briga je li živ ili mrtav, dok je muškarac uspješan u svim stvarima čak i iznad maksimalnog ženskog potencijala. Tih super-uspješnih muškaraca ima zanemarivo malo i oni su uglavnom prinčevi, rock zvijezde, ultra-bogataši i sl. Isto tako, muškaraca koji su uspješni u mnogo stvari pa su po svojoj privlačnosti ekvivalent prosječne mlade cure (ali nipošto nadprosječno zgodne ili manekenke) nema puno - oko 5%, najviše do 10% populacije.
Ukupno gledano, iskusiti kako se osjeća zgodna žena ostaje privilegija samo jedva značajne manjine naj-Alfa muškaraca. Budi visok 190 cm, mišićav, izgleda poput modela, s prirodno dobrom igrom, milijunima u banci i penisom od 20 cm, i svejedno ćeš se jedva izjednačiti s manijom koju vrlo lijepa 18-godišnjakinja izaziva bez da makne prstom. Kada se uspoređuju prosjeci, tipična žena je jednostavno garantirano uživatelj daleko više seksualne privlačnosti u svom životu nego tipičan muškarac, i nikakvo inzistiranje to neće promijeniti. Nema razloga biti nesretan zbog toga. Svatko treba igrati s kartama koje je povukao i napraviti najbolje što može s njima.
Da možete magičnim štapićem utjecati na vaš spol, kojeg biste vi spola izabrali biti? Ja ponekad ako mi ne ide osjetim zavist i pomislim kako bi bilo lijepo dobivati prilike bez da išta poduzimam. S druge strane, užasava me taj manjak kontrole. Što ako prilike presuše? Što kada ostarim? Ne bih mogao podnijeti ideju da je to to i da se moram pomiriti s time. Kao muškarac sam uz velik trud iskusio pomak od samog dna do samog vrha, no da sam slučajno rođen kao neugledna žena, ostao bih zauvijek zaglavljen. Iz tog razloga je ženska egzistencija (što se seksualne privlačnosti i uspjeha tiče) nešto što doživljavam poput uzimanja kredita: "ne hvala".
Moj popis potencijalnih tema koje u ovom trenutku sigurno trebam obraditi broji skoro dvije stotine i zbog fluidne prirode seksualnog tržišta i rasta važnosti i varijabilnosti igre stalno raste. Kako normalnim tempom nikada neću progoriti kroz čak ni mali dio te hrpe, i kako su mnoge od tih tema ili previše specijalizirane ili previše kratke za samostalne postove (a istodobno preduge i previše korisne i vrijedne ponovnog čitanja za Twitter), odlučio sam taj problem riješiti na drugi način:
Osim 2-3 takve teme po newsletteru, newsletter će sadržavati i općenite kratke savjete o igri (kao i u slučaju bloga, većinom za muškarce, no povremeno i za žene, zbog stjecanja uravnotežene perspektive), rješenja praktičnih situacija koje su mi s dozvolom poslali čitatelji, te ponekad i testove ili natječaje slične serijalu "test tvoje igre". Ovo će također riješiti još dva problema.
Prvi problem je onaj zagušenja inboxa. Kako je većina čitatelja primijetila, mail za pomoć i sugestije naveden u gornjem desnom kutu bloga postao je zagušen i više ne stižem odgovarati svima, a i kada odgovorim to je rijetko u razumnom roku. Ovom agregacijom će, pod uvjetom da je čitatelj voljan da njegov (bez osobnih detalja, naravno) problem i rješenje podijeli s drugima, brže i pouzdanije dobiti odgovor jer će biti dio jednog redovnog rituala uz kavu.
Drugi problem koje će ovo riješiti je privatnost. Mnogi čitatelji ne žele da njihovi problemi, čak i teško izmijenjeni da budu neprepoznatljivi, ne budu objavljeni na stranici koja stoji dostupna svima na Internetu. No newsletter je dostupan samo onima koji se na njega prijave. Slučajni namjernik ne može naletjeti na newsletter na Googleu - to je samo mail koji ste jednom primili i za kojeg samo njegovi čitatelji imaju link. (To naravno ne znači da neću više odgovarati na mailove ili rješavati probleme koji moraju ostati privatni - samo napominjem da je ovakvu dozvolu znatno lakše dati od one za cijeli blog pa će većini taj kompromis pomoći).
Newsletter bi trebao ići otprilike svaka tri do četiri tjedna. Za registraciju vam trebaju samo e-mail adresa i ime ili nadimak. Mailing sustav koji koristim je vrlo pouzdan i u svakom trenutku se možete odjaviti s newslettera. Vaša e-mail adresa nikada neće biti objavljena, podijeljena s ikim ili primati neželjene mailove.
Prije nekog vremena, proveo sam dva tjedna u Novalji, simpatičnom mjestu na Pagu koje je poznato prvenstveno po blizini uvale Zrće, svjetski poznatog party okupljališta. Kao što stalni čitatelji znaju, Zrće sam okarakterizirao kao sausage-fest gigantskih razmjera, s jednim od najgorih odnosa spolova na svijetu izvan Saudijske Arabije i možda nekih industrijskih postrojenja. Nije loše za popularno party okupljalište gdje muškarci masovno idu kako bi uživali u danima vrućeg sanjarenja o curama koje su na news portalima vidjele kako se skidaju i samo čekaju na njih. Zrće je složena operacije poput karaktera striptiz-kluba, samo opsežnija. Svaka čast onome tko se sjetio to organizirati.
No odmah do tog legla kobasica, jedva sat vremena hoda daleko, leži zemlja koja mu je potpuna suprotnost. To je zemlja za koju ne znam kako je nazvati. Zemlja... kamenica?
Moglo bi biti.
Novalja je lijepo i šarmantno mjesto koje se prostire po suhoj vjetrometini koja čini početak sjevernog rta otoka Paga. Nemilosrdni udari bure ogledaju se u suhom tlu gdje ne raste puno i odsustvu vegetacije, iako se grad potrudio posaditi redove stabala i palmi uz glavna šetališta. Ako fenomen Zrća i dalje bude tu za deset godina, to će biti izvrsno ulaganje. Redoviti autobusi voze između centra i uvale i cestovna mreža je u redu, iako kao i svugdje u Hrvatskoj malo nedostaje parkinga.
Gledano u odnosu na velike gradove, Novalja je skupo mjesto. Hrana i higijena je barem 20% skuplja čak i u podružnicama Konzuma i Plodina u centru, a u Hiper Novalisu, trgovačkom centru na rubu mjesta, većina stvari je bezobraznih 50% do 100% skuplja nego inače. Začudo, takva razina cijena se ne prenosi na sve ostalo: suveniri i tržnica sa sitnicama su jeftini, a hrana u restoranima na svakom koraku nije ništa skuplja nego drugdje. Najeo sam se odlične ribe kao nikada prije u životu u maloj gostionici pored ribarnice.
Bili su toliko ljubazni upotrijebiti terminologiju bloga na računu.
Ono što Novalju čini vrijednom spomena na ovom blogu je njeno seksualno tržište. Dok je na Zrću tri puta više muškaraca nego žena, u Novalji je obrnuto. Ne znam je li takva situacija zato što žene manje izlaze od muškaraca i manje vremena provode pijane i mamurne, a više se kupaju, sunčaju, kupuju i šetaju, ili zato što već od početka dolazi više žena, ili je u pitanju nešto treće. Bilo kako bilo, prošetajte Novaljom i vidjet ćete ogromnu koncentraciju "nježnijeg spola". I ne samo to: kako Zrće većinom posjećuju demografske skupine koje su mlade i drže do statusa i izgleda, gotovo sve te žene su sređene i u izvrsnoj formi. Trebam li uopće napominjati da je u Novalji kultura takva da se u kupaćem kostimu ući u gotovo svaku trgovinu i da vlada prijateljska, opuštena atmosfera?
E sad, nemojte se previše zanijeti. Kao prvo, to što je negdje puno žena ne znači da će ti same pasti u krilo, kao što sam već podrobno opisao. Štoviše, budući da tu svi dolaze samo na kratko i nemaju priliku osjetiti samoću, odnos bi mogao biti i 90:10, i svejedno ne bi postojala klima "očaja" i drastično izmijenjenih kriterija, kao što postoji recimo u Rusiji. Avanturistične i lake da, bez kriterija ne. Kao drugo, to ne znači da si se potpuno oslobodio Zrća. Iako iz odnosa spolova slijedi da jedan dio žena uopće ne ide tamo, ne možeš na to računati. I dalje ćeš morati prihvatiti određeni rizik da će neka na kojoj radiš posjetiti slavnu uvalu i tamo nestati bez traga jer je našla nekog drugog, ili da ćeš ti morati jednu večer ići s njom kako bi zaključio stvar (kada će tvoje šanse biti bolje nego da si je upoznao u izlasku). Novalja ne znači automatski orgijanje dan i noć.
Ono što Novalja znači je obilje prilika. S tako nevjerojatnom koncentracijom mladih žena, i koje se još k tome izmjenjuju svakih nekoliko tjedana, to malo mjesto predstavlja rajski vrt u odnosu na neisplativo lupanje glavom o zid na Zrću. Ovdje muškarac koji zna što radi može postići ozbiljne rezultate. Čak i za obožavatelje noćne igre, ponešto kafića i polu-diskoa koji rade do kasno može se pronaći i u samom mjestu, te često imaju povoljniji omjer spolova. I k tome je sve to jeftinije - kako bi rekao Vuco, "sačuvat ćeš obitelj, sačuvat ćeš djecu, ZDRAVLJE ćeš sačuvat!"
Sve u svemu, Novalja i Zrće su fascinantan primjer kako mikro-ekonomske okolnosti mogu drastično utjecati na konačan ishod na seksualnom tržištu.
Sjećam se da me jedna predivna žena nedavno razgalila kada je počela računati kako ćemo što manje potrošiti na našoj zajedničkoj avanturi. Jednostavno sam bio osupnut - ne, zadivljen - njenom domišljatošću i štedljivošću. Vjerojatno je to bilo bliže dobivanju erekcije zbog atributa koji nisu bili ljepota ili mladost nego što što je bilo koji muškarac ikada iskusio u životu. Ovaj osjećaj doživio sam malo poslije vađenja novčanika da potrošim stotinjak kuna na neke darove za njenu obitelj i malo prije plaćanja obilne večere u solidnom restoranu, te taksija natrag do kuće.
Isto tako, s nostalgijom se sjećam jedne odlučne djevojke koja je uvijek inzistirala da sve bude pola-pola i nikada nije dopuštala da joj išta platim, makar to bio i kolač od dva eura. Sjećam se kako sam se divio tome što je samostalna i upravlja svojom sudbinom. Naravno, ta pomisao mi je prošla kroz glavu malo nakon što je posjetila bankomat podići svoju mjesečnu stipendiju za žene u znanosti i malo prije nego što ju je zvao otac kako bi se raspitao je li dobila alimentaciju za taj mjesec i treba li joj još išta drugo.
Jednako dobro se sjećam cure koja je uvijek bila odjevena u krpice s markama, unatoč tome što je bila bez posla dugo vremena, velikodušno platila moj ručak kada sam je posjetio kao dio kratke romanse. Mora da je stvarno dobra s financijama! Naravno, poslije sam saznao da živi s dečkom poduzetnikom u njegovoj kući.
Mogao bih nastaviti ali ovaj post bi prešao u "PRDIM" ("previše dugo i misaono") teritorij.
E sad, prije nego netko nešto krivo shvati, to nisu bile samo avanturističke lake žene koje sam skupio u nekom disku. Bile su to ozbiljne cure koje sam volio i razmišljao o budućnosti s njima. Nikada nisam niti za jednu pomislio nešto loše, da je "previše skupa" ili da mi nešto duguje.
Za bilo koju od njih ne žalim išta što sam potrošio; uštedio sam dovoljno novaca i nikada nisam podigao kredit radi žene (zapravo, nisam nikada podigao niti jedan kredit radi ičega, ali skrećem s teme). Također, zabavljalo me ići na večere, kolače, ručkove, kina, putovanja i aktivnosti. Nisam se žalio tada i ne žalim se sada. Kulturni običaji samo odražavaju biološku realnost. Gdje je ženski kartel postao komično nesposoban održati nekadašnji monopol nad seksom, svejedno je ostao itekako sposoban održati monopol nad prihvaćanjem novca.
Ipak, kada čovjek stane i upita ženu "Hej, kada ćeš ti MENE voditi na večeru?", i dobije šaljiv odgovor "Pa ti si muško, ne mogu ti ja plaćati" ili "Ja sam samostalna i sve sam sama zaradila", pomalo shvati da muškarci ovdje izvlače deblji kraj. U pravilu žena svog dečka (ili drugu glavnu mušku ulogu u svom životu) vidi kao kombinaciju ljubavnika i kreditne kartice za kojom poseže kada god joj zatreba nešto. Od muškarca se očekuje plaćati i zarađivati za razne luksuze kako bi održao vezu sa ženom i nastavio uživati u njenom nadahnjujućem društvu. Obrnuto? Nema šanse.
Isplati li se? Ocijenite vi. Kada izmjerim što sam potrošio na ozbiljne cure u posljednjih nekoliko godina, isključujući moje troškove koji su imali veze s njima ali nisu bili za njih, isključujući sve posebne prigode poput rođendana i praznika, te otpisujući pola svakog računa koji je bio za makar malo zajedničku uporabu, dolazim do cifre od 7 000 kn. Kada bismo ipak dodali posebne prigode, kod kojih se očekuje znatno veće trošenje na curu nego na prijatelje, ukupni račun bi bio još veći, možda čak deset tisuća. Također, uzmimo u obzir da je većinu spomenutih cura koje me nisu puno koštale direktno ili indirektno financirao netko drugi, tako da se radi o konstanti, te pomnožimo taj broj s brojem godina od 18-e nadalje, i ispada da je prosječna "samostalna žena" u svojim tridesetim samo na osnovu svog spola bila subvencionirana s otprilike 30 000 kn. Lako ti je tako "ne ovisiti ni o kome." Naravno, postoji i malen broj onih koje uistinu ni direktno ni indirektno nisu primile ništa; iako zbog toga muškarci vjerojatno neće početi posebno cijeniti imovinsko stanje kod žena, to je u principu vrijedno hvale.
Što sam dobio za taj novac? Lijepe trenutke, lijepa sjećanja, veliku količinu vrućeg seksa, veliku količinu strastvenog vođenja ljubavi, slike, znanje, iskustvo, sreću, zajedništvo, društveni status kod oba spola, te naravno društvo onih žena koje su na kraju lagale, varale (ili oboje), gnjavile, davile i maltretirale sve dok se nisam ohladiood njih. To se ne čini kao loša stopa povrata, no uvijek postoji prostor za unaprijeđenje - pogotovo kroz rezanje troškova. Vrijeme je za povratak principu moći kroz novac. Sve ostalo vodi u spiralu bez povratka.
Za spomenuti iznos raspoređen kroz spomenuto vrijeme, mogao bih nekoliko puta godišnje posjetiti bordel (vani, naravno, jer je kod nas ilegalno) i izbjeći dramu, manjak slobode, laži i stalno prigovaranje. Zatim bih s ostatkom mogao otići na lijepo putovanje bilo gdje u svijetu i opustiti se, možda čak i tamo iskorištavajući seksualnu spremnost drugih putnica koje se opuštaju. To je dovoljan razlog da se, kada god se pojavi neki budući trošak, odbijem igrati kreditne kartice, stanem, i zapitam: "zašto?"
Sa stajališta seksualnog tržišta (i, posljedično, poštovanja), žene najčešće promatraju svijet na ovaj način:
A) dobre djevojke
i
B) one tamo drolje / fufice / lake
Dokle god se može uvjeriti da je ona žena klase A, sve je u redu. Dokle god može drugima reći "da, ja sam dobra cura", njena duša je mirna i ne brine se oko svoje reputacije. Ali to nije sve: kako bi taj uvjet mogao biti ostvaren i kako bi navedena izjava imala zasluženi gravitas, također mora znati i gdje je točno granica između klase A i klase B. Ako nije poznata granica, onda neće moći reći drugu rečenicu koja za nju ima životnu važnost:
"Ja sam dobra djevojka, za razliku od onih drolja / fufica / lakih."
aka "Nisam kao sve druge."
Možda vam ovo zvuči kao ruganje, ali ne mislim ništa loše ovom usporedbom. Iako je navedena rečenica često izvor epskih ispada racionalizacijskog hrčka, ona je istodobno i temelj civilizacije. Kako sad to? Pa vrlo jednostavno - žene se na seksualnom tržištu natječu mnogim obilježjima osim ljepote, a jedno od tih obilježja je i broj seksualnih partnera, odnosno potencijal njene vjernosti.
Usmjereno na pravilan način, to natjecanje rezultira ženama koje su svjesne iznimne važnosti (i prestiža) svog broja, te se trude da on bude što manji, a najbolji način da on bude što manji je čuvati se za samo jednog muškarca s kojim će biti cijeli život (bilo u braku, bilo u de-facto bračnoj zajednici). Kako je istodobno bivanje sa samo jednim muškarcem ovisno o tome da to bude dobar muškarac koji je neće ostaviti zbog mlađe / ljepše koja mu se ponudila par godina poslije, to samo po sebi popravlja i njene kriterije odabira.
Drugim riječima, taj urođeni način ("ja sam dobra djevojka / ne kao one tamo drolje") na koji žene najčešće poimaju svijet je automatski stabilizator seksualnog tržišta. To je vrlo pozitivna stvar. Možda će jednom zbog feminizma svim muškarcima biti ispran mozak o važnosti broja partnera kod žene, no kod žena se to nikada neće dogoditi.
"Morate se prestati nazivati droljama i kurvama. To samo čini ok za muške da vas zovu isto tako." - ideja osuđena na propast
Zbog tog nagona, odsutnost posramljivanja promiskuiteta kod žena ne znači da je neće biti sram ako je promiskuitetna. Najbolji primjer možemo vidjeti u slučaju ove "ponosne i seksualno emancipirane" kolumnistice koja je svom ginekologu lagala o svom broju seksualnih partnera. Htjela je s ponosom izgovoriti svoj broj, uistinu, kao za što se cijeli život zalagala, no kada je došao trenutak istine, njen vlastiti jezik ju je zanijekao kao apostol Petar Isusa. U očaju da popravi stvar i dokaže kako broj seksualnih partnera* ipak nije bitan podatak o bilo kojoj ženi, napisala je opsežan članak na internetu o tome kako je ponosna na svoj broj i kako se nema čega sramiti, ali kako ga svejedno ne želi reći jer bi "to poslalo pogrešnu poruku".
* = (ne zaboravite, broj je samo jaki indikator, ali nije nužno sam po sebi problem. Žena s 0 partnera može imati još gore. opasnije i hrčkolikije stavove od neke s 4000, kako sam nedavno ilustrirao)
Žene će uvijek željeti znati što spada u koju kategoriju kako bi mogle znati (ili racionalizirati) da spadaju u prvu grupu. To je razlog zašto su mizoginističke riječi mnogo češće među ženama nego među muškarcima, a pogotovo među najmlađim, najplodnijim i najpoželjnijim ženama, gdje vlada najoštrija konkurencija. Isto tako je to razlog zašto je danas među muškarcima veći tabu nazvati ženu droljom (tj. "nepoželjnom za išta osim neobaveznog seksa") nego među ženama. Muškarci odricanje od tog pojma doživljavaju kao stvar prestiža, civilizacije i ponekad, u svojoj Beta zaluđenosti, pozitivnu seksualnu karakteristiku; žene, s druge strane, doživljavaju to kao nešto civilizirano, ali u konfliktu s njihovim biološkim ciljevima. Kvragu sve, stvarno bi htjela ne osuđivati, ali kako onda istaknuti da je ona drukčija, da ona sve što radi radi iz ljubavi, s nekim ciljem, kao znak oslobođenosti, a ne iz hira kao neke druge? I tako se ciklus nastavlja.
No, spomenuo sam racionalizaciju. Iako je spomenuti svjetonazor u osnovi pozitivan, lako može biti i zloupotrijebljen za stvaranje dimne zavjese. Recimo, razmotrimo ženu koja je imala 6 seksualnih partnera. Je li to previše? Ne zna. Sumnja. Spominju se dvostruki standardi, a možda se samo izmišlja. Možda je, a možda i nije. Je li limit 50, 30, 20, 10, 5, 1 ili *ouch* 0 partnera? Ne bi htjela zabrazditi preko ograde, u teren koji bi se mogao okarakterizirati kao "laka cura". Kako iskoristiti slobodu, a ipak se držati podalje od minskog polja? Kako će znati gdje je granica? Na svu sreću, postoji nekoliko rješenja:
- Izgubila sam nevinost tek na faksu (naspram onih drolja koje su to napravile već u srednjoj)
- Nikada nisam ostavila muškarca (za razliku od onih štraca koje su sa svojim kretenima odmah prekinule)
- Uvijek sam se seksala samo s dečkima s kojima sam bila u vezi (za razliku od one fufice koja se upustila u seks za jednu noć)
- Sama podižem dijete jer sam bila zarobljena u nesretnom braku (u suprotnosti s onim neodgovornim teen mamicama)
- Nisam nikada tražila dečka (za razliku od onih jadnih koje trče za svakim)
- Uvijek sam uživala u seksu (za razliku od onih koje daju muškarcima samo zbog pritiska društva)
Dokle god žena može reći za sebe da je ostvarila iti jedan od ovih uvjeta, može se bez problema uvjeriti da je ona baš ta - žena klase A, dobra cura koja nije kao "one tamo".
Ironija svih ovih mogućnosti je da su sada žene ostavljene da same sebi postavljaju granice prihvatljivog seksualnog ponašanja, čime neminovno dolazi do opasnih pogrešaka. Naime, muškarci s opcijama rijetko bivaju zavarani dimnim zavjesama, a kako se budu širile neke neugodne spoznaje o seksualnom tržištu, sve će manje biti zavarani i pouzdani Beta tipovi na koje su mnoge žene računale da jednoga dana "budu muški" i ožene ih kada siđu s Alfa vrtuljka. No čak i kada se to ne bi dogodilo, ovo pitanje je prvenstveno građanski rat među ženama, što garantira da će uvijek ostati aktualno.
Mnoge čitatelje zanima, budući da nemam ništa protiv žena općenito, ali sam ipak kritikama pokrio ogroman niz negativnih ženskih ponašanja: koje su to žene koje Igniss cijeni? Postoje li one uopće?
Ne treba puno za uočavanje stvari koje su mi drage: ljepota, mladost, seksualna konzervativnost (čednost), hraniteljski instinkt, briga o svom izgledu, toplina, ljubaznost, ženstvenost - sve osobine koje su nekada činile tipičnu ženu, a danas se nalaze samo još u izoliranim dijelovima svijeta. To znaju i ptice na grani. Nažalost, te osobine je nemoguće poredati po važnosti. Uzeo bih ženu skromnog izgleda ali vitku i toplu prije nego vrlo lijepu ženu koja je neljubazna i promiskuitetna. No ako bi ova bila topla ali nestabilna, a ova neljubazna ipak dovoljno kontrolirana da bude podnošlljiva... tko zna?
Osim toga ovise i o kontekstu: "uzeti" može značiti samo neobavezni seks, a može značiti i vezu ili brak. Prva bi bila prikladnija za brak, a druga za samo prasak. Što je veza duža, to karakterne osobine postaju važnije. Nažalost, kako su žene (ukupno gledano) te koje su sve muško-ženske odnose reducirale na razinu privremenosti, to osigurava da karakterne osobine i ostali faktori nikada neće biti važnije od izgleda, pa čak ni blizu jednakosti. Varijabli je jednostavno previše, no unatoč tome moguće je po njima formirati solidnu ljestvicu. Nema smisla da to činim ovdje, budući da je "odnos snaga" već temeljito pokriven u slavnom "Jesi li Alfa" testu za žene.
Jednadžba je jednostavna: što žena ima više navedenih pozitivnih osobina, to će se više sviđati Ignissu. Ipak, dvije naizgled nevezane stvari su kritične za današnji post.
Dotzuen Kroes i Alizee, dvije poznate ljepotice u sretnim brakovima.
Ove slike su samo ilustrativne. Ne tvrdim za iti jednog celebritya da predstavlja nikakav ideal. Stanje na terenu se može brzo promijeniti kako postaju dostupne nove informacije.
Zaključak: pozitivne osobine su važne, potreba za igrom je kritična. Nemam problema s nekom normalnom razinom igre, no ne podnosim to da me (ako govorimo o odnosu dubljem od avanture ili držanja u haremu) ona prisiljava da se ponašam kao đubre. Automatski ću zbog toga manje poštovati svaku takvu ženu (iako to, naravno, ne znači da ne može biti dobra osoba ili nešto promijeniti). No čak i ako žena posjeduje taj nesretni koktel pretjerane potrebe za igrom, još nije sve izgubljeno. Naime, posljednji pojas za spašavanje predstavlja i njena...
3. Razina negiranja realnosti
Crvena pilula je među ženama vrlo rijetka. Je li to zato što su žene emocionalniji spol, zato što imaju veću biološku vrijednost, ili zbog trećeg razloga, stvarno ne znam. Njeno poznavanje je korisno, iako ne samo po sebi privlačno. No iskreno rečeno, čak i ako je žena i neprivlačna i uz to ima ogromnu potrebu za igrom, nije me briga, samo ako to priznaje.
Recimo, Severina i Marijana Čvrljak me ne bi ni izbliza toliko živcirale da ne baljezgaju toliko o ljubavi, slijeđenju svog srca i sličnim glupostima. Kao jednog idealista, vrijeđaju me takvi vukovi u ovčjem krznu. Prikladna analogija bi bili dileri droge koji tvrde da ionako nisu htjeli pravi posao, da ih ne zanimaju ljudi koji ne cijene kokain, ili da je užasno teško pronaći nekoga tko je zainteresiran za kupnju legalnih proizvoda, naspram toga da su đubrad koja zaslužuje skončati u okršaju gangstera. Tko bi im normalan povjerovao?
Liz Jones, britanska islužena feministica trećeg vala s najvećim racionalizacijskim hrčkom na svijetu. Glasine kažu da njen krznati prijatelj teži više od jedne tone i pogonjen je nuklearnim reaktorom.
No nepoznavanje seksualnog tržišta i crvene pilule nije mana samo po sebi. To je samo nekakva mogućnost iskupljenja za loše stvari - iskrenost i odsustvo racionalizacijskog hrčka su olakotne okolnosti, no negiranje realnosti nije loše per se. Iskreno? Ako je žena kvalitetna po svim kriterijima koje sam do sada naveo, nije me briga vjeruje u teoriju šuplje Zemlje ili jednoroge u oblacima. Naravno, ne bi bilo loše da je kvalitetna, ne traži puno igre, i uz to nema baš nikakvog racionalizacijskog hrčka, no gdje bi se našla takva žena?
PRDIM (Previše dugačko i misaono) verzija::
Poredano po poštovanju prema vrsti žene:
1. Kvalitetna žena koja ne traži puno igre, bez obzira na hrčka (Status: obožavam) > sve
2. Nekvalitetna žena koja ne traži puno igre = Kvalitetna žena koja traži puno igre (Status: toleriram, blago kritiziram po potrebi, savjetujem, želim pomoći)
3. (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre ali je iskrena (Status: poštujem) > (Ne)Kvalitetna žena koja traži puno igre i ima racionalizacijskog hrčka (Status: prezirem, takvima nažalost nema pomoći).
Upravo kada pomislim da sam vidio najluđe što naša zemlja može ponuditi, opet se nađem ugodno iznenađen. I to od koga nego od Dalmacije, našeg dobrog, starog izvora političke, ali i seksualne bizarnosti. To je regija koja nam je već dala Marijanu Čvrljak (Šibenik) i Severinu (Split), te naravno kultnog tipa "Kako da ju nagovorin na lignju" (Dalmacija općenito). Ozbiljno, ljudi moji, pa koji je vama vrag?
(Naravno, to ne znači da su naši manje osunčani krajevi išta normalniji ili bolji, ali svakako su diskretniji pa privlače manje pozornosti. O tom potom*)
Iako bi ove rečenice mogle vjerno opisati gotovo svakog dalmatinskog “galeba”, ili pak Barneyja Stinsona, junaka poznate humoristične serije “Kako sam upoznao vašu majku”, koji ne preza od najočitijih laži kako bi osvojio djevojku, sve ovo zapravo se događa u “najluđem gradu na svitu”. Djevojke najozbiljnije optužuju 24-godišnjeg I. M. da ih na prijevaru pokušava zavesti, predstavljajući se lažnim imenima i tvrdeći da je vlasnik privatnog biznisa.
Lako je zamisliti ga kako, u maniri pravog “galeba”, vreba svoju žrtvu iz prikrajka u nekom noćnom klubu. U pozadini trešti Severinina “Mala je dala” ili pak Rozgina “Ja sam ti bila samo privjesak”, a on kreće u akciju noseći u ruci čašu najfinijeg piva. Uz nekoliko subdinarskih pošalica, eto ga namah u kaznenom djelu, možda na “zadnjem sjedištu moga auta”.
Hajdemo odmah riješiti jednu stvar: osim manjine ekstremnih sponzoruša, koje su samo malen korak daleko od prostitutki, žene u pravilu neće spavati s nekim samo zato što je sportaš ili vlasnik privatnog biznisa. Ako ne vjerujete, otiđite u bilo koji kafić, disko ili restoran i počnite razgovor na temu bogate tvrtke u vašem vlasništvu. Možda ćete dobiti koju podignutu obrvu ili početni interes, ali za sve drugo potrebna je itekakva igra.
Sponzoruše koštaju par tisuća eura. Za sve ostalo, tu je igra.
I dalje ste skeptični? Promotrite koliko (samo očitih) prilika za zeznuti nešto ima u jednom tipičnom zavođenju:
a) upad - glup ili klišeiziran upad
b) razgovor - neugodna tišina
c) izgradnja privlačnosti - ne zanima je vrsta privlačnosti koju nudiš (npr. ništa joj ne znači to što si poznati pjesnik)
d) izgradnja ugodnosti - previše si seksualizirao razgovor ili ispao creepy
e) eskalacija - nisi dovoljno vremena proveo na nižim razinama dodira pa je odbila poljubac
f) komunikacija - prerano / prekasno si poslao poruku, ili si nazvao, a ona je htjela SMS.
g) spoj - rekao si nešto glupo ili prekršio Ignissovo pravilo #5
h) poljubac - pitao si smiješ li je poljubiti ili je nisi poljubio na prvom spoju jer je poštuješ
i) nisi imao prikladnu logistiku za seks
itd. itd. itd.
Iako se povremeno poslože planeti i netko na sreću prođe sve korake bez da igdje uprska (kriteriji su sve viši svakoga dana), igra, bila ona urođena, naučena ili internalizirana, jedini je pouzdan način prolaska svih faza do seksa i svega poslije njega. A ovaj tip itekako ima igru. Ne vjerujete? Pročitajte njegovu izjavu:
Uspjeli smo doći i do fatalnog mladića koji je prvih par minuta razgovora bio uvjeren da ga netko zafrkava.
- Molim? Ma dajte. Ne mogu vjerovati, sigurno vas je netko od mojih prijatelja zamolio da zovete i glumite novinara. Ne? Stvarno ste ozbiljni? - dio je onoga što nam je u šoku rekao splitski Casanova. Tek kada se opustio, počeo se i šaliti na vlastiti račun. - Ma slobodno napišite da sam ja veliki zavodnik i da mi je Hrvatska postala premala, pa sada idem dalje, hahaha. Mislim da je sve to pokrenula neka ljubomorna bivša djevojka koja se sada ljuti što sam u sretnoj vezi. Nema veze, često sam bio u društvu tih cura koje nisu baš čiste u glavi. Mogu li ja sad njih tužiti za klevetu - pitao nas je I.
Igra prepoznata. Sjedi, 5.
- Rekao je da je sportaš, da ima vlastiti biznis i ja sam mu povjerovala. Bilo mi je sumnjivo što nema profil na Facebooku jer očito nešto krije, ali tada to nisam shvaćala ozbiljno. Tvrdio je da želi biti u ozbiljnoj vezi sa mnom. Tek sam poslije doznala da već ima djevojku i da ja nisam jedina kojoj je to učinio.
Jedna od djevojaka koje su pokrenule cijelu stvar je Šibenčanka Barbara koja kaže da je I. upoznala i činio joj se kao miran i pošten. Djevojke [također] tvrde da je kod njega neobično to što im je svima govorio da želi pravu, ozbiljnu vezu, a to je i pokazivao. Našu sugovornicu zavodnik je čak htio pozvati i u inozemstvo na proslavu Nove godine, pa se ona pita ima li u njegovu “zavođenju” i nekih drugih motiva. Barbara tvrdi da je za cijelu prevaru doznala sasvim slučajno i pita se koliko je još djevojaka tako nastradalo.
- Nisam mogla vjerovati jer je uvijek htio upoznavati moje prijatelje, bio je pristojan, ljubazan i pretvarao se da je idealan. Šokiralo me kada sam doznala da mu ni ime nije pravo. Mislim da je to bolestan čovjek - kaže ljutita Barbara koja je za prevaru doznala tako što je zavodnik - zaveo jednu od njezinih prijateljica.
Ma nemoj? Činio ti se 'miran i pošten'?
"Mislila sam da je miran i pošten" i "Pretvarao se da je idealan (aka "muškarac vukodlak")" su hrčkoliko opravdanje žena koje zbog vlastitog napuhanog ega imaju nezdravu i neprirodnu potrebu za muškom dominacijom. Dobar način za za obranu od kretena koji te žele samo za seks je ne inzistirati na jakim izrazima dominacije kao što su bogatstvo, visina, moć, opasnost, tetovaže, preselekcija i sl. (te, naravno, kretenskoj igri, konačnom surogatu svih navedenih stvari). Mirnoća i poštenje nemaju ništa s tim, a nema ni to zove li te na Novu godinu.
Najbolje rješenje je, naravno, uz prestanak potrage za ekstremnim izrazima dominacije, ne spavati sa svakim tko ti se svidi istog trena. Pretpostavljam da bi čuvati se za brak bilo nezamislivo u današnjem svijetu, ali makar trunku suzdržavanja? Molim vas? Igrači u potrazi za neobaveznim seksom i/ili haremom će rijetko biti voljni čekati mjesecima. Iako ovo samo po sebi nije neprobojna mjera, spojena s normalnim kriterijima privlačnosti postaje vrlo, vrlo efektivna, te gotovo da ženi jamči sretan ljubavni život. Da, stvar je toliko jednostavna. To što je ovaj korisni paragraf danas u potpunosti ignoriran u korist savjeta "samo slijedi svoje srce bla bla bla srać truć" dovoljno govori o tome kamo ide naše društvo.
Iako je teško biti do kraja ozbiljan kada je ova priča u pitanju, činjenica je da su djevojke itekako ljute na “galeba” jer se, s pravom, osjećaju iskorištenima. Sve je otišlo toliko daleko da ojađene djevojke razmišljaju o podizanju kaznene prijave protiv Casanove zbog lažnog predstavljanja. Kontaktirali smo i policiju gdje su nam u nevjerici, neslužbeno, objasnili da u ovakvoj situaciji nema elemenata kaznenog djela jer se kazneno djelo lažnog predstavljanja goni samo kada je riječ o poslovima sklopljenim na prevaru ili sličnim situacijama. Mladi Casanova, dakle, definitivno nije ni u kakvu zakonskom prekršaju jer “galebarenje” ili odvlačenje djevojaka na prevaru u krevet nije zabranjeno. No, ako djevojke smatraju da im je I. nanio psihičke boli, mogu ga tužiti privatnom tužbom i zahtijevati odštetu. Ako do toga stvarno dođe, bit će to prva tužba zbog ženskarenja u našoj zemlji.
Ne vjerujem da ovo ima šanse proći kod nas. Naše seksualno tržište ima puno problema, ali ipak nismo još Švedska. Čak i ako prođe, to bi moglo otvoriti prostor za tužbe protiv žena zbog varanja i podmeatanja kukavičjih jaja.
No, na kraju krajeva, i sam autor članka je lijepo napisao istinu:
Jer, čini se da stvarno imamo ozbiljnih problema u međuljudskim odnosima kada činjenica ima li netko tvrtku ili ne može biti bitna za izbor partnera.
Dodajte uz riječ "tvrtka" riječ "kretenska igra" i njene derivative, i imate hrvatsko seksualno tržište u jednoj rečenici.
Pa ipak, kako se po svojim stavovima o seksualnosti i muško-ženskim odnosima ne uklapam ni u jednu ni u drugu struju, ta objektivna platforma mi daje mogućnost uočavanja jedne važne nelogičnosti kod "kolega" ljevičara. Naime, socijalizam je vrlo zabrinut oko akumulacije pretjeranog bogatstva u rukama premalo ljudi.
Nije važno jesu li ti ljudi došli do svog bogatstva na pošten način ali svejedno, socijalizam prepoznaje, mnogo toga duguju svojoj okolini i ne mogu zadržati sve to samo za sebe ako imaju namjeru dati i sljedećoj generaciji jednake šanse. Stoga se socijalizam ravna po načelu "od svakoga po svojoj sposobnosti, svakome po svojoj potrebi". Lijevo orijentirani političari vole visoke porezne stope na bogataše, poreze na kapitalnu zaradu, poreze na nasljedstvo, i još puno mjera dizajniranih kako bi se spriječila progresivna koncentracija novca u bilo kojoj manjini društva i stvaranje trajno uspješnih ili neuspješnih dinastija (za koje, s druge strane, funkcionalni pogled smatra da su u nekoj mjeri nužne za napredak).
Još jednom molim da uočite sličnost: (1% kućanstava -> 40% novca) ~ (2.6% muškaraca -> 29% seksa), (25% kućanstava -> 87% novca) ~ (28% muškaraca -> 78% seksa). (naravno, oni koji dobivaju najviše novca nisu nužno oni koji dobivaju najviše seksa, iako korelacija postoji)
Jeste li već prestali buljiti u nevjerici? Čak i ako se uzme u obzir da su kod nas ekonomska i seksualna nejednakost trunku manje nego u SAD-u, situacija je i dalje alarmantna. Na svu sreću, ja imam rješenje:
Budući da je kvalitetan i redovan seks vitalan za emocionalno zdravlje ljudskih bića, utemeljit ćemo spomenuto ministarstvo (ili zavod, kako bismo bili dovoljno u duhu socijalizma) za seksualnost. Spomenuta ustanova će u svakom gradu ili gradiću imati svoje podružnice u kojima će zgodne, privlačne, mlade prostitutke(oba spola, ne naravno - ne budimo seksisti!) pružati besplatne ili pristupačne seksualne usluge svim zainteresiranim građanima.
Naravno, ovo bi trebalo i financirati. To bismo postigli uvođenjem posebnog poreza za seksualnu jednakost kako bismo mogli plaćati sve te prostitutke, a ako ne bi bilo dovoljno prostitutki ili dovoljno prostituki odgovarajućeg izgleda, donijeli bismo odredbu da glumice, estradne pjevačice, modeli i manekenke moraju također sudjelovati. Dobrovoljno, naravno, osim ako ne žele platiti kaznu ili ići u zatvor. Sasvim je razumno da treba riješiti gorući problem seksualne nejednakosti, te omogućiti pravedniju raspodjelu seksualnih dobara i onima koje priroda nije obdarila dovoljno da bi ih imali u trenutnom sustavu.
Ne moram ni napominjati da je ovakvo rješenje fantazija. Iz nekoga razloga, seksualni ultra-kapitalizam je jedini oblik nejednakosti koji socijalizam dopušta. Diskrimira se invalide? Oh ne! Nemamo odvojene zahode za trans-spolne pojedince? Izgradit ćemo ih! Djeca iz siromašnih obitelji pate jer nemaju za zubara? Dat ćemo im besplatno zdravstveno. Nejednakost prihoda muškaraca i žena? Moramo to hitno riješiti! Ali kada dođemo do toga s kime žene spavaju i kome daju svoju neizmjerno vrijednu mladost, plodnost i ljepotu, iako bi takav program bio konzistentan sa svim drugim oblicima socijalne politike, iznenada nastaje muk.
U osnovi, poput robota u sci-fi filmovima, feminizam je kao onaj odvojeni komadić koda ugrađen u samu srž socijalizma koji ima pravo u bilo kojem trenutku nadjačati njegove temeljne pretpostavke. Kao što su strojevi u Matrixu nekako uspjeli nadići ono Asimovljevo pravilo da neće nikada nanositi štetu ljudima, tako i feminizam isključuje i uključuje načela socijalizma kako i kada god mu odgovara. Stoga je i ideja o ministarstvu seksualnosti koje će ublažiti razorne razlike koje danas nastaju između seksualno uspješnih i neuspješnih samo puka fantazija, koja ne samo da nije na pameti niti jednog lijevog političara, već bi i odmah bila progonjena kao poticanje silovanja ili napad na ženska prava.
Naravno, ne treba se zanijeti i promatrati to kao neku zavjeru. Nije to nužno rezultat zlobe. Najveći dio onih koji bi mogli to napraviti jednostavno nema pojma o stvarnom svijetu i naslijepo ponavljaju neku varijantu klišea da "muški isto vrte cure" ili očajnički pokušava "pravedno raspodijeliti krivnju za trenutne probleme" (vidite?) umjesto da pogleda lako dostupne podatke o seksualnom tržištu.
Drugi dio možda nije čista zloba, ali svakako je tragičan jer znači da se neće ništa promijeniti sve do konačnog kolapsa. Naime, kada malo razmislite, tko najviše profitira od seksualne fontane feminizma? Pogodili ste, privlačni, alfa muškarci. Oni koji su već privlačni i uživaju u svim koristima koje im je donijeo trenutni sustav itekako imaju interes održati ga, odnosno nemaju nikakvog interesa za promjenama. Štoviše, žaliti se na trenutni sustav znači implicitno priznati da si seksualni gubitnik. Izuzev možda brige za opstanak civilizacije dok sjediš pored bazena i pijuckaš piće promatrajući atomsku gljivu, podrazumijeva se da su svi koji se žale na feminizam seksualno frustirani, ogorčeni Beta tipovi. Ona manjina koja je od feminizma profitirala nije blesava da ide rušiti sustav koji joj ide u korist, čak ni ako je sustav dugoročno neodrživ.
Kada bolje razmislimo, zašto bi iti jedan muškarac s dobrom igrom bio protiv feminizma? Taj pokret mu nije donio ništa osim koristi. Dobiva praktički neograničenu količinu neobaveznog seksa, plus mogućnost vezivanja ako ga ikada poželi, i sve to bez ikakvog ulaganja (žene su danas financijski neovisne i ne treba potrošiti ni kunu na seks). Ne, promjena nikada neće doći od strane Alfa tipova jer trenutno uživaju poput tajkuna u doba tranzicije. Neće doći ni od žena, budući da su ženski biološki obrasci seksualnog ponašanja (neograničena mogućnost izbora između progresivno više Alfa partnera) danas društveno važniji od potreba Beta muškaraca. Potrebe Beta muškaraca nemaju nikakvu težinu, zato što bi zadovoljavanje tih potreba ili ugrozilo bogatstvo koje trenutno uživaju Alfe, ili ugrozilo žensko pravo izbora.
To je jednostavna računica koja se aktivira kada god me netko optuži da sam ja protiv feminizma (tj. prava žena). Nisam uopće protiv prava žena, a i protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. Iako nisam ni blizu hedonističkog života nekih urođenih igrača, imam neograničenu mogućnost izbora i garantiran mi je životni stil ispunjen s više hedonizma nego što će većina muškaraca ikada iskusiti. No kako je moj mozak usmjeren u budućnost i stalo mu je do drugih ljudi više nego do samo zadovoljavanja donje glave, shvaćam da je ista ideologija koja omogućava trenutnu uživanciju učinila neizmjernu štetu drugim muškarcima, civilizaciji, i, na kraju krajeva, ženama.
*trgne se*"Vi socijalno neosjetljivi debili, zašto sjedite tu i čitate takve budalaštine? Marš natrag na proteste protiv tajkuna s Wall Streeta!"*pucketanje biča*"Idemo! Jeste li ljudi ili niste?"
Prekidamo redovan tok članaka radi izvanredne vijesti. U zimsku večer 22.12.2012., u jednom gradu u Argentini u otprilike u 22:50h, primijećen je hrčak svih hrčaka. Očevici tvrde da se gigantska zvijer pojavila niotkuda, rušeći zgrade i tjerajući lokalno stanovništvo u paničan bijeg.
Naš reporter na terenu istražuje uzroke ove neobične pojave - po prvim indikacijama, izgleda da je ovaj super-hrčak rezultat krvavog ljubavnog trokuta!
Edith Casas (22) bi se trebala danas vjenčati s Victorom Cingolanijem blizu zatvora gdje služi 13 godina zatvorske kazne za ubojstvo modela Johane Casas. Johana je upucana u gradu Pico Truncado u južnoj Argentini, 1800 km južno od prijestolnice Buenos Aires, nekoliko dana prije svog 20.-og rođendana tijekom listopada 2010. godine.
Cingolani, njen bivši dečko, osuđen je za ubojstvo ovog lipnja.
Edithina obitelj kaže da je ona kriva za "užasnu izdaju".
Kontroverzno vjenčanje će se dogoditi u Edithinom domu pred samo dvoje prijatelja kao svjedoka, no nekoliko naoružanih policajaca će bti prisutno pri Cingolanijevom sprovođenju u gradsku vijećnicu.
Majka blizankinja, Marcelina, tvrdi da njena preživjela kćer pati od psiholoških poremećaja, te da se boji da će Cingolani oduzeti i njen život. Dodala je: "Nema riječi kojima se može opisati grozota koju Edith čini."
Edith, Cingolanijeva djevojka već pet godina, inzistira da je njen budući muž žrtva nepravedne presude i podržava njegovu žalbu protiv presude za zločin.
"Victor nije nasilna osoba i ja nisam luda.
Nemamo nikakvih dvojbi o tome što činimo. Volimo se."
Drugi muškarac, Johanin dečko u trenutku njenog ubojstva, ići će na odvojeno suđenje zbog istog ubojstva sljedeće godine.
Marcos Diaz bio je na zabavi s Johanom nekoliko sati prije nego su je našli mrtvu.
Lucas Chacon, Cingolanijev branitelj, inzistirao je: "Pronađeni opušci cigareta pronađenih pored Johaninog tijela su pripadali Diazu i optužili su ga svi svjedoci.
Mogu razumjeti stav Johaninih roditelja. Ali Edith se ne udaje za ubojicu ili išta takvo. Udaje se za muškarca koji je osuđen u skandaloznom procesu. Mi samo tražimo pravdu."
Zar vas ovo anđeosko lice ne podsjeća na Paravinju? Drag.... errrrrr, Victor, s ubijenom Johanom
Ubojice natapaju ženske gaćice gdje god se kretali, jednako i prije i poslije svojih zločina. Ovo je tip koji je prasnuo dvije zgodne mlade blizanke (od čega barem jednu od njih u slatkoj, slatkoj, najslađoj dobi od 17 godina). Da budem iskren, da sam i ja učinio isto, vjerujem da bi i moje lice krasio taj zubati smiješak prepun orgazmičnog zadovoljstva.
(Također, uočite na slici asimetričan jezik tijela - i.e., ona se zaljubljeno naginje u njega, a njega boli neka stvar. Biološki zakoni koji u kombinaciji s trenutnim vanjskim okolnostima određuju tko je Alfa, a tko nije, možda nisu ugodni ali svejedno su savršeno ilustrirani u njegovoj potpunoj dominaciji nad situacijom i bezobraznom osmijehu. A za svakog ovakvog tipa, barem 5 dobroćudnih Beta tipova ostaje na suhome.)
Je li možda Edith nekakva rugoba koja nema nikakve druge opcije? Ne, iako nije model, nije ni ružna, a znajući Argentinu i proučavajući njeno lice, pretpostavljam da je i vitka, te je uz to i u najboljim godinama.
Rekao bih da nije ništa posebno, no nema dvojbe da bi mogla bez problema pronaći bilo kojeg solidnog muškarca otprilike svoje dobi. Kvragu, čak i stare, istrošene žene lošeg karaktera i s 250+ kg tjelesne mase bez problema nalaze muževe koji se pobožno brinu o njima. Edith drži sve karte u životu i ima potpunu slobodu pronaći dobrog, civiliziranog muškarca. Umjesto toga, ona je svoju mladost, ljepotu i vjernost odlučila pokloniti jednom vulgaris koljaču.
Nećemo ni spominjati još jednog hrčka slona u prostoriji - da, ako je Edith bila s njim već pet godina, a njena sestra Johana je bila s njim neodređeno vrijeme prije dvije godine, automatski slijedi da je on ili prevario Edith s njenom sestrom, ili da su oni nakratko prekinuli i pauzirali, a ona se opet zapalila za njega nakon što je njena sestra ubijena (hm hm hm, gdje sam ono vidio da tragedija iznenada ponovno rasplamsa simpatiju prema bivšoj ljubavi... oh da, u slučaju ujne Slađane). Naravno, bivši Beta-mužići mogu i oboljeti od raka ili ostati na ulici ako hoće, no nekim slučajem to kod njih jednostavno nije toliki afrodizijak. Sorry, Beta tipovi!
Osobno, ne mogu odlučiti koja je od tih varijanti luđa. Jedino što mogu smisliti u njenu obranu je to da postoji nekih 1% šanse da taj tip stvarno nije ubojica, ali zar bi to učinilo slučaj imalo manje hrčkolikim? Ugodna vam večer.
"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss
Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti!
A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:
Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.
Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...
A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije) +
B) žene su već biološki vrijedniji spol +
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti =
Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!
Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.
Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:
Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.
Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:
Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.
I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.
Uglavnom, teško da im ima pomoći.
Evo mog odgovora:
Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.
E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.
Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.
Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.
Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?
Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.
Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.
Koliko god ja volio podsjećati žene da imaju napuhane i potpuno nerazumne kriterije zbog kojih će doživjeti veliku količinu razočaranja u životu, moram priznati da alternativa nije u tome da ih se prisiljava na snižavanje kriterija. Zapravo, izbjegavanjem te prisile bismo mogli znatno umanjiti dio razaranja koje se trenutno odvija na seksualnom tržištu, a pogotovo u okviru institucije braka. Ovo vrijedi za oba spola jer je mehanizam jednak, ali pišem ga prvenstveno za žene zato što čine većinu slučajeva.
Prvi korak: nikada se ne udaj za mušarca u koga nisi zaljubljena do ušiju i koji ne ispunjava baš sve tvoje kriterije.
Ovo bi trebalo biti očito, ali koliko ste puta čuli ženu koja je potrošila svoju mladost na, kako Vuco kaže, "hahara šta snifa lipilo", kako traži nekoga tko je baš i ne uzbuđuje, ali za koga se može udati samo da skine i to s vrata? Znate onaj slučaj kada ona i nije baš previše zainteresirana za seks, prisiljava se na stvari, i cijelo vrijeme nalazi neke mane na njemu, ali svejedno ostaje s njim jer joj pašu pozornost i sigurnost koju on, veliki plišani medvjedić, pruža? Ne moram ni napominjati da ovo završava katastrofom. Nažalost, kako žene sve više vremena provode rasipajući svoje najbolje godine, učestalost ovog ishoda raste velikom brzinom.
Onaj tko predlaže bilo kome da snizi kriterije ili se "zadovolji s nekim" ih zapravo šalje u III. svjetski rat oboružane ovako:
Umjesto ovako:
E sad, pitate se, kako su onda funkcionirali svi oni ugovoreni brakovi u prošlosti? Tada je situacija bila značajno drukčija. Par nije morao biti zaljubljen do ušiju i savršen jedno za drugo jer su postojale mnoge druge okolnosti koje su ga držale zajedno: manjak drugih mogućnosti, društvena stigma i strah od sramote, prijatelji i obitelj koji bi ih o problemima savjetovali da porade na tome i izdrže, a ne da se odmah rastaju. Muška vrijednost i društveni položaj bili su već od početka značajno viši nego danas, što je hipergamičnoj ženskoj prirodi olakšavalo proces zaljubljivanja unatoč drugim nedostacima. Ukratko, bilo je prostora za nesavršenosti. Danas ga više nema.
Ako žena uistinu osjeća da joj je užasan teret biti supruga svom mužu koji ne odgovara njenim kriterijima (ili obrnuto), vrlo je rijetka ta snaga volje koja će to danas istrpjeti. S vremenom će instinktivno gađenje preuzeti i stvar će posrnuti, budući da biološki nagoni na kraju uvijek pobjeđuju. Krenuti će prema prvoj barijeri koja bi je trebala zaustaviti i vratiti na pravi put, ali pronaći će da je barijera u međuvremenu uklonjena. Tada će se cijela stvar raspasti s užasnim posljedicama za čije je stvaranje sustav dizajniran.
Naravno, to i dalje neće učiniti ishod pravednim, ali svakako će ga učiniti prirodnim. Dobivamo sasvim očekivan ishod. Ironično, koliko god žena poslije razvoda tvrdilo da ne zna kako se to dogodilo i da su bile sasvim sigurne da je on pravi, nije nimalo rijetko da su imale dvojbe o cijeloj stvari dok su spremale vjenčanje. Dvojbe koje su, nažalost, zadržale za sebe jer su upotrijebile "moraš sniziti kriterije" kao prikladnu racionalizaciju činjenice da će ih za nekoliko godina Beta mužić prestati uzbuđivati i onda će biti "prisiljene"uzeti mu djecu i pola imovine.
Prestanite govoriti ženama da snize kriterije. U današnjim uvjetima, s asimetričnim legalnim sustavom nabačenim na naša pleća, to je recept za katastrofu. Možda ćete čak i time spasiti ponekog dobroćudnog tipa od užasa koji bi inače iskusio.
No što je onda rješenje? Ako je sasvim normalno i očekivano da jednadžba izgleda ovako:
... što se onda može učiniti da bi izbjegli taj rezultat?
Odgovor je povezan s drugim velikim problemom današnjice, a to je da žene uistinu imaju previsoke kriterije. No rješenje nije prisiljavati ih da ih snize, jer je to samo kao bombardiranje kronične bolesti lijekovima; rješenje je pozabaviti se uzrokom zbog kojih takvi kriteriji nastaju, a o kojemu ću uskoro pisati.
Tijekom onih par lucidnih trenutaka koje žene danas ne provode u čvrstom stisku racionalizacijskog hrčka, iskreno ih zanima kako razni faktori utječu na njihovu privlačnost i budućnost u ljubavnom životu. Umjesto čitanja dlanova, u ovome postu ponuditi ću vam dvije priče koje će razgaliti vaša srca i baciti vas u / izvaditi vas iz depresiju/e, ovisno o vašem pogledu na svijet.
Pretpostavimo da imamo dvije gotovo identične žene, Mateu i Anu. Obje su u najvrijednijoj dobi od 20 godina, s najprivlačnijim mogućim tjelesnim proporcijama, dakle odnosom struka i kukova oko 0.7, i indeksom tjelesne mase oko 20 (recimo 163 cm, 53 kg). Obje imaju dečke s kojima su u sretnim vezama i s kojima redovito vode ljubav.
Ove dvije djevojke razlikuju se samo po dvije sitnice: Matea je blagoslovljena nevjerojatno kvalitetnim genima, otprilike na razini Monice Bellucci, zbog kojih gotovo da ignorira efekte starenja. Nažalost, Matea uz to ima i jednu negativnu naviku: svaki tjedan pojede po 1 dodatni sladoled, burek, ćevape, čokoladni frape, čips, coca-colu, pizzu, twix ili čokoladu, a koje ne kompenzira dodatnom potrošnjom tih 250-300 kalorija viška ili smanjenim unosom druge hrane iste kalorične vrijednosti. Tijekom jedne godine, ona konzumira cca 270 x 52 ~ 14 000 kalorija viška, što otprilike odgovara 2 kg dodane tjelesne mase u salu godišnje. Ana, s druge strane, nije imala toliko sreće s genima i suočava se sa zidom istom brzinom kada i prosječna žena, ali živi zdravo, bavi se sportom i pazi što jede.
Whooooosh... 5 godina kasnije
Matea se tijekom 5 godina udebljala 10 kilograma i sada ima BMI 23,5. Težina se prikrala poput lopova u noći i, što je isprva bilo idealno, pomalo je prešlo u obline koje je gotovo nemoguće ignorirati. Matea i dalje izgleda vrlo lijepo i njen dečko rado vodi ljubav s njom, iako mu ponekad kroz misli iz nekog neobjašnjivog razloga sune ona slika kada ju je prvi put vidio na plaži prije 5 godina, toliko savršena da se osjećao kao vladar svijeta kada ju je osvojio. Njen trbuščić je prestao biti savršeno ravan i dobio blago ali zamjetno zaobljenje, a njene ruke u nove su dobile sitne jastučiće koji se odbijaju učvrstiti kada se rastegne. Njena guza i grudi su i dalje čvrste, ne savršeno, ali to kompenziraju svojim povećanjem. Svejedno, to je samo sitnica. On joj kupuje zaručnički prsten jer ona to zaslužuje.
Ana je pazila na sebe i njeno tijelo je i dalje vrlo privlačno. Određena se čvrstina ugnijezdila na njenom licu, ne još u obliku bora, ali kao da se nešto na njoj neprimjetno skrutnulo. Njen dečko je i dalje obožava, iako se ne može ne prisjetiti povremeno njene svježine i gotovo tinejdžerske putenosti iz doba kada ju je prvi put upoznao. Njene oči su sada nekako trunku manje omamljujuće, na način koji ne može svjesno opisati. Svejedno, to je samo sitnica, iako je trenutno već manje privlačna od putene Mateje. On joj kupuje zaručnički prsten jer ona to zaslužuje.
Whooooosh... još 5 godina kasnije
Matea je u sada uočila da uistinu ima problem. Njena težina je sada 73 kg (BMI 27,5), i gdje su nekada bile nježne obline, doselile su se naslage. Njen trbuh vidljivo visi i mora ga ili strpati u ekstra široke gaćice, ili pustiti da viri preko pojasa. Niti jednu točku na njenim rukama osim samog ručnog zgloba nije moguće obuhvatiti jednom rukom. Njene grudi i guza su i dalje vrlo privlačne - i natprosječno velike! - ali pomalo su mlohave. Na njenim bedrima se neizbježno počeo pojavljivati celulit u svojim bijelim "trakicama", napasan poput štetočina u vrtu koje je nemoguće otjerati sprejanjem skupim preparatima. Njen je oblik prešao iz pješčanog sata u pravokutan, a gležnjevi su izgubili svoj oštri prijelaz i prešli u oblik "mosta". Više nije moguće vidjeti "trokut" između njenih bedara i stidnice.
Uočava da njen dečko - sada muž - više ne vodi ljubav s njom toliko često, te da svako malo nalazi izlike tipa "umoran sam". Gotovo kao da mu je to postala dužnost! Nekoliko puta joj je rekao da mu je "draže da ljulja nego žulja", ali nije zvučao previše uvjeren u to. Potajno se počinje pitati je li pogriješio s tim prstenom. Počinje uzimati slike na Facebooku pod kutom, te izbjegava slikanje u kupaćim kostimima ili pripijenoj odjeći, neugodno svjesna uvrede koju su kilogrami nanijeli njenoj privlačnosti. Muškarci joj više baš i ne upadaju osim ako im ne pokaže jako puno kože i izloži im se, no njeno lice i dalje izgleda prilično slatko, iako pomalo okruglasto. Nekoliko puta se upućuje na dijetu, ali nikako da skupi discipline: odgađa, popušta, posustaje, ide gore-dolje s kilogramima i nikako ne uspijeva promijeniti neugodan razvoj događaja. Ipak, prijateljice ju i dalje uvjeravaju da je predivna i ima super figuru, te da 'muškarci mrze mršavice.' Ako izađe vani s prijateljicama, ne doživljava baš puno upada, a od onih koji priđu, dio odmah spominje kako voli punije cure. Argh!
Ana, sa svojih 30 ljeta, i dalje je u dobroj formi, ali teret godina se počinje vidljivo očitovati na njoj. Mreškanje na čelu i oko očiju je sada već osvojilo dosta teritorija, a njena koža, iako radi na svom tijelu, izgubila je onaj prošli sjaj. Kada obuče visoke pete, nešto oko teksture njenih nogu je ne zadovoljava sve dok to ne pokrije hulahopkama. Njene grudi više nisu toliko čvrste, i često se okreće malo jačim grudnjacima kako bi im pomogla. No ukupno gledano, to su mali detalji.
Njen dečko - sada muž - je i dalje obrađuje gotovo svakog dana, redovit kao sat, ali ona primjećuje da je počeo gledati i druge cure, i seks više nije toliko živahan. Izgubile su se maratonske sesije seksa kroz noć. Znatno manje je zadovoljava jezikom, i često je stvar ostavlja s osjećajem rutine. Hvata je nekakva paranoja oko mlađih prijateljica njegove sestre ili rodice, iako je sigurna da se nema oko čega brinuti. Kada sama izađe u društvo, primjećuje da joj se oni najljepši, najviši i najsamopouzdaniji muškarci više ne udvaraju toliko i pomalo se zapita što joj je to smetalo u onim danima kada su svi zviždali za njom. Obraća se ženskom časopisu za savjet i dobiva odlučan odgovor da upravo ulazi u svoje najbolje godine, da žene stare poput vina, te da je sada na vrhuncu seksualnosti. Naravno, i dalje dobiva hrpu pozornosti od Beta svoje dobi, koje koriste kao orbitere ili ignorira.
Whooooosh... još 5 godina kasnije
Matea je sada teža od prosječnog muškarca u Hrvatskoj, s 83 kg i BMI-em 31. Njen trbuh je postao poput jastuka, te ga je nemoguće prikriti čak i vrlo labavom odjećom. Kada hoda, salo na njenim bedrima leluja poput balona. Njena koža, izuzev neizbježnog celulita u tom području, začuđujuće je napeta i glatka, a njeno lice je okruglasto i bez traga bora. Njena dob je sada i službeno ni 20, ni 30, ni 40, već samo "debela" - njene prirodne crte lica su postale zamućene pod jastučićima, a nesretna kombinacija oko njenog vrata stvorila joj je drugu bradu. Izgleda gotovo isto kao i sve druge osobe tog BMI-a. Više ne može dosegnuti svoja leđa kako treba i već se počinje naprezati kako bi se obrisala poslije nužde. Njene grudi su možda velike, ali pretegnute težinom i pritisnute uz bujajuću naslagu na torzu. Potkoljenice su također prešle iz definirane obline u čudan, stožasti oblik. Sa svim tim nanosima i valovima, postaje teško pronaći prikladnu odjeću i održavati higijenu kako treba. Postoji velika opasnost od neugodnih mirisa.
Njen muž više nimalo ne skriva da ga ona ne uzbuđuje i napadno dugo ostaje na poslu. Seksualni život im je mrtav - ako je on užasno napaljen i nije se potrošio pornografijom, moguće je da će nešto inicirati jednom u par mjeseci, pogotovo da mu ona pomogne oralno, ali pred ulazom u nabujale izbočine pred njenom vaginom, obuzima ga užasna mlohavost. Više joj nitko ne bi upao, ni Alfa ni Beta ni Omega. Na Facebooku i ostatku interneta joj se otvoreno upucavaju fetišisti koji spominju da vole "debeljuce", ali to je to.
Ana više ne može ignorirati znakove opasnosti i alarm koji je podsjeća da ima 35 godina. Iako se svojski trudi u teretani, njene grudi su omlohavile, a trbuh je prešao u opuštenije stanje, zategnut na vrhu i sa sitnom "vrećicom" pri dnu. Crte ispod vrata oglašavaju njen izlazak iz doba plodnosti, a njene usne su opuštene i više nisu tako pune kao nekada. Noge joj ponekad djeluju ispijeno, unatoč svojoj čvrstoći i ni gramu sala viška. Kada podigne ruke, koža ispod pazuha više nije glatka i zategnuta poput luka, već je također prekrivena "crticama". Koža na njenim šakama i prstima postaje hrapavija, s trunku izraženijim venama nego u mladosti. Svejedno, odjeća joj i dalje dobro pristaje, ima obline na pravim mjestima, i kada se dobro našminka, i dalje može zabljesnuti.
Njen muž se ne čini baš oduševljen promjenama, ali i dalje imaju redovit seksualan život, barem dva puta tjedno. Ponekad ostaje duže na poslu, ili se okreće za drugima, no očito je da mu je i dalje privlačna, iako znatno manje nego kada je bila mlada. Kada ide vani, više ne dobiva pozornost od onih tipova koji bi joj se svidjeli, no zato joj rado prilaze muškarci u kasnim 40-im, većinom razvedeni, te mladi nabildani tipovi u disku, koje zanima "starija cura". Ona to nalazi pomalo uvredljivim - zar misle da je ona tako bezvezna? Svi joj kažu da je zgodna, iako ponekad oprezno dodaju, "za svoje godine". Iz njenog izgleda je vidljivo da je barem u kasnim dvadesetim, iako bi bilo teško reći koliko ih je prošla.
Whooooosh... još 5 godina kasnije
Matea je eskalirala i sada je, s 93 kg i BMI-em 35, postala nepravilna masa sala koja ima ozbiljne probleme s hodanjem i higijenom. Više ne postoji čak ni trunka privlačnosti na njoj. Ljudi je podsmješljivo gledaju dok prolazi, dok se muškarci koje bi smatrala poželjnim osvrću i svojim prijateljima šapuću nešto. Njen trbuh je duljinom dosegao do polovice bedara i spojio se s njima. Njeno lice je potpuno neprepoznatljivo u odnosu na mladost, a koža je na više mjesta popustila pred gigantskom navalom i dobila stalne crvene crte, poznate kao strije i inače rezervirane samo za rapidno rastezanje kože u trudnoći.
Njen muž je otvoreno ignorira, te provodi cijele dane na poslu, iako sumnja da posjećuje neku drugu ženu. Nisu imali spolni odnos već nekoliko godina. Kada ide vani, apsolutno nitko joj ne upada, a bilo bi prilično umijeće pronaći muškarca koji bi spavao s njom čak i kada bi mu se ponudila na pladnju. Njena jedina potpora kada priča s prijateljicama je izjava da se "može biti zdrav s bilo kojom težinom", u suprotnosti s njenom liječnicom opće medicine koja je upozorava da je "klinički pretila i mora promijeniti životni stil".
Ana dočekuje 40. godinu pomalo uvenula. Prve sijede vlasi je pozdravljaju kada ide bojati kosu, i više nikoga ne može zavarati da je mlađa od 30 čak ni kada savršeno stavi šminku. Njeno lice je postalo šiljastije, s više istaknutim nosom i manje istaknutim jagodicama. Koža na rukama, ovaj put ne samo na šakama već i sve do ramena, ostaje glavni indikator gubitka vitalnosti. Njena guza je također popustila, unatoč vježbanju i biciklizmu, kao da želi reći "pusti me, umorna sam".
Svi mlađi od nje joj se obraćaju sa "vi" i "gospođo". Svejedno, osrednji muškarci u kasnim 40-im i stariji se i dalje zanimaju za nju, a i nitko mlađi i poželjniji, iako joj se ne bi baš sam od sebe udvarao, vjerojatno je ne bi odbio kada bi mu sama izašla u susret za nešto neobavezno. Njen muž je često umoran i ne da mu se više eksperimentirati s novim pozama, a za oralno nije čula već dugo vremena, ali svejedno održavaju intimnost barem pet puta mjesečno. Nije sigurna koliko je ugrožavaju njegove mlađe kolegice na poslu.
Whooooosh... još 5 godina kasnije
Matea je sada službeno teža od tovljene svinje lake kategorije. Ima 103 kg i BMI 38. Sve je gotovo. Nije važno brine li se za siročad, donira li UNICEF-u, piše li pjesme ili se bavi fotografijom, kao član društva postala je bezvrijedna. U ljudima na prvi pogled izaziva gađenje bez obzira na kontekst. Jedini seks koji će ikada više doživjeti je ako bude imala sreću nabasati na nekoga s patološkim fetišizmom za debljinu. Počinje doživljavati probleme s čišćenjem prostora između svojih guzova, i uskoro će se polje smeđeg pomalo početi taložiti po tom prostoru. Njen muž jednostavno više ne može izdržati biti u njenoj blizini i jednog dana je suočava s papirima za razvod.
Ana, sa svojih skoro pa jubilarnih 45 godina, više se ne može pretvarati da je išta više od cougara, i nema te odjeće na svijetu koja će sakriti činjenicu da je postala stara i potpuno izgubila vitalnost svoje nekada sjajne kože. Vježbanje isto više ne uspijeva zategnuti njeno tijelo, no to što je vitka ju i dalje stavlja u sam vrh ženske populacije svoje dobi, te čini poželjnom muškarcima u pedesetima. Nitko se više neće okrenuti za njom na ulici, ali neće joj se ni podsmjehivati. I dalje ima kvalitetne obline, iako je po njenom licu vidljivo u kojem je desetljeću. Njen muž više ne skriva okretanje za mlađima, ali ni nju ne zapostavlja, tako da i dalje ponekad imaju odnose. Također je dobro pripremljena za početak menopauze, te se vjerojatno neće napuhati u godinama koje slijede. Sve do ranih pedesetih i konačnog zalaza, ostati će samo sjena svoje mladosti, ali ipak jedna sasvim zadovoljajuća sjena. Što bi žena više mogla tražiti?
Post ukratko: debljina je ubojica erekcije.. Žena koju nagriza starenje neminovno tone u spiralu bez povratka, ali to se događa polagano, i uvijek zadržava određenu vrijednost za one muškarce s manje opcija. Žena koju nagriza debljina isprva doživljava sporije opadanje jer i dalje spada u spektar maksimalno poželjne žene, s minimalnim varijacijama u tome koliko koji muškarac preferira oblina, no poslije toga problemi rastu progresivno. Poslije određene točke, ona prestaje imati vidljivu dob, i zamjenjuje je konstantnim stanjem seksualne neprivlačnosti, osim za teške fetišiste.
Pouka za žene: Nemoj se ni udebljati ni ostariti, i možda baš tebi uspije zadržati vječnu ljubav poželjnog muškarca!*
Među nama je sve više biljojeda. I ne mislim na vegetarijance.
Možda sam čudan. Ali ne želim nikada imati ženu, djecu, pa čak ni curu. Jedva da želim seks. Puno su mi draži pornići, prostitutke i striptiz-klubovi. Sloboda da me boli k**ac za sve je predivna. Mogu jesti što god želim i baš me briga kako izgledam.
Imam 30 godina. I briga me za sve. Ateist sam - i jedine stvari oko kojih se brinem su moje knjige i moj burbon. Obožavam biti sam. Odbijam imati bilo koju ženu koja će me pokušavati zgrabiti za jaja i prisiliti da joj se prilagodim. Vidim toliko ljudi zarobljenih u jadnim beta vezama.
A kako sam sam, pretpostavljam da dobivam onoliko seksa koliko i većina oženjenih muškaraca - tj. ništa.
Je*eš sve to!
Malo poslije, gospodin je objasnio još nekoliko stvari:
Također - imam nekoliko problema s konceptom braka. Jedan od njih je 50% šanse za razvod. Koliko god ti bio selektivan u odabiru žene kojom ćeš se oženiti - sve je to ipak lutrija.
Drugi razlog je što nemam nikakve želje biti u blizini ijedne žene starije od 35, tako da me cijeli koncept braka ionako ne bi zadovoljio.
Vjerojatno sam nihilist. Ali to ne znači da sam nesretan.
Na mnogo načina, moj život sliči na "biljojede" Japana. Prihvaćam da zvuče malo gay, no ja volim posvećivati svoju energiju ludoj zabavi i učenju zanimljivih stvari. Unatoč glupom nazivu, linkat ću članak koji opisuje taj trend. Osobno - mislim da je pornografija glavni adut. Pornografija je učinila moje standarde toliko nevjerojatno visokima da me zanima samo najbolja pi**a. Razmazilo me i mogu se zainteresirati samo za više 8-ice, 9-ke i 10-ke. I ne mogu se prisiliti da naučim Igru jer mi je draže provoditi vrijeme čitajući. Svejedno, poštujem one koji jesu. Samo imam životni stil koji meni odgovara.
Btw, nema šanse da bih ikada bio nešto osim ateista. Čak i kada bih vjerovao u Boga, odbio bih slaviti ga. Čini mi se kao nekakav čudni problem ega očekivati da te netko štuje samo zato što si mu superioran. To bi bilo kao da ja imam psa i očekujem da mi se klanja jer sam ja "više biće" od njega. A ako se Bogu ne sviđa moj stav, onda ću se rado zamijeniti s njim i obećati mu da može raditi što god želi i štovati me koliko god malo želi. Nije me briga. Nikada nisam razumio teološke razloge zašto bismo trebali štovati Boga. Uglavnom, ništa od toga nije bitno jer (po mom mišljenju) ionako ne postoji.
Sorry za brbljanje. Samo sam htio šire objasniti kako poimam stvari. Ja sam idiot u puno drugih područja, pa je tako moguće da sam u krivu i ovdje. Zbog čega je to upravo tako zanimljiva tema za mene.
Pozz!
C.
Ovaj fenomen sam već nagovijestio u jednoj od svojih najranijih tema. Motivacija - bilo to kroz biološke ili kulturne faktore - je vječan, svepristuan i nepobjediv fenomen. Nema te stvari na svijetu (osim Franje Asiškog) koja se dugoročno može oduprijeti signalima iz okoline. Iako se oni ipak malo razlikuju u slučaju navedenog čovjeka i Japana, osnovni razlog je isti:
A) Sve teži pristup pravom (ne-virtualnom) seksu za većinu muškaraca. Ovo zvuči neobično - ne živimo li u vrlo promiskuitetnom dobu? - ali količina seksa nije isto što i distribucija. Kako troškovi (bilo mentalni bilo financijski) dolaska do seksa rastu, seks sve više pada analizu profitabilnosti.
B) Sve manja pouzdanost isplate iz ulaganja u seksualni život. Nestabilnost veza i brakova.
C) Mogućnost zadovoljavanja potreba na druge načine.Pornografija.
Za razliku od mnogih blogera, ja sam vrlo skeptičan o mogućnostima robotizacije, pogotovo robotizacije koja imitira sofisticirane ljudske funkcije poput razmišljanja ili seksa. Ne vjerujem u androide koji će zavladati izlozima Amsterdama. Ali u odsustvu robota, već imamo modernu, besplatnu internet pornografiju, koja predstavlja vjerojatno najsnažniji seksualni impuls u povijesti. Čak i da svi muškarci jednom budu imali svoje seksualne robote, opet ih neće moći vrtiti po dvadeset istodobno i mijenjati u tren oka, što je najjači poticaj od svih.
Neki bi mogli biti skeptični, ali kalkulacija je jednostavna:
U osnovi, ako čovjek prihvati - makar i pretjerujući u svom kiselom grožđu - da je ljubav (kao emocija) danas toliko nesigurna da bi mogla i ne postojati, ostaje mu samo još seksualno zadovoljstvo, koje lako može pronaći na druge načine. I - hop! - tako je rođen biljojed, predstavnik nove generacije koja egzistira na masturbaciji potpomognutoj tonama pornografije svih mogućih žanrova, te eventualno povremenim posjetima prostitutkama (ovo nije baš raširena opcija, kao što ilustrira nesretni George Sodini).
Znate što? Po mom mišljenju, biti biljojed najprirodnija je stvar na svijetu. Nikada se ne za**avaj s biološkim nagonima, jer je lako moguće da dođe do povratne reakcije. Ako previše otežaš ispunjavanje nagona na jedan način, a istodobno se pojavi drugi, dobivaš pakleni stroj kao u ovom slučaju.
Problem biljojeda pogotovo je izražen u Japanu, gdje se otprilike polovica mladih samaca identificiraju kao biljojedi. Nazvani su tako zbog svoje sklonosti prema mirnom, tihom, neambicioznom životu, u kojemu rijetko kupuju "velike" stvari poput stanova, auta, nakita ili luksuza, a draže im je trošiti na male odmore (u Japanu), kulturu i hobije. Iako bi od toga čovjek mogao pomisliti da je to produkt isključivo trajne ekonomske depresije koja davi Japan i stagnacije plaća, nije stvar samo u tome. [...] Kultura je drugi faktor: teoretizira se da je većina mlade generacije jednostavno mnogo lošija u komunikaciji, čitanju jezika tijela, i nošenju sa stresnim društvenim situacijama.
Kada se to spoji s povećanom ženskom potrebom za igrom, rezultat je porazan. No teško je reći da je baš to problem u Japanu - po svim izvještajima, japanske žene su ostale vrlo ženstvene i lijepe, vjerojatno su počele zahtijevati više igre (ali ne pretjerano), a njihove stope vanbračnih trudnoća i stope pretilosti su zanemarivo malene. Ukratko, iako se i mi krećemo prema Japanu iz nekih sasvim naših razloga, Japan je misterija, čije je objašnjenje vjerojatno vrlo različito od našeg, a njegova apatija je jednostavno unikatna.
Biljojede ne treba miješati s hikkikomorijima, drugim raširenim ali ne epidemičnim japanskim fenomenom, mladim ljudima koji se zabijaju u svoje sobe i ne izlaze godinama. Hikkkikomoriji su po definiciji i biljojedi, ali nisu svi biljojedi hikkikomoriji. Biljojedi imaju svoje živote, ponekad vrlo aktivne, samo ih ne zanima ljubav. Rade i zarađuju gdje mogu, samo ne žele trošiti na kapitalne predmete jer nemaju koga impresionirati. I nije stvar samo u tome da su oni 100%-ni obvezofobi: biljojedi jednostavno nemaju gotovo nikakvu želju za seksom. A što je dulje utažavaju na druge načine, to postaje manje vjerojatno da će se ikada vratiti u normalu, kao što je C. opisao u gornjem primjeru.
Yoto Hosho, 22-godišnji bivši student koji smatra sebe i većinu svojih prijatelja biljojedima, vjeruje da termin opisuje veliku i raznoliku grupu muškaraca koji nemaju nikakve ambicije da ispune tradicionalna društvena očekivanja u svojim odnosima sa ženama, poslom, ili bilo čime na svijetu. "Nije nas briga što ljudi misle o tome kako živimo," kaže on.
Mnogi Hoshovi prijatelji provode toliko vremena igrajući kompjuterske igre da im je draže društvo cyber-žena nego prava stvar. A Internet je, kaže on, pomogao povezati sve ljude alternativnih životnih stilova i učinio ih prihvatljivima. Hosho vjeruje da su se linije između žena i muškaraca zamutile. Ističe popularnost "dječačke ljubavi", žanra manga stripova i romana pisanih za žene o romansama između muškaraca, a koji je izrodio svoj vlastiti slijed videa, igara, magazina, te kafića gdje se žene maskiraju u muškarce.
Profesorica Fukusawa priznaje da, iako bi neki biljojedi mogli biti gay, većina nije. Nisu ni metroseksualci. Jednostavno, njihovo ponašanje reflektira odbijanje i tradicionalne Japanske definicije muškosti, i onoga što naziva zapadnom "komercijalizacijom" veza, u kojima muškarci moraju biti macho i kupovati stvari kojima će zadobiti žensku naklonost (kada bi samo znala da dobra igra omogućava puno seksa bez da joj ikada išta kupiš, ali dobro, op.prev.). Neki zapadni koncepti, poput večere ili zabave kojoj prisustvuje par ili parovi, nikada nisu pristajali u Japansku kulturu, kaže. Drugi se jednostavno nisu mogli prevesti - izraz "dame prve", na primjer, se u Japanu izgovara engleski jer ne postoji ekvivalentna fraza. "Tijekom Japanskog ekonomskog balona, Japanci su živjeli istodobno i po zapadnim i po japanskim standardima", nastavlja Fukusawa. "Taj trend je doživio svoj kraj."
Slične se promjene s vremenom mogu očekivati i kod nas. Kako odnosi sa ženama i ljubavni i seksualni uspjeh postaju sve teži prosječnom muškarcu, sve veći broj njih će zaključiti da im se, iako imaju igru kao opciju, to jednostavno više ne isplati. Pri tome se može očekivati i njihova smanjena participacija u ostalim dijelovima života, uzevši u obzir da su obitelj, ljubav i seks jedne od glavnih muških motivacija za rad. Dio će prigrliti igru (i pri tome vjerojatno neće imati toliko obzira kao ja). A onaj dio koji je već prirodno imao izvrsnu igru će, kao i uvijek, biti vrlo uspješan.
Evo sažetka The Social Pathologista: "Učiniti žene mekšima će možda vratiti dio njihove ženstvenosti, ali ni na koji način ne garantira muškost muškaraca. Uzeti njena prava ne znači da će muškarac automatski steći alfa kvalitete."
Čini mi se da je društveni patolog u pravu kad naglašava paralelu između općeg stupnja ženstvenosti s jedne i muževnosti s druge strane, te američkih žena koje kukaju da nema više dobrih frajera i američkih muškaraca koji se žale da nema kvalitetnih žena u SAD-u. Jesu li možda obje strane zbog svoje površnosti osuđene na ono što zaslužuju? Čini mi se da je muškosfera (androsfera? lijep grecizam) stroga prema ženama, ali ne osuđuje isto ponašanje kod muškaraca.
Većina ljudi koje poznajem, a koji su single, nemaju partnera zbog svojih previsokih kriterija. Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša. Nije li to muški ekvivalent žene koja je odbačena od Alfe? Također mi se ne čini da prosječni Beta jako osuđuje drolje ako su dovoljno lijepe, ups, seksi (v. Severina), kao što se možeš izvući s bilo čim ako si dovoljno Alfa (v. već spomenuti Clinton, Schwarzenegger i sl.). Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice?
Od ovoga mi je pala na pamet jedna zgodna iako, priznajem unaprijed, potpuno neznanstvena i nedokaziva teorija.
Svi znamo da su drolje u pravilu neprivlačne Alfa muškarcima za išta osim neobaveznog seksualnog pražnjenja. To je zato što one ono najvrijednije što imaju (a nije nikakva sramota to priznati) koriste tako rasipno - ne nužno bez kriterija (često su vrlo, vrlo izbirljive), ali svakako rasipno. Ako je ona u određenom vremenu prikupila neproporcionalno puno partnera, to će je neminovno devaluirati u svim budućim vezama i umanjiti njenu sposobnost dobivanja obvezivanja i romanse od budućih (kvalitetnih i poželjnih) muškaraca. Ukratko, trpi posljedice svog promiskuiteta (čast iznimkama). Ništa novo.
Ali... što ako su Beta muškarci neprivlačni zato što su promiskuitetni sa svojom pozornošću? Iako ne toliko snažna kao ženska sposobnost davanja ili uskraćivanja seksa, muška sposobnost davanja ili uskraćivanja pozornosti, vezivanja i dugoročne brige (koja je nužna za serijsku monogamiju, omiljeni oblik seksualnosti za žene) također ima određenu težinu.
A Beta muškarci... ah, znamo kakvo je stanje. Takav muškarac ima barem dvije od sljedećih osobina:
- izražava puno više nježnosti prema ženi nego ona prema njemu
- smatra da su ljubav i seks nešto što se "jednostavno događa" i prepušten je sudbini
- ne razumije pravi značaj pojma "dečko"
- želi "ići polako", "biti prvo prijatelj", "pustiti da stvari idu svojim tokom" i "paziti da je ne povrijedi" samo zato što je ona žena.
- sklon bijelom vitezovanju, nasilju zbog obrane žena koje ne poznaje
- redoviti Jednoitis
No to je sve već desetak puta rečeno na ovom blogu. Ono što još nije rečeno je to da Beta ima goruću potrebu darovati ženi svu svoju pozornost i osjećaje čim mu ona pruži i najmanju mrvicu, ili čak kada mu ne pruži apsolutno ništa. Moguće je da se ženama ta vrsta emocionalnog promiskuiteta (naspram seksualnog promiskuiteta, koji je zapravo plus) instinktivno gadi na jednak način kao i muškarcima seksualni promiskuitet (iako su ga Beta tipovi bez opcija skloni odracionalizirati u oksimoron "privlačna, iskusna i emancipirana žena").
E sad, što se tiče ostatka pitanja Samohrane majke: Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice?[...Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša....]
Ne ulazeći u to što se smatra savršenim, dakako da se, ako je to slučaj, može reći da tu imaju previsoke kriterije. No što je s time da polažu skoro ništa na karakter? To je uistinu problem koji je po Bete poguban i često, slažem se, samo-izazvan. Ipak, voljan sam Betama pružiti veće razumijevanje iz sljedećih razloga:
1. Ogromna većina muškaraca ne bira između žena, već uzima ponuđeno.Ekstremno je rijetka situacija za muškarca da funkcionira na ženski način, razmišljajući "Ok, Ivana, Matea i Anita su sve vjerojatno zainteresirane za mene, ali nisam siguran koja mi se najviše sviđa. Ivana igra odbojku i ima predivno tijelo, ali Matea je malo debeljuškasta ali je mlađa i pametnija, a Anita je prosječna ali dobro kuha, senzualna je i brine se za mene... hm hm hm, koju odabrati. Stvarno ne znam.... ah je*eš to, ipak mi je tijelo najvažnije."
Ne, ozbiljno, ovo se jednostavno ne događa. Osim ako nisi vrlo Alfa ili Beta blagoslovljen ekstremno dobrim izgledom i visinom, ili oboje. Većina muškaraca se jednostavno udvara curama kako se povremeno pojavljuju prilike, i koja ih odabere, to je njihov život. Naravno, može se reći da trebaju biti pažljivi oko toga u što se upuštaju s kojom ženom, no tu dolazi problem...
2. Beta muškarci ne znaju da smiju mijenjati mišljenje, prekidati započete veze i raditi što hoće. Beta muškarci imaju užasan mentalitet koji nazivam "Beta Nostradamus", koji je dijelom stvoren nesigurnošću, a dijelom debilnim savjetima bijelih vitezova na internetu. Ako upoznaju ženu, nešto počne, i zatim vide da ona nije baš ono što su željeli, nema šanse da će prekinuti i izvući se na vrijeme (ili tretirati stvar kao prijateljstvo s povlasticama), već nastavljaju putem samouništenja. To bi, naime, bilo "neodgovorno", ili barem tako vjeruju, ne znajući da su ogromne šanse da je ona prije toga isto napravila desecima drugih.
Štoviše, Betama nikada ne pada na pamet da bi moglo biti drukčije iz jednostavnog razloga: sve do nedavno nije postojao sistemski rizik koji postoji danas. Da, možda je žena mogla biti nezadovoljna, ali bilo je skoro nemoguće da se razvede od tebe zbog bilo čega manjeg od prijevare ili nasilja. Isto tako nije bilo šanse da ti uzme imovinu ili djecu i otjera te u robovlasnički odnos do kraja života. Ovo su sve novi fenomeni, o kojima se zapravo i ne priča previše osim na ovom blogu i još šapatom u par izoliranih kutaka.
Jednostavnije rečeno, ne postoji kultura koja bi sustavno upozorila Beta muškarce na ozbiljne rizike koji sa sobom nose nedostaci u ženinoj osobnosti. Naravno, to nije izlika za ne-učenje na greškama.
"Kada svjedoči visokom statusu i utjeacaju bogatog muškarca, promatrač zaboravlja Beta srce koje kuca ispod njega..." - Herman Melville, Moby Dick, parafrazirano
Koja ironija da pišem o generalima baš na dan kada su oslobođeni generali Gotovina i Markač, eh? Iskreno se nadam da neću nikada o njima morati pisati ovo što pišem o američkim generalima.
Isprva sam bio sklon vjerovanju da je slučaj Davida Petraeusa jednostavna stvar, u kojoj visoko-rangirani i bogati Alfa ima ljubavnicu i suočava se s bijesom društva (ala Tiger Woods, Bill Clinton) koje se osjeća ugroženo normalnom muškom seksualnošću. No kada se zagrebe malo ispod površine, otkriva se da je cijela stvar mnogo kompleksnija. Dapače, da je samo imao ljubavnicu, ne vjerujem da bi ga to dokusurilo kao što jest, ali ovdje ispada da se ne radi samo o tome. Umjesto toga, imamo gigantsko klupko zavjere koje predivno ocrtava moderno seksualno tržište i njegovu degradaciju.
Napomena:tekst je temeljen na izvještajima dnevnih novina. Činjenice se mogu velikom brzinom promijeniti kako biva otkriveno sve više detalja.
09. studenog 2012., američki general i direktor CIA, David Petraeus (60), dao je ostavku zbog skandala. Glavni razlog je njegova afera s njegovom pomoćnicom i biografinjom, Paulom Broadwell (39) koja je izašla na vidjelo na više strana istodobno. Kako bi priča bila razumljivija, pojasnit ću od početka.
Negdje tijekom 2006., general David Petraeus upoznao je Paulu Broadwell prilikom držanja prigodnog govora na Harvardu. Paula je tamo bila student diplomskog studija, slijedeći desetak godina karijere u rezervi vojske SAD-a i raznim anti-terorističkim službama. Ostao je u kontaktu s njom nakon što su kratko popričali o znanstvenim interesima.
David Petraeus je tada bio preko 30 godina u braku sa svojom suprugom Holly Petraeus (djev. Knowlton), čiji je otac bio jedan od upravitelja prestižne vojne akademije West Point. Imali su dvoje već odrasle djece. Paula je također bila u braku sa Scottom Broadwellom, liječnikom s kojim je dobila prvog sina.
David Petraeus i njegova supruga; Paula Broadwell i njen suprug
Dvije godine poslije, Paula je magistrirala i upisala post-diplomski studij, s temom doktorske disertacije o vojnom vodstvu, s primjerom Davida Petraeusa. Negdje u to doba je rodila i drugog sina. Ne zna se točno kada je sve počelo, ali negdje dok je pisala njegovu biografiju, "All In: The Education of David Petraeus" (Uloženo sve: Edukacija Generala Davida Petraeusa), prešli su iz komunikacije e-mailom u osobne sastanke i tako je rođena njihova veza. 2010. je provela godinu dana s njim u Afganistanu (ostavljajući svog muža da se sam brine o njihovoj djeci), te su se nalazili sve češće, uključujući i u prostorijama CIA-e nakon što je on postavljen za direktora. Paula se malo pomalo počela zbližavati s Petraeusom do te mjere da su njegovi podređeni u CIA postali zabrinuti zbog količine vremena koje je provodila s njim. Mnogi su komentirali da je očito da ona želi "zabosti pandže" u njega. Ipak, sve je još uvijek bilo tajno.
Dok su ona i David varali svoje supružnike, Paula je polako postajala zabrinuta. U bazi gdje su se ponekad družili, tijekom 2011. je sve češće viđala i drugu ženu, Jill Kelley, kako se ponekad druži s Petraeusom, te se uplašila da joj ga Jill želi oteti. Jill je bila imućna "društvena osobnost" slična Paris Hilton, koja se družila s većinom visoko-rangiranih oficira. Ono što Paula nije znala, nažalost, bilo je to da je Jill ljubavnica drugog generala, Johna Allena, tako da se brinula bez razloga. Svejedno, to je nije spriječilo u slanju prijetećih mailova s privatne Gmail adrese svog ljubavnika, Davida Petraeusa:
"Diraš Davida pod stolom, znam to... a zna li tvoj muž?"
"Paradiraš po bazi ... [...]... daj se upristoji malo."
"Kloni se mog tipa! Ovo je posljednje upozorenje!"
Zaustavimo se ovdje na trenutak kako bismo razmotrili ovog izvanrednog hrčka. Ova situacija savršeno simbolizira ono na što se misli na urođenost fenomena racionalizacijskog hrčka kod ženskog roda. Žena može biti vrhunski stručnjak, sportaš, uglednik, književnik ili tko zna što, ali i dalje biti podložna potpunom gubitku razuma kada se aktiviraju njeni biološki instinkti za hipergamičnu borbu za Alfa partnera. Tako se i kod Broadwell, visoko-pozicionirane vojnikinje i stručnjakinje za anti-terorizam, jednostavno prebacila sklopka, i iznenada nije znala kako se nositi s drugom ženom osim tako da je ljuto obavijesti da "prestane paradirati po bazi."
Jill Kelley je prijetnje shvatila ozbiljno i obratila se svom prijatelju, koji je radio u FBI-u. Rekla mu je da je ne zanima tko je ta osoba koja joj to šalje, samo da mailovi prestanu. FBI se pozabavio stvari, ali ipak vrlo površno, te je isprva odgovorio Jill da se "ne radi o kriminalnom slučaju". Ipak, zbog njenih veza u FBI-u, slučaju je posvećeno više pozornosti nego inače i praćenje korisničkog računa je nastavljeno. Zanimljivo je i da su oba generala već sasvim slučajno došla u dodir - na nagovor Jill Kelley, obojica su su se pojavili kao prijatelji suda u slučaju razvoda i dodjele skrbništva nad djecom Jilline sestre blizanke, Natalie Khawam, kako bi jamčili za njeno poštenje. Također je zanimljiva i činjenica da su Natalie i Jill u velikim dugovima, svaka po nekoliko milijuna $, te da je Natalie podnijela nekoliko lažnih prijava za obiteljsko nasilje.
Još jedna pauza. Ne znam u kojim se okolnostima Natalie razvela, ali to što je dužna nekoliko milijuna $ (unatoč tome što potječe iz imućne obitelji) i što je dokazano da je podnosila lažne prijave policiji govori jako puno o njenoj sposobnosti da bude dobra majka. I što rade dvojica generala, dvojica sjajnih uzora nacije? Bezočno se upuštaju u bijelo vitezovanje za nju, pojavljujući se pred sudom da bi svjedočili o nečemu o čemu nemaju pojma, samo zato što je ona žena. Mogu još razumjeti Allana, čija je ona bila ljubavnica pa je barem dobivao nešto za uzvrat svog podržavanja nepravde, ali Petraeusa? Zašto, čovječe, zašto?
Negdje krajem 2011., malo nakon što je Petraeus postao direktor CIA-e,, veza između Broadwell i Petraeusa je pukla. Ne zna se zašto, ali Petraeus (ili bih mogao reći Betraeus? ) je nastavio trčati za njom, kako Daily Telegraph navodi, "šaljući joj tisuće mailova tijekom prve polovice 2012." Postoji i druga varijanta događaja: da je veza završila tek polovicom 2012., a nakon što je završila je Petraeus saznao da je Broadwell u posljednjim mjesecima slala prijeteće mailove s njegovog računa. Ovdje se mora priznati da je situacija previše mutna za donošenje zaključaka, ali ako pretpostavimo da je istina, vrlo je dobra za ilustraciju dualnosti pojmova Alfa i Beta:
Ovo je savršen primjer kako su novac i slava od ogromne pomoći u bivanju Alfom, ali Alfom te oni ne čine. Petraeus je Alfa, da, bogat, utjecajan, slavan, u dobroj formi, i u dobi od 60 godina je spavao sa ženom od 39 godina (istina, malkicu konjolikom, ali u izvrsnoj formi i savršenog tijela), čime se ne može pohvaliti puno 60-godišnjaka. Totalno Alfa. Ali to je sve zbog njegovog položaja. Njegov mentalitet je bolno Beta, kao što je vidljivo i iz bijelog vitezovanja i iz njegovog moljakanja nakon što je veza završila. Kada bi mi čitatelj napisao da je poslije prekida učinio isto što i on, rekao bih mu da za njega nema nikakve nade i da se mora srediti.
U osnovi, on je situacijski Alfa, kao što bi bio i bilo koji klošar s ulice da ga staviš na tu poziciju s tim gigantskim statusom i novcem. No ispod toga kuca Beta srce, koje dopušta da ga vuče za nos bezvezna žena koja ne bi ni bila na radaru većine igrača. Ako mene pitate, pomalo je depresivno da jedan od 5 najmoćnijih ljudi na svijetu dobiva manje seksa i pri tome ima više komplikacija nego bilo koji vulgaris igrač koji tjedan dana visi po klubovima dok mu se ne posreći s nekom zgodnom studenticom. Istina, nije da ga ne razumijem: evo direktne usporedbe onoga što ga je čekalo u uredima CIA-e i doma:
(Na slici, supruga Holly. Zaokružena: ljubavnica Paula)
U usporedbi s djevojkom s kojom se vjenčao 38 godina prije:
On zapravo uopće ne izgleda toliko drukčije u odnosu na skoro 40 godina prije. Ona, s druge strane...
Rekli bismo "starenje", ali tu postoje i dvije druge stvari: a) totalna zapuštenost, i b) debljina. A ovo je još slika u najvećoj mogućoj javnosti, dakle s maksimalnim sređivanjem (ouch). Nije da opravdavam Petraeusa, jer to što je žena ostarila nije razlog za prijevaru, ali... mogu ga razumjeti. Za njega bi se moglo reći da je jadnik, a za nju ipak da je svog jadnika ostavila nezaštićenog pred grabežljivicom.
Ipak, striktno govoreći, nije to trebao napraviti, a pogotovo ne na tako dugotrajan i javan način. Ako išta, mogao je otići kod prostitutke i poštedjeti se poniženja. Barem je nekada to bio modus operandi moćnih i bogatih muškaraca: imaj ljubavnice ili posjećuj "dame", ali budi diskretan, nikada im ne davaj ikakvu nadu da ćeš zbog njih napustiti ženu, i nikada se ne vezuj za njih. Istina, to je kiselo grožđe za varanje, ali eto. Svejedno, iako ona nije ispunjavala kriterije izgleda, nije to trebao napraviti. I o ovome isto nema informacija, ali sudeći po njenoj karijeri, Holly se bavila pomoći veteranima, pogotovo onima s obiteljskim problemima. Nema nikakvih indikacija da je bila na Alfa vrtuljku prije udaje ili da je bila loša supruga. Nema opravdanja ni da jest, ali svejedno.
S tim rečenim, ne znam koliko bi nas moglo odoljeti iskušenju da smo a) toliko nezadovoljni izgledom partnerice i b) svakodnevno se na nas (zbog naše slave ili položaja) baca svježe 20+ godina mlađe meso. To je razlog zašto je za ženu ne biti s Alfom već pola bitke u obrani od varanja, iako ona naravno nije znala da će on postati Alfa (pozicijom ako ne karakterom) kada se udavala za njega, i vrijedili su neki drugi standardi i očekivanja, tako da...
Dodajmo još ovo: ako je Petraeus u duši Beta, svakako je primjer koliko se jedan Beta može promijeniti - iz neuglednog, nepoželjnog (iako ne toliko u to doba) kadeta u vrhunskog atletičara, vojnika i vođu - i da Alfu - jer je vrlo malo takvih toliko poželjnih ženama u toj dobi da se bacaju na njih. Jedino je šteta što je njegov mentalitet ostao isti, ali vjerojatno kao general nije imao dovoljno iskustva sa ženama da bi imao potrebu naučiti igru. Zamislite samo da je uz to sredio i psihološki dio - kamo bi još sve dospio? Dwight Eisenhower #2? Nikad se ne zna. Ovako je hibridni Alfa - što je i dalje bolje od većine, ali šteta potencijala.
Vratimo se e-mailovima. U to doba su istražitelji FBI-a već počeli pratiti tu adresu zbog spomenutih prijetnji, tako da im to nije promaklo, te su ubrzo prokopali dublje i pronašli masu mailova iz doba dok su Broadwell i Petraeus još bili skupa, uključujući i one sočne koji govore o "je*anju pod radnim stolom." Svejedno, iako su se već počeli brinuti o proboju nacionalne sigurnosti, nisu to tretirali kao kriminal, jer prijevara to sigurno nije. Tek je poslije, kada su iz nekog maila lažno posumnjali na korupciju (ispalo je da nema veze s tim), pokrenuta akcija i mašinerija pritisnula Petraeusa da podnese ostavku. Ironično, možda su i bili u pravu: na računalu Paule Broadwell pronađena je oveća količina povjerljivih dokumenata CIA-e kojima nije smjela imati pristup. Ipak, nisu podnesene nikakve prijave protiv njih.
Nabrojat ću još jednom sve vrijedne detalje iz mozaika igre koje sadržava ovaj mali skandal:
Spoznaja da najvažniju vojnu i špijunsku silu* na svijetu vode debili** koji bi izgubili glavu*** zbog prve bezvezne žene koja im se ponudi (i obrnuto). * = stvarno mislite da bi ovakvi ljudi uspjeli organizirati 9/11?
** = još ne mogu vjerovati da je direktor CIA-e koristio Gmail account. Da, GMAIL!
*** = da, da je samo prasnuo i otišao, sve bi bilo u redu
Neke se stvari ne mogu kupiti. Za sve ostalo, tu je Igra.
"Ne duguješ tradicionalno vjenčanje niti jednoj ženi koja ti ne može dati tradicionalni medeni mjesec."
- Solomon II
Već dugo sam htio napisati post o ovoj temi. Onda sam naletio na izvrstan članak na blogu Solomon Reborn, koji sam htio citirati jer je izvrsno opisao esenciju problema, no blog je izbrisan bez traga. Stoga sam odlučio jednostavno ga prevesti, dodati još neke detalje i sve to adaptirati u posve novu priču.
Svakoga dana počinitelj sam društvenog zločina. Imam tu drskost biti mladi samac sa svojim stanom, stabilnim primanjima, privlačnom osobnošću i drugim poželjnim karakteristikama. Zločin koji činim je to što sam u vezi s istom privlačnom, 29-godišnjom ženom dulje od pola godine, a bez da sam pokazao ikakve znakove da sam spreman na "sljedeći korak". Odmah sam bio upozoren na tu činjenicu, prvo od strane feminističke policije koja je ukazala na navedeno iskorištavanje, a zatim i od strane nje same.
E sad, ne bi me posebno uznemirio ovaj scenarij da je postavljen malo drugačije. Recimo, da je moja cura samo "htjela" da napravim sljedeći korak, to bi bila druga stvar. I dalje bih bio skeptičan (kao što i mora biti svaki normalan muškarac u današnje doba), ali u potpunosti bih razumio.
Umjesto toga, ona i njena svita inzistirale su da je ona to "zasluživala", odnosno da sam joj to dugovao zbog hrpe razloga, a većina kojih je uključivala to što je žena i što je ona najbolja stvar na svijetu koja mi je podarila čast svog društva. Naravno, mnogi drugi muškarci su već uživali u njenom društvu u zamjenu za samo nekoliko koktela, ali nedavno je cijena podignuta kako bi se kompenziralo za kucanje biološkog sata.
Nažalost, "zasluživanje" je dvosjekli mač.
Svi znamo na čemu se temelji vjenčanje, izum agrikulturnog doba od prvih civilizacija koji je opstao sve do danas. Osnovano je zato što muškarac "zaslužuje" nastaviti svoju lozu. Kako bi muškarac osigurao da je dijete koje podiže i koje naslijeđuje zemlju uistinu njegovo, žena mu nudi čistu, neupotrijebljenu maternicu samo za njega, do kraja života. U zamjenu za njen doprinos, on joj osigurava da neće umrijeti od gladi i da je neće jedne noći odnijeti gladni vukovi.
Zastarjelo, zar ne? Slažem se. S dolaskom pilule, kondoma, DNA testiranja i sličnih ugodnosti, muškarac može biti prilično siguran da je otac čak i ako je njegova žena već bila s 30 muškaraca prije njega. Također, živimo mobilno, ne oslanjamo se puno na obitelj i nasljedstvo, te ne uzgajamo vlastitu hranu, tako da nam nije važno hoćemo li imati veliku obitelj koja će se brinuti za nas i raditi na farmi. Vjenčanja imaju rok trajanja manji od gulaša u konzervi, a muškarci manje sigurnosti nego radnici Gredelja. Žene također više nisu u ikakvoj opasnosti da će umrijeti od gladi ili se smrznuti zato što nisu udane. Čopori vukova su izblijedili u noć, potisnuti tamo negdje daleko u planine gdje ih prosječan čovjek ne može susresti čak ni kada bi to htio.
Brak je premašio svoj vijek trajanja, pa ipak mnoge žene i dalje inzistiraju na njemu kako bi nastavile spavati s muškarcem. Žele ga, trebaju ga, fantaziraju o njemu do te mjere da se mogu osjećati voljeno, potrebno i seksualno zadovoljeno isključivo ako postoji brak - ili barem obećanje braka.
Jednostavno rečeno, brak je postao fetiš.
Sljedeći put kada te žena pokuša posramiti u brak jer ona to "zaslužuje", podsjeti je da više ne postoji niti jedna od temeljnih pretpostavki braka, počevši od njenog djevičanstva. Ako te pokuša napasti argumentom da ni ti nisi djevac, slobodno joj reci da djevičanstvo tradicionalno nije dio paketa koji muškarac unosi u brak. (Istina, mnogi muškarci su nekada ulazili u brak kao djevci, jednostavno zato što nije postojalo dovoljno žena s kojima bi izgubili nevinost, no nikoga nije bilo briga za to jesu li ili nisu.) U svakom slučaju, uvijek se može vratiti kada bude djevica i ti ćeš se rado brinuti za nju i čuvati je od gladnih vukova.
Ako živiš u Hrvatskoj ili drugdje u "razvijenim zemljama", a pogotovo u urbaniziranim sredinama tih predjela, lako je zaključiti da sve žene koje tamo žive žele Alfa muškarce. Znate, visokog, zgodnog, agresivnog tipa koji "zna što hoće" i ima "ono nešto" što ga čini "pravim muškarcem". Razumljivo je odakle dolazi takav dojam, no realnost je, kao i "sve žene samo žele pare i Mercedes" (TM), malo kompleksnija. Sasvim je jasno da taj broj ne može biti 100%, inače bi sve seksualne strategije bile iste, a ja ne bih imao o čemu pisati. Stoga ćemo napraviti ovakvu podjelu današnjih žena:
1. Žene s jakom Alfa preferencijom - ako si ikada curi rekao da je prelijepa i da ti se jako sviđa i na to doživio izraz apsolutnog gađenja na licu, upoznao si ženu ovakvog tipa. Potrebna joj je teška i često kretenska igra da bi se imalo zainteresirala za nekoga, te voli muškarce koji su neuhvatljivi, "loši", seksualno neobuzdani, grubo se šale s njom i ne tretiraju je ozbiljno. Iako se stereotipno ovo povezuje s dominantnim, agresivnim i glasnim ženama, čiji je prag dominacije najviši, njega u stvarnosti nema dovoljno da popuni cijelu kategoriju.
Na Beta muškarce gleda kao na papke i jadnike, koji su u redu za mužnju pozornosti kada zatreba, ali nikako za išta više. Bila bi ozbiljna greška misliti da, samo zato što se ona čini mirna i nema mnogo partnera, njeno srce ne kuca samo za Alfa tipove.
Ovakve žene danas na ovim prostorima čine otprilike 20% populacije. U Americi, kolijevci igre, postotak je viši i kreće se negdje oko 40%. U Norveškoj ili na Islandu, takvih je manje od 5%.
2. Žene s umjerenom Alfa preferencijom - iako se ovakve žene u principu zanimaju za "dobre dečke", prvenstveno pod sloganom "samo želim da netko bude dobar prema meni", u praksi je situacija mnogo mutnija. Ne vole tipove koji su previše agresivni, dominantni, neuhvatljivi i sl., i može ih se lako odbiti nadigravanjem, no s druge strane, tih karakteristika im ipak treba više nego što je prosječan muškarac u stanju ponuditi, te zbog toga mnogo češće završavaju u Alfa nego u Beta ekstremu. To ponekad dovodi do komičnog nesrazmjera, kao kod žena koje nikada ne bi htjele biti u haremu nekog alfe, pa svejedno tamo redovito završavaju jer ih jednostavno toliko privlači, unatoč tome što znaju da je loše da ima druge. Naposljetku, ostali su možda dragi, ali Alfa je ipak jedini koji ima "ono nešto".
Između tih epizoda, ovakva žena je otvorena Beta tipovima i voli provoditi vrijeme s njima, iako si nikako ne može objasniti zašto nema baš toliko želje potrgati odjeću s njega. Baš joj je simpa, ali nije toliko uzbudljiv. U stanju se iskreno zaljubiti u nekoga tko uopće nije dominantan, pa ipak kako vrijeme prolazi je neke sitnice počinju živcirati, uzrokujući topljenje privlačnosti i grozan osjećaj da "nešto nedostaje", te ga često ima potrebu testirati da se uvjeri da je sve tu. Budući da je Beta karakteristike i privlače i odbijaju istovremeno, ponekad se mogu naći s takvim muškarcem zbog toga što je u određenim okolnostima pokazao dobru igru koja inače nije njegov stil, ili zato što je visinom, dobrim izgledom ili nečim sličnim privremeno premašio prag dominacije.
Da, ovo ponekad radi. Nažalost, radi u nedovoljno slučajeva i na prekratak rok da bi se danas moglo smatrati dobrom igrom.
Njeno mišljenje o Betama je općenito dobro i, iako je neminovno razorna za njih kada dođe do gubitka privlačnosti ili upozna nekog tko je više uzbuđuje, rijetko će gledati na njih kao na jadnike. Umjesto toga, njen dojam je najčešće solipsistički - da su oni sasvim sretni i zadovoljni, a najmanje koliko i ona. Često ima prijateljeBeta orbitere, iako ih ne iskorištava namjerno. Naposljetku, mnogi od njih je stvarno privlače - samo ne na taj način. Put u pakao popločan je dobrim namjerama.
Rasplet može biti raznolik. Ako žena ima dovoljno samokontrole, s vremenom će se prilagoditi i racionalno ocijeniti da je ipak dugoročno sretnija s nekim tko je ne uzbuđuje baš toliko divlje, ali je dobar prema njoj. Neka druga će ga ostaviti / razvodno silovati i povesti se za svojom potrebom za Alfa muškarcem.
Ovakve žene danas na ovim prostorima čine otprilike 60% populacije.
3. Žene s jakom Beta preferencijom - postoji i značajan dio žena koje iskreno preferiraju Beta muškarce, te ih odbijaju Alfa prikazi zabavljene vještine, zadirkivanje, to što je on okružen ženama, i ostali oblici dominantnosti. Ovakva žena će se iskreno zainteresirati od pristupa koji nije koristio igru veću od "hej", intelektualnog ali platonskog razgovora, malog poklona ili nečeg "slatkog". I dalje postoji određena izbirljivost kod nje, čisto zato što je žena koja urođeno ima puno opcija, ali to je izbirljivost među različitim Betama, odnosno dobroćudnim skrbiteljima. U osnovi, oni za nju jesu Alfe. Moguće je da ta izbirljivost bude znatno veća zato što je ogroman dio Beta tipova ostao na suhom time što su Alfe pokupili velik dio kolača, i sada se nema kome udvarati nego njoj, što je gura prema onoj srednjoj kategoriji, no ovo nije post za obradu tog začaranog kruga.
Za privlačenje ovakve žene nije potrebna velika igra. Možeš si dopustiti da je tretiraš kao osobu i biti ćeš za to nagrađen. Iskreno, lijepo je upoznavati ženu s kojom se čovjek može opustiti i "samo biti svoj". To je lijepa, ljudska stvar koja je dobra za mentalno zdravlje i zadovoljstvo u životu. Takva žena će rijetko nekoga otpisati zato što nije "odmah pokušao nešto" ili zato što je prvi izrazio osjećaje.
Naravno, to ne znači da muškarac može biti vrlo Beta pa nikad ništa ne poduzimati, ili raditi stvari koje su uvijek bile anti-igra. Budući da žene vrlo rijetko eskaliraju, i zato što se to od njih ne očekuje i zato što ne znaju kako, opet je na njemu teret da pokrene nešto. Zato mora biti hrabar, ali svejedno dugoročno može biti Beta.
Ovakve žene danas na ovim prostorima čine najviše 20% populacije. U Poljskoj i dijelu Rusije, njihov udio je oko 50%. U nekim Azijskim zemljama je lako moguće i više.
Napominjem da ovo nema direktne veze s "kvalitetom žena". Iako su recimo žene u Danskoj ili Švedskoj po mnogim pokazateljima nacionalne kulture otišle kvragu, postavši neugodne, nepoželjne, nepouzdane i/ili neugledne, opet je jasno da preferiraju Beta muškarce. Kićenje Alfa bravadom je u nordijskim predjelima jednostavno bezvezna strategija kojom nećeš izazvati nikakvo vlaženje. A gle čuda, imaju najveći BNP po glavi u cijelom svijetu! Iako su mnogi problemi seksualnog tržišta direktno vezani uz prosperitet, poželjnost Alfa i Beta osobina na muškarcima ne ovisi samo o tome.
Kultura i religija su drugi faktor. Hrvatska je samo na papiru Katolička zemlja (bilo zato što većina tzv. vjernika de-facto nisu vjernici, bilo zato što je Crkva pod sve većim pritiskom uklapanja u društvo prodala dio svoje ideologije feminizmu). U iskrenije religioznoj zemlji, moguće je da bi treća kategorija žena bila brojnija. Postoji mnogo faktora.
Uvijek imaj na umu u kakvoj si okolini, na kakve žene možeš naići i kako im trebaš pristupiti. Istina, meni se ovo ponekad obija o glavu, ali to je samo zbog duboko ukorijenjenog osjećaja romantike zbog kojeg ponekad odlučim zanemariti procjenu koja je rekla nešto jako loše o njoj. No važno je imati sposobnost procjene - i adaptacije. Ako postoji jedna stalna točka u igri, to je da je ona - relativna.
Danas ćemo imati priliku upoznati jednog od slavnih "slonova u sobi" seksualnog tržišta - jedne neugodne realnosti oko koje se šuljamo, bojeći se probuditi je. Ako dovoljno budemo zatvarali oči, nadamo se, ispast će da je sve to bio ružan san i da je zapravo sve u redu. Da je sve što činimo u redu. Da nema potrebe za promjenama.
Manje poetski rečeno, nedavno sam predstavio prag dominacije kao 'jedan od glavnih razloga zbog kojih je igra danas nužna'. Danas ću vam predstaviti i drugi: je li istina da samo drolje (uvredljivi naziv za žene s visokim brojem partnera) padaju na igrače? Koliko ima 'dobrih cura' koje nikada ne bi poslužile kao samo još jedna recka na remenu alfa mužjaka? I bez obzira na odgovor, bi li nas to trebalo zabrinuti? Već je utvrđena korelacija između karakteristika napretka kod žena (edukacije, novca, inteligencije, samopouzdanja) i padanja na igrače, no nikada još nije proučavana povezanost istoga i broja partnera.
Ovo su grube, stvarne brojke na seksualnom tržištu, izražene kroz količinu znojavog, pijanog, romantičnog i nježnog seksa, seksa u vezama i seksa za jednu noć, ovisno o tome kako vam odgovara. Ima nešto za svakoga. I najvažnije, rezultati su opsežni. Pod opsežni mislim da je istraživanje provedeno na uzorku od 30 000 studenata na preko 40 visokoškolskih edukacijskih ustanova u SAD-u. Uzeti su u obzir samo rezultati onih ustanova koje su ili anketirale sve studente, ili anketirale na primjeren i uistinu slučajan način, izbjegavajući sklonost određenoj vrsti uzorka. Rezultati su pogotovo zanimljivi zato što se radi većinom o kampusima, relativno izoliranim sredinama gdje je vrlo malo vanjskih faktora koji bi mogli utjecati na trendove, gdje postoji široka distribucija seksualnih vrijednosti, te zato što se istraživanje provodi periodično, tako da je moguće pratiti i vremenske trendove.
Ključno pitanje za naš slučaj je ovo: "Tijekom posljednjih 12 mjeseci, s koliko ste partnera imali oralni, vaginalni ili analni odnos?" U tablici s odgovorima je prikazano koliko je muškaraca i žena imalo 1, 2, 3... itd. partnera, te njihovi prosjeci, standardne devijacije i medijani.
Iz prosjeka možemo vidjeti da postoji neka nelogičnost u rezultatima. Prosječan muškarac je tijekom zadnje godine imao 1.72 partnerice, a prosječna žena 1.23 partnera. Ovo je lako rješivo: čim uzmemo u obzir standardno žensko odstupanje od 33% i korigiramo rezultate za njega, rezultati se poklapaju gotovo savršeno. No u ovoj studiji nam nisu toliko zanimljivi brojevi koliko distribucija brojeva, te nema potrebe brinuti se o tome je li prosječna žena imala 1.2 ili 1.6 partnera. Najvažnija je distribucija iz koje nastaje taj prosjek, ma koliki on bio.
Druga misterija je prava vrijednost kategorije "GE 9", odnosno "9 ili više partnera". "9 ili više" može biti 10, a može biti i 50. Evo kako ćemo dobiti pravi rezultat iz ove kategorije:
Muškarci su prijavili ukupno 10080 * 1.72 seksualnih susreta, ili 17338. Oduzmimo od toga broja zbroj prijavljenih seksualnih susreta svih muškaraca sa 8 ili manje partnera 17388 - (3460 * 0 + 3839 * 1 + ... 57 * 8). Ispada da je prosjek "9 ili više" grupe zapravo 19. Za žene, izračunato istim procesom, "9 ili više" je u prosjeku 14. Sada kada znamo vrijednosti najviših kategorija, evo kako izgleda relativna distribucija muškaraca i žena po broju partnera:
Prije nego nešto krivo shvatite, ne, nije 33% muškaraca i žena nevino. Samo u posljednjoj godini nisu imali niti jednog partnera, što ne znači da nisu imali niti jednog u životu (iako je ne imati niti jednu partnericu u godinu dana razorno za muškarce jer ubija i preselekciju i igru i otežava povratak na tržište, dok je ženama svejedno - njihovi problemi nastaju starenjem, ne neiskustvom). Kako vidite, velik dio muškaraca ekstremno rijetko dolazi do seksa. Drugom velikom dijelu se posreći jednom godišnje, te malom dijelu dva puta. Progresivno sve manje muškaraca se omasti više od tri puta. Tek se za malu manjinu može reći da živi život iz snova u kojemu "vrti cure".
Uočite sličnu ali ipak ravnomjerniju distribuciju kod žena s malim brojevima partnera, a vrlo oštru kod žena s velikim brojevima. Ogromna većina cura stvarno ima tek jednog partnera godišnje (ne dajte da kroz vašeg hrčka prodre neugodan zaključak da čak i takve tijekom faksa skupe po 5-6 komada i pripadajuće posljedice, u ovom članku se ne radi o tome). Žensko opadanje kod ulaska u velike brojeve je još mnogo oštrije nego kod muškaraca - 2.9% žena je imalo 4 partnera vs. 3.6% muškaraca po 4 partnerice, 1% naspram 1.5% po 6 partnera, 0.3% naspram 0.6% po 8 partnera, te 0.8% po 9 ili više u odnosu na 2.6% po 9 ili više (i to poprilično više).
Najpromiskuitetniji muškarci su mnogo promiskuitetniji od najpromiskuitetnijih žena.
Baš su svinje, slažem se. Ali jedna negativna nuspojava ovog zaključka izranja iz ponora: kako bi muške kurve promiskuitetni muškarci mogli biti toliko (barem trostruko) promiskuitetniji od lakih promiskuitetnih žena, mora od nekud pristizati taj višak njihovog seksa. Ako ste pomislili da on može doći jedino od 'dobrih', ne-promiskuitetnih cura koje u prosjeku imaju samo po 1 (ili manje) partnera godišnje, bili ste u pravu.
Kako bih ilustrirao razliku, pomnožio sam broj pripadnika svake kategorije po broju partnera s tim brojem partnera, kako bih dobio ukupnu količinu seksa koja pripada toj kategoriji muškaraca ili žena s X partnera. Pogledajte ova dva grafa:
Uočite kako su ženski udjeli ravnomjerni. Preko polovice seksa kod žena se događa kod onih koje u prosjeku imaju samo 2 ili 1 partnera godišnje. Dodajte i one još malo lakše ali sasvim sigurno ne odvratne, i pokrili ste preko 75% svog seksa kojeg daje ženski spol. Čak ni najogrezlije "droljice", koliko god se trudile, ne daju više od jedne petine ukupnog seksa. Njihova uloga je gotovo zanemariva.
Za usporedbu, najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva 29% seksa. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva 40% seksa. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa.
Ne samo da je hipergamija ostvarila potpunu vladavinu, već i raste. 2000., 10 godina prije, najgornjih 2.6% muškaraca je imalo 25% svog seksa, a ne 29%. Proporcionalni pomaci su ostvareni i za sve druge podjele. U osnovi, hipergamija raste svake godine, ili otprilike 10% po desetljeću. U slučaju inflacije novca, to bi još bilo u redu jer se radi o neograničenom resursu (dok god ekonomija raste, no seksualna nejednakost se ne može direktno uspoređivati s ekonomskom nejednakošću). U slučaju seksa, pogotovo u populaciji koja stagnira, radi se o katastrofi. Budući da nema pouzdanih podataka iz daleke prošlosti, ovo je samo moje nagađanje, ali rekao bih da danas živimo ili ćemo uskoro živjeti u dobu najveće seksualne nejednakosti koju je svijet vidio još od pećinskih vremena.
Netko bi sada mogao prigovoriti da su možda muškarci s puno partnera skloni laganju i uvećavanju pa stoga daju ogromne brojeve (tipa 50 partnerica godišnje) koji guraju distribuciju na tu stranu, ali čak i kada gledamo 100% pouzdano mjerljive kategorije, vrlo seksualno aktivni muškarci (5-8 partnerica godišnje) i dalje predstavljaju dvostruko više seksa nego vrlo seksualno aktivne žene (5-8 partnera godišnje). Kako god okrenuli graf, odnosi ostaju isti.
Da, dragi dobri dečki, ono što vam je projurilo kroz iznenada uvrijeđene umove je istina. Ta predivna cura koju promatrate, koja se čini pristojna, sramežljiva i draga, te vjeruje u ljubav i definitivno ne spava uokolo, vas ignorira samo zato što čezne za onim kretenom s kojim je spavala prošle godine. Nekoga će jednom usrećiti, ali 78% šanse je da to nećete biti ni vi ni itko sličan vama.
Ovdje napominjem da, kada bismo dodali onih bonus 33% modifikacije za žene koje lažu i daju premale brojeve, ne bi se ništa promijenilo u distribuciji. Opet ogroman dio seksa koji dobvaju alfe na vrhu dolazi od "dobrih cura". "Droljice" sa 6+ partnera godišnje također spavaju gotovo isključivo s Alfama (jednom u budućnosti ću pisati o tome zašto su takve zapravo najizbirljivije i trebaju puno igre). A u ostatku seksualnog tržišta, dvije trećine muškaraca se bori za trećinu seksa. Čak i ako kažemo "ok, radi se samo o seksu za jednu noć" (to nije definirano), ali zato su ovi drugi barem u vezama, imam vrloneugodnevijesti).
A sada zamislite te dvije trećine preostalih muškaraca kako se bore za preostalu trećinu žena koja nema običaj ukrašavati Alfa penise poput svjećica na torti. Zamislite inače "normalne" žene koje, suočene s takvom neravnotežom, dobivaju višestruko više muške pozornosti nego prije, ego im leti u stratosferu, te znaju da mogu biti nepouzdane i izbirljive koliko žele jer su i dalje rijetka roba u gradu. Jedina prepreka na napuštanju te "normalne" kategorije bi im moglo biti sramoćenje koje će suzbiti spomenute sile, a koje se nikada neće dogoditi jer u današnjem svijetu žene moraju biti zaštićene od groznog dvostrukog standarda. I ciklus se tako nastavlja.
Tamo vani je svijet u kojemu je čovjek čovjeku vuk.
Jedna od temeljnih postavki feminizma je da danas (i dalje) postoji nekakva vrsta diskriminacije žena od strane društvene konstrukcije poznatije kao "patrijarhija". Patrijarhija ugnjetava žene na mnoge načine: ograničava im seksualne slobode, degradira ih, potiče nasilje nad njima, politički ih diskriminira, uskraćuje im građanska prava, te ih ekonomski diskriminira. Ovo posljednje je najlakše opetovan i najzarazniji slogan feminizma: žene zarađuju 80 lipa za svaku kunu koju zarađuju muškarci, to znaju i ptice na grani!
Tijekom posljednja tri desetljeća, žene su ostvarile značajan napredak na radnim mjestima i u jednakosti plaća, uključujući povećano sudjelovanje u radnoj snazi, značajne pomake u edukacijskim ostvarenjima, rast zaposlenosti u visoko plaćenim zanimanjima, te značajno povećanje stvarne zarade.
1970., oko 43% žena starijih od 16 sudjelovalo je u radnoj snazi; 2007., 59%. 1970., samo 17.9% žena starijih od 25 su završile fakultet; do 2000., gotovo polovica, a 2006., jedna trećina žena u radnoj snazi je imala fakultetsku diplomu.
2007., žene su sačinjavale 51% svih zaposlenika u visoko-plaćenim, menadžerskim i profesionalnim zanimanjima. Bilo ih je više od muškaraca u zanimanjima poput financijskih menadžera, menadžera ljudskih resursa, administratora u edukaciji, menadžera u medicini i zdravstvenim uslugama, te knjigovođa i revizora.
1970., medijam tjednih primanja žena koje su radile puno radno vrijeme bio je samo 62.1% medijana za muškarce; do 2007., bruto razlika u plaćama se smanjila sa 37.9% na samo 21.5%.
Unatoč ovom napretku, bruto razlika u plaćama nastavlja biti zloupotrebljavana na prijetvorne načine kako bi se promoviralo ciljeve javne politike bez da se u potpunosti objasni razloge za postojanje razlike. Svrha ove studije je identificirati rezultate koji bolje objašnjavaju razliku u plaćama kako bi se bolje informiralo kreatore državnih mjera i javnost. Glavni rezultati ove statističke analize su:
Postoje mjerljive razlike u atributima muškaraca i žena koji objašnjavaju većinu razlike u plaćama. Statistička analiza koja uključuje te varijable je producirala rezultate koji kolektivno objašnjavaju između 65.1 i 76.4% bruto razlike u plaćama od 20.4%, i time ostavljaju neobjašnjenu razliku između 4.8 i 7.1%. Ove varijable uključuju:
-Veći postotak žena nego muškaraca radi manje od punog radnog vremena. Rad za pola radnog vremena je slabije plaćen nego onaj za puno radno vrijeme.
- Veći postotak žena nego muškaraca privremeno ili trajno napušta radnu snagu zbog porođaja, brige za djecu i brige za starije. Dio razlike u plaćama je objašnjen postotkom žena koje nisu bile u radnoj snazi tijekom prošlih godina, dobi tih žena i brojem djece u njihovim kućanstvima.
- Žene, pogotovo zaposlene majke, više cijene "prijateljske za obitelj" politike na radnim mjestima nego muškarci.
- Dio razlike u plaćama je objašnjen industrijom, profesijom i položajem.
Istraživanje također sugerira da razlike koje nisu inkorporirane u model zbog ograničenih podataka mogu objasniti ostatak razlike. Točnije, CONSAD-ov model i većina literature, uključujući i Zavod za statistiku rada, fokusiraju se na plaće umjesto na ukupnu kompenzaciju. Istraživanja također ukazuju da žene više cijene ne-monetarne koristi od muškaraca, i stoga preferiraju uzeti veći dio kompenzacije u obliku zdravstvenog osiguranja i drugih graničnih koristi.
U principu, još razlike u plaćama bi se moglo objasniti dodavanjem još nekoliko novih varijabli unutar jedinstvenog modela koji uzima u obzir sve faktore istovremeno, no takva analiza nije ostvariva s trenutno dostupnim bazama podataka. Faktori poput iskustva na poziciji i staze napredovanja zahtijevaju podatke o ponašanju radnika kroz duge vremenske periode. Longitudinalni podaci s informacijama koje obuhvaćaju dovoljno radnika za analizu po industrijama i profesijama ne prikupljaju podatke o individualnim radnicima tijekom dovoljno dugačkih perioda koji bi ukazali na kretanje radnog iskustva i napredovanja.
Iako je potrebno dodatno istraživanje u ovom području, ova studija dovodi do jasnog zaključka da su razlike u kompenzacijama muškaraca i žena rezultat više faktora, te da bruto razlika u plaćama ne bi smjela biti korištena kao osnova ili opravdanje korektivnih akcija. Uistinu, ne čini se da postoji išta što bi bilo potrebno korigirati. Razlike u bruto plaćama bi mogle biti gotovo u potpunosti rezultat individualnih izbora koje donose muški i ženski radnici.
Dakle, da ponovimo. Ovo je rekla vlada SAD-a, organizacija koja je među prvima po svijetu po ulagivanju feminizmu i sličnim modernim tiranijama zamaskiranim u "pokrete za prava":
UISTINU, NE ČINI SE DA POSTOJI IŠTA ŠTO BI BILO POTREBNO KORIGIRATI.
"Ali Ignisse", pitat ćete sada, "kako onda postoje sva ona istraživanja koja pokazuju da žene zarađuju 17, 22, 24 i 25.56% manje od muškaraca?" Jednostavno. Radi se o upravo onome što trollovi ponekad pokušavaju utrapiti meni u svojim prozirnim pokušajima opovrgavanja, a što nazivamo "besmislenom statistikom". Naime, uzme se nacionalne podatke o ukupnoj masi plaća isplaćenoj svakome spolu i podijeli se s brojem zaposlenika tog spola. Bingo, eto vam razlike.
Čak i maca plače nad takvom zloupotrebom statistike.
Nigdje u tom procesu nisu uzeti u obzir zanimanje, pozicija, profesionalni napredak, duljina radnog vremena, prekovremeni rad, rad u otežanim ili opasnim uvjetima, motivacija, prioriteti u životu i sl. Nikada nećete pronaći razliku u studiji koja sve to uzima u obzir. Znate zašto? Zato što je to ne samo besmisleno*, već i nelegalno, kao što je i bilo već nekoliko desetljeća. Uvjeren sam da negdje na svijetu postoji neki luđak koje bi to htio učiniti, no kada biste iz nekog ludog razloga stvarno imali nekakav motiv diskriminirati, rizik od kazne bi vrlo brzo učinio tu stvar neisplativom.
Kako to da se onda razlika smanjuje? Jednostavno: smanjivanje razlike tijekom vremena posljedica je premještanja fokusa ekonomije na isključivo intelektualne poslove, te rast važnosti društvenih zanimanja u kombinaciji sa zalazom znanstvenih, tehničkih, inženjerskih i matematičkih zanimanja (koja su u pravilu bolje plaćena i gdje radi više muškaraca). Kako žene danas stječu više od 50% svih diploma, jasno je da će u takvoj ekonomiji pomalo ostvarivati prednost, te time kompenzirati za ostale faktore (djeca, novac kao manji prioritet, etc.) i razlika će opadati.
U poduzetništvu, gdje su ljudi sami svoji majstori, postoji identična razlika: više žena nego muškaraca koji posjeduju svoje tvrtke stavljaju obitelj, slobodno vrijeme i sigurnost ispred zarade. Također, žene su manje sklone rizicima i njihove tvrtke rjeđe posluju s kreditima. Vjerujte mi, to nije ništa loše ili nekakav manjak ambicije kojeg se treba sramiti. Dapače, bilo bi bolje kada bi više osoba oba spola tako poslovalo.
Unatoč tome što su svi podaci o nepostojanju razlike u plaćama lako dostupni, ova laž o potplaćenosti žena se pojavljuje opet i opet i opet, poput zombija koji ustaje koliko god ga puta upucali u glavu. Čak ni Resident Evil nije imao toliko otporna čudovišta.
"Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet." - Joseph Goebbels
a) dobroćudne i samo neinformirane papagaje (pretpostavka: veći dio)
i
b) zloćudne oportuniste zainteresirane za krađu i ugnjetavanje drugih (pretpostavka: manji dio)
Bilo bi dobro kada bi se sve svelo samo na klevetu i prepucavanje po medijima, no uz pomoć kvota, "afirmativne akcije" i "pozitivne diskriminacije", sve se više osigurava da nitko od nas neće ostati pošteđen od ove manije. Zakoni koji nalažu minimalno sudjelovanje žena (bez obzira na kvalifikacije) u politici, upravi, managementu i sl. su već postali stvarnost u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Uzevši u obzir sklonost naše vlade (a pogotovo nove) u uvlačenju u analni otvor spomenutim državama, nimalo ne sumnjam da će uskoro stići kod nas na krilima "švedskog modela". Nemojte me krivo shvatiti, u većini stvari Švedska je uistinu krasna država, no po nekim drugim kriterijima je potpuno otišla kvragu.
U osnovi, zbog navedene propagande danas imamo cijelu generaciju žena koja odrasta i živi s uvjerenjem da je potlačena i diskriminirana, dok stvarni podaci govore nešto sasvim drugo.
* = kako bih opovrgnuo beskonačnu glupost mita o razlici u plaćama, nisam niti morao pisati ovaj članak. Dat ću vam trenutak da razmislite zašto.
Zašto? ::
Da sam ja vlasnik poduzeća i stvarno mogu plaćati žene 20% manje od muškaraca, istog trena bih zaposlio sve same žene i postao konkurentniji od svih drugih poduzeća na svijetu.
Prije nekoliko mjeseci, imao sam čast upoznati jednog od očeva muškosfere i igre, Roosha Voreka, popularno poznatijeg samo kao "Roosh" ili "Roosh V". Našli smo se u jednom priobalnom gradiću gdje se zaustavio na odmoru poslije svoje velike turneje po Europi. Nakon toga će otputovati dalje po obali i zatim u kontinentalni dio RH, ali skrećem s teme...
Bradata karikatura koja služi kao ikona Roosheve stranice i foruma.
Prema Rooshu sam već imao posebno poštovanje zato što je jedan od rijetkih autora iz ovog područja koji održava realne okvire. Pri tome mislim da se nikada ne predstavlja kao nekakav celebrity, čak i ako ima desetke tisuća obožavatelja diljem svijeta i mnogo odličnih knjiga (posjetite prvi link). U skladu s time, njegova najveća odlika je što je uvijek ostao realan i praktičan - i podučava igru koja je najprimjerenija prosječnom muškarcu. Nikada kod njega nećete naletjeti na "odjeni se u kostim, upadni onoj grupi od 5 cura i 3 dečka, izvedi magične trikove pred njima, otmi jednome od njih curu i odvedi je u svoj luksuzni hotel" ili slične gluposti. Dapače, njegov pristup je vrlo sličan mome, a to je:
Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.
Sasvim nevezano za igru, Roosh je izniman čovjek neupadljivog izgleda. Viši je od prosjeka ali ne div, snažan ali ne "steroidaš". Njegova crna kosa srednje duljine i brada s brkovima odražavaju umjerenu razinu njege, za razliku od nekih slika koje sam vidio na internetu. Crtama lica nije ni lijep ni ružan. Izgleda trunku mlađe od svoje 33 godine, moguće zbog svojih perzijskih gena (njegov otac je imigrant u SAD iz Irana, a njega majka iz Turske), iako opet ni blizu onim "visokim crnima" o kojima sanjaju mnoge hrvatske žene. Po struci je mikrobiolog, a ima iznimno poznavanje povijesti i geografije, te govori 5 jezika. Cijelom svojom pojavom odaje opuštenost, pristojan je prema svima i ostavlja vrlo prijateljski dojam. U par sati koliko smo se muvali uokolo, nije nikada došlo ni do sekunde neugodne tišine.
Što se igre tiče, Roosh je iznimno efikasan, minimalističkog stila do boli. Budući da, kao ni ja, ne spada u širu "PUA" supkulturu sa svojim terminologijama i rangovima (od mene ćete čuti "hrčak", "jednoitis" i "prasnuti", ali nikada "HB-10", "sarging", "GFTOW", "MLTR^3" i "SnT"), njegov način rada je opušten i normalnom čovjeku je lako poistovjetiti se s njime. Osim toga, još jedna bitna značajka je što ga nimalo ne vrijeđa kada ga trollovi optužuju da je "ružan" ili da je "prije bio neuspješan sa ženama". Wow, koje otkriće! Ponosno ističe da je upravo to potvrda da igra radi i koliko dobra može donijeti bilo kojem muškarcu. I istina je da je njegov spektakularan uspjeh rezultat samo igre, najčistije intelektualne discipline dostupne svima bez obzira na genetske predispozicije, novac, društveni status ili prošlost.
A spektakularan uspjeh je lako prepoznatljiv. Kao i ja, Roosh ima izvrstan radar za prilike i još više prakse u djelovanju po tim informacijama. Otvaranje mu dolazi kao ribi plivanje. U praksi se pokazalo da izvrsno radimo zajedno, s gotovo savršenim razumijevanjem što će onaj drugi reći sljedeće.
Ako očekujete da je rezultat bila nekakva orgija, varate se. Na kojem vi to planetu živite? Naravno da se u takvim okolnostima nije moglo dogoditi ništa više od nevinog razgovora, i zbog manjka vremena, i zbog mog manjka motivacije, i zbog njegovog manjka logistike (odlazio je sutra), no ono što je važno je primjer. Drugim riječima, situacija je ilustrirala kako muškarac koji zna što radi i ima dobru igru može tijekom samo jedne šetnje uz bilo koje područje za relaksaciju ili izlaske (čak i neradnim danom!) upoznati više cura nego što što neki upoznaju u godinu dana. Također: iako je izlaziti sam sasvim u redu, dobar prijatelj u igri (aka wingman) zlata vrijedi.
Pri kraju Rooshevog boravka u Hrvatskoj, opet sam porazgovarao s njim i donio vam ovaj kratak intervju:
Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?
Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.
Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.
Igniss: Zašto?
Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.
To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.
Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?
Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.
Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?
Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir. (Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)
Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?
Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike ( bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.
Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?
Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.
Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?
Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.
Još jednom hvala Rooshu na njegovom ugodnom društvu, na vrlo informativnim komentarima o Hrvatskoj, i naravno, na svemu što je u ovih 10 godina učinio za svijet Igre!
Patrijarhat, imaginarnu društvenu strukturu koja izvan arapskih zemalja danas postoji još samo u mašti feministica, često se optužuje za mržnju prema ženama koja se manifestira različitim vrstama diskriminacije ili uvreda. A u današnjem razdoblju, kada je svaka legalna diskriminacija temeljito iskorijenjena pod prijetnjom novčanih kazni ili zatvora, jedan od posljednjih bastiona patrijarhata su upravo riječi namijenjene omaložavanju žena. Neke kulture su ih uspjele reducirati ili zabraniti na isti način kao i diskriminaciju, no velikim dijelom su i dalje prisutne.
Osim toga mislim i na fraze tipa "ružna", "konjolika", "debela", "anoreksična", "nema guzu/sise", "nosata", "ima celulit", "oblači se kao seljanka", "bezvezna", "našminkana kao vampir", "ofucana", "blijeda", "umjetna", "lažna", "ima ružnu frizuru", "stara", "baba", "islužena", "ispijena" i sl., koje degradiraju ženu na temelju njenog izgleda, tijela, starosti ili svega zajedno. Ima ih još, pogotovo u pogledu inteligencije i postignuća ("balavica", "glupača", "zatucana", "primitivna", "znamo kako je došla do..."), ali shvatili ste pouku. Vrlo uvredljivo i neugodno, slažem se.
Problem je u tome što spomenute riječi nisu ni produkt ni sredstvo patrijarhata.
Zdravo!
Iako većina znanstvenika priznaje špekulativnu prirodu evolucijskih argumenata u ovom području, (međusobna) seksualna agresivnost i općenita agresivnost među reproduktivno sposobnim ženkama se često interpretira kao oblik natjecanja za partnere. U prijevodu, žene najviše ogovaraju, i to čine najviše žene u grupama s najvišom reproduktivnom vrijednosti članova, tj. zgodnim, vrućim mladim djevojkama. Ne vjerujem da vam je potrebna ikakvo znanstveno istraživanje da potvrdi ovu očitu činjenicu, ali evo svejedno:
Hess i Hagen su sugerirali da bi takve razlike mogle biti još izraženije u mlađoj grupi sudionika. Evolucijski, povijesno i kulturno, sugeriraju, djevojke u dobi od 15 do 19 godina bile bi najaktivnije u potrazi za partnerima. Stoga bi bilo kakva sabotaža imidža drugih djevojaka kao poželjnih partnerica, poput komentiranja njihovog promiskuiteta, tjelesnog izgleda ili čudnovatih obilježja, lako postala predmet živahnog ogovaranja.
U trenutnoj studiji, istraživano je postoje li dobne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja, te koreliraju li sa vlastitom percepcijom vrijednosti kao partnerice. Očekivano je da će mlađe žene pokazati višu tendenciju ogovaranja poslije čitanja scenarija u kojemu se pojavio romantični rival, zato što su u dobu u kojoj je natjecanje za partnere najintenzivnije. Štoviše, postavljena je hipoteza da je tendencija ogovaranja povezana s vrijednošću žene kao partnerice, jer mlađe žene imaju više reproduktivne kapacitete od starijih žena. Rezultati potvrđuju ova očekivanja: postojale su statistički značajne razlike u ženskoj tendenciji ogovaranja po dobi, i te razlike su nestale kada se kontroliralo za vrijednost žene kao partnerice. Diskusija se fokusira na interpretaciju i implikacije ovih rezultata.
E sad, ne želim tvrditi da su muškarci nevinašca. Naprotiv, muškarci isto imaju vrlo intenzivan oblik natjecanja za partnerice, a koji se naziva uspjeh. Moć, novac, društveni status, slava, tjelesna snaga, vještine, što god možete zamisliti (stvarni trošak po trofeju - heh), sve su to dijelovi među-muške konkurencije. U ekstremnim slučajevima, na mikro-razini to uključuje i ozlijeđivanje i ubojstvo, a na makro-razini ratove.
Jedna stvar koja u taj arsenal ne spada je ogovaranje. Muškarci koji ogovaraju druge muškarce će prije biti percipirani kao debili i slabići koji se ne mogu sami pokazati. Isto tako, muškarci koji ogovaraju žene spomenutim riječima prije će biti percipirani kao luzeri koji ogorčeno komentiraju to što ih je ona odbila, nego kao ozbiljna kritika. Ovdje ne mislim na standarde - naprotiv, svaki muškarac treba imati visoke standarde, i biti toliko Alfa da si može dopustiti "okrutno" ocjenjivanje žena kao dugoročnog ili kratkoročnog materijala, no dokazivati ženi nešto takvo ili je kritizirati je uvijek samo put u propast, stoga većina muškaraca to i ne radi. Jednostavno rečeno, muškarci nemaju motivacije za to. Žene, s druge strane...
Isto tako, primijetit ćete, ni u starim patrijarhalnim društvima, održavanje seksualnih normi nije bilo nekakav ekskluzivno muški zadatak. Starije žene će se sigurno sjetiti da su u svojoj mladosti zasigurno dobile instrukcije o tome da ne budu lake i priče o tome što se događa iznimkama. To naravno ne spada ni u mržnju ni u ogovaranje, već u dobronamjerne savjete, no činjenica je da iza karakterizacije neke žene kao "drolje" uvijek stoji žena koja (napomena: točno) pretpostavlja da će biti poželjnija muškarcima ako za sebe projicira suprotan dojam. Na isti način, iza opisa neke žene kao "zatucane", "nesigurne" ili "frigidne" stoji žena koja (napomena: pogrešno) smatra da će je njena seksualna otvorenost učiniti privlačnijom. A motiv je uvijek isti:
E sad, prije nego se netko uvrijedi, ne kažem da su žene nesposobno ostvarivati trajna, iskrena prijateljstva bazirana isključivo na altruizmu i slobodna od ogovaranja. Sasvim je očito da nije tako. Isto kao i kod hipergamije, samo opisujem bazični nagon, a koji je civilizacijom kod svake pojedine žene više ili manje kontroliran i može se i ne mora manifestirati u njenom životu.
Pa ipak... zašto je to potrebno? U redu, igra služi povišenju svog statusa, ali zašto je muškarcima odjednom tako važno biti višeg statusa nego prije? Što leži iza moderne potrebe za igrom? Držim da se radi o utjecaju mnogih faktora, koji će još biti razrađeni u budućnosti, ali zasigurno najvažniji od svih je prag dominacije.
U patrijarhalnim, tradicionalnim društvima (što uključuje i zapadni svijet otprilike do polovice 20. stoljeća), muškararca se smatra Alfom dok se ne dokaže drugačijim. Na feminiziranom Zapadu, gdje podivljala politička korektnost nalaže blaćenje muškaraca, logična posljedica je da se svakog muškarca smatra Betom osim ako ne pokaže suprotno.
Upravo je to razlog zašto sve više zapadnih žena slini za pretjeranim, vidljivim karikaturama hiper-muškosti: velikim razlikama u visini i mišićnoj masi, tetovažama, slavi, "opasnim izgledom", nasilnicima, gangsterima, kriminalcima i sl. To su jedini muškarci koji samom svojom pojavom pokazuju dominantnost, dok se za sve druge pretpostavlja da su Beta samim time što postoje u toj sredini. Prag dominacije je na zapadu (s epicentrom u SAD-u), pa tako i kod nas, u stalnom porastu i viši nego u bilo kojem drugom dijelu civiliziranog svijeta. To se ne događa samo zbog novca i emancipacije, već primarno zbog kulture i nekih drugih okolnosti.
Awwww kako romantično! (Kim Kardashian i Kris Humphries)
Iako se ovaj rast praga dominacije može na prvi pogled činiti kao loša ili zastrašujuća stvar, to uopće nije slučaj! To je svakako odraz različitih (često) negativnih promjena koje se trenutno odvijaju u našem društvu, no istodobno i znači da ti - da, baš ti, možeš s odgovarajućim duhom i stavom značajno unaprijediti svoj ljubavni život. Pojavljuju se neslućene mogućnosti.
Moj prvi prijedlog za uspinjanje što više od ovog praga je paziti kako se držiš. No dugoročno gledano, ništa ti neće donijeti više koristi nego promjene tvog karaktera u odlučnijeg, zabavnijeg, vještijeg i dominantnijeg, boljeg tebe.
I naposljetku, nužan savjet poslije svih ovih je uvijek imati na umu da nisu sve žene iste, niti baš sve žene na svijetu žele Alfa muškarce. Iako je trend jasan i vrlo izražen, individualno će svaka imati svoj prag dominacije, kojemu se treba prilagoditi. S vremenom i praksom ćeš bez problema gotovo radarski osjećati kakva je vrsta igre potrebna za koju ženu u kakvoj okolini, i najbolja moguća igra će prirodno poteći.
Jedna od stvari koja me uvijek iznenađuje na igračkim blogovima i forumima je sklonost teorijama zavjere. Mogu razumjeti glavni razlog - većinom su to ljudi koji su sami ili preko drugih "otkrili" da se mnogi stupovi njihovog svjetonazora temelje na lažima kojima su bili nahranjeni. Shvatili su da ono što su navikli slušati ne odgovara realnosti i odlučili istražiti zečju rupu. Sada kada su to prozreli, imaju dojam, jasno im je koje su druge pojave na svijetu također zavjere - bile one donekle vezane za seksualno tržište i muško-ženske odnose, vezane s istim protagonistima, ili stvari koje nemaju nikakve veze s onim što im je prvo otvorilo oči.
Iako je istina da je percepcija bila lažna, u svemu tome postoji jedan mali problem:
Ne mogu ovo dovoljno naglasiti u samo jednoj boldanoj rečenici, tako da ću citirati mog omiljenog televizijskog lika (respect čitateljima koji prepoznaju izjavu):
"Žao mi je što ti to moram reći, ali ne postoji nikakva velika laž. Ne postoji sustav. Svemir je indiferentan."
Ono što želim reći je da se vrlo malo stvari na ovom planu događa planirano. Zato je mnogima neke dijelove igre i "muškosfere" toliko teško progutati bez da ih pomiješaju s teorijom zavjere - jer takvo razumijevanje za svaku osobu uključuje razumijevanje dvostrukog paradoksa:
Ljudska seksualnost i njena interakcija s civilizacijom je vrlo, vrlo kompleksan sustav koji je teško u svim aspektima precizno definirati, a kamoli 100%-no objasniti. Zamisliti ogromnu zdjelu juhe s tisuću sastojaka u kipućoj vodi mogla bi biti najbolja analogija cijeloj disciplini. Svakako, promatrač može posvetiti puno vremena proučavanju lonca i uočiti uzorke valova, veličinu mjehurića i koji sastojci tonu, a koji plutaju, ali niti jedan od silnih sastojaka juhe nema moć značajno utjecati na druge. Zajedno tisuću sastojaka tog tipa proizvodi nekakav vidljivi efekt, ali to nije zato što su se dogovorili, već zato što su takve okolnosti.
U slučaju ljudi, jasno je da su postojala dva fluidna stupnja muške seksualnosti, Alfa i Beta, te da su se s vremenom mijenjali i redefinirali, vođeni različitim faktorima (genima, okolinom, slučajnošću, razmišljanjem pojedinaca i sl.). Ključanje svih tih faktora rezultiralo je promjenama u različitim smjerovima, te okvirima civilizacije - kulturom, religijom i običajima - koji su postali samo-održavajuća nadogradnja ljudske biologije. U tom trenutku je situacija postala još složenija - do koje mjere su običaji mogli kontrolirati druge faktore? Ako bi ostavili neku kulturu samo na svome, bez ikakvih pokušaja promjene, koliko bi ona opstala i u što bi se promijenila? Klasičan primjer za to možemo naći u velikim svjetskim religijama, čiji je svjetonazor solidan općenit okvir ponašanja malih i velikih grupa u okolnostima koje su tada vladale, i stoga se i raširio.
Jedan od faktora
Osim kulture, tehnološke promjene uvele su dodatni faktor, u osnovi omogućivši ljudskoj vrsti svijanje ili čak nadvladavanje mnogih prirodnih ograničenja - od bolesti, parazita, starenja, reprodukcije i prehrane, pa do mogućnosti sukobljavanja i komunikacije. Kroz sve to, genetski faktor - manifestiran kao divote Coolidgeovog efekta, predselekcije i hipergamije koje dobro poznajemo - bio je i ostao jedina konstanta, koju su manje ili više kontrolirale i usmjeravale drugi okolnosti.
Kada uspoređujemo sadašnjost sa skorijom poviješću, recimo 2012.-u i 1940.-u, jasno je da su se dogodile određene promjene:
Sve ove promjene (i dobre i loše) se nisu dogodile kao rezultat teorije zavjere, već raznolikih, složenih okolnosti. Humanizam iz izvora Francuske revolucije je doveo do jednakih ljudskih prava za sve ljude. Kombinacija urođene hipergamije i financijske slobode rezultirala je ekstremnim promiskuitetom. Kombinacija promjene vrijednosti i duljeg životnoga vijeka rezultirala je drukčijim stavovima prema braku i dobi prve ženidbe. Svi članovi društva, i muški i ženski, odabirali su ono što im se činilo optimalno (bilo za sebe bilo za druge), prilagođavali se i pokušavali izvući najbolju situaciju za sebe.
Ništa od ovoga nije rezultat nikakve grupe iz sjene, pa čak ni ideologije. Ni feminizam nije velika tvornica gdje se održavaju skupovi komesarijata o tome kakav će zakon sljedeće biti lobiran, isto kao što ni svi igrači nemaju odbore koji odlučuju je li "pump 'n' dump" prihvatljiv način života. Ako mnogo pojedinaca djeluje u istom smjeru, mogu stvoriti institucije i vlade, koje onda nastavljaju to djelovanje, ali to je opet reakcija na spontanost mase.
Ne postoji tajna organizacija koja upravlja tim masama. Ljudi samo žive, pokušavajući izvući najbolje za sebe iz bilo koje situacije, i to je to. Naravno da se većini žena sviđa imati zaštitne mreže i društveno odobravanje za apsolutno svaki izbor koji donesu, isto kao što se muškarcima sviđa imati hareme, prosjacima novac, a životinjama hranu. Čak i kada upotrijebim izraz "ispiranje mozga", to se odnosi prvenstveno na kolektivnu graju mase i povijesnih okolnosti trenutno oblikovanih u neku donekle artikuliranu ideju (recimo, dobronamjerno ali često zloupotrebljavano "samo budi svoj"), a ne na ljude u crnom koji smišljaju propagandu.
"Ali što je s institucijama, pokretima, i drugim društvenim organizacijama?"
Naravno da pojedine strukture, jednom kada su namještene i stabilizirane u neki oblik, imaju u interesu nastaviti svoju egzistenciju. Recimo, katedre "ženskih studija" u SAD-u dobivaju sredstva od vlade temeljeno na svojem "utjecaju u rješavanju problema", tako da im je u interesu stvarati masovne histerije i falsificirati podatke o diskriminaciji, "kulturi silovanja", "razlici u plaćama", "staklenom stropu" i sličnim stvarima. Moglo bi se hipotetski reći da je vlada s više pokornih, Beta muškaraca iscijeđenih od avanturizma i novca uspješnija u vladanju svojim subjektima, no moglo bi se reći i da time izaziva bunt. Tko zna? Uvijek nedostaje neka glavna figura (Betty Friedan? Heh) kojoj kroz ostvarenu zavjeru ide sva korist. Svakako mnogo pojedinaca ostvaruje financijsku korist, ali opet nitko naročito puno ili posebno centralizirano.
Ali niti jedna organizacija niti pojedinac, izuzev par izuzetno paranoičnih i klinički bolesnih osoba bez značajnog utjecaja, nema nikakav određeni plan što bi se trebalo dogoditi niti kako će to ostvariti. Zatim, ništa od tog djelovanja nije tajno, niti na bilo koji drugi način skriveno ili nedostupno. Treba napomenuti i da također nije ostvaren još jedan element teorije zavjere - svjesno laganje s nekim ciljem - što se reflektira u činjenici da većina pobornika modernog feminizma iskreno vjeruje u svoje parole. Osim toga, ne postoji niti jedan kritičan događaj među svim ovim promjenama koji bi imao utjecaj dovoljan za prozivanje zavjerom. Stoga trenutno stanje seksualnog tržišta moram proglasiti logičnim ali nenamjernim spletom kompliciranih slučajnih okolnosti.
Zanimljivo je, ipak, da teorije zavjere nisu nužno loša pojava. Iako s jedne strane upućuju na paranoju i nestabilnost, predstavljaju i obrambeni mehanizam od istih, a kojim donose stabilnu, pravednu mentalnu strukturu u svijet bez logike i brige za bilo koju pojedinačnu egzistenciju. Smišljajući kabale, ćelije, masone, organizacije iz sjene i slično, ljudi se tako smiruju i uvjeravaju u suprotnost slike s početka posta - da postoji velika laž, da postoji sustav, te da je njihova sudbina dovoljno važna da netko u svemiru brine o njoj.
Evo vijesti o prosvjedu za "slobodu toplesa" u NYC, u kontekstu Slut Walka, Pussy Riota i ostalih besmislenih "borbi" za "prava" koja nemaju veze s vezom:
Ono što je komično - u NYC je DOZVOLJENO ulicom šetati u toplesu. Zašto onda "prosvjeduju" u NYC? Pa, kao u vicu kad Mujo traži ključeve ispod lampe a ne tamop gdje ih je izgubio - zato jer je tamo lakše. "Vuk" u jednostavnoj jednadžbi uspoređuje dva članka koja su se u istom časopisu pojavila unutar par mjeseci:
“… dok su se zene penjale sve vise i vise, muskarci su zaostajali. Dosle smo do vrha stepenica, konacno spremne da zapocnemo zivote, i tek onda otkrile ogromnu sobu u kojoj zabava upravo zavrsava: vecina muskaraca je vec otisla, neki su uopce nisu niti pojavili, a oni koji su jos na zabavi se smijulje pokraj stola sa desertima ili su oni s koima zapravo i ne zelimo biti.”
A u onom clanku “Hook up kultura danasnjih studentica”, mlade djevojke govore da su njihovi decki “previse pohlepni” (zahtjevaju previse vremena i paznje) i da su monogamne veze “preveliko upetljavanje.” I jos kazu ovako: “… sada imam toliko drugih stvari u mom zivotu koje mi zaokupljaju paznju da veze nisu nesto sto mi je visoko na listi prioriteta.” Djevojke zele uciti za ispite ili provoditi vrijeme s prijateljicama ili jednostavno biti “100% sebicne” jer, kazu, “imam cijeli ostatak svog zivota koji mogu posvetiti muzu ili djeci ili mojoj karijeri.”
Ukratko: ako mladici zele monogamnu vezu na studiju ili, zapravo, u bilo kojem trenutku dok se to jos ne uklapa u planove djevojaka, onda su oni “needy” i “pohlepni” i “zahtjevaju previse paznje.” (Ovo sam i ja sam prosao dok sam jos vjerovao u neke bajke i lazi.)
A, ako te zene nekh 10-15 godina kasnije ne mogu uopce naci muza (“nisu se uopce pojavili”) ili barem ne onakvog muza koji bi ispunio svih njezinih 463 kriterija (“smijulje se pokraj stola sa desertima”), onda ni to nije dobro.
Prema tome, ono sto zene zele od muskaraca je da se ponasaju upravo onako kako to zene zele i to u upravo onom trenutku kada to zene zele. Ali, cak da muskarci to i naprave, koliko ce takvi muskarci biti doista privlacni zenama? Ponasanje “zena govori skoci, a muskarac pita koliko visoko” nikada, apsolutno nikada ne donosi ploda.
Ukratko, za danasnje muskarce vrijedi slijedece: Ne mozes pobijediti. Ne mozes izvuci nerijeseno. Ne mozes cak niti prekinuti igru. Ali, ALI, pametan muskarac moze promijenti pravila igre: nauciti Igru. "Tzar" je u posljednjem ovomjesečnom postu priložio ovaj pjesnički uradak (mislim da bi i twirl imao što komentirati na ovo):
žena je psihotično biće
za glupost joj netreba piće
traži u čovjeku zrcalo
da bi je se prcalo
ironično time nas odbija
jer muškarcu je sex iz hobija
stoga prilikom udvaranja
ne volimo ženska pretvaranja
jer tad ljubav prestaje
a s njom i hobi nestaje...
Kad mi frajer složi dobar SMS, onda ja to čuvan u mobu godinama :D. Zbog toga su mi SMS-ovi dragi. I zbog toga šta odma vidin kolko je pismen taj s kojim iman posla, naravno :).
Ali kad me nazove, pa još kaže i koju suvislu, to je ipak 10 puta moćnije :). Jer ostavlja dojam hrabrosti i odlučnosti. Pogotovo meni koja oduvik zaziren od telefoniranja i nastojin rješavat stvari licem u lice ili pisanim putem, i stvarno se divin ljudima koji znaju vodit telefonske razgovore :D.
K tome, šta je zapravo i najvažnije za one koji žele smanjit vjerojatnost odbijanja, ili samo žele brzo saznat na čemu su, telefonski razgovor je neusporedivo sugestivniji i puno je teže odbit nekoga ili muljat nešto nekome s kim pričaš direktno, pa bio to tip koji te zove na kavu ili prodavačica masažera za stopala :D
Te u jednom starijem postu nadodaje:
"Offtopičarin, ali Ignisse, postaješ mi u rangu najbolje frendice :D. Upravo san se othrvala kretenskoj igri, zahvaljujući tebi. Ne znan smin li te zbog toga hvalit okolo ili će to ispast antireklama, s obzirom da je blog namijenjen prvenstveno muškoj čeljadi :-/ :)"
"Žvrlj" je poslao ovaj zanimljiv link:
Šaljem ponovno jedan doista nevjerovatan video koji pokazuje kako je status SVE u ovom izvrnutom svijetu.
O čemu se radi?
"Zovem se Brad, imam 21 godinu i živim u New Yorku. Oduvijek sam se pitao kakav je osjećaj biti zvijezda",
rekao je u uvodnim riječima ovog videa mladić koji je došao na zanimljivu ideju. Unajmio je fotografe, osobne zaštitare, novinare, kamere i prošetao se gradom. Stotine ljudi nasjelo je na njegov trik pa su ozbiljno pomislili da je neka poznata osoba. Zaustavljali su ga želeći se fotografirati s njim. Mnogi čak tvrde da su čuli njegove pjesme i gledali njegove filmove iako ništa nije snimio.
Obratite pažnju na djevojke koje vrište i oduševljeno se fotkaju sa tipom kojeg nikad prije nisu vidjele!
On je Alfa, božanstvo, The Boss, društveno dominantan, onaj kojeg ljudi slijede!
Ovo je uvjerljivo najbolji dokaz što žene žele i gledaju u svakom muškarcu i mislim da nema tog argumenta kojim žene mogu opovrgnuti ČINJENICU prikazanu u videu.
Ovo je nevjerovatno, majke mi...
"Vuk" o silovanoj ženi koja je bila u vezi i živjela s ubojicom koji je upravo završio 15 godina odsluženja kazne.
Za svaku takvu pricu gdje je zena “slomljena iznutra” (npr. odrastanje u nesredjenim obiteljskim prilikama, zrtva seksualnog nasilja itd.), ja licno znam 5-6 prica gdje su djevojke svojevoljno birale kretene s kojima ce biti u vezi. I cak su im se i vracale kad bi ih ti kreteni prevarili, osamarili, poigravali se s njihovim osjecajima i slicno.
Da li su i ove zene isto “slomljene”? Ja tvrdim da nisu. Nego jednostavno slijede zov svog klitorisa.
Jedna od najčešćih strategija igroskeptičnih trollova je tvrditi da igra radi samo na ženama kojima nedostaje samopouzdanja, ili onima koje su siromašne, glupe, pijane, neobrazovane, nesigurne, očajne i sl. To je po "faktoru sramoćenja" vrlo moćan argument - istodobno pokušava degradirati značaj igre, druge žene (uzdizanjem sebe koja "nikada ne bi pala na igru"), te naravno muškarce koji žele unaprijediti svoj život. Cilj takvog argumenta je izazvati sumnju i sram - jer, ako će te uporaba igre odvesti u krevet samo s takvim ženama, čemu je onda učiti?
Je*eš to.
Na svu sreću, znanost (kao i obično) potvrđuje da su trollovi u krivu. Evo što kaže studija koju su proveli istraživači sa dva sveučilišta u SAD-u:
... studija pruža uvid u varijacije ženskih preferencija muškaraca kao partnera. Postavili smo hipotezu da ženska inteligencija, pod pretpostavkom da je locirana u okolini gdje žene mogu upotrijebiti tu inteligenciju za ostvarivanje edukacije i karijere:
Ove pretpostavke su potvrđene. Rezultati sugeriraju da je bi inteligencija mogla biti jedna od značajnih individualnih razlika koje utječu na ženske preferencije muškaraca kao partnera.
Sada pročitajte još jednom, čisto kako vas ne bi zbunile povezanosti u pozitivnom i negativnom smjeru pa onda gubili vrijeme na trollanje. Na primjer, "pozitivna korelacija", kao u stavku 1, znači da je istraživanje predvidjelo da će visoka inteligencija (koja vodi višoj razini obrazovanja i karijere osim ako ne živite u Saudijskoj Arabiji) značiti da je žena spremnija na kratke seksualne veze, kao što su avantura i seks na jednu noć. Negativna korelacija bi značila obrnuto.
1. Dobra stara racionalizacija ogorčenih gubitnika na seksualnom tržištu, da su promiskuitetne samo glupe droljice i neobrazovane seljanke koje čine zanemarivu manjinu žena, u samo jednoj sekundi je urušena i spaljena do temelja. Upravo su pametne, obrazovane cure one koje vole neobavezno primati Alfa mesnatu infuziju u sve svoje rupe. Iz toga slijedi da upravo inteligentne i samopouzdane najviše "padaju na igru", bilo zato što je igra usmjerena stvaranju osjećaja pogodnih neobaveznoj zabavi, bilo zato što one već traže tu zabavu, a igrači su slučajno ti koji je prvi nude.
2. Jednom davno, u dalekoj zemlji, žene su manje ili više ovisile o muškarcima. U takvim uvjetima, bilo im je (ili njihovima obiteljima) u interesu odabrati muškarca koji je marljiv, dobar, pouzdan, i koji će dobro brinuti o njoj i djeci. Ta vremena su prošla i zamijenjena su erom u kojoj klasteri financijski neovisnih, samostalnih žena s karijerama, kruže oko manjine Alfa muškaraca na samom vrhu piramide poželjnosti (napomena: "financijski neovisnih" ne znači samo 'imam svoj stan i auto', već da izostanak vanjske potpore neće dovesti do života na ulici).
Kako s njenom inteligencijom opada težina koju stavlja na partnerovu karijeru i novac, pogodite koje će joj onda osobine postati bitne? Šarm.Izgled."Ono nešto".Dominantnost. Ako to nije "padanje na igru", onda stvarno ne znam što jest.
3. Pametne i obrazovane žene su one koje pokazuju srednji prst vezivanju, vjenčanju (ili promatraju brak kao produženu vezu), vjernosti i monogamiji za cijeli život. Veća je šansa da na sve to gledaju kao na nešto degradirajuće ili neugodno, i što se odgađa sve dok ih na to ne počne prisiljavati sve bliži istek roka trajanja ili ne upecaju super-Alfu. Istina je da se visoko obrazovane žene nešto češće udaju od manje obrazovanih, no uzevši u obzir da i jedne i druge tijekom života to prije ili poslije učine u skoro 90% slučajeva, a da su visoko obrazovane one koji imaju tendenciju čekati (zabavljati se) sve do tridesetih (i s prikupljenim svim negativnim posljedicama i rizicima tog životnog stila), to je slaba utjeha Betama ostavljenim na suhom.
Zaključak: prosječna žena koja "pada na igru"* je pametna, samopouzdana, obrazovana i financijski neovisna.
* = izraz "padati na" malo zavarava. Naime, on implicira da se radi o nekom varanju kako bi se žena navela na nešto, ili o nečem lošem i nemoralnom. U stvarnosti, "padaju na" je samo žargon za "dobivaju ono što žele svim srcem."
Prije par mjeseci, kada sam u kontekstu "Nepodnošljive lakoće okrutnosti" pisao o tome da se sve češće događaju nagli, potpuni prekidi bez obzira na prošlo trajanje veze, dobio sam nekoliko upita na mail o takvim slučajevima. U međuvremenu sam dobio... uh... još 17 pisama od žena koje su doživjele to ili nešto slično. Tko bi rekao? Uz puno suosjećanja, to me navelo i na puno razmišljanja.
Dugoročna veza nije nikakva garancija da će partner ostati u njoj ili da će ona potrajati još išta više od sljedećeg dana. Ako je duga, duga je samo u smislu avanture koja se raširila preko predviđenog životnog vijeka, no opći simbolizam je ostao isti. Jednako kao i kratka avantura, čak i dugoročna veza sa zajedničkim životom je samo jednu svađu daleko od prekida i potpunog prekida kontakta. Riječ "veza" sama po sebi ne znači ništa.
Ono što je od samog opisa odnosa važnije jesu čvrstina povezanosti, uzajamna obećanja, iskrena vjernost (nasuprot "dok ne dođe bolje prilika") i praktične (financijske, reproduktivne i društvene) prepreke prekidu - to je ono što je, za dobro ili loše, činilo brakove "dok nas smrt ne rastavi". I dugoročna veza može imati tu čvrstinu, no većina je nema i nikada je neće ni imati jer to, samo po sebi, nije cilj dugoročne veze. Dakle, ne kažem da je neke veze nemaju, naprotiv, već da je greška pretpostavljati da sve (ili čak većina) imaju.
Pogledajmo još nešto o idealnim oblicima seksualnog upražnjavanja za oba spola. Zapamtite, ovo je čisto evolucijski gledano i nema veze s moralom ili ljubavlju.
Idealna situacija za muškarca je kvazi-harem. Dakle, ima nekolicinu ženki s kojima je u malo dubljem seksualnom odnosu (toliko da su mu one vjerne i odane bez da i on bude takav prema njima, dakle seksualno ih je monopolizirao), te još nekolicinu ženki s kojima je u površnom, neobaveznom seksualnom odnosu i koje se stalno izmjenjuju. Na taj način uvijek ima opcije dok širi svoje sjeme, i nikada se ne mora bojati da će ostati na suhom. Uočimo totalnu izmjenjivost ženki za muškarca.
Idealna situacija za ženu je serijska monogamija, ili kako se danas naziva, "dugoročne veze". Žena, čija su jaja dragocjena i mora ih upotrijebiti samo s najboljim mogućim partnerom, time dobiva njegovu podršku i resurse (iako ne nužno vjernost, no za to je nije briga osim ako on ne troši previše resursa na druge). Istodobno se nije vezala trajno, već samo dugoročno i može, ako naleti bolji partner, napustiti prošloga i ući u novu serijsku monogamiju s muškarcem koji ima bolje gene ili više resursa (ili prvoga prevariti i podmetnuti mu dijete drugoga). Još jednom, uočimo i totalnu izmjenjivost mužjaka za ženu.
Nadalje, u potpunosti je promašena ideja da samo "loše cure" imaju neobavezan seks, dok "dobre cure" spavaju samo sa svojim dečkima. Kako smo prije pokazali, obje grupe jednako žele privrženost i vezivanje (sa stalnom opcijom unaprijeđenja!), samo jedne za to izabiru manje efikasnu strategiju, pod utjecajem modernog ispiranja mozga o neograničenoj seksualnoj slobodi bez posljedica, a druge efikasnu strategiju ali opet takvu da se kosi s njihovim višim idealima.
Ove dvije idealne situacije, kada simultano postoje, imaju nekoliko posljedica, koje su globalno-evolucijski dobre za izabiranje najboljih gena, no individualno i civilizacijski uopće nisu: A) Preko 50% muškaraca nikada neće raširiti svoje gene, neće imati potomke, ili će u zabludi odgajati tuđe B) Žena ne vrijedi ništa više od svoje reproduktivne sposobnosti, tj. onoga čime to oglašava (ljepote i mladosti)
Ako malo razmislite o prošlim postovima, u kojima se opisuju točno takvi kvazi-haremi koje održavaju današnji Alfa muškarci sa ženama koje su u "vezama" s njima, primjetit ćete jednu važnu stvar. Naime, u modernom zapadnom svijetu, gdje su sve kočnice iz prošlosti uklonjene s pedale ljudske seksualnosti (tj. ženske seksualnosti, a budući da žene kontroliraju pristup seksu, time i muške seksualnosti), u tijeku je točno ovaj fenomen: Ljudska seksualnost se vraća u ovaj primordijalni oblik koji je postojao tisućljećima prije naše ere. Kompromis između te dvije pojedinačno idealne situacije, civilizacija bazirana na monogamiji, sve više blijedi.
Još jedan ozbiljan problem koji nastaje iz ovoga je što se na brak gleda kao na pojačanu i ozbiljniju dugoročnu vezu, što naravno potpuno opravdava razvod istog trena čim jedan od partnera osjeti da "to više nije to" ili da ima bolju opciju (što su dva uvjerljivo najčešća razloga prekida dugoročnih veza). Brak NIJE unaprijeđena dugoročna veza, unatoč površinskim sličnostima, i potpuno je pogrešno tako gledati na njega ili ga moralizirati kao "ovjekovječenu ljubav". Nažalost, bitka je već gotovo izgubljena. Čak i među religioznim populacijama kao što je ona u našoj državi, i brak sve više postaje zamjenjiv. A za durogočnu vezu, pravilnije je bilo i ostalo razmišljati o njoj kao o produženoj avanturi nego kao o mini-braku.
Pa, jučer sam pisao o tužnoj ženskoj priči u kojoj je ova tema igrala veliku ulogu, ali to je bilo samo fiktivno i također dijelom paralela s našom politikom i izborima (bez brige, izborna šutnja je završila u 19h). U mnogome je ovaj problem stvar percepcije, kaže se, jer što je uopće "dobar momak"? Sva sreća što su se sociolozi ljubazno uhvatili proučavanja seksualnog tržišta i donijeli nam neke podatke:
Pobornici stereotipa o "dobrom dečku" tvrde da žene često kažu kako žele biti s ljubaznim, osjećajnim muškarcima, ali u stvarnosti radije izabiru macho tipove, pogotovo ako su ti macho tipovi fizički privlačni. Istražili smo odnos muške pomirljivosti (ljubaznosti, pristojnosti, sklonosti kompromisima), fizičke privlačnosti i njihovog uspjeha u ljubavnom životu. 191 muških studenata je ispunilo kompjuterizirani upitnik kako bi se odmjerila njihova razina pomirljivosti i seksualni život, a dvadeset studentica je rangiralo njihove fotografije po privlačnosti. Rezultati su podržali stereotip o dobrom momku - niže razine pomirljivosti su predvidjele više neobaveznih, seksualnih, krhkijih veza.
Znanost je kristalno jasna: loši dečki dobivaju više seksa. Ne samo da dobivaju više seksa, već ga dobivaju i spremnije, više na pladnju, s manje drame, obveza, nesigurnosti i vraćanja. Želiš povaliti neku? Pokušaj biti manje pomirljiv, manje ljubazan i pristojan, te manje sklon kompromisima. Tvoja mama ti nikada neće ovako nešto savjetovati, a neće ni lifestyle časopisi koji se ponose svojom temom broja "Kako biti svoj na 100 načina". No, zašto točno loši momci uspijevaju, i koliko? Idemo to detaljnije pogledati u drugoj studiji:
Studija (uzorak N = 165) je istraživala percepciju "dobrih dečkiju" od strane žena studentske dobi, a posebno poimanje njihove seksualne privlačnosti i seksualnih uspjeha. Više od polovice žena se složilo da dobri dečki imaju manje seksualnih partnera. No isto tako, više od pola žena je izrazilo preferenciju za "dobrog momka" nego za "lošeg momka" u kontekstu spoja. Kao što se i očekivalo, žene koje su imale manje seksualnih partnera, kojima je seks bio manje važan i koje su manje prihvaćale velik broj partnerica kod muškaraca, imale su veću šansu da odaberu "dobrog momka" kao partnera. Rezultati indiciraju da dobri dečki imaju manje seksualnih partnera, ali su traženiji za čvrste veze.
Loše vijesti su da se dobre dečke, većinom istinito, percipira kao one koji su imali malo seksualnih partnera. Budući da preselekcija čini tako velik dio muške privlačnosti, ne moram ni napominjati da ovo vrlo često dovodi do samo-ispunjavajućeg lanca. Ako žene misle da ne dobivaš, vjerojatno nećeš ni dobiti. Ili ćeš čekati godinu dana.
Dobre vijesti su da je preko pola žena (u znanstvenom žargonu "preko pola" u praivilu znači 55-60%, op. prev.) Cool! No nažalost, to znači da je nešto manje od pola žena izrazilo preferenciju za lošeg momka. Ovo je apsurdno velik broj! Budući da je opća tendencija da muškarci ogrubljuju, a žene uljepšavaju, svoje odgovore na ankete o ljubavnom životu, ne bih se začudio ni da je stvarni broj i veći. Relativisti se okreću u grobu. I naravno, te koje jesu birale dobre momke su imale izraženu tendenciju da im je seks manje važan. Hej, hej, na što me ovo podsjeća? U prijevodu, ako pokazuješ osobine dobrog momka, za ono što su drugi prije tebe dobili besplatno, mlađe, vruće i uskije, ti bi se mogao načekati.
Nisam spremna (s tobom).
No sve je to u redu, jer ipak su dobri dečki favoriti za ono što je bitno - duge, stabilne veze - nije li tako?
Kao prvo, bivanje prikladnim za čvrste veze nije dovoljno (ni izbliza) da poveća vjerojatnost dobrog momka da će napredovati u ili poslije eksperimentalne faze uspostavljanja veze. Kao drugo, mlade žene koje zanima lagano, neobvezatno hodanje neće odabrati dobrog momka kao partnera jer ne može ispuniti njihove rekreativne potrebe. Budući da njegova suprotnost, zabavni sexy momak, bolje odgovara zahtjevima takve veze, bit će za nju češće izabran, iz čega proizlaze i njegove brojnije daljnje prilike da napreduje u teren poslije eksperimentalne faze uspostavljanja veze.
Ova hipoteza bi se mogla srušiti kada bi žene uspostavljale veze planirano, ne-spontano i s pomnim proučavanjem hoće li netko biti dobar dugoročan partner i potencijalni suprug prije nego stupe u vezu. Moram reći da takvu nisam još upoznao u životu. Opći pristup je, bez iznimaka, "jednostavno se dogodilo, a dalje ćemo vidjeti", i nisam primjetio da je išta drukčiji ni kod starijih. A to usmjerava većinu prilika za upoznavanje, razgovor, spojeve, poljupce i sve ostalo s početka prema lošim dečkima. To što oni mnogo tih prilika odlučuju ne iskoristiti (zašto bi kad već dolaze do neobaveznog seksa) ne znači da ih nema.
Usput, što je to "loš dečko"? Mnogi će reći da je takav vjerojatno kreten ili šupčina i da zato nikada ne bi bili s njim. Ja prvi kažem da je tipični "loš dečko" koji je uspješan sa ženama vjerojatno govno od čovjeka i, u civilizacijskom smislu, to je neoboriva istina. No nažalost, partnere se ne bira po civilizacijskim kvalitetama koliko po seksualnim...
Dominantno ponašanje je povećalo atraktivnost muškaraca, ali nije imalo nikakvog efekta na atraktivnost žena. Treća studija je indicirala da efekt nije ovisio o spolu ocjenjivača koliko o spolu onoga s kim je dominantan subjekt imao interakciju. ... studija je pronašla da je povišena dominantnost povećavala samo muškarčevu seksualnu privlačnost, ne i općenitu interpersonalnu.
Sranje.
Zaključak: Ako je tvoj cilj mnogo seksa sa zgodnim, mladim ženama, biti "loš dečko" (aka kreten) ili njegova imitacija je najbolji put do uspjeha. Ako je tvoj cilj duga, čvrsta veza, biti loš dečko je i dalje najbolji izbor, jer mnoštvo kratkih veza i brzog seksa otvara prilike za nešto duže, ne obrnuto.
Ništa od ovoga ne znači da dobri momci nemaju svoje mjesto u svemiru. Takvo vrijeme i mjesto je sigurno postojalo i žene su takve sigurno željele, inače bi ih prirodna selekcija eliminirala iz i reprodukcije i kulture - kao što se pomalo sada događa. Čak i "loš dečko" opet nije 100% Alfa, kako sam već spominjao, tako da su navedene dobre kvalitete poželjne u malim količinama. E sad, možda je prije 10, 20 ili 50 godina bilo drukčije, i prosječan muškarac bi bio uspješan sa svojim navikama. Ali ne živimo prije 10, 20 ili 50 godina. Živimo sada i ovdje. Možeš li se prilagoditi?
Čitajući moje postove, neupućen čovjek bi lako mogao pomisliti da je biti Beta nešto užasno što treba iskorijeniti pod svaku cijenu. Stvarnost je, kao i uvijek, mnogo kompleksnija. Iako je Alfa ekstrem mnogo bolji od Beta ekstrema, to ne znači da se isključivo njemu treba težiti.
Svi smo mi barem jednom upoznali osobu koja nas je isprva fascinirala svojom osobnošću, dosjetkama, smislom za humor i "onim nečim". No ako bi osoba ostala samo takva, ubrzo bi nam počela ići na živce jer bi nakon nekog vremena uvidjeli da nema ništa mekano ili toplo iza te blještave fasade. U ovoj terminologiji, to je pojava koju nazivam "nadigravanje" - kada se provodi previše Igre u odnosu na ono koliko je potrebno nekoj individualnoj ženi.
Recimo da je u tijeku nekakva zabavna i sexy komunikacija SMS-ovima i osjeća se kemija. Razumna stvar bi bila iskoristiti to kao polugu preko koje će se izraziti interes i eskalirati, jer ako se ta razmjena poruka prekomjerno rastegne, komunikacija će preći iz "sexy" u "zabavnu" i njen smisao će se izgubiti. Iako je to bolja situacija od svoje ružne sestre, "Anti-Igre", dugoročno neće uspjeti zadržati pozornost (ok, možda i hoće, ali to nije razumno dosežan cilj za prosječnog muškarca).
Nasrtljiva kornjača (snapping turtle) - oštri zubi i čvrst oklop čuvaju ranjivost ispod sebe
Pravilna ravnoteža je, naravno, kontrast. Čvrst Alfa stav, sa strogom "uzmi ili ostavi" mišlju kao vodiljom, uz nagovještaj ranjivih Beta karakteristika ispod čvrste ljušture. Ovo više ne dolazi prirodno većini muškaraca: oni koji su zbog svojih Alfa karakteristika okusili uspjeh se zanesu time poput djece na ljuljačkama i nikada ne razviju "mekoću" (zašto i bi kad ih trenutna situacija beskonačno nagrađuje?), a oni (mnogo češći) koji su bili većinom Beta ostaju Beta zato što jednostavno ne znaju da u tome postoji neki problem. Svojim ponašanjem, iako ih se teško može kriviti za to jer jednostavno nisu dobili priliku naučiti drugačije, doslovno pozivaju loša iskustva.
Molim te, oslobodi me moje mizerije!
Ugrubo i vrlo metaforički rečeno, naše društvo kao cjelina je 20% Alfa i 80% Beta i u mnogočemu slično kornjači na svojim leđima. To reflektira njegov sastav: sastoji se od malog broja kretena i/ili igrača (muškaraca koji su 60% i više Alfa), umjerenog broja samopouzdanih dobrih dečkiju (muškaraca koji su 40-60% Alfa, dakle negdje između Alfa i Beta), te ogromnog broja Beta (muškaraca koji su manje od 40% Alfa).
U doba promijenjenih kriterija, to je recept za katastrofu, i to za oba spola. Da je obrnuto, pisao bih o važnosti apsolutne lojalnosti i donošenja cvijeća, no trenutno je vaga daleko na jednoj strani. Kroz učenje na tuđim iskustvima, svatko može pametnije birati tko želi biti i s kim želi biti, i možda tako okrenuti oklop tamo gdje bi trebao biti.
Dugo sam razmišljao o ovoj temi i što napisati za nju, no naposljetku sam zaključio da je netko već opisao cijelu stvar bolje nego što bi ja ikada mogao. Ovo je preuzeto s bloga jednog američkog igrača koji se naziva Solomon. Njegov blog je bio ugašen neko vrijeme jer je postao slike svojih "osvajanja", tako da se sada vratio i na SolomonReborn.com ostavio samo arhivu općenitih postova. Upozorenje: njegov blog je oštriji od moga, zato ako budete čitali još njegovih postova, nemojte reći da vas nisam upozorio. Njegov post: -----------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prije nekog vremena, bio sam u Las Vegasu zbog predstavljanja proizvida. Falilo nam je par ljudi, pa samo završili radeći na štandu s dvoje naših klijenata. Jedan je 28-godišnji igrač iz Brooklyna, drugi Philly, 72-godišnji Irac iz Philadelphie čije prezime i dalje ne mogu izgovoriti.
Budući da smo nas trojica radili skupa već nekoliko puta, mogli smo slobodno pričati tijekom sporijih sati. Moj i Brooklynov mobitel su počeli zvrndati oko popodneva, s curama koje su nam slale seksi slike i govorile nam da požurimo doma za naše "iznenađenje". Naravno, Brooklyn i ja smo svakog dali različite datume kada ćemo se vratiti, da bi osigurali da ćemo imati vremena za uživanje u iznenađenju.
"Vraćam se u ponedjeljak, ne mogu dočekati da te vidim," za Michelle. "Vraćam se u utorak, ne mogu dočekati da te vidim,“ za Jennifer. "Vraćam se u srijedu, ne mogu dočekati da te vidim," za drukčiju Jennifer, ili "vruću Jen", i "Vraćam se u četvrtak, ne mogu dočekati da te vidim," za Rachel je bila moja metoda.
Brooklyn me pretekao za dvije. Koji obraz.
Kada je slika na lijevo [isključeno] ukrasila moj ekran, stari Philly je prasnuo u smijeh. Počeo je pričati o tome koliko je danas bolje biti "mladi pastuh" nego u njegovim danima. Oduševilo ga je kako sam mogao okretati ekran s jedne na drugu stranu i zumirati sise, i samo je stajao tamo tresući glavom od smijeha.
Momci, umrijet ću. Ovo nije moguće! Kako vam uspijeva nagovoriti cure da vam šalju takve slike?
Ne nagovaramo, Philly. Same se slikaju i pošalju nam.
Šalite se? Koji bi vrag bio mladoj dami da učini nešto takvo?
One nisu dame.
Je**no nevjerojatno. Da imam kćer i napravi tako nešto za vas dvoje ptičica, izbacio bi je na ulicu da barem može zaraditi kao kurva.
Valjda im se sviđa moć toga da su seksualno privlačne.
Gdje uopće te cure nalaze moć u tome da stari prdac kao ja gleda njihovu guzicu? Sigurno znaju da ćete vas dvojica debila pokazivati slike uokolo.
Dajte da vama budalama kažem nešto…
Misleći da nas čeka polusatna propovijed o grijehu druženja s ženama loše reputacije, Brooklyn i ja smo sjeli, utišali telefone i iz poštovanja dali starom Phillyu našu pozornost. Kao i obično, nije se libio savjeta, ali šokiralo nas je ono što nam je imao reći.
Momci, da sam ja na vašem mjestu, izj**ao bi svaku od tih kurvetina. Da imam nesreću imati 31 godinu u današnjem svijetu, pokazao bi tim ženama poneki trik.
Ups. Nije ono što smo očekivali.
Obojica mojih sinova su oženjeni, najgorim kujama i lažljivicama na planetu. Jim je aeronautički inžinjer za Boeing, Tony je odvjetnik za Apple. Odgojio sam ih oboje da imaju dovoljno muda da prežive sve, ali te razvratnice im stalno zagorčavaju život. Žene su danas razmažene i pune nepoštovanja, i nisu vrijedne više od j**anja. Naučio sam moje sinove da budu muškarci, ne pi**ice, ali kunem se Bogu da ove dvije imaju cijelu obitelj oko prsta. Stalno prijete razvodom, flertaju s drugim muškima preko kompjutera i šalju one stvari koje su kao e-mailovi za telefon [SMSovi] drugim muškarcima s nečim što udana žena ne bi trebala ni izgovoriti. Sinovi su mi već nekoliko puta pronašli takve stvari, ali ne mogu ništa reći ili će završiti u velikoj svađi i sudu za razvode.
Rekao sam im obojici da sam razočaran što su dopustili da ih tako manipuliraju, ali nakon što sam pričao s te dvije pi**e [da, starac je stvarno rekao "pi**a"], shvatio sam da čak i ja ne bi mogao ništa s njima. Mislim, to je sve poludjelo. Ne možeš ih prebiti, ali to je ono što im treba. Treba ih netko prebiti i da onda vide kako se "samostalno osjećaju". Obje su derišta.
Drago mi je da ste vas dvojica dovoljno pametni da vidite kroz to sranje i tretirate ove kako zaslužuju. Nastavite ih tretirati kao smeće koje jesu ako ne želite završiti kao moji dječaci.
Brooklyn i ja smo bili šokirani. Kao prvo, upravo smo čuli P riječ i J riječ od čovjeka koji nije nikada opsovao u tri godine koliko smo ga poznavali. Čovjek ne bi ispričao niti nepristojnu šalu u baru ako je konobarica u blizini.
Naravno, Brooklyn i ja smo se odmah uključili, pričajući starom Phillyu o curama s kojima smo bili i kako, iako svaka od njih ima ponešto privlačno u sebi, nijedna od njih nije vrijedna vremena i truda na dugi rok. Dok je trio stajao tamo, ignorirajući potencijalne klijente u korist ogovaranja žena i usporedbi golišavih slika, Brooklyn je komentirao nešto o sisama jedne cure. Rekao je: "da, ali kad bude sva stara i naborana, te sise će biti odvratne".
To je bio trenutak u kojem je stari Philly promijenio ton.
Žene mogu prekrasno ostariti, znaš.
Uh-uh. Ta propovijed koju smo prije očekivali je stizala.
Da vam kažem nešto, momci. Ne povlačim ništa od onoga što sam rekao o vama koji se bavite tim curicama, jer je to očito sve što je dostupno ovih dana. Ali to nije razlog da vrijeđate moju ženu.
Oprostite, nismo mislili vrijeđati va...
Začepite. Obojica.
Da gospodine.
Slušajte me. Dobra žena stari prekrasno. Kada gledam moju ženu, vidim najljepšu ženu na svijetu. Njene naborane ruke su postale takve od odgajanja mojih dječaka i rada za njih dok sam morao putovati. Linije pod njenim očima su od godina plakanja za mnom dok sam bio u ratu, i one bore na njenom čelu su od brige za mene i sinove. Za njene noge su se držali kad su učili hodati, u njenom krilu su učili čitati, i iz njenih grudi je došla njihova prva okrepa. Prvi poljubac koji su dječaci ikada primili je bio s njenih usana i, ako Bog da, moj zadnji poljubac će biti s njenih usana.
Vas dvojica nemate pojma što propuštate - ili možda imate. Ali sve što ja znam je da je ona predivna, poželjna i lijepa danas kao i onog dana kada sam je upoznao, i ne bi mijenjao jednu sekundu s njom za cijeli život s onim razvratnicama koje vas momke čekaju doma.
Vas dvojica nemate pojma što je ljepota. Na neki način, žalim vas obojicu. Ne serem po vama, jer ako postoji ijedna stvar koju sam naučio od mojih sinova, to je da žene nisu što su bile.
Ako mene pitate, ova cijela stvar je jednostavno patetična.
Zapisat ću ovo što ste rekli. Smeta li vam ako to upotrijebim na mom blogu? Blog je kao novine, ali ljudi ga čitaju na kompjuteru.
Nije me briga.
Stari Philly je odšetao popričati s nekim kupcem. Ja sam se vratio svom mobitelu i vidio da je moja nekadašnja #1 cura koja me "voli" sredila spoj s nekim tipom kojeg je upoznala na Facebooku (ispalo je da je spavala s njim na drugom "spoju", što je po njenim riječima bilo samo za zabavu). Brooklyn je nazvao svoju, ali nije dobio odgovor: mogao sam vidjeti da je razočaran, ali ne i iznenađen. Nazvao je drukčiji broj, pitao "je li s tobom?", poklopio, promrljao "lažljiva kuja", i okrenuo se modelima s konkurentskog štanda da vidi što može srediti.
Kada se sajam zatvorio, otvorio sam svoj laptop i počeo pisati, dok je Brooklyn ošamućeno gledao u hladni betonski pod. Moja #1 djevojka je bila vani, radeći ono što radi najbolje, a tako je bila i njegova. Nismo morali diskutirati o Phillyevoj propovijedi, jer je naša tišina govorila sve. Naše misli su se bavile dvama vrlo sexy, ali svakako ne lijepim ženama, i oboje smo to znali. Mislim da smo se oboje pomalo sramili sebe, jer smo znali bolje nego da se emocionalno upletemo s "nezavisnom i avanturističkom" modernom ženom u našoj rotaciji. Nije bila njena krivnja, i oboje smo to znali.
Pitam se, hoće li moja ili Brooklynova bivša #1 ikada doživjeti da snažni Alfa muškarac govori o njima na način kojim je Philly pričao o svojoj ženi? Sumnjam. I još jednom se vrlo jednostavan princip ignorira od strane tih žena: mogu izabrati da budu seksualno popularne nekoliko godina u očima svakog muškarca, ili trajno lijepe u očima jednog muškarca koji ih voli.
Ljepota je dublja od kože, i ne blijedi. Ljepota nije fizički atribut; to je aura kojoj se dive i muškarci i žene, i mladi i stari podjednako. Ljepota je bezvremeni dar, dan slobodno i bez ustručavanja svim mladim ženama, ali vrlo malo od njih ga prepoznaje, čuva i cijeni.
Phillyeva propovijed o svojoj ženi je dokaz da žene mogu lijepo ostariti; nažalost, to zahtijeva malo elegancije, klase i napora (uf!), tako da moderna žena odabire biti sexy umjesto biti lijepa. Svijet je prepun sexy, ružnih žena koje ne treba cijeniti zbog ičega osim onoga između njihovih nogu - to je jedina stvar na koju se može računatiovih dana.
Tko je bolji za spavanje s najružnijim ženama od najružnijih muškaraca? Hej, barem moj život ima svrhu.
Phillyeve riječi o ljepoti, u jednom ili drugom obliku, nisu mi nimalo strane. I sam sam imao priliku izgovoriti ih jednoj curi koja se bojala da ću je ostaviti kad ostari i više ne bude tako sexy. Prepustit ću vašoj mašti da zamisli kako je to završilo.
(adaptirano od Roissya)
Vaša vrijednost na seksualnom tržištu je mjera koja određuje muški interes za vas. Ovaj test će vam dati informaciju o broju i kvaliteti muškaraca koje možete privući. Budite iskreni u odgovorima. Iako je namijenjen ženama, muškarci, možete ga i vi riješiti za svoju partnericu kako bi si povećali ego ili se vratili u realnost. Termini Alfa i Beta ovdje nemaju isti kontekst kao i za muškarce i korišteni su samo kao zabavni ekvivalent.
Napomena: ovaj test ne mjeri vašu vrijednost kao ljudsko biće, altruizam ili općenitu vrijednost. Mjeri samo seksualnu vrijednost. To što je netko (ne)privlačan drugom spolu ne znači da je dobra/loša osoba ili što već. BMI vrijednosti su uzete iz starijeg doba, prije nego je epidemija pretilosti stvorila distorziju. Iako možda netko zna ženu koja je s 35 godina privlačna kao neka s 20, test je baziran na prosjecima. Hvala na razumijevanju!
Za razliku od testa za muškarce, ovaj test ima kliznu skalu za ocjenjivanje, kako bi bolje opisao ogroman utjecaj nekih faktora na žensku seksualnu privlačnost. Za svako pitanje odaberite odgovor, dodajte ili oduzmite onoliko bodova koliko piše i svoj konačni rezultat usporedite s onima na dnu testa. Mogući raspon bodova je od -72 do 63.
1. Koliko imaš godina?
a) 14 i manje: vrlo dobro za tebe (vidi bodove pod b), ali što radiš ovdje?
b) 15-17: +5
c) 18-23: +10
d) 24-27: +5
e) 28-31: +3
f) 32-34: 0
g) 35-38: -1
h) 39-44: -5
i) 45-49: -7
j) 50-54: -10
k) 55 i više: moja sućut
2. Koliki je tvoj IQ?
a) 85 i manje: -1
b) 86 do 100: 0
c) 101 do 129: +1
d) 130 do 145: 0
f) 146 i više: -1
3. Kakav je tvoj glas?
a) mekan i muzikalan: +1
b) normalan: 0
c) hrapav i dubok: -1
Sljedećih 10 pitanja se bavi izgledom tvog tijela.
4. Tvoje grudi su...
(zbog totalne konfuzije u internacionalnim mjerama, bolje je da ovo sami ocijenite. Tablica)
a) Nepostojeće ili vrlo male: -1
b) Male: 0
c) Srednje: +1
d) Srednje i prirodno čvrste: +2
e) Velike: +1
f) Vrlo velike: 0
5. Koliko su duge tvoje noge u odnosu na visinu?
a) Kratke: -1
b) Srednje: 0
c) Duge: +1
6. Kakvog je izgleda tvoja stražnjica?
a) Ravna/nema je uopće: -1
b) Prosječna: 0
c) Okruglasta i čvrsta: +1
d) Velika i mesnata: 0
7. Kakvog je izgleda tvoj stomak?
a) Ravan/oblikovan: +1
b) Prosječan/blago zaobljen: 0
c) Visi: -1
d) Pivska trbušina: -5
8. Dlake na tvom tijelu se nalaze na:
a) samo kosi i spolovilu: +1
b) Na nogama: 0
c) Na nogama i ispod pazuha -1
d) Na nogama, ispod pazuha i/ili na licu, leđima, bradavicama i madežima: -2
9. Tvoje ruke su: a) male, delikatnih prstiju: +1
b) prosječne: 0
c) muške: -1
10. Kakva je tvoja nadlaktica? a) Čvrsta, gotovo da se vidi triceps: +1
b) Prosječna, ne visi: 0
c) Kad ispružim ruku, mogu skupiti jastučiće ispod nje: -1
11. Tvoj omjer struka i kukova (dobiven tako da metrom izmjeriš opseg svog struka i podijeliš ga s opsegom svojih kukova) je:
a) 0.65 do 0.75: +1
b) 0.55 do 0.64: 0
c) 0.54 i manje: -1
d) 0.76 do 0.85: 0
e) 0.85 do 0.95: -1
f) 0.96 i više: -2
12. Imaš li ikakav deformitet/invaliditet?
a) ne: 0
b) da, sitni: -1
c) da, veliki: -7
13. Koliki je tvoj BMI (Body Mass Index)?
Formula za BMI: Težina (kg) / (visina (m) * visina (m)). Npr. osoba visoka 160 cm i teška 50 kg ima BMI = 50 / (1.6*1.6) = 50 / 2.56 = 19.53. Dodatak: Primio sam zamjerke na to da "BMI nije bitan". Upućujem vas na ovu sliku sa (procjena) sljedećim vrijednostima BMIa: 21, 23, 25, 28, 32
a) 14.5 i manje: -10
b) 14.6 do 15.1: -5
c) 15.2 do 16.5: 0
d) 16.6 do 17.8: +3
e) 17.9. do 21.5: +10
f) 21.6 do 23.5: +3
g) 23.6 do 25.2: 0
h) 25.3 do 29.0: -5
i) 29.1 do 34.0: -10
j) 34.1 i više: nemoj se truditi završiti ovaj test
Sljedećih 6 pitanja se bave izgledom tvog lica, koje čini velik dio privlačnosti. Vrlo sitne promjene mogu imati drastičan efekt na privlačnost ženskog lica. Tko ne vjeruje, neka pogleda sljedeću simulaciju lica (nema potrebe da je označavam jer će svi čitatelji oba spola istog trena znati koja je privlačna, a koja nije). "Ljepota je subjektivna" se okreće u grobu.
14. Na skali od 1 (najružnija) do 10 (najljepša), jesi si lijepa? Nemoj niti pokušavati dobiti pošteno mišljenje od sljedećih ljudi: obitelji, prijateljica, prijatelja (koji bi spavali s tobom da nisu u prijateljskoj zoni), homoseksualaca. Ako se pitate zašto, pogledajte facebook stranicu bilo koje ženske osobe i pobrojite likeove i komentare na njenim slikama. Ili se ocijeni sama i oduzmi bod-dva, ili se pouzdaj u ono što si dosad čula od nepoznatih/neutralnih osoba.
a) 0-1: zašto uopće postojiš?
b): 2: -10
c) 3-4: -5
d) 5: -1
e) 6: +1
f) 7: +5
g) 8-9: +10
h) 10: +12
15. Koliko je čista tvoja koža?
a) Glatka poput svile: +1
b) Bez uočljivih akni, poremećaja ili nezgodnih madeža: 0
c) Neka kombinacija navedenog pod b: -1
16. Koliko je velik tvoj nos?
a) Malen: +1
b) Srednji: 0
c) Velik: -1
17. Kakve su tvoje usne?
a) Vrlo tanke: -1
b) Prosječne: 0
c) Pune i senzualne: +1
18. Kolike su tvoje oči?
a) velike i izražajne: +1
b) Prosječne: 0
c) Sitne i zrnaste: -1
19. Kolika je tvoja brada?
a) Velika: -1
b) Srednja: 0
c) Mala: +1
I posljednja pitanja se odnose na karakter, seksepil i ponašanje. Ovo je najbliže "igri" što žene imaju, zbog čega su bodovi u ovoj kategoriji i najmanji.
20. Kada je netko ozlijeđen, među prvima pitaš jesu li u redu i zoveš ili pružaš pomoć.
a) Skoro uvijek: +1
b) Ponekad: 0
c) (Gotovo) nikad.: -1
21. Ljubazna si prema drugima i zanimaš se za njihove probleme:
a) Skoro nikad: -1
b) Ponekad: 0
c) Uvijek: +1
22. Pušiš li?
a) ne/vrlo rijetko: +1
b) ponekad: 0
c) dimim kao lokomotiva: -1
23. Psuješ li?
a) Rijetko/nikad: +1
b) Izleti mi "jebeno" ili "sranje" povremeno: 0
c) Psujem kao kočijaš: -1
24. Paziš kako se oblačiš, čak i kad ne ideš u izlazak:
a) Nikad/rijetko: -1
b) Ponekad: 0
c) (Gotovo) uvijek: +1
25. Kako bi se moglo opisati tvoj modni stil?
a) Nosim isključivo marke: -1
b) Nemam ga, nosim pidžame i japanke: -1
c) Nosim casual odjeću koja odgovara mojoj figuri: 0
d) Imam dobar stil i odabirem raznovrsnu odjeću/kozmetiku koja poboljšava moj izgled: +1
26. Jesi li u sportovima agresivna?:
a) Igram timske sportove s fizičkim kontaktom (nogomet, rukomet, košarka...): -1
b) Draži su mi mirniji ili jedan na jedan sportovi, kao tenis, badminton, trčanje: +1
c) Ne bavim se sportovima: 0
27. Kad imaš loš dan, otresaš li se na druge ljude?
a) često: -1
b) Trudim se da ne, ali događa se: 0
c) Rijetko ili nikad: +1
28. Dok si vani, muškarac ti prilazi. Neovisno o njegovoj privlačnosti, ti:
a) Zakolutaš očima, okreneš mu leđa ili ga srežeš prije nego može išta reći: -1
b) Pravim se da ga nisam vidjela da dolazi: 0
c) Nasmiješim se i pogledam ga: +1
29. Izašla si na piće ili večeru na prvi spoj. Kad dođe račun:
a) Ponudiš platiti svoj dio ili čak sve: +1
b) Pustiš njega da plati i zahvališ se: 0
c) Bez riječi pustiš da on plati za tebe nezahvalnu: -1
30. Očekuješ dar kalibra odjeća s markom, iPod, nakit:
a) Često: -1
b) Samo za godišnjicu ili nešto slično: 0
c) Nikad (ili očekujem nešto jednostavno), ali bilo bi lijepo od njega: +1
31. Na spoju si s muškarcem koji ti je simpatičan, ali ne dovoljno. Kada te želi poljubiti, ti:
a) Kažeš mu da si polaskana, ali da ne osjećaš ništa više od prijateljstva: +1
b) Okreneš obraz ili se odmakneš, i šutiš: 0
c) Nasmiješ se ili mu kažeš "Zar si stvarno mislio da imaš šanse sa mnom?": -1
32. Jesi li ikada prevarila partnera?
a) Da: -1
b) Da, ali samo nakon što je on mene prvi: 0
c) Ne: +1
33. Tijekom seksa:
a) Ležim kao mrtva riba: -1
b) Odgovaram na ono što on radi: 0
c) Strastvena sam i trudim se zadovoljiti ga: +1
34. Ako bi u vezi partner htio seks češće nego ja, ja bih:
a) Prilagodila se na češće: +1
b) Objasnila mu zašto i ostala pri svom: 0
c) Smišljala kako ga držati na udaljenosti: -1
d) Nema nikakvog seksa prije vjenčanja: -1
-72: Izraz "nepojmljivi užas" je stvoren za tebe. -71 do -61: Ti si Omega. Možda se možeš spojiti s muškim Omegama. -60 do -45:Viša Omega. Većini muškaraca se gadiš. Gubitnici ti ponekad prilaze, vjerujući da imaju šansu. -44 do -28: Zona sumraka. Tvoja prisutnost često odbija muškarce od prilaska tvojim prijateljicama. Ipak, moguće je da uspiješ zgrabiti ostatke. -27 do -10: Niža Beta. Muškarci koje želiš se vjerojatno šale o tebi dok ih ne čuješ. Teško ti je spustiti kriterije i priviknuti se na one prosječne. -9 do 9: Tipična Beta. "Slatka je" je vjerojatno opis koji poznaješ. Tvoje više seksi prijateljice uvijek dobivaju više pozornosti, ali ako se potrudiš možeš zgrabiti i "dobrog"... na jednu noć. Mala promjena kriterija bi dobro došla. 10 do 24: Viša Beta. Ponešto poželjnih muškaraca će te promatrati. Nalaziš se u klasičnoj zoni ženskog odabira, gdje privlačiš i one koje želiš, ali budući da oni imaju opcije veće od tvojih, riskiraš kasniju prijevaru. 25 do 39: Stojiš na ulazu u Alfa palaču. Mnogo kvalitetnih muškaraca će pokazati interes za tebe i moći ćeš birati. Ali nemoj se prenagliti i vrtiti ih do besvijesti, tvoj status neće trajati zauvijek.. 40 do 53: Istinska ljepotica. Gotovo svaki muškarac koji te vidi se slaže da si ljepotica i dodaje "I'd hit it". Isto čini i većina žena, minus taj zadnji dio. To te stavlja u gornjih 3% ženske populacije svijeta. S tako velikom moći dolazi i velika odgovornost, zato pokušaj ne mučiti prijateljstvom sve one koji sanjaju o tebi. Dok god se ne ponašaš kao totalna kuja, vezati prvoklasnog muškarca za sebe ti ne bi trebao biti problem. 54-61: Alfa žena. Svi te žele ili žele biti ti. Samo na korak daleko od savršenstva. Ti si najveća nagrada bilo kojem muškarcu. Ljubav, seks, sigurnost, vjernost i lagan život su ti na dohvat ruke. 62-63: Boginja. Tvoje savršenstvo nema granica. Ako čitaš ovo, pošalji mi mail da se dogovorimo za piće. Svijet je tvoj... zasad.
Budući da je ženski ego krhak i ne može podnijeti iskrenu samo-procjenu, u mislim ću oduzeti 5 bodova od svakog rezultata koji napišete
Nadam se da su svi primjetili čega nema u ovom testu:
- tvojeg posla
- tvojih prihoda
- tvojeg društvenog statusa i prijatelja
- tvojih postignuća i dubokog pogleda na svijet
(adaptirano od Roissya)
Vaša vrijednost na seksualnom tržištu je mjera koja određuje ženski interes za vas. Ovaj test će vam dati informaciju o broju i kvaliteti žena koje možete privući. Budite iskreni u odgovorima. Iako je namijenjen muškarcima, žene, možete ga i vi riješiti za vašeg partnera da vidite jeste li ispod standarda ili vam se sprema prijevara.
Opet napominjem: ovaj test ne mjeri vašu vrijednost kao ljudsko biće, altruizam ili općenitu vrijednost. Mjeri samo seksualnu vrijednost. To što je netko alfa ili beta u smislu privlačnosti ženama ne znači da je zbog toga dobra/loša osoba ili alfa/beta u poslovnom svijetu ili što već. Hvala na razumijevanju!
Test je napravljen jednostavno: za svako pitanje odaberite odgovor, dodajte ili oduzmite onoliko bodova koliko piše i svoj konačni rezultat usporedite s onima na dnu testa. Mogući raspon bodova je od -29 do 30.
1. Koliko imaš godina?
a) 24 i manje: 0
b) 25-36: +1
c) 37-46: 0
d) 47 i više: -1
2. Kakva je tvoja kosa?
a) Gusta kosa i imaš preko 35 godina: +1
b) Gusta kosa i imaš manje od 35 godina: 0
c) Prorijeđena kosa i imaš više od 35 godina: 0
d) Prorijeđena kosa i imaš manje od 35 godina: -1
e) ćelav (bez obzira na godine): -1
f) ćelav (ali imaš tamnu kožu): 0
3. Jesi li zgodan? (Opisati sve što čini muško lice (ne)privlačnim bi zahtijevalo nekoliko stranica, zato pitaj neutralne i iskrene osobe za mišljenje, ili se sam procijeni na skali 1-10 i zatim oduzmi bod jer je samoprocjenjivanje nepouzdano)
a) 0-1 (vrlo ružan): -2
b) 2-3 (ispodprosječan): -1
c) 4-6 (prosječan): 0
d) 7-8 nadprosječan: +1
e) 9-10 (vrlo zgodan): +2
4. Koliko si visok?
a) 161 cm i manje: -2
a) 162-168 cm: -1
b) 169 cm - 174 cm: 0
c) 175 cm - 181 cm: +1
d) 182-192 cm: +2
e) 193-199 cm: +1
d) 200 cm i više: 0
5. Koliki je tvoj BMI (Body Mass Index)?
(BMI možda nije primjenjiv na ekstremno mišićava tijela, ali pretpostavit ćemo da Cro Cop ne rješava ovaj test)
a) 17 i manje: -1
b) 18-19: 0
c) 20-24: +1
d) 25-27: 0
e) 28 i više: -1
6. Koliki postotak vlastite težine možeš podići iznad glave (izbačaj)?
a) 50% i manje: -1
b) 51-75%: 0
c) 76-130%: +1
d) 131% i više: 0
7. Kolika su tvoja godišnja primanja?
a) ispod 45000 kn (student): 0
b) ispod 45000 kn (nisi student): -1
c) 45001 - 65000 kn (manje od 40 godina): 0
d) 45001 - 65000 kn (više od 40 godina): -1
e) 65001 - 115000 kn (manje od 40 godina): +1
f) 65001 - 115000 kn (više od 40 godina): 0
g) 115001 - 300000 kn (godine nebitne): +1
h) 300001 kn i više (godine nebitne): +2
8. Imaš li auto (ili siguran pristup autu)?
a) ne (22 godine i manje): 0
b) ne (23 godine i više): -1
c) da (22 godine i manje): +1
d) da (23 godine i više): 0
e) ne, ali imam motor (godine nebitne): +1
9. Kakav je društveni status tvog zanimanja? (Ne možemo ovdje navoditi sva zanimanja, moraš sam procijeniti. Većina ljudi dobro zna povećava li im ili smanjuje njihov posao društveni status. Također ne uključujemo zanimanja ekstremno visokog statusa, kao princ, rock zvijezda ili hollywoodski glumac, koja bi mogla nositi +5 ili 10)
a) Visoki status: (doktor, odvjetnik, političar, broker, poduzetnik, sveučilišni profesor, uspješan sportaš, glazbenik ili umjetnik): +1
b) Srednji status: (računovođa, inžinjer, znanstvenik, srednji manager, vojni oficir, učitelj, programer, disko barmen ili izbacivač): 0
c) Niski status: (bauštelac, osobna prodaja, recepcionar, kuhar, konobar, zaštitar): -1
10. Koliki je tvoj IQ?
a) 90 i manje: -1
b) 91 do 110: 0
c) 111 to 130: +1
d) 130 to 145: 0
f) 145 i više: -1
11. Koliko ljudi osim tvoje obitelji ti kaže da si duhovit?
a) Nitko: -1
b) Poneki: 0
c) Gotovo svatko tko me poznaje: +1
12. Koliko prijatelja imaš?
a) 0-4: -1
b): 5-12: 0
c) 13 i više: +1
13. Koliko je od tih prijatelja samo na internetu i nisi ih nikad osobno upoznao?
a) 0-2: 0
b) 3 i više: -1
14. Kada te zadnji put netko pozvao na party kod sebe (ili su ljudi došli kad si ti organizirao)?
a) u posljednja 3 mjeseca: +1
b) između posljednja 3 mjeseca i godine dana: 0
c) preko godine dana: -1
15. Znaš li plesati?
a) ne: -1
b) ponešto: 0
c) da: +1
16. Kada si na partyu ili izlasku, da li prije priđeš nekome ili netko priđe tebi?
a) priđem prvi nekome skoro uvijek: +1
b) ponekad: 0
c) čekam da ljudi prvi priđu meni: -1
17. Jesi li ikada bio u ozbiljnoj tuči, gdje su padali pravi udarci?
a) da: +1
b) ne: 0
c) da, sa ženom: -1
18. Od tvojih tinejdžerskih godina nadalje si bio u vezi(ama) koliki dio vremena?
a) veliku većinu ili uvijek: +1
b) otprilike pola: 0
c) gotovo ništa ili nikad: -1
Sljedeća pitanja se odnose na tvoju Igru, ili šarm koji pokazuješ u kontaktu s ženama. Najbolje je odgovoriti na pitanje po prošlom iskustvu, a ne po onome kakav bi htio biti, ali ako nisi nikada bio u takvoj situaciji, razmisli što bi učinio.
19. Pričaš s curom koja ti se sviđa na internetu (MSN, Facebook, etc) kada se chat iznenada prekine i ona nestane.
a) pošaljem joj sms da vidim što se dogodilo: -1
b) ništa, doći će poslije: 0
c) ne pričam s curama na MSN-u, Facebook-u i sl.: +1
20. Dolaziš na autobusnu stanicu gdje čeka samo jedna cura, privlačna i s vidljivom tetovažom na nadlaktici. Što radiš?
a) ne gledam u nju i šutim: -1
b) "Hej, kad dolazi bus?": 0
c) "Što to znači?": +1
21. Što ako u drugom kutu stanice čeka još i troje umirovljenika?
a) nije bitno, svejedno neću početi razgovor: 0
b) možda bi joj nešto rekao, ali ne pred drugima: 0
c) pričat ću s njom isto kao i prije: +1
22. Pričaš s nekom curom i ide dobro, ali moraš uskoro ići. Kako ćeš dobiti njen broj?
a) nikako, čekam da ona to spomene: -1
b) kažem joj da se čini cool i da bi se trebali još vidjeti: +1
c) pitam: "Možeš li mi dati svoj broj?": 0
23. Nazoveš je sljedeći dan, ali ne javlja se.
a) nazvat ću još jednom za par dana: 0
b) poslat ću joj sms s podsjetnikom tko sam i da mi se javi: -1
c) ništa, ako hoće javit će se: +1
24. Izašao si u bar, klub ili disko i vidiš da ti lijepa cura dobacuje poglede:
a) odvratim pogled i sljedećih pola sata je potajno promatram: -1
b) zadržim kontakt očima i odmah joj priđem: 0
c) namignem joj i minutu poslije joj priđem s druge strane, kao da negdje vidim neku još zanimljiviju: +1
d) ne bih nikad bio na takvom mjestu: -1
25. Cura kojoj si prišao je dobro reagirala i osjećaš nešto između vas, ali s njom su još dvije prijateljice i jedan prijatelj. S kim pričaš najviše?
a) s njom: -1
b) s prijateljicama: 0
c) s prijateljem: 0
d) podjednako sa svima: +1
26. Nalaziš se s nekom curom po prvi put i kasniš. Ona te dočeka riječima: "Kasniš 5 minuta". Ti:
a) "Oprosti, bilo je (izgovor).": -1
b) Ništa, slijeganje ramenima: 0
c) "Uvijek si tako pedantna?": +1
27. S nekom curom si na drugom spoju i nisi je još poljubio. Kada to pokušaš, ona okrene obraz i kaže: "Uspori. Nisam takva cura." Ti:
a) "Oprosti.": -1
b) "Ok": 0
c) "Što ako sam ja takav momak?": +1
28. Poslije su se stvari ipak dobro razvile i ljubite se negdje pred njenim vratima. Želiš zaključiti stvar. Ti:
a) "Ah... vidimo se.": -1
b) Posegneš za njenim grudima i nadaš se da će te pozvati unutra: 0
c) "Mogu li upotrijebiti tvoj WC?": +1
-29 do -27: Ti si dokaz da Frankenstein postoji. -26 do -19: Ti si Omega. Plaćanje za izlazak iz celibata nije loša opcija. -18 do -12: Zona sumraka između Omege i Bete. Dobijaš pokoju šansu, ali neminovno odbijaš žene od sebe. -11 do -5: Niži Beta. Nisi odvratan ženama, samo te ne primjećuju. Teško se prilagođavaš. Uz podosta napora, možeš se popraviti i izbjeći da te neka financijski iskoristi nakon što je cijeli život provela s Alfama. -4 do 4: Tipični Beta. "Dobar momak" je vjerojatno riječ koju često čuješ. Zapinješ za oko tek nekim ženama, većinom ne onima koje te zanimaju. Nemoj biti zabavljač za one koje te ne cijene; veći standardi i malo agresivnosti će te učiniti privlačnijim. 5 do 11: Viši Beta. Ponešto atraktivnih žena će biti zainteresirano za tebe. Uz malo Igre i izbjegavanje "samo budi svoj" ponašanja, možeš zaključiti stvar s mnogima. 12 do 18: Ulaz u Alfa palaču (Niži Alfa). Uz malo truda, održavati svoj harem i odgađati vezivanje desetljećima je izgledno. 19 do 25: Alfa koji obara s nogu, poželjan i nezaboravan. Prilično je sigurno da i bez ženidbe možeš biti zadovoljan do kraja života. Ovo je tvoje zlatno doba. 26-30: Super Alfa. Seks bez obveza za tebe je kao disanje. Cijeli svijet je tvoj harem. Dodatna ilustracija što znači koji rezultat i kako se pomaknuti u višu kategoriju.
Kataklizma je poharala svijet i preživjela je samo nekolicina ljudi na izoliranom otoku. Ako je među njima 1 žena i 100 muškaraca, svi će pomrijeti. Ako je među njima 100 žena i jedan muškarac, ljudska vrsta će biti nastavljena.
Žena - gotovo svaka žena - je od rođenja obdarena većom biološkom vrijednošću. To za sobom povlači niz peripetija. Rijetko koji roditelj će za svoju kćer reći "ma pusti je, trebaju joj i loša iskustva", kao što se često čuje za dječake. Samo će se za (bijelu) nestalu djevojku podići ogromna potraga na nacionalnoj razini. U slučaju razvoda bez krivnje, sud će uz pola imovine dodijeliti djecu ženi. Poznata je izreka "prvo žene i djeca". Većina ljudi oba spola će pozitivnije reagirati na bilo kakav zahtjev nepoznate žene nego muškarca, itd. Sve ovo je posljedica biološke vrijednosti. No najbitnija od svih posljedica je ta da žene danas, vjerojatno po prvi put u povijesti, drže ključeve seksualnog odabira. Napomena: Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu.
INTERLUDIJ: O CIVILIZACIJI
Postoji mnogo razloga zbog kojih je nastala civilizacija, no ovdje ćemo pričati o samo jednom aspektu.
U doba pračovjeka, tek se oko 30% muškaraca ikada uspjelo razmnožiti, dok je za žene broj bio bliže 100%. To je bilo prirodno - najsnažniji muškarci, vođe, koje ćemo nazvati Alfama, potiskivali su svu konkurenciju i uspješno se parili sa svim ženkama u čoporu (ili plemenu, kako vam je draže). Egzistencija je bila brutalna i nemilosrdna, i nije bilo vremena trošiti svoju energiju na išta osim egzistencije ako ste u svom životu htjeli ostaviti barem jednog potomka. Svi koji nisu uspjeli, koje ćemo nazvati Betama, živjeli su sa strane i igrali se svojim spolnim organima, sami.
Izum oružja naglo je promijenio seksualnu scenu. Iznenada je bilo koji Beta član čopora mogao savladati Alfu, i jednostavno monopolizirati sve ženke za sebe je prestala biti dobra opcija. Zbog ovog izjednačavanja je došlo do pravednije preraspodjele "resursa", gdje je svaki član čopora imao sasvim izgledne šanse da se tijekom svog života reproducira. Istovremeno, povećanje ljudske inteligencije i polagana dominacija nad ostalim životinjskim vrstama, omogućile su sljedeća otkrića: vatru, stočarenje i ratarenje, te potom uspon prvih civilizacija.
Iako su stare civilizacije naravno imale iznimke, od robova i harema, do feudalnih gospodara i bogataša, osnovni društveni ugovor je zadržan - da gotovo svaki muškarac koji radi i stvara nešto, preko sustava obitelji, religije i sl., može razumno očekivati da će tijekom života dobiti ženu i imati s njom djecu. Ova sigurnost je donijela velike promjene u gotova sva područja života, gdje su i muškarci i žene postali slobodniji okrenuti se ljepšim stranama života, svjesni međusobne ovisnosti i svojih različitih uloga. Primitivni ljudski nagoni za biranje partnera, namijenjeni isključivo preživljavaju, izblijedili su. Taj sustav se zadržao sve do kasnog 20. stoljeća.
U 20. stoljeću, pozitivne promjene kao pravo glasa za žene, emancipacija, ulaz žena u radnu snagu, seksualna revolucija i feminizam, protutnjale su kroz svijet poput potresa. Stare društvene strukture su se urušile, da bi bile zamijenjene modernima, a potom post-modernima. Obitelj kao jedinica društva je izgubila svoju staru vrijednost, a religija je prestala biti vodič "moralnog" ponašanja. Rast produktivnosti, moćnih državnih institucija, socijalnog i mirovinskog osiguranja, a potom snažne zaštite ljudskih prava, razvoda, alimentacije, naknada, tužbi i sl., dovršio je ovaj seizmički proces.
Iznenada se svaki pojedinac našao u situaciji da je njegova osnovna egzistencija osigurana neovisno o drugima, osim možda indirektno na razini cijele države, na razini koja je prekompleksna da bi je ljudski mozak shvatio sa svim detaljima. Seksualno tržište, dotad relativno slobodno od starih, primitivnih nagona, skovrčilo se u nizu promjena poput uznemirene moruzgve. S egzistencijalnim faktorima uklonjenim iz računice, izbor opet biva prepušten starim čimbenicima evolucije: snazi i moći. Po prvi put je postalo moguće i lako prići potpuno nepoznatom pripadniku suprotnog spola. Odvažni Alfa, koji zna što želi, je opet u trendu.
Po drugi put u povijesti, čovjek je dobio neograničenu slobodu. "Jedi slobodu, čovječe", rečeno mu je, no je li većina ljudi spremna prilagoditi se novom svijetu?
p.s. jedva čekam da u klubu netko nekog odjebe s riječima "mrš, ja sam biološki vrijednija od tebe"
Zbog čega za sretan i ispunjen seksualni život nije dovoljno samo nositi majicu na kojoj pišu hobiji, godišnji prihod i duljina penisa? Zašto moderni svijet traži šarm, humor i "ono nešto"? Čak i u slučaju najnepoželjnijih usidjelica koje bi se zadovoljile bilo kim, takva reklama bi ih sigurno ohladila. Što muškarac zapravo ima nije bitno koliko način na koji to može pokazati.
Što točno u prezentaciji muškarčeve vrijednosti navodi ženu da ga poželi? Znanstvenici će nadugo i naširoko drviti o kompatibilnosti gena, feromonima i plodnosti, no nikakva znanost još nije uspjela definirati zašto se šarm i humor nalaze na top listi najpoželjnijih karakteristika. Brz jezik može biti privlačan, no sasvim je sigurno da nema veze s time hoće li muškarac biti dobar partner i roditelj. Sasvim sigurno nema veze s reprodukcijom - s nastavkom ljudske vrste. Kakve veze to što netko zna odsvirati pjesmu-dvije na gitari ili može pričati anegdote o svojim putovanjima (bez ikakvog dokaza) ima s njegovom vrijednošću na seksualnom tržištu?
Vjerujem da žene stavljaju veliku težinu na ove kvalitete zato što u modernom svijetu postoje stotine milijuna muškaraca sa zadovoljavajućim poslom, izgledom, roditeljskim sposobnostima i adekvatnom duljinom penisa. Moderna žena, oslobođena pritiska da pronađe "adekvatnog" partnera koji će joj osigurati egzistenciju kao nekada, se nalazi paralizirana opcijama. Iznenada postoji previše "ok" mogućnosti, te je prisiljena odabirati partnere po kriterijima koji nemaju veze s njihovom stvarnom vrijednošću. Čini joj se, naravno, da bira one koji su "zanimljivi" ili "vrijedni", no većina tih kriterija nema u sebi nikakav sadržaj. Lako je moguće da se šarmantan momak koji ima puno snova, no koji nije ništa napravio u životu, učini zanimljivijim od nekog s boljim kvalitetama no tko ne posjeduje toliko šarma.
Ovo nije pojava samo u modernom ljudskom svijetu, već i u životinjskom. Najpoznatiji primjer je naravno paun, čija raznobojna pera nemaju baš nikakve veze s njegovom sposobnosti da zaštiti ženku od grabežljivaca ili se brine o mladuncima. Iako humor, pisanje bloga ili govorenje egzotičnog jezika imaju još manje veze s biološkom vrijednošću nego paunova pera, upravo to su stvari koje čine kritičnu razliku u njenom odabiru. Za razliku od prihoda i zadovoljavajućeg izgleda, te kvalitete su rijetke, i stoga iako isprazne, predstavljaju vrijednost za današnju partnericu.
Isto tako, muškarcima je bitan prvenstveno izgled, kvaliteta koja nema nikakve veze s ženinom vrijednosti kao supruge i majke no, budući da se izgled, za razliku od šarma i humora, ne može kontrolirati, ovo pišemo s muške strane. Možemo se žaliti na ispraznost i neozbiljnost takvog odabira, ili se možemo prilagoditi. Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu.
Stoga uspjeh na današnjem seksualnom tržištu počinje s dobrim društvenim vještinama (razgovor, humor) i završava sa zanimljivim hobijima i iskustvima. Odavno sam naučio da me žene ne odabiru zbog moje budućnosti u biznisu niti zbog mojeg izgleda ili visine, već zbog mog šarma, duhovitosti, samopouzdanja i sposobnosti da svaki trenutak učinim zanimljivim. Točno to je razlog zbog kojeg razumijevanje ženskog odabira i razvijanje svih ovih kvaliteta (ukratko: "Igra" (eng. "Game")) postaje sve popularnije kod muške populacije. Adekvatne prihode danas imaju svi, no igru zasad posjeduje tek mali broj ljudi.
Zbog toga je danas zlatno doba igrača. Njegova pera su blještavija i duža od svih drugih, i dok se sljedeće generacije ne prilagode (ili izumru), uživat će u svakom uspjehu koji može poželjeti.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu