Marketing
Jedina vrsta socijalizma koja nije dopuštena
Vjerni čitatelji su zasigurno uočili da moji stavovi velikom većinom upućuju na jednu važnu stvar. Nisam religiozan, nemam apsolutno ništa protiv homoseksualaca, podržavam državne zahvate u gospodarstvo i progresivne porezne stope, brine me globalno zatopljenje, i još mnogo toga.
Kritičari se slažu: ja sam socijalist.
Pa ipak, kako se po svojim stavovima o seksualnosti i muško-ženskim odnosima ne uklapam ni u jednu ni u drugu struju, ta objektivna platforma mi daje mogućnost uočavanja jedne važne nelogičnosti kod "kolega" ljevičara. Naime, socijalizam je vrlo zabrinut oko akumulacije pretjeranog bogatstva u rukama premalo ljudi.
Nije važno jesu li ti ljudi došli do svog bogatstva na pošten način ali svejedno, socijalizam prepoznaje, mnogo toga duguju svojoj okolini i ne mogu zadržati sve to samo za sebe ako imaju namjeru dati i sljedećoj generaciji jednake šanse. Stoga se socijalizam ravna po načelu "od svakoga po svojoj sposobnosti, svakome po svojoj potrebi". Lijevo orijentirani političari vole visoke porezne stope na bogataše, poreze na kapitalnu zaradu, poreze na nasljedstvo, i još puno mjera dizajniranih kako bi se spriječila progresivna koncentracija novca u bilo kojoj manjini društva i stvaranje trajno uspješnih ili neuspješnih dinastija (za koje, s druge strane, funkcionalni pogled smatra da su u nekoj mjeri nužne za napredak).
Pa ipak, kada se javlja pitanje akumulacije pretjerane količine seksa u rukama premalo muškaraca, socijalizam šuti. A ta akumulacija nije nikakva sitnica: najgornjih 2.6% super-Alfa muškaraca dobiva gigantski kolač od 29% svog seksa koji žene dijele. Najgornjih 5.5% Alfa muškaraca dobiva čak 40% seksa, gotovo polovicu. A najgornjih 28% Alfa (nižih i viših) muškaraca - jedva više od četvrtine - dobiva nezamislivih 78% seksa. Onih ostalih 72% manje uspješnih muškaraca kolje se za mrvice koje padaju sa stola - 22%.
Za usporedbu, u prilično nejednakim državama poput SAD-a, najimućnijih 1% kućanstava na vrhu kontrolira 40% ukupnog bogatstva, a 25% najimućnijih kontrolira 87% ukupnog bogatstva, i to smeta svima. Ogromna većina civiliziranog svijeta smatra da je to nedopustivo i neodrživo.
Još jednom molim da uočite sličnost: (1% kućanstava -> 40% novca) ~ (2.6% muškaraca -> 29% seksa), (25% kućanstava -> 87% novca) ~ (28% muškaraca -> 78% seksa).
(naravno, oni koji dobivaju najviše novca nisu nužno oni koji dobivaju najviše seksa, iako korelacija postoji)
Jeste li već prestali buljiti u nevjerici? Čak i ako se uzme u obzir da su kod nas ekonomska i seksualna nejednakost trunku manje nego u SAD-u, situacija je i dalje alarmantna. Na svu sreću, ja imam rješenje:
Budući da je kvalitetan i redovan seks vitalan za emocionalno zdravlje ljudskih bića, utemeljit ćemo spomenuto ministarstvo (ili zavod, kako bismo bili dovoljno u duhu socijalizma) za seksualnost. Spomenuta ustanova će u svakom gradu ili gradiću imati svoje podružnice u kojima će zgodne, privlačne, mlade prostitutke (oba spola, ne naravno - ne budimo seksisti!) pružati besplatne ili pristupačne seksualne usluge svim zainteresiranim građanima.
Naravno, ovo bi trebalo i financirati. To bismo postigli uvođenjem posebnog poreza za seksualnu jednakost kako bismo mogli plaćati sve te prostitutke, a ako ne bi bilo dovoljno prostitutki ili dovoljno prostituki odgovarajućeg izgleda, donijeli bismo odredbu da glumice, estradne pjevačice, modeli i manekenke moraju također sudjelovati. Dobrovoljno, naravno, osim ako ne žele platiti kaznu ili ići u zatvor. Sasvim je razumno da treba riješiti gorući problem seksualne nejednakosti, te omogućiti pravedniju raspodjelu seksualnih dobara i onima koje priroda nije obdarila dovoljno da bi ih imali u trenutnom sustavu.
Ne moram ni napominjati da je ovakvo rješenje fantazija. Iz nekoga razloga, seksualni ultra-kapitalizam je jedini oblik nejednakosti koji socijalizam dopušta. Diskrimira se invalide? Oh ne! Nemamo odvojene zahode za trans-spolne pojedince? Izgradit ćemo ih! Djeca iz siromašnih obitelji pate jer nemaju za zubara? Dat ćemo im besplatno zdravstveno. Nejednakost prihoda muškaraca i žena? Moramo to hitno riješiti! Ali kada dođemo do toga s kime žene spavaju i kome daju svoju neizmjerno vrijednu mladost, plodnost i ljepotu, iako bi takav program bio konzistentan sa svim drugim oblicima socijalne politike, iznenada nastaje muk.
Feminizam se često predstavlja kao pokret za jednakost, te prirodni prijatelj ljevice i socijalizma, no pravednost nije pravi cilj feminizma. Cilj je samo ženama osigurati potpunu, bezkompromisnu autonomiju u svakoj sferi života. Vidimo kako se to manifestira u slučaju žena koje imaju legalno pravo bilo kojeg muškarca strpati u zatvor sa samo par riječi, ili na obiteljskim sudovima gdje majka dobiva skrbništvo u gotovo 90% slučajeva, a otac robovlasnički odnos u obliku alimentacije. Cilj feminizma je stvoriti svijet u kojemu je žena uvijek u pravu, bez obzira na okolnosti.
U osnovi, poput robota u sci-fi filmovima, feminizam je kao onaj odvojeni komadić koda ugrađen u samu srž socijalizma koji ima pravo u bilo kojem trenutku nadjačati njegove temeljne pretpostavke. Kao što su strojevi u Matrixu nekako uspjeli nadići ono Asimovljevo pravilo da neće nikada nanositi štetu ljudima, tako i feminizam isključuje i uključuje načela socijalizma kako i kada god mu odgovara. Stoga je i ideja o ministarstvu seksualnosti koje će ublažiti razorne razlike koje danas nastaju između seksualno uspješnih i neuspješnih samo puka fantazija, koja ne samo da nije na pameti niti jednog lijevog političara, već bi i odmah bila progonjena kao poticanje silovanja ili napad na ženska prava.
Naravno, ne treba se zanijeti i promatrati to kao neku zavjeru. Nije to nužno rezultat zlobe. Najveći dio onih koji bi mogli to napraviti jednostavno nema pojma o stvarnom svijetu i naslijepo ponavljaju neku varijantu klišea da "muški isto vrte cure" ili očajnički pokušava "pravedno raspodijeliti krivnju za trenutne probleme" (vidite?) umjesto da pogleda lako dostupne podatke o seksualnom tržištu.
Drugi dio možda nije čista zloba, ali svakako je tragičan jer znači da se neće ništa promijeniti sve do konačnog kolapsa. Naime, kada malo razmislite, tko najviše profitira od seksualne fontane feminizma? Pogodili ste, privlačni, alfa muškarci. Oni koji su već privlačni i uživaju u svim koristima koje im je donijeo trenutni sustav itekako imaju interes održati ga, odnosno nemaju nikakvog interesa za promjenama. Štoviše, žaliti se na trenutni sustav znači implicitno priznati da si seksualni gubitnik. Izuzev možda brige za opstanak civilizacije dok sjediš pored bazena i pijuckaš piće promatrajući atomsku gljivu, podrazumijeva se da su svi koji se žale na feminizam seksualno frustirani, ogorčeni Beta tipovi. Ona manjina koja je od feminizma profitirala nije blesava da ide rušiti sustav koji joj ide u korist, čak ni ako je sustav dugoročno neodrživ.
Kada bolje razmislimo, zašto bi iti jedan muškarac s dobrom igrom bio protiv feminizma? Taj pokret mu nije donio ništa osim koristi. Dobiva praktički neograničenu količinu neobaveznog seksa, plus mogućnost vezivanja ako ga ikada poželi, i sve to bez ikakvog ulaganja (žene su danas financijski neovisne i ne treba potrošiti ni kunu na seks). Ne, promjena nikada neće doći od strane Alfa tipova jer trenutno uživaju poput tajkuna u doba tranzicije. Neće doći ni od žena, budući da su ženski biološki obrasci seksualnog ponašanja (neograničena mogućnost izbora između progresivno više Alfa partnera) danas društveno važniji od potreba Beta muškaraca. Potrebe Beta muškaraca nemaju nikakvu težinu, zato što bi zadovoljavanje tih potreba ili ugrozilo bogatstvo koje trenutno uživaju Alfe, ili ugrozilo žensko pravo izbora.
To je jednostavna računica koja se aktivira kada god me netko optuži da sam ja protiv feminizma (tj. prava žena). Nisam uopće protiv prava žena, a i protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. Iako nisam ni blizu hedonističkog života nekih urođenih igrača, imam neograničenu mogućnost izbora i garantiran mi je životni stil ispunjen s više hedonizma nego što će većina muškaraca ikada iskusiti. No kako je moj mozak usmjeren u budućnost i stalo mu je do drugih ljudi više nego do samo zadovoljavanja donje glave, shvaćam da je ista ideologija koja omogućava trenutnu uživanciju učinila neizmjernu štetu drugim muškarcima, civilizaciji, i, na kraju krajeva, ženama.
*trgne se* "Vi socijalno neosjetljivi debili, zašto sjedite tu i čitate takve budalaštine? Marš natrag na proteste protiv tajkuna s Wall Streeta!" *pucketanje biča* "Idemo! Jeste li ljudi ili niste?"
Post je objavljen 20.02.2013. u 14:13 sati.