Samohrana majka piše:
Evo sažetka The Social Pathologista: "Učiniti žene mekšima će možda vratiti dio njihove ženstvenosti, ali ni na koji način ne garantira muškost muškaraca. Uzeti njena prava ne znači da će muškarac automatski steći alfa kvalitete."
Čini mi se da je društveni patolog u pravu kad naglašava paralelu između općeg stupnja ženstvenosti s jedne i muževnosti s druge strane, te američkih žena koje kukaju da nema više dobrih frajera i američkih muškaraca koji se žale da nema kvalitetnih žena u SAD-u. Jesu li možda obje strane zbog svoje površnosti osuđene na ono što zaslužuju? Čini mi se da je muškosfera (androsfera? lijep grecizam) stroga prema ženama, ali ne osuđuje isto ponašanje kod muškaraca.
Većina ljudi koje poznajem, a koji su single, nemaju partnera zbog svojih previsokih kriterija. Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša. Nije li to muški ekvivalent žene koja je odbačena od Alfe? Također mi se ne čini da prosječni Beta jako osuđuje drolje ako su dovoljno lijepe, ups, seksi (v. Severina), kao što se možeš izvući s bilo čim ako si dovoljno Alfa (v. već spomenuti Clinton, Schwarzenegger i sl.). Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice?
Od ovoga mi je pala na pamet jedna zgodna iako, priznajem unaprijed, potpuno neznanstvena i nedokaziva teorija.
Svi znamo da su drolje u pravilu neprivlačne Alfa muškarcima za išta osim neobaveznog seksualnog pražnjenja. To je zato što one ono najvrijednije što imaju (a nije nikakva sramota to priznati) koriste tako rasipno - ne nužno bez kriterija (često su vrlo, vrlo izbirljive), ali svakako rasipno. Ako je ona u određenom vremenu prikupila neproporcionalno puno partnera, to će je neminovno devaluirati u svim budućim vezama i umanjiti njenu sposobnost dobivanja obvezivanja i romanse od budućih (kvalitetnih i poželjnih) muškaraca. Ukratko, trpi posljedice svog promiskuiteta (čast iznimkama). Ništa novo.
Ali... što ako su Beta muškarci neprivlačni zato što su promiskuitetni sa svojom pozornošću? Iako ne toliko snažna kao ženska sposobnost davanja ili uskraćivanja seksa, muška sposobnost davanja ili uskraćivanja pozornosti, vezivanja i dugoročne brige (koja je nužna za serijsku monogamiju, omiljeni oblik seksualnosti za žene) također ima određenu težinu.
A Beta muškarci... ah, znamo kakvo je stanje. Takav muškarac ima barem dvije od sljedećih osobina:
- izražava puno više nježnosti prema ženi nego ona prema njemu
- smatra da su ljubav i seks nešto što se "jednostavno događa" i prepušten je sudbini
- ne razumije pravi značaj pojma "dečko"
- želi "ići polako", "biti prvo prijatelj", "pustiti da stvari idu svojim tokom" i "paziti da je ne povrijedi" samo zato što je ona žena.
- sklon bijelom vitezovanju, nasilju zbog obrane žena koje ne poznaje
- redoviti Jednoitis
No to je sve već desetak puta rečeno na ovom blogu. Ono što još nije rečeno je to da Beta ima goruću potrebu darovati ženi svu svoju pozornost i osjećaje čim mu ona pruži i najmanju mrvicu, ili čak kada mu ne pruži apsolutno ništa. Moguće je da se ženama ta vrsta emocionalnog promiskuiteta (naspram seksualnog promiskuiteta, koji je zapravo plus) instinktivno gadi na jednak način kao i muškarcima seksualni promiskuitet (iako su ga Beta tipovi bez opcija skloni odracionalizirati u oksimoron "privlačna, iskusna i emancipirana žena").
Naravno, treba biti oprezan sa općim zaključcima: dio ženskog gađenja prema emocionalnom promiskuitetu je urođen i opravdan, a dio je samo moderni proizvod naše kulture koja uklanja ograničenja s i amplificira nekada opravdane nagone do neprirodnih, destruktivnih razmjera.
E sad, što se tiče ostatka pitanja Samohrane majke: Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice? [...Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša....]
Ne ulazeći u to što se smatra savršenim, dakako da se, ako je to slučaj, može reći da tu imaju previsoke kriterije. No što je s time da polažu skoro ništa na karakter? To je uistinu problem koji je po Bete poguban i često, slažem se, samo-izazvan. Ipak, voljan sam Betama pružiti veće razumijevanje iz sljedećih razloga:
1. Ogromna većina muškaraca ne bira između žena, već uzima ponuđeno. Ekstremno je rijetka situacija za muškarca da funkcionira na ženski način, razmišljajući "Ok, Ivana, Matea i Anita su sve vjerojatno zainteresirane za mene, ali nisam siguran koja mi se najviše sviđa. Ivana igra odbojku i ima predivno tijelo, ali Matea je malo debeljuškasta ali je mlađa i pametnija, a Anita je prosječna ali dobro kuha, senzualna je i brine se za mene... hm hm hm, koju odabrati. Stvarno ne znam.... ah je*eš to, ipak mi je tijelo najvažnije."
Ne, ozbiljno, ovo se jednostavno ne događa. Osim ako nisi vrlo Alfa ili Beta blagoslovljen ekstremno dobrim izgledom i visinom, ili oboje. Većina muškaraca se jednostavno udvara curama kako se povremeno pojavljuju prilike, i koja ih odabere, to je njihov život. Naravno, može se reći da trebaju biti pažljivi oko toga u što se upuštaju s kojom ženom, no tu dolazi problem...
2. Beta muškarci ne znaju da smiju mijenjati mišljenje, prekidati započete veze i raditi što hoće. Beta muškarci imaju užasan mentalitet koji nazivam "Beta Nostradamus", koji je dijelom stvoren nesigurnošću, a dijelom debilnim savjetima bijelih vitezova na internetu. Ako upoznaju ženu, nešto počne, i zatim vide da ona nije baš ono što su željeli, nema šanse da će prekinuti i izvući se na vrijeme (ili tretirati stvar kao prijateljstvo s povlasticama), već nastavljaju putem samouništenja. To bi, naime, bilo "neodgovorno", ili barem tako vjeruju, ne znajući da su ogromne šanse da je ona prije toga isto napravila desecima drugih.
3. Bete, pod utjecajem neiskustva i snažnog ispiranja mozga uvjetovanog od strane društva i medija, pretpostavljaju da su sve žene dobre. Tipična logika Bete je da je važno da je žena lijepa i to je to. Zašto? Zato što su, to znaju i ptice na grani, te tako i svi Beta muškarci i društvo općenito, sve žene predivna i anđeoska bića koja ne mogu pogriješiti. To je temelj kavalirstva. Čak i ako pogriješe, to je zato što ih je neki "loš dečko" zaveo, iskoristio, nagovorio na nešto što inače ne bi, i tako dalje.
Štoviše, Betama nikada ne pada na pamet da bi moglo biti drukčije iz jednostavnog razloga: sve do nedavno nije postojao sistemski rizik koji postoji danas. Da, možda je žena mogla biti nezadovoljna, ali bilo je skoro nemoguće da se razvede od tebe zbog bilo čega manjeg od prijevare ili nasilja. Isto tako nije bilo šanse da ti uzme imovinu ili djecu i otjera te u robovlasnički odnos do kraja života. Ovo su sve novi fenomeni, o kojima se zapravo i ne priča previše osim na ovom blogu i još šapatom u par izoliranih kutaka.
Jednostavnije rečeno, ne postoji kultura koja bi sustavno upozorila Beta muškarce na ozbiljne rizike koji sa sobom nose nedostaci u ženinoj osobnosti. Naravno, to nije izlika za ne-učenje na greškama.
4. Jer sam šovinistička svinja.
Ne treba objašnjavati Oznake: beta, seksualno tržište, promiskuitet, kavalirstvo
|