Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 26.11.2012.
Što je gore po ženin izgled: debljanje ili starenje?
|
Tijekom onih par lucidnih trenutaka koje žene danas ne provode u čvrstom stisku racionalizacijskog hrčka, iskreno ih zanima kako razni faktori utječu na njihovu privlačnost i budućnost u ljubavnom životu. Umjesto čitanja dlanova, u ovome postu ponuditi ću vam dvije priče koje će razgaliti vaša srca i baciti vas u / izvaditi vas iz depresiju/e, ovisno o vašem pogledu na svijet. Pretpostavimo da imamo dvije gotovo identične žene, Mateu i Anu. Obje su u najvrijednijoj dobi od 20 godina, s najprivlačnijim mogućim tjelesnim proporcijama, dakle odnosom struka i kukova oko 0.7, i indeksom tjelesne mase oko 20 (recimo 163 cm, 53 kg). Obje imaju dečke s kojima su u sretnim vezama i s kojima redovito vode ljubav.  Ove dvije djevojke razlikuju se samo po dvije sitnice: Matea je blagoslovljena nevjerojatno kvalitetnim genima, otprilike na razini Monice Bellucci, zbog kojih gotovo da ignorira efekte starenja. Nažalost, Matea uz to ima i jednu negativnu naviku: svaki tjedan pojede po 1 dodatni sladoled, burek, ćevape, čokoladni frape, čips, coca-colu, pizzu, twix ili čokoladu, a koje ne kompenzira dodatnom potrošnjom tih 250-300 kalorija viška ili smanjenim unosom druge hrane iste kalorične vrijednosti. Tijekom jedne godine, ona konzumira cca 270 x 52 ~ 14 000 kalorija viška, što otprilike odgovara 2 kg dodane tjelesne mase u salu godišnje. Ana, s druge strane, nije imala toliko sreće s genima i suočava se sa zidom istom brzinom kada i prosječna žena, ali živi zdravo, bavi se sportom i pazi što jede. Whooooosh... 5 godina kasnije Matea se tijekom 5 godina udebljala 10 kilograma i sada ima BMI 23,5. Težina se prikrala poput lopova u noći i, što je isprva bilo idealno, pomalo je prešlo u obline koje je gotovo nemoguće ignorirati. Matea i dalje izgleda vrlo lijepo i njen dečko rado vodi ljubav s njom, iako mu ponekad kroz misli iz nekog neobjašnjivog razloga sune ona slika kada ju je prvi put vidio na plaži prije 5 godina, toliko savršena da se osjećao kao vladar svijeta kada ju je osvojio. Njen trbuščić je prestao biti savršeno ravan i dobio blago ali zamjetno zaobljenje, a njene ruke u nove su dobile sitne jastučiće koji se odbijaju učvrstiti kada se rastegne. Njena guza i grudi su i dalje čvrste, ne savršeno, ali to kompenziraju svojim povećanjem. Svejedno, to je samo sitnica. On joj kupuje zaručnički prsten jer ona to zaslužuje. Ana je pazila na sebe i njeno tijelo je i dalje vrlo privlačno. Određena se čvrstina ugnijezdila na njenom licu, ne još u obliku bora, ali kao da se nešto na njoj neprimjetno skrutnulo. Njen dečko je i dalje obožava, iako se ne može ne prisjetiti povremeno njene svježine i gotovo tinejdžerske putenosti iz doba kada ju je prvi put upoznao. Njene oči su sada nekako trunku manje omamljujuće, na način koji ne može svjesno opisati. Svejedno, to je samo sitnica, iako je trenutno već manje privlačna od putene Mateje. On joj kupuje zaručnički prsten jer ona to zaslužuje. Whooooosh... još 5 godina kasnije Matea je u sada uočila da uistinu ima problem. Njena težina je sada 73 kg (BMI 27,5), i gdje su nekada bile nježne obline, doselile su se naslage. Njen trbuh vidljivo visi i mora ga ili strpati u ekstra široke gaćice, ili pustiti da viri preko pojasa. Niti jednu točku na njenim rukama osim samog ručnog zgloba nije moguće obuhvatiti jednom rukom. Njene grudi i guza su i dalje vrlo privlačne - i natprosječno velike! - ali pomalo su mlohave. Na njenim bedrima se neizbježno počeo pojavljivati celulit u svojim bijelim "trakicama", napasan poput štetočina u vrtu koje je nemoguće otjerati sprejanjem skupim preparatima. Njen je oblik prešao iz pješčanog sata u pravokutan, a gležnjevi su izgubili svoj oštri prijelaz i prešli u oblik "mosta". Više nije moguće vidjeti "trokut" između njenih bedara i stidnice. Uočava da njen dečko - sada muž - više ne vodi ljubav s njom toliko često, te da svako malo nalazi izlike tipa "umoran sam". Gotovo kao da mu je to postala dužnost! Nekoliko puta joj je rekao da mu je "draže da ljulja nego žulja", ali nije zvučao previše uvjeren u to. Potajno se počinje pitati je li pogriješio s tim prstenom. Počinje uzimati slike na Facebooku pod kutom, te izbjegava slikanje u kupaćim kostimima ili pripijenoj odjeći, neugodno svjesna uvrede koju su kilogrami nanijeli njenoj privlačnosti. Muškarci joj više baš i ne upadaju osim ako im ne pokaže jako puno kože i izloži im se, no njeno lice i dalje izgleda prilično slatko, iako pomalo okruglasto. Nekoliko puta se upućuje na dijetu, ali nikako da skupi discipline: odgađa, popušta, posustaje, ide gore-dolje s kilogramima i nikako ne uspijeva promijeniti neugodan razvoj događaja. Ipak, prijateljice ju i dalje uvjeravaju da je predivna i ima super figuru, te da 'muškarci mrze mršavice.' Ako izađe vani s prijateljicama, ne doživljava baš puno upada, a od onih koji priđu, dio odmah spominje kako voli punije cure. Argh! Ana, sa svojih 30 ljeta, i dalje je u dobroj formi, ali teret godina se počinje vidljivo očitovati na njoj. Mreškanje na čelu i oko očiju je sada već osvojilo dosta teritorija, a njena koža, iako radi na svom tijelu, izgubila je onaj prošli sjaj. Kada obuče visoke pete, nešto oko teksture njenih nogu je ne zadovoljava sve dok to ne pokrije hulahopkama. Njene grudi više nisu toliko čvrste, i često se okreće malo jačim grudnjacima kako bi im pomogla. No ukupno gledano, to su mali detalji. Njen dečko - sada muž - je i dalje obrađuje gotovo svakog dana, redovit kao sat, ali ona primjećuje da je počeo gledati i druge cure, i seks više nije toliko živahan. Izgubile su se maratonske sesije seksa kroz noć. Znatno manje je zadovoljava jezikom, i često je stvar ostavlja s osjećajem rutine. Hvata je nekakva paranoja oko mlađih prijateljica njegove sestre ili rodice, iako je sigurna da se nema oko čega brinuti. Kada sama izađe u društvo, primjećuje da joj se oni najljepši, najviši i najsamopouzdaniji muškarci više ne udvaraju toliko i pomalo se zapita što joj je to smetalo u onim danima kada su svi zviždali za njom. Obraća se ženskom časopisu za savjet i dobiva odlučan odgovor da upravo ulazi u svoje najbolje godine, da žene stare poput vina, te da je sada na vrhuncu seksualnosti. Naravno, i dalje dobiva hrpu pozornosti od Beta svoje dobi, koje koriste kao orbitere ili ignorira. Whooooosh... još 5 godina kasnije  Matea je sada teža od prosječnog muškarca u Hrvatskoj, s 83 kg i BMI-em 31. Njen trbuh je postao poput jastuka, te ga je nemoguće prikriti čak i vrlo labavom odjećom. Kada hoda, salo na njenim bedrima leluja poput balona. Njena koža, izuzev neizbježnog celulita u tom području, začuđujuće je napeta i glatka, a njeno lice je okruglasto i bez traga bora. Njena dob je sada i službeno ni 20, ni 30, ni 40, već samo "debela" - njene prirodne crte lica su postale zamućene pod jastučićima, a nesretna kombinacija oko njenog vrata stvorila joj je drugu bradu. Izgleda gotovo isto kao i sve druge osobe tog BMI-a. Više ne može dosegnuti svoja leđa kako treba i već se počinje naprezati kako bi se obrisala poslije nužde. Njene grudi su možda velike, ali pretegnute težinom i pritisnute uz bujajuću naslagu na torzu. Potkoljenice su također prešle iz definirane obline u čudan, stožasti oblik. Sa svim tim nanosima i valovima, postaje teško pronaći prikladnu odjeću i održavati higijenu kako treba. Postoji velika opasnost od neugodnih mirisa. Njen muž više nimalo ne skriva da ga ona ne uzbuđuje i napadno dugo ostaje na poslu. Seksualni život im je mrtav - ako je on užasno napaljen i nije se potrošio pornografijom, moguće je da će nešto inicirati jednom u par mjeseci, pogotovo da mu ona pomogne oralno, ali pred ulazom u nabujale izbočine pred njenom vaginom, obuzima ga užasna mlohavost. Više joj nitko ne bi upao, ni Alfa ni Beta ni Omega. Na Facebooku i ostatku interneta joj se otvoreno upucavaju fetišisti koji spominju da vole "debeljuce", ali to je to. Ana više ne može ignorirati znakove opasnosti i alarm koji je podsjeća da ima 35 godina. Iako se svojski trudi u teretani, njene grudi su omlohavile, a trbuh je prešao u opuštenije stanje, zategnut na vrhu i sa sitnom "vrećicom" pri dnu. Crte ispod vrata oglašavaju njen izlazak iz doba plodnosti, a njene usne su opuštene i više nisu tako pune kao nekada. Noge joj ponekad djeluju ispijeno, unatoč svojoj čvrstoći i ni gramu sala viška. Kada podigne ruke, koža ispod pazuha više nije glatka i zategnuta poput luka, već je također prekrivena "crticama". Koža na njenim šakama i prstima postaje hrapavija, s trunku izraženijim venama nego u mladosti. Svejedno, odjeća joj i dalje dobro pristaje, ima obline na pravim mjestima, i kada se dobro našminka, i dalje može zabljesnuti. Njen muž se ne čini baš oduševljen promjenama, ali i dalje imaju redovit seksualan život, barem dva puta tjedno. Ponekad ostaje duže na poslu, ili se okreće za drugima, no očito je da mu je i dalje privlačna, iako znatno manje nego kada je bila mlada. Kada ide vani, više ne dobiva pozornost od onih tipova koji bi joj se svidjeli, no zato joj rado prilaze muškarci u kasnim 40-im, većinom razvedeni, te mladi nabildani tipovi u disku, koje zanima "starija cura". Ona to nalazi pomalo uvredljivim - zar misle da je ona tako bezvezna? Svi joj kažu da je zgodna, iako ponekad oprezno dodaju, "za svoje godine". Iz njenog izgleda je vidljivo da je barem u kasnim dvadesetim, iako bi bilo teško reći koliko ih je prošla. Whooooosh... još 5 godina kasnije Matea je eskalirala i sada je, s 93 kg i BMI-em 35, postala nepravilna masa sala koja ima ozbiljne probleme s hodanjem i higijenom. Više ne postoji čak ni trunka privlačnosti na njoj. Ljudi je podsmješljivo gledaju dok prolazi, dok se muškarci koje bi smatrala poželjnim osvrću i svojim prijateljima šapuću nešto. Njen trbuh je duljinom dosegao do polovice bedara i spojio se s njima. Njeno lice je potpuno neprepoznatljivo u odnosu na mladost, a koža je na više mjesta popustila pred gigantskom navalom i dobila stalne crvene crte, poznate kao strije i inače rezervirane samo za rapidno rastezanje kože u trudnoći. Njen muž je otvoreno ignorira, te provodi cijele dane na poslu, iako sumnja da posjećuje neku drugu ženu. Nisu imali spolni odnos već nekoliko godina. Kada ide vani, apsolutno nitko joj ne upada, a bilo bi prilično umijeće pronaći muškarca koji bi spavao s njom čak i kada bi mu se ponudila na pladnju. Njena jedina potpora kada priča s prijateljicama je izjava da se "može biti zdrav s bilo kojom težinom", u suprotnosti s njenom liječnicom opće medicine koja je upozorava da je "klinički pretila i mora promijeniti životni stil". Ana dočekuje 40. godinu pomalo uvenula. Prve sijede vlasi je pozdravljaju kada ide bojati kosu, i više nikoga ne može zavarati da je mlađa od 30 čak ni kada savršeno stavi šminku. Njeno lice je postalo šiljastije, s više istaknutim nosom i manje istaknutim jagodicama. Koža na rukama, ovaj put ne samo na šakama već i sve do ramena, ostaje glavni indikator gubitka vitalnosti. Njena guza je također popustila, unatoč vježbanju i biciklizmu, kao da želi reći "pusti me, umorna sam". Svi mlađi od nje joj se obraćaju sa "vi" i "gospođo". Svejedno, osrednji muškarci u kasnim 40-im i stariji se i dalje zanimaju za nju, a i nitko mlađi i poželjniji, iako joj se ne bi baš sam od sebe udvarao, vjerojatno je ne bi odbio kada bi mu sama izašla u susret za nešto neobavezno. Njen muž je često umoran i ne da mu se više eksperimentirati s novim pozama, a za oralno nije čula već dugo vremena, ali svejedno održavaju intimnost barem pet puta mjesečno. Nije sigurna koliko je ugrožavaju njegove mlađe kolegice na poslu. Whooooosh... još 5 godina kasnije  Matea je sada službeno teža od tovljene svinje lake kategorije. Ima 103 kg i BMI 38. Sve je gotovo. Nije važno brine li se za siročad, donira li UNICEF-u, piše li pjesme ili se bavi fotografijom, kao član društva postala je bezvrijedna. U ljudima na prvi pogled izaziva gađenje bez obzira na kontekst. Jedini seks koji će ikada više doživjeti je ako bude imala sreću nabasati na nekoga s patološkim fetišizmom za debljinu. Počinje doživljavati probleme s čišćenjem prostora između svojih guzova, i uskoro će se polje smeđeg pomalo početi taložiti po tom prostoru. Njen muž jednostavno više ne može izdržati biti u njenoj blizini i jednog dana je suočava s papirima za razvod. Ana, sa svojih skoro pa jubilarnih 45 godina, više se ne može pretvarati da je išta više od cougara, i nema te odjeće na svijetu koja će sakriti činjenicu da je postala stara i potpuno izgubila vitalnost svoje nekada sjajne kože. Vježbanje isto više ne uspijeva zategnuti njeno tijelo, no to što je vitka ju i dalje stavlja u sam vrh ženske populacije svoje dobi, te čini poželjnom muškarcima u pedesetima. Nitko se više neće okrenuti za njom na ulici, ali neće joj se ni podsmjehivati. I dalje ima kvalitetne obline, iako je po njenom licu vidljivo u kojem je desetljeću. Njen muž više ne skriva okretanje za mlađima, ali ni nju ne zapostavlja, tako da i dalje ponekad imaju odnose. Također je dobro pripremljena za početak menopauze, te se vjerojatno neće napuhati u godinama koje slijede. Sve do ranih pedesetih i konačnog zalaza, ostati će samo sjena svoje mladosti, ali ipak jedna sasvim zadovoljajuća sjena. Što bi žena više mogla tražiti? Post ukratko: debljina je ubojica erekcije.. Žena koju nagriza starenje neminovno tone u spiralu bez povratka, ali to se događa polagano, i uvijek zadržava određenu vrijednost za one muškarce s manje opcija. Žena koju nagriza debljina isprva doživljava sporije opadanje jer i dalje spada u spektar maksimalno poželjne žene, s minimalnim varijacijama u tome koliko koji muškarac preferira oblina, no poslije toga problemi rastu progresivno. Poslije određene točke, ona prestaje imati vidljivu dob, i zamjenjuje je konstantnim stanjem seksualne neprivlačnosti, osim za teške fetišiste. Pouka za žene: Nemoj se ni udebljati ni ostariti, i možda baš tebi uspije zadržati vječnu ljubav poželjnog muškarca!* * = ok, ok, moguće je bez oboje, no ipak više ne živimo u takvim vremenima. Oznake: debljina, starost, žene, seksualno tržište |
- 22:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #
subota, 24.11.2012.
Biljojedi
|
Među nama je sve više biljojeda. I ne mislim na vegetarijance. Možda sam čudan. Ali ne želim nikada imati ženu, djecu, pa čak ni curu. Jedva da želim seks. Puno su mi draži pornići, prostitutke i striptiz-klubovi. Sloboda da me boli k**ac za sve je predivna. Mogu jesti što god želim i baš me briga kako izgledam. Imam 30 godina. I briga me za sve. Ateist sam - i jedine stvari oko kojih se brinem su moje knjige i moj burbon. Obožavam biti sam. Odbijam imati bilo koju ženu koja će me pokušavati zgrabiti za jaja i prisiliti da joj se prilagodim. Vidim toliko ljudi zarobljenih u jadnim beta vezama. A kako sam sam, pretpostavljam da dobivam onoliko seksa koliko i većina oženjenih muškaraca - tj. ništa. Je*eš sve to! Malo poslije, gospodin je objasnio još nekoliko stvari: Također - imam nekoliko problema s konceptom braka. Jedan od njih je 50% šanse za razvod. Koliko god ti bio selektivan u odabiru žene kojom ćeš se oženiti - sve je to ipak lutrija. Drugi razlog je što nemam nikakve želje biti u blizini ijedne žene starije od 35, tako da me cijeli koncept braka ionako ne bi zadovoljio. Vjerojatno sam nihilist. Ali to ne znači da sam nesretan. Na mnogo načina, moj život sliči na "biljojede" Japana. Prihvaćam da zvuče malo gay, no ja volim posvećivati svoju energiju ludoj zabavi i učenju zanimljivih stvari. Unatoč glupom nazivu, linkat ću članak koji opisuje taj trend. Osobno - mislim da je pornografija glavni adut. Pornografija je učinila moje standarde toliko nevjerojatno visokima da me zanima samo najbolja pi**a. Razmazilo me i mogu se zainteresirati samo za više 8-ice, 9-ke i 10-ke. I ne mogu se prisiliti da naučim Igru jer mi je draže provoditi vrijeme čitajući. Svejedno, poštujem one koji jesu. Samo imam životni stil koji meni odgovara.  Btw, nema šanse da bih ikada bio nešto osim ateista. Čak i kada bih vjerovao u Boga, odbio bih slaviti ga. Čini mi se kao nekakav čudni problem ega očekivati da te netko štuje samo zato što si mu superioran. To bi bilo kao da ja imam psa i očekujem da mi se klanja jer sam ja "više biće" od njega. A ako se Bogu ne sviđa moj stav, onda ću se rado zamijeniti s njim i obećati mu da može raditi što god želi i štovati me koliko god malo želi. Nije me briga. Nikada nisam razumio teološke razloge zašto bismo trebali štovati Boga. Uglavnom, ništa od toga nije bitno jer (po mom mišljenju) ionako ne postoji. Sorry za brbljanje. Samo sam htio šire objasniti kako poimam stvari. Ja sam idiot u puno drugih područja, pa je tako moguće da sam u krivu i ovdje. Zbog čega je to upravo tako zanimljiva tema za mene. Pozz! C. Ovaj fenomen sam već nagovijestio u jednoj od svojih najranijih tema. Motivacija - bilo to kroz biološke ili kulturne faktore - je vječan, svepristuan i nepobjediv fenomen. Nema te stvari na svijetu (osim Franje Asiškog) koja se dugoročno može oduprijeti signalima iz okoline. Iako se oni ipak malo razlikuju u slučaju navedenog čovjeka i Japana, osnovni razlog je isti: A) Sve teži pristup pravom (ne-virtualnom) seksu za većinu muškaraca. Ovo zvuči neobično - ne živimo li u vrlo promiskuitetnom dobu? - ali količina seksa nije isto što i distribucija. Kako troškovi (bilo mentalni bilo financijski) dolaska do seksa rastu, seks sve više pada analizu profitabilnosti. B) Sve manja pouzdanost isplate iz ulaganja u seksualni život. Nestabilnost veza i brakova. C) Mogućnost zadovoljavanja potreba na druge načine. Pornografija. Za razliku od mnogih blogera, ja sam vrlo skeptičan o mogućnostima robotizacije, pogotovo robotizacije koja imitira sofisticirane ljudske funkcije poput razmišljanja ili seksa. Ne vjerujem u androide koji će zavladati izlozima Amsterdama. Ali u odsustvu robota, već imamo modernu, besplatnu internet pornografiju, koja predstavlja vjerojatno najsnažniji seksualni impuls u povijesti. Čak i da svi muškarci jednom budu imali svoje seksualne robote, opet ih neće moći vrtiti po dvadeset istodobno i mijenjati u tren oka, što je najjači poticaj od svih. Neki bi mogli biti skeptični, ali kalkulacija je jednostavna:  U osnovi, ako čovjek prihvati - makar i pretjerujući u svom kiselom grožđu - da je ljubav (kao emocija) danas toliko nesigurna da bi mogla i ne postojati, ostaje mu samo još seksualno zadovoljstvo, koje lako može pronaći na druge načine. I - hop! - tako je rođen biljojed, predstavnik nove generacije koja egzistira na masturbaciji potpomognutoj tonama pornografije svih mogućih žanrova, te eventualno povremenim posjetima prostitutkama (ovo nije baš raširena opcija, kao što ilustrira nesretni George Sodini). Znate što? Po mom mišljenju, biti biljojed najprirodnija je stvar na svijetu. Nikada se ne za**avaj s biološkim nagonima, jer je lako moguće da dođe do povratne reakcije. Ako previše otežaš ispunjavanje nagona na jedan način, a istodobno se pojavi drugi, dobivaš pakleni stroj kao u ovom slučaju. Problem biljojeda pogotovo je izražen u Japanu, gdje se otprilike polovica mladih samaca identificiraju kao biljojedi. Nazvani su tako zbog svoje sklonosti prema mirnom, tihom, neambicioznom životu, u kojemu rijetko kupuju "velike" stvari poput stanova, auta, nakita ili luksuza, a draže im je trošiti na male odmore (u Japanu), kulturu i hobije. Iako bi od toga čovjek mogao pomisliti da je to produkt isključivo trajne ekonomske depresije koja davi Japan i stagnacije plaća, nije stvar samo u tome. [...] Kultura je drugi faktor: teoretizira se da je većina mlade generacije jednostavno mnogo lošija u komunikaciji, čitanju jezika tijela, i nošenju sa stresnim društvenim situacijama. Kada se to spoji s povećanom ženskom potrebom za igrom, rezultat je porazan. No teško je reći da je baš to problem u Japanu - po svim izvještajima, japanske žene su ostale vrlo ženstvene i lijepe, vjerojatno su počele zahtijevati više igre (ali ne pretjerano), a njihove stope vanbračnih trudnoća i stope pretilosti su zanemarivo malene. Ukratko, iako se i mi krećemo prema Japanu iz nekih sasvim naših razloga, Japan je misterija, čije je objašnjenje vjerojatno vrlo različito od našeg, a njegova apatija je jednostavno unikatna. Biljojede ne treba miješati s hikkikomorijima, drugim raširenim ali ne epidemičnim japanskim fenomenom, mladim ljudima koji se zabijaju u svoje sobe i ne izlaze godinama. Hikkkikomoriji su po definiciji i biljojedi, ali nisu svi biljojedi hikkikomoriji. Biljojedi imaju svoje živote, ponekad vrlo aktivne, samo ih ne zanima ljubav. Rade i zarađuju gdje mogu, samo ne žele trošiti na kapitalne predmete jer nemaju koga impresionirati. I nije stvar samo u tome da su oni 100%-ni obvezofobi: biljojedi jednostavno nemaju gotovo nikakvu želju za seksom. A što je dulje utažavaju na druge načine, to postaje manje vjerojatno da će se ikada vratiti u normalu, kao što je C. opisao u gornjem primjeru. Yoto Hosho, 22-godišnji bivši student koji smatra sebe i većinu svojih prijatelja biljojedima, vjeruje da termin opisuje veliku i raznoliku grupu muškaraca koji nemaju nikakve ambicije da ispune tradicionalna društvena očekivanja u svojim odnosima sa ženama, poslom, ili bilo čime na svijetu. "Nije nas briga što ljudi misle o tome kako živimo," kaže on. Mnogi Hoshovi prijatelji provode toliko vremena igrajući kompjuterske igre da im je draže društvo cyber-žena nego prava stvar. A Internet je, kaže on, pomogao povezati sve ljude alternativnih životnih stilova i učinio ih prihvatljivima. Hosho vjeruje da su se linije između žena i muškaraca zamutile. Ističe popularnost "dječačke ljubavi", žanra manga stripova i romana pisanih za žene o romansama između muškaraca, a koji je izrodio svoj vlastiti slijed videa, igara, magazina, te kafića gdje se žene maskiraju u muškarce. Profesorica Fukusawa priznaje da, iako bi neki biljojedi mogli biti gay, većina nije. Nisu ni metroseksualci. Jednostavno, njihovo ponašanje reflektira odbijanje i tradicionalne Japanske definicije muškosti, i onoga što naziva zapadnom "komercijalizacijom" veza, u kojima muškarci moraju biti macho i kupovati stvari kojima će zadobiti žensku naklonost (kada bi samo znala da dobra igra omogućava puno seksa bez da joj ikada išta kupiš, ali dobro, op.prev.). Neki zapadni koncepti, poput večere ili zabave kojoj prisustvuje par ili parovi, nikada nisu pristajali u Japansku kulturu, kaže. Drugi se jednostavno nisu mogli prevesti - izraz "dame prve", na primjer, se u Japanu izgovara engleski jer ne postoji ekvivalentna fraza. "Tijekom Japanskog ekonomskog balona, Japanci su živjeli istodobno i po zapadnim i po japanskim standardima", nastavlja Fukusawa. "Taj trend je doživio svoj kraj." Slične se promjene s vremenom mogu očekivati i kod nas. Kako odnosi sa ženama i ljubavni i seksualni uspjeh postaju sve teži prosječnom muškarcu, sve veći broj njih će zaključiti da im se, iako imaju igru kao opciju, to jednostavno više ne isplati. Pri tome se može očekivati i njihova smanjena participacija u ostalim dijelovima života, uzevši u obzir da su obitelj, ljubav i seks jedne od glavnih muških motivacija za rad. Dio će prigrliti igru (i pri tome vjerojatno neće imati toliko obzira kao ja). A onaj dio koji je već prirodno imao izvrsnu igru će, kao i uvijek, biti vrlo uspješan. Smiješi nam se svijet gdje "Gdje su svi dobri muškarci" prestaje biti samo otrcana fraza razmažene žene i prelazi u neugodnu stvarnost. Oznake: seksualno tržište, MGTOW, biljojedi, pornografija |
- 10:43 - Komentari (27) - Isprintaj - #
utorak, 20.11.2012.
B-D paralela
|
Samohrana majka piše: Evo sažetka The Social Pathologista: "Učiniti žene mekšima će možda vratiti dio njihove ženstvenosti, ali ni na koji način ne garantira muškost muškaraca. Uzeti njena prava ne znači da će muškarac automatski steći alfa kvalitete." Čini mi se da je društveni patolog u pravu kad naglašava paralelu između općeg stupnja ženstvenosti s jedne i muževnosti s druge strane, te američkih žena koje kukaju da nema više dobrih frajera i američkih muškaraca koji se žale da nema kvalitetnih žena u SAD-u. Jesu li možda obje strane zbog svoje površnosti osuđene na ono što zaslužuju? Čini mi se da je muškosfera (androsfera? lijep grecizam) stroga prema ženama, ali ne osuđuje isto ponašanje kod muškaraca. Većina ljudi koje poznajem, a koji su single, nemaju partnera zbog svojih previsokih kriterija. Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša. Nije li to muški ekvivalent žene koja je odbačena od Alfe? Također mi se ne čini da prosječni Beta jako osuđuje drolje ako su dovoljno lijepe, ups, seksi (v. Severina), kao što se možeš izvući s bilo čim ako si dovoljno Alfa (v. već spomenuti Clinton, Schwarzenegger i sl.). Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice? Od ovoga mi je pala na pamet jedna zgodna iako, priznajem unaprijed, potpuno neznanstvena i nedokaziva teorija. Svi znamo da su drolje u pravilu neprivlačne Alfa muškarcima za išta osim neobaveznog seksualnog pražnjenja. To je zato što one ono najvrijednije što imaju (a nije nikakva sramota to priznati) koriste tako rasipno - ne nužno bez kriterija (često su vrlo, vrlo izbirljive), ali svakako rasipno. Ako je ona u određenom vremenu prikupila neproporcionalno puno partnera, to će je neminovno devaluirati u svim budućim vezama i umanjiti njenu sposobnost dobivanja obvezivanja i romanse od budućih (kvalitetnih i poželjnih) muškaraca. Ukratko, trpi posljedice svog promiskuiteta (čast iznimkama). Ništa novo. Ali... što ako su Beta muškarci neprivlačni zato što su promiskuitetni sa svojom pozornošću? Iako ne toliko snažna kao ženska sposobnost davanja ili uskraćivanja seksa, muška sposobnost davanja ili uskraćivanja pozornosti, vezivanja i dugoročne brige (koja je nužna za serijsku monogamiju, omiljeni oblik seksualnosti za žene) također ima određenu težinu. A Beta muškarci... ah, znamo kakvo je stanje. Takav muškarac ima barem dvije od sljedećih osobina: - izražava puno više nježnosti prema ženi nego ona prema njemu - smatra da su ljubav i seks nešto što se "jednostavno događa" i prepušten je sudbini - ne razumije pravi značaj pojma "dečko" - želi "ići polako", "biti prvo prijatelj", "pustiti da stvari idu svojim tokom" i "paziti da je ne povrijedi" samo zato što je ona žena. - sklon bijelom vitezovanju, nasilju zbog obrane žena koje ne poznaje - redoviti Jednoitis No to je sve već desetak puta rečeno na ovom blogu. Ono što još nije rečeno je to da Beta ima goruću potrebu darovati ženi svu svoju pozornost i osjećaje čim mu ona pruži i najmanju mrvicu, ili čak kada mu ne pruži apsolutno ništa. Moguće je da se ženama ta vrsta emocionalnog promiskuiteta (naspram seksualnog promiskuiteta, koji je zapravo plus) instinktivno gadi na jednak način kao i muškarcima seksualni promiskuitet (iako su ga Beta tipovi bez opcija skloni odracionalizirati u oksimoron "privlačna, iskusna i emancipirana žena").  Naravno, treba biti oprezan sa općim zaključcima: dio ženskog gađenja prema emocionalnom promiskuitetu je urođen i opravdan, a dio je samo moderni proizvod naše kulture koja uklanja ograničenja s i amplificira nekada opravdane nagone do neprirodnih, destruktivnih razmjera. E sad, što se tiče ostatka pitanja Samohrane majke: Razmišljaju li Bete o hraniteljskim sposobnostima partnerice? [...Moji muški prijatelji ne traže puno: da cura ima savršeno (dakle, ne samo dobro!) tijelo i lijepo lice. Budući da ne polažu puno na karakter, može se očekivati da ih za par godina opljačka neka zgodna sponzoruša....] Ne ulazeći u to što se smatra savršenim, dakako da se, ako je to slučaj, može reći da tu imaju previsoke kriterije. No što je s time da polažu skoro ništa na karakter? To je uistinu problem koji je po Bete poguban i često, slažem se, samo-izazvan. Ipak, voljan sam Betama pružiti veće razumijevanje iz sljedećih razloga: 1. Ogromna većina muškaraca ne bira između žena, već uzima ponuđeno. Ekstremno je rijetka situacija za muškarca da funkcionira na ženski način, razmišljajući "Ok, Ivana, Matea i Anita su sve vjerojatno zainteresirane za mene, ali nisam siguran koja mi se najviše sviđa. Ivana igra odbojku i ima predivno tijelo, ali Matea je malo debeljuškasta ali je mlađa i pametnija, a Anita je prosječna ali dobro kuha, senzualna je i brine se za mene... hm hm hm, koju odabrati. Stvarno ne znam.... ah je*eš to, ipak mi je tijelo najvažnije." Ne, ozbiljno, ovo se jednostavno ne događa. Osim ako nisi vrlo Alfa ili Beta blagoslovljen ekstremno dobrim izgledom i visinom, ili oboje. Većina muškaraca se jednostavno udvara curama kako se povremeno pojavljuju prilike, i koja ih odabere, to je njihov život. Naravno, može se reći da trebaju biti pažljivi oko toga u što se upuštaju s kojom ženom, no tu dolazi problem... 2. Beta muškarci ne znaju da smiju mijenjati mišljenje, prekidati započete veze i raditi što hoće. Beta muškarci imaju užasan mentalitet koji nazivam "Beta Nostradamus", koji je dijelom stvoren nesigurnošću, a dijelom debilnim savjetima bijelih vitezova na internetu. Ako upoznaju ženu, nešto počne, i zatim vide da ona nije baš ono što su željeli, nema šanse da će prekinuti i izvući se na vrijeme (ili tretirati stvar kao prijateljstvo s povlasticama), već nastavljaju putem samouništenja. To bi, naime, bilo "neodgovorno", ili barem tako vjeruju, ne znajući da su ogromne šanse da je ona prije toga isto napravila desecima drugih. 3. Bete, pod utjecajem neiskustva i snažnog ispiranja mozga uvjetovanog od strane društva i medija, pretpostavljaju da su sve žene dobre. Tipična logika Bete je da je važno da je žena lijepa i to je to. Zašto? Zato što su, to znaju i ptice na grani, te tako i svi Beta muškarci i društvo općenito, sve žene predivna i anđeoska bića koja ne mogu pogriješiti. To je temelj kavalirstva. Čak i ako pogriješe, to je zato što ih je neki "loš dečko" zaveo, iskoristio, nagovorio na nešto što inače ne bi, i tako dalje. Štoviše, Betama nikada ne pada na pamet da bi moglo biti drukčije iz jednostavnog razloga: sve do nedavno nije postojao sistemski rizik koji postoji danas. Da, možda je žena mogla biti nezadovoljna, ali bilo je skoro nemoguće da se razvede od tebe zbog bilo čega manjeg od prijevare ili nasilja. Isto tako nije bilo šanse da ti uzme imovinu ili djecu i otjera te u robovlasnički odnos do kraja života. Ovo su sve novi fenomeni, o kojima se zapravo i ne priča previše osim na ovom blogu i još šapatom u par izoliranih kutaka. Jednostavnije rečeno, ne postoji kultura koja bi sustavno upozorila Beta muškarce na ozbiljne rizike koji sa sobom nose nedostaci u ženinoj osobnosti. Naravno, to nije izlika za ne-učenje na greškama. 4. Jer sam šovinistička svinja.  Ne treba objašnjavati  Oznake: beta, seksualno tržište, promiskuitet, kavalirstvo |
- 14:12 - Komentari (29) - Isprintaj - #
petak, 16.11.2012.
Beta u Alfa koži? Skandal Davida Petraeusa
|
"Kada svjedoči visokom statusu i utjeacaju bogatog muškarca, promatrač zaboravlja Beta srce koje kuca ispod njega..." - Herman Melville, Moby Dick, parafrazirano Koja ironija da pišem o generalima baš na dan kada su oslobođeni generali Gotovina i Markač, eh? Iskreno se nadam da neću nikada o njima morati pisati ovo što pišem o američkim generalima. Isprva sam bio sklon vjerovanju da je slučaj Davida Petraeusa jednostavna stvar, u kojoj visoko-rangirani i bogati Alfa ima ljubavnicu i suočava se s bijesom društva (ala Tiger Woods, Bill Clinton) koje se osjeća ugroženo normalnom muškom seksualnošću. No kada se zagrebe malo ispod površine, otkriva se da je cijela stvar mnogo kompleksnija. Dapače, da je samo imao ljubavnicu, ne vjerujem da bi ga to dokusurilo kao što jest, ali ovdje ispada da se ne radi samo o tome. Umjesto toga, imamo gigantsko klupko zavjere koje predivno ocrtava moderno seksualno tržište i njegovu degradaciju. Napomena: tekst je temeljen na izvještajima dnevnih novina. Činjenice se mogu velikom brzinom promijeniti kako biva otkriveno sve više detalja. 09. studenog 2012., američki general i direktor CIA, David Petraeus (60), dao je ostavku zbog skandala. Glavni razlog je njegova afera s njegovom pomoćnicom i biografinjom, Paulom Broadwell (39) koja je izašla na vidjelo na više strana istodobno. Kako bi priča bila razumljivija, pojasnit ću od početka. Negdje tijekom 2006., general David Petraeus upoznao je Paulu Broadwell prilikom držanja prigodnog govora na Harvardu. Paula je tamo bila student diplomskog studija, slijedeći desetak godina karijere u rezervi vojske SAD-a i raznim anti-terorističkim službama. Ostao je u kontaktu s njom nakon što su kratko popričali o znanstvenim interesima. David Petraeus je tada bio preko 30 godina u braku sa svojom suprugom Holly Petraeus (djev. Knowlton), čiji je otac bio jedan od upravitelja prestižne vojne akademije West Point. Imali su dvoje već odrasle djece. Paula je također bila u braku sa Scottom Broadwellom, liječnikom s kojim je dobila prvog sina.   David Petraeus i njegova supruga; Paula Broadwell i njen suprug Dvije godine poslije, Paula je magistrirala i upisala post-diplomski studij, s temom doktorske disertacije o vojnom vodstvu, s primjerom Davida Petraeusa. Negdje u to doba je rodila i drugog sina. Ne zna se točno kada je sve počelo, ali negdje dok je pisala njegovu biografiju, "All In: The Education of David Petraeus" (Uloženo sve: Edukacija Generala Davida Petraeusa), prešli su iz komunikacije e-mailom u osobne sastanke i tako je rođena njihova veza. 2010. je provela godinu dana s njim u Afganistanu (ostavljajući svog muža da se sam brine o njihovoj djeci), te su se nalazili sve češće, uključujući i u prostorijama CIA-e nakon što je on postavljen za direktora. Paula se malo pomalo počela zbližavati s Petraeusom do te mjere da su njegovi podređeni u CIA postali zabrinuti zbog količine vremena koje je provodila s njim. Mnogi su komentirali da je očito da ona želi "zabosti pandže" u njega. Ipak, sve je još uvijek bilo tajno.   Dok su ona i David varali svoje supružnike, Paula je polako postajala zabrinuta. U bazi gdje su se ponekad družili, tijekom 2011. je sve češće viđala i drugu ženu, Jill Kelley, kako se ponekad druži s Petraeusom, te se uplašila da joj ga Jill želi oteti. Jill je bila imućna "društvena osobnost" slična Paris Hilton, koja se družila s većinom visoko-rangiranih oficira. Ono što Paula nije znala, nažalost, bilo je to da je Jill ljubavnica drugog generala, Johna Allena, tako da se brinula bez razloga. Svejedno, to je nije spriječilo u slanju prijetećih mailova s privatne Gmail adrese svog ljubavnika, Davida Petraeusa: "Diraš Davida pod stolom, znam to... a zna li tvoj muž?" "Paradiraš po bazi ... [...]... daj se upristoji malo." "Kloni se mog tipa! Ovo je posljednje upozorenje!" Zaustavimo se ovdje na trenutak kako bismo razmotrili ovog izvanrednog hrčka. Ova situacija savršeno simbolizira ono na što se misli na urođenost fenomena racionalizacijskog hrčka kod ženskog roda. Žena može biti vrhunski stručnjak, sportaš, uglednik, književnik ili tko zna što, ali i dalje biti podložna potpunom gubitku razuma kada se aktiviraju njeni biološki instinkti za hipergamičnu borbu za Alfa partnera. Tako se i kod Broadwell, visoko-pozicionirane vojnikinje i stručnjakinje za anti-terorizam, jednostavno prebacila sklopka, i iznenada nije znala kako se nositi s drugom ženom osim tako da je ljuto obavijesti da "prestane paradirati po bazi." Jill Kelley je prijetnje shvatila ozbiljno i obratila se svom prijatelju, koji je radio u FBI-u. Rekla mu je da je ne zanima tko je ta osoba koja joj to šalje, samo da mailovi prestanu. FBI se pozabavio stvari, ali ipak vrlo površno, te je isprva odgovorio Jill da se "ne radi o kriminalnom slučaju". Ipak, zbog njenih veza u FBI-u, slučaju je posvećeno više pozornosti nego inače i praćenje korisničkog računa je nastavljeno. Zanimljivo je i da su oba generala već sasvim slučajno došla u dodir - na nagovor Jill Kelley, obojica su su se pojavili kao prijatelji suda u slučaju razvoda i dodjele skrbništva nad djecom Jilline sestre blizanke, Natalie Khawam, kako bi jamčili za njeno poštenje. Također je zanimljiva i činjenica da su Natalie i Jill u velikim dugovima, svaka po nekoliko milijuna $, te da je Natalie podnijela nekoliko lažnih prijava za obiteljsko nasilje. Još jedna pauza. Ne znam u kojim se okolnostima Natalie razvela, ali to što je dužna nekoliko milijuna $ (unatoč tome što potječe iz imućne obitelji) i što je dokazano da je podnosila lažne prijave policiji govori jako puno o njenoj sposobnosti da bude dobra majka. I što rade dvojica generala, dvojica sjajnih uzora nacije? Bezočno se upuštaju u bijelo vitezovanje za nju, pojavljujući se pred sudom da bi svjedočili o nečemu o čemu nemaju pojma, samo zato što je ona žena. Mogu još razumjeti Allana, čija je ona bila ljubavnica pa je barem dobivao nešto za uzvrat svog podržavanja nepravde, ali Petraeusa? Zašto, čovječe, zašto? Negdje krajem 2011., malo nakon što je Petraeus postao direktor CIA-e,, veza između Broadwell i Petraeusa je pukla. Ne zna se zašto, ali Petraeus (ili bih mogao reći Betraeus? ) je nastavio trčati za njom, kako Daily Telegraph navodi, "šaljući joj tisuće mailova tijekom prve polovice 2012." Postoji i druga varijanta događaja: da je veza završila tek polovicom 2012., a nakon što je završila je Petraeus saznao da je Broadwell u posljednjim mjesecima slala prijeteće mailove s njegovog računa. Ovdje se mora priznati da je situacija previše mutna za donošenje zaključaka, ali ako pretpostavimo da je istina, vrlo je dobra za ilustraciju dualnosti pojmova Alfa i Beta:Ovo je savršen primjer kako su novac i slava od ogromne pomoći u bivanju Alfom, ali Alfom te oni ne čine. Petraeus je Alfa, da, bogat, utjecajan, slavan, u dobroj formi, i u dobi od 60 godina je spavao sa ženom od 39 godina (istina, malkicu konjolikom, ali u izvrsnoj formi i savršenog tijela), čime se ne može pohvaliti puno 60-godišnjaka. Totalno Alfa. Ali to je sve zbog njegovog položaja. Njegov mentalitet je bolno Beta, kao što je vidljivo i iz bijelog vitezovanja i iz njegovog moljakanja nakon što je veza završila. Kada bi mi čitatelj napisao da je poslije prekida učinio isto što i on, rekao bih mu da za njega nema nikakve nade i da se mora srediti. U osnovi, on je situacijski Alfa, kao što bi bio i bilo koji klošar s ulice da ga staviš na tu poziciju s tim gigantskim statusom i novcem. No ispod toga kuca Beta srce, koje dopušta da ga vuče za nos bezvezna žena koja ne bi ni bila na radaru većine igrača. Ako mene pitate, pomalo je depresivno da jedan od 5 najmoćnijih ljudi na svijetu dobiva manje seksa i pri tome ima više komplikacija nego bilo koji vulgaris igrač koji tjedan dana visi po klubovima dok mu se ne posreći s nekom zgodnom studenticom. Istina, nije da ga ne razumijem: evo direktne usporedbe onoga što ga je čekalo u uredima CIA-e i doma:  (Na slici, supruga Holly. Zaokružena: ljubavnica Paula) U usporedbi s djevojkom s kojom se vjenčao 38 godina prije:  On zapravo uopće ne izgleda toliko drukčije u odnosu na skoro 40 godina prije. Ona, s druge strane... Rekli bismo "starenje", ali tu postoje i dvije druge stvari: a) totalna zapuštenost, i b) debljina. A ovo je još slika u najvećoj mogućoj javnosti, dakle s maksimalnim sređivanjem (ouch). Nije da opravdavam Petraeusa, jer to što je žena ostarila nije razlog za prijevaru, ali... mogu ga razumjeti. Za njega bi se moglo reći da je jadnik, a za nju ipak da je svog jadnika ostavila nezaštićenog pred grabežljivicom. Ipak, striktno govoreći, nije to trebao napraviti, a pogotovo ne na tako dugotrajan i javan način. Ako išta, mogao je otići kod prostitutke i poštedjeti se poniženja. Barem je nekada to bio modus operandi moćnih i bogatih muškaraca: imaj ljubavnice ili posjećuj "dame", ali budi diskretan, nikada im ne davaj ikakvu nadu da ćeš zbog njih napustiti ženu, i nikada se ne vezuj za njih. Istina, to je kiselo grožđe za varanje, ali eto. Svejedno, iako ona nije ispunjavala kriterije izgleda, nije to trebao napraviti. I o ovome isto nema informacija, ali sudeći po njenoj karijeri, Holly se bavila pomoći veteranima, pogotovo onima s obiteljskim problemima. Nema nikakvih indikacija da je bila na Alfa vrtuljku prije udaje ili da je bila loša supruga. Nema opravdanja ni da jest, ali svejedno. S tim rečenim, ne znam koliko bi nas moglo odoljeti iskušenju da smo a) toliko nezadovoljni izgledom partnerice i b) svakodnevno se na nas (zbog naše slave ili položaja) baca svježe 20+ godina mlađe meso. To je razlog zašto je za ženu ne biti s Alfom već pola bitke u obrani od varanja, iako ona naravno nije znala da će on postati Alfa (pozicijom ako ne karakterom) kada se udavala za njega, i vrijedili su neki drugi standardi i očekivanja, tako da... Dodajmo još ovo: ako je Petraeus u duši Beta, svakako je primjer koliko se jedan Beta može promijeniti - iz neuglednog, nepoželjnog (iako ne toliko u to doba) kadeta u vrhunskog atletičara, vojnika i vođu - i da Alfu - jer je vrlo malo takvih toliko poželjnih ženama u toj dobi da se bacaju na njih. Jedino je šteta što je njegov mentalitet ostao isti, ali vjerojatno kao general nije imao dovoljno iskustva sa ženama da bi imao potrebu naučiti igru. Zamislite samo da je uz to sredio i psihološki dio - kamo bi još sve dospio? Dwight Eisenhower #2? Nikad se ne zna. Ovako je hibridni Alfa - što je i dalje bolje od većine, ali šteta potencijala. Vratimo se e-mailovima. U to doba su istražitelji FBI-a već počeli pratiti tu adresu zbog spomenutih prijetnji, tako da im to nije promaklo, te su ubrzo prokopali dublje i pronašli masu mailova iz doba dok su Broadwell i Petraeus još bili skupa, uključujući i one sočne koji govore o "je*anju pod radnim stolom." Svejedno, iako su se već počeli brinuti o proboju nacionalne sigurnosti, nisu to tretirali kao kriminal, jer prijevara to sigurno nije. Tek je poslije, kada su iz nekog maila lažno posumnjali na korupciju (ispalo je da nema veze s tim), pokrenuta akcija i mašinerija pritisnula Petraeusa da podnese ostavku. Ironično, možda su i bili u pravu: na računalu Paule Broadwell pronađena je oveća količina povjerljivih dokumenata CIA-e kojima nije smjela imati pristup. Ipak, nisu podnesene nikakve prijave protiv njih. Nabrojat ću još jednom sve vrijedne detalje iz mozaika igre koje sadržava ovaj mali skandal: - racionalizacijski hrčak - hipergamija na djelu - drolje čine loše supruge - što je to Alfa i što je to Beta, i što ih čini takvima? - okrutnost novog seksualnog tržišta I onaj neprocjenjivi: Spoznaja da najvažniju vojnu i špijunsku silu* na svijetu vode debili** koji bi izgubili glavu*** zbog prve bezvezne žene koja im se ponudi (i obrnuto). * = stvarno mislite da bi ovakvi ljudi uspjeli organizirati 9/11? ** = još ne mogu vjerovati da je direktor CIA-e koristio Gmail account. Da, GMAIL! *** = da, da je samo prasnuo i otišao, sve bi bilo u redu Neke se stvari ne mogu kupiti. Za sve ostalo, tu je Igra. Izvori: http://www.dailymail.co.uk/news/article-2230947/Sex-Under-Desk-David-Petraeus-resigns-head-CIA.html http://www.dailymail.co.uk/news/article-2231321/David-Petraeus-scandal-Emails-sent-Paula-Broadwell-second-woman-revealed.html http://www.nytimes.com/2012/11/14/us/top-us-commander-in-afghanistan-is-linked-to-petraeus-scandal.html http://www.dailymail.co.uk/news/article-2232133/David-Petraeus-affair-The-cat-fight-emails-sent-Paula-Broadwell-supposed-love-rival-Jill-Kelley.html p.s. netko se već našalio s ovom temom, a televizijska postaja iz Denvera se zeznula i izletjela s ovim:  "Do kraja u mojoj pi*i - Educiranje generala Davida Petraeusa"  Oznake: politika, skandal, igra, varanje, seksualno tržište, racionalizacijski hrčak, alfa, beta, brak |
- 16:07 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 14.11.2012.
Ostavi je boljom nego što si je našao?
|
"Ostavi je boljom nego što si je našao." - Igrački moto Iza ove poznate izreke stoji mnogo više komplikacija nego što se čini na prvi pogled. Iako je igra u osnovi amoralan pojam, izvan granica prosuđivanja dobrom i lošom (kao i svi biološki uvjetovani zakoni seksualnog tržišta), te je stoga ne treba opravdavati ili braniti, ove riječi se često koriste upravo u tu svrhu. To dolazi iz pogrešnog shvaćanja igre kao laganja, iz čega zatim proizlati potreba objašnjavanja za što se igra koristi ili ne koristi, kao da je to uopće važno za jednu tako amoralnu stvar. Svejedno, empatija možda isto nije moralna kategorija sama po sebi, ali većina nas kao ljudi je osjetljiva na tuđe doživljaje i osjećaje, i trudi se ne izazivati bol gdje je to moguće. S tom pretpostavkom ćemo analizirati umijeće ljubaznosti - odnosno, kako je to možeš ostaviti boljom nego što si je našao. 1. Oko za oko, zub za zub Ova izreka se inače koristi u smislu vraćanja negativnosti, ali u ovom kontekstu znači da bi trebao vraćati dobra djela dobrima. Recimo da si upoznao dvije žene identične po svemu osim po ponašanju prema tebi. Jedna se igra tobom, isparava, zaje*ava te, drži te na udaljenosti, pretvara se, toplo-hladna je, i općenito ti otežava posao na svaki mogući način. Druga je otvorena, ne skriva da joj se sviđaš, pažljiva je i topla prema tebi i dostupna ti je (ako je želiš). Pitanje: hoćeš li ti tretirati ovu drugu na način kao što tebe tretira ona prva? Dovraga ne. Trebao bi biti prema njoj isti kao i kakva je ona prema tebi. Uostalom, vrijedi ista logika kao i kod broja seksualnih partnera (odnosno pripadajućeg mentaliteta): ako tretiraš dobre cure jednako kao i loše, kakvo onda ponašanje potičeš? Ne ustručavaj se imati visoke kriterije i biti strog s njima, jer ti nisi odgovoran za njihove pogreške, ali nemoj liječiti frustracije na curama koje su dobre prema tebi. I ne, to ne znači da je trebaš oženiti ili tako nešto, ali da je normalna, ljudska stvar biti ljubazan prema nekome kome je stalo do tebe. To ne radiš samo zbog drugih, već i zbog sebe - zbog tvog "obraza". 2. Neka baci prvi kamen onaj tko je nevin Kad sam se već uhvatio biblijskih izreka, evo da nastavimo niz: neosuđivanje. Isus je, naravno, mislio na apsolutnu grešnost svih ljudi, što ih čini neprikladnima za osuđivanje bilo koga - odnosno, sebi ravnih. Ja mislim na to da, ako imaš određene standarde za vezivanje, i ona ih ne zadovoljava, ne bi je trebao osuđivati zato što ih je pogazila s tobom. Ne želiš upasti u Groucho-Marx-ovsku psihozu "Ne želim biti član kluba koji bi me imao za člana". Recimo, ako je prevarila svog dečka s tobom, naravno da nećeš biti ta budaletina koja će se vezati za nju kako bi isto mogla učiniti i tebi. Ali čini li je to lošom osobom ili vrijednom prijezira, ili da pričaš uokolo kako je ona drolja, fufica i ostalo? Iskreno sumnjam. To jednostavno nije na mjestu. Ona ti je dala ona što si htio, nema potrebe da je proganjaš zbog toga. Ako je itko treba kazniti u smislu kozmičke pravde, to će biti njen dečko - svojim odlaskom. Neosuđivanje je također i stvar dobre igre, te ključ ulaska u tajno društvo. Postoji velika razlika između visokih, nepokolebljivih standarda, odnosno bivanja indiferentnim alfom, i ljutog osuđivanja. Ako se oko tebe osjeća aura bijesa ili dehumanizacije, nećeš daleko dospjeti. A sada loše vijesti: "Ostavi je boljom nego što si je našao" ne radi. Čekaj, kako? Točno tako. Nakon što odeš, ona sasvim sigurno neće biti ni bolja ni sretnija nego što je bila prije. Pretpostavimo neke načine na koje bi vaš odnos mogao završiti: - bio si previše napaljen da bi se ograničio na spavanje sa samo jednom ženom - dosadila ti je / počela te živcirati / prestalo ti je biti zabavno s njom - zanima te neka druga pa prekidaš kako je ne bi prevario - otkrio si da ima neku manu koje nisi bio svjestan / udebljala se / doživjela nesreću (hej, svijet je okrutan) - odselio si daleko od nje, ona od tebe, ili oboje - ona je htjela da vaša veza pređe u nešto više, ti nisi - otkrio si da te prevarila (s nekim tko joj se zapravo nije sviđao više od tebe pa je požalila) - jednostavno zato što možeš - dosadilo ti je, želiš natrag svoj samački život Pretpostavljam da postoje i neki drugi razlozi zašto bi završio odnos muškarca i žene kojoj se on sviđa, ali recimo da sam pokrio 99%. U kojem od ovih scenarija (osim možda varanja) će žena biti sretnija kada to završi? Hoće li biti ushićena, puna života, zadovoljna svojim iskustvom, ili bolja osoba (koji god vrag to značilo)? Ne, naravno da neće.  Ako si privlačan i poželjan, tvoj odlazak ili odbijanje nečega više (ma koliko god nježno bili postavljeni) će zauvijek ostaviti ranu u njenoj duši. Niti jedan sljedeći muškarac se neće mjeriti s tobom - u osnovi, postat ćeš subjekt 5 minuta Alfe. Čak i ako je ona naučila da se ne petlja s tipovima sličnim tebi u budućnosti (bilo zato što neće biti dobri prema njoj, bilo zato što su izvan njenog dosega), svejedno će žudjeti za tobom. Jednostavno nema načina da je ostaviš bez da je povrijediš. Ukratko, kada žene bivaju ostavljene, bivaju povrijeđene. I to je to. Isto tako, biti odbijena ili ostavljena je udarac koji je ženi mnogo teže podnijeti. Iako žene inciraju 70% razvoda i ogromnu većinu ne-bračnih prekida (čak i kada se korigira za činjenicu da uporno biraju naj-Alfa muškarce za koje je veća vjerojatnost da će oni njih ostaviti), ostaje nepobitna istina da je ženska vrijednost na seksualnom tržištu vrlo prolazna. S početkom neminovnog opadanja oko dvadeset i pete godine, koje strelovito ubrzava poslije tridesete, za ženu je svaka godina provedena s Alfa tipom koji joj se sviđao ali ju je odbacio razorna i nagrist će njenu sposobnost pronalaska sreće sa svakim sljedećim muškarcem. Naravno, da je naše društvo imalo razumno, educirali bismo mlade žene o toj činjenici, no ljepše je zabijati glave u pijesak. Muškarci, s druge strane, doživljavaju rast svoje seksualne vrijednosti kako prolaze godine, sve tamo do 40-e, a ukoliko imaju kompenzirajuće Alfa vještine, mogu njima kompenzirati starenje još nekoliko desetljeća. Žene nemaju tu opciju. Stoga je za ženu takav prekid mnogo teži nego za Alfa muškarca (iako ne teži nego za Beta muškarca, koji je uistinu u go*nima do grla kada iznenada izgubi partnericu). Neke će na to reagirati tjednima plakanja, same u sobi i nosa zabijenog u plišane životinje, dok će druge preći u psiho zonu i krenuti u stalkanje, osvećivanje, ili "osvetničko" spammanje Facebook statusa i spavanje s nizom sljedećih muškaraca, čijim će penisima uzaludno pokušati prigušiti svoj bol kroz "emancipaciju". Ali svaku će to povrijediti. Koliko god prekid bio nježan i dobroćudan, opet je to prekid - nešto što bi bilo loše kome, ali je za žene - i još u takvim okolnostima - poražavajuće. Sjetimo se samo Monice Lewinsky, koja je nakon skoro 20 godina i dalje sama i pati za Billom i možemo vidjeti ekstreman primjer tog efekta. Jednostavno nije bilo načina da je on ostavi boljom nego što ju je našao. Pa čak ni da je ostavi istom. To je okrutna stvarnost.  Naravno, nemojmo to shvatiti kao neku univerzalno-žensku pravilnost zbog koje treba žene općenito tretirati kao žrtve kojima je potrebna zaštita. Žene se tako osjećaju samo kada ih napusti muškarac visoke vrijednosti, s kojim bi htjele biti. Za sve druge slučajeve, proces eliminacije je hipergamično brutalan i brz. Beta orbiter ili mužić će izblijediti iz njenih misli unutar 5 minuta od prekida/razvoda, i nikada se neće pitati kako je mogla popraviti stvari s njim. Sjetite se toga, svi vi igrači i koji biste željeli biti igrači, sljedećeg puta kada poželite racionalizirati da je bolje za nju da ste prekinuli (i obrnuto). Ružna realnost se ne može nikako otkloniti patetičnom izjavom iz naslova. Umjesto da je pokušavate zamotati u šareni papir, prigrlite ovu neugodnu činjenicu poput Kosca Smrti i učinite je dijelom sebe. To je sve život. Oznake: igra, igrači, prekid, žene, racionalizacija |
- 18:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 09.11.2012.
Opusti se! Sve će biti ok
|
Često pitanje koje čujem je zašto je, osim igre, potrebno i biti svjestan demografskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uistinu, koga briga za neke tamo zakone ili feminizam? Kako je to relevantno za naš život, osim u nekom jedva dodirnom smislu tipa razumijevanje praga dominacije? Što je najgore što se može dogoditi? Mislim da sam pronašao jedan dobar primjer. Nije posebno degutantan (tipa nasilje i slovanje), a opet je dovoljno i nepravedan i tipičan da dobro ilustrira sustav u kojemu nastaje. Prošao sam kroz razvod prije dvije godine, iako nisam "učinio ništa loše", tako reći, već samo zato što je mojoj ženi bilo dosadno. Nakon mog inzistiranja, rekla mi je da uistinu nije bilo ničega što sam mogao napraviti da spriječim razvod, i činilo se da je to istina. Nije mi baš nedostajalo "igre" (nisam čuo za taj termin sve do nedavno, ali bio sam snažan i privlačan muškarac), ali ona se umorila od rutine, banalnosti i bračnog života. Htjela je, kako je rekla, "pronaći sebe", što god to značilo. Kao što je tipično, vrlo dobro je prošla prilikom razvoda: dobila je kuću, auto, većinu naše imovine (počistila je naše bankovne račune i štednju i uzela sve vrijedno u kući dok sam ja bio na kampiranju s prijateljem - na kampiranju na koje me ona potakla - trebao sam biti sumnjičav jer je to bio prvi put da je ikada predložila tako nešto, ali bio sam radostan što se brine za mene i, naravno, potpuno osupnut kada sam se vratio u kuću ispražnjenu od svega osim dokumenata za razvod; nisam nikada uspio vratiti niti jednu od stvari koje je uzela), skrbništvo nad oboje naše djece, alimentaciju dok se ponovno ne uda, a ja sam dobio više od polovice duga i morao platiti troškove cjelokupnog razvoda za obje strane. Također sam dobio i vrlo restriktivan režim posjećivanja: većinom svoju djecu vidim samo dva puta mjesečno. Znao sam da su žene favorizirane tijekom razvoda, ali nisam imao pojma koliko sve dok se to nije dogodilo meni. Štoviše, bio sam potpuno uhvaćen na prepad. I dalje je bila vrlo nježna i seksualni život nam se nije nimalo pokvario. Nikada nisam vidio što dolazi. Ja sam tradicionalan, kršćanski muškarac i oduvijek sam s radošću očekivao očinstvo i odgajanje moje djece. Rekao bih da je imati obitelj bio moj san (nisam se nikada osjećao definiran svojom karijerom na bilo koji način osim da je to sredstvo za ostvarivanje cilja). Sada gledam svoju djecu kako odrastaju ubrzano, bez ikakvog utjecaja na to kako ih se podiže. Propustio sam sve rođendane, Božiće i druge blagdane tijekom posljednje dvije godine, ne svojim izborom. Razara me da provedem mjesec bez da čujem glas moje djece ili da ih dodirnem (pa i bilo koje drugo ljudsko biće), a i to nije ništa prema tome da sam izgubio moju (tako sam mislio) srodnu dušu nakon 15 godina braka. Ono što boli najviše je spoznaja da sam izgubio svoju budućnost. Zarađujem 70 000 $ godišnje, ali moram živjeti na 15 000 $ poslije isplate alimentacije (na koju plaćam porez!). Prešao sam iz solidne kuće u stančić od 500$ mjesečno u lošem dijelu grada i živim sam. Svakim danom postajem sve udaljeniji od svoje djece (ne znam ništa o njihovim životima), a moja žena mi pokušava otežati posjete na sve moguće načine - za nju je to "neugodno" i "teško ugovoriti za nju i njenog novog muškarca". Pokušao sam biti samo "zabavni tata" koji vodi djecu na dan zabave, ali čak i to je nemoguće. Imati obitelj je i dalje jedna od mojih najdubljih želja, ali toliko sam usamljen, i ne mogu se financijski pomaknuti i zasnovati obitelj s drugom ženom (dovoljno sam privlačan i imam osobnost da dobijem ženu prilično mlađu od mene). No niti jedna žena ne bi htjela muškarca koji zarađuje 15 000$ godišnje i svakog mjeseca je sve više u dugovima. Nikada ne bih mogao uzdržavati obitelj. Ne vidim nikakvog načina za izlaz iz ovog okrutnog kruga - dok plaćanje završi, ja ću biti u 50-im i propustit ću priliku i živjeti sam sve dok ne umrem. Ne mogu dobiti čak ni dignitet umirovljenja, jer je moja žena uzela pola štednje u koju sam ulagao otkada sam imao 22 godine, i sada sam toliko u crvenom da moram povlačiti i ostatak samo kako bih preživio. Pomirio sam se s tim da ova priča jednostavno ne može imati sretan završetak. Moj život je toliko udaljen od onoga što sam zamišljao i planirao tijekom mladosti da ne mogu vjerovati. Osjećam se kao budala što sam "učinio sve kako treba", jer na kraju to nije imalo nikakvog utjecaja na moju sreću i zadovoljstvo. Ako netko pročita ovo i može kritično razmisliti o legalnim posljedicama braka za muškarce i stoga bude oprezan, ispunit će svoju svrhu. Znam da sam ja osobno bio previše ushićen time što ću provesti ostatak života (ha ha) sa ženom koju sam volio da bih razumio u što se uvaljujem. Kada bih morao sve učiniti opet, radije bih bio ostao sam. Uistinu je bolje ne poznavati obiteljsku i bračnu sreću, nego je osjetiti prije nego ti bude istrgnuta iz ruku, bez obzira na narodne mudrosti koje ljudi citiraju o ljubavi i gubitku. Molim vas, muškarci, temeljito razmislite u što se to upuštate. Zakoni se možda čine jednaki, ali na sudu to neće tako ispasti. To što bi ova specifična priča mogla biti izmišljena, odnosno da ne mogu jamčiti za istinitost nekog tamo komentara na internetu, nimalo ne mijenja činjenicu da se to događa, te da su mnogi drugi takvi slučajevi a) dobro dokumentirani i istiniti, te b) u porastu, do te mjere da postaju pravilo. Isto tako je dokumentirano da je tko dobiva djecu najvažniji faktor u tome tko će inicirati razvod, te da žene iniciraju 70% razvoda. I u 85% slučajeva razvoda, djecu i dobivaju. Sasvim je jasno da se ne može reći da ova priča predstavlja nekakvu neobičnost ili statističku anomaliju. Za sve one koji se pitaju "zašto sam ljut", pitam vas: "zašto vi niste ljuti?" Zar ova priča ne izaziva bijes u vama? Svim čitatelji koji se čude zašto je šačica ljudi ljuta zbog nepravde koja svakodnevno biva počinjena protiv muškaraca, djece i obitelji, pitam vas zašto vama to ne smeta? Ljutnja je sasvim očekivan i razuman odgovor na očitu nepravdu. Apatija, s druge strane, označava moralnu atrofiju, nemogućnost suosjećanja, te možda i maskira vlastiti ulog u održavanje nepravde. Da, reći ćete onda, "ovo je tragično, no ovaj nesretnik ipak predstavlja tešku zloupotrebu sustava". A u tome i jest poanta. Ovo nije zloupotreba sustava. Ovdje "sustav funkcionira kako treba". Učinio je baš sve za što je dizajniran. Sigurno ne možete poreći da prevalencija ovih stvari ovisi isključivo o tome želi li ih žena tako provesti ili ne želi. Ovo nije utaja poreza, gdje se osoba provlači cijeli sustav i na desetke institucija namijenjenih sprječavanju zloupotrebe; ovo je točno ono čemu sustav služi. U jednom od sljedećih postova ću objasniti zašto je sustav dizajniran tako (hint: iz dobrih namjera, kojima je popločan put u pakao), ali vratimo se sada opisu kako sustav tipično funkcionira. Rhea Rolfe, odvjetnica koja je nekada podučavala "žene i pravo" na sveučilištu Washington, sjeća se kako je sjedila u jednoj sudnici za obiteljsko pravo u Seattleu. 'Bilo je možda 7-8 slučajeva, i baš svi su bili presuđeni protiv muškaraca. Čak i dva u kojima uopće nije bilo optužbe ili protivljenja od strane majke.' 'U mnogim drugim arenama, dokazi ti donose presudu,' kaže odvjetnica Maya Trujillo Ringe. 'Ali ovdje, otac ima veliku bitku uzbrdo.' Toliko da se, kako kaže, 'ona i drugi odvjetnici šale da kada bi obukli oca u suknju, s istim činjenicama bi dobio ročište. Moguće je nadvladati diskriminaciju,' Ringe dodaje, 'ali potrebno je mnogo vremena i resursa.' Treća odvjetnica Jennifer Forquer se slaže, navodeći kako su 'očevi rutinski poslani na tečajeve roditeljstva. Nije bitno jesu li bili na porodiljnom, jesu li mijenjali pelene ili bili doma nezaposleni, ako majka optuži oca da su njegove roditeljske vještine nedovoljne, sud odlučuje da mora ići. No ako otac želi podnijeti takvu optužbu o majci', kaže, 'onda mu je bolje da bude oprezan kako će to prezentirati, jer se takvo okrivljavanje može smatrati 'kontrolirajućim ponašanjem', vrstom 'psihološkog i emocionalnog zlostavljanja'.' To vodi do najrazornije optužbe - one koja može sve promijeniti u sekundi - optužbe za obiteljsko nasilje. To je razlog zašto odvjetnici često savjetuju klijentima da optuže drugu stranu za obiteljsko nasilje kako bi ostvarili nadmoć. Uzevši u obzir ekstremno kratka i požurena saslušanja, suci na obiteljskim sudovima često premještaju teret procjene na ekspertne procjene koje se onda može saslušati na sljedećem sastanku. U slučaju g. Richarda, naređeno mu je da se javi sudskom savjetniku koji je specijaliziran za obiteljsko nasilje. Richard kaže da mu je bilo drago. 'Super. Napokon imam nekoga čiji je posao otkriti istinu. Nije mu smetalo čak ni što mora za troškove ekspertne procjene platiti 1000 $ '. Ali kada je sudski ekspert, Dough Bartholomew, objavio svoje izvješće sljedećeg mjeseca, Richard je potonuo još dublje. Ekspert je rekao da uistinu ne može odrediti je li Richard napao svoju ženu. Ali svejedno je preporučio da Richard posjeti grupu za tretman nasilja u obitelji, kao i grupu zvanu "NuB Očevi". Nije prošlo dobro. Učlanjen u program grupne terapije agencije poznate kao Wellspring obiteljske usluge, kaže, "Svakog puta kada se pojaviš, prvo moraš reći što je bilo tvoje najzlostavljačkije ponašanje prošlog tjedna." Šutio bih, šutio, i onda bih jednostavno izmislio nešto. Mark Adams, jedan od Wellspringovih managera, kaže da tjedne provjere više nisu u uporabi, budući da su i drugi muškarci u programu rekli da su izmišljali. Ali kaže da ova tjedna ispovijed služi tome da natjera ljude da razmisle o čak i najsuptilnijim načinima na koje se ponašaju loše. Adams dodaje da nalazi "nerealnim" očekivanje da će ljudi poslani u ovaj program - i već prosuđeni kao obiteljski zlostavljači - "moći živjeti cijeli tjedan bez da učine ili kažu nešto što bi spadalo u zlostavljanje." Osvrčući se na Richardov slučaj, Bartholomew kaže da je njegovo izvješće krivo shvaćeno. "Kao prvo, rekao sam da tip nije počinio obiteljsko nasilje." Tih riječi nema u njegovom izvješću, no zato ima onih kojima se osvrnuo na daljnje "psihološko zlostavljanje", iz kojega su suci prosudili da zlostavljanje postoji. Iako je na sudu, kako stoji u bilješkama rekao da zlostavljanje može biti i šire od fizičkog napada, sada kaže da je to nužna komponenta. No zašto je onda preporučio da Richard prođe kroz tretman za nasilje u obitelji? "Mnogo ljudi stvarno ima koristi od toga - pogotovo oni koji nisu prešli crtu," kaže Bartholomew. "Učiš kako se nositi s vezama." Prijevod: svi muškarci su zlostavljači. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi zlostavljača to negirati. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za zlostavljače zato što bi to jednog dana mogli postati. Pročitajte cijeli članak, gdje vas čeka još mnogo primjera. Za one koji prije nisu bili ljuti, pitam vas, jeste li sada ljuti? Ovo je važno pitanje zato što istinski razdvaja kolaboratore, zlobnike i ostale koji imaju interes provoditi ovakve nepravde od onih kojima je stalo. A velikoj većini, nažalost, nije stalo. Stotine milijuna žena u svijetu, stotine tisuća u našoj državi, sada smatraju da je njihovo osnovno ljudsko pravo da se, kada god to požele, razvedu od svog muža, izbace ga iz kuće i preuzmu odgajanje djece, sve to uz garantiranu financijsku nagradu od države i bivšeg muža. Naš trenutni sistem je tempirana bomba za muškarce. Čak i one žene koje ne planiraju provesti ovaj proces imaju interes održavati sistem u takvom obliku jer im daje moć, ultimativnog Jokera kojeg mogu izvući kada god ocijene da im se ne sviđa njihov muž. A iznad svih njih su vojske profesionalaca - odvjetnika, političara, sociologa, društvenih aktivista i birokrata. Čak je i crkva (iz potpuno drugih razloga) zainteresirana za održavanje takvog sustava. Muškarci, nemojte se ljutiti. Opustite se. Sve će biti u redu.  Originalna slika: Slobodna Dalmacija. Nova slika: Igniss Oznake: feminizam, brak, razvod, diskriminacija |
- 19:25 - Komentari (38) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.11.2012.
Znanost potvrđuje igru 3: Zabavljena vještina
|
Znanstvena metoda me jednostavno obožava. Evo još jedne opsežne, široko prihvaćene i metodološki kvalitetne studije, koja će na igroskeptične trollove djelovati poput RAID-a na hrpu žohara koji su se razmnožili po tamnim uglovima interneta. Pitanje: kakav utjecaj muško i žensko samopouzdanje imaju na njihovu ukupnu privlačnost? Evolutionary Psychology, www.epjournal.net – 2011. 9(2): 147-180, Original Article Implicitna teorija samopouzdanja: posljedice percipirane razine samopouzdanja na romantičnu poželjnost Uzorak: 182 heteroseksualnih studenata (60 muških, 122 ženskih) Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti. E sad, vjerujem da su neki od vas samo slegnuli ramenima i rekli "žene vole samopouzdane muškarce, ništa novo". Kao prvo, važno je to i "službeno" potvrditi, jer ovim svijetom, koliko god je to teško povjerovati, stvarno hodaju spodobe koje su duboko uvjerene da je ženama samopouzdanje odbojno, ili da ih manjak samopouzdanja neizbježno ne odbija, ili da žene ne vole narcisoidne tipove.. A kao drugo, pitanje je koliko? Odgovor je, kako što ćete vidjeti, "puno". Razlika bi trebala zabrinuti one muškarce koji često za sebe čuju da su "dobrice", "strpljivi", "dobri dečki" i sl. No idemo prvo pogledati rezultate:  Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje. Gore lijevo: spoj. Gore desno: povratak u stan. Dolje lijevo: seks. Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene. J**i me u glavu. Vidite koliko su konzistentne ove razlike? U sva tri slučaja, muškarci s visokim samopouzdanjem imaju dvostruko više šanse od onih s niskim samopouzdanjem (a to je samo na papiru, izvan okrutne dinamike stvarnog života!). Samo razina samopouzdanja je dovoljna za preokretanje odgovora iz "vjerojatno ne" u "vjerojatno da", što je već tri-četvrtine bitke dobiveno. A ovo nije samo na generalskom stolu: poslije je isto istraživanje provedeno sa suptilnim indikatorima samopouzdanja (majice, e-mail adrese, glasine koje daju sliku o nekome kao o samopouzdanoj osobi ili ne) i dobiveni su identični rezultati. Ne pokazuj strah i nervozu, ne oklijevaj, doimaj se kao da si pun iskustva, i tvoja šansa za uspjeh se udvostručava. Neoprezan čitatelj bi mogao iz ovih grafova zaključiti da je žensko samopouzdanje privlačno. Na prvi pogled da, ali to je samo zbog tzv. "efekta poda". Budući da je za žene ekstremno rijetko da imalo pozitivno reagiraju na direktan poziv na seks, čak i s najprivlačnijim muškarcima (sjetimo se Ignissovog pravila #5), te uz to jednako ekstremno rijetko poduzimaju prvi korak, samopouzdana žena koja poziva muškarca na bilo što ima veću šansu biti ozbiljna u tom naumu nego ona s manjkom samopouzdanja, koja će nakon pola minute početi razmišljati treba li joj to stvarno. Nažalost, to je jedini dio u kojemu je žensko samopouzdanje privlačno. Pogledajte sad ovo:  Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje. Gore lijevo: toplina i povjerenje (dobar slušatelj/ica, ljubaznost, pruža podršku, ima razumijevanja). Gore desno: status i resursi (novac, imovina, financijska sigurnost, dobar posao ili perspektiva). Dolje lijevo: vitalnost i atraktivnost (sexy, zgodan/a, lijepo tijelo, dobar ljubavnik/ca). Dolje desno: ukupna poželjnost kao partner. Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene. Ovo su rezultati sljedeće faze, u kojoj je prošireni uzorak studenata ocjenjivao mete po njihovim fotografijama (a čije im je samopouzdanje rečeno ili suptilno indicirano, kako je navedeno gore), procjenjujući njihove karakteristike koje se općenito smatraju poželjnim kod partnera, te ukupnu poželjnost kao partnera. Ocjene su od 1 (nimalo ne opisuje osobu) do 7 (u potpunosti opisuje osobu). Uočite odmah kako su samopouzdani muškarci opet na vrhu piramide u svemu osim u toplini i povjerenju, a i to samo za dlaku. Biti samopouzdan apsolutno devastira sve druge karakteristike, te time predstavlja najbolju moguću igru bez obzira na situaciju. U osnovi, dobra igra je sama svoj status, jednak tome da imaš izvrsno tijelo, da si visok i zgodan, da si bogat, te čak i da dobro slušaš i ljubazan si. Višak samopouzdanja je srce igre. A za žene, važno je samo ne imati akutan manjak samopozdanja; za sve ostalo je svejedno. U najboljem slučaju, muškarcima samopouzdanje kod žena ne smeta. Žene s visokim samopouzdanjem izuzetno bržo dosižu točku opadajućih prinosa, te nisu ništa poželjnije od onih umjerenog samopouzdanja. No za muškarce, kako smo vidjeli opet i opet, to ne vrijedi: kod njih je samopouzdanje progresivno sve vrijednije na svim razinama osim patološkog narcizma (a čak i to je mnogo bolje nego drugi ekstrem). Ispravak: muškarcima je bitno jedino to da im žena nije kronično nesigurna u sebe, odnosno da ne pati od nekog oblika depresije. Sve dalje od toga je samo šlag na torti. Toliko o iskusnoj, samopouzdanoj i "magnetičnoj" Sinead O'Connor Oznake: igra, znanost, interna igra, samopouzdanje, znanost potvrđuje igru |
- 20:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.11.2012.
Pravilo gladnih vukova
|
"Ne duguješ tradicionalno vjenčanje niti jednoj ženi koja ti ne može dati tradicionalni medeni mjesec." - Solomon II Već dugo sam htio napisati post o ovoj temi. Onda sam naletio na izvrstan članak na blogu Solomon Reborn, koji sam htio citirati jer je izvrsno opisao esenciju problema, no blog je izbrisan bez traga. Stoga sam odlučio jednostavno ga prevesti, dodati još neke detalje i sve to adaptirati u posve novu priču. Svakoga dana počinitelj sam društvenog zločina. Imam tu drskost biti mladi samac sa svojim stanom, stabilnim primanjima, privlačnom osobnošću i drugim poželjnim karakteristikama. Zločin koji činim je to što sam u vezi s istom privlačnom, 29-godišnjom ženom dulje od pola godine, a bez da sam pokazao ikakve znakove da sam spreman na "sljedeći korak". Odmah sam bio upozoren na tu činjenicu, prvo od strane feminističke policije koja je ukazala na navedeno iskorištavanje, a zatim i od strane nje same. E sad, ne bi me posebno uznemirio ovaj scenarij da je postavljen malo drugačije. Recimo, da je moja cura samo "htjela" da napravim sljedeći korak, to bi bila druga stvar. I dalje bih bio skeptičan (kao što i mora biti svaki normalan muškarac u današnje doba), ali u potpunosti bih razumio. Umjesto toga, ona i njena svita inzistirale su da je ona to "zasluživala", odnosno da sam joj to dugovao zbog hrpe razloga, a većina kojih je uključivala to što je žena i što je ona najbolja stvar na svijetu koja mi je podarila čast svog društva. Naravno, mnogi drugi muškarci su već uživali u njenom društvu u zamjenu za samo nekoliko koktela, ali nedavno je cijena podignuta kako bi se kompenziralo za kucanje biološkog sata. Nažalost, "zasluživanje" je dvosjekli mač. Svi znamo na čemu se temelji vjenčanje, izum agrikulturnog doba od prvih civilizacija koji je opstao sve do danas. Osnovano je zato što muškarac "zaslužuje" nastaviti svoju lozu. Kako bi muškarac osigurao da je dijete koje podiže i koje naslijeđuje zemlju uistinu njegovo, žena mu nudi čistu, neupotrijebljenu maternicu samo za njega, do kraja života. U zamjenu za njen doprinos, on joj osigurava da neće umrijeti od gladi i da je neće jedne noći odnijeti gladni vukovi. Zastarjelo, zar ne? Slažem se. S dolaskom pilule, kondoma, DNA testiranja i sličnih ugodnosti, muškarac može biti prilično siguran da je otac čak i ako je njegova žena već bila s 30 muškaraca prije njega. Također, živimo mobilno, ne oslanjamo se puno na obitelj i nasljedstvo, te ne uzgajamo vlastitu hranu, tako da nam nije važno hoćemo li imati veliku obitelj koja će se brinuti za nas i raditi na farmi. Vjenčanja imaju rok trajanja manji od gulaša u konzervi, a muškarci manje sigurnosti nego radnici Gredelja. Žene također više nisu u ikakvoj opasnosti da će umrijeti od gladi ili se smrznuti zato što nisu udane. Čopori vukova su izblijedili u noć, potisnuti tamo negdje daleko u planine gdje ih prosječan čovjek ne može susresti čak ni kada bi to htio. Brak je premašio svoj vijek trajanja, pa ipak mnoge žene i dalje inzistiraju na njemu kako bi nastavile spavati s muškarcem. Žele ga, trebaju ga, fantaziraju o njemu do te mjere da se mogu osjećati voljeno, potrebno i seksualno zadovoljeno isključivo ako postoji brak - ili barem obećanje braka. Jednostavno rečeno, brak je postao fetiš. Sljedeći put kada te žena pokuša posramiti u brak jer ona to "zaslužuje", podsjeti je da više ne postoji niti jedna od temeljnih pretpostavki braka, počevši od njenog djevičanstva. Ako te pokuša napasti argumentom da ni ti nisi djevac, slobodno joj reci da djevičanstvo tradicionalno nije dio paketa koji muškarac unosi u brak. (Istina, mnogi muškarci su nekada ulazili u brak kao djevci, jednostavno zato što nije postojalo dovoljno žena s kojima bi izgubili nevinost, no nikoga nije bilo briga za to jesu li ili nisu.) U svakom slučaju, uvijek se može vratiti kada bude djevica i ti ćeš se rado brinuti za nju i čuvati je od gladnih vukova. Ovim ne želim reći da se nitko nikada ne treba ženiti. Naprotiv, sve ovo pišem kao pobornik vjenčanja i ljubavi općenito, a pogotovo s jednom osobom. Također je mnogo teže uspješno podizati djecu bez potpore nuklearne obitelji. No neugodna realnost je da nitko više nikome ništa ne duguje samo zato što netko ima penis, a netko vaginu. Desetljeća neprekidnog devastiranja svih temelja braka su to osigurala. Zbog toga obje strane moraju dobro otvoriti oči i znati što se događa.  Doba gladnih vukova je završilo. p.s. ako već niste, posjetite anketu i glasujte kako biste voljeli da se zove moja nadolazeća knjiga Oznake: seksualno tržište, brak |
- 14:32 - Komentari (26) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.11.2012.
Dobre stvari dolaze onima koji čekaju...
|
Pa, imam loše vijesti za vas. Knjiga koju sam najavio za otprilike ovo doba nažalost još nije dovršena. Naslovnica je već spremna, a tisak i prodaja su već osigurani i organizirani. Točnije, dovršena je 80% i biti će potrebno još dosta vremena za dovršetak i finalizaciju svog materijala u konačni oblik ugodan za konzumaciju, a pogotovo lektoriranje i prijelom. Stoga do daljnjega neću više davati najave o tome kada će knjiga biti dovršena, iako ću se potruditi da to bude što prije. Naravno, sretni dobitnik knjige će je i dalje primiti poštom čim bude objavljena, kako je obećano. Dobre vijesti su da je knjiga mnogo opsežnija i podrobnija nego što sam planirao, te ju je vrlo lako pratiti po njenim tematskim cjelinama, sve od interne pa do završne igre. Čistog, ne-uređenog teksta fonta 12 s običnim proredom će ukupno biti oko 130 A4 stranica, što je u knjižnom formatu gotovo 300 stranica materijala. Svako poglavlje sadrži obilje primjera, te je svaka spomenuta opcija razrađena ovisno o tome što bi čitatelj htio učiniti pomoću nje. Također, još bolje vijesti su da me zanima vaše mišljenje o naslovu knjige. Ovdje sam uredio malu anketu preko koje možete izraziti svoje mišljenje kako bi trebao glasiti naslov (moguće je odabrati samo jedan od ponuđenih, ili predložiti svoj (no ako predlažete svoj, to možete učiniti i u komentarima). Ne mogu obećati da ću se 100% povesti za voljom naroda, no svakako me zanima što misle najizgledniji čitatelji te knjige. Trenutni radni naziv knjige je "Ignissova grimizna knjiga". p.s. Ovo je knjiga namijenjena muškarcima. Ako ste žena i želite glasati, preporučam da glas date po kriteriju "kupujem dar prijatelju". LINK NA ANKETU |
- 19:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
