Jeste li čuli za Vitalija, poznatijeg kao VitalyZD? VitalyZD je ličnost koja poput Ignissa izaziva vrlo polarizirana mišljenja. Volite ga ili mrzite, ali teško je ostati indiferentan prema njegovim uratcima. Jedina razlika je to što se on odlučio izražavati pretežno kroz medij YouTube videa, dok sam ja odabrao literarno područje i moj je dodir s područjem videa za sada vrlo skroman.
Uočite posebno genijalne interakcije na 00:14 i na 02:31:
On: "Hej."
Ona: "Hej, kako si"
On: "Dođi ovamo. Unesi svoj broj u moj mobitel."
Ona: (smijeh) "Zabavan si" (smijeh) "ali uopće te ne poznam"
On: (tišina, kimanje glavom)
Ona: (smijeh) "Ok"
On: "Unesi svoj broj u moj mobitel"
Ona: "Zašto?"
On: "Zato što sam rekao."
E sad, možete reći da je to zato što su Vitaly i njegov prijatelji zgodni: visoki, lijepih lica, dobro građeni i dobro odjeveni. Možete reći da je na svaki uspjeh bio odbijen na desetke puta. Možete i prigovoriti, prilično osnovano, da se većina ovih cura neće javiti ili odgovoriti na poruku čim se malo "osvijeste". Ali ne možete poreći da ste upravo posvjedočili vrsti dominantnosti i samopouzdanja koja je na djelu u svim uspješnim muško-ženskim odnosima, bez obzira na svoj intenzitet ili kontekst.
Nakon što si vidio koliko je lako doći do broja, imaš li ikakav izgovor da barem ne kažeš nešto?
Dobili ste prilično dobar dojam zašto mi je VitalyZD zakon. Evo sada i zašto ipak nije zakon:
Da, dobro ste vidjeli: Vitaly je napravio video u kojemu prilazi curama, jednostavno ih pita može li ih poljubiti, i onda to učini... nakon 20 sekundi. Kao prvo, čak i ako prihvatimo da je pri tome bio odbijen stotinama puta, na nekim stvarima jednostavno treba povući crtu. Teoretski je ovo moguće... ali izvan teorije? Ne želim sam biti igroskeptični troll, no ovo jednostavno prelazi granicu "rijetkog ali inspirirajućeg" i kliže se duboko u "ma daj" teritorij. Nadalje, primijećeno je da je jedna od cura iz ovog videa zapravo porno glumica:
Više dokaza o tome da se u njegovim videima stalno pojavljuju isti ljudi, što upućuje na plaćene glumce, možete pronaći ovdje. Iako volim uratke kao što je njegov, ipak ne volim biti prevaren. Stoga moram s punom suzdržanošću reći da ljudi mogu od Vitalija naučiti dosta, ali i da ga moraju uzeti sa zrnom soli.
Pouka ovog videa nije u Lamborghiniju i lakoći, već u taktičkoj vrijednosti tišine. Kao što sam više puta istaknuo u knjizi, dominantna tišina je tvoj prijatelj i odmažeš si ako je nisi uvježbao kao dio svog arsenala. Bonus bodovi za prekomičan jezik tijela.
Umro sam od smijeha na ovaj video. Ovo je čisto utjelovljenje slavnoga citata Siniše Vuce. Ne znate na koji mislim? Dajte da vam pomognem:
Ali šta je najgore, ona glumi nekom - recimo voditelju, uredniku, kamermanu, pjevaču, sportašu, ovo-ono, glumi - "nemoj me dirat"... on ode kući - ona ide s nekin haharon šta se snifa lipilon - "uuuiiii" - ma je**n ti mater smrdljivu!
Razumiš me? Tiš ode - svaćaš me? Fore prodaješ poštenin ljudima, glumiš ka ovo-ono, onda ideš - ubija te neki smrdljivac šta nezna šta ti uvaljiva umisto k**ca - razumiš me? To me nervira brate!
Prosječna djevojka u prošlosti nije upoznavala puno muškaraca. Stala je kod kuće i pomagala obitelji zatomiti nepresušno vrelo kućanskih poslova koji su obitelji omogućavali život. U onim prilikama kada bi išla vani s članom obitelji ili drugim pratiteljem, nije se očekivalo da joj netko upada ili proširuje svoj krug opcija preko nje, jer bi to bilo neprilično. Muškarci zainteresirani za nju većinom bi se najavili njenoj obitelji preko oca, majke, djeda ili bake (ovisno o kulturi) prije nego bi mogli svratiti u njen dom, a kamoli popričati s njom. Budući da je ona sama osjećala da joj je u interesu odabrati solidnog muškarca koji će se brinuti za nju, neovisno o njegovom Alfa ili Beta karakteru, muškarcima je bilo puno lakše ispuniti njene kriterije, tako da je rijetko bilo potrebno da ih ona izmjeni velik broj prije nego se odluči za jednog (ili se netko drugi odluči u njeno ime, naravno).
Za svrhu jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je u skladu s relativnim odnosom bioloških vrijednosti svaki muškarac koji je imao kontakta s navedenom djevojkom barem jednom iskazao svoju zainteresiranost za nju. Pod "zainteresiranost" ne mislim da joj je kupio piće, dar ili je zaprosio; mislim da je barem jednom stupio u bilo kakav verbalni kontakt s njom, makar to bilo i obično "zdravo", otvoren za daljnju eskalaciju ako mu ona pokaže da joj nije odbojan. Većina iskazivanja interesa se nije makla dalje od tog početnog stadija (na kraju krajeva, ona je žena i kao takva je relativno probirljiva).
Ukupno gledano, prije udaje (te zanemarivo kasnije tijekom života) je ta djevojka upoznala 30-ak, ako je bila izbirljiva 60-ak, maksimalno 200-injak muškaraca. Ako je djevojka bila relativno imućna i odsustvo kućnih poslova i resursi njene obitelji su joj dopuštali stalne šetnje, jahanja i vozikanje kočijom, te ju činili popularnijom, njen broj upoznatih muškaraca bio je nešto veći: možda 500-injak. No svi ti brojevi imali su jednu zajedničku stvar: novi muškarci su u ženinom životu bili ekstremno rijetki, a jednom kada se udala gotovo nepostojeći. Prosječna žena u prošlosti jednostavno nije imala prilike primati puno interesa od muškaraca.
Gore navedeno ne spominjem ni kao dobru ni lošu stvar. Staro doba je također imalo i mnoge nedostatke. Ovaj podatak naveden je samo kako biste mogli pojmiti usporedbu s modernim dobom.
Negdje početkom 20. stoljeća, kada se polako počeo očekivati veći angažman žena na radnim mjestima koja nisu bila isključivo ženska (npr. tajništvo i administracija u poduzećima, druge intelektualne djelatnosti, uslužne djelatnosti), te kada su uvedene škole i zatim fakulteti sa predavanjima ne-segregiranim po spolu, ovaj broj je porastao. Na spomenuti broj upoznatih muškaraca kroz većinu povijesti (cca 100) bilo je potrebno dodati sve kolege iz osnovne škole, srednje škole, fakulteta i posla, kao i po nekoliko članova obitelji i prijatelja za svakoga ("društveni krug"). Također, zbog opuštenije društvene klime, ženine potencijalne udvarače sada moramo pobrojati kroz cijelo njeno razdoblje upotrebljive plodnosti (npr. do 35-40 godina), ne samo do vjenčanja. Sada je prosječna djevojka do udaje i poslije udaje došla u kontakt s, proračunajmo ugrubo... dodatnih 1500 muškaraca. Takvo je bilo doba naših (pra)baka i (pra)djedova. Iako je broj muškaraca s kojima je prosječna žena došla u dodir znatno porastao, on i dalje nije bio velik. Žena bi par puta godišnje dobila kompliment od poštara, mljekara ili kolege, i to je bilo to. 1500 upoznatih muškaraca zvuči kao puno prilika, ali raspodijeljeno kroz 15-20 godina zapravo i nije toliko puno.
Skočimo sada na početak 21. stoljeća. Što se promijenilo? Začudo, broj kontakata ostvarenih preko škole, posla i obitelji/prijatelja nije toliko puno porastao, čak ni kada se uzme u obzir puno dulje vrijeme boravka na seksualnom tržištu (do 50-ak godina). Ako je broj kontakata preko društvenog kruga prije jednog stoljeća bio 1500, sada je možda 2500, što nije ni izbliza toliko velik skok kao prije sa 100 na 1500. To je zato što su društveni krugovi trajno ograničeni manjkom vremena i prostora i mogu se samo širiti linearno. Što još ima novoga?
1) Mogućnost upada na hladno. Žena se može lijepo srediti, otići u disko i tamo u jednoj večeri iskusiti pozornost desetak muškaraca. Pod pretpostavkom da žena izlazi svakog tjedna, svake godine će iskusiti udvaranje otprilike 500 novih muškaraca, što nam daje ukupno 7 500 novih udvaranja doživljenih kroz njeno glavno razdoblje poželjnosti (zbog jednostavnosti sam uzeo da godina ima 50 tjedana, te pretpostavio da počevši od 16. rođendana izlazi tijekom sljedećih 15 godina, na početku više, a kasnije manje). Kada to dodamo na već izračunat broj od prije (2500), dobivamo ukupno 10 000 udvaranja. To jest puno, ali moramo imati na umu nekoliko faktora:
1A) Skok sa 1500 na 10 000 i dalje nije toliko šokantno povećanje. Iako se radi o skoku od 6 puta nakon prethodnog skoka od 15 puta, ni kod jednog ni kod drugog skoka nije još prijeđena granica u kojoj bi primljena količina udvaranja sama po sebi trajno naštetila ženinoj sposobnosti vezivanja i osjećanja leptirića. Počele su se javljati neke negativne posljedice, no nisu se toliko razmahale.
1B) Ne izlaze sve žene toliko. Mnoge žene izlaze rjeđe, ili izlaze uvijek s istim društvom i vise na zidiću (opet društveni krug) umjesto u disku. Postoje znatne razlike. Većina djece rođena od II svj. rata do 70-ih, dakle roditelja manje više svih onih koji se danas natječu na seksualnom tržištu, spada u ovu kategoriju. Ta generacija roditelja je već imala maksimalan društveni krug, povremeno su išli na plesnjake, ali oni su bili tek u povojima i partijanje je u to doba još bilo prilično pitomo. Danas u ovu kategoriju spada samo malen (ali ne beznačajan) dio njihove djece.
1C) Kako bi žena iskusila navedenu količinu upada na hladno, mora se barem malo potruditi. Mora se lijepo srediti, izaći iz ugodnosti svoga doma, dogovoriti se s prijateljima, doći do lokacije (ponekad po lošim atmosferskim prilikama) i ne držati se potpuno zatvoreno.Muškim čitateljima je možda smiješan opis ovoga kao "značajnog napora", no značajan napor to ipak jest.
Dakle, sada imamo 10 000 udvaranja, i to samo ako je žena party tip koji voli izlaziti. Ako je sramežljiva i većinom stoji doma, njen broj muškaraca koji će joj se pokušati nabacivati tijekom cijelog života će biti daleko manji, opet ne više od nekoliko tisuća. To jest strašno i ima popriličan efekt na seksualni život bilo kojeg pojedinca, ali opet i nije tako strašno. No, pričekajte trenutak - nešto smo zaboravili...
Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 7 dana.
Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 120 dana.
Biti ćemo konzervativni i reći da prosječna žena skromnog (!!!) izgleda online dobiva 25 poruka tjedno (3,5 poruka na dan), što je cca 1250 tijekom jedne godine. Iz samo jednog online izvora.
Sve druge dating stranice - Iskrica, MeetMe, Požuda, Twoo, Badoo, Tinder, Instagram i sl. - sve one slijede sličnu dinamiku u brojnosti poruka i odnosu poruka po spolu (u prosjeku - Iskrica je najaktivnija, znatno veća (kod nas) i od OkCupida i od Tindera, dok je Požuda mala i slabo aktivna stranica, a Facebook donosi manje poruka od nepoznatih muškaraca, no zato osigurava kontinuiran pritok izraza interesa od poznatih, što je vrlo slično). Žena registrirana na više od jedne takve stranice dobiva toliko višestruko više pozornosti. No zbog jednostavnosti, pretpostavit ćemo da žena boravi na samo jednoj stranici i doživljava spomenutih 1250 novih udvaranja godišnje. Tijekom istog vremenskog razdoblja kao i za izlaske, zaokružujemo to na ukupno 20 000 udvaranja.
No priča još nije gotova. Problem s tom gigantskom količinom pažnje koju žena dobiva nije samo u njenom obujmu. Drugi problem je to što pametni telefoni omogućavaju ženi primanje navedene količine pozornosti 24 sata na dan, non-stop. Dobiva je dok leži u krevetu i gricka čips. Dobiva je dok razgleda odjeću u trgovini. Dobiva je čak i u trenutku dok istodobno prima pozornost od drugog muškarca (npr. poruka od novog udvarača joj stigne dok je na spoju), što u slučaju diska nije moguće; rijetko je da se ženi više muškaraca udvara u istom trenutku.
Nadalje, priljev pozornosti se ne gasi time što je ona ugasila telefon ili joj se istrošila baterija. Dok kod muškarca prestanak napora uloženog u online igru znači trenutačan prestanak priljeva prilika iz online igre, kod žene se poruke i prilike samo nastavljaju gomilati. Ako zbog oštrog ispitnog roka ona deaktivira sve svoje uređaje na tjedan dana, svejedno će je kada se opet pojavi dočekati deseci i deseci poruka. Što se već ostvarenih kontakata tiče, muškarcu će vrlo rijetko neka žena poslati poruku i pitati zašto se ne javlja, no obrnuto ne vrijedi. Jednom kada je postavljen, priljev novih i novih udvaranja muškaraca za ženu nikada se ne zaustavlja.
Online dating + smartphone = DROGA ZA ŽENE
Znam što sada moji ženski čitatelji misle: "Muškarci isto imaju smartphoneove! I oni su jednako opijeni pozornošću kao i ja!" Ta misao je, nažalost ili nasreću, potpuno pogrešna. Evo zašto:
- prosječan muškarac od samog početka dobiva oko 50 puta manje pozornosti od prosječne žene
- prosječan muškarac vrlo brzo prestaje dobivati pozornost ako prestane ulagati trud
- prosječan muškarac pozornost dobiva samo u obliku potencijalnih prilika koje mogu i ne moraju prerasti u išta više. Psihološki efekt "možda, ako se sve posloži" nije ni izbliza isti kao psihološki efekt koji nosi "garantirana stvar, trebam samo izabrati i reći da".
Ukratko, ženski priljev pozornosti iz online datinga je potpuno pasivan, dok je muški rulet koji traži ogroman napor za moguće pretvaranje u nešto konkretno. Zaviri u mobitel prosječne žene koja trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš pomahnitali jukebox s blještećim svjetlima i indikatorima na sve strane; zaviri u mobitel prosječnog muškarca koji trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš poruku od njegovog mobilnog operatera s ponudom za povoljniju tarifu.
Žena koja je vlasnica smartphonea polako gubi sposobnost osjećanja ljubavi.
Uskoro će svaka žena na svijetu imati smartphone (ili njegove još naprednije varijante poput Google Glass-a) i sama ideja vezanosti i ljubavi će izblijediti sve dok ne postane relikvija koju viđamo samo u starinskim filmovima. Do tada, svaki put kada upoznam curu koja nema Facebook ili barem nikada ne posta na njemu i nema smartphone, moje lice se ozari. Znam da će biti toplija, jednostavnija, pouzdanija, i da ću doživjeti iskustvo koje će me više dotaknuti nego ono s prosječnom ženom.
Audicija je protekla izvrsno, barem se Damiru tako činilo. Dobro se slagao s drugim kandidatima i postojećim igračima. Jezična barijera nije ispala problem kao što se isprva bojao. Tamnošnji izbornik, brkati striko zvan Luis Garcia Fernandes de Cavallos, pohvalio je njegovu nadarenost i rekao da u njemu vidi veliku budućnost.
Postojala je samo još jedna kvaka: može li Damir prvo sudjelovati na njihovoj prijateljskoj utakmici s FC Navarezom, besplatno kao zalog svoje dobre volje? Poslije te utakmice će Damir za FC Tenerife potpisati ugovor na dvije godine i početi svoju nogometnu karijeru u velikom stilu. Nakon kratkog razmišljanja, Damir je objeručke prihvatio. Uostalom, Luis mu je platio nekoliko Sangria i bio je prepun zabavnih priča iz svijeta nogometa; nije mu se činilo lijepo odbiti takvog čovjeka. To je ionako samo jedna prijateljska utakmica.
Došao je i taj dan: na stadionu kapaciteta 15 000 ljudi i dupkom punim zbog raznih dobrotvornih akcija koje su bile vezane za ovaj susret, Damir je izašao na teren kao član amaterskog tima FC Tenerife. Još samo ova utakmica i to je to! Uspio je nadoknaditi sve svoje pogreške iz prošlosti! A oni nisu vjerovali u njega… podmukle svinje.
Damir je bio pun poleta. Driblao je i zaustavljao, trčao i dodavao, napravivši uistinu vrhunski show u kojemu bi uživao svaki nogometni znalac. Dao je gol nevjerojatnim lobom sa skoro sredine igrališta. Sve oči bile su uprte u njega. Publika je skandirala „Damario! Damario!“, našavši se u najsličnijem imenu koje je bila sposobna lako izgovoriti. Da je imao sa sobom svoj Samsung Galaxy smartphone (ovaj put ne model I nego V), Damir bi dobio i obavijest da je njegova obitelj upravo na Facebooku napisala: 'Naš sin upravo razvaljuje veliku španjolsku ligu! Bravo sine! Uvijek smo vjerovali u tebe! Svi za @Damir „Ronaldinho“ Pavisanović! #nogomet #FC Tenerife' i dobila preko 250 likeova.
Katastrofa je udarila iznenada i nepredviđeno, kao što se većinom i događa kod takvih stvari. U 82. minuti utakmice, kada je FC Tenerife vodio 3:1, Damir se našao pred iznenadnom prilikom da zasprinta i bez ofsajda prođe protivničku obranu. Aktivirao je svoje posljednje rezerve energije, prošao zbunjenog Rumunja koji je igrao ulogu beka za FC Navarez i utrčao u šesnaesterac nebranjen, spremajući se opaliti… kada mu je odjednom uklizao golman koji se pojavio ispred njega poput munje. Damir se spotaknuo, osjetio žaruću bol kako se širi iz njegovog gležnja prema gore i posrnuo, ošamućen plimom koja je spržila sve njegove receptore za bol odjednom.
Postati će toga svjestan tek dvije minute poslije, ali njegova noga je sada završavala negdje ispod koljena; dalje od toga nalazila se samo otvorena kost i ispod nje ostatak kako visi na par izloženih tetiva. Bol je bila neizdrživa, a pogled na njen izvor još gori od same boli. Nesvijest ga je milostivo uzela pod svoje okrilje.
U bolnici su mu rekli da je doživio vrlo tešku frakturu i da će vjerojatno uspjeti opet hodati nakon što sve zaraste i provede 1-2 godine intenzivne fizioterapije. Takve stvari se u nogometu jednostavno događaju, rekao je liječnik, i to čak i zdravim nogometašima sa savršenim kostima. Govoreći o čemu, to nije morao biti uzrok nesreće, ali kod Damira su pronašli početke osteoporoze. Ima li netko u njegovoj obitelji tu bolest? Konzumira li Damir možda puno alkohola ili uzima nekakve lijekove s opasnim nuspojavama? Damir je slušao dijagnozu kroz maglu suza, neposoban čak i reći im da prestanu kriviti njega za nesreću koja se može dogoditi svakome. Njegova karijera bila je gotova.
Luis je svratio u bolnicu da mu uruči polu-srdačnu ispriku i uzaludne dobre želje. „Golman je kažnjen crvenim kartonom i isključenjem sa sljedeće tri utakmice,“ rekao je. To naravno ne može poništiti tragediju koja se dogodila. A onda je došao hladan tuš.
Nakon trenutka tišine, izbornik je dodao da se nada da Damir razumije da je sada bilo kakav ugovor s FC Tenerife izvan svake mogućnosti. Klub se ne može izložiti i potrošiti sve te silne novce na igrača koji sigurno neće moći igrati još barem 4-5 godina i postati konkurentan prije 28.-e godine (ma koliko god se on pokazao privlačnim kao igračem na ovoj utakmici i donio im velik publicitet). Žali ali ne može ništa učiniti. Isto tako ga je Damir na to krenuo gađati šalicom s bolničkog ormarića, ali ni to nije ništa moglo promijeniti. Luis se povukao, mrmljajući isprike, i ostavio ga samoga.
Njegovi roditelji također nisu mogli popraviti situaciju, ali osigurali su da Damir zna da su uvijek uz njega. „To se svakome može dogoditi,“ rekli su mu. „Tako nam je žao. Zaslužuješ bolje od toga. Ali moraš znati da ćemo te uvijek podržavati, što god radio.“ Tata će prodati vikendicu za koju su cijeli život štedjeli kako bi pokrio troškove fizioterapije koji nadilaze maksimum premije zdravstvenog osiguranja; to je najmanje što mogu učiniti za svoga sina.
Prošle su 3 godine i Damir je konačno stao na svoje noge. Čak je i nastavio pomalo igrati nogomet, iako samo amaterski. Poslije još nekoliko odbijenih prijava u razne nogometne klubove, najčešće na temelju njegove sada već pozamašne dobi i prošlosti, zaključio je da mu to ne treba. Više neće biti nogometaš, iako će možda povremeno odigrati koju rundu CageBalla kada se osjeti posebno neiživljeno. Svejedno, to područje ga je svejedno zanimalo, tako da se počeo baviti sportskim komentarom i s vremenom je stekao mjesto tjednog kolumnista u jednom malom sportskom magazinu.
Njegov popis članaka koje će objaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci izgledao je ovako:
- Uspješna nogometna karijera: zašto je emocionalna podrška važnija od treninga
- Krivljenje žrtve: moja osteoporoza bila je izgovor da me se ozlijedi
- Je li crveni karton dovoljan? Crni karton kao metoda prevencije nasilja
- Diskriminiraju li europski klubovi igrače starije od 25 godina?
- Bezuvjetna roditeljska ljubav je gorivo koje pogoni uspješne nogometaše
- Krv, znoj i suze: kako naša opsjednutost nogometom uništava mlade živote
- Kako biti vrhunski nogometaš s bilo kakvim životnim navikama
- Sposobnoizam i diskriminacija u nogometnom svijetu
I njegov jubilarni članak na dvije stranice, koji se pozabavio najvažnijim pitanjem do sada:
Za Damira su svi oduvijek znali da će biti izvrstan nogometaš.
Nije bilo nekog osnovanog razloga za to - njegov otac nije većinu života proveo kao trener u jednom hrvatskom nogometnom klubu iz prve lige, već je bio knjigovođa, prosječne građe i tjelesnih afiniteta. Nije to bilo ni zato što je Damir pokazivao nekakvu posebnu spretnost od trenutka kada je prohodao. Njegovi roditelji tvrdili su da se s njim bilo vrlo malo padanja, rušenja i ispadanja stvari koje su tako karakteristične za malu djecu, no objektivno Damir je bio sasvim obično dijete. Što će biti od njega u budućnosti nije bilo moguće saznati.
Svejedno, njegova majka je za njegov treći rođendan kreirala Facebook profil nazvan Damir „Ronaldinho“ Pavisanović, te ga ispunila pažljivo obrađenim slikama s Instagrama koje pokazuju Damira kako se igra s loptom. Iako slike nisu prikazivale nikakvu posebnu vještinu, rodbini su su se svejedno jako sviđale. Svi su nekako znali da će Damir odrasti u izvrsnog nogometaša i nisu se libili to izraziti kroz nekoliko stotina likeova na slikama malog „Ronaldinha“.
Na tjelesnom u osnovnoj školi Damir se pokazao kao sasvim solidan igrač, iako ne vrhunski. Trener ga je njegovu igru opisao kao „zgodnu“. Išla su mu dodavanja i igranje srednjih pozicija. Kada je u natjecanju nogometnih timova 5. razreda na razini županije Damirov tim osvojio treće mjesto, bila je to prilika za još više slavljeničkih slika. Ovog puta ih je Damir sam uploadao preko Samsung Galaxy smartphonea koji su mu roditelji nedavno kupili. Nije mu ništa bilo draže nego kada bi ležao u krevetu po noći i mobitel bi tiho zašumio po noćnom ormariću. Je li to bio poziv ili je bila poruka? Niti je to bio poziv niti je to bila poruka, već je to bila obavijest s Facebooka da je njegova slika s loptom dobila još jedan like.
Isprva su takve stvari Damira samo zabavljale; no s vremenom mu je to nekako prešlo u naviku i počeo je nervozno provjeravati svoj smartphone čak i kada se ne bi oglasio, tražeći je li možda propustio još koji like ili komentar koji ga je uspoređivao sa Zinedineom Zidaneom. Ponekad – samo ponekad – činilo mu se da mu to donosi više zadovoljstva nego kada dobije čokoladu ili kekse na dar, a njih je stvarno jako volio!
S ulaskom u pubertet, Damirova je igra uistinu postala nešto posebno. Izrastao je u snažnog, visokog muškarca koji je svejedno posjedovao priličnu brzinu, i to mu je omogućavalo isticanje u bilo kakvoj obrambenoj ulozi. Njegov trener u srednjoj rekao je da bi Damir – ako se potrudi i bude uložio velik napor u treninge i održavanje svoje zavidne građe, mogao jednoga dana igrati za neki europski klub. Damir se na to samo nasmiješio – on je već znao da će jednog dana igrati za FC Barcelonu i da zaslužuje biti zvijezda jednog svjetski poznatog kluba.
Bilo je to doba velikih iskušenja za Damira. Kao prvo, njegovo je društvo bilo puno mangupa koji su uživali u alkoholu i travi. Iako ga je trener često upozoravao na te stvari, Damiru je bilo teško ostati potpuno izvan toga, pogotovo kada bi ga u kafićima gdje je zalazio prepoznavali kao „Ronaldinha“ i plaćali mu pića. Kvragu, koji to mladi čovjek ne želi biti popularan?
I tako je Damir počeo provoditi sve više vremena u kafićima, okružen ljudima koji su hvalili njegov potencijal i ispunjavali ga onim veselim osjećajem kakav se ne može dobiti nigdje drugdje na svijetu, a jutarnje treninge bi često preskočio zato što bi se liječio od mamurluka ili opuštao s nekom curom koju je privlačilo neobavezno se zabavljati s lokalnom mini-zvijezdom, ili pušeći malo trave koju mu je netko iz društva dao.
Išlo je to tako sve gore i gore sve dok jedne večeri nije pretjerao i mortus pijan završio na ispumpavanju trbuha u bolnici. Kada su ga roditelji posjetili, natjerali su ga da im kaže tko su ti ljudi iz društva koji su mu nudili alkohol. Nije Damir bio kriv za ovo, naglasili su, već ljubomorni vršnjaci koji su ga samo htjeli iskoristiti. No ako Damir bude slijedio svoje srce i vjerovao u sebe, naglasili su, sigurno neće opet potpasti pod utjecaj takvih ljudi. Isto su rekli kada se ista stvar ponovila još dva puta, uključujući i nakon jednog uhićenja zbog posjedovanja tablete ecstasya (taj put su rekli da je „važno pustiti djecu da slobodno eksperimentiraju kako bi znali razlikovati dobro od lošega“).
Unatoč tom debaklu, na utakmicama mu je dobro išlo. Vjerojatno je Damir pogodio genetsku lutriju preko nekog daljeg pretka, ili se nešto drugo sretno poklopilo da opasne tvari nisu toliko djelovale na njega, ali bilo kako bilo Damir se toliko isticao u svijetu nogometa za mlade da ga je uskoro zapazio jedan ozbiljan skaut za talente iz Italije.
Postojala je samo jedna kvaka: Damir bi morao otići u Italiju u njihov kamp i tamo se podvrgnuti vrlo strogoj disciplini: nema alkohola, nema izlazaka poslije 10, nema šećera i nezdrave hrane, treninzi su obavezni i nema zabušavanja. U zamjenu za to, imao bi svu stručnu podršku, od nutricionista do odvjetnika do najboljih trenera i managera, i od samog početka garantirano mjesto u jednom talijanskom nogometnom klubu iz druge lige, s potencijalom brzog prebacivanja u prvu.
Nakon dugog razmišljanja, Damir je odlučio odbiti tu ponudu. „Mogu i sam doći do FC Barcelone,“ rekao je roditeljima. Oni su se složili i zagrlili ga. „Ti to zaslužuješ. Nemoj se mijenjati ni zbog koga,“ rekli su mu sa suzama u očima. Znali su da on još nije spreman za takvu odgovornost i da će sam znati kada bude trenutak za to. Ako je netko i osjećao tračak zabrinutosti, nije se usudio to spomenuti kako ne bi pokvario trenutak.
Bilo je u tome stvarno nešto proročansko. S vremenom se Damir stvarno ostavio alkohola – izjavio je da ne zna kako je mogao biti tako glup da troši svoje zdravlje i vrijeme na propalice koji ga samo žele otrovati – no nažalost to nije bio kraj problemima. Poslije treninga, oko kojih se sada stvarno trudio, Damir bi otišao igrati CageBall, vrlo dinamičnu igru s loptom u kavezu od nekoliko metara puta nekoliko metara. To je u odnosu na nogomet bila divlja igra u kojoj su refleksi i brzina značili gotovo sve, a ozljede su bile mnogo češće nego u običnom nogometu (iako se njemu nikada nije dogodilo ništa gore od malo uganutog gležnja). Pobijediti u CageBallu donosilo mu je mnogo više zadovoljstva nego pobijediti na klasičnoj utakmici; kako se biti bek koji samo ispravlja tuđe greške moglo mjeriti s adrenalinom kada sam predribla sve protivnike, sam si doda uz pomoć žičane ograde i zabije gol? Naravno da nije!
Godine su prolazile i kod njegovih roditelja počela se javljati određena doza zabrinutosti. Damiru su sada bile već 24 godine, a i dalje je igrao nogomet samo amaterski i na treninzima. Od velikih klubova nije bilo ni V, a Damir nije pokazivao nikakvu želju da se skrasi u Dinamu, Hajduku ili nekom manjem klubu, koji bi ga zasigurno ovog trenutka rado primili u pomoćnu momčad i onda možda s vremenom u glavnu. Kada bi nježno spomenuli ideju, odgovorio bi im da zna da zaslužuje bolje od toga. Na to nisu imali odgovora. Svejedno, osjećajući određenu dozu krivnje zbog toga što su Damira toliko razmazili, pokušali su ga namamiti da sam ode u Španjolsku i, koristeći poznanstva svog starog trenera, javi se na godišnju audiciju u neki srednji klub kao što je bio FC Tenerife.
Začudo, Damir je pristao. Možda je i sam počeo osjećati tračak panike zbog svog propuštenog vremena.
S novim žarom, upro je sve svoje snage u prolazak audicije kod tog srednjeg španjolskog kluba. Godine nemara za vlastito tijelo i razvijanja talenata u pogrešnom smjeru uzele su svoj danak, i na treninzima se morao jako naprezati kako bi se vratio u staru formu. No nakon dva mjeseca žestokih priprema, kada se osjetio spremnim, iskoristio je vezu svog starog trenera, dogovorio termin i kupio avionsku kartu za Španjolsku. Bio je to Damirov novi početak.
"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss
Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti!
A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:
Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.
Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...
A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije) +
B) žene su već biološki vrijedniji spol +
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti =
Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!
Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.
Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:
Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.
Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:
Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.
I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.
Uglavnom, teško da im ima pomoći.
Evo mog odgovora:
Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.
E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.
Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.
Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.
Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?
Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.
Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.
Znanstvena metoda me jednostavno obožava. Evo još jedne opsežne, široko prihvaćene i metodološki kvalitetne studije, koja će na igroskeptične trollove djelovati poput RAID-a na hrpu žohara koji su se razmnožili po tamnim uglovima interneta.
Pitanje: kakav utjecaj muško i žensko samopouzdanje imaju na njihovu ukupnu privlačnost?
Metodologija: kao konceptualna repliakcija Clarka i Hatfielda (1989.), sudionici su zamoljeni da zamisle da im je prišao prosječno privlačan član suprotnog spola i pitao ih jedno od tri pitanja: "Bi li izašao/la sa mnom na spoj?", "Bi li otišao/la sa mnom u moj stan?" i "Bi li se seksao/la sa mnom?" Sudionici su odgovarali na ova pitanja koristeći skalu od 1 (definitivno NE) do 9 (definitivno DA). Podaci o samopouzdanju imaginarnih meta su bili manipulirani tako da je svaki sudionik dao odgovor meti s niskom, srednjom i visokom razinom samopouzdanja za svaki scenarij. U osnovi, svaki sudionik je sudjelovao u 9 različitih scenarija (danih po slučajnom redoslijedu). Zatim su izračunate interne vrijednosti i intervali pouzdanosti.
E sad, vjerujem da su neki od vas samo slegnuli ramenima i rekli "žene vole samopouzdane muškarce, ništa novo". Kao prvo, važno je to i "službeno" potvrditi, jer ovim svijetom, koliko god je to teško povjerovati, stvarno hodaju spodobe koje su duboko uvjerene da je ženama samopouzdanje odbojno, ili da ih manjak samopouzdanja neizbježno ne odbija, ili da žene ne vole narcisoidne tipove..
A kao drugo, pitanje je koliko? Odgovor je, kako što ćete vidjeti, "puno". Razlika bi trebala zabrinuti one muškarce koji često za sebe čuju da su "dobrice", "strpljivi", "dobri dečki" i sl. No idemo prvo pogledati rezultate:
Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: spoj. Gore desno: povratak u stan. Dolje lijevo: seks.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.
J**i me u glavu. Vidite koliko su konzistentne ove razlike? U sva tri slučaja, muškarci s visokim samopouzdanjem imaju dvostruko više šanse od onih s niskim samopouzdanjem (a to je samo na papiru, izvan okrutne dinamike stvarnog života!). Samo razina samopouzdanja je dovoljna za preokretanje odgovora iz "vjerojatno ne" u "vjerojatno da", što je već tri-četvrtine bitke dobiveno. A ovo nije samo na generalskom stolu: poslije je isto istraživanje provedeno sa suptilnim indikatorima samopouzdanja (majice, e-mail adrese, glasine koje daju sliku o nekome kao o samopouzdanoj osobi ili ne) i dobiveni su identični rezultati.
Neoprezan čitatelj bi mogao iz ovih grafova zaključiti da je žensko samopouzdanje privlačno. Na prvi pogled da, ali to je samo zbog tzv. "efekta poda". Budući da je za žene ekstremno rijetko da imalo pozitivno reagiraju na direktan poziv na seks, čak i s najprivlačnijim muškarcima (sjetimo se Ignissovog pravila #5), te uz to jednako ekstremno rijetko poduzimaju prvi korak, samopouzdana žena koja poziva muškarca na bilo što ima veću šansu biti ozbiljna u tom naumu nego ona s manjkom samopouzdanja, koja će nakon pola minute početi razmišljati treba li joj to stvarno. Nažalost, to je jedini dio u kojemu je žensko samopouzdanje privlačno. Pogledajte sad ovo:
Svijetlo = nisko samopouzdanje, križano = umjereno samopouzdanje, tamno = visoko samopouzdanje.
Gore lijevo: toplina i povjerenje (dobar slušatelj/ica, ljubaznost, pruža podršku, ima razumijevanja).
Gore desno: status i resursi (novac, imovina, financijska sigurnost, dobar posao ili perspektiva).
Dolje lijevo: vitalnost i atraktivnost (sexy, zgodan/a, lijepo tijelo, dobar ljubavnik/ca).
Dolje desno: ukupna poželjnost kao partner.
Lijevi stupci: žene ocjenjuju muškarce. Desni stupci: muškarci ocjenjuju žene.
Ovo su rezultati sljedeće faze, u kojoj je prošireni uzorak studenata ocjenjivao mete po njihovim fotografijama (a čije im je samopouzdanje rečeno ili suptilno indicirano, kako je navedeno gore), procjenjujući njihove karakteristike koje se općenito smatraju poželjnim kod partnera, te ukupnu poželjnost kao partnera. Ocjene su od 1 (nimalo ne opisuje osobu) do 7 (u potpunosti opisuje osobu).
Uočite odmah kako su samopouzdani muškarci opet na vrhu piramide u svemu osim u toplini i povjerenju, a i to samo za dlaku. Biti samopouzdan apsolutno devastira sve druge karakteristike, te time predstavlja najbolju moguću igru bez obzira na situaciju. U osnovi, dobra igra je sama svoj status, jednak tome da imaš izvrsno tijelo, da si visok i zgodan, da si bogat, te čak i da dobro slušaš i ljubazan si.
Višak samopouzdanja je srce igre. A za žene, važno je samo ne imati akutan manjak samopozdanja; za sve ostalo je svejedno. U najboljem slučaju, muškarcima samopouzdanje kod žena ne smeta. Žene s visokim samopouzdanjem izuzetno bržo dosižu točku opadajućih prinosa, te nisu ništa poželjnije od onih umjerenog samopouzdanja. No za muškarce, kako smo vidjeli opet i opet, to ne vrijedi: kod njih je samopouzdanje progresivno sve vrijednije na svim razinama osim patološkog narcizma (a čak i to je mnogo bolje nego drugi ekstrem).
Ispravak: muškarcima je bitno jedino to da im žena nije kronično nesigurna u sebe, odnosno da ne pati od nekog oblika depresije. Sve dalje od toga je samo šlag na torti.
1. Ti si muškarac i imaš svoj život; nemoj imati drugih prioriteta uz sebe!
Učinit ćeš svoj život i zadovoljstvo njime svojim konačnim ciljem. Žena je dio tog zadovoljstva, ne cilj.
Uzmi sve romantične klišeje o tome kako žena želi biti tvoj smisao života, tvoj centar egzistencije i objekt obožavanja, spali ih, i otpuhni vrući pepeo sa svog dlana. Ona želi biti podložna svrsi snažnog muškarca, biti osvojena i podupirati ga svojom ženstvenošću. Ne smiješ joj lagati da "ti je ona sve". NIJE, i ako je takvom učiniš, uskoro više neće biti.
Ako si zadovoljan svojim životom, i želiš ženu da to zadovoljstvo nadopuni, sjeti se da koristiš svoje snage, a ne slabosti. Talentirani sportaš se ne bi trebao truditi voditi filozofske rasprave ako mu to ne leži; netko tko je uvijek prepun dobrih šala trebao bi naglašavati svoju komičnost i karakter, a ne pokušavati istaknuti se plesom u disku. Itd.
2. Ne izusti riječi "oprosti" i "volim te" uzalud!
Ne ispričavaj se za svaku pogrešku koju učiniš, a pogotovo za ono za što nisi siguran je li uopće pogrešno. To je stav predavanja i podložnosti koji ne pristaje nijednom muškarcu, ma koliko god on bio Alfa. Ispričavanje stvara očekivanje još ispričavanja, i počinje biti očekivano, kao što pas očekuje hranu svakog dana. To je otrov za vaš odnos. Ako si ozbiljno zeznuo i stvarno se moraš ispričati, manevriraj s "pogriješio sam", "nisam to htio" i "osjećam se loše zbog toga". U životnom ciklusu veze dobivaš samo jedno ili dva besplatna "oprosti": upotrijebi ih pametno.
U skladu s tim, nikada ne reci prvi riječi "volim te". Žena se želi osjećati kao da je prošla mnoge prepreke do osvajanja srca svog muškarca. Uzbuđuje je taj izazov, i napokon prevagnuti nad njegovom samostalnošću je velika nagrada. Muškarac koji previše lako predaje svoje vezivanje se prepustio nemilosrdnim zakonima zamjenjivosti, i ukrao ženi mogućnost da zasluži njegovu ljubav. Iako je u redu biti zaljubljen u nju i voljeti je, nemoj to reći prije nje. Inspiriraj je svojom rezerviranošću da ti se prva izloži i preda, i ona će to cijeniti.
3. Sjeti se da svetkuješ zlatno pravilo!
Zlatno pravilo, poznato i kao "pravilo 2/3", kaže sljedeće: daj svojoj ženi 2/3 pažnje koju ti pruža. Za svaka tri izljeva nježnosti, daj joj dva s tvoje strane. Za svaka tri puta koja učini nešto posebno lijepo za tebe, nagradi je sa dva. Pošalji joj spontano dvije poruke i prestani dok ti ne vrati tri takve. Koristi manje smileya od nje, odgovaraj kraće od nje, reagiraj manje od nje. Sve to naglašava tvoju vrijednost, i to da te ne možeš biti kontroliran u Beta ovisnost o njoj samo s par slatkih riječi. To je ono za čime čezne.
4. Poštuj sebe i svoj integritet!
Nikada se ne ponižavaj zbog žene, nikada ne radi ono što je protiv tvog morala zbog žene, nikada ne puzi i ne daji joj priliku da te odbije opet i opet. Moraš biti kao stari hrast - čvrst, stabilan, i otporan na dramu, ucjene i pokušaje da te iskorijeni. Ako naiđe oluja plakanja, vikanja, laganja, jadikovanja, drama testova, toplo/hladnog, igara i trikova, uskraćivanja i ljubomore, ti si njen zaklon dok to ne prođe. Ne može te se povući u kaos.
Kakav je to ružan muškarac? Ne znam, ali znam da je najružniji muškarac slab muškarac. Nema ništa što je ženi odvratnije od onih koje može smotati oko malog prsta, davati im uvjete i ultimatume, vozati ih. Žena želi imati oslonac i vođu. Kada se sama nađe u toj ulozi, to je neobično mjesto u kojemu nema mjesta za strast prema tebi. Ne dozvoli da te se odvede na takva mjesta.
5. Budi iracionalno samopouzdan!
Ne uspjeti u nekoliko prilika koje nisu nikada ni postojale će uvijek manje štetiti nego propustiti isto toliko prilika koje nisi iskoristio. Tvoja samouvjerenost mora biti neprobojna - nije važno jesi li ti objektivno najbolji muškarac kojeg žena može dobiti, važno je da se tako ponašaš. Žene imaju izvanredan njuh za otkrivanje slabosti u muškarcima, no samopouzdanje ga gasi i zbunjuje, potiče u njoj podložnost tebi.
Dobro je propitkivati se jesi li previše agresivan ili nametljiv i usklađivati svoje ponašanje. Ali općenito je bolje griješiti na strani viška samopouzdanja, nego manjka. Iracionalno samopouzdanje će ti donijeti više seksualnog zadovoljstva nego racionalna očekivanja, a previše dodirivati na prvom spoju više uspjeha nego uopće ne dodirivati.
6. Vodi ljubav kao da ti je posljednji put!
Kada je imaš u krevetu, ne ustručavaj se, ne igraj se džentlmena i ne oklijevaj. Ona želi tvoju strast, da je povedeš slatkim, napaljenim putevima sve dok se ne trese od užitka i osjeća da je potpuno posjeduješ. Pokaži joj to, istražuj svaki dio nje, ljubi je i vodi ljubav s njom cijelu noć, i onda još malo. Nauči dovesti je do najboljih orgazama koje je ikada doživjela.
7. Ne igraj po njenim pravilima!
Nikada ne dozvoljavaj da ti postavlja uvjete, kontrolira te i daje ti ultimatume. Beta muškarci, koje žena može manipulirati u što god hoće i kako god hoće, s vremenom inspiriraju u njoj goli prijezir i bijes inače rezerviran samo za silovatelje. Ne daj da se situacija okrene tako da ti juriš zadovoljiti nju i dokazati joj nešto. Svaka bitka koju se na tom putu dobije svejedno znači izgubljen rat.
Budi nepredvidljiv! Sa svjesnim ili nesvijesnim takvim ciljem, žena će te pitati stvari na koje ne želi znati direktan odgovor. Ona cvate kada mora zamišljati o čemu razmišljaš, a vene kada točno i detaljno zna kako se osjećaš. Želi sigurnost, ali ne sigurnost strasti. Isto tako, budi konzistentan, ali ne predvidljiv: ako učini nešto loše, kažnjavaj to odmah, ali nemoj nagrađivati baš svaku dobru stvar. To što ne zna hoće li uvijek dobiti tvoju naklonost te u njenim očima čini onim prema kome treba biti najbolja.
Ne brini se o tome o čemu ona razmišlja i kakve je volje. Tvoj zadatak nije upravljati njom, niti je siliti na neki osjećaj. Dopusti njenim emocijama da lutaju po prostranstvu vašeg odnosa, samo budi poput stabilnog oka oluje u njemu.
Nikada si ne dopusti biti "pripitomljen". Muškarac s opcijama je muškarac bez potreba. Imati druge, neiskorištene prilike je zaštitna mreža ako padneš s užeta u prekid ili razvod koji će te zakopati u živi pijesak samoće i celibata. Žena zna da je nakon seksa prepustila većinu svoje moći muškarcu, i kada se zaljubila u njega je prepustila gotovo sve, ali što veza dulje traje, to se više vraća njena mogućnost da je uskrati. To je njen joker u špilu karata. Ako ti u jednom trenutku iznenada uskrati sve, to će te razoriti ako si dopustio da padneš u letargiju gdje je ona tvoja jedina opcija.
9. Ne hvali ljepotu žene!
Muškarac koji iskustvom i mentalnom snagom zna kontrolirati centre zadovoljstva u svom mozgu, koji bliješte dok promatra prekrasno žensko lice i tijelo, je muškarac koji gubi nesigurnost, želju za udovoljavanjem i trčanjem za ženom. Najuspješniji zavodnici i dalje cijene žensku ljepotu, ali više nisu opčinjeni njome. Zato prestani misliti o lijepoj ženi koja te uzbuđuje kao princezi na tronu i opisivati je riječima "vruća", "super-zgodna", "sexy", "predivna" i "božanstvena". Umjesto toga, reci da je "zanimljiva", "cool" ili "možda bi vrijedilo bolje je upoznati".
10. Nikada se ne boj izgubiti je!
"Neću se bojati. strah je ubojica uma. strah je mala smrt koja donosi potpuno uništenje. suočit ću se sa svojim strahom i dopustiti mu da prijeđe preko mene i kroz mene. kada prođe strah, neće ostati ništa, samo ja."
- Frank Herbert, Dina
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu