Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 24.01.2014.
FC Barcelona (1. dio)
|
Za Damira su svi oduvijek znali da će biti izvrstan nogometaš. Nije bilo nekog osnovanog razloga za to - njegov otac nije većinu života proveo kao trener u jednom hrvatskom nogometnom klubu iz prve lige, već je bio knjigovođa, prosječne građe i tjelesnih afiniteta. Nije to bilo ni zato što je Damir pokazivao nekakvu posebnu spretnost od trenutka kada je prohodao. Njegovi roditelji tvrdili su da se s njim bilo vrlo malo padanja, rušenja i ispadanja stvari koje su tako karakteristične za malu djecu, no objektivno Damir je bio sasvim obično dijete. Što će biti od njega u budućnosti nije bilo moguće saznati. Svejedno, njegova majka je za njegov treći rođendan kreirala Facebook profil nazvan Damir „Ronaldinho“ Pavisanović, te ga ispunila pažljivo obrađenim slikama s Instagrama koje pokazuju Damira kako se igra s loptom. Iako slike nisu prikazivale nikakvu posebnu vještinu, rodbini su su se svejedno jako sviđale. Svi su nekako znali da će Damir odrasti u izvrsnog nogometaša i nisu se libili to izraziti kroz nekoliko stotina likeova na slikama malog „Ronaldinha“. Na tjelesnom u osnovnoj školi Damir se pokazao kao sasvim solidan igrač, iako ne vrhunski. Trener ga je njegovu igru opisao kao „zgodnu“. Išla su mu dodavanja i igranje srednjih pozicija. Kada je u natjecanju nogometnih timova 5. razreda na razini županije Damirov tim osvojio treće mjesto, bila je to prilika za još više slavljeničkih slika. Ovog puta ih je Damir sam uploadao preko Samsung Galaxy smartphonea koji su mu roditelji nedavno kupili. Nije mu ništa bilo draže nego kada bi ležao u krevetu po noći i mobitel bi tiho zašumio po noćnom ormariću. Je li to bio poziv ili je bila poruka? Niti je to bio poziv niti je to bila poruka, već je to bila obavijest s Facebooka da je njegova slika s loptom dobila još jedan like.  Isprva su takve stvari Damira samo zabavljale; no s vremenom mu je to nekako prešlo u naviku i počeo je nervozno provjeravati svoj smartphone čak i kada se ne bi oglasio, tražeći je li možda propustio još koji like ili komentar koji ga je uspoređivao sa Zinedineom Zidaneom. Ponekad – samo ponekad – činilo mu se da mu to donosi više zadovoljstva nego kada dobije čokoladu ili kekse na dar, a njih je stvarno jako volio! S ulaskom u pubertet, Damirova je igra uistinu postala nešto posebno. Izrastao je u snažnog, visokog muškarca koji je svejedno posjedovao priličnu brzinu, i to mu je omogućavalo isticanje u bilo kakvoj obrambenoj ulozi. Njegov trener u srednjoj rekao je da bi Damir – ako se potrudi i bude uložio velik napor u treninge i održavanje svoje zavidne građe, mogao jednoga dana igrati za neki europski klub. Damir se na to samo nasmiješio – on je već znao da će jednog dana igrati za FC Barcelonu i da zaslužuje biti zvijezda jednog svjetski poznatog kluba. Bilo je to doba velikih iskušenja za Damira. Kao prvo, njegovo je društvo bilo puno mangupa koji su uživali u alkoholu i travi. Iako ga je trener često upozoravao na te stvari, Damiru je bilo teško ostati potpuno izvan toga, pogotovo kada bi ga u kafićima gdje je zalazio prepoznavali kao „Ronaldinha“ i plaćali mu pića. Kvragu, koji to mladi čovjek ne želi biti popularan? I tako je Damir počeo provoditi sve više vremena u kafićima, okružen ljudima koji su hvalili njegov potencijal i ispunjavali ga onim veselim osjećajem kakav se ne može dobiti nigdje drugdje na svijetu, a jutarnje treninge bi često preskočio zato što bi se liječio od mamurluka ili opuštao s nekom curom koju je privlačilo neobavezno se zabavljati s lokalnom mini-zvijezdom, ili pušeći malo trave koju mu je netko iz društva dao. Išlo je to tako sve gore i gore sve dok jedne večeri nije pretjerao i mortus pijan završio na ispumpavanju trbuha u bolnici. Kada su ga roditelji posjetili, natjerali su ga da im kaže tko su ti ljudi iz društva koji su mu nudili alkohol. Nije Damir bio kriv za ovo, naglasili su, već ljubomorni vršnjaci koji su ga samo htjeli iskoristiti. No ako Damir bude slijedio svoje srce i vjerovao u sebe, naglasili su, sigurno neće opet potpasti pod utjecaj takvih ljudi. Isto su rekli kada se ista stvar ponovila još dva puta, uključujući i nakon jednog uhićenja zbog posjedovanja tablete ecstasya (taj put su rekli da je „važno pustiti djecu da slobodno eksperimentiraju kako bi znali razlikovati dobro od lošega“). Unatoč tom debaklu, na utakmicama mu je dobro išlo. Vjerojatno je Damir pogodio genetsku lutriju preko nekog daljeg pretka, ili se nešto drugo sretno poklopilo da opasne tvari nisu toliko djelovale na njega, ali bilo kako bilo Damir se toliko isticao u svijetu nogometa za mlade da ga je uskoro zapazio jedan ozbiljan skaut za talente iz Italije. Postojala je samo jedna kvaka: Damir bi morao otići u Italiju u njihov kamp i tamo se podvrgnuti vrlo strogoj disciplini: nema alkohola, nema izlazaka poslije 10, nema šećera i nezdrave hrane, treninzi su obavezni i nema zabušavanja. U zamjenu za to, imao bi svu stručnu podršku, od nutricionista do odvjetnika do najboljih trenera i managera, i od samog početka garantirano mjesto u jednom talijanskom nogometnom klubu iz druge lige, s potencijalom brzog prebacivanja u prvu. Nakon dugog razmišljanja, Damir je odlučio odbiti tu ponudu. „Mogu i sam doći do FC Barcelone,“ rekao je roditeljima. Oni su se složili i zagrlili ga. „Ti to zaslužuješ. Nemoj se mijenjati ni zbog koga,“ rekli su mu sa suzama u očima. Znali su da on još nije spreman za takvu odgovornost i da će sam znati kada bude trenutak za to. Ako je netko i osjećao tračak zabrinutosti, nije se usudio to spomenuti kako ne bi pokvario trenutak.  Bilo je u tome stvarno nešto proročansko. S vremenom se Damir stvarno ostavio alkohola – izjavio je da ne zna kako je mogao biti tako glup da troši svoje zdravlje i vrijeme na propalice koji ga samo žele otrovati – no nažalost to nije bio kraj problemima. Poslije treninga, oko kojih se sada stvarno trudio, Damir bi otišao igrati CageBall, vrlo dinamičnu igru s loptom u kavezu od nekoliko metara puta nekoliko metara. To je u odnosu na nogomet bila divlja igra u kojoj su refleksi i brzina značili gotovo sve, a ozljede su bile mnogo češće nego u običnom nogometu (iako se njemu nikada nije dogodilo ništa gore od malo uganutog gležnja). Pobijediti u CageBallu donosilo mu je mnogo više zadovoljstva nego pobijediti na klasičnoj utakmici; kako se biti bek koji samo ispravlja tuđe greške moglo mjeriti s adrenalinom kada sam predribla sve protivnike, sam si doda uz pomoć žičane ograde i zabije gol? Naravno da nije! Godine su prolazile i kod njegovih roditelja počela se javljati određena doza zabrinutosti. Damiru su sada bile već 24 godine, a i dalje je igrao nogomet samo amaterski i na treninzima. Od velikih klubova nije bilo ni V, a Damir nije pokazivao nikakvu želju da se skrasi u Dinamu, Hajduku ili nekom manjem klubu, koji bi ga zasigurno ovog trenutka rado primili u pomoćnu momčad i onda možda s vremenom u glavnu. Kada bi nježno spomenuli ideju, odgovorio bi im da zna da zaslužuje bolje od toga. Na to nisu imali odgovora. Svejedno, osjećajući određenu dozu krivnje zbog toga što su Damira toliko razmazili, pokušali su ga namamiti da sam ode u Španjolsku i, koristeći poznanstva svog starog trenera, javi se na godišnju audiciju u neki srednji klub kao što je bio FC Tenerife. Začudo, Damir je pristao. Možda je i sam počeo osjećati tračak panike zbog svog propuštenog vremena. S novim žarom, upro je sve svoje snage u prolazak audicije kod tog srednjeg španjolskog kluba. Godine nemara za vlastito tijelo i razvijanja talenata u pogrešnom smjeru uzele su svoj danak, i na treninzima se morao jako naprezati kako bi se vratio u staru formu. No nakon dva mjeseca žestokih priprema, kada se osjetio spremnim, iskoristio je vezu svog starog trenera, dogovorio termin i kupio avionsku kartu za Španjolsku. Bio je to Damirov novi početak. 2. dio... Oznake: nogomet, price, filozofija, samopouzdanje |
- 02:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
