Vjerojatno ste već čuli za pojam "Thigh gap": to vam je ono kada osoba koja stoji uspravno i sa stopalima skupljenim jedno uz drugo ima barem malo slobodnog prostora između svojih (golih) bedara. Taj razmak može biti samo "rupica" ("inner thigh gap") odmah ispod gaćica, a može sadržavati i cijeli prostor od vrha do dna bedara, kao u ove četiri slike:
Nikada ne bih spavao s ovim ženama; obrađivao bih ih u bezumnom zanosu sve dok se ne srušim od dehidracije.*
* = ali to ne znači da ne mogu bez njega; jasno je da ne mogu sve žene imati takvo tijelo
Iako je za ženu u pravilu moguće imati spomenuti razmak između bedara bez da bude pothranjena ili anoreksična, ovaj koncept je postao popularan na foto-blogovima anoreksičnih žena iz razloga što je ženama s viškom kilograma praktički nemoguće imati ga.
Možete pogoditi što se dogodilo: koncept je postao popularan, te se iz njega izrodila moralna panika u kojoj su se blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta zgražali nad promicanjem razmaka između bedara kao nezdravog, nabijanja kompleksa ženama, poticanja anoreksije, patrijarhalnih standarda ljepote i sl. Tko bi rekao da su žene tako slaboumne da će se početi izgladnjivati do smrti samo zato što su vidjele par slika na internetu? Feminizam očito misli tako. Činjenica da je lako moguće imati spomenuti razmak i biti zdrav izbačena je iz javne svijesti, unatoč tome što isti ti pisci stalno tvrde kako je sasvim moguće imati višak kilograma i biti zdrav. Ako je moguće biti dobroga zdravlja bez obzira na težinu, zasigurno onda to vrijedi za oba ekstrema? Nažalost, tu činjenicu su svi ignorirali.
I tako je poražen #thighgap.
...
Povijest postade legenda; legenda postade mit. I cijelu jednu godinu zaboravljeno je da razmak između bedara postoji, dok Patrijarhija nije dobila priliku zarobiti nove žrtve. Došla je novoj generaciji mladih žena, koje su je prihvatile i odnijele u svoje domove; i tamo ih je opsjela.
...
Patrijarhija je omogućila tim ženama veliku popularnost u društvu prepunom iskrivljenih standarda ljepote; još mjesec dana trovala im je umove; i u mraku njihovih kupaonica, čekala je.
...
Tama se uvukla u fotoblogove diljem svijeta. Govorkalo se o novoj opsesiji ženskim oblikom tijela na Internetu; šaptalo se o bezimenom kompleksu. A Patrijarhija je osjetila da je njeno vrijeme opet stiglo.
Bikini Bridge (#bikinibridge) bio je puno, puno gori od Thigh Gapa. Što je to Bikini Bridge? To je kada je ženin kupaći kostim napet preko njenih zdjeličnih kostiju tako da ne dodiruje barem dio donjeg trbuha do dijela iznad međunožja, ili cijeli donji trbuh. Napeta tkanina u tom slučaju čini most koji vidite na slici.
Ovaj koncept blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta procijenili su još opasnijim od razmaka između bedara iz tri razloga:
1. Ne samo da za ovaj "most" uistinu treba biti savršeno mršav, već i treba imati baš pravi oblik zdjelice s malo istaknutijim kostima. Vrlo je malo žena, čak i među manekenkama, koje se mogu time pohvaliti. Naravno, isto kao i kod thigh gapa, nisam nikada čuo da je neki muškarac otpisao ženu zato što nije imala bikini most. Ako ima krasno, ako nema isto krasno. Sigurno ima još puno lijepih stvari na njenom tijelu.
2. Ovaj oblik tijela je podržao i sam otac patrijarhije na zapadu, Sveti otac Papa Franjo, tweetavši iz svoje rezidencije u Vatikanu ovo:
3. #bikinibridge je u samo nekoliko sati svog postojanja već počeo odnositi živote mladih žena:
Reakcija feministički orijentiranih blogera i medija diljem svijeta bila je još žešća nego prošlog puta. U roku od jednog dana, gotovo svi važniji pisci i kolumnisti popratili su pojavu Bikini mosta člancima u kojima su izražavali svoje zgražanje, brigu za žensko tjelesno i mentalno zdravlje koje će biti narušeno njime, pozive na cenzuru i napade na one koji su podržali ovu seksističku ideju i time ugrozili ženske osjećaje i zdravlje.
A onda je uslijedio hladan tuš: #bikinibridge zapravo NE POSTOJI. U javnost je izašao dokument koji pokazuje da je opskurni internetski forum 4chan inscenirao histeriju, kreiravši lažne Tumblr fotoblogove, lažne feminističke profile koji će posaditi sjeme zgražanja, te fotošopirao tweet Svetog oca i članak o samoubojstvu:
Pažljivi čitatelji su možda već uočili da nešto ne valja kada je članak o samoubojstvu debele mlade djevojke u posljednjoj rečenici spominjao da je za dopremanje njenog leša u mrtvačnicu bio potreban bager i da mrtvozornici nisu bili sigurni koje tijelo ponijeti s plaže gdje ga je more izbacilo zajedno s "nasukanim kitovima", što BBC sigurno nikada ne bi napisao čak i kada bi to bilo teoretski moguće. Papin tweet također je bio obični photoshop. No ljuti bijeli vitezovi i feministice koji sjede na svojim počasnim mjestima na Internetu i u raznim novinama i časopisima to nisu primijetili.
Kako je moguće ne primijetiti tako nešto? Jesu li ti ljudi slijepi, glupi ili oboje? Kako, zaboga?
Forum 4chan je ovim projektom napravio nešto puno važnije od izazivanja smijeha: raskrinkao je i osramotio duboko ukorijenjenu kulturu zgražanja. Sve te tisuće novinara i blogera koje su na znak zviždaljke skočile u obranu krhke ženske psihe poput Pavlovljevog psa dio su ogromne mašinerije koja radi na održavanju imidža da su žene žrtve u svakom području života. Rade na tome da većina populacije počne vidjeti diskriminaciju i patrijarhiju baš svugdje, čak i u mjestima gdje je to praktički nemoguće, apsurdno ili smiješno kao ovdje. To su mentalno poremećeni ljudi koji su rođeni za zgražanje, a često su i plaćeni za njega.
Kada konzumirate bilo što što je danas napisano na Internetu ili u novinama, morate imati na umu misaone procese osoba koje pišu većinu sadržaja. Kultura zgražanja sastoji se od ljudi čiji je osobni identitet snažno vezan za ideju bivanja žrtvom i/ili obrane žrtava od zlih diskriminatora. Oni si na spomen svake nove pojave koja se čak i malo tiče "žrtava" (u ovom slučaju žena) ne mogu pomoći; jednostavno moraju eruptirati bijesom, zgražanjem i histerijom. Žive u paranoičnom uvjerenju da se cijeli svijet vrti oko njih i ugnjetava ih. Upravo zato što su toliko predvidljivi i njihovo pisanje i jest postalo takva sprdačina da ih je 4chan uspio trollati sa samo par slika. Ako malo prošvrtljate po komentarima ovog bloga, i sami ćete vidjeti njihovu osjetljivost na sve što je napisala neka tamo osoba na internetu.
Zašto je toliko važno o čemu piše nekolicina psihički nestabilnih pojedinaca na internetu? Upravo zato što to nije samo "nekolicina". Takvi ljudi ne egzistiraju izolirani na samo par blogova koje nitko ne čita i koji povremeno dolaze trollati mi. Naprotiv, ti ljudi vladaju većinom zapadnih medija (ovu priču su zgražanjem popratili Daily Mail, Huffington Post, Daily Beast, Fox News, BuzzFeed, NYDailyNews, Washington Post, Yahoo, Australia News...), čine značajan dio blogosfera i foruma, te preko državnih institucija dobivaju milijune i milijune vaših poreznih dolara/eura/kuna kako bi provodili svoja "istraživanja", širilipropagandu te gušili slobodu govora.
Kako znamo da kultura zgražanja postoji samo za žene, a ne za muškarce? Jednostavnim misaonim eksperimentom. Kada muškarci vide sliku mišićavog tipa s pločicama na trbuhu, to ih u pravilu motivira da žive zdravije i više vježbaju, a ne užasava. U najgorem slučaju slegnu ramenima i nastave živjeti svojim životom; ne doživljavaju potpuno rasulo svog samopouzdanja i bacaju se u kupovinu hormona rasta, niti itko u medijima misli da oni to rade. No ako je u pitanju žena? Ona je poput malog djeteta i treba je hitno zaštititi od zlih patrijarhalnih sila koje će je zatrovati i slikama bikini mosta odvesti na pogrešan put. Feminizam infantilizira žene.
Otkrivanje i ismijavanje profesionalne kulture zgražanja i feminističke ideologije koja stoji iza nje kritično je kako bi se javnost imunizirala na laži koje iz nje dolaze. Sa svakim zamatanjem u plašt "žrtve patrijarhije" kojim pokušava privući pozornost i novac, feminizam se istodobno izlaže i debaklima poput ovoga koji će okrenuti ljude od njega. Ako se ovi trendovi nastave (a siguran sam da će se nastaviti, uzevši u obzir patološku sklonost histeriji kod ljudi rođenih za zgražanje), "feminizam" će uskoro postati samo još jedna prljava riječ.
Audicija je protekla izvrsno, barem se Damiru tako činilo. Dobro se slagao s drugim kandidatima i postojećim igračima. Jezična barijera nije ispala problem kao što se isprva bojao. Tamnošnji izbornik, brkati striko zvan Luis Garcia Fernandes de Cavallos, pohvalio je njegovu nadarenost i rekao da u njemu vidi veliku budućnost.
Postojala je samo još jedna kvaka: može li Damir prvo sudjelovati na njihovoj prijateljskoj utakmici s FC Navarezom, besplatno kao zalog svoje dobre volje? Poslije te utakmice će Damir za FC Tenerife potpisati ugovor na dvije godine i početi svoju nogometnu karijeru u velikom stilu. Nakon kratkog razmišljanja, Damir je objeručke prihvatio. Uostalom, Luis mu je platio nekoliko Sangria i bio je prepun zabavnih priča iz svijeta nogometa; nije mu se činilo lijepo odbiti takvog čovjeka. To je ionako samo jedna prijateljska utakmica.
Došao je i taj dan: na stadionu kapaciteta 15 000 ljudi i dupkom punim zbog raznih dobrotvornih akcija koje su bile vezane za ovaj susret, Damir je izašao na teren kao član amaterskog tima FC Tenerife. Još samo ova utakmica i to je to! Uspio je nadoknaditi sve svoje pogreške iz prošlosti! A oni nisu vjerovali u njega… podmukle svinje.
Damir je bio pun poleta. Driblao je i zaustavljao, trčao i dodavao, napravivši uistinu vrhunski show u kojemu bi uživao svaki nogometni znalac. Dao je gol nevjerojatnim lobom sa skoro sredine igrališta. Sve oči bile su uprte u njega. Publika je skandirala „Damario! Damario!“, našavši se u najsličnijem imenu koje je bila sposobna lako izgovoriti. Da je imao sa sobom svoj Samsung Galaxy smartphone (ovaj put ne model I nego V), Damir bi dobio i obavijest da je njegova obitelj upravo na Facebooku napisala: 'Naš sin upravo razvaljuje veliku španjolsku ligu! Bravo sine! Uvijek smo vjerovali u tebe! Svi za @Damir „Ronaldinho“ Pavisanović! #nogomet #FC Tenerife' i dobila preko 250 likeova.
Katastrofa je udarila iznenada i nepredviđeno, kao što se većinom i događa kod takvih stvari. U 82. minuti utakmice, kada je FC Tenerife vodio 3:1, Damir se našao pred iznenadnom prilikom da zasprinta i bez ofsajda prođe protivničku obranu. Aktivirao je svoje posljednje rezerve energije, prošao zbunjenog Rumunja koji je igrao ulogu beka za FC Navarez i utrčao u šesnaesterac nebranjen, spremajući se opaliti… kada mu je odjednom uklizao golman koji se pojavio ispred njega poput munje. Damir se spotaknuo, osjetio žaruću bol kako se širi iz njegovog gležnja prema gore i posrnuo, ošamućen plimom koja je spržila sve njegove receptore za bol odjednom.
Postati će toga svjestan tek dvije minute poslije, ali njegova noga je sada završavala negdje ispod koljena; dalje od toga nalazila se samo otvorena kost i ispod nje ostatak kako visi na par izloženih tetiva. Bol je bila neizdrživa, a pogled na njen izvor još gori od same boli. Nesvijest ga je milostivo uzela pod svoje okrilje.
U bolnici su mu rekli da je doživio vrlo tešku frakturu i da će vjerojatno uspjeti opet hodati nakon što sve zaraste i provede 1-2 godine intenzivne fizioterapije. Takve stvari se u nogometu jednostavno događaju, rekao je liječnik, i to čak i zdravim nogometašima sa savršenim kostima. Govoreći o čemu, to nije morao biti uzrok nesreće, ali kod Damira su pronašli početke osteoporoze. Ima li netko u njegovoj obitelji tu bolest? Konzumira li Damir možda puno alkohola ili uzima nekakve lijekove s opasnim nuspojavama? Damir je slušao dijagnozu kroz maglu suza, neposoban čak i reći im da prestanu kriviti njega za nesreću koja se može dogoditi svakome. Njegova karijera bila je gotova.
Luis je svratio u bolnicu da mu uruči polu-srdačnu ispriku i uzaludne dobre želje. „Golman je kažnjen crvenim kartonom i isključenjem sa sljedeće tri utakmice,“ rekao je. To naravno ne može poništiti tragediju koja se dogodila. A onda je došao hladan tuš.
Nakon trenutka tišine, izbornik je dodao da se nada da Damir razumije da je sada bilo kakav ugovor s FC Tenerife izvan svake mogućnosti. Klub se ne može izložiti i potrošiti sve te silne novce na igrača koji sigurno neće moći igrati još barem 4-5 godina i postati konkurentan prije 28.-e godine (ma koliko god se on pokazao privlačnim kao igračem na ovoj utakmici i donio im velik publicitet). Žali ali ne može ništa učiniti. Isto tako ga je Damir na to krenuo gađati šalicom s bolničkog ormarića, ali ni to nije ništa moglo promijeniti. Luis se povukao, mrmljajući isprike, i ostavio ga samoga.
Njegovi roditelji također nisu mogli popraviti situaciju, ali osigurali su da Damir zna da su uvijek uz njega. „To se svakome može dogoditi,“ rekli su mu. „Tako nam je žao. Zaslužuješ bolje od toga. Ali moraš znati da ćemo te uvijek podržavati, što god radio.“ Tata će prodati vikendicu za koju su cijeli život štedjeli kako bi pokrio troškove fizioterapije koji nadilaze maksimum premije zdravstvenog osiguranja; to je najmanje što mogu učiniti za svoga sina.
Prošle su 3 godine i Damir je konačno stao na svoje noge. Čak je i nastavio pomalo igrati nogomet, iako samo amaterski. Poslije još nekoliko odbijenih prijava u razne nogometne klubove, najčešće na temelju njegove sada već pozamašne dobi i prošlosti, zaključio je da mu to ne treba. Više neće biti nogometaš, iako će možda povremeno odigrati koju rundu CageBalla kada se osjeti posebno neiživljeno. Svejedno, to područje ga je svejedno zanimalo, tako da se počeo baviti sportskim komentarom i s vremenom je stekao mjesto tjednog kolumnista u jednom malom sportskom magazinu.
Njegov popis članaka koje će objaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci izgledao je ovako:
- Uspješna nogometna karijera: zašto je emocionalna podrška važnija od treninga
- Krivljenje žrtve: moja osteoporoza bila je izgovor da me se ozlijedi
- Je li crveni karton dovoljan? Crni karton kao metoda prevencije nasilja
- Diskriminiraju li europski klubovi igrače starije od 25 godina?
- Bezuvjetna roditeljska ljubav je gorivo koje pogoni uspješne nogometaše
- Krv, znoj i suze: kako naša opsjednutost nogometom uništava mlade živote
- Kako biti vrhunski nogometaš s bilo kakvim životnim navikama
- Sposobnoizam i diskriminacija u nogometnom svijetu
I njegov jubilarni članak na dvije stranice, koji se pozabavio najvažnijim pitanjem do sada:
Za Damira su svi oduvijek znali da će biti izvrstan nogometaš.
Nije bilo nekog osnovanog razloga za to - njegov otac nije većinu života proveo kao trener u jednom hrvatskom nogometnom klubu iz prve lige, već je bio knjigovođa, prosječne građe i tjelesnih afiniteta. Nije to bilo ni zato što je Damir pokazivao nekakvu posebnu spretnost od trenutka kada je prohodao. Njegovi roditelji tvrdili su da se s njim bilo vrlo malo padanja, rušenja i ispadanja stvari koje su tako karakteristične za malu djecu, no objektivno Damir je bio sasvim obično dijete. Što će biti od njega u budućnosti nije bilo moguće saznati.
Svejedno, njegova majka je za njegov treći rođendan kreirala Facebook profil nazvan Damir „Ronaldinho“ Pavisanović, te ga ispunila pažljivo obrađenim slikama s Instagrama koje pokazuju Damira kako se igra s loptom. Iako slike nisu prikazivale nikakvu posebnu vještinu, rodbini su su se svejedno jako sviđale. Svi su nekako znali da će Damir odrasti u izvrsnog nogometaša i nisu se libili to izraziti kroz nekoliko stotina likeova na slikama malog „Ronaldinha“.
Na tjelesnom u osnovnoj školi Damir se pokazao kao sasvim solidan igrač, iako ne vrhunski. Trener ga je njegovu igru opisao kao „zgodnu“. Išla su mu dodavanja i igranje srednjih pozicija. Kada je u natjecanju nogometnih timova 5. razreda na razini županije Damirov tim osvojio treće mjesto, bila je to prilika za još više slavljeničkih slika. Ovog puta ih je Damir sam uploadao preko Samsung Galaxy smartphonea koji su mu roditelji nedavno kupili. Nije mu ništa bilo draže nego kada bi ležao u krevetu po noći i mobitel bi tiho zašumio po noćnom ormariću. Je li to bio poziv ili je bila poruka? Niti je to bio poziv niti je to bila poruka, već je to bila obavijest s Facebooka da je njegova slika s loptom dobila još jedan like.
Isprva su takve stvari Damira samo zabavljale; no s vremenom mu je to nekako prešlo u naviku i počeo je nervozno provjeravati svoj smartphone čak i kada se ne bi oglasio, tražeći je li možda propustio još koji like ili komentar koji ga je uspoređivao sa Zinedineom Zidaneom. Ponekad – samo ponekad – činilo mu se da mu to donosi više zadovoljstva nego kada dobije čokoladu ili kekse na dar, a njih je stvarno jako volio!
S ulaskom u pubertet, Damirova je igra uistinu postala nešto posebno. Izrastao je u snažnog, visokog muškarca koji je svejedno posjedovao priličnu brzinu, i to mu je omogućavalo isticanje u bilo kakvoj obrambenoj ulozi. Njegov trener u srednjoj rekao je da bi Damir – ako se potrudi i bude uložio velik napor u treninge i održavanje svoje zavidne građe, mogao jednoga dana igrati za neki europski klub. Damir se na to samo nasmiješio – on je već znao da će jednog dana igrati za FC Barcelonu i da zaslužuje biti zvijezda jednog svjetski poznatog kluba.
Bilo je to doba velikih iskušenja za Damira. Kao prvo, njegovo je društvo bilo puno mangupa koji su uživali u alkoholu i travi. Iako ga je trener često upozoravao na te stvari, Damiru je bilo teško ostati potpuno izvan toga, pogotovo kada bi ga u kafićima gdje je zalazio prepoznavali kao „Ronaldinha“ i plaćali mu pića. Kvragu, koji to mladi čovjek ne želi biti popularan?
I tako je Damir počeo provoditi sve više vremena u kafićima, okružen ljudima koji su hvalili njegov potencijal i ispunjavali ga onim veselim osjećajem kakav se ne može dobiti nigdje drugdje na svijetu, a jutarnje treninge bi često preskočio zato što bi se liječio od mamurluka ili opuštao s nekom curom koju je privlačilo neobavezno se zabavljati s lokalnom mini-zvijezdom, ili pušeći malo trave koju mu je netko iz društva dao.
Išlo je to tako sve gore i gore sve dok jedne večeri nije pretjerao i mortus pijan završio na ispumpavanju trbuha u bolnici. Kada su ga roditelji posjetili, natjerali su ga da im kaže tko su ti ljudi iz društva koji su mu nudili alkohol. Nije Damir bio kriv za ovo, naglasili su, već ljubomorni vršnjaci koji su ga samo htjeli iskoristiti. No ako Damir bude slijedio svoje srce i vjerovao u sebe, naglasili su, sigurno neće opet potpasti pod utjecaj takvih ljudi. Isto su rekli kada se ista stvar ponovila još dva puta, uključujući i nakon jednog uhićenja zbog posjedovanja tablete ecstasya (taj put su rekli da je „važno pustiti djecu da slobodno eksperimentiraju kako bi znali razlikovati dobro od lošega“).
Unatoč tom debaklu, na utakmicama mu je dobro išlo. Vjerojatno je Damir pogodio genetsku lutriju preko nekog daljeg pretka, ili se nešto drugo sretno poklopilo da opasne tvari nisu toliko djelovale na njega, ali bilo kako bilo Damir se toliko isticao u svijetu nogometa za mlade da ga je uskoro zapazio jedan ozbiljan skaut za talente iz Italije.
Postojala je samo jedna kvaka: Damir bi morao otići u Italiju u njihov kamp i tamo se podvrgnuti vrlo strogoj disciplini: nema alkohola, nema izlazaka poslije 10, nema šećera i nezdrave hrane, treninzi su obavezni i nema zabušavanja. U zamjenu za to, imao bi svu stručnu podršku, od nutricionista do odvjetnika do najboljih trenera i managera, i od samog početka garantirano mjesto u jednom talijanskom nogometnom klubu iz druge lige, s potencijalom brzog prebacivanja u prvu.
Nakon dugog razmišljanja, Damir je odlučio odbiti tu ponudu. „Mogu i sam doći do FC Barcelone,“ rekao je roditeljima. Oni su se složili i zagrlili ga. „Ti to zaslužuješ. Nemoj se mijenjati ni zbog koga,“ rekli su mu sa suzama u očima. Znali su da on još nije spreman za takvu odgovornost i da će sam znati kada bude trenutak za to. Ako je netko i osjećao tračak zabrinutosti, nije se usudio to spomenuti kako ne bi pokvario trenutak.
Bilo je u tome stvarno nešto proročansko. S vremenom se Damir stvarno ostavio alkohola – izjavio je da ne zna kako je mogao biti tako glup da troši svoje zdravlje i vrijeme na propalice koji ga samo žele otrovati – no nažalost to nije bio kraj problemima. Poslije treninga, oko kojih se sada stvarno trudio, Damir bi otišao igrati CageBall, vrlo dinamičnu igru s loptom u kavezu od nekoliko metara puta nekoliko metara. To je u odnosu na nogomet bila divlja igra u kojoj su refleksi i brzina značili gotovo sve, a ozljede su bile mnogo češće nego u običnom nogometu (iako se njemu nikada nije dogodilo ništa gore od malo uganutog gležnja). Pobijediti u CageBallu donosilo mu je mnogo više zadovoljstva nego pobijediti na klasičnoj utakmici; kako se biti bek koji samo ispravlja tuđe greške moglo mjeriti s adrenalinom kada sam predribla sve protivnike, sam si doda uz pomoć žičane ograde i zabije gol? Naravno da nije!
Godine su prolazile i kod njegovih roditelja počela se javljati određena doza zabrinutosti. Damiru su sada bile već 24 godine, a i dalje je igrao nogomet samo amaterski i na treninzima. Od velikih klubova nije bilo ni V, a Damir nije pokazivao nikakvu želju da se skrasi u Dinamu, Hajduku ili nekom manjem klubu, koji bi ga zasigurno ovog trenutka rado primili u pomoćnu momčad i onda možda s vremenom u glavnu. Kada bi nježno spomenuli ideju, odgovorio bi im da zna da zaslužuje bolje od toga. Na to nisu imali odgovora. Svejedno, osjećajući određenu dozu krivnje zbog toga što su Damira toliko razmazili, pokušali su ga namamiti da sam ode u Španjolsku i, koristeći poznanstva svog starog trenera, javi se na godišnju audiciju u neki srednji klub kao što je bio FC Tenerife.
Začudo, Damir je pristao. Možda je i sam počeo osjećati tračak panike zbog svog propuštenog vremena.
S novim žarom, upro je sve svoje snage u prolazak audicije kod tog srednjeg španjolskog kluba. Godine nemara za vlastito tijelo i razvijanja talenata u pogrešnom smjeru uzele su svoj danak, i na treninzima se morao jako naprezati kako bi se vratio u staru formu. No nakon dva mjeseca žestokih priprema, kada se osjetio spremnim, iskoristio je vezu svog starog trenera, dogovorio termin i kupio avionsku kartu za Španjolsku. Bio je to Damirov novi početak.
Mnogi od vas su već čuli za društvenu mrežu Couchsurfing, koja omogućava turistima povezivanje s lokalnim stanovništvom. Sustav je jednostavan: svatko ima svoj osobni profil na kojemu piše nešto o njemu i je li gost (surfer, seeking a couch) ili domaćin (offering a couch). Lagana pretraga je sve što je potrebno za pregled svih kojima u nekom području traže ili nude smještaj.
Princip rada temeljen je na razmjeni ljubaznosti: domaćin koji je ugostio nekoga može očekivati da će i njega ugostiti drugi. Što je čovjek aktivniji (bez obzira na ulogu) na stranici, to ima više recenzija sebe kao osobe i kao gosta/domaćina, te mu postaje sve lakše doći do novih kontakata. Couchsurfing je tako s godinama izrastao u vrlo popularnu stranicu koju koristi oko 6 milijuna ljudi. Budući da mladi svog svojih ograničenih budžeta imaju najveću motivaciju štedjeti na smještaju, i zato što su najotvoreniji za upoznavanje drugih ljudi, dobna skupina 18-30 čini ogromnu većinu svih korisnika.
Kao što ste već i sami pogodili, Couchsurfing je potencijalni rudnik zlata za svrhe igre. Iako to (osnivači sami navode) nije dating stranica, to je rečeno samo kako bi se upozorilo da će biti bannani priljepci i luzeri koji počnu žene spammati komentarima/porukama s komplimentima o izgledu ili pozivima na nešto više kao što se uvijek događa na dating stranicama. Ako ljudi koje je Couchsurfing spojio ocijene da su si međusobno privlačni i "jednostavno" završe u krevetu, to se Couchsurfinga ne tiče. Couchsurfing zanima jedino za to da su i gost i domaćin zadovoljni i dobrim recenzijama nastave širiti mrežu.
Savjeti koje ću sada dati odnose se na dolazak do seksa s curama koje su u gostima kod tebe, dok su u gostima kod tebe. Ono što ovaj post ne pokriva su dvije druge, indirektne koristi od Couchsurfinga:
Pod pretpostavkom da u stan ili kuću gdje živiš imaš mogućnost primati goste (makar i na kauču, ako ne već na krevetu u odvojenoj sobi), evo nekih savjeta za pretvaranje ove stranice u SexSurfing. Živjeti u turističkom mjestu je također od pomoći.
Čak i ako nemaš takav prostor, dio savjeta je i dalje primjenjiv - nudi samo vrstu domaćinstva "razgledavanje", dakle to da ćeš se naći s nekim i pokazati im svoj grad. Ako se stvori kemija, siguran sam da ćeš se nekako snaći (i možda je možeš svejedno dovesti kod sebe iako ne bi mogla prespavati). Uostalom, bez obzira na ishod to je dobra vježba za prave spojeve, te traži puno manju investiciju s tvoje strane i ostavljaju ti veću mogućnost povlačenja ako između vas nema kemije (za razliku od toga kada ona spava kod tebe i ne možeš je izbaciti). Eksperimentiraj.
1. Tvoj profil mora biti jednako zanimljiv, originalan i dobro napisan kao i u online datingu, samo ne smije spominjati ljubav i seks. Zapamti, ovdje si undercover. Svrha Couchsurfinga je što se igre tiče samo da te dovede u kontakt s novim curama. Sačuvaj samu igru za kada se vidite uživo, a do tada budi samo samopouzdani/zabavnidobri dečko. Bez flertovanja; iako to može biti korisno za pripremanje terena, jednostavno nije vrijedno rizika. Ako ona u trenutku kada te tek upoznala i još ne zna baš ništa o tebi ocijeni da joj se nabacuješ, njeni alarmi za "onaj osjećaj" (poznatiji kao "awkward") će se aktivirati svom silom i lako je moguće da će odustati.
Ovo valjda ne trebam ni reći, ali na snazi je apsolutna zabrana seksualiziranja razgovora, još i više nego inače. Čast iznimkama (npr. evo profil nekog tipa koji ima fotogaleriju cura koje je slikao gole dok su bile kod njega i kojemu se zbog predselekcije cure same javljaju kako bi mogle biti gole kod njega (LOL)), ali to jednostavno nije dobra ideja osim ako nemaš tako specijalnu i dobro utemeljenu nišu. Ja je također imam, samo se od nje cure nikada ne skidaju same od sebe, već samo postaju blago zainteresirane.
2. Odabir gostiju: preferiraj pojedinačne žene, ali ne inzistiraj na njima. Idealna okolnost ste kada ste u stanu i/ili razgledavanju samo ti i tvoja gošća, no treba ti biti jasno da to ne možeš uvijek dobiti. Kao prvo, malo je žena koje putuju same. Kao drugo, ženama je lakše pronaći smještaj kod hordi žednih Beta muškaraca nego što je muškarcima pronaći smještaj kod žena (sada kada je moguće vidjeti koliko koja molba za smještajem ima ponuda od koga je jasno da žene dobivaju barem 3 puta više ponuda za smještaj). Kao treće, osim u slučaju niše (vidi primjer iznad), lakše je imati balansiran profil s općenito visokom vrijednošću ako si primao ljude oba spola i u raznim kombinacijama. Moja procjena je da bi tvoj odabir gostiju trebao biti ovakav:
50% single žene
30% žene u parovima ili trojcima
20% žene s dečkima, muškarci
No u realnosti će tvoji postotci biti znatno gori i vjerojatno nećeš biti u mogućnosti stvoriti takav miks. Sam ocjeni želiš li većinu vremena biti domaćin muškarcima, te ženama s kojima nemaš šanse jer ih je previše ili jer imaju dečke, ili vrlo malo biti domaćin ali to rezervirati isključivo za single cure. Moja preporuka je nešto između. Zapamti da te nitko ne prisiljava biti domaćin bilo kome; ti biraš.
No svakim danom izgledi postaju sve gori i treba biti sretan time da ti je svaki peti gost single žena, tj. da se dobrano načekaš dok ti ne upadne single žena. Uistinu nema polja koje ne može pokvariti navala očajnih muškaraca. Osim toga, cure se također kvare kako prolazi vrijeme, najviše kako publika postaje sve liberalnija i sklona raznim lošim navikama (uočite tetoviranu curu s metalnim strašilom u nosu koju su u trenutku pisanja ovog članaka stavili na naslovnicu!).
Unatoč tome, svaki gost je zabavno iskustvo, ugodno provedeno vrijeme, te novi kontakt. Ja sam recimo i dalje u kontakti s jednim dobrim čovjekom iz Rusije, kojeg sam upoznao kada je bio ovdje sa curom (u međuvremenu su prekinuli). Zapamti da uvijek dobivaš nešto i nikada ne budi negativan. Također, uvijek odgovaraj na sve requestove koje dobiješ, čak i ako ih odbijaš. Znati da ćeš brzo i sigurno odgovoriti puno znači ljudima koji razmišljaju bi li te kontaktirali. Ako dobro izvodiš stvari, dugoročno će ti Couchsurfing (isto kao i dobar online dating profil) postati pasivni izvor prihoda.
3. Pospremi stan najljepše što možeš. Temeljito usisaj, očisti štednjak i mikrovalnu, ukloni nered, oribaj zahod, bide, umivaonik i kadu, lijepo namjesti njen krevet i pripremi čisti ručnik. Ako to možeš postići, neka stan bude toliko čist da se po njemu može (i treba) hodati bos. Podsvjesni osjećaj opuštenosti koji to stvara teško je nadmašiti. Nije važno kakva je ona što se tiče urednosti: iako su mnoge cure danas još veće svinje od muških što se toga tiče, urednost novog prostora opušta baš svakoga.
4. Jednom kada ste se vidjeli uživo, vrijeme je za igru. Tretiraj cijelo vrijeme koje će biti kod tebe (bila to jedna noć ili pet dana) kao jedan veliki spoj. Razgledavanja ti pružaju prirodnu distorziju vremena, a situacija općenito radi u tvoju korist. Za inspiraciju slobodno pogledaj izvrsni film"Before Sunrise", koji se bavi vrlo sličnom situacijom. Prezentiraj se u najboljem svjetlu, izgradi kemiju s njom i ne zaboravi na dodir (iako suptilnije nego inače; ne želiš je uplašiti, plus imaš više vremena). Pričajte, šetajte, izlazite, kuhajte zajedno, pijte, gledajte filmove, etc.
5. Procijeni ima li potencijala za "nešto" i kreni u akciju. U svakom trenutku budi svjestan okolnosti: npr., kakva je prema tebi? Kakav je njen jezik tijela? Kako reagira na tvoje riječi i dodire? Zapamti, budi odlučan ali ne napasan. Za razliku od običnog života, ako nisi siguran, drži se više oprezne strane. Evo zašto:
6. Čuvaj svoju Couchsurfing reputaciju poput zlata. Što je tvoja igra bolja, što imaš više pozitivnih iskustava, i što je tvoja niša jača, to je manja šansa da ćeš doživjeti loše iskustvo. Unatoč tome, negativna recenzija te može uništiti dok trepneš. Ako na tvom profilu bude makar i najmanje aluzije da si creepy tip koji napastuje žene ili s kojima se one ne osjećaju sigurno, gotov si. Stoga uvijek budi oprezan s eskaliranjem, a u slučaju odbijanja se (što inače nikada ne bi smio raditi) ispričaj, reci da ti se učinilo da joj se sviđaš i nastavi joj biti prijatelj do kraja njenog boravka. Razlika između dobre i loše recenzije, bez obzira na uspjeh, je tanka i valja je pozorno pratiti kako ne bi završio na pogrešnoj strani.
Budući da dečko isto ne inzistira na tome da se odmah seksaju, oni sa zadovoljstvom stupe u dugoročnu vezu (TM). Prolazi vrijeme i ona nakon nekoliko dana/spojeva/tjedana/mjeseci pomalo osjeti da su sada bliskiji i da bi napokon mogli implementirati i dodatno vezivanje putem penisa u vagini (ili ustima/guzi, ako se ona čuva za brak). Ipak, cura nije još 100% sigurna. Što ako je on kao i svi drugi muškarci i hoće samo jednu stvar (TM)? Oprezno mu iznese svoje brige, na što je dečko uvjeri da je stvarno voli (TM) i da će biti skupa zauvijek i/ili vjenčati se. Problem riješen.
Zagrijana spoznajom da će biti skupa zauvijek, ona mu u potpunosti otvori pristup svom srcu i vagini. Naposljetku, samo će malo ranije činiti ono što bi ionako činili cijeli život, zar ne? Odu u krevet i vode ljubav. On joj pokaže da je krasan momak koji cijeni njene osjećaje tako što uspori sa zabijanjem ako ona kaže da je boli, i još je uz to pita je li svršila. Stvari su uistinu savršene. Njen dečko je najbolji na svijetu!
Nekoliko dana/tjedana/mjeseci poslije, dogodi se jedno od sljedećega:
- ona otkrije da je on cijelo to vrijeme spavao s drugim curama
- ona otkrije da mu je dosadila
- ona odluči da on nije dovoljno dobar prema njoj
- on ne namjerava poduzeti "sljedeći korak"
- posvade se
Jao, jao! Pa što se to ovdje dogodilo? Kako ju je taj dečkogadkreten uspio tako zavarati?
Dobra cura sada postaje loša cura (jer se biti dobar ne isplati, očito), zatvara svoje srce, i zna da su muškarci svinje koji samo žele jednu stvar. Nakon nekog vremena, njeno srce zaraste, i ciklus se ponavlja sve dok se njeno srce ili potpuno zatvori, ili se ona učlani u udrugu B.A.B.E., ili ostari, zabije se u zid i ispada sa seksualnog tržišta.
Tragična i prilično česta priča, zar ne?
...
...
...
...
...
...
...
STOP!!!
Ovakva priča se nije dogodila nigdje na svijetu još tamo negdje od srednjeg vijeka. Ako ste nasjeli na ovu priču sa svim detaljima, onda ste stvarno naivni i predstoji vam još dugačak put do uzimanja crvene pilule i razumijevanja seksualnog tržišta Kao muškarcu, držanje ovakvih iluzija učinit će vas podsvjesno bijelim vitezom i dati vam dozu anti-igre, ali neće vam posebno naškoditi. Kao ženi, držanje ovakvih iluzija može biti puno destruktivnije: drastično će povećati šansu da ćete stalno proživljavati ovakve stvari, nikada ne razumijevajući zašto se događaju i kako ih izbjeći.
Zašto je toliko lako nasjesti na ovu priču i instinktivno pomisliti "ah da, događa se"? Bez brige, ne krivim nikoga zbog toga jer nam tu priču bez obzira na spol prodaje cijelo društvo, mentori, uzori, prijatelji, obitelj, mediji i sl. Naime, "svi znaju" (i tako su nas i naučili) da se tipična ljubavna situacija sastoji od jedne prijelomne, eksplicitne, jasno definirane točke u kojoj žena odlučuje hoće li muškarcu koji joj se udvara pokloniti svoje djevičanstvo (ili samo čednost, ako joj to nije prvi put da joj se to događa).
Ako se vratite na sredinu priče, uočit ćete da su u toj društveno prihvaćenoj mitologiji dobra cura (TM) i dečko imali razgovor gdje se ona bojala stupiti u seksualne odnose, ali on ju je uvjerio da je voli pa je ona pristala. Vjerovala mu je na riječ i zanemarila svoje strahove. Da on nije rekao "volim te" ili "želim da zauvijek budemo zajedno", ona ne bi pokleknula i to se ne bi dogodilo. Iz toga zatim nastaje pitanje "kako se žena može obraniti od laži?", i iz njega slijedi cijeli arsenal sugestija kako podići bedem koji će je spasiti od toga. Neke od tih sugestija (često uobličene u članke i knjige za žene s naslovima poput "10 znakova da je igrač", "kako prepoznati varalice" i sl.) su navedene ovdje:
- Provjeravaj njegov mobitel
- Bilježi znakove koji ukazuju da je sociopat
- Miriši njegovu odjeću
- Traži da ti uvijek detaljno kaže gdje je bio
Wow, kako korisno!
Ne samo da je to nuklearno oružje koje vodi međusobnom uništenju, već i potpuno promašuje cilj.
Naime, ne samo da ne postoji određeni kritični trenutak u kojemu se žena izlaže "izdaji" malo nakon što je veza počela, a prije nego što je spavala s njim, već se ta serija sitnih ali važnih faktora nalazi negdje daleko u prošlosti - prije nego ga je uopće upoznala! Ti faktori su sitnice koje određuju ženin karakter, tj. ono što nalazi privlačnim kod muškaraca, zašto to nalazi privlačnim, koliko se sposobna kontrolirati, kako se ponaša pri izboru između višestrukih prilika koje dobiva, itd.
Brojevi koje ću sada navesti su samo špekulacija, ali ako pretpostavimo da je, recimo, svaki peti muškarac od vrste koji će je varati (držati u haremu) ili će je se riješiti malo nakon uspješnog dolaska do seksa (bilo zato što ima takav karakter bilo zato što ima mogućnosti za to, bilo oboje), onda su njene šanse za zaljubljivanje u takvog muškaraca modificirane ovim faktorima:
1) Većina njenih veza je iz diska ili s interneta naspram društvenog kruga (pod "društveni krug" ne mislim na "house party"): +20%
2) Ima napuhan osjećaj vlastite vrijednosti (smatra muškarce glupim, nasilnim, zlim, nesposobnim, neprijateljima i sl., ili smatra žene moralno superiornima, diskriminiranima, važnijima, hrabrijima i sl.): +40%
5) Svjesno ili nesvjesno smatra velikim plusom kod muškarca ako ga žele i druge žene, tj. minusom ako ga je neiskusan ili ga ne žele (predselekcija): +40%
6) U prošlosti je većinom bila član harema (znajući to ili ne): +20%
Kalkulacija hipotetske šanse X da žena padne na kretensku igru traži kretensku igru kod sljedećeg partnera i time skoro pa garantira da će joj sljedeći partner biti upravo takav:
X = 0,2 + 0,2 * 0,2 + 0,2 * 0,4 + 0,2 * 0,2 + 0,2 * 0,1 + 0,2 * 0,4 + 0,2 * 0,2
X = 0,2 + 0,04 + 0,08 + 0,04 + 0,02 + 0,08 + 0,4 X = 0,50
... i žena koja posjeduje sve ove faktore je svoju hipotetsku šansu zaljubljivanja u kretena više nego udvostručila! Zatim dodajte na to činjenicu da sve okrutnije seksualno tržište uzrokuje s vremenom progresivno veću koncentraciju kretena (jer su oni jedini koji se usuđuju prilaziti ženama i provoditi dobru igru i zato što dobri dečkiprestaju prilaziti i postaju biljojedi), i okolnosti postaju još gore jer osnovica raste sve više i više (bilo zato što "dobri dečki" ispadaju, bilo zato što uspješni muškarci postaju još uspješniji i stoga još sposobniji za varanje). U takvim okolnostima, razlika u tih nekoliko sitnica kod ženinog karaktera i povijesti može rezultirati razlikom od 300%. To je razlika između života punog pump-'n'-dumpova ili stabilne veze ili braka koja neće ostaviti gorak penis okus u ustima.
Zaključak: najbolji način za obranu od kretena, puno efikasniji od čekanja sa seksom, je jednostavno taj da ne budeš žena koja traži kretensku igru. Znam da je ovo klišeiziran odgovor, ali realnost je jednostavno takva.
Već smo utvrdili da shvaćati žene ozbiljno i polagati posebnu brigu na želje koje izražavaju nije optimalan mentalni sklop za zavođenje. Gotovo svakom današnjem muškarcu bi bilo znatno bolje uvesti barem mali element neozbiljnosti, ako već nije od volje ili u stanju za primjenu potpunog arsenala kretenske igre. Ali kako si on to može priuštiti? To je tabu! On naposljetku nije "kreten", nije odgajan kao "kreten" i ne želi biti "kreten", čak i ako tamo preko ograde leži hrpa ljubavi i seksa kojima žene obasipaju kretene. Ovo je članak koji će pojasniti zašto je ovaj pojam pomalo karikiran i zapravo puno suptilniji nego što se čini na prvi pogled.
Charlie Sheen, jedan od najpoznatijih kretena na svijetu. Izvor: Daily Mail
Kao prvo, ponovimo što je to kretenska igra:to je način ponašanja u kojemu ženu tretiraš kao seksualni objekt, ne shvaćaš je ozbiljno, te si samopouzdan i nikada se ne ispričavaš. Alternativno rečeno, u kretenskoj igri muškarac nepokolobeljivo stavlja svoje potrebe na prvo mjesto, i svo njegovo ponašanje izvire iz tog vrela. Ali što je kod toga toliko loše? Nije da time zapravo oštećuje nekoga ili uzrokuje nekakvu štetu. Gdje je u svemu tome kretenizam? Iz toga dolazi ovo važno pitanje:
A) Civilizacija je općenito bazirana na malo većoj razini altruizma i suradnje od obične indiferencije i samo-interesa. Čovjeka koji bi primjenjivao ova tri pravila u ostatku života (tretiraj ljude kao objekte, ne shvaćaj ih ozbiljno, te se nikada ne ispričavaj) bismo svi odmah proglasili "kretenom". Ne možemo reći da je baš zao, ali svakako je kreten. Evo vam nekoliko primjera:
- Čovjek koji ignorira druge u prometu i ne pušta pješake na zebri
- Čovjek koji posuđuje stvari od prijatelja i nikada ih ne vraća
- Čovjek koji na poslu stalno zabušava i ne shvaća kolege/kupce ozbiljno
- Čovjek koji tutnji muzikom na 120 dB u dva sata poslije ponoći
- Čovjek koji stalno pita razne usluge od obitelji ali je uvijek zauzet kada nešto treba njima
- Čovjek koji zbija praktične šale s drugima jer mu je dosadno
- Čovjek koji uživa u tome što je nekoga nasamario
- Čovjek koji voli kršiti pravila iz obijesti
Svi znamo kako ga nazvati, zar ne? On je tipičan muškarac sa značajno povišenim osobinama mračnog trojstva: narcizmom, makijavelizmom, i psihopatstvom (te ponekad još impulzivnošću). Ukratko, on je kreten. Čina.
B) Zato što kretensku igru stvarno provode većinom kreteni. Ali zašto većinom kreteni? Zašto ne i drugi? To ćemo lako objasniti primjerom slučajnih puteva odrastanja koje sam jednom opisao.
Staze i prema vrhu i prema dnu su jednakog, spiralnog karaktera: kako jedan muškarac doživljava iskustva na svom putu, on se eksponencijalno udaljava od onog drugog. Beta muškarac kada je već skoro oblikovan ne može samo trepnuti i skočiti u kategoriju na lijevo: mora se vratiti na početak, naučiti stvari od njihovih osnova, te tek onda napredovati prema onome što želi.
Kada uz to dodamo i pojavu feminizma trećeg vala, koji provodi rat protiv normalnog muškog ponašanja i eliminira uzore od kojih bi mladi muškarci mogli nešto naučiti da to isprave, među tim mladim muškarcima dolazi do ekstremne podjele: oni koji nemaju osobine mračnog trojstva nemaju nikakvu igru (tj. imaju anti-igru) i ispadaju premoćno Beta, dok ona manjina koja te osobine ima kretensku igru i ispada premoćno Alfa. Onih između - u zlatnoj sredini - svake je godine sve manje.
Drugim riječima, u današnjem društvu, kreteni su skoro pa jedini koji napuštaju adolescenciju s dobrom igrom, a u kretenskoj igri (koja je još efikasnija od normalne) je njihova koncentracija gotovo 100%. Većina ostalih su u tom području hendikepirani gorkim iskustvima iz mladosti i/ili vanjskim faktorima i moraju uložiti manji ili veći napor kako bi to nadišli. U današnjem društvu čovjek skoro da mora biti kreten kako bi se u mladosti ophrvao stvarima koji ga hendikepiraju u razvijanju spososbnosti zavođenja. Ako je rođen pomirljiv i poslušan, a ne impulzivan i narcisoidan, šansa da će potpasti pod destruktivni utjecaj loših ljubavnih savjeta je vrlo velika. Upravo zbog tog nesretnog pravila imam najviše simpatija prema mladim ljudima: velika većina nije imala nikoga tko bi im pokazao što je normalna, uravnotežena muškost. Pred njima je mnogo učenja (ako se odluče na učenje, a ne racionalizaciju).
Ta snažna korelacija između točaka A i B je razlog zašto za taj vid igre kažemo "kretenska igra". Kreteni su pretežno oni koji na sve okrutnijem seksualnom tržištu postižu izvrsne rezultate, i tako je cijela tehnika nazvana po njima. No ista ta korelacija je i svijetla točka cijele ove priče: iako je većina muškaraca naučila kretensku igru zato što su kreteni i u drugim područjima života pa im je to došlo prirodno, to također znači i da netko tko nije nije kreten može naučiti samo kretensku igru (ili barem uvježbati običnu igru kako treba).
Naposljetku, osobine mračnog trojstva nisu nešto zarazno. Neće skočiti na tebe zato što seksualno objektiviziraš žene koje su već same sebe seksualno objektivizirale, ili zato što si naučio biti samopouzdano staložen i ne mariti za to što neka tamo misli o tebi. To što si voljan zadirkivati curu s kojom pričaš i tjerati je da pogađa koliko imaš godina neće te prisiliti da zadirkuješ carinika na graničnom prijelazu i završiš u zatvoru. To što si sposoban prekinuti sav kontakt s curom koja radi nepotrebnu dramu ne znači da ćeš ispariti i prestati se javljati obitelji. To što se ne sramiš toga da te privlače vitkemlade žene ne znači da ćeš izgubiti osjećaj srama i početi gol trčati po gradu. Itd, itd.
Danas ćemo se pozabaviti još jednom jednako kontroverznom tehnikom: kretenskom igrom.
Kretenska igra: način ponašanja u kojemu muškarac ženu: A) tretira kao seksualni objekt, B) ne shvaća je ozbiljno, C) samopouzdan je i nikada se ne ispričava.
Jednostavno, ne? Ali kvragu, što to znači? I koji su to sitni detalji koji čine razliku između katastrofalnog sramoćenja i brzog odvlačenja u krevet?
TočkaA je važna kako fantomski osjećaj krivnje ne bi sabotirao čovjeka dok provodi kretensku igru. Vrlo je lako upasti u zamku gdje muškarac sam sebi postaje bijeli vitez koji racionalizira da je neka žena koja mu se sviđa zapravo anđeo (TM) kojeg valja tretirati s posebnom pažnjom, a kamoli riskirati i najmanju povredu njenih svetih osjećaja. On zapravo nema pojma o njenom karakteru - jednostavno mu nije imala prilike pokazati ga u potpunosti, ali kako svi znaju da su žene posebne, osjećajne i sl., on na nju svejedno projicira razne karakterne osobine, kao što pleme u Africi projicira osjećaje na životinju izrezbarenu iz drva.
Što bi trebao učiniti umjesto toga? Pa, bilo bi mu zdravije zadržati se na privlačnosti koju osjeća prema njoj zbog toga što je lijepa, a karakterne osobine polako zbrajati i ocjenjivati, držeći se na oprezu dok mu ona svojim djelima ne pokaže da se nečim ističe. Drugim riječima, seksualna objektivizacija danas nije samo normalna zato što su je žene učinile normalnom, već je i važan element kretenske igre.
TočkaB je važna jer predstavlja poznavanje umijeća igre (ne knjige; igre općenito). Muškarac koji poznaje igru zna da su velike šanse da će na svom putu prema ženskom srcu morati proći kroz valove prepreka: ona će ga dočekati na nož, praviti će se da joj nije stalo, isparivat će, izbacivati drama testove i naposljetku ga siliti na odgonetanje koje "ne" stvarno znači "ne", a koje samo "ne još".
Jednom kada je staza toliko zakrčena preprekama, jedino što muškarac može je prigrliti svjetonazor ne shvaćanja žena ozbiljno, koji će mu pomoći da na svom putu ne zabrazdi negdje u kanal prijateljske zone zato što mu je ona nadrobila da je "upravo izašla iz duge veze". Negativna strana toga je što od toga postoji rizik da žena neće biti shvaćena ozbiljno kada joj je nešto zapravo važno, ali nisam ja kriv za to. Bilo kako bilo, bez ne shvaćanja ozbiljno nema kretenske igre. Muškarac koji je provodi je muškarac koji (direktno ili indirektno) tretira ženu kao malo dijete.
Igra: rulet koji je dugoročno moguće namjestiti
TočkaC je apsolutno vitalna za uspješnu provedbu, i na njoj padaju ili uspijevaju pokušaji primjene kretenske igre. Ono što čini granicu između njih je samopouzdanje, tj. podvrsta samopouzdanja koju sam jednom nazvao "neovisnost o ishodu". Ako muškarac nema neovisnost o ishodu, njegova kretenska igra će mu eksplodirati u lice. Dopustite da vam to ilustriram kroz ovu jednostavu usporedbu:
Noć je i jedan muškarac je izašao s društvom u disko. U bučnoj atmosferi potmopognutoj alkoholom, ljudi se prirodno miješaju, pa je tako i naš junak napustio svoju grupu i malo pored plesnog podija odlučio prići curi koja stoji sama. Ispršen, s ležernim osmijehom na licu i siguran u svoje sposobnosti, on joj prilazi i otvara usta. Sve ide dobro i čini se da ona uživa u njegovom prisustvu. No kada je on nakon pet minuta lagano primi za podlakticu i kaže "hajdemo plesati", ona se strese i odgovori: "sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala."
Postoje dva raspleta ovakve situacije:
Osjetljivi kreten
Osjetljivi kreten: Hajdemo plesati.
Ona: Sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala.
Osjetljivi kreten: E pa jebi se, kao da uopće imaš priliku plesati s ikim.
Ona: Pa upravo si ti htio plesati sa mnom.
Osjetljivi kreten: Šalio sam se. Nikada ne bih plesao s takvom kurvetinom.
Bezbrižni kreten
Bezbrižni kreten: Hajdemo plesati.
Ona: Sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala.
Bezbrižni kreten: Slamaš mi srce.
Ona: Pa, činilo se kao da ti je stalo.
Bezbrižni kreten: Moja večer je uništena. Imaš li maramicu?
Oba muškarca su očito uspješno provela prve dvije točke. No na trećoj se pokazalo da je ovaj prvi zapravo pozer - da njegovo samopouzdanje ovisi o tuđem odobravanju ili o nekakvom mjerljivom uspjehu. Budući da njegov osjećaj vlastite vrijednosti nije bio dovoljno ukorijenjen, bio je dovoljan i najlaganiji zapuh odbijanja da ga izvali iz temelja. Džabe ti sav stil i dobro držanje ako u tebi to što te neka tamo odbila izaziva ljutnju. Ne mogu pobrojati koliko sam se nagledao muškaraca koji uvijek rade tu grešku.
Istini za volju, osjetljivi kreten bi i dalje polučio veći uspjeh nego tipični Beta koji prvo pokušava biti prijatelj, boji se poštuje li dovoljno njene granice ili je zaglavljen u Nostradamusu, no u kontrastu s bezbrižnim kretenom jasno je tko je kralj. Bezbrižni kreten je gotovo sigurno ne samo održao interakciju na životu, već je i za nekoliko minuta dobio drugu priliku da odvede tu curu nekamo.
U najgorem slučaju, povukao se sa svojim mentalnim stanjem netaknutim, zabavljen samim sobom i spreman za drugi upad. Uz to će i vjerojatno dulje živjeti, jer je izbjegao nepotreban stres, a svi znamo da stres ubija. Da netko ne bi dobio pogrešnu ideju, ovdje se ne radi o nekakvom potiskivanju bijesa ili osjećaja odbijanja općenito. To bi neminovno s vremenom dovelo do eksplozije. Ovaj pristup bi se prije mogao opisati kao sklad u kojemu ti negativni osjećaji elegantno prolaze kroz um i tijelo i izlaze bez traga, slično vještini tai chi ili načinu na koji je Nikola Tesla svojim tijelom povezivao lampe s izvorom električne energije.
Naravno, žene bi jednako graknule i na jednog i na drugog kao na "kretena". Već smo naučili da se na to ne treba obazirati, već samo pratiti što žene rade. No da se vratimo bezbrižnom gospodinu, on jednostavno ima "ono nešto", zar ne? To je zato što svakim dijelom svoga bića komunicira jednu jednostavnu činjenicu:
p.s. čak i ako se želiš igrati dobrog dečka tako što ćeš shvaćati žene ozbiljno i ne objektivizirati ih, imati ovakvu neovisnost o ishodu je svejedno jednako i korisno i efikasno.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu