Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Upoznao sam ovu curu na Tinderu i rekao joj manje-više sljedeće:

Ona: I, s koliko si cura spavao?
Ja: Ja sam djevac
Ona: Ma daj! Hajde, ozbiljno...
Ja: Više nego što mogu pobrojati

Ona: vidiš nikada ne bih pogodila...
Ja: Pa da. Ja imam osobine mračnog trojstva. To znači da sam Makijavelistički narcisoidni Psihopat! Kako se od toga osjećaš
Ona: ne znam
Ja: Žene privlače Alfa muškarci s osobinama mračnog trojstva koji ih tretiraju kao smeće
Ona: Zapravo sam mislila da si dobar dečko

Kasnije sam na spoju (unatoč svojoj katastrofalnoj igri je uspio izvući spoj - neki ljudi stvarno imaju sreće, op.a.) mogao osjetiti kako joj se pica vlaži. Kasnije kada sam je odvezao do njene kuće nisam mogao dobiti ni najmanji poljubac na usne. Umjesto toga samo sam zaključio zagrljajem.

Mislite li da sam bio previše Alfa? Ako da, koja bi bila bolja sredina između Alfe i Bete?

Poštovani,

slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.

Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...

Lijep pozdrav, Drip.

Opreza nikad dosta, a pogotovo u današnje vrijeme. Tome svjedoče mnogi nestanci mladih,

...prilazak sumnjivih osoba maloljetnicima, ali i nedavni neugodni susreti stanarki Studentskog doma Stjepan Radić kada je nepoznata starija muška osoba u večernjim satima pratila djevojke te uvukla strah pod kožu s obzirom na nastrane namjere. Slučajni upit, potraga za novim prijateljima ili pak nastrane namjere, o tome se dvoji i u našoj Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić “Sava” gdje je Lea podijelila svoje nedavne susrete s neobičnom osobom:

“Cure,htjela bih vas upozoriti na dvije čudne situacije koje su se dogodile kolegici i meni u zadnjih par dana oko FFZG-a. Kolegicu je na putu do Filozofskog (kod Konzuma na Vrbiku) presreo čovjek od 30-ak godina, koji se predstavio kao Emilio i pitao gdje je Filozofski

nakon čega su uslijedila intimnija pitanja kao npr. ide li ona na Filozofski i gdje živi

pri čemu je on dosta napadno pričao o sebi (da je došao iz Amerike, da misli ići na FFZG upisivati doktorski, spominjao je kolika mu je bila plaća u Americi i to više puta).

Ona nije baš reagirala i onda ju je počeo ispitivati o tome jel iz Zagreba, gdje živi, gdje izlazi, što misli o Zagrebu, jel joj dosadno i još uvijek je na sve minimalno reagirala, a što je brže hodala, on je isto tako požurivao.

Na kraju ju je zvao na kavu i kad je rekla da ne želi, tražio je broj, pa nije htjela dat’ pa je nudio svoj broj (jako napadno, jako umjetno i vidjelo se da točno zna što i kako će pitati) i na kraju kad mu je odbrusila da ne želi imat posla s nepoznatim čovjekom, samo je nešto promumljao i naglo skrenuo.

To ne bi bilo čudno da danas, evo prije pola sata, nismo ranije spomenuta kolegica i ja doživjele nešto vrlo slično. Naime, kod stepenica kod FF-a nam je prišao čovjek od 40-ak godina i rekao: “ee di je tu FSB?” Na što sam mu odgovorila: “Prva zgrada lijevo, druga desno od FF-a.” Pa me pitao koji su tu sve faksevi, na što smo mu odgovorile “FER, FSB i FF”, da bi nas on pitao “Kaj je FSB?” (????) Nakon toga je počeo hodati pokraj nas (hodale smo prema sveučilišnoj) i koristiti ista šablonska pitanja (prvo je pitao gluposti poput jesmo li ikad skidale glazbu na faksu, a onda isto kao onaj prošli: kako nam je u Zagrebu, pri čemu je ubacio kako je on baš došao iz Beča, nije bio u Zagrebu 6 godina, zatim otkud smo (nismo htjele odgovoriti pa je inzistirao i pitao kolegicu “ti si sigurno iz Zg-a, jel’?” na što je ona odgovorila “ne”, da bi on rekao “aha, iz nekog manjeg mjesta”, još neka pitanja kao je li nam u Zagrebu zabavno i sve je bilo isto tako jako napadno.

Kad je već postalo prečudno i presumnjivo, rekle smo mu da nemamo posla s nepoznatim ljudima i doviđenja, pa je rekao “poznatima možete samo kimati glavom, a od nepoznatih nešto naučit” kao da se nudi da se odemo družit s njim ili nešto. Onda smo samo počele ignorirat i ubrzale pa je skrenuo prema cesti koja vodi do Hotela International. Budući da je kolegicu zaustavio i onaj prošli muškarac i ovaj, kaže da je način razgovora i propitkivanja skoro pa identičan. I molim vas bez komentara kao: radiš od muhe slona, ne drami bezveze, lik je idiot, mogla si ga samo ignorirati i obići i ne pisati tu glupost, jer samo sam vas htjela upozoriti, ako se nađete u sličnoj situaciji da znate da nije prva. I ako se kojoj curi desilo nešto slično, neka ostavi komentar.”

Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija.

mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.

Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...

Bok Ignisse,

Čitam te evo već preko godinu dana, blog ti je odličan. Vidim da si stručan u ovom polju, pa ti se obraćam za savjet. U čemu je problem - pa, u tridesetim sam, djevac sam, nikad se nisam seksao ni poljubio, i volio bih to promijeniti.

Dakle krenimo od početka - odgojila me samohrana majka, oca nikad nisam upoznao. Odrastao sam uz majku i njenu obitelj i izrastao u karakterno, em, 'manjkavo' dijete – samopouzdanje nula bodova, ekstremna sramežljivost, govorni problemi, pretilost, da sad ne nabrajam dalje. Socijalne vještine dovoljan (2), bio sam tipičan geek koji sjedi doma i igra kompjuterske igrice. Izvana se možda nije uvijek primijetilo, no zbog manjka samopoštovanja uvijek sam se osjećao tužno i bezvrijedno.

Uglavnom, sve ovo je uznapredovalo do te mjere da sam u puberteru i nadalje bio ruševina od čovjeka. Naravno, svi savjeti iz okoline su bili kontraproduktivni (nevezano za ovo, fascinantno mi je kako si svima super kad si na podu i u knock-downu, ali kad ustaneš, počneš raditi na sebi i polako postaneš bolji od drugih u nekim područjima, e onda se stvari mijenjaju). Malo nakon toga saznao sam da mi je otac umro, i ne znam što se točno dogodilo u tom trenutku, ali to me valjda trgnulo i potaknulo na promjene. Polako sam počeo mršaviti, počeo izlaziti, upoznavati ljude, te općenito sazrijevati kao osoba. Kroz idućih 5 godina dosta se promijenilo, no unatoč tome ostao je problem s početka – nisam našao curu niti išta prasnuo. Mislio sam da će se to promijeniti s obzirom da sad konačno imam socijalni život, no ništa.

Hvala Bogu pa imamo Internet i Google, i onda sam otkrio muškosferu i paf! Cijeli novi svijet mi se otvorio pred očima. Heartiste, Rational Male, Dalrock itd. Počeo sam sve to gutati kao dijete slatkiše i osjetio olakšanje što sam konačno 'našao sebe' – tj., naletio na zajednicu muškaraca s kojima dijelim svjetonazor. Prije oko godinu dana naletio sam na tvoj blog, prožvakao ga od A do Ž, kupio i pročitao knjigu i upravo tu zapinjem i trebam pomoć – kako uspješno primijeniti tu silnu teoriju u stvarnosti s obzirom da počinjem od nule.

Eto nas u sadašnjosti, pa evo kratki opis samog sebe po područjima:

1) Fizički izgled – nadprosječno visok (prosječna visina hrvatskog muškarca je 176 cm, op.a.) i prevelike težine za tu visinu (BMI 26.5. Već skoro pola godine vježbam u teretani 4x tjedno, sredio sam prehranu i napredak se polako vidi. Mišići se polako razvijaju, ima tu još malo sala za skinuti ali i to će doći s vremenom. Sam bih sebi dao ocjenu 5.5-6/10 – malo iznad prosjeka, ali još uvijek ništa posebno. Ocjena će u idućim godinama sigurno ići na gore, ozbiljan sam oko tih stvari.
2) Materijalno – hvala Bogu imam odličan i dobro plaćen posao u struci. Ako se uzme u obzir moja dob i država u kojoj živimo, čista desetka.
3) Društveno – imam par dobrih prijatelja s kojima se redovno družim. Iako su još uvijek blue-pill geekovi, ne smeta mi to. Osim toga, imam i društvo iz plesne škole s kojima se povremeno muvam okolo. Usput, u potpunosti potpisujem ono iz tvoje knjige 'ako misliš išta, nauči plesati'. U svakom pogledu odlična aktivnost :)


Uštedit ćeš, obitelj ćeš sačuvat, ZDRAVLJE ćeš sačuvat...!
Izvor slike

4) Žene – u posljednjih cca 2 godine ispalio sam možda 10-ak uleta (sve putem društvenih krugova) sa ili nikakvom ili vrlo početničkom igrom, rezultati – jedan neuspjeli spoj sa curom koja baš i nije bila sasvim normalna :D Hm. No dobro, idemo dalje.
5) Karakterno – introvert, INTJ tip ličnosti. Stalno zamišljen, uvijek nešto kombiniram. Totalni pragmatik, ne pričam puno ali znam biti direktan, izražavam se jasno i sažeto bez previše okolišanja. Emocionalno vrlo zatvoren, ono malo što ima držim za sebe.

Trenutna situacija: preko društvenih krugova povremeno upoznam neku novu curu, mogu normalno komunicirati sa ženama (znam, zvuči smiješno ali s obzirom da sam krenuo od totalnog mutavca i to je napredak), znam ih zezati, polako eksperimentiram sa seksualnim aluzijama, pristani&pojačaj tehnikom itd. Stvari polako idu na bolje, izgled mi se poboljšava, držanje i govor tijela isto, žene me više primjećuju i ozbiljnije shvaćaju, ali nekako mi napredak čini previše sporim. Ne tražim prečace, ali opet, ne bih volio skinuti junf sa 40 godina :D

Cilj mi je jednostavan – za početak, naći curu. Da mogu s nekim izaći van, u muzej/kazalište/nešto, otići na neko putovanje itd. I seks naravno, ustvari to je prvi razlog :p Nemam namjeru postati neki strašan igrač i vrtiti cure kao na pladnju. Iako iskreno, ne bih se žalio da to mogu - a koji muškarac bi? Volio bih se oženiti jednog dana i imati djecu, no trenutno me ta ideja baš i ne privlači jer sam još premlad za to, a i nije baš da su današnje zapadne žene pogodne za brak.

No dobro, dosta priče. Ono što bih volio da mi razjasniš je:

1) Interna igra – kako razviti 'fake it till you make it' samopouzdanje kad imaš 29 godina i nisi nikad poljubio curu, dakle kad si zaostao u tim stvarima? Koliko vidim, većina ekipe u muškosferi (dakle ajmo reći članstvo na roosh-ovom forumu, autori na returnofkings itd) su muškarci koji su stjecajem okolnosti u mladosti nekako došli do jedne, dvije, tri veze, bivali prevareni ili razočarani i onda otkrili crvenu pilulu. Dakle, imali su bar nekakvo iskustvo u tim stvarima. Nisam siguran mogu li i ja razvijati igru na isti način s obzirom da krećem od nule – da se slikovito izrazim, kako će čovjek sa artrozom koljena, 30 kila viška i kroničnim alergijama i koji se nikada nije bavio sportom doći do razine da se amaterski bavi borilačkim sportovima?

2) Upadi na hladno – volio bih pokušati ovo na redovnoj osnovi, ali još nemam hrabrosti, jebiga. A ni dovoljno iskustva, da se nadovežem na ovo gore. Problem mi predstavlja nekomunikativnost – introvert sam po karakteru i komunikacija mi nije jača strana. Izražavam se kratko, direktno i jasno, pa mi je čavrljanje i održavanje tečnog razgovora s curama teško. Primjer – jednom sam čekajući u redu na jednom javnom mjestu započeo razgovor s zgodnom mladom curom koja je došla iza mene. Počeo sam sa smješkom te onim penzionerskim banalnostima, tipa kako se uvijek čeka u redovima i sličnim glupostima. Ona mi se smješkala i imao sam neku šansu, ali na moje komentare odgovarala je sramežljivo i vrlo kratko. Umjesto da razgovor odvedem na višu razinu, tu sam zablokirao, stao i ostatak čekanja u redu smo proveli zujeći okolo :D Dakle, kako riješiti problem introvertiranosti i prilisiti se da budem komunikativniji?

3) S obzirom na svoju situaciju, ponekad se osjećam kao invalid. Nije šala, nekad kad razmišljam o svemu baš imam takav osjećaj, kao da sa mnom nešto nije u redu jer se mučim sa stvarima koje su drugi prošli kad su bili 10-15 godina mlađi. Znam da to moram pothitno izbaciti iz glave jer mi sigurno nagriza samopouzdanje, no ne znam kako. Još mi je čudnije kad oko sebe gledam svoje poznanike i prijatelje kako tu i tamo dolaze do cura i nešto ulove (a svjetonazor im je čisti blue-pill, igra nula bodova), a ja ostajem na suhom. Moj zaključak je da ili: a) stvaaarno nemam sreće, b) nešto ozbiljno ne štima s mojom igrom. Ili nedostatkom iste, da budemo precizniji. A s obzirom da današnja ženska potreba za igrom strelovito raste, tu nema puno prostora za okolišanje.

4) Fenomen 'imam dečka' – na temelju sad već nemalog uzorka žena koje sam upoznao, ispada da je u Hrvatskoj svaka žena koja nešto valja zauzeta, tj. da dečka nemaju samo one koje su ili ružne ili mentalno poremećene :D Recimo, u onaj uzorak od 10-ak odbijanja koje sam gore spomenuo ulaze i dvije koje su bile zainteresirane za mene, a imaju dečka. Znam da se polako približavamo stanju da će 20% muškaraca obavljati 80% seksa u društvu, ali zaboga, zar je baš takva situacija? Sjećam se da je Roosh u svojem osvrtu na Hrvatsku spomenuo neku teoriju da se Hrvatice srame biti solo, pa često ulaze u veze s tipovima koji ih ne privlače i onda sa strane škicaju bolju priliku. Ako je to doista tako, to bi onda objasnilo one dvije gorespomenute. Tek sam nedavno upoznao jednu curu koja je relativno zgodna a slobodna i kod koje bih možda imao neke šanse, ali to mi je naravno nova kolegica na poslu pa ništa od toga. Ne serem tamo gdje jedem, da oprostiš na izrazu xD

Eto, nadam se da te nisam previše zagnjavio ali kao što vidiš u pitanju su ozbiljne stvari. Zapravo, ne znam jesam li ikada nekome napisao dulji mail :) Ako bi mi mogao pomoći savjetom kad nađeš vremena, super.

Unaprijed hvala i svako dobro,
K

Živio jednom jedan pobožan starac. Kako su se njegovi dani bližili kraju, sve je više osjećao da u svojem dugom životu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti.

Padao je na koljena i molio: "Bože, poslušaj me! Bio sam dobar čovjek. Do sada Te nisam ništa molio i davao sam Ti hvalu za sve što si mi darivao. Zato Te molim, usliši mi ovu molbu: Daj da jednom do­bijem na lutriji!"

Prošli su tjedni, ali ništa se nije dogodilo. Zato je opet molio za dobitak na lutriji. Opet ništa.

Nakon mjeseci neuslišane molitve opet se obratio Bogu: "Gospodine, hoćeš li me na trenutak saslušati? Sve što molim je jedan dobitak na lutriji!"

I s neba se začuje glas: "Pa kupi već jedom tu srećku!"

- narodna pripovijest

Kretenska igra: način ponašanja u kojemu muškarac ženu:
A) tretira kao seksualni objekt,
B) ne shvaća je ozbiljno,
C) samopouzdan je i nikada se ne ispričava.

Noć je i jedan muškarac je izašao s društvom u disko. U bučnoj atmosferi potmopognutoj alkoholom, ljudi se prirodno miješaju, pa je tako i naš junak napustio svoju grupu i malo pored plesnog podija odlučio prići curi koja stoji sama. Ispršen, s ležernim osmijehom na licu i siguran u svoje sposobnosti, on joj prilazi i otvara usta. Sve ide dobro i čini se da ona uživa u njegovom prisustvu. No kada je on nakon pet minuta lagano primi za podlakticu i kaže "hajdemo plesati", ona se strese i odgovori: "sorry, ne plešem s dečkima koje sam tek upoznala."

Ukratko, hodala je ulicom za nekim svojim poslom kada je odjednom iza sebe začula glasno "Hej curo!" Pozivatelj je bio negdje oko pedeset godina, blago sijede kose i prosječnog izgleda koji je u međuvremenu rapidno zaboravljen. Budući da je ona u dvadesetim, njoj se učinilo čudno, no bilo je očito da se čovjek obraća baš njoj pa se okrenula, pomalo zbunjena, i stala.

"Ne sjećaš me se?" pitao je on, očito primjetivši njen zbunjen izraz lica. "Mislim da bi me se trebala sjećati". Rekao je par detalja o sebi koje nije baš zapamtila.

Razmislila je na trenutak i postala skoro sasvim sigurna da ga ne poznaje. Nije baš znala što bi mislila o njemu u tom trenutku, no opet, možda ga je stvarno zaboravila? Obiteljski prijatelj? Unatoč tome, refleksno mu je pružila ruku, koju je on prihvatio i nastavio s auto-golom: drugom rukom je prekrio njenu nadlanicu i, daleko predugo da bi se to smatralo slučajnim, prelazio preko nje kao da je miluje.

U ovom slučaju, čudan dodir ju je iznenada vratio u realnost, i postala je svjesna istine: ovo je upad! Od tog trenutka se nekako isključila i počela samo razmišljati kako da se udalji, a da ne ispadne nepristojna.

Nakon minutu čavrljanja (gdje je većinom govorio on, a ona tek ponešto kratko dodavala), pitao ju je da sjednu negdje na kavu. Ona se ljubazno ispričala da žuri nekamo i otišla.

UPAD - blesav ali realističan izraz za situaciju u kojoj (većinom) jedna osoba započinje razgovor s osobom koju uopće ne poznaje.