"Direktno il indirektno - to je pitanje!
Je l' dičnije sve djevojke i žene Straha od prilaska u srcu
Promatrati ili zgrabit kompliment
Upast i teškoj suši kraj
Učinit? Upast, zavest, ništa više!
I zavevši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć' žudnji
Što baština su tijelu. To je kraj,
Da živo ga poželiš: upasti
I zavest! Zavest, pa i seksati se možda!"
- Hamlet o Igri, parafrazirano
Dva suprostavljena pristupa igre su direktni i indirektni pristup, a njihovi ekstremi su gotovo jednako neuspješni. Na jednoj strani imamo kralja otvorenosti, apokaliptični upad "Želiš se j**ati?" Na drugoj strani imamo indirektnu samo-kastraciju, ili prijateljsku zonu koja je omiljena metoda "zavođenja" svih Beta muškaraca na svijetu. Očigledno, prvi pristup ima problem s uskakanjem prije nego je izgrađena ikakva privlačnost ili povjerenje, a drugi pristup gradi puno povjerenja ali apsolutno nikakvu, čak i negativnu privlačnost.
Negdje između toga je nevjerojatan spektar pristupa i tehnika, koje drastično ovise o situaciji, tvom karakteru, karakteru i povijesti žene kojoj pristupaš, ukupnoj okolini, i sl. Recimo, noćna igra je po prirodi puno direktnija od dnevne, i u disku na plesnom podiju nije nimalo čudno doći do prvog poljupca unutar 15 minuta od upoznavanja. U dnevnoj igri, s druge strane, gdje je žena već na oprezu što joj je prišao stranac, bolje je suptilno pokazivati svoju vrijednost nego je odmah bombardirati pretjeranim interesom. U društvenom krugu i drugim opuštenim prilikama isto tako ima vremena za polagano "kuhanje".
Ukratko, što je iz interakcije lakše zaključiti da od nje želiš nešto (daljnji kontakt, izlazak, seks, što god) s njom, to je igra direktnija. Ako si to izrazio riječima unutar par minuta, to sasvim sigurno spada u direktnu igru, dok ako si suptilan i to se može osjetiti samo u pozadini, to je bliže indirektnoj igri. Ako ne znaš koliko bi ti direktnosti odgovaralo, 60%/40% je zlatna sredina.
Iako ima situacija u kojoj je vrijeme drastično ograničeno i direktna igra je jedino što može upaliti, ne ide joj u prilog ni to što se nijedna žena ne želi osjećati "droljasto" (čak i ako radi nešto takvo), a direktna igra ima tendenciju izazvati takav osjećaj. Ako ne prelaziš 10 minuta razgovora prije sljedećeg koraka, već si prilično direktan i ne bi trebao brzati. Mnoge žene će uplašiti previše jasan pristup, a da im je dano malo više vremena da se "zagriju" bi bile itekako zainteresirane za tebe, dok je suprotnih slučajeva puno manje.
Ključna stvar u jednadžbi je ipak, uvjeren sam, tvoj karakter. Cilj ti je biti odvažan i samouvjeren zbog koristi koje te osobine univerzalno donose, ali u konačnici je većina ljudi ipak definirana svojom osobnošću: točnije, ekstraverzijom ili introverzijom. Neka istraživanja upućuju na to da je oko 70% populacije ekstrovertiranog tipa, a 30% introvertiranog. S druge strane, to su podaci iz SAD-a, a SAD je u skoro svakom pogledu bučno i ekstravertirano društvo koje nagrađuje taj tip osobnosti. U Japanu je bez sumnje obrnuto, kao i u Južnoj Koreji. Genetska predispozicija također znatno utječe na stupanj ekstraverzije, i teoretizira se da čini čak do 50% ukupne osobnosti. Dok se ne budu provodila detaljna istraživanja o ovome u svakoj državi, o točnom postotku možemo nagađati. Ako si vrlo ekstrovertiran, i nisi samo-svjestan u toj mjeri da bi te potencijalno grubo odbijanje pogodilo, za tebe je dobra opcija biti direktan.
Ali ne na ovaj način
No ono što jest činjenica je definitivno ovo: velika većina muškaraca postaje više introvertirana u ženskom prisustvu. Osjeća, barem u maloj mjeri, anksioznost, zbunjenost, sram, strah od odbijanja, i sve ono što ljudi osjećaju kada se izlože nečemu novom (koliko muškaraca ima znatno iskustvo u prilasku ženama?) i potencijalno opasnom. To je sasvim normalno. No kao posljedica toga, isto tako mi se čini da i optimalna igra mora uzeti u obzir tu mušku osobnost. Ovdje se pojavljuje problem zbog toga što je igra u najpopularnijim resursima koji su postavili temelje nadprosječno ekstrovertirana i pisana od strane nadprosječno ekstrovertiranih ljudi, i stoga prosječnom muškarcu ne leži baš dobro. Za igru je bitno odabrati najuspješniju tehniku, bez sumnje, no jednako je važno i da je pristupačna običnom čovjeku. Igra koja ne može biti upotrijebljena u praksi je besmislena.
Stoga: bez majmunarija, bez centra pozornosti, bez izigravanja klauna, - uvijek imaj na umu eskalaciju na sljedeću razinu, ali bez izlaganja. Suprotno mitologiji, "zdravo ja sam XYZ i sviđaš mi se" je alat s jako slabom stopom povrata. Ali ako netko ima osobno uspješno iskustvo s njim, rado bih ga čuo.