Marketing
O "creepy" osjećaju i upadima
Prijateljica mi spominje da joj je jučer neki tip upao na ulici. Osim toga što je rekla "da je zahvaljujući čitanju mojih članaka odmah shvatila o čemu se radi" (hvala lijepa!), tema me zainteresirala pa sam se raspitao o još malo detalja.
Ukratko, hodala je ulicom za nekim svojim poslom kada je odjednom iza sebe začula glasno "Hej curo!" Pozivatelj je bio negdje oko pedeset godina, blago sijede kose i prosječnog izgleda koji je u međuvremenu rapidno zaboravljen. Budući da je ona u dvadesetim, njoj se učinilo čudno, no bilo je očito da se čovjek obraća baš njoj pa se okrenula, pomalo zbunjena, i stala.
"Hej curo?" To nije daleko od "univerzalnog otvaranja" (hej), i nečim se mora otvoriti, no mislim da nije uputno vikati za metom kako bi te primjetila, pogotovo kad se radi o najtežoj i najbeznadnijoj vrsti upada, na ulici s užurbanim, nepoznatim ljudima koje jednostavno nije briga. Bolje je ubrzati korak i doći do nje. No, uzevši u obzir što je čovjek učinio sljedeće, ipak ima smisla (i dajem mu bodove zbog jaja koja demonstrira):
"Ne sjećaš me se?" pitao je on, očito primjetivši njen zbunjen izraz lica. "Mislim da bi me se trebala sjećati". Rekao je par detalja o sebi koje nije baš zapamtila.
Podvojen sam oko ovakvog otvaranja. Nije loše jer stvara nekakvu familijarnost, i definitivno ti kupuje prozorčić pozornosti kroz koji se možeš dalje predstaviti, no istodobno te i gura u manjak očekivanja. Ako ste se već upoznali i ona se tebe ne sjeća, a ti se sjećaš nje, što to govori o tebi? Trebalo bi biti obrnuto.
Razmislila je na trenutak i postala skoro sasvim sigurna da ga ne poznaje. Nije baš znala što bi mislila o njemu u tom trenutku, no opet, možda ga je stvarno zaboravila? Obiteljski prijatelj? Unatoč tome, refleksno mu je pružila ruku, koju je on prihvatio i nastavio s auto-golom: drugom rukom je prekrio njenu nadlanicu i, daleko predugo da bi se to smatralo slučajnim, prelazio preko nje kao da je miluje.
Ja volim isticati koliko je dodir bitan i koliko daleko dodir može odvesti. Ipak, ovo je bilo pretjerano - i zbog toga što je prerano u razgovoru, i zbog toga što rani dodiri, kao i izrazi interesa, trebaju biti lagani i suptilni. E sad što se tiče rukovanja, primjetit ćete i kod političara i kod prodajnih agenata da, tijekom rukovanja, drugom rukom kratko potapšaju podlakticu onoga s kime se rukuju.
Da.
To stvara instantni osjećaj prisnosti. Ipak, vrlo je različito od hvatanja ruke u stisak poput hlapa i milovanja koje je istog trenutka creepy i stavlja metu u defenzivu. Fizička eskalacija je dobra i većini ljudi je nedostaje, no svejedno treba biti oprezan, i paziti na kontekst. O dodiru i doziranju dodira se mogu napisati cijele knjige. Naravno, najbolje je isprobati uživo i učiti na svojim i tuđim greškama.
Ne!
U ovom slučaju, čudan dodir ju je iznenada vratio u realnost, i postala je svjesna istine: ovo je upad! Od tog trenutka se nekako isključila i počela samo razmišljati kako da se udalji, a da ne ispadne nepristojna.
Po meni nije nešto loše da meta shvati da je to upad. U većini slučajeva, ako si napravio dobar prvi dojam, neće se ništa loše dogoditi zbog "povratka u realnost". Naravno, u slučajevima gdje nema neke povezanosti između vas (stvaranje brze povezanosti je predmet Igre) i ona je u žurbi na prometnoj ulici, tvoj okvir je vrlo ograničen. Pomoglo bi i to da nema razlike od 30 godina između tebe i mete i da si zgodan, dobro obučen ili posebno elokventan (dovoljno je jedno do tri), što ovdje nije bio slučaj.
Nakon minutu čavrljanja (gdje je većinom govorio on, a ona tek ponešto kratko dodavala), pitao ju je da sjednu negdje na kavu. Ona se ljubazno ispričala da žuri nekamo i otišla.
Zatvaranje (close) bi trebalo odgađati koliko god situacija dopušta, kako bi u međuvremenu nastala što veća povezanost i izgubio se onaj akutni osjećaj "ali tek sam ga upoznala" (o ovome će isto biti riječi po temom 'Lažno vremensko ograničenje'). Na ulici to nije puno, isto kao što ne bi bilo puno ni kod konobarice u prometnom kafiću. No ako je upad očito pri kraju i nemaš što drugo, ništa te ne košta pokušati. Pozovi negdje na instant-spoj, kao ovdje, ili pitaj za broj (e-mail ako želiš biti pismen i minimalno agresivan). To nije ništa ni loše ni uvredljivo - u najmanju ruku, ona bi trebala biti počašćena.
I, koja je moja ukupna ocjena gospodinovog upada? Nije nešto, ali osim čudnog dodira nije ni loše. Njegova tehnika je vrlo osnovna, no dajem mu bodove za hrabrost. Iskreno, koliko bi muških čitatelja uopće počelo razgovor, i to u puno manje stresnoj situaciji od ove? Nije se ni osramotio niti je išta izgubio niti je ikoga uvrijedio. Ne sumnjam da će ovo, unatoč manjku finesa, ako bude dovoljno uporan (moja procjena: 50-100 upada) upaliti na nekoj kojoj će to imponirati i s kojom će dobiti priliku da je bolje upozna na kavi. Odatle je bitka njegova da je izgubi.
Post je objavljen 06.11.2011. u 12:35 sati.