Ugodna tišina kao stanje nirvane ima svoje vrijeme i mjesto, a to je mjesto do kojega se nikada ne stiže zato što puno više ljudi ima problem s nečim drugim: ne znaju što bi rekli. Izuzimajući pretjerano i nerealno "zavođenje pogledom", morat ćeš nešto reći. Dapače, morat ćeš znati što govoriti ne samo jednu rečenicu, već i puno više: neugodna tišina - kada se, za razliku od ugodne, očekuje razgovor ali nitko ne zna što bi rekao - ako se dogodi u prvih desetak minuta upoznavanja, će vjerojatno dokrajčiti interakciju.
Pulp Fiction
Umijeće baljezganja (aka komunikativnost) je temelj prvotnog upoznavanja, upada, telefonskih razgovora, online datinga i spojeva. Samo po sebi ne radi ništa, ali stvara podlogu po kojoj će se tijekom vremena otkotrljati svi drugi elementi igre. Indirektni upadi apsolutno nemaju šanse ako razgovor umre nakon prvih par rečenica. Osim toga, može biti korisno i u drugim društvenim prilikama, intervjuima za posao i ispitima. I konačno, osim podloge za ostalo, baljezganje je samo po sebi demonstracija više vrijednosti s kojom pokazuješ da si zanimljiva osoba i možeš suptilno ispuštati natuknice o zanimljivim stvarima koje radiš u svom zanimljivom životu.
Ali ja sam već fascinantna osoba i ne trebam to dokazivati!
Recimo da ti na nekom javnom mjestu netko da megafon u ruke i kaže da pričaš o bilo čemu. Ako se za deset minuta do pola sata ne bi oko tebe stvorila gomila, sorry, vjerojatno ipak nisi fascinantna osoba.
E sad, reći će neki, mnogo ljudi jednostavno nema o čemu pričati, barem ne zanimljivom. Istina - riječ "zanimljivo" apsolutno isključuje gluposti tipa što si danas jeo, sportske komentare tipa "ONI SU ZAKON!", hvalisanje nasiljem, barenjem, autima i sličnim stvarima. Uistinu, mnogo ljudi ima takav problem i, osim blagog prepakiravanja, ja tu ne mogu pomoći. Biti zanimljiv je dugoročni pothvat koji se stječe hobijima, karijerom, putovanjima, volontiranjem, dobrim ukusom, vještinom i sl. Ali puno je veći broj ljudi koji uistinu rade nešto zanimljivo i zapravo su "dobri ulovi", samo ne znaju kako bi to rekli ili kako bi razgovor usmjerili prema tome, i stoga se utope u živom pijesku neugodne tišine. Ovo je članak za takve. Za početak, nekoliko korisnih knjiga:
Victor Lustig, poznatiji kao "Čovjek koji je prodao Eiffelov toranj. Dvaput", imao je nekoliko smjernica za svoj posao. To što je on bio profesionalni varalica nimalo ne umanjuje vrijednost njegovih suptilnih savjeta. Od njegovih "Deset zapovijedi", boldao sam one koje nam mogu biti korisne (i ove koje nisu boldane mogu biti korisne, no moralno su upitne):
- Budi strpljiv slušatelj - ovo, ne nagovaranje, donosi prevarantu uspjehe.
- Nikada ne izgledaj kao da ti je dosadno.
- Čekaj da osoba otkrije političke stavove i složi se s njima.
- Čekaj da osoba otkrije religijske stavove i imaj iste.
- Natukni nešto o seksu, ali ne reci ni riječi više o tome ukoliko druga osoba ne pokaže snažni interes.
- Nikada ne pričaj o tragedijama, bolestima i nepravdama, osim ako ne postoji poseban razlog za to.
- Nikada ne ispituj čovjeka o intimnim detaljima (prije ili poslije reći će ti sami).
- Nikada se ne hvali - samo dozvoli tvojoj važnosti da bude tiho očita.
- Nikada ne budi neuredan. (Ne toliko zbog dojma koliko zbog toga što će ti neurednost nagristi tvoje samopouzdanje, op.prev)
- Nikada ne budi pijan.
Victor Lustig je mogao biti priličan Casanova da ga je to zanimalo. Hm. U najmanju ruku bi bilo lijepo sjesti s njim na čašu vina i popričati, čak i ako bi to značilo da bi mi prodao cijelu krčmu.
Evo što ja još imam dodati:
- Neka asocijacija bude glavni vodič razgovora. Dvostruki kompliment može te podsjetiti na nekoga koga si danas sreo. Nešto što se događa može te podsjetiti na nešto o čemu si čitao u novinama. Neko mjesto ili običaj te mogu podsjetiti na običaj iz mjesta kamo si putovao.
- Iako imaju svoje mjesto u stvaranju opuštenosti, banalne teme treba izbjegavati. Bez pretjeranih razgovora o poslu, faksu, hrani i izlascima.
- Knjige, filmovi, muzika i kazalište su iznimka jer se vezuju za emocije.
- Ako netko nimalo ne grize na tvoju temu, promijeni je.
- Ironija i sarkazam su bonus bodovi, negativnost i očaj nisu.
- Tvoja pitanja trebaju biti što više opisne prirode, a što manje da/ne.
- O svojim uspjesima uvijek davaj samo suptilne naznake i pusti sugovornika da prokopa dublje. Hoće.
- O drugim ženama isto tako. Bit preselekcije je kako slijedi: Želiš ostaviti dojam da si poželjan ali selektivan, ne da si nediskriminatorni je*ač.Oznake: rana igra, srednja igra, upad, spoj
|