Marketing
Tresla se loša igra, rodila se panika
Čitatelj Drip piše:
Poštovani,
slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Lijep pozdrav, Drip.
slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Lijep pozdrav, Drip.
Pogledajmo što se dogodilo:
Izvor slike
Opreza nikad dosta, a pogotovo u današnje vrijeme. Tome svjedoče mnogi nestanci mladih,
Ahem. Ne mogu a priori reći je li ovo istina ili nije, ali kada članak otvara tako eksplozivnom tvrdnjom kako bi pobudio simpatije javnosti, valja nam temeljito je preispitati:
Broj nestanaka prijavljenih na području RH po godini, od 2007. do 2014.: 1771, 1753, 1733, 1704, 1774, 1928, 2192, 2653.
Uzimajući u obzir mogućnost da se možda jednostavno povećala ažurnost prijavljivanja nestanaka, a ne sam broj nestanaka, možemo reći da stanje uistinu zaslužuje oprez. Svejedno, moramo napomenuti i da je, koliko je poznato po distribuciji ishoda, većina nestanaka A) uspješno riješena, tj. privremene prirode i B) uzrokovana slobodnim odlukama nestale osobe, a ne kidnapiranjem.
...prilazak sumnjivih osoba maloljetnicima, ali i nedavni neugodni susreti stanarki Studentskog doma Stjepan Radić kada je nepoznata starija muška osoba u večernjim satima pratila djevojke te uvukla strah pod kožu s obzirom na nastrane namjere. Slučajni upit, potraga za novim prijateljima ili pak nastrane namjere, o tome se dvoji i u našoj Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić “Sava” gdje je Lea podijelila svoje nedavne susrete s neobičnom osobom:
Osim ako ne mislimo na silovanje ili slične kriminalne radnje, ne mislim da je ovdje opravdano špekulirati o "nastranim namjerama". Naime, muškarci žele spavati sa ženama. Ako su privlačni i vješti u tome, onda kažemo da su zabavni, šarmantni, zgodni i stvari između njih i žena se "jednostavno događaju". Ali ako su neprivlačni i nevješti u tome, onda kažemo da su creepy, opasni, i "imaju nastrane namjere". Namjera je u oba slučaja ista, i pretvarati se da postoji nekakva značajna razlika ne koristi ni ženama koje doživljavaju te upade ni društvu općenito.
Analizirajmo sada što se zapravo dogodilo sa stajališta igre, tj. je li to nešto što bi ti kao muškarac trebao ili ne trebao raditi:
“Cure,htjela bih vas upozoriti na dvije čudne situacije koje su se dogodile kolegici i meni u zadnjih par dana oko FFZG-a. Kolegicu je na putu do Filozofskog (kod Konzuma na Vrbiku) presreo čovjek od 30-ak godina, koji se predstavio kao Emilio i pitao gdje je Filozofski
Najnormalnije otvaranje iz dnevne igre. Idemo dalje...
nakon čega su uslijedila intimnija pitanja kao npr. ide li ona na Filozofski i gdje živi
Loš potez! Ignissova knjiga "Umijeće Igre" nas upućuje brbljati o temi kojom smo otvorili općenito, ne o ženi kojoj si prišao, a pogotovo ne joj postavljati pitanja, a najmanje od svega joj još upućivati intimna pitanja tipa "gdje živiš?"!
(a ona je samo hodala i praktički ignorirala)
Ovo je već samo po sebi signal za katapultiranje iz interakcije. Ako si doživio takvu reakciju (da se ona vidljivo trudi pobjeći od tebe), bolje ti je odmah pozdraviti i otići. Očito, ljudima koji su društveno neprilagođeni takvi detalji nisu jasni, te stoga njihova igra i ispada creepy na ovaj način.
pri čemu je on dosta napadno pričao o sebi (da je došao iz Amerike, da misli ići na FFZG upisivati doktorski, spominjao je kolika mu je bila plaća u Americi i to više puta).
Još loše igre. Koncept mamaca nas upućuje suptilno natuknuti par detalja o sebi koji bi mogli pogurati razgovor, ne kao slon u staklariji se razbacivati životopisom pokušavajući pokazati koliko si super/cool/popularan/bogat.
Za usporedbu, solidan mamac u ovoj situaciji bi bio:
"Ovaj kampus je malo zbunjujući. Kad sam studirao u Michiganu, sve zgrade su imale velike oznake. Mislim da me razmazilo živjeti tamo."
Uočite u mom primjeru odsustvo komentara ili pitanja o njoj i uočite odsustvo hvaljenja samog sebe. Samo suptilno bačen mamac zbog kojega bi ona mogla grickati mamac (komentirajući nešto o kampusu, oznakama, SAD-u...) ili zagristi (pitati te kako si dospio tamo i kako ti je bilo).
Najgore što se iz mog primjera može dogoditi je da ona ne reagira na bačen mamac pa da moraš baciti još jedan, ili da moraš otići zato što ti ih je ponestalo. Potencijal za neugodnost kod bilo koje strane, ako se držiš pravila iznesenih u knjizi, ravan je nuli.
Ona nije baš reagirala i onda ju je počeo ispitivati o tome jel iz Zagreba, gdje živi, gdje izlazi, što misli o Zagrebu, jel joj dosadno i još uvijek je na sve minimalno reagirala, a što je brže hodala, on je isto tako požurivao.
Za ovo nema apsolutno nikakvog izgovora. Ako nisi teško neprilagođen ili očajan, kada netko ubrza korak kako bi se udaljio od tebe treba ti biti jasno da je vrijeme za odlazak iz interakcije.
Na kraju ju je zvao na kavu i kad je rekla da ne želi, tražio je broj, pa nije htjela dat’ pa je nudio svoj broj (jako napadno, jako umjetno i vidjelo se da točno zna što i kako će pitati) i na kraju kad mu je odbrusila da ne želi imat posla s nepoznatim čovjekom, samo je nešto promumljao i naglo skrenuo.
Nedovoljan, sjedi. Napisat ću u imenik "plus jedan" samo zbog toga što si zapravo nešto poduzeo, ali to je sve.
Ovo nažalost nije jedini tip s lošom igrom:
To ne bi bilo čudno da danas, evo prije pola sata, nismo ranije spomenuta kolegica i ja doživjele nešto vrlo slično. Naime, kod stepenica kod FF-a nam je prišao čovjek od 40-ak godina i rekao: “ee di je tu FSB?” Na što sam mu odgovorila: “Prva zgrada lijevo, druga desno od FF-a.” Pa me pitao koji su tu sve faksevi, na što smo mu odgovorile “FER, FSB i FF”, da bi nas on pitao “Kaj je FSB?” (????) Nakon toga je počeo hodati pokraj nas (hodale smo prema sveučilišnoj) i koristiti ista šablonska pitanja (prvo je pitao gluposti poput jesmo li ikad skidale glazbu na faksu, a onda isto kao onaj prošli: kako nam je u Zagrebu, pri čemu je ubacio kako je on baš došao iz Beča, nije bio u Zagrebu 6 godina, zatim otkud smo (nismo htjele odgovoriti pa je inzistirao i pitao kolegicu “ti si sigurno iz Zg-a, jel’?” na što je ona odgovorila “ne”, da bi on rekao “aha, iz nekog manjeg mjesta”, još neka pitanja kao je li nam u Zagrebu zabavno i sve je bilo isto tako jako napadno.
Ovaj drugi tip je počeo trunku bolje zato što se "iskreno" raspitivao o faksovima kao bilo koja zbunjena osoba, čak i trunku pretjerao, ali svejedno se pokopao time što je odmah skočio na intimna pitanja i time se upropastio. Takvi upadi ne bi bili neprikladni u noćnoj igri, u duhanskoj maglici i alkoholnim isparavnjima diska kada je važno to jesi li hrabar i energičan, a ne što si točno rekao. Ali ovo nije noćna igra, i zaboraviti tu činjenicu predstavlja ogromnu pogrešku.
Kad je već postalo prečudno i presumnjivo, rekle smo mu da nemamo posla s nepoznatim ljudima i doviđenja, pa je rekao “poznatima možete samo kimati glavom, a od nepoznatih nešto naučit” kao da se nudi da se odemo družit s njim ili nešto. Onda smo samo počele ignorirat i ubrzale pa je skrenuo prema cesti koja vodi do Hotela International. Budući da je kolegicu zaustavio i onaj prošli muškarac i ovaj, kaže da je način razgovora i propitkivanja skoro pa identičan. I molim vas bez komentara kao: radiš od muhe slona, ne drami bezveze, lik je idiot, mogla si ga samo ignorirati i obići i ne pisati tu glupost, jer samo sam vas htjela upozoriti, ako se nađete u sličnoj situaciji da znate da nije prva. I ako se kojoj curi desilo nešto slično, neka ostavi komentar.”
Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija.
Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija.
Iako uopće ne smatram da ovakve slučajeve treba prijavljivati jer predstavljaju samo lošu (i to sramotno lošu) igru, a ne opasnost, moram se složiti s curama: načini razgovora i propitkivanja kada društveno neprilagođen čovjek pokušava raditi upade su zapanjujuće slični! Sve je manji udio muškaraca koji uspijeva odrasti s normalnim karakternim osobinama, pa tako i solidnom igrom. S jedne strane feministička propaganda, a s druge strane dugogodišnji celibat, guraju ih u ili jedan ili drugi esktrem, prvo sprječavajući njihov razvoj u zdrave i uravnotežene pojedince, a zatim nagrizajući ono što je ostalo sve dok od njih ne ostanu samo ljušture. Izvući se iz takvog stanja je vrlo teško.
Konačni rezultat: masa tipova koja iskreno ne vidi ništa zabrinjavajuće u tome što žena kojoj su prišli osjeća potrebu ubrzati korak i pobjeći.
Zapamtite, žene su vrlo pronicljive što se tiče prepoznavanja loše igre. Nije važno koliko ti zapravo imaš doktorata, novaca u banci i svega ostaloga, ako ne znaš preponati osnovne društvene signale loše ti se piše i biti ćeš ili ignoriran ili iskorišten (iskreno, ne znam što je od toga gore). Gdje si si nekada još i mogao priuštiti određenu dozu sramežljivosti, tikova ili pogrešaka u igri, danas seksualno tržište ne prašta i nema gotovo nikakve šanse da cure kojima si prišao tvoje neobično ponašanje otpišu kao običnu zbunjenost ili zatelebanost, već će ti istog trena pripisati "nastrane namjere".
Ono gdje je čitatelj pogriješio je ocjena situacije:
mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji.
Iako je dobro biti fleksibilan, nije problem u improvizaciji ili ne-improvizaciji, već u tome je li sama tehnika dobra ili nije, te odgovara li čovjeku ili ne odgovara. Recimo, ja već 5 godina u online datingu upotrebljavam jedan te isti upad i nikada mi se nije ništa loše dogodilo. Moje osnovne teme razgovora su šablonske, bez pretjerane varijacije, pa ipak bivaju dobro primljene (disclaimer: nisam ih isprobavao u okružju ovog doma
). Problem opisanih muškaraca je ogromnom većinom u tome što su se prezentirali na nespretan, neumješan i odbojan način, a ne u tome što su prezentaciju naučili napamet. Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu...
Kao prvo, Roosh forum ne spada u "PUA" zajednicu i većina ljudi tamo bi se uvrijedila da ih netko tako nazove. Nadalje, suprotno mišljenju kako PUA tehnike stvaraju ovakve slučajeve (dok su u stvarnosti debilni PUA tipovi koji muškarcima preporučaju ovakvu nekalibriranu agresivnost vrlo vrlo rijetki), ovakvi primjeri su klasičan slučaj koliko su tehnike (bez obzira na to kako ih mi nazvali i odakle došle - muškarci su upadali ženama i u prošlosti, znate) zapravo potrebne.
Gdje drugi naivno vide muškarce koji su prije bili sasvim u redu ali su onda pročitali neki savjet s roosh foruma i odjednom postali creepy tipovi nastranih namjera, ja vidim očajnički vapaj za pomoć tisuća i tisuća obespravljenih, ogorčenih ljudi koji su najčešće bez svoje krivnje ostali zaglavljeni u žrvnju seksualnog tržišta i zdrobljeni. Njihovi neprilagođeni pokušaji upada, bez obzira na to jesu li ih smislili sami ili pročitali na nekom lošem izvoru, predstavljaju ni više ni manje nego ruku utopljenika koji poseže iz vode u nadi da će ih netko spasiti.
Stoga, ako netko sretne Emilia i ostalu škvadru, neka ih uputi na knjigu Umijeće Igre, i uz koje uvijek mogu dobiti još konstruktivnih savjeta ako im to bude potrebno.
Post je objavljen 16.05.2015. u 12:03 sati.