Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
utorak, 10.02.2015.
5 minuta Alfe vrijedno je 5 godina Bete 2: Drolje napadaju
|
Dragi čitatelji, jučer se dogodilo nešto spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Počelo je tako da sam je odveo na večeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i šampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da ćemo ostati prijatelji. Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuče pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa ženom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslužio bih vaš podsmijeh. Bio bih budala par excellence, niži Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje ženama u nadi da će mu one udijeliti barem mrvicu svoje nježnosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, već se i hvali time. Takvih očajnih nižih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisuća, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna. Veselit će vas čuti, dragi čitatelji, da očaj i deluzionalno hvaljenje tim istim očajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspješnih muškaraca. Naime, u isto ponašanje upuštaju se i (nekvalitetne) žene. Pogledajte:  "Upravo sam jebala Edelmana, nije šala" (Julian Edelman je poznati igrač tima američkog nogometa New England Patriots) Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom "uspjehu" sa slavnim muškarcem je isključivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih žena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa žena nema što dokazivati i može pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, žena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. Žena koja je istinska ljepotica stalno uživa u pozornosti naj-Alfa muškaraca; žena koja je ljepotica samo s određenom šminkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme muškarca nije ništa posebno; zgodnoj ženi je takav upad poput ušmrkanog heroina.   6.5? A tamo gdje ljepotica nema potrebu naglašavati kako joj se udvaraju najelitniji muškarci, tu zgodna žena osjeća neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je "upravo jebala [slavnog Alfa tipa]". Naravno, to trubljenje djeluje jednako otužno kao i kada se tip hvali kako je ženi platio skupu večeru i nije dobio ni pusu: prvi osjećaj koji promatrač ima prema toj osobi je sažaljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predočene slabosti, nesposobnosti i kiselog grožđa. Ignissovo pravilo #20: Droljaste žene i Beta muškarci su slični po tome što oboje besplatno dijele svoje glavne adute. Naravno, da se cijeli slučaj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leže u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedične zabrane pristupa u diskače diljem Bostona dala portalu TMZ: "Pogriješila sam," rekla je Sabrina. +  Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka ="Ja sam kurva za pozornost i htjela sam da svi vide što sam postigla." "On je bio u nesvijesti i bilo mi je dosadno, pretpostavljam." + Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka ="Točno sam znala što radim, zato što sam bila željna pozornosti." "Ne znam hoću li uskoro opet izlaziti van - ali to je MOJ odabir." + Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka ="Osramotila sam se i zabranjen mi je pristup u sve diskače u Bostonu, nemam izbora nego kloniti se javnosti dok se ovo malo ne stiša." Dodaje: "Neki od igrača su mi poslali poruke da su stvarno razočarani. Očito sam napravila pogrešku i ne mogu je povući." Ček ček ček... drugi igrači imaju njen broj i u stalnom su kontaktu s njom?  Pa to znači... + Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka ="Moja uloga je biti 'ispušni ventil' za cijelu nogometnu momčad ali sam previše droljasta za obavljanje čak i te dužnosti." Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj: Sliku "upravo sam jebala Edelmana, nije šala" Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao "Tinder moment", tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji čija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil. Dakle, osim toga što je Sabrina drolja super-teške kategorije, ona se time hvali upravo na društvenoj mreži na kojoj trenutno traži partnera. Teško mi je zamisliti nešto besramnije od toga i što je više označava kao "ženu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog". Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog muškarca i/ili muškarca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je teško nadmašiti. Ništa mi ne pada na pamet.  Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog tržišta i neke od njenih društvenih posljedica, nimalo me ne čudi me to što neki Omega muškarci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakoće i seksa okruženi, a nikako ne mogu do njega, slično Tantalu koji umire od gladi i žeđi stojeći u vodi koja se povuče čim je pokuša srknuti i okružen granama sa sočnim voćem koje vjetar ponese uvis čim posegne za njima. Jedina stvar koja za već nestabilni um može biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomiješana sa stalnom napašću. Naravno, svi dobro znamo da će naša Sabrina za 5-10 godina kada se približi barijeri početi jadikovati zašto više nema džentlmena i gdje su nestali svi dobri muškarci. Puno sreće s time. Oznake: lakoća, Vijesti, alfa, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, priče sa seksualnog tržišta |
- 21:12 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.09.2014.
Beta godine 2014: sraz muških hrčaka
|
Popisivanje svih slučajeva Beta muškaraca koji svojom krivnjom upadaju u tužne i ponižavajuće situacije ima jednako koliko i onih iz mog omiljenog serijala "Cure koje vole kretene". Stoga, kao pandan posljednjem izdanju tog serijala, odlučio sam organizirati još jedno natjecanje, ovaj put među muškarcima. Danas ću vam, dragi čitatelji, podastrijeti vam nekoliko slučajeva u kojima su se muškarci ponijeli kao totalni otirači, a vi, dragi čitatelji, vi ćete ocijeniti koji od njih zaslužuje titulu najvećeg idoliziranja žena, bijelog vitezovanja i općenito žeđi izvan svake granice. Dame i gospodo, dobrodošli u sraz muških hrčaka!  p.s. niti jedan od primjera nije previše odvratan ili degutantan poput muškarca koji se hvali spavanjem sa ženom od 400 kg - takve stvari spadaju u Omega teritorij i ne bih vas nikada izložio takvom užasu. Izložak #1: Umirovljeni pomorac iz Karlobaga kojemu je moguće nepostojeća žena izvukla 100 000 kn. (izvor: čitateljica R) U čvrstom uvjerenju da će uskoro uploviti u bračnu luku, 66-godišnjak je budućoj mladenki platio popravak zubi, niz bolničkih zahvata, kao i sve ostale zahtjeve koje je tražila dok je navodno boravila kod roditelja u BiH. Kako do ugovorenog braka nije došlo, sve je na koncu prijavio policiji koja je istragom razotkrila ozbiljnu prijevaru. ... Ne znam koliko jadan moraš biti da daš 100 000 kn nekoj ženi koju nisi niti upoznao. Hajde barem da si spavao s njom ili tako nešto, ali samo tako, zato što je ona žena? Pffffft. Barem ju je prijavio. No, s kojim ciljem? Pogledajmo: 66-godišnjak se jučer pokolebao u svojoj namjeri da izvede stvari na čistac te zavapio kako on zapravo samo želi “spasiti vezu“. Moram spasiti naš odnos. Zaprijetila mi je da će se udati za drugoga, a taj čovjek nije dobar, a i čini mi se da već ima suprugu. Koliko moraš biti Beta da ti "biti ću u tuđem haremu" predstavlja prijetnju, a ne olakšanje? Valjda ću nekako uspjeti sve to spasiti. Nije da imam izbora - kazao je otvoreno u nadi da će uskoro na slobodi ponovno susresti svoju zaručnicu. Naravno da me sve to povrijedilo, no ipak mislim da nas dvoje kao par zaslužujemo još jednu šansu – zaključio je  Iskreno, ne mogu toliko kriviti ovog čovjeka jer je već A) star, B) odrastao u nekom drugom, nevinijem dobu, ali vrlo je vrijedan kao primjer kamo vodi idoliziranje žena. Izložak #2: Andrew je upoznao svoju ženu tijekom srednje škole, kada im je oboje bilo 16 godina. Što tu ne valja? Čekaj, čekaj... Rekli smo jedno drugome da ćemo se, ako oboje ne budemo vjenčani do 30-e, opet spojiti i "vezati čvor" (kako prikladan izraz, op.prev.). Odselio sam u drugu saveznu državu zbog faksa, a nakon diplomiranja sam odselio u Čile na četiri godine. Vratio sam se u SAD kada mi je bilo 28 godina. Tada smo opet stupili u vezu i vjenčali se ovog svibnja, malo prije mog 30. rođendana. Ali ne zato što smo rekli da hoćemo, nego zato što se jednostavno tako dogodilo. Muškarci koriste "jednostavno se dogodilo" za racionalizaciju neuspjeha na način sličan ženama. Svaka razlika je samo kozmetička. Koliko Beta moraš biti kako bi prihvatio da ti curu 12 godina buše drugi tipovi jer nisi dovoljno dobar za nju u tom trenutku, čekaš na nju dok iscrpljena jahanjem alfa vrtuljka ne spusti kriterije, te sve to napraviš iako si 4 godine bio u Čileu, jednoj od 'Poosy Paradise' zemalja svijeta? Ali Ignisse, čujem čitatelje, možda je ona stvarno dobra cura koje je zbog osjećaja romantike čekala na svog odabranika!  Nije. Izložak #3: Kanye West, koji je oplodio isluženu porno zvijezdu i uz puno fanfare se 24.05.2014. vjenčao s njom kako bi do kraja stegnuo omču oko svog vrata. Šta reći? Izložak #4: Elizabeth Hurley je nekada bila prava ljepotica. Iako ju je vrijeme u kratkom roku prilično nagrizlo, nije još potpuno probila barijeru privlačnosti. Svejedno, nije baš da bi platio pola milijuna kn kako bi je poljubio, zar ne? Zar ne? Pa, baš i ne.  Ako ne možeš/ne znaš niti dodirnuti ženu kako treba, onda pretpostavljam da ti se 81 000 $ za poljubac čini kao prilično dobra razmjena. Sve čitateljice koje su provele iti jedan dan na međunarodnim online dating stranicama istog će trena znati da nije nimalo slučajno to što je ovaj tip Indijac. Neću reći ništa više jer bi moglo zvučati rasistički. Možda najbolji hrčak stiže nam iz nastavka članka koji je opisao ovu zgodu: NIJE. Glasujte... sad!  Oznake: beta, muški hrčak, racionalizacija, anketa, novac |
- 18:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 29.08.2014.
Nema zemlje za kukavice
|
Živio jednom jedan pobožan starac. Kako su se njegovi dani bližili kraju, sve je više osjećao da u svojem dugom životu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti. Padao je na koljena i molio: "Bože, poslušaj me! Bio sam dobar čovjek. Do sada Te nisam ništa molio i davao sam Ti hvalu za sve što si mi darivao. Zato Te molim, usliši mi ovu molbu: Daj da jednom dobijem na lutriji!" Prošli su tjedni, ali ništa se nije dogodilo. Zato je opet molio za dobitak na lutriji. Opet ništa. Nakon mjeseci neuslišane molitve opet se obratio Bogu: "Gospodine, hoćeš li me na trenutak saslušati? Sve što molim je jedan dobitak na lutriji!" I s neba se začuje glas: "Pa kupi već jedom tu srećku!" - narodna pripovijest Koliko ste vi ove godine napravili upada? Od početka godine ja sam napravio otprilike: - 90 upada online - 8 upada u noćnoj igri - 11 upada u dnevnoj igri - 4 upada u društvenom krugu (ovaj popis sadrži samo ciljane, namjerne upade - ne računamo situacije gdje je kontakt bio slučajan ili gdje je neka cura sama upala meni, bilo to kao rezultat niše koju sam si izradio ili nečega drugoga) Vaša reakcija na ovaj popis može varirati ovisno o vašoj sredini, karakteru, iskustvima i stilu. Nekima je ovo nezamisliva količina upada. Nekima je ovo sitnica koju naprave u dva dana. Ako vam se kao vrlo aktivnom igraču čini da mojih upada nema dovoljno, ili da su moji upadi previše usmjereni na online sferu, sasvim ste u pravu. Naime, za mene vrijede dva faktora: 1) Naposljetku, dragi čitatelji, ja sam običan čovjek Koji ne traži ništa više od obične šanse Živjeti točno kako želi, i raditi upravo ono što hoće... Prosječan čovjek sam ja, bez ekscentričnih prohtjeva, Koji voli živjeti svoj život, bez nemira, Čineći što god misli da je najbolje za njega, Pa... samo običan čovjek... 2) Iako podložno svim ograničenjima navedenim u ovom videu, ja se zapravo volim vezivati i dugo ostajati sa ženama dokle god one ispunjavaju neku razinu kvalitete. Dakle, često sam u razdoblju gdje je moja potreba za upadima znatno smanjena, prigušena ili čak eliminirana. Vjerovali ili ne moj broj upada smješta me u vrh hrvatske populacije, čak i kada se uzme u obzir postojanje žednih Beta tipova koji (najčešće putem inferiornih online knala, npr. na Facebooku) upadaju ženama brzinom mitraljeza. Ako muškarac želi napraviti nešto od sebe, duguje si poduzeti nešto. Nažalost, postoji uznemirujuće velik broj muškaraca koji ne naprave niti jedan upad godišnje, pa čak ni mjesečno. Blago rečeno, to je i osobna i nacionalna katastrofa. Izuzimajući biljojede, za koje je potpuno odricanje od žena 100% diskretno, svjesno i planirano te im se stoga nema što zamjeriti, ova vrsta muškaraca provodi svoje vrijeme u jednoj i samo jednoj stvari: prigovaranju.  Ne znam za vas, ali mene užasno ljuti dobiti mail u kojemu me netko pita kako doći do cure (bila to neka određena cura ili samo cura općenito) i nikada ništa ne poduzima. Alternativno, fantazira o tome kako je nevjerojatan igrač kojemu ne trebaju trikovi kao što je igra. Ako ne pokušavaš postići nešto, nemaš pravo prigovarati na svoj prisilni celibat. Smrskaj svoj ego i pokreni se. Da, stvari su u k**cu, i ja to prvi kažem. Da, seksualno tržište je postalo vrlo nepravedno. Da, cjelokupno društvo živi glave zabijene u pijesak. Da, potrebno je sve više i više igre. Da, sve je manje i manje kvalitetnih žena. Ali ništa od toga nije izgovor da samo sjediš i prigovaraš. Prestani prigovarati i vuci guzicu. Poduzmi nešto! Nitko to neće učiniti umjesto tebe. Oznake: muški hrčak, racionalizacija, igra općenito, interna igra, rana igra, upad |
- 15:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 27.05.2014.
Smrskaj svoj ego
 Počnimo s lošim vijestima. Seksualno tržište nije briga za to jesi li ti lijep ili ružan, bogat ili siromašan, visok ili nizak, popularan ili nepoznat, dobar ili zao, strpljiv ili nestrpljiv, moralan ili nemoralan, visok ili nizak, uspješan ili propalica. Ne. Seksualno tržište je jedino briga za to spavaš li (ili imaš neporecivo stvarnu opciju spavati) s lijepim ženama. I trenutno imaš nekakav problem s time. Nije važno na kojem dijelu procesa zavođenja se tvoji problemi nalaze i jesi li vječni djevac bez trunke iskustva ili privlačni alfa koji ima problema s isparivanjem poslije seksa; važno je samo to da A) nisi zadovoljan trenutnim stanjem i B) postoji stanje koje bi te više usrećilo kada bi uspio riješiti te probleme. Imajte na umu da je sve napisano od ove točke nadalje primjenjivo na svaki aspekt života, ne samo na seksualno tržište. Kako to učiniti? Očito, potrebno je objektivno analizirati problem koji imaš. Zatim je potrebno objektivno analizirati kako ga riješiti. I naposljetku, potrebno je provesti mjere za njegovo rješavanje, koje se ponekad također sastoje od nekoliko faza: isprobaj-evaluiraj-promijeni-isprobaj-evaluiraj-promijeni-isprobaj, itd itd.  Izvor: Citizendium. Autor: Thomas Wright Sulcer Najveća prepreka koja se pojavljuje prilikom provedbe tih mjera nije naša okolina, već naš vlastiti ego. Vrlo je malo ljudi sposobno iskreno i detaljno analizirati sebe, najviše zato što bi im to uzrokovalo bol. Prilikom odabira rješenja, mentalni obrambeni mehanizmi pogurat će nas prema najlakšem i najmanje zahtjevnom, često nam pružajući samo iluziju rješenja, dok se u stvarnosti neće ništa promijeniti. Isto vrijedi i za evaluaciju svog napretka, a da ne govorimo o samoj mentalnoj snazi potrebnoj za ozbiljno odricanje neke stare navike. Rješenje za to je samo jedno: Smrskaj svoj ego.  Ne postoji napredak bez iskrene, duboke introspekcije. Odrekni se starih ideja o tome tko si, što si i kako trebaš živjeti, ti i prihvati da ne postoji niti jedna fiksna točka u kojoj možeš reći "da, to sam ja, kakav sam oduvijek bio i kakav ću zauvijek biti". Život je putovanje, a tvoj identitet je samo jedna u točka na toj stazi u nekom određenom trenutku. Budi svjestan da je tvoje biće stalno u pokretu, htio ti to ili ne. Ako je ono iskreno, moguće je da će te razmišljanje o točci u kojoj se trenutno nalaziš deprimirati. Možda ćeš poželjeti zaboraviti na tu točku i pretvarati se da ona nikada nije postojala. Ništa ne bi moglo biti dalje od istine! Pokušavati negirati svoju prošlost uistinu je poguban savjet. Umjesto toga, prigrli sva svoja iskustva. Tek kada prihvatiš da su se ona dogodila ćeš biti sposoban za izgradnju novih. Kod loših iskustava nema potrebe za gorčinom. Kada smrskaš svoj ego, možda će ti se činiti da si postigao malo toga ili da si sitan i beznačajan - to te ne bi trebalo mučiti. Uvijek budi pun razumijevanja prema sebi. Ja volim isticati da nitko od nas nije kriv što je postao nekakav; može biti kriv jedino za to što će nekakvim postati. Svima nam je dodijeljen rezultat jedne velike lutrije, no o nama ovisi što ćemo s tim rezultatom napraviti. Jednom kada si prihvatio svoja dotadašnja iskustva kao dio sebe, te zatim razumio da "ti" unatoč tome nije fiksno stanje koje te određuje u budućnosti, spreman si za napredak. Tek kada je tvoj ego smrskan, tek tada možeš oblikovati krhotine u nešto novo. I za to nikada nije kasno.  Što ćeš iz njih iskovati ovisi samo o tebi. Oznake: filozofija, igra općenito, interna iga, racionalizacija |
- 10:51 - Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.05.2014.
Igra može spasiti živote 2: Elliot Rodger
|
Prekidamo redovni program zbog incidenta. Elliot Rodger, 22-godišnji Omega iz Kalifornije koji nikada nije spavao s curom ili je uopće poljubio, jučer ujutro (navečer po kalifornijskom vremenu), se uputio u užasan pokolj koji je završio sa 7 mrtvih i još 13 ranjenih. Tema YouTube videa koji je objavio prije toga reći će vam sve što trebate znati o ovom slučaju: 'Ne znam zašto me vi cure ne volite. Ali kaznit ću vas sve zbog toga.'  Bez obzira na stvarnu distribuciju žrtava, za pokolje koji ciljaju na žene objašnjenje je uvijek jedno te isto: napadač je frustrirani Beta ili Omega kojeg su godine celibata, poniženja i povlačenja u svoj oklop racionalizacije gurnule preko ruba. Kod neciljanih ili drugačije naciljanih pokolja, počinitelj je također često ekstreman: činjenica ostaje da se većina muškaraca neće stići zamarati opsesijom o osveti i provođenjem osvete ako imaju barem nekakav seksualan život. Tek je u rijetkim slučajevima muškarac ekstrovertirani psihopatski Alfa koji je upravo zbog bio i uspješan. Ono što čini ovaj slučaj posebno zanimljivim je to što je Elliot Rodgers bio aktivni član web stranice PUAhate, koja je sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova i temelji se na napadima na igru, igrače i bilo kakvu realnu diskusiju o seksualnom tržištu općenito. Zvuči poznato? To je potpuno isti profil ljudi koji me napadaju u komentarima: kombinacija ili bijelih vitezova ili mizoginika ili oboje koja negira stvaran utjecaj igre na seksualni život i demonizira igrače. Neki od njih su čak i nakratko isprobali igru i, zaključivši da "to ne radi", povukli se još dublje u svoje ogorčene ljušture. Ali zašto Elliot Rodgers nije naučio i primijenio igru? Zašto je samo kipio u sebi i kuhao sve dok nije krvavo eksplodirao? Ovaj njegov video mogao bi vam dati odgovor na to: My reactions to seeing a young couple at the beach Kao prvo, obratite pozornost na njegov način govora i tok misli dok iznosi svoj monolog na način sličan negativcu iz James Bond filma. Ako ste pomislili "s ovim tipom ništa ne valja", vjerojatno ste u pravu. Većina ljudi ima instinktivnu sposobnost prepoznavanja mentalne bolesti i bježi od nje, osim ako se ne radi o bolesti koja uz to rezultira velikom ekstrovertiranošću, uspjehom, popularnošću, društvenim vještinama ili nekom kombinacijom toga (u kojem slučaju je prikladno odracionaliziraju van). Elliot nažalost nije bio ta vrsta poremećene osobe: njegovi mentalni problemi doimaju se više kao neka kombinacija narcisoidnosti i depresije. Nije dovoljno normalan da ne bi svojim "creepy" načinom ponašanja odbijao ljude od sebe, a istodobno je previše depresivan i ranjive osobnosti da bi uložio koncentrirani napor u promjene i poduzeo nešto. Nažalost, koliko mogu zaključiti iz svih njegovih videa, Elliot nikada nije radio upade na hladno ili pokušavao išta od stvari koje preporučam, no da jest, vrlo vjerojatno bi svejedno bio odbijen. Ne mogu kriviti niti jednu ženu što nije bila s njim dok se prikazivao na taj način. Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Je li Elliot imao lošu igru zato što je bio lud, ili je poludio zato što je imao lošu igru? Kao i kod originalnog pitanja, odgovor nam valja sagledati iz obje perspektive. Da, većina tehnika igre Elliotu vjerojatno ne bi uspjela donijeti željen rezultat dok god ne bi popravio ili prepakirao svoje fundamentalne osobine. No istodobno, njegova loša igra ga je činila ludim. Kao što sam napisao, nitko nije kriv za to što je odrastao neprivlačan. Da je Elliot: 1) imao više sreće sa slučajnim faktorima koji su utjecali na njegovu igru, 2) odrastao u okolini povoljnijoj za muškarce, s manjom razlikom između alfa i beta muškaraca, gdje bi njegova loša igra svejedno uspjela, 3) imao pristup seksualnom ispuhu u obliku prostitucije, i 4) imao mentora koji če ga podučiti dobro igri i uputiti ga na to kakve greške radi i na zdrav način ga uputiti kako i zašto ih treba ispraviti ... garantiram da Elliot ne bi bio toliko lud. Billo zbog drukčijeg života, bilo zbog zabavljanja sebe drugim stvarima i sprječavanja povlačenja u svoju ljušturu, šansa da se Elliot upusti u pokolj bila bi drastično manja. Zbog svega ovoga, iako naravno osuđujem to što je napravio, ne mogu ne imati razumijevanja za njegov slučaj... a najviše zato što dobro znam u kakvim okolnostima nastaje takav mentalni sklop. Svejedno, učiti ovog tipa igru bio bi ogroman izazov. On je kalibar koji toliko živi u svojoj narcisoidnoj glavi da se, kao što je jednom opisao, ljuti kad mu se cure na ulici nasmiješe jer misli da se smiju njegovoj skupoj odjeći. No napredak je uvijek moguć. Ne mora postati Casanova, mora se samo pomaknuti za jedan korak prema gore, dalje od ponora i daleko od igroskeptičnih trollova (kojih je on i sam dio) koji bi ga napadali jer "objektivizira žene" ili "nije svoj". Veliki portali i mediji će naravno potpuno promašiti ove četiri točke. Za njih Elliotovo ludilo neće biti jedan od simptoma društva koje se velikom brzinom kotrlja nizbrdo, već samo još jedan alat za samopromociju. Već sada se mašinerija okreće i priprema članke koji će svaliti cijelu ovu stvar na Sotonu feminističke religije: trio patrijarhije, kulture silovanja i ženomrzstva, a Elliota okarakterizirati kao igrača koji je objektivizirao žene, iako je u stvarnosti bio potpuna antiteza igračima i na Rooshevom forumu bi vjerojatno bio bannan u roku od jednog dana zbog svog upornog igroskepticizma, razmaženosti i odbijanja promjena.  Govoreći o ženomrzstvu, tu nam valja napomenuti jedan važan Elliotov problem: ne samo to što je (za)mrzio žene, već i to što ih je idolizirao. Istodobno je smatrao da su žene primitivne glupače koje biraju kretene (što stvarno i rade), no svejedno ih je držao za arbitre ljudske vrijednosti i u potpunosti ovisio o njihovom odobravanju. To je najotrovniji mogući koktel, gori od same idolizacije ili same mržnje. Ako su žene kurvetine koje ne valjaju, zašto onda tvoje samopouzdanje i smisao života ovise o njima? Zašto onda jednostavno ne biti biljojed? To je čisti muški hrčak. Ono što čini cijelu stvar još luđom je to što je Elliot, kada se izuzmu njegovi mentalni faktori, na papiru bio u odličnoj poziciji za privlačenje žena. Evo nekih njegovih snaga na seksualnom tržištu: A) Njegov otac je Peter Rodgers, zamjenik redatelja i voditelj radne jedinice snimanja popularnog filma Hunger Games. Postoji slika na kojoj je mladi Elliot na promociji Igara gladi, bok uz bok sa Sylvesterom Stalloneom.  B) Ima puno para i vozi BMW u dobi od 22 godine C) Malo je viši od prosjeka D) Ima zgodan "boy" izgled koji s malo eksperimentiranja osobnim stilom nije teško pretvoriti u nekakav arhetip privlačan određenom segmentu žena. Znate li samo koliko sam različitih slika i opisa na online dating profilu ja isprobao, a on se ne može udostojiti ni pustiti bradu ili promijeniti košulju? E) Putovao po svijetu s parama svojih roditelja Razmatrajući ovaj užasan slučaj, ne mogu se ne pitati kakve bih samo nevjerojatne rezultate postigao da sam počeo s istim kapitalom kao i Elliot Rodgers. No s druge strane, ne mogu se ne pitati u kakve bih samo nevjerojatne ponore upao da nisam počeo primjenjivati igru. Bilo kako bilo, jedna stvar je sigurna:  Oznake: omega, pokolj, racionalizacija, muški hrčak, sociologija, Vijesti |
- 11:48 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.05.2014.
Zar ne bi bilo logično da...
|
Jedna kratka, brutalna činjenica: većini Beta muškaraca je učenje igre šok. Jedan od razloga smo već opisali: tipičan Beta muškarac provodi cijeli život neumorno idolizirajući žene, što automatski ima destruktivne posljedice na njegovu igru (te obje vrste moći). I ne samo to - ako je krene učiti, te navike koje je stjecao desetljećima ga koče jer se stalno propitkuje je li to što uči "ispravno" i uklapa li se to u njegovu (zastarjelu) predodžbu svijeta. Također im je šok to što nisu naviknuti na nagrade koje igra donosi pa počinju na svoju prošlost gledati s gorčinom, iako je taj dio naravno lakše progutati. No postoji još jedan razlog, koji Beta tipovima zadaje gotovo jednako velike muke kao i njihova deluzija o urođenoj čednosti i/ili superiornosti žena. Taj razlog je uporna primjena logičkog načina razmišljanja na ne-logičke procese (nadprosječno inteligentni muškarci su, ironično, posebno podložni ovom fenomenu), poznat u obliku izjave "Ali zar ne bi bilo logično da (žena napravi nešto)...", te neminovno zatim i racionalizacije "Žene su komplicirane" kada ona to naravno ne napravi.  E sad, niti jedna od ovih stvari na desnoj strani tablice nije zapravo nelogična. Naprotiv - i one jednako slijede nekakve zakone i ovise o nekakvim parametrima, često čak i lako mjerljivim. No ono što je važno je što su one nelogične u odnosu na ostatak života. Beta koji očekuje da se ista pravila koja vrijede u školi ili na poslu primjenjuju i na seksualnom tržištu uskoro će se grdno razočarati. Tu je na djelu ista dihotomija zbog koje kretensku igru nazivamo kretenskom - sama po sebi nije nešto posebno ali, kada bi je primjenio na faksu ili u redu za ukrcaj na zrakoplov, to bi bilo smatrano vrlo lošim. Beta koji želi napredovati mora se prvo osloboditi svog rigidnog poimanja muško-ženskih odnosa. Dokle god nastavi promatrati seksualno tržište kroz prizmu "bilo bi razumno očekivati", samo će lupati glavom u zid. Napreduj. Uči. Evoluiraj. Izbor je samo tvoj. Oznake: beta, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, muški hrčak |
- 20:53 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.03.2014.
"Don Jon" bi mogao biti jedan od najgorih filmova u povijesti
|
Dragi čitatelji, napokon je stiglo vrijeme za ostvarenje onoga što me mnogi od vas pitaju već skoro godinu dana. Dobrodošli u tjedan filmske umjetnosti (skraćeno: tjedan filma), u kojemu ćemo razmotriti neka poznata i nepoznata ostvarenja sedme umjetnosti sa stajališta igre i crvene pilule općenito. Prikladna ilustracija tematskog tjedna:  Izvor slike: Lokisergi (Tumblr) TJEDAN FILMSKE UMJETNOSTI #1: DON JON Don Jon je američka romantična komedi-drama u režiji Josepha Gordona-Levitta, koji istodobno igra i glavnu ulogu u filmu. Prije svog izlaska, film je podigao dosta prašine jer je bio percipiran (i pametno oglašavan) kao "film koji proziva i muškarce i žene" i koji se "na inteligentan način hvata nekih važnih društvenih problema". Je li uspio? Prosudite sami. (OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. MOJA PREPORUKA JE DA SE NE ZAMARATE TIME) Film počinje scenom u kojoj protagonist opisuje užitak koji nalazi u internet pornografiji. Ima popis vrlo specifičnih elemenata koje porno video mora sadržavati kako bi ga zadovoljio i ulaže prilično energije u pronalazak "savršene" snimke. Hm hm, odakle mi je ovo poznato? Napokon film koji se pozabavio ovim problemom! Iako sam potpuno razumio njegovu percepciju da je bivanje sa savršenom curom ili više njih na savršen način (makar i virtualno) iskustvo s puno užitka, film je dobro pogodio pomalo fatalističku auru ovijenu oko cijelog događaja, iz koje je vidljivo da pornići ipak ostavljaju čovjeka izdušenim i na loše načine. Zatim saznajemo više o protagonistu. Jon Martello, poznat u svom društvu kao "Don Jon" je moderna varijanta slavnog Don Juana i vrlo uspješan zavodnik koji na svakom koraku nailazi na bivše ili cure koje nije nazvao nakon seksa. U životu su mu, kako izlaže tijekom dugačkog monologa, važne sljedeće stvari: "moje tijelo, moj stan, moj auto, moja obitelj, moja crkva, moji dečki, moje cure, i moji pornići". Ovo je malo klišeizirano, no i "Ljudožder vegetarijanac" je imao klišeiziranog protagonista i svejedno bio zanimljiv. Prva naznaka da nešto nije u redu s ovim filmom pojavljuje se već u četvrtoj minuti kada Jon izađe u disko s prijateljima, gdje se oni vrte uokolo gledajući cure i grlato raspravljaju o njihovoj privlačnosti (uključujući i pojedine dijelove tijela poput grudi) na skali od 1 do 10.  Za one koji se pitaju što mi toliko smeta u toj sceni, odgovor je jednostavan: većina muškaraca, bili oni Alfa ili Beta, imali igru ili anti-igru, NE radi takve stvari. U stvarnom životu, igrači ne stoje okupljeni na hrpu i raspravljaju o tome je li neka cura 7-ica, 7.5-ica, "novčić" (eng. "dime") ili "lazanje". Koja je budala smislila ovu scenu? Ukupni rezultat je jednostavno bizaran, kao da su neka feministica ili bijeli vitez koji pate od teškog autizma išli snimati kako zamišljaju život igrača. Riječi jednostavno ne mogu opisati koliko je ova scena retardirana i bolno klišeizirana. Za usporedbu u pet-šest sati koliko sam uokolo šetao s Rooshem, apsolutno niti jedna riječ iz ove scene nije napustila naša usta. Sjeli smo na večeru u fast food, pričali o povijesti, putovanjima i filozofiji, popili po nekoliko pića i napravili 2-3 puta se zaustavili popričati s curama na koje smo naišli. Niti u jednom trenutku nismo blejali uokolo i prepirali se je li neka u našoj blizini 9-ka po grudima i vrijeđali si majke kada se nismo uspjeli složiti. Usput, evo Barbare, cure koja igra veliku ulogu u filmu kao vrhunac ljepote - pardon, "novčić":  Da, to je Scarlet Johannson, u dobi od 29 godina koja je, svi dobro znaju, samo 2 godine daleko od vrhunca ženske ljepote  Mislim, nije da se žalim, ona jest lijepa i zgodna, ali njeno glavno doba bilo je u doba Vicky Cristina Barcelone, kada je imala 5 godina manje. Govoreći o Vicky Cristina Barceloni, taj film je bio prepun životnih scena koje su svi mogli zamisliti da ih zapravo izgovaraju, te koje su imale praktičnu uporabu u stvarnom svijetu zavođenja, koje je bilo prikazano suptilno i u svom svojem bogatstvu. Za usporedbu, evo kako "Don Jon" zamišlja zavođenje: - Jon ugleda curu - Jon razmijeni s njom značajan pogled (mitsko direktno "zavođenje pogledom") - Jon pleše s njom tako da grinda po njenoj stražnjici na plesnom podiju dok ona maše rukama poput pijanog Yetija - Jon se ljubi s njom na kauču - Jon s curom ulazi u taksi ispred kluba i odvodi je doma - Seks! Kvragu, ja svim srcem podržavam brzo zaključivanje, ali takvo blitz zavođenje nije nimalo reprezentativno za ičiji život. Misli li Joseph Gordon-Levitt stvarno da se posjeta disku svodi na odabir najbliže 8-ice, jedan značajan pogled i bam, ova je odmah odlučila da će otići s njim u krevet? To je u najmanju ruku naivno. Nakon što je Jon skupio neku random curu (ne Barbaru), dolazimo do litanije kako pravi seks nije toliko dobar kao seks zato što su mu virtualne grudi draže od pravih, te da mora pružiti oralni seks curi ako očekuje da će ga ona pružiti njem----- čekaj, što??? Da, dobro ste pročitali: po onome tko je smislio ovaj film, žene nikada ne pružaju oralni seks osim ako ne budu prvo same zadovoljene. WTF??? Pa ja nisam neki poseban igrač i i dalje se ne sjećam da sam ikada bio u takvoj situaciji. Nadalje, oralni seks naziva anakronizmom "velika usluga". BEEEEE-TAAAAAAAAAA! Njegov popis prigovora na seks je precizno opisan i tipičan za ovisnost o pornografiji: nezadovoljstvo pogledom, manjak taktilnog osjećaja, mrzi kondome, cure samo žele misionar---- čekaj, što??? (to sam već rekao!) Kao prvo, otkad to cure, pogotovo cure koje si nakon pola sata skupio iz diska, žele samo misionarski (pogotovo "kako bi te mogle gledati u oči")? Kao drugo, zašto je jednostavno ne okreneš u poziciju koja ti odgovara? Ej čovječe, ti si super igrač koji je sposoban dovući bilo koju curu u krevet u roku od petnaest minuta, a ne znaš jednostavno joj reći da se namjesti nekako ili joj narediti da radi nešto što ti se sviđa? Kakav je ovo bizarni svijet? E da, također je nezadovoljan što "svi znaju" da ne može svršiti negdje na njeno tijelo, nego mora u kondom dok je unutar nje. Tko je uveo to pravilo? Pate li svi igrači od tog ograničenja? Zašto jednostavno ne pita? Bog će ga znati. Ova i još mnogo sličnih scena u istom stilu je razlog zašto je Don Jon ne samo zastrašujuće glup film, već i vrlo opasan: po jednu donekle razumnu i realnu točku kako bi stekao određen autoritet pomiješa s dvije-tri totalne gluposti koje nemaju veze sa životom. Takvi toksični savjeti pretenciozno zamaskirani u mudrost su puno destruktivniji po gledatelje nego "samo budi svoj". Uglavnom, Jon nije zadovoljan curama i seksom i nakon što to obavi svake noći se iskrade iz kreveta kako bi gledao pornografiju, što jest prilično patološko ponašanje. Nakon tjedan dana takvog života, stalka Barbaru na Facebooku kako bi ponovno pokušao nešto s njom (jer ga je ona prvi put odbila) i zove je na ručak. Začudo, ona prihvaća, i oni nakon najdosadnijeg i najklišeiziranijeg spoja na svijetu službeno postaju par. No, s jednom napomenom: ona neće s njim odmah spavati, što mu odmah i obznani. Prije nego mu se da, mora izaći s njegovim prijateljima i mora upoznati njegovu obitelj. Koji vrag? Zašto?  E sad, nije samo stvar u tome da je ideja da su dobre cure one koje ne spavaju s nekim dok mu ne upoznaju prijatelje i obitelj (neovisno o tome je li im odabranik totalni kreten) naivna. Ne smeta mi samo to što je ta ideja kao da je netko pročitao moje savjete za žene i iskrenuo ih u lakrdiju koja nema veze s mozgom. Sam način na koji oni "pregovaraju" o tome (on se kroz odjeću trlja o njenu guzu i mrmlja "da, da, može, sve što želiš" jer je previše napaljen) je jednostavno retardiran. Gdje se to u stvarnom životu parovi ovako dogovaraju o nečemu? Ne trebam ni navoditi tipičnu žensku fantaziju o tome kako žensko toplo-hladno ponašanje zapravo uzrokuje to da ih Alfa muškarci počnu cijeniti i poštovati. LOL! Svo ovo vrijeme, Jon redovito posjećuje crkvu, gdje nakon što mehanički izrecitira svećeniku koliko je puta tog tjedna masturbirao, gledao pornografiju i seksao se izvan braka dobije jednako mehanički dodijeljen broj Očenaša i Zdravomarija za pokoru, te ostavi proporcionalnu količinu novca u košarici pored ispovjedaonice. Ova crkva je prikazana toliko nemoralno, isprazno i degutantno da bi nastao skandal da je katolički redatelj na isti način ogadio sinagogu ili džamiju, no pretpostavljam da su neki šovinizmi jednakiji od drugih. Iako nesumnjivo postoje i takve crkve kao crne ovce, ničim se ne navodi da je ova u svijetu koji film predstavlja atipična. Barbara upoznaje Jonovu obitelj, koja je užasno klišeizirana (otac samo psuje i želi gledati utakmice, i sl.) i svidi joj se. Nakon pustih zavrzlama, Jon spava s Barbarom i, predvidljivo, opet je nezadovoljan i poseže za pornićima. Ona ga uhvati kako ih gleda i natjera ga da obeća da to više neće raditi, no on to nije sposoban ispuniti i potajno nastavlja s tim. Ovdje film napušta svaki tračak razuma na kojeg je do sada pretendirao i prelazi u svijet čistog, koncentriranog hrčka bez granica. Na faksu (koji je upisao zato što ga je Barbara nagovorila), Jon upoznaje Esther,  Dobro ste pročitali - po vrhovnoj mudrosti koju dijeli ova magnetična i iskusna žena (priznat ću joj to što nije debela i što ima dugu kosu), ovisnost o pornografiji nije zapravo kemijski poremećaj u organizmu koji se može izliječiti apstinencijom ili masturbacijom bez pornografije tako da se zagušeni receptori dopamina vrate u normalu, već kulturološki poremećaj uzrokovan objektivizacijom žena. Sve što Jon treba za liječenje od pornografije je još pornografije, samo ovaj put obdarene čarobnim emocionalnim zrakama "pravih" danskih glumica, i njegovi problemi će nestati!  Nakon još par neugodnih scena s Esther u kojima ona ispada još više awkward, annoying ili creepy nego što je već ispala, vraćamo se Barbari. Barbara postaje sve nestabilnija i neugodnija, te već otvoreno pokušava kontrolirati Jona. Kada u trgovini on ide kupiti novu krpu za mop za čišćenje stana, ona se obruši na njega da nema šanse da to kupi jer je to ženskasto i nju odpaljuje znati da on čisti svoj stan. Umjesto toga, ona će mu posuditi svoju služavku. Ovo je još jedan primjer u kojemu film uzima istinitu tvrdnju s područja crvene pilule - da u braku muškarci koji rade kućanske poslove u prosjeku dobivaju manje seksa od svojih žena - rasteže je do besmisla - da se ženama općenito gade muškarci koji čiste išta - i ubacuje je u miks samo zato što može. Između svih tih scena nema ni konzistencije ni logike, ali one su svejedno tu. Na vama je ne eksplodirati dok ih gledate. Osobno, meni je malo nedostajalo:  Barbara napokon otkrije da Jon i dalje gleda pornografiju (teško je vjerovati, ali to se događa zato što on ne zna što je browser history ili kako ga izbrisati - još jedan LOL u ovom idiotskom filmu) i prekine s njim jer joj je lagao, što je možda pretjerano ali je zapravo sasvim opravdano. To je bio jedan od rijetkih razumnih zahtjeva koje je ona postavila. On joj usput dobro spočita to što ona obožava gledati patetične ljubavne filmove i čitati patetične ljubavne knjige koje su potpuno ista stvar kao i pornografija, što je zapravo odlična misao koju sam i ja spomenuo u prošlosti. To je jedna od rijetkih dobrih misli u ovoj katastrofi od filma, zakopana u brdu gluposti tako da se ne zna što je što. Nakon što prekinu, Jonova sestra (koja je do sada u svim scenama imala nos zabijen u smartphone i nije rekla niti riječ) se pokazuje vrlo mudrom i govori mu da treba biti sretan jer ga je Barbara samo htjela kontrolirati i preko njega ostvarivati svoje nerealne fantazije o "savršenoj vezi". Ne bih baš očekivao tako razumnu misao od prototipne američke djevojke, ali prihvatit ću mudrost svugdje gdje nađem. Pomalo izgubljen, osamljen i zbunjen, Jon se zatim upušta u malo neobaveznog seksa u autu s Esther. Je li realno da bi tip koji je isprobao na desetke ili čak stotine mladih lijepih cura i čiji su receptori spaljeni od previše pornografije u kojima je gledao tisuće mladih lijepih cura mogao uopće dobiti erekciju za ženu koja mu je i karakterno odbojna i nije uopće privlačna, u stadiju gdje je jedva dobivao erekciju kod žena koje mu već jesu bile vrlo privlačne? Autori filma očito misle da je ta astronomski mala šansa dovoljna za njihove potrebe:  Esther nakon seksa nastavlja sa svojim bizarnim hrčkolikim izjavama. Ona ga također obavijesti da on mora riješiti svoj problem s pornografijom "jer ona tijekom seksa osjeća da je ona za njega zapravo samo objekt", ali zatim dodaje "da joj baš to treba u ovom trenutku". Znači objektivizacija je loša, ali istodobno ti je drago biti objektivizirana? Tko je tu lud? Vrhunac ironije je kada, dok pričaju o njegovoj komzumaciji pornića, ona dok drži joint u ruci kaže: "Bože, pa ti si kao ovisnik. Ne možeš prestati."   Onda imamo scenu gdje Jon prestane gledati pornografiju i masturbirati, no na ispovijedi opet za pokoru dobije (manji) određen broj Očenaša i Zdravomarija. Kada pita svećenika da mu to objasni, svećenik mu zalupi vratima pred nosom. Nezamislivo je da bi se iti jedan svećenik tako ponašao no, kao što smo već vidjeli, danas je klevetanje kršćanstva (i samo kršćanstva) vrlo popularno. Ja uopće nisam vjernik, ali svejedno mislim da je to vrlo ružan dvostruki standard. Nakon što saznamo da je Esther ovakva samo zato što su njen muž i sin poginuli u automobilskoj nesreći prije nekoliko godina (pretpostavljam da je to čini simpatičnijom nego da se razvela, ali svejedno je toliko apsurdan lik da joj ni to ne može puno pomoći), ona se upušta u konačnu fazu Jonovog "liječenja", pardon "učenja emocionalnom vođenju ljubavi": seksaju se na kauču dok je ona odjevena, tako da ona sjedne na njega i duboko diše. Oprostite, ali tantrički seks nije zamišljen baš tako!  Radio sam takve grimase tijekom ove scene da to nije bilo čak ni smiješno (sudeći po Jonovom licu, nije ni njemu). Ovo je već sasvim druga kategorija od one koju sam opisao u 23 vs. 33. Iako nemam ništa protiv starih žena per se i neke bih rado prasnuo, najviše zato što one ako su nešto naučile od života mogu svoje nedostatke što se izgleda tiče donekle nadoknaditi toplinom i opuštenošću, protiv istrošene, nestabilne, moralizirajuće Esther imam puno toga. Film ovdje milostivo završava, no ne prije nego nas nagradi još jednom dozom hrčka opasnom po ljudsko zdravlje: Jonu je sada libido magično izliječen i on ostaje u vezi s Esther s kojom uživa u emocionalnom seksu, te nadodaje da se "ne planiraju vjenčati zato što im oboje to u ovom trenutku ne treba". Da, mora da je to veći razlog nego to što je ona 20 godina starija. Zaključak: 0/10, jedan od najgorih filmova svih vremena Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igrači, igra, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Crkva, seks |
- 22:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.03.2014.
Feminizam ide dobro uz sve na svijetu
S istog američkog sveučilišta Duke koje nam je prije dvije godine donijelo jednog od najvećih hrčaka na svijetu stiže nam novi izložak. Studentica čije pravo ime nećemo objaviti postala je poznata po svojim pornićima nakon što su je u njima prepoznali kolege.  Studentica Dukea koja je pod pseudonimima Belle Knox, Missy i Lauren A. snimila porniće Oluja oko ovog slučaja prikrala se pomalo. Prije otprilike dva tjedna, neki od kolega na faksu gledali su porniće u svojim sobama kada im se učinilo da im je glumica poznata od nekud. To je bilo sve što je bilo potrebno da se glasine počnu širiti po cijelom kampusu i društvenim mrežama. Znajući da je otkrivanje njenog identiteta neminovno, Belle/Lauren/Missy je pametno odlučila prva djelovati i dati intervju o tome (iako i dalje pod pseudonimom): Zašto? Odgovor je prilično jednostavan: nisam si mogla priuštiti 60 000 $ godišnje koliko košta moj fakultet, moja obitelj je došla pod priličan financijski pritisak. Kao prvo, ovo je besramna laž. Ona je zbog svoje obitelji (njen otac je vojni veteran), spola i polja koje je odabrala studirati dobila pozamašnu stipendiju fondacije Fisher House, te su joj bile dostupne i druge stipendije (dakle darovi koje nije potrebno vratiti, ne krediti) kojima je mogla financirati i deset prestižnih fakulteta da je htjela. Kao drugo, ako je njen cilj striktno financijski, pornići su vrlo loš izbor za zaradu. Mogla se potpuno legalno prijaviti na neku sugar baby stranicu i naći bogatog sponzora. Tako si ne bi sabotirala svoju buduću karijeru u koju je uložila skoro pola milijuna dolara, kao što ne bi ni umanjila svoje šanse za udajom za imućnog čovjeka koji bi se rado brinuo za nju. Nažalost, taj izbor je jednostavno previše dosadan, poslovan i ne pruža ni izbliza toliko uzbuđenja kao što pružaju osjećaj da radiš nešto kinky i pozornost cijelog svijeta dok te gleda kako te niz obdarenih tipova obrađuje pred kamerom. A uzbuđenje je ono za čim je Belle najviše težila. Čitajte dalje: Moje iskustvo s pornografijom nije bilo ništa osim podržavajućeg, uzbudljivog, napetog i emancipirajućeg. Ne sramim se pornografije. Naprotiv, ona me ispunjava. Za mene, snimanje pornića donosi mi nevjerojatnu sreću. Yep, radi se o financijama. Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv toga što upotrebljava svoju seksualnost kako bi zaradila. Da sam žensko, i ja bih radio isto. Također nije u redu da je njen identitet javno otkriven, ali isto tako i razumijem da je to bilo neminovno. Ne govorimo o zbirci poezije diskretno objavljene pod pseudonimom, već o porniću na stranici s milijunskim brojem posjeta. U doba kada Facebook može s ogromnom preciznošću prepoznavati lica, ne bi trebalo biti nimalo čudno da je pokazivanje svog lica u višesatnim videima gotovo siguran put do prepoznavanja u javnosti.  Na faksu koji Belle pohađa ona studira "ženske studije i sociologiju". To su područja koja su toliko isprazna i neovisna o lokaciji da nema nikakvog racionalnog razloga zašto bi njihovo studiranje trebalo koštati 60 000 $ godišnje. Ali pretpostavljam da je lakše upisati se na ekstremno skupi fakultet zbog statusa, a onda paničariti zbog toga koliko košta. Lauren (Belle) (Missy) je rekla da je tijekom zimskih praznika otputovala u Los Angeles kako bi snimala filmove za odrasle. Njeno putovanje platio je agent tvrtke Matrix Modeli. Lauren nije rekla koliko je plaćena po snimanju, no nije se libila pokazati mi njen nedavno kupljen iPad Mini i cijeli arsenal skupih dizajnerskih torbica. Yep, ako si u financijskim problemima i pod svaku cijenu moraš skupiti pare za nastavak školovanja, očito ćeš si moći priuštiti takve stvari.  Moja tvrdnja je temeljito dokazana: Belle (Lauren) je plaćena prvenstveno uživanjem u pozornosti i uzbudljivim seksualnim činovima, a ne novcem. Govoreći o prihodima, ekstrapolirajući iz broja njenih videa ili setova fotografija te prosječne plaće za nepoznatu ili slabo poznatu curu u današnjoj zasićenoj i konkurentnoj porno-industriji (zahvaljujući upravo feminizmu), predviđam da njeni ukupni prihodi od pornografije nisu veći od ukupno 15 000 $. Morat će se još dobrano potruditi kako bi platila više od par mjeseci faksa! Kakvu vrstu pornića je Belle snimala kao profesionalna feministica? Možda je htjela poslati kakvu društveno-pozitivnu poruku? Stranica za koju sam radila ima pretežno scene grubog seksa. Tako sam je i da doživjela. Nisam bila prisiljena ili ozlijeđena na bilo koji način tijekom snimanja te scene. Sve što sam napravila bilo je s međusobnim pristankom. Podržavam pravo porno glumaca da proizvode scene grubog seksa. Daje dobar primjer zašto bi za sve trebalo tražiti izričiti pristanak.... oh wait. Pogledajmo što kaže izvadak sa stranice Facial Abuse, za koju je snimila nekoliko videa: Missy (Belle) (Lauren) kaže da uživa gledati naše videe, i ono što je najviše napaljuje je "vidjeti mizeriju u djevojčinim očima". To su njene vlastite riječi. Usput, u razgovoru na kauču stranice Facial Abuse spominje da se prije rezala po nogama jer joj se nije sviđalo njeno tijelo i bila je nervozna. Djeluje kao vrlo stabilna osoba i uzor drugim curama, ne? Intervjuer je zadržao staloženost i vrlo kvalitetno je trollao svojim komentarom: "pa zašto onda nisi napravila nekoliko je***ih trbušnjaka?" Što misli zašto nitko ne odobrava njeno snimanje pornića? Patrijarhija se boji ženske seksualnosti. Kakva sad patrijarhija? Kada sam posljednji put provjerio, naše društvo nije bilo patrijarhalno već barem 100 godina. Užasava nas pomisao na to da bi žena mogla preuzeti kontrolu nad svojim tijelom. Želimo zadržati žene na mjestu gdje su podložne muškoj seksualnosti i ovisne o patrijarhiji. Prijetnja koju ja predstavljam patrijarhiji je enormna. Čekaj, što?  To da bi žena mogla biti inteligentna, educirana i izabrati da bude seksualna radnica je gotovo nepojmljiva. Meni nije. Da sam žena, i ja bih isto izabrao. Svejedno, mislim da je realnost zapravo obrnuta: prijetnja koju ona predstavlja feminizmu je enormna. Kako? Pa jednostavno: Belle svojim odlukama pokazuje da, čak i kada je žena inteligentna, educirana, podržavana, motivirana i financirana sa svih strana, opet će joj biti draže seksualno objektivizirati samu sebe i ostvarivati zaradu svojim izgledom i primanjem penisa nego stvarima u kojima bi žene trebale pokazati da su jednako sposobne i marljive kao i muškarci. Čak i u prošlosti kada je patrijarhija mogla imati utjecaj na žensku seksualnost (kao i mušku), ne može se reći da je se "boji". Osim ako patrijarhalno društvo nije potpuno kratkovidno i iracionalno (naravno, ima i takvih), u najboljem slučaju će je samo usmjeravati kako bi oba spola bolje ostvarivala svoje interese kroz simbiozu. To je vrlo daleko od "straha". Da još jednom naglasim, meni u ovoj stvari nimalo ne smeta to što Belle snima porniće. Neka ih snima! Lijepo su snimljeni i dobro joj ide, iako ima trunku prevelik nos. Ne, smeta mi jedino njeno licemjerje i pokušaj preokretanja svoje lakomislenosti i impulzivnosti u nešto hrabro i pozitivno tako što će se zamotati u toplo krzno feminizma. To je najobičnija, parazitska, racionalizacija. Belle ne radi ništa što je posebno feminističko, protu-patrijarhalno ili emancipirajuće, no svejedno se pametno sklonila pod okrilje upravo te strane jer zna da je ta strana danas vrlo moćna u javnom diskursu i da će je sačuvati od posljedica njenih vlastitih kratkovidnih odluka koliko god bude mogla. Dakle, ona nije zapravo feministica; samo je uvidjela da je pametno predstavljati se kao jedna jer to nosi najveću potencijalnu dobit. Istu kalkulaciju doživljavaju i muškarci koji se pojavljuju u javnosti, o čemu ću uskoro pisati.  Izvor slike: TV Tropes Danas nema niti jedne stvari koja se ne može na ovaj način lukavo zakamuflirati kao duboku, naprednu, modernu feminističku misao. Feminizam je postao poput Vegete, začina koji dobro ide uz svako jelo. Jednako kao i kod feminizma, njeni politički stavovi i djela rasuti su po cijelom spektru bez nekog određenog smisla ili uzorka. Samo si nabacuje oznake kako bi se što bolje uklopila u ono što je trenutno popularno: Ja sam na papiru Republikanka, ali identificiram se više kao Libertarijanka. Hej Libertarijanci, kako vam se sviđa društvo? LOL. Ja vjerujem u slobodu da svatko radi što hoće, samo ne vjerujem u slobodu od posljedica. Ako želiš biti porno glumica, slobodno - nitko te ne bi smio zaustaviti u tome. Ali moraš preuzeti i odgovornost za posljedice. Drugi ljudi također imaju slobodu zauzeti stav o tvojim djelima i što ona govore o tebi kao osobi. Isto kao što ti imaš slobodu seksati se pred kamerom, drugi ljudi imaju slobodu reagirati kako god žele - uključujući i negodovanje i odbijanje dugoročnih odnosa s tobom. Jedan od glavnih ciljeva feminizma i onih koji se skrivaju pod njegovo okrilje kada zagusti je oslobađanje žena od negativnih posljedica svojih odluka donesenih pod punom prisebnošću i znanjem o potencijalnim posljedicama. Na svu sreću, tu vječnu ekvivalenciju nitko nikada neće promijeniti. Oznake: pornografija, feminizam, faks, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Vijesti, prostitucija, sociologija, politika |
- 14:34 - Komentari (22) - Isprintaj - #
subota, 22.02.2014.
Naj-Beta pjesma na svijetu
|
Bruno Mars - Granata Opušteno, opušteno, To je jednostavno kako živiš, oh Uzimaš, uzimaš, uzimaš sve Ali nikada ne daješ Trebao sam znati da si nevolja Od prvog poljupca Imao oči širom otvorene Zašto su bile otvorene? [Kor 1:] Dao sam ti sve što sam imao A ti si to bacila u smeće Bacila si u smeće, jesi Da mi daš svoju ljubav je sve što sam ikad tražio Yer ono što ne razumiješ je... [Kor 2:] Uhvatio bih granatu za tebe (da, da, da) Stavio ruku na oštricu za tebe (da, da, da) Skočio bih ispred vlaka za tebe (da, da, da) Znaš da bih učinio sve za tebe (da, da, da) Oh, prošao bih svu ovu bol Primio metak ravno kroz mozak Da, umro bih za tebe, mala Ali ti nećeš učiniti isto. Ne, ne, ne, ne Crno, crno, crno i plavo Tuci me dok ne oguglam Prenesi vragu pozdrave kad se vratiš odakle si Luda žena, zla žena To je ono što ti jesi Da, smijat ćeš mi se u lice i onda mi istrgnuti kočnice iz auta [Kor 1:] Dao sam ti sve što sam imao A ti si to bacila u smeće Bacila si u smeće, jesi Da mi daš svoju ljubav je sve što sam ikad tražio Yer ono što ne razumiješ je... [Kor 2:] Uhvatio bih granatu za tebe (da, da, da) Stavio ruku na oštricu za tebe (da, da, da) Skočio bih ispred vlaka za tebe (da, da, da) Znaš da bih učinio sve za tebe (da, da, da) Oh, prošao bih svu ovu bol Primio metak ravno kroz mozak Da, umro bih za tebe, mala Ali ti nećeš učiniti isto. Da mi tijelo gori Oh, ti bi gledala kako nestajem u plamenu Rekla si da me voliš, ti si lažov Jer nikada, nikada, nikada nisi, mala. [Kor2:] Ali, draga, i dalje bih uhvatio bih granatu za tebe (da, da, da) Stavio ruku na oštricu za tebe (da, da, da) Skočio bih ispred vlaka za tebe (da, da, da) Znaš da bih učinio sve za tebe (da, da, da) Oh, prošao bih svu ovu bol Primio metak ravno kroz mozak Da, umro bih za tebe, mala Ali ti nećeš učiniti isto. Ne, nećeš učiniti isto Ne bi učinila isto Oh, nikada ne bi učinila isto Oh, ne ne ne... Ne brinite ništa - dok Bruno širenjem ovakvih gluposti napuhuje ego svim ženama oko tebe i povećava šansu da te s punom ozbiljnošću njihov racionalizacijski hrčak pita "bi li i ti dao život za njih", Bruno se istodobno se potrudio povući u svoju privatnu enklavu i izmjenjivati mladu lijepu p**u koja sasvim sigurno ne očekuje da će se on zbog nje baciti na granatu.  (Izvor slike) Tko kaže da se parazitizam ne isplati? Oznake: celebrity, alfa, beta, parazitizam, racionalizacija |
- 09:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 05.02.2014.
Kad svinje polete: nejednakost kao temelj seksualnog tržišta
|
"Ako je to sve tako, zašto se onda svi jednostavno ne je*u uokolo?" - Čitatelj T. Stvarno, zašto ne?  Razmislimo malo o situaciji ljudi na području Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljepšavanja, ljudi su sofisticirane životinje. Ne samo to, ljudi danas žive u okolini koja ih potiče na povratak životinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, već prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti čak i običnu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj većini ljudi. Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? Čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti? Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: "hajde se onda ti idi je**ti uokolo." ... Hajde. Kreni! Čekam. ... Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos. ... ... ... ... Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30? ... 10? ... 5? ... Barem 3? ... ... ok ... valjda bar jednom? ... 0? ... ... pa, sranje. Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo. Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi sviđaju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, sviđaju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali čvrste i uspravne grudi, te simetrične crte lica s velikim očima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odjeću koja pristaje figuri i zategnutu i glatku kožu. Stavi pred mene deset žena s vrlo različitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da će mi neke biti znatno draže od drugih, do te mjere da ću ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviše sviđaju. Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje šanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta. U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje "zašto se onda svi ne je**". Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele - jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće. Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika većina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci - dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trećina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu noć, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.  Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia Što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun "druškanja"? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija. Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju "slabijom opcijom". Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto. Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom šansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno proždrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima. Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu - prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) - bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju šanse živjeti od "prijateljstava s povlasticama" pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom grožđu. S osobom koja trenutno preferira druškanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati.  Izvor Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili druškanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije druškala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje. Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više druškali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unatoč prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu druškali. To je kupus u kojemu je lako nastradati. Sve ovo masovnoj je**čini daje lošu reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju čisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Strašno je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privlačni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogućnost prebacivanja u drugu kategoriju, što znači da će društvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati.  Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati druškanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv. Tijekom svoje evolucije od stabala do pećine pa do kuća i nebodera, ljudska vrsta je došla do konzenzusa da je opća monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak začin, najbolji kompromis između ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnoteža u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje održavaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i više, naše seksualno tržište vraća se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljepšan kao "veza" ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da će većina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno žešće nego u sustavu gdje vlada monogamija.  Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete druškanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teže doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu. To će se, naravno, dogoditi kada svinje polete. Oznake: seksualno tržište, teorija seksualnog tržišta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija |
- 12:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Racionalizacijski hrčak (Arhiva)
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 14.11.2012.
Ostavi je boljom nego što si je našao?
|
"Ostavi je boljom nego što si je našao." - Igrački moto Iza ove poznate izreke stoji mnogo više komplikacija nego što se čini na prvi pogled. Iako je igra u osnovi amoralan pojam, izvan granica prosuđivanja dobrom i lošom (kao i svi biološki uvjetovani zakoni seksualnog tržišta), te je stoga ne treba opravdavati ili braniti, ove riječi se često koriste upravo u tu svrhu. To dolazi iz pogrešnog shvaćanja igre kao laganja, iz čega zatim proizlati potreba objašnjavanja za što se igra koristi ili ne koristi, kao da je to uopće važno za jednu tako amoralnu stvar. Svejedno, empatija možda isto nije moralna kategorija sama po sebi, ali većina nas kao ljudi je osjetljiva na tuđe doživljaje i osjećaje, i trudi se ne izazivati bol gdje je to moguće. S tom pretpostavkom ćemo analizirati umijeće ljubaznosti - odnosno, kako je to možeš ostaviti boljom nego što si je našao. 1. Oko za oko, zub za zub Ova izreka se inače koristi u smislu vraćanja negativnosti, ali u ovom kontekstu znači da bi trebao vraćati dobra djela dobrima. Recimo da si upoznao dvije žene identične po svemu osim po ponašanju prema tebi. Jedna se igra tobom, isparava, zaje*ava te, drži te na udaljenosti, pretvara se, toplo-hladna je, i općenito ti otežava posao na svaki mogući način. Druga je otvorena, ne skriva da joj se sviđaš, pažljiva je i topla prema tebi i dostupna ti je (ako je želiš). Pitanje: hoćeš li ti tretirati ovu drugu na način kao što tebe tretira ona prva? Dovraga ne. Trebao bi biti prema njoj isti kao i kakva je ona prema tebi. Uostalom, vrijedi ista logika kao i kod broja seksualnih partnera (odnosno pripadajućeg mentaliteta): ako tretiraš dobre cure jednako kao i loše, kakvo onda ponašanje potičeš? Ne ustručavaj se imati visoke kriterije i biti strog s njima, jer ti nisi odgovoran za njihove pogreške, ali nemoj liječiti frustracije na curama koje su dobre prema tebi. I ne, to ne znači da je trebaš oženiti ili tako nešto, ali da je normalna, ljudska stvar biti ljubazan prema nekome kome je stalo do tebe. To ne radiš samo zbog drugih, već i zbog sebe - zbog tvog "obraza". 2. Neka baci prvi kamen onaj tko je nevin Kad sam se već uhvatio biblijskih izreka, evo da nastavimo niz: neosuđivanje. Isus je, naravno, mislio na apsolutnu grešnost svih ljudi, što ih čini neprikladnima za osuđivanje bilo koga - odnosno, sebi ravnih. Ja mislim na to da, ako imaš određene standarde za vezivanje, i ona ih ne zadovoljava, ne bi je trebao osuđivati zato što ih je pogazila s tobom. Ne želiš upasti u Groucho-Marx-ovsku psihozu "Ne želim biti član kluba koji bi me imao za člana". Recimo, ako je prevarila svog dečka s tobom, naravno da nećeš biti ta budaletina koja će se vezati za nju kako bi isto mogla učiniti i tebi. Ali čini li je to lošom osobom ili vrijednom prijezira, ili da pričaš uokolo kako je ona drolja, fufica i ostalo? Iskreno sumnjam. To jednostavno nije na mjestu. Ona ti je dala ona što si htio, nema potrebe da je proganjaš zbog toga. Ako je itko treba kazniti u smislu kozmičke pravde, to će biti njen dečko - svojim odlaskom. Neosuđivanje je također i stvar dobre igre, te ključ ulaska u tajno društvo. Postoji velika razlika između visokih, nepokolebljivih standarda, odnosno bivanja indiferentnim alfom, i ljutog osuđivanja. Ako se oko tebe osjeća aura bijesa ili dehumanizacije, nećeš daleko dospjeti. A sada loše vijesti: "Ostavi je boljom nego što si je našao" ne radi. Čekaj, kako? Točno tako. Nakon što odeš, ona sasvim sigurno neće biti ni bolja ni sretnija nego što je bila prije. Pretpostavimo neke načine na koje bi vaš odnos mogao završiti: - bio si previše napaljen da bi se ograničio na spavanje sa samo jednom ženom - dosadila ti je / počela te živcirati / prestalo ti je biti zabavno s njom - zanima te neka druga pa prekidaš kako je ne bi prevario - otkrio si da ima neku manu koje nisi bio svjestan / udebljala se / doživjela nesreću (hej, svijet je okrutan) - odselio si daleko od nje, ona od tebe, ili oboje - ona je htjela da vaša veza pređe u nešto više, ti nisi - otkrio si da te prevarila (s nekim tko joj se zapravo nije sviđao više od tebe pa je požalila) - jednostavno zato što možeš - dosadilo ti je, želiš natrag svoj samački život Pretpostavljam da postoje i neki drugi razlozi zašto bi završio odnos muškarca i žene kojoj se on sviđa, ali recimo da sam pokrio 99%. U kojem od ovih scenarija (osim možda varanja) će žena biti sretnija kada to završi? Hoće li biti ushićena, puna života, zadovoljna svojim iskustvom, ili bolja osoba (koji god vrag to značilo)? Ne, naravno da neće.  Ako si privlačan i poželjan, tvoj odlazak ili odbijanje nečega više (ma koliko god nježno bili postavljeni) će zauvijek ostaviti ranu u njenoj duši. Niti jedan sljedeći muškarac se neće mjeriti s tobom - u osnovi, postat ćeš subjekt 5 minuta Alfe. Čak i ako je ona naučila da se ne petlja s tipovima sličnim tebi u budućnosti (bilo zato što neće biti dobri prema njoj, bilo zato što su izvan njenog dosega), svejedno će žudjeti za tobom. Jednostavno nema načina da je ostaviš bez da je povrijediš. Ukratko, kada žene bivaju ostavljene, bivaju povrijeđene. I to je to. Isto tako, biti odbijena ili ostavljena je udarac koji je ženi mnogo teže podnijeti. Iako žene inciraju 70% razvoda i ogromnu većinu ne-bračnih prekida (čak i kada se korigira za činjenicu da uporno biraju naj-Alfa muškarce za koje je veća vjerojatnost da će oni njih ostaviti), ostaje nepobitna istina da je ženska vrijednost na seksualnom tržištu vrlo prolazna. S početkom neminovnog opadanja oko dvadeset i pete godine, koje strelovito ubrzava poslije tridesete, za ženu je svaka godina provedena s Alfa tipom koji joj se sviđao ali ju je odbacio razorna i nagrist će njenu sposobnost pronalaska sreće sa svakim sljedećim muškarcem. Naravno, da je naše društvo imalo razumno, educirali bismo mlade žene o toj činjenici, no ljepše je zabijati glave u pijesak. Muškarci, s druge strane, doživljavaju rast svoje seksualne vrijednosti kako prolaze godine, sve tamo do 40-e, a ukoliko imaju kompenzirajuće Alfa vještine, mogu njima kompenzirati starenje još nekoliko desetljeća. Žene nemaju tu opciju. Stoga je za ženu takav prekid mnogo teži nego za Alfa muškarca (iako ne teži nego za Beta muškarca, koji je uistinu u go*nima do grla kada iznenada izgubi partnericu). Neke će na to reagirati tjednima plakanja, same u sobi i nosa zabijenog u plišane životinje, dok će druge preći u psiho zonu i krenuti u stalkanje, osvećivanje, ili "osvetničko" spammanje Facebook statusa i spavanje s nizom sljedećih muškaraca, čijim će penisima uzaludno pokušati prigušiti svoj bol kroz "emancipaciju". Ali svaku će to povrijediti. Koliko god prekid bio nježan i dobroćudan, opet je to prekid - nešto što bi bilo loše kome, ali je za žene - i još u takvim okolnostima - poražavajuće. Sjetimo se samo Monice Lewinsky, koja je nakon skoro 20 godina i dalje sama i pati za Billom i možemo vidjeti ekstreman primjer tog efekta. Jednostavno nije bilo načina da je on ostavi boljom nego što ju je našao. Pa čak ni da je ostavi istom. To je okrutna stvarnost.  Naravno, nemojmo to shvatiti kao neku univerzalno-žensku pravilnost zbog koje treba žene općenito tretirati kao žrtve kojima je potrebna zaštita. Žene se tako osjećaju samo kada ih napusti muškarac visoke vrijednosti, s kojim bi htjele biti. Za sve druge slučajeve, proces eliminacije je hipergamično brutalan i brz. Beta orbiter ili mužić će izblijediti iz njenih misli unutar 5 minuta od prekida/razvoda, i nikada se neće pitati kako je mogla popraviti stvari s njim. Sjetite se toga, svi vi igrači i koji biste željeli biti igrači, sljedećeg puta kada poželite racionalizirati da je bolje za nju da ste prekinuli (i obrnuto). Ružna realnost se ne može nikako otkloniti patetičnom izjavom iz naslova. Umjesto da je pokušavate zamotati u šareni papir, prigrlite ovu neugodnu činjenicu poput Kosca Smrti i učinite je dijelom sebe. To je sve život. Oznake: igra, igrači, prekid, žene, racionalizacija |
- 18:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.10.2012.
"Prodajem nevinost ali nisam prostitutka!"
Dnevnik.hr nam donosi vijest o Catarini Migliorni (20), studentici iz Brazila koja je "odlučila prodati vlastitu nevinost [za 150 000 $, op.prev.] da bi pomogla siromašnima". Ovo nije nikakav novi trend; mladih žena koje prodaju svoju nevinost preko oglasa na internetu je već bilo poprilično, te većinom time rade prilično profitabilnu trgovinu kojom mogu pokriti sve troškove studiranja i nekoliko godina života bez problema. Ne zamjeram im (iako mislim da je vrlo zabavno jadikovanje o teškom životu ako u svakom trenutku možeš pritisnuti "čarobnu tipku" i naći se sa nekih dvjesto tisuća kuna u džepu). Isto tako, već sam rekao da nemam ništa protiv prostitucije, dapače čak i ako nisam njen pobornik smatram da bi bilo daleko bolje kada bi bila dekriminalizirana/legalizirana. Sigurno neće imati problema u pronalasku mušterije (trenutna ponuda je 180 000 $). Jedine dvije stvari koje ovaj slučaj čine malo drugačijim su svrha "projekta" i Catarinin stav. Redom: Catarina navodi da to radi zato što "novac želi donirati nevladinoj organizaciji koja će izgraditi moderne kuće u njezinoj zemlji". Pošteno, javno se obavezala i nadam se da će to i napraviti. Da se razumijemo, svaki čovjek ima pravo raditi što želi sa sobom dok ne šteti drugima, pa je tako logično i da ona ima pravo prodati svoju nevinost. Ako to radi iz vlastitog interesa, to je njena stvar - ne kažem da bi to trebala napraviti, ali može. Ako to radi da bi nekome pomogla, još bolje - većina djevojaka izgubi nevinost s nekim, da citiram Vucu, "haharom šta snifa lipilo", tako da je ovo pohvalno. Zadnji put kada sam tako htio tako ne samo izraziti toleranciju prema prostitutki, već i od srca pohvaliti, mislim da se radilo o nekoj iz Novog Zelanda koja se specijalizirala za pružanje usluga paraliziranim muškarcima i drugim invalidima. Eh da, kad već spominjem prostitutke: Mlada Brazilka odbacuje tvrdnje da je prostitutka i kaže da još uvijek vjeruju u ljubav, a u ovome je vidjela priliku da napravi pozitivnu promjenu u svijetu. 'Gledam na to kao na posao. Imam priliku putovati i biti dio dokumentarnoga filma', dodala je. 'Ako to učinite samo jednom, onda niste prostitutka, isto kao što niste fotograf ako uspijete napraviti samo jednu zapanjujuću fotografiju. Aukcija je samo posao, a ja sam romantična djevojka u srcu i vjerujem u ljubav', rekla je Catarina u intervjuu za jedne novine.. Bullshit. Pardon, hrčak  Ovo je dio koji me smeta. Zašto sve, ali baš sve, sve na svijetu mora biti racionalizirano? Zašto ne možemo realno gledati na stvari? Prostitucija (od latinske riječi Prostituere, koja znači "javno izlagati") je definirana kao "prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu". Po apsolutno svim indikacijama, Catarina se bavi upravo prostitucijom. Iznimno skupom i isplativom prostitucijom, i možda s posebno pozitivnom svrhom, ali svejedno prostitucijom. Ali ne, ona ipak ne želi biti takva, jer ona je čista, romantična, vjeruje u ljubav. Bilo bi joj ispod časti reći da se prostituirala. Želi sav ugled i javno obožavanje zbog njene "žrtve" bivanja prostitutkom, a odbija sav teret. A kao da bilo koja druga prostitutka ne može vjerovati u ljubav? Što je to po njoj što prostitutke čini bezdušnima, a njihova srca nesposobnima za romantiku? U ovome je sva veličina (odnosno bijeda) racionalizacijskog hrčka koji je podivljao i vrti se dvjesto okretaja u minuti. Kada bih muškarcu davao savjete o odabiru žene za nekakvu trajniju vezu ili brak, upravo je to na što bih ga upozorio: žena s malo partnera ali ekstremno jakim hrčkom i hrčkolikim stavovima [o braku i razvodu] može za uspješnu budućnost braka/veze biti opasnija od žene s puno partnera ili žene koja je jednom (ili X puta) bila prostitutka. U ovom slučaju, njen "attention whoring" koji pokazuje u spomenutom tumačenju je znak za zabrinutost. Naravno, idealno bi za muškarca bilo i da je i djevica i da ima normalne stavove (što je najčešće povezano, vidi sljedeći paragraf), ali gdje će naći takvu ženu? Ne fantazirajmo, bez obzira na spol. Svijet se sastoji od kompromisa, pa tako i seksualnost i obitelj, a naš cilj je izabrati najbolju opciju od svih ponuđenih (ili ne izabrati niti jednu, ako su nam sve nezadovoljavajuće). Svakom svoje. U praksi se prvo gleda broj partnera, ali to je samo zato što je broj vrlo jako povezan s nestabilnošću, nepouzdanošću i racionalizacijom. Jednostavno rečeno, zato što je vrlo malo vjerojatno da žena s normalnim kriterijima, koja je sklona samokontroli, vjernosti, stabilnim vezama i zalaganju za njihovo održavanje, za koju bismo stereotipno rekli da je "kvalitetna žena", prikupi na desetke ili stotine partnera, uzimamo prvoj broj partnera jer je to statistički najrelevantnija oznaka loših osobina [za ikakav ozbiljan odnos]. Naravno da postoje iznimke. A po toj kvaliteti je Catarina, držim, vrlo rijetka iznimka, poput one točke na dijagramu rasipanja koja naizgled ne spada nikamo. (Prije nego ovo neka žena uzme kao "Aha! Znači ipak je pozitivno to što sam spavala s 38 muškaraca i još nekoliko koji se ne računaju jer sam ipak pouzdana", bilo bi brzopleto zavaravati se da si baš ti takva iznimka jer si "zrela". Iznimke se tako i zovu zato što imaju manje od 50% udjela u bilo kojem skupu. Tumačiti gornji paragraf na vlastitu odgovornost.) Catarina nije jedini primjer ovog paradoksa. Pogledajmo samo popularnu "Octomom" aka Nadya Suleman, ženu koja je poslije rastave (jer niti jedna majka nije tako dobra kao samohrana majka, to znaju i ptice na grani) umjetnom oplodnjom rodila šestero djece u četiri trudnoće. Nakon toga, budući da šestero djece koju već ne možeš uzdržavati jednostavno nije dovoljno za izražavanje svoje ljubavi prema majčinstvu, odlučila se na implantaciju svih preostalih jajašaca odjednom (uz pomoć neodgovornog specijalista za plodnost poslije izbačenog iz Liječničke komore SAD-a) i postavila rekord rodivši osmero žive djece odjednom.  Poslije toga, Nadya je počela zarađivati na intervjuima, pojavama u javnosti, reality televiziji, promidžbenim materijalima i sl. na isti način kao i Kim Kardashian. Javnost je bila podijeljenja između oštrog kritiziranja i otvorene podrške i donacija. Nažalost, njena neodgovorna potrošnja na sve moguće stvari osim svoje djece ubrzo je rezultirala financijskim problemima, tako da je odlučila proširiti svoju djelatnost. Također je snimila pornić (istina, u kojemu samo masturbira), pozirala gola za razne magazine i sl., te od nedavno prodaje "spojeve" na nekakvoj stranici za eskort usluge... pardon, "intimne susrete u kojima je sve što se dogodi tijekom susreta samo slobodna volja obje strane". Sve je to pošteno. Već sam naveo da nemam ništa protiv ni seksualnosti ni prostitutki. Žene se seksaju i igraju sobom, nekima to donosi zadovoljstvo, neke to naplaćuju, nemamo ih što progoniti zbog toga. Čekaj, što se događa? Octomom, naravno, također "nije prostitutka". Pogledajmo što nam ima reći: "To je bila najemancipirajuća, najoslobađajuća stvar koju sam ikada učinila u životu", rekla je Nadya o svom filmu "Octomom home alone". Wicked Pictures, organizacija koja je producirala film, je "najprofesionalnija tvrtka s puno poštovanja. Nema ničega što neću napraviti u brizi za svoju obitelj," objasnila je, dodajući: "ali nisam porno zvijezda. Samozadovoljavanje pred kamerom nije prava pornografija." [penisi diljem svijeta se ne slažu, op.prev.] Nastavila je, "Očito, lagala bih kada bih rekla da nisam htjela dobiti malo prihoda od toga. Nisam imala pojma što će to ispasti - tako pozitivno iskustvo." Nadya je dodala: "Imala sam punu kontrolu i moć nad svojim izborom. Preuzimam odgovornost i ponosim se time."  Moram se nasmijati mentalnim procesima koji joj omogućavaju povlačenje takvih crti između kompleksnog ponašanja. Eto, bavila se striptizom, pornografijom i eskort uslugama ali nije prostitutka. Ma neeeeeee, ne bi ona to nikad. Nije mi jasno kako može stvarno vjerovati u to što govori. Zapravo, jasno mi je: brigade bijelih vitezova diljem svijeta kimaju s odobravanjem na njenu pametno postavljenu razliku i zgražaju se nad svakim tko se usudi reći nešto protiv njenog izvrtanja "oslobođenosti" - jer po njima svaka žena ima pravo definirati moral samo za sebe, pa makar i time gazila sve ostale oba spola. Vidite, dame noći: po jedinstvenom moralu Nadye Suleman, kako bi vaši jednako pragmatični izbori o korištenju svog tijela za zaradu bili smatrani ispravnima, prvo postanite samohrana majka 14-ero djece koje ne možete uzdržavati. Ako imate samo jedno i možda vam se ne radi u kafiću za 15 kn/h, onda će vas prostitucija samo "degradirati", a ne "emancipirati". Oznake: racionalizacijski hrčak, racionalizacija, prostitucija, bijeli vitezovi, ljubav, djeca |
- 12:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 18.05.2012.
Je li ovo bilo Beta?
|
Anonimni čitatelj iz Istre piše: Imam pitanje. Isplati li se u početku, dakle, na prvim izlascima pustiti dominaciju dok se ne dođe do cilja, pa onda početi sa alfa igrom ili je treba udariti dok je vruće? Dakle, zbario sam jednu malu u disku, srednje dvadesete. Izgleda kao dobra cura, otvorena, ok, pričali smo i malo plesali (ništa više) i rado mi je dala svoj broj. Sve je bilo dobro, dopisivali smo se sljedeći dan i onda sam je navečer zvao vani. Ona je inzistirala da joj se ne ide opet u onaj disko i da bi radije u neki drugi, ne znam ni sam zašto, ali nisam na to pristao... ipak mi je ego za nijansu jači. Nakon toga se ona povukla ali je rekla da će ići pa možda biti u nekom trećem disku pa da svratim i vidjet ćemo. Ispričao sam se da imam drugog posla i nismo se više čuli. Možda sam napisao previše opširno o sitnim detaljima ali si jednom prilikom napisao da su ti detalji najvažniji kako bi mogao dati konstruktivan savjet. Dakle moje pitanje glasi: EGO ili BETA SEKS? Ako se to može tako reći. Moja reakcija: Ne, naravno ne smijem se čitatelju i njegovoj situaciji, već pitanju. Stvarno..."EGO ili BETA SEKS?" Ova Alfa/Beta stvar je definitivno prešla svaku granicu.  Podsjeća me na jednu genijalnu temu s Rooshevog foruma kada je neki tip opisao manje-više sljedeće: "Smuvao sam neku malu u disku, ljubili smo se i pipali, i onda ju je njena debela prijateljica odvukla (tipično). Ja sam se naljutio i rekao joj da je grozna što to dopušta prijateljici, ona se isto naljutila i otišla. I kad sam bio baš u nedoumici što da radim, a ona je uskoro odlazila, mislio sam da mogu A) vratiti se unutra i smuvati neku drugu, ili B) pokušati s njom. Progutao sam ponos i izabrao B Beta izbor, uhvatio je za ruku i rekao joj (iako je i dalje bila u bitch-modu) rekao joj "gle, ovo je sranje, sviđaš mi se, ne dajmo da nam jedna rečenica uništi noć". Pogled u njenim očima je bio tako seksi... i onda smo se nastavili ljubiti i otišao sam s njom doma. Beta ili ne?" A onda je netko ispod komentirao: "To Alfa/Beta je stvarno van kontrole. A ja sam se seksao s tri Playboy modela istodobno i pretukao onog tipa koji je udario Princa od Monaka. Je li ovo bilo Beta?" I tako je nastao nezaboravni izraz "Was this Beta? (TM)" Vratimo se na pitanje. Mislim da si učinio ono što se zove "preigravanje", znaš kao ono kad nogometaši vrte loptu da nekog predriblaju pa im na kraju ispadne? U prosjeku je to bolje nego podigravanje (tj. prijateljska zona), ali Igra je ipak fina umjetnost i potrebno je precizno prilagoditi razinu igre njenim potrebama. Ukratko, mislio si da je inzistiranje na lokaciji nekakav drama test, a najvjerojatnije nije bio. To nije velik zahtjev, i ako se nađe s tobom neće ni najmanje utjecati na tebe. Možda bi joj stvarno bilo dosadno tamo ili se boji da će sresti nekog bivšeg dok je s tobom. U svakom slučaju, za tebe to nije neki teret. Ne dozvoliti vozanje je vitalan dio igre i obrane od isparivanja, ali u pravilu je isparivanje agresivnije od toga - recimo, ona odbija ili otkazuje bez da predloži drugu lokaciju ili vrijeme, ili se jednostavno ne javlja, ili ima očito bullshit izgovor u zadnji čas, itd. Ono poslije, nakon što vas je to oboje iživciralo, stvarno jest bio teški drama test koji si donekle ok prošao (nisi pao na njen poziv da budeš otirač koji ide nekamo samo u nadi da će je možda sresti), ali šteta je već učinjena s onim prošlim problemom. Tvoj odgovor nije loš, ni gorak ni predug (barem tako ocjenjujem bez točnog teksta poruke), ali mogao si i samo napisati nešto tipa "gay" i pustiti je da se misli. (Hint: "gay" je čarobna riječ koja tjera hrčka u sprint jer je tako kratka i ne-reaktivna, s blagim neodobravanjem ali opet tako da može značiti bilo što) U svakom slučaju, nakon razdoblja tišine možda se još javi. Tko zna? Ali mislim da, ako su stvari ok sve do toga, mali detalj tipa je li piće u jednom disku ili drugom (osim ako drugi nije deset kilometara dalje ili tako nešto opravdano) nije stvar oko koje se treba uzrujavati. Hoćeš se naći s njom, zbariti je, poljubiti i prasnuti (tim redom). Ako ti ona to nerazumno otežava, onda se ukopaj. Ali ako ti je na putu samo sitnica koja ti ništa ne znači, je li baš toliko bitna lokacija? Druga bi stvar bila da se vi dogovorite za jedno pa onda ona otkaže i ne ponudi nikakvo drugo mjesto ili vrijeme radnje. Što nas vodi samoj srži odgovora na tvoje pitanje "EGO ili BETA SEKS". Ne postoji "Beta seks". Alfa i Beta su samo krovni, opći pojmovi za muške osobine koje u prosjeku vode do seksa ili ne vode i zato je muškarcima u interesu razviti jedne, a suspregnuti druge. Beta osobine su Beta zato što velikom većinom ne vode k seksu (a kamoli ne vrućem, strastvenom, redovitom i zainteresiranom seksu), ili ako eventualno vode, to bude uz nerazumno velik napor, rizik i trošak u smislu "uništavanja cijelog života"). Kada bi živjeli u alternativnom svijetu gdje su sadašnje Beta stvari evoluirale u seksualni uspjeh, a sadašnje Alfa ne, onda bi se ove prve zvale Alfa, a ove druge Beta. Alfa je, u prosjeku, ono što vodi do seksa (u što većim količinama i s curama što veće kvalitete). Cilj je biti Alfa da bi se došlo do seksa, ne da bi se bilo Alfa. Ako se može doći do seksa i Beta metodama (iako one u pravilu ne rade, zato ih i zovemo Beta), koga boli neka stvar je li to Beta? Seks je seks. Nadam se da sam uspio ovo objasniti dovoljno razumljivo. Što se mene tiče, prošli vikend sam obradio čak pet mladih Filipinki, od toga dvije istodobno. Molim čitatelje da mi kažu je li to bilo Beta. Oznake: racionalizacija, racionalizacijski hrčak, muški hrčak, alfa, beta, seks, savjeti |
- 10:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.05.2012.
Zašto Beta muškarci idoliziraju žene
|
"Kada svjedoči spokojnoj ljepoti i sjaju ženske vanjštine, Beta muškarac zaboravlja tigrovo srce koje kuca ispod toga; i ne želi se sam prisjetiti da te baršunaste usne skrivaju i nemilosrdne očnjake." - Herman Melville, Moby Dick (parafrazirano) Zašto toliko muškaraca provodi život s glavom na mekanom jastuku deluzije o seksualnoj prirodi žena? Kako to da je moderno društvo u prosjeku, predvođeno legijama bijelih vitezova, Beta i Omega tradicionalista, neoliberala i sanjara toliko voljno nuditi bezuvjetno razumijevanje za bilo kakvo žensko ponašanje, a istodobno principijelno osuđivati muške prijestupe? Čak i oni kojima je loše pa zbijaju šale o Alfa/Beta svijetu većinom svejedno imaju više poštovanja samo po sebi za jedan spol nego za drugi. Ponudit ću iznenađujuće jednostavan odgovor: Beta muškarci vrlo rijetko svjedoče onom najgorem od žena. Da bi razumjeli zašto, moramo se na trenutak zamisliti u ulozi Bete negdje na početku seksualnog života, recimo u srednjoj školi. Provodi najveći dio svojih najnapaljenijih teen godina - kada bi mogao eksplodirati samo na dodir - ignoriran od mase prelijepih cura na vrhuncu svoje seksualnosti. One mu ne pridaju ni trunku pozornosti dok lebde pored njega na svojim anđeoskim oblacima, privučene starijim i iskusnijim momcima s više Igre i resursa, i tako njegova mašta slobodno fantazira o njima, ispunjajući nepoznat prostor oko cura za kojima čezne idoliziranjem i najljepšim pretpostavkama. Kako je sklon idolizirati (čisto zbog ekstremne oskudnosti onog za čime čezne!), isto će se dogoditi i s nevinim, neobaveznim razgovorom kada ipak dođe u situaciju pričati s takvom curom zbog koje je u toj dobi izrazito podložan Jednoitisu i maštanju o blitz-šlatanju kao nevjerojatnom izrazu ljubavi (na koji bi on napaljen, ima dojam, "prisilio" nevinu djevojku koja bi mu činila uslugu). (U najnovijem slučaju, za generacije koje su odrasle s Facebookom, ne ide u korist ni to što u toj dobi stižu prve poplave povrijeđenih retardiranih grupa i slogana o tome kako cure samo žele dobre dečke, a koji daju dodatni dojam da bi ih on trebao spasiti od toga svojom pristojnošću. No o tome drugi put.) Zatim dolazi zlatno doba faksa, kada mnogo obilnije sudjeluje u društvenom životu sa suprotnim spolom, od kojeg će ga većina upotrijebiti za prijateljstva gdje će služiti kao emocionalni tampon i podrška samopouzdanju. Naravno da su djevojke (iako i dalje trajno aseksualne za njega) vrlo ljubazne, jer poklonjenom Beti se ne gleda u usta, ili tako nekako. Nažalost, suprotno uvriježenom mišljenju, o seksu se priča s prijateljima, a ne prijateljicama, te će stoga vrlo rijetko čuti o "onoj avanturi". Umjesto toga, čut će molbe za pomoć sa zadacima ili kompjuterima.  Došla bi mi bliže da nije tako čista... Ipak, nije sve tako crno. Pri kraju srednje i tijekom faksa, većini Beta muškaraca će se ipak posrećiti, pa tako i njemu. Kroz malo sreće, alkohola (možda i povoljan ovulacijski ciklus ili šokantno slamanje srca od strane "onog lošeg dečka", neprimjetni Beta mladić bi se mogao naći u prvoj ozbiljnoj vezi (ponekad je to i prvo seksualno iskustvo). Ona je stvarno dobra prema njemu, u svakom slučaju bolja od svih ovih koje su ga prije zeznule, samo je što se tiče seksualnosti nekako povučena i treba joj puno vremena. Vrlo je osjećajna, boji se seksa, i želi samo čekati i čekati kao što je uvijek i čuo, a on će joj rado ugoditi. Naposljetku, ne želi ispasti agresivan! Začudo, ona je najsramežljivija i najčistija djevojka koju je ikada upoznao! (kad bi samo znao zašto, heh) Kada se nakon par mjeseci napokon osladi, jednostavno se ne može suzdržati a da svoju curu i sve žene uopće ne proglasi bićima čistoće i čednosti, koja ispunjavaju sva takva očekivanja o kojima je prije slušao. Naravno, moguće je i da je ona legitimno ne baš seksualna osoba, u kojem slučaju on sigurno nije onaj Alfa koji će je osloboditi inhibicija. Prolazi sljedeće desetljeće, i naš Beta je nakon svojih 2-5 "partnerica" odlučio oženiti se (točnije, svi su mu, ignorirajući manjak utjecaja godina na muškarčevu vrijednost na seksualnom tržištu, rekli da je to jedina društveno prihvatljiva opcija ako ne želi ostati "star i zauvijek sam"). Njegov kritični manjak iskustva u ovom trenutku dolazi na naplatu: ne samo da nije naučio gotovo ništa o dinamici seksualnog tržišta, vjerojatno i nije baš dobar u čitanju jezika tijela, općenitom "onom nečemu", igri, prolasku ponekih drama testova ili uočavanju signala svoje žene. Prije pedeset godina bi to možda bilo nevažno, no danas može značiti razliku između najboljeg i najgoreg. Uzevši u obzir sve takve penale s kojima je ušao u brak, nije nimalo neobično ako godinama ne primjeti nevjeru, ili da potpuno nespreman ga dočeka "Iznenađenje! Imam papire za razvod!" U svakom slučaju, ako stvari krenu loše (makar i kroz misteriozno "trajno presušivanje seksa"), i on i društvo će se pobrinuti da okrivi samog sebe. Naposljetku, to je ono čemu služe muškarci: kavalirskom prihvaćanju krivnje kako se ne bi opterećivalo nježniji spol. U svakom slučaju, kroz cijelo ovo vrijeme, možda je naš Beta čuo i za druge žene i što one rade. Takve žene su seksualno puno slobodnije, no one za njega i dalje predstavljaju anomalije koje će otpisati klišeom tipa "pa to je samo par droljica", u upornoj deluziji idoliziranja, tj. onoga što se u psihologiji naziva "Madonna/kurva kompleks". Također je moguće da je Beta koji smatra da se treba žrtvovati za sve žene koje idolizira u međuvremenu evoluirao u djelomičnog Alfu, i sada je njegovo mišljenje o ženama loše ali i dalje smatra da se za manjinu i dalje isplati žrtvovati.... što znači da je u dubini i dalje Beta i samo je postao trunku manje podložan onome od čega pati cijeli život. Ne kažem da bi pravi Alfa morao smatrati da su sve žene kurve ili tako nešto (naravno da nisu!), no svakako bi realno sagledao situaciju, shvatio da su i one ljudi sa svim plusevima i minusima koje ljudi imaju, i riješio se ideje da je na NJEMU žrtvovati se za one "posebne". Ne razumije osnovnu postavku seksualnog tržišta: žene su samo ljudi. Idolizirati ih ne koristi nikome. Ukratko, kroz kombinaciju neiskustva, naivnosti, racionalizacije i društvenog ispiranja mozga, Beta muškarac poima žene na gotovo dječji način. Nikada nije dobio pristup onome što je Tyler Durden, jedan od poznatijih igrača, nazvao "tajnim društvom". Sve što zna o ženama je ono što su mu se udostojile pokazati, i po tome zaključuje da su nježne, diskriminirane, moralne, i ne seksaju se baš puno. To mu je nadalje potvrđeno onim manje seksualnim ženama s kojima dolazi u kontakt, a koje samo reagiraju na njega u takvom setu društvenih okolnosti. Kad bi Bete znali kako žive Alfe, koliko ženske pozornosti dobivaju na tanjuru, koliko imaju prilika i koliko uživaju u nezasitnom, grubom, deplasiranom, vlažnom ženskom libidu, glave bi im eksplodirale. Ako se Beta ikada odvaži istupiti iz svog mentalnog zatvora, otkrit će sasvim drugi svijet, u kojemu ženski prirodni seksualni nagon, ako je opremljen dovoljnom mladošću i/ili ljepotom, oslobođen svih društvenih pritisaka, pleše i zabavlja se u korist manjine Alfa muškaraca i njihovih podignutih falusa. Svijet vrištanja, sisanja i nabijanja, avantura u mračnim i uzbudljivo javnim mjestima, predavanja dominaciji snažnog muškarca, prožet kontrastom između još malog ostatka društvenih normi i neograničene seksualne slobode. Za Beta muškarce, taj svijet jednostavno ne postoji. No oni koji se usude pogledati, ako prežive šok, će prijeći granicu i više se nikada neće osvrnuti. Oznake: racionalizacijski hrčak, muški hrčak, racionalizacija, beta |
- 15:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #
subota, 07.04.2012.
Racionalizacijski hrčak
|
Jedan pojam na koji ćete često naići u igračkim krugovima je "racionalizacijski hrčak", ili po engleski, "rationalization hamster". Naziv dolazi od malenog kola (sličnog onom u vodenici) koje se ugrađuje u kaveze za hrčke kako bi se mali glodavci mogli rekreirati. U prirodi je kola da se, kako hrčak unutra trči, vrti sve brže i brže i tako u beskonačnost. Ili dok ne ispadne. Hrčci, sa svojim kompaktnim i lakšim tijelima, trpe puno manje posljedica od ljudi od ispadanja iz kola. Žene, kao spol koji svoje odluke znatno više temelji na emocijama nego muškarci, isto tako se i češće nalaze u stanju potrebe za racionalizacijom. Ako je neka odluka donesena intuitivno, i poslije zbog nje nastala kognitivna disonancija koja izaziva nemir, krivnju ili bol, što je umornom mozgu činiti? Odgovor je racionalizacija. Da budemo pošteni, ovo područje je univerzalno ljudski fenomen, gdje Beta muškarci i/ili bijeli vitezovi ponekad predstavljaju oštru konkurenciju ženama. No Igra se bavi muškim zavođenjem žena, ne bijelih vitezova, i poznavati fenomen racionalizacije kod žena je za muškarce koji nešto žele postići mnogo važnije. Stoga kada u budućnost upotrijebim ovaj izraz, znajte da se odnosi na žene. I mislim prvenstveno na samo-uvjeravanje, ne na puko površno opravdanje u koje subjekt ne vjeruje. Racionalizacijski hrčak: figurativan izraz za pretežno ženski fenomen beskonačne racionalizacije akcija nekompatibilnih s njenim uvjerenjima, logikom i prijašnjim akcijama. Racionalizacijski hrčak je izvrsno objašnjenje za efikasnost nekih od najboljih tehnika igre: guraj/vuci, kvalificiranja i distorzije vremena. Među ostalim, istraživanja su pokazala da se racionalizacija događa u svakom slučaju: zbog nejasnih signala se racionaliziraju dodatni razlozi za "upornost i ustrajnost", a zbog eksplicitnog "ne" se racionalizira "kiselo grožđe". Nije ni čudo da je jedan od najsočnijih primjera na ovom blogu bio upravo o kiselom grožđu. Racionalizacija je kod žena najizraženija u smislu vrijednosti na seksualnom tržištu i odnosa s muškarcima. Optimalno bi bilo objektivno ocijeniti svoju vrijednost i sukladno tome prilagoditi strategiju. No bilo bi teško i pomalo zabrinjavajuće biti objektivan, stoga racionalizacijski hrčak dolazi u pomoć s bojnim povikom ostarjele feministice: "Znam koliko vrijedim! Samopouzdanje je sve što je bitno!" Neke druge racionalizacije kojih danas ima toliko da bi se moglo utopiti u njima: Gdje su svi dobri muškarci? "Ne zanimaju me muškarci koji žele samo anoreksične žene" "Muškarci se boje samopouzdanih žena koje imaju svoja mišljenja" "Žene su najljepše u dobi od 33 godine!" "Ionako nisam htjela ništa ozbiljno!" "Muškarci vole obline" "Ljepota je u oku promatrača" "Samopouzdan muškarac se ne osjeća ugrožen njenim iskustvom."I naravno, tu je vječna mantra žena koje padaju na kretene i postaju dio njihovog harema: "On me ne bi nikada prevario, ona je kriva"U online datingu, racionalizacijski hrčak je zabrinjavajuće aktivan. Možda je to zbog nenadanog susreta s potrebom opisivanja samog sebe (o čemu većina ljudi nikada ne razmišlja i zapravo se slabo poznaje), no svejedno nije nimalo čudno vidjeti ovakve bisere:   "Moja najbolja osobina je ignoriranje realnosti! To me čini kvalificiranom za politiku, odvjetništvo i ljudska prava!" Neki bi se mogli zapitati zašto s takvom sigurnošću tvrdim da je ženski racionalizacijski hrčak toliko jači od muškoga (kako smo spomenuli, i mnogi muškarci pate od istog fenomena). Budući da su žene biološki vrijedniji spol, teže im je doživjeti neuspjeh, i ta spoznaja bi silno povrijedila njihov ego. Tu stiže u pomoć racionalizacijski hrčak - centrifugirajući obrambenu deluziju - sve za obranu od spoznaje da je žena bila odbijena ili da je kroz loše izbore završila negdje u bespućima seksualnog tržišta. Oznake: racionalizacijski hrčak, racionalizacija, hrčak, žene |
- 14:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 28.12.2011.
"Ali nisam ni htjela ništa više": Duke popis odbijanja
 (Karen Owen, brineta na lijevo. Brrr, zašto obje izgledaju tako isprano?) Kada je prije godinu dana Karen Owen, studentica sveučilišta Duke u SAD-u, napravila svoj slavni power point o "seksualnom istraživanju studenata", većinom sportaša na njenom sveučilištu s kojima je spavala en masse kako su joj prilazili, nasmijao sam se i preletio stvar. Sasvim tipično ponašanje koje mi je dobro poznato, samo trunku javnije iznijeto. No istinski dragulj ove priče nalazi se ispod njene površine - ne u činjenici da se tako neke puno seksaju - već u objašnjenju jedne poznate racionalizacije. Točnije, one koja se u velikim količinama pojavila kad sam napisao "Dakle, želiš Alfu": da sve za žene degradirajuće opcije navedene tamo uopće nisu degradirajuće, već da to ženama odgovara "jer se ionako ne žele vezati za te Alfa tipove s kojima spavaju". Na površini, kao i u slučaju mnogih feminističkih blogerica iz SAD-a koje su podržale cijeli događaj, slavila se njena emancipiranost. Jedna od njih, Penelope Trunk, napisala je sljedeće: Što čini ove slideove tako fascinantnima? Mislim da su to njen prkos i samospoznaja, opčinjavajući osjećaj njene moći. Voljela bih da sam to imala kad sam bila njene dobi. Ja sam 20 godina starija od Owen, ali ona me inspirira da budem hrabra, riskiram i budem kreativna. Što te sprječava? Ah da, 20 godina razlike. Nitko ne želi potrošenu robu. No pustimo emancipaciju žena kroz širenje nogu i vratimo se najbitnijoj činjenici u ovom slučaju: Karen Owen su odbili apsolutno svi muškarci koje navodi u slideovima. "Ali kako je to moguće", zapitat će se neki? "Spavala je sa svima njima." Eh, zar ne znate da je sve drukčije za žene? Ne seksati se nije kako žene bivaju odbijene: odbijene su kada od muškaraca s kojima se seksaju ne dobiju ljubav, romansu, vjernost i dugoročno vezivanje. Nijedna žena ispod 30 i sa zdravim BMI-em nema problema u pronalasku seksualnih partnera, čak ni onih visokog statusa. Tko bi odbio neobavezni seks? Prezentirati to kao nekakav uspjeh je kao dati ogromnu nagradu muškarcu koji masturbira. Ne, nagovoriti ove avanturističke muškarce da hodaju s njima, budu im vjerni, upoznaju ih s obitelji i troše novac na njih, to je uspjeh. A po toj metrici, Karen Owen i bezbrojne ostale su doživjele patetičan poraz. Kako ja mogu biti tako siguran da je Karen ipak htjela povezanost i nešto više, a ne samo emancipirati se tako što će služiti kao jednokratno odlagalište sperme? Prilično lako. Pogledajmo slide muškarca kojeg je najgore ocijenila:  Uočimo momkovo apsolutno odbijanje nje kao nečeg dugoročnog ili čak vrijednog. "Nije se trudio ljubiti dulje od par sekundi...", "svršio je za 5 minuta", "... nakon čega je samo išetao iz sobe", ... "ostavit ću ih pred tvojom zgradom." Karenina reakcija je sljedeća: "1/10. Stvarno." - ovo je gorka reakcija jedne odbačene i duboko povrijeđene žene. "Samopouzdanost" i "sarkazam" samo pokušavaju maskirati njeno povrijeđeno srce, koje žudi za odobravanjem i ljubavlju od Alfa muškarca s kojim je spavala nakon 5 minuta i poslije to požalila. Što je onda bilo s onima koje je visoko ocijenila?   Što je ovog muškarca 12/10 učinilo tako posebnim i različitim od onog prvog? Dao joj je dobru igru, "ono nešto", te pokoju mrvicu romanse i vezivanja (kojih na kraju ipak nije bilo). "Intenzivni kontakt očima", "Kako mu je bilo bitno da i ja svršim", "Ako budem imao sreće, probudit ćeš me poljupcem ujutro." Dobri dečki (ako nisu već nepovratno uništeni), obratite pozornost: tek par sitnica, ekstremno laganih i beznačajnih, za nju vrijedi toliko puno kada dolazi od Alfa tipa kojeg zapravo želi. Ne obrnuto. Ovo je ono na što igrači misle kada se kaže "ostavi je boljom nego što si je našao". Pouka: dobra igra i samo tračak romanse će je zaslijepiti toliko da ne primjeti da se zapravo nisi vezao za nju nimalo više od povremene je***ine. Na njenu žalost, njena priča nije imala sretan završetak: "Vidjela sam ga nakratko (prijevod sa ženskog: "imali smo seks na brzaka", op.prev.) u Devineu u utorak, ali otada smo se samo ugledali. Nisam mu prišla ali sam bila sigurna da me primjetio dok je prolazio. Voljela bi da smo se našli puno više puta od dva (aha!), ali bio je umoran (haha), a ja sam trebala diplomirati sutra. Žalimo, duga romanso. Prođi kroz start i pokušaj ponovo. To što je on za nju značio toliko više od jednokratnog seksa nije značilo i obrnuto: on je dobio od nje točno ono što je htio. Ona je ostala ogorčena i utopila tugu u svojim slideovima. Ako se nekome da kopati kroz njih, ista stvar se ponavlja još nebrojeno puta: Karen zgrabi novog sportaša, seksa se s njim dulje ili kraće, i kada se više ne vide (tj. vide se ali on je ignorira), onda pokušava zamaskirati čežnju svojeg srca i vagine u sarkastične slideove. Uočimo da se uhvatila većinom s propalicama (na skali uspjeha na faksu), istina zgodnim sportašima ali nikada nekim geekom iz informatike. Ovo je uistinu zlatno doba za bilo koga tko može manifestirati Alfa osobine: za Beta horde pred vratima fakulteta, pretvara se u pakao prepun nesigurnosti. Evo jednog zaključka za koji ne treba kopati duboko: dopustivši da testament njenom ponašanju procuri u javnost, Karen Owen je gotovo nepovratno uništila šanse da ikada trajno (u braku) pridobije kvalitetnog muškarca. Koji tip visokog statusa i s opcijama bi se vezao za nju dok su detalji o njenim prošlim ljubavnicima i seksualnim navikama dostupni svakome tko poželi? Ok, iznimke postoje. Ali iskreno sumnjam da će ih se ona ikada domoći. Naravno, sad će netko istaknuti da je Karen samo radila isto što i mnogo muškaraca radi cijelo vrijeme. Čestitam! Otkrili ste da postoje dvostruki standardi. Za muškarca, iako bi pokupio gromove i moralno zgražanje, u realnosti bi ovo bio samo plus kroz nenormalnu količinu preselekcije. Činjenica koju se uporno pokušava zamaskirati jest da je njena vrijednost na seksualnom tržištu znatno opala, a ona muškaraca navedenih u slideovima nije, dapače možda se i povećala. Siguran sam da sportaši s Dukea nisu ni podigili obrvu na cijeli slučaj jer je se ionako ne sjećaju. Oznake: seksualne preferencije, alfa, racionalizacija, seks, promiskuitet, neugodne istine |
- 08:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 09.11.2011.
Stvarno? "Ljubav je sve što je bitno"
|
Postoji jedna fraza (osim "samo budi svoj") od koje ispaljujem na živce: netko kaže "Moja (žena/djevojka) nije zgodna, ali voli me." I netko drugi doda: "Hej, ljubav je sve što je bitno." Da budemo precizni, ovo je vjerojatno istina za muškarce čija je partnerica na nekoj određenoj razini ljepote. Ako te pogled na nju može uzbuditi (ili "podići" da ne upotrebljavam sad gore izraze), onda je ljubav prilično dobar dodatak. Ali žena na koju se misli u pitanju ili je zamišljena od tog pitanja izgleda otprilike ovako:  I'd hit it. Tko ne bi? Isto se pojavljuje i u raspravama o novcu. Netko će spomenuti "nemam baš neku plaću, ali volim svoj posao" i, istog trena se netko slaže: "Da, sreća je sve što je bitno." Ovo je isto u redu ako imaš neku određenu razinu primanja: kad se ne brineš kako ćeš platiti svaki račun, sreća je stvarno predivan dodatak. No znate one filmove tipa American Beauty, gdje čovjek napušta karijeru koja ga ne ispunjava kako bi maksimalno iskoristio svoj život? Nakon što to učini, svejedno se vraća u kuću koja izgleda ovako:  Yep. Ovo će ti kupiti 3000 kn/mjesec. Ovo viđam u dva konteksta: a) projekcija nekoga tko je, svojim zaslugama ili ne, "uspio u životu" i iskreno nema pojma o tome da postoje i drukčiji ishodi. Ovo je kao kod slavne Marie Antoinette i izjave koja joj se često nepravedno pripisuje (povijesni izvori ne bilježe takvu izjavu, već je ona primjer "novinarskog klišea", ali to je tema za neki drugi dan): "(Ako nemaju kruha), neka jedu kolače" ("Qu’ils mangent de la brioche"). Osoba jednostavno nije svjesna da nisu svi postali dobitnici genetske lutrije, ogromnog nasljedstva ili jednostavno slijepe sreće zbog koje je netko naletio na svoju srodnu dušu. Isto tako, čovjek se osigurava da neće biti proglašen za nekog plitkog kome je bitna ljepota. b) racionalizacija ili kiselo grožđe nekoga tko nije imao sreće ili je zbog svojih loših odluka u poziciji da nema baš ništa. Ako je nekome jedina opcija ili celibat ili baš samo dno bačve, rijetko će to priznati. Umjesto toga je lakše reći da je ljubav sve što je bitno, i postaviti stvar kao da ljubav nije nešto što se rađa s vremenom, nakon što su nekoga prvo privukle druge osobine u partneru (ljepota, pamet, brižnost, što god). Budući da ljubav nikada ne nastaje kao instantna, izolirana pojava (čast i čestitke iznimkama), to čini cijeli paket nečim čemu čovjek ne treba težiti, već će mu pasti u krilo. A budući da neće, trenutno stanje je pretvoreno u vlastiti, superiorni izbor. E sad, nemojte krivo shvatiti da ne mislim da je ljubav bitna. Naravno da je bitna. Ali to je konačni vijak koji sjeda na vrh kompliciranog mehanizma i drži ga zajedno. Ako tog vijka nema, cijeli mehanizam će početi titrati, sve više i više sa svakim okretajem, i ubrzo će se raspasti. Zato je vijak bitan - ali on nikada ne stoji sam. Tvrditi suprotno je grub bijeg od realnosti. Ne bi li bilo prikladnije priznati da je čovjeku potrebno sve (u umjerenim količinama) i koncentrirati se na najbolji put do ostvarenja tih želja? Oznake: projekcija, racionalizacija, muški hrčak, filozofija |
- 17:09 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 05.10.2011.
Kako se naš um poigrava s nama
"Kapitalna je pogreška teoretizirati prije nego imaš podatke. Nerazumno počinješ svijati činjenice da odgovaraju teorijama, umjesto teorije da odgovaraju činjenicama." - Sherlock Holmes, Sir Arthur Conan Doyle, Skandal u Bohemiji (1891) Ključna postavka mnogih teorija (ponekad i Igre) je da su ljudi racionalna bića koja djeluju po razumno kako bi ostvarili maksimalnu korist. U stvarnosti, ljudsku vrstu bi se moglo nazvati "sposobnom za racionalnost". Zbog naših velikih mozgova, sposobni smo za duboke i kreativne analize, no isto tako i za djelovanje isključivo po instinktu vezanim za gene i biološke nagone. No kada se dogodi takav slučaj, "racionalni" mozak se ne može jednostavno isključiti i prestati funkcionirati dok nas ne vodi na takav način. U nedostatku logičnih motiva i objašnjenja, stoga ih stvara sam kako bi se djelovanje prilagodilo s objašnjenjem. Ovo se naziva "obrambenim mehanizmima psihe".  Prikaz Freudovog odnosa svijesti i podsvijesti Da se razumijemo, obrambeni mehanizmi psihe nisu nešto nužno loše. To je alat kojim se branimo od boli, razočaranja i tragedija. Dok smo pod njegovim štitom, možemo skupljati snagu za trenutak kada će problemi postati preveliki da bi se obrambeni mehanizmi mogli nositi s njima. U tom trenutku se s problemima suočavamo, a njih šaljemo na odmor. Obrambeni mehanizmi, uz sve svoje koristi, su neprijatelji učenja na greškama i iskrenog samo-ispitivanja. Obrane postaju nezgodne u trenutku kada prijeđu svoje granice i počnu stvarati dodatne probleme same zbog sebe. Ponašanje postaje automatizirano, s obranom kao prvim odgovorom na sve negativno što nam se može dogoditi, a nerazumnu količinu psihičke energije trošimo na održavanje obrane umjesto rješavanje problema.To vodi beskonačnom nastavku ciklusa, novim problemima od kojih se treba braniti, itd. Neke vrste obrambenih mehanizama, s primjerima iz ljubavnog života: Premještanje: premještanje neugodnog osjećaja u drugi kontektst. Npr., naljutio nas je šef na poslu, ali ne možemo se svađati s njim jer ćemo dobiti otkaz, zato idemo doma i istresamo se na partneru/djeci. Ili obrnuto. Primjer: "Zašto si danas i ti takav prema meni?" Sublimacija: pretvaranje neugodnog osjećaja u drugi, korisniji oblik - zdrava vrsta premještanja. Naljutio nas je šef na poslu pa idemo u teretanu i tamo lupamo po vrećama. Netko je izgubio dijete u prometnoj nesreći i pokreće kampanju za prava djece u prometu. Primjer: Živcira me partner/ica pa pišem blog o tome kako riješiti probleme s njim. Racionalizacija: najpoznatija vrsta obrambenog mehanizma, poznata i kao "kiselo grožđe". U poznatoj Ezopovoj basni, lisica je vidjela grožđe na grani i htjela ga pojesti, ali bilo je previsoko, i kada je shvatila da ga ne može doseći, otišla je s riječima: "Glupo grožđe! Ne treba mi, vjerojatno je ionako kiselo." Nepoželjne događaje se retroaktivno objašnjava kroz racionalna ali lažna objašnjenja kako bi subjekt i od sebe i od drugih skrio istinske uzroke, makar oni bili i sasvim slučajni. Do racionalizacije dolazi kada ljudi otkriju da su njihove akcije i njihove riječi ili uvjerenja različiti, pojava koja se naziva kognitivni nesklad. Budući da kognitivni nesklad uključuje i osjećaje krivnje i žaljenja, racionalizacijom se te osjećaje blokira. Primjeri: "Jednostavno se dogodilo." "Nisam je prevario, naša veza je ionako već završavala." "Udala sam se za nasilnika, ali svejedno ću ostati s njim jer je dobar čovjek." Distorzija vremena. Nikada ne podcjenjujte ogromnu moć racionalizacije. Kao najčešćem obrambenom mehanizmu, "kiselom grožđu" su podložni čak i ljudi s amnezijom. Da, dobro ste pročitali. Čak i onaj tko se uopće ne sjeća izbora koji je napravio će ga poslije opravdavati.  Negacija: najjednostavnija vrsta obrane. Subjekt negira sve činjenice koje mu ne odgovaraju. Primjer: "Vidio sam je da se ljubi s drugim, ali to je bilo samo jer je njemu bio rođendan." "Moj muž spava zagrljen s golim mladim ženama u istom krevetu, ali to je samo zato što im želi pomoći da isprave leđa." (ne, ovo nije izmišljeno. Hint: Gandhi) Represija/supresija: uništavanje sjećanja. Sjećanje se može eliminirati nekim mentalnim tehnikama, poput hipnoze. Problem je u tome što to uklanja sjećanje iz trenutnih misli, no ne iz podsvijesti, zbog čega postaje još moćnije i više utječe na naš život nego da smo se sa sjećanjem suočili, makar to značilo par sati/dana intenzivne boli. Primjer: ljudi koji se poslije teškog prekida upute na neoprezni niz seksualnih avantura, istog trenutka skaču u novu vezu samo da ne budu sami, etc. Ironično, to samo produbljuje problem. Hipoteza pravednog svijeta: tendencija ljudi da vjeruju da je svijet u osnovi pravedan i da se neobjašnjive nepravde mogu objasniti racionalnim razlozima, ili "sve se događa s razlogom". Znanstvenici su ispitanicima prepričali priču o interakciji muškarca i žene. Priča je bila sasvim identična osim kraja, kada je u jednoj varijaciji priče muškarac silovao ženu, a u drugoj je zaprosio. Subjekti oba spola su se velikom većinom složili da je ženino (identično) ponašanje kroz priču dovelo do tog (različitog) rezultata. Hipoteza pravednog svijeta ima veze s našim vlastitim osjećajem sigurnosti. Čovjek koji je u kontroli nad vlastitim životom se u pravilu osjeća sretnije od onoga tko nije. Stoga naknadno pronalaženje uzroka pomaže da se stvori osjećaj neranjivosti: recimo, teorija da se plaćena ubojstva događaju samo ljudima koji su bili u sumnjivim poslovima. Ako potencijalna žrtva izbjegava neprikladno ponašanje, sigurna je da joj se to nikada neće dogoditi i manje je ranjiva. Primjer: "Marijanin muž je zaslužio da ga Marijana prevari jer je možda i on nju varao kao pomorac." Također usko povezano s vrlo raširenim Jednoitisom, gdje subjekt krivi sebe za tuđe propuste i želi se promijeniti kako bi se riješio neke umišljene mane. Oznake: racionalizacija, racionalizacijski hrčak, filozofija, znanost |
- 12:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
