Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Lubitz je bio u "krizi veze" sa svojom curom, za koju su Njemački mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i živjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesreće pokušavao nositi s prekidom. Detektivi žurno istražuju mogućnost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih užasnih djela. Policija je rekla da će djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.

Štoviše, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na širem području Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je živio sa svojom curom - i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporučen prošlog vikenda, samo tri dana prije tragedije.

Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je često viđao par. "Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privlačna žena. Svraćali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan."

"Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman."

"NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."

"Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca."

"Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača."

Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:

"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.

Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."

Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.

"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.

Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.

Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.

Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.

Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."

"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.

No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."

Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.

Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".

Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.

Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.

"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"

Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.

Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.

Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.

"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"

Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."

Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.

Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.

"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."

Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."

"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"

Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.

Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.

Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.

Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.

Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.

24. prosinca 2008.:
Bliži se još jedan Božić. Nijedna cura od 1984., posljednji Božić s Pam je bio 1983. Tko zna zašto. Nisam preružan ili čudan. Ništa ni seksa od 1990 (imao sam 29). Bez sranja! Preko 18 godina. Učinio sam to možda 50-75 puta u životu. Počinjem misliti da, kada bi sad pronašao ženu, to bi samo poremetilo planove. Izoliran. Imam ekstra para i volim putovati tijekom svojih 25-30 dana godišnjeg. Los Angeles je bio super! Ali ići sam nije toliko zabavno.

29. prosinca 2008.:
Vratio se iz solarija, činim to već neko vrijeme. Bez teretane danas, opet me boli lakat. Zapravo izgledam dobro. Oblačim se dobro, svježe sam obrijan, kupam se, koristim kolonjsku - pa ipak me odbilo 30 milijuna žena - kroz period od 18 ili 25 godina. Tako to vidim. 30 milijuna je moja gruba procjena koliko poželjnih single žena ima. Muškarac treba ženu za samopouzdanje. Treba potporu na poslu, u karijeri, s drugim muškarcima, i spoznaju da ima s kime provesti noć i da mu je ona i prijateljica. Ta vrsta života je za mene zatvoreni svijet, iz kojeg sam specifično i totalno isključen. Svaki drugi muškarac čini ovo barem donekle uspješno. Biti sam toliko godina uništava. A ljudi kažu da sam simpa, lako je sa mnom pričati, itd. Gledajući unatrag, ne dugujem ništa poželjnim ženama koje traže išta, osim osnovne pristojnosti.
Gledajući unatrag, najviše me smeta nesposobnost da radim prema bilo kojoj promjeni koju odaberem.
...
Za Novu godinu imam vremena, naravno da večeras nema nikakvog spoja.

05. siječnja 2009.:
Bio sam danas dizati utege. Velika gužva. Sutra bi moglo biti dobro. Neka žena me gleda svaki put kad sam tamo. Odlučio sam otići tamo i komentirati nešto o gužvi, ali otišla je dok sam završio vježbu. Ionako je bolje da se ne pokolebam od sutrašnjeg plana. Život samo igra igre. Jedan ili dva spoja s njom, onda kraj. Koliko god pokušavao, stvari ostaju iste. Svaku večer sam sam, i onda idem u krevet sam. Mlade žene su bile brutalne prema meni kada sam bio mlađi, sada nisu, vjerojatno zato što vide samo još jednog starca.Vidim dvadeseto-nekakve parove svugdje. Te godine su za mene jednostavno proletile. Čemu nastaviti poslije 20+ godina samoće?
...
Dvadeset godina ničeg zabavnog. Nisam nikada proveo niti jedan vikend s djevojkom, čak ni kod sebe. Vjerojatno neću naći ni drugi posao. Ako nemaš ništa, nemaš što izgubiti.

4. svibnja 2009.:
Volim pisati i govoriti. Ironično, zato što nisam nedavno (zadnjih 30 godina) upoznao nikoga s kime bi htio biti bliski prijatelj ili tko bi htio to biti sa mnom. Uvijek sam otvoren na sugestije što radim krivo, nema brata ni oca (moji su beskorisni, a brat je bully), ili prijatelja da me pogurne i iskreno ali taktično mi kaže što radim krivo. Osobni trener ili netko tko zna što radi bi bio savršen. Novac ne bi bio problem za rješenje.

18. svibnja 2009.:
Danas sam zapravo bio na spoju. Bilo je to sa ženom koju sam upoznao na autobusu u ožujku. Ručali smo kod "Two PPG". Posljednji spoj za mene je bio 1. svibnja 2008. Žene me jednostavno ne vole. Ima 30 milijuna poželjnih žena u SAD-u (moja procjena) i ne mogu naći nijednu.

25. svibnja 2009.:
Pozvan sam na piknik pa sam i otišao. Starija žena koju sam upoznao je, samo tako, pitala je li mi se sviđala srednja škola, i onda je pitala jesu li tamo pikirali na mene. Zanimljivo da to pita. Ali hvala, već znam što je problem - samo mi rješenje bježi.

29. svibnja 2009.:
Još jedna samotna večer u petak, dosta mi je. Ovo je previše.

2. lipnja 2009.
Neki ljudi s kojima sam pričao vjeruju da sam stalno na spojevima i uvijek sam s nekim ženama. Misle ovo zato što sam im pokazao email koji sam dobio od zgodne djevojke koja je poslala nekakav upit meni kao predstavniku odjela, ali s njom nije upalilo. Sve ovo je smiješno. Zapravo se nisam seksao otkad mi je bilo 29 godina, prije 19 godina. To je istina.

5. lipnja 2009.:
Čitao sam neke forume i, sudeći po zabrinutim pitanjima, čini mi se da se mnoge tinejdžerke često seksaju. Jedna 16-godišnjakinja to radi 3 puta na dan sa svojim momkom. Tako da, poslije jednog mjeseca, ta mala je doživjela više seksa nego JA u cijelom ŽIVOTU, a meni je 48. Još jedan razlog. Nema na čemu, kuje! Zbogom.

20. srpnja 2009.:
Zadnji put kada sam spavao cijelu noć s djevojkom je bilo 1982. Dokaz da sam potpuno zaribao. Djevojke i žene mi ne daju ni trunku pozornosti IGDJE. Nešto STRAŠNO ne valja sa mnom što mi NIJEDNA je**ena osoba ne želi reći. Svi samo žele biti dobri i pričati mi lijepe stvari. Ulagivanje. Oh da, siguran sam da možeš otići na spoj kad god želiš. Izgledaš dobro, itd. Pi**kice.

23. srpnja 2009.:
Wow!
Upravo sam pogledao kroz prozor i vidio prelijepu djevojku, po dobi otprilike na faksu, kako napušta kuću Boba Foxa preko puta. Čini se da se omastio danas. Studentice su vruće. Masturbiram. Često. On ima 45 godina. Ona je imala dugu kosu, vruća mala s prelijepim grudima. Nekima od nas je jednostavno suđena samotna staza u životu. Inače ne gledam vani, ali slučajno sam primjetio. Kvragu. Masturbiram otkad mi je bilo 13. Hvala, mama i brate (samo po krvi). I tata, stari moj, za to što si me TOTALNO ignorirao kroz godine. Svi ste mi JAKO pomogli da ispadnem ovakav.

Volio bi da se mogu vratiti u 1975. i popraviti stvari. Ali to ne bi radilo, veliki BULLY BRAT bi nametnuo svoja sranja. Bio je dvostruko veći od mene. Nije se nikada petljao s momcima većim od 175 cm ili tu negdje. On je u srcu PI**KICA. Zapamtite, Michael je moj brat (imamo iste roditelje i to je to) i uvijek je bio ŠEF. Ponavljam samo da se istakne: ON JE SAMO BULLY, čak i s 50 godina! Nikada ne zaboravite! Zato što isijava samopouzdanjem. Ljudi vjeruju sranjima ako ih se iznese SA SAMOPOUZDANJEM! Razumijete??



Ne znam kamo idem sa svim ovim. Umoran sam, osjećam se dobro jer sam ovo napisao i izvadio iz sebe.

S druge strane, imao sam 20+ godina trijeznosti i nisam postigao ništa oko prijateljstava, djevojaka, momaka, itd. Nula. Kakva šteta.
Zbogom, za danas.

2. kolovoza 2009.:
Najveći problem nije ne imati veze ili prijatelje, već biti nemoćan da postigneš i prikupiš ono što želiš u tim ili drugim područjima. Sve ostaje isto koliko god se trudio. Da imam kontrolu nad svojim životom, bio bi sretniji. Ali nemam već 30 godina.

3. kolovoza 2009.:
Potreban potpuni napor. Sutra je veliki dan.

Nevezano:

1. Vjerojatno 99% ljudi koji me poznaju ne misle da sam bio ovako lud. Rečeno mi je od barem 100 cura/žena kroz godine "da sam dobar dečko". Ne zezam se.

2. Lee Ann Valdiserri je imala moju bebu rane 1991. Nisam je vidio otkad je bila u 4. mjesecu. Poznavao sam njenu sestru Chris iz srednje (?) (Ovo je podiglo veliku medijsku prašinu u doba pucnjave, no nikakva žena ni potomak koji bi odgovarali tim podacima nisu pronađeni, op.prev.)

3. Vrijedim neto nešto više od 250 000 $ na kraju 2008.

4. SMRT ŽIVI!