Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

subota, 28.03.2015.

Igra može spasiti živote 3: Pilot srušio avion zbog problema s djevojkom



Nedavni let 4U9525 Germanwingsa u čijem je padu poginulo 150 ljudi na prvi pogled ne djeluje iznimno. Iako vrlo rijetko u odnosu na broj putnika i udaljenost koju ih prenose, avioni se ipak ruše svako malo iz razloga koji mogu varirati od nepravilno zašarafljenih dijelova do ptica koje su uletile u motor pa sve do pogrešaka pilota.

Danas na taj popis možemo dodati još jedan razlog: manjak igre.

Podaci iz crne kutije leta 4U9525 pokazali su da je zrakoplov udario u obronak Alpa i raspao se u komadiće nakon što se sa svoje planirane visine leta od 11 km polagano i neprekidno počeo spuštati brzinom od jednog kilometra visine po minuti, slijedeći svježe unesene postavke autopilota. Zrakoplov tijekom tog spuštanja nije poslao nikakvu poruku o problemu ili opasnosti. Tijekom svih deset minuta spuštanja, kopilot Andreas Lubitz je bio pri svijesti i čulo se njegovo mirno disanje.



Njegov suradnik, pilot Patrick Sondenheimer, koji je bio upravo izašao iz kabine kako bi otišao na WC, vratio se iz WC-a i našao zaključana vrata. Kako su vrata kokpita zrakoplova drastično ojačana nakon 11/09, nije ih uspio otvoriti lupanjem, guranjem, sjekirom ili uporabom posebnih kodova za otključavanje, i tako je zrakoplov sam nastavio padati prema planini s Andreasom Lubitzom staloženo za kormilom. Od početka do kraja, to je bilo pomno planirano i precizno izvedeno masovno ubojstvo i samoubojstvo.

Zašto je kopilot odlučio ubiti se? Podaci do kojih su razni mediji došli o njegovom privatnom životu otkrivaju da je to osim dugogodišnje borbe s depresijom bilo i zbog ozbiljnog manjka igre i kroničnog Jednoitisa. Naime, Lubitzova depresija zbog koje je čak i dobio bolovanje od psihijatra (doznaka nikada nije stigla do poslodavca jer ju je Lubitz poderao i ostavio u svom stanu) bila je u posljednje vrijeme drastično pojačana njegovim nedavnim prekidom višegodišnje veze s curom.

Lubitz je bio u "krizi veze" sa svojom curom, za koju su Njemački mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i živjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesreće pokušavao nositi s prekidom. Detektivi žurno istražuju mogućnost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih užasnih djela. Policija je rekla da će djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.

Ne mogu komentirati kakva je bila njihova veza i zašto su prekinuli, ali jasno je da se muškarac sa zabavljenom vještinom neće ubiti zbog prekida. Ljudi zbog straha ili deluzije pogrešno govore da je mentalitet obilja nešto namjenjeno samo okorjelim igračima koji spavaju s dvadeset cura godišnje, ali zapravo je mentalitet obilja najkorisniji za veze. Lubitz očito nije bio potpuno neprivlačan Omega kao npr. Elliot Rodger - naposljetku bio je s tom curom 7 godina - no opet je sve to bilo uzalud. Kada je došlo do krize, pokazalo se da je sve što je imao bilo poput kule od karata: bez dobrih temelja, lomljivo i neotporno na potrese.

Kako znam da je Lubitz bio okorjeli Beta? Evo što je pokušao poduzeti kako bi je vratio (pogodili ste, ni izbliza ne sliči Ignissovom prokušanom savjetu za postupke nakon prekida):

Štoviše, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na širem području Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je živio sa svojom curom - i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporučen prošlog vikenda, samo tri dana prije tragedije.

Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je često viđao par. "Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privlačna žena. Svraćali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan."

Kolika je šansa da je okidač za paklenski plan bio to što joj je on uručio Audija naivno misleći da novac ima nekakvu urođenu privlačnost, te se nakon njenog odbijanja razjario i umjesto da počne čitati Roosha zaključio da je došlo vrijeme za kaputt?



Da slučaj bude još tužniji, Lubitz je osim dovoljno para za kupovinu Audija i izgledao u redu (no homo), bio u izvrsnoj formi, i ništa mu nije nedostajalo što se tiče izgleda. Ostajanje bez cure nije bilo kraj svijeta, niti imalo blizu toga. Ali ono što mu je očajno nedostajalo bila je interna igra.

Da je Andreas Lubitz imao igru ovih 150 ljudi bi i dalje bilo živo.

Dokazi se gomilaju i gomilaju. Odsustvo igre je opasno stanje koje može uzrokovati ili potencirati gubitak imovine, mentalne bolesti, ubojstva, samoubojstva, pokolje, padove aviona, pa čak i genocide.

Oznake: pokolj, beta, muški hrčak, Vijesti


- 11:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 30.05.2014.

Rođeni za zgražanje 2: Kako je Elliot Rodger ubio novinarstvo

Ovo neće iznenaditi nikoga tko je preletio bilo kakve velike news portale, novine, TV vijesti i slične izvore javnog informiranja, ali novinarstvo je mrtvo. U modernom novinarstvu, razina brige za istinitost, objektivnost i podatke zaglavljena je na nuli i ne miče se s mjesta ništa više od EKG-a osobe koja je klinički mrtva već satima. I nitko to nije pokazao preciznije nego Elliot Rodger, ogorčeni Omega koji je nedavno pobio 6-ero ljudi, ranio još petnaestak i počinio samoubojstvo.

Izložak 1: "Ženomrzstvo / Mizoginija" kao izvor svih zala

Mizoginija je definitivno bila prisutna u njegovom karakteru, ali budimo iskreni: Elliot je mrzio uspješne muškarce puno više nego što je mrzio žene. To se ogleda i u broju njegovih žrtava: 4 muškarca i 2 žene, počevši od njegovih vlastitih cimera. Svugdje u njegovom manifestu, rasizam je jednako prisutan element kao i ženomrzstvo, te je jasno da ništa ne mrzi više od "degeneriranih" azijskih i latino muškaraca koje su žene voljele.

Zamislite da netko ubije 2 muškarca i 4 žene i ja počnem pričati kako je to očito rezultat mržnje prema muškarcima, tj. mizdandrije? To bi nesumnjivo dobro prošlo.

Feministice i bijeli vitezovi, naravno, nemaju takav obzir prema činjenicama. Pogledajte recimo ovaj članak u Huffington Postu:

"Nemamo još nikakvih dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti ili primao bilo kakav tretman."

Dopustite da ponovim:
"NEMAMO još nikakvih DOKAZA DA JE PATIO OD BILO KAKVE MENTALNE BOLESTI ili primao bilo kakav tretman."



Tip je detaljno opisao svoju rastrojenost u manifestu od 140 stranica i desecima YouTube videa, imao je potpuno disfunkcionalan odnos sa svojim roditeljima (uključujući i pomajku koja ga je razmazila i oca koji je jedva priznavao da on postoji), bio mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, imao je više psihijatara kod kojih je išao na seanse još od kada mu je bilo 8 godina, ali ne, "nemamo dokaza da je patio od bilo kakve mentalne bolesti".

Koliko retardiran netko mora biti za takvu tvrdnju? I to dolazi upravo od ljudi koji inače prvi skaču na vagon mentalnih bolesti kada treba opravdati neki ženski prijestup, npr. tvrde da majke koje ubiju svoju djecu nisu zle i okrutne nego su samo imale post-porođajnu depresiju.

Ovaj članak vodi nas u...

Izložak 2: Lažno izjednačavanje potpuno različitih muških grupa

"Ne znamo je li Elliot Rodger bio mentalno bolestan. Ono što znamo je da je bio MRA, tj. aktivist za prava muškaraca."

Igrači pomažu muškarcima postati uspješniji sa ženama.

Aktivisti za prava muškaraca podižu svijest o nepravednosti i diskriminaciji protiv muškaraca u današnjem pravnom sustavu.

PUA Hate je mrziteljska stranica sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova, temeljena na negiranju igre i jadikovanju o svojem celibatu.

Vidite li vi igdje sličnost? Ja je ne vidim. Izjaviti ovako nešto je ekvivalent tvrdnje da netko jede kilogram mesa dnevno zato što je član veganskog foruma, ili da je netko neonacist zato što je član komunističke partije. To su dvije potpuno nepovezane stvari. Nažalost, današnje novinarstvo nema nikakvog obzira prema takvim suptilnostima.

Po feministicama i bijelim vitezovima, savjetovati muškarce kako zavoditi žene ili isticati diskriminaciju jednako je* tome da izbodeš, upucaš i pregaziš 20 ljudi. E pa nazdravlje s tim. Ovoga psihopata ne možete nikako prebaciti na igru. On je bio potpuna antiteza svega što ja predstavljam.

* = zezam se - po njima su zavođenje i muška prava JOŠ GORA od toga. Pogledajte ovu izjavu popularne autorice na feminističkoj stranici Jezebel:

"Muškarci koji obitavaju u PUA Hate forumima su skoro gori od samih igrača."

Bolje da si serijski silovatelj i ubojica nego da savjetuješ žene da budu malo ljubaznije i opreznije!

Čovjek bi očekivao da će se autorica pokriti ušima, no toliko je besramna da je radije izabrala praviti se da ne zna o čemu se radi:


Zapamtite, to su "novinari" koji vladaju današnjim javnim diskursom i kontroliraju kakve će vam činjenice i s koje strane biti prezentirane.

Izložak 3: Izbjegavanje i skrivanje činjenice da je Elliot Rodger slijedio feministe i dijelio mnoge osobine s njima

Možda najslasniji dio feminističkog zgražanja dolazi iz ovog videa koji proglašava Roosha ženomrzilačkim čudovištem zato što se kao i ja usudio reći da je Igra mogla spasiti živote.

Koja je kvaka?



Elliot je bio sljedbenik istog tog news kanala kojemu pripada navedeni video. Drugim riječima, volio je slušati feminističku propagandu.

Nije nimalo slučajno ni da je s feminizmom dijelio ogroman broj drugih osobina:

- mržnja prema igri
- mržnja prema alfa muškarcima
- seksualni standardi koji daleko nadilaze vlastitu razinu privlačnosti
- vjerovanje da se privlačnost "jednostavno događa"
- krivljenje muškaraca za sve probleme seksualnog tržišta
- apsolutno odbijanje samo-poboljšanja
- vjerovanje da žene zaslužuju kavalirstvo
- vjerovanje da ga vanjske zavjere ograničavaju i tlače
- uživanje u bivanju žrtvom
- ovisnost o društvenim mrežama i smartphoneovima


Uzmite njegov manifesto, u svakoj rečenici obrnite spolove, i dobit ćete dnevnik prosječne feministice. Jedina razlika je to što je prosječna feministica ipak postigla nešto sitno na seksualnom tržištu kao rezultat toga što posjeduje vaginu. Elliot Rodger je bio potpuno isto stvorenje, samo neuspješno zbog pogrešnog spolnog organa. Da je bio žena, vjerojatno bih ga ja naveo kao primjer "žene koja zbog svoje naricoidnosti zahtijeva jako puno igre".

Izložak 4: Panično hvatanje svake moguće mrvice kojom mogu okriviti patrijarhiju / mizoginiju / seksizam

Koje je jedno prilično često obilježje igrača? To što paze na svoj izgled i često spajaju igru s vježbanjem i bodybuildingom, stereotipno muškim aktivnostima. Višak testosterona koji proizlazi iz toga ih (po feminističkoj teoriji) čini agresivnima, seksističkima, nasilnima i nekontroliranima. Ne bi li stoga bilo logično da se ženomrzac kalibra Elliotta Rodgera bavio bodybuildingom?

Upravo to su otkrile britanske novine Daily Mirror i Daily Mail, koje su intervjuirale Elliotovog poznanika koji im je rekao da je momak bio "ovisan o kreatinu" (dodatku prehrani koji koriste bodybuilderi) i da je bio "u depresiji nakon što je njegovog prijatelja "Hugha Woatmeigha" u teretani ubio uteg od 250 kg".



Samo, postoji jedan problem?

Ta priča nije istinita. U svojoj žurbi da pronađu konačni dokaz da je Elliot Rodget bio nekakav patrijarhalni igrač, povjerovali su prvoj osobi na koju su naletjeli. Njihov izvor bio je troll s foruma bodybuilding.com, gdje trenutno postoji ogromna tema u kojoj se svi članovi naslađuju kako su uspjeli zeznuti ogromne novine i dospjeti u tiskano izdanje od nekoliko milijuna primjeraka. "Hugh Woatmeigh" nikada nije postojao. U stvarnosti, kreatin zapravo ima stabilizacijski utjecaj na psihu, a transliterirano "Hugh Woatmeigh" zapravo znači "U WOT M8" ("YOU DID WHAT MATE?"), popularni britanski izraz čuđenja koji bi bio ekvivalentan našem "Koji ti je vrag" ili "Koji ti je k**ac"



I to je istina.

U zapadnom svijetu je novinarstvo definitivno otišlo u k**ac.

Oznake: feminizam, mediji, Vijesti, šovinizam, pokolj, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje


- 14:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.05.2014.

Igra može spasiti živote 2: Elliot Rodger

Prekidamo redovni program zbog incidenta. Elliot Rodger, 22-godišnji Omega iz Kalifornije koji nikada nije spavao s curom ili je uopće poljubio, jučer ujutro (navečer po kalifornijskom vremenu), se uputio u užasan pokolj koji je završio sa 7 mrtvih i još 13 ranjenih. Tema YouTube videa koji je objavio prije toga reći će vam sve što trebate znati o ovom slučaju:

'Ne znam zašto me vi cure ne volite. Ali kaznit ću vas sve zbog toga.'



Bez obzira na stvarnu distribuciju žrtava, za pokolje koji ciljaju na žene objašnjenje je uvijek jedno te isto: napadač je frustrirani Beta ili Omega kojeg su godine celibata, poniženja i povlačenja u svoj oklop racionalizacije gurnule preko ruba. Kod neciljanih ili drugačije naciljanih pokolja, počinitelj je također često ekstreman: činjenica ostaje da se većina muškaraca neće stići zamarati opsesijom o osveti i provođenjem osvete ako imaju barem nekakav seksualan život. Tek je u rijetkim slučajevima muškarac ekstrovertirani psihopatski Alfa koji je upravo zbog bio i uspješan.

Ono što čini ovaj slučaj posebno zanimljivim je to što je Elliot Rodgers bio aktivni član web stranice PUAhate, koja je sastavljena isključivo od igroskeptičnih trollova i temelji se na napadima na igru, igrače i bilo kakvu realnu diskusiju o seksualnom tržištu općenito. Zvuči poznato? To je potpuno isti profil ljudi koji me napadaju u komentarima: kombinacija ili bijelih vitezova ili mizoginika ili oboje koja negira stvaran utjecaj igre na seksualni život i demonizira igrače. Neki od njih su čak i nakratko isprobali igru i, zaključivši da "to ne radi", povukli se još dublje u svoje ogorčene ljušture.

Ali zašto Elliot Rodgers nije naučio i primijenio igru? Zašto je samo kipio u sebi i kuhao sve dok nije krvavo eksplodirao? Ovaj njegov video mogao bi vam dati odgovor na to:


My reactions to seeing a young couple at the beach

Kao prvo, obratite pozornost na njegov način govora i tok misli dok iznosi svoj monolog na način sličan negativcu iz James Bond filma. Ako ste pomislili "s ovim tipom ništa ne valja", vjerojatno ste u pravu. Većina ljudi ima instinktivnu sposobnost prepoznavanja mentalne bolesti i bježi od nje, osim ako se ne radi o bolesti koja uz to rezultira velikom ekstrovertiranošću, uspjehom, popularnošću, društvenim vještinama ili nekom kombinacijom toga (u kojem slučaju je prikladno odracionaliziraju van).

Elliot nažalost nije bio ta vrsta poremećene osobe: njegovi mentalni problemi doimaju se više kao neka kombinacija narcisoidnosti i depresije. Nije dovoljno normalan da ne bi svojim "creepy" načinom ponašanja odbijao ljude od sebe, a istodobno je previše depresivan i ranjive osobnosti da bi uložio koncentrirani napor u promjene i poduzeo nešto. Nažalost, koliko mogu zaključiti iz svih njegovih videa, Elliot nikada nije radio upade na hladno ili pokušavao išta od stvari koje preporučam, no da jest, vrlo vjerojatno bi svejedno bio odbijen. Ne mogu kriviti niti jednu ženu što nije bila s njim dok se prikazivao na taj način.

Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Je li Elliot imao lošu igru zato što je bio lud, ili je poludio zato što je imao lošu igru?

Kao i kod originalnog pitanja, odgovor nam valja sagledati iz obje perspektive. Da, većina tehnika igre Elliotu vjerojatno ne bi uspjela donijeti željen rezultat dok god ne bi popravio ili prepakirao svoje fundamentalne osobine. No istodobno, njegova loša igra ga je činila ludim. Kao što sam napisao, nitko nije kriv za to što je odrastao neprivlačan. Da je Elliot:

1) imao više sreće sa slučajnim faktorima koji su utjecali na njegovu igru,
2) odrastao u okolini povoljnijoj za muškarce, s manjom razlikom između alfa i beta muškaraca, gdje bi njegova loša igra svejedno uspjela,
3) imao pristup seksualnom ispuhu u obliku prostitucije, i
4) imao mentora koji če ga podučiti dobro igri i uputiti ga na to kakve greške radi i na zdrav način ga uputiti kako i zašto ih treba ispraviti

... garantiram da Elliot ne bi bio toliko lud. Billo zbog drukčijeg života, bilo zbog zabavljanja sebe drugim stvarima i sprječavanja povlačenja u svoju ljušturu, šansa da se Elliot upusti u pokolj bila bi drastično manja. Zbog svega ovoga, iako naravno osuđujem to što je napravio, ne mogu ne imati razumijevanja za njegov slučaj... a najviše zato što dobro znam u kakvim okolnostima nastaje takav mentalni sklop.

Svejedno, učiti ovog tipa igru bio bi ogroman izazov. On je kalibar koji toliko živi u svojoj narcisoidnoj glavi da se, kao što je jednom opisao, ljuti kad mu se cure na ulici nasmiješe jer misli da se smiju njegovoj skupoj odjeći. No napredak je uvijek moguć. Ne mora postati Casanova, mora se samo pomaknuti za jedan korak prema gore, dalje od ponora i daleko od igroskeptičnih trollova (kojih je on i sam dio) koji bi ga napadali jer "objektivizira žene" ili "nije svoj".

Veliki portali i mediji će naravno potpuno promašiti ove četiri točke. Za njih Elliotovo ludilo neće biti jedan od simptoma društva koje se velikom brzinom kotrlja nizbrdo, već samo još jedan alat za samopromociju. Već sada se mašinerija okreće i priprema članke koji će svaliti cijelu ovu stvar na Sotonu feminističke religije: trio patrijarhije, kulture silovanja i ženomrzstva, a Elliota okarakterizirati kao igrača koji je objektivizirao žene, iako je u stvarnosti bio potpuna antiteza igračima i na Rooshevom forumu bi vjerojatno bio bannan u roku od jednog dana zbog svog upornog igroskepticizma, razmaženosti i odbijanja promjena.



Govoreći o ženomrzstvu, tu nam valja napomenuti jedan važan Elliotov problem: ne samo to što je (za)mrzio žene, već i to što ih je idolizirao. Istodobno je smatrao da su žene primitivne glupače koje biraju kretene (što stvarno i rade), no svejedno ih je držao za arbitre ljudske vrijednosti i u potpunosti ovisio o njihovom odobravanju. To je najotrovniji mogući koktel, gori od same idolizacije ili same mržnje. Ako su žene kurvetine koje ne valjaju, zašto onda tvoje samopouzdanje i smisao života ovise o njima? Zašto onda jednostavno ne biti biljojed? To je čisti muški hrčak.

Ono što čini cijelu stvar još luđom je to što je Elliot, kada se izuzmu njegovi mentalni faktori, na papiru bio u odličnoj poziciji za privlačenje žena. Evo nekih njegovih snaga na seksualnom tržištu:

A) Njegov otac je Peter Rodgers, zamjenik redatelja i voditelj radne jedinice snimanja popularnog filma Hunger Games. Postoji slika na kojoj je mladi Elliot na promociji Igara gladi, bok uz bok sa Sylvesterom Stalloneom.



B) Ima puno para i vozi BMW u dobi od 22 godine

C) Malo je viši od prosjeka

D) Ima zgodan "boy" izgled koji s malo eksperimentiranja osobnim stilom nije teško pretvoriti u nekakav arhetip privlačan određenom segmentu žena. Znate li samo koliko sam različitih slika i opisa na online dating profilu ja isprobao, a on se ne može udostojiti ni pustiti bradu ili promijeniti košulju?

E) Putovao po svijetu s parama svojih roditelja

Razmatrajući ovaj užasan slučaj, ne mogu se ne pitati kakve bih samo nevjerojatne rezultate postigao da sam počeo s istim kapitalom kao i Elliot Rodgers. No s druge strane, ne mogu se ne pitati u kakve bih samo nevjerojatne ponore upao da nisam počeo primjenjivati igru.

Bilo kako bilo, jedna stvar je sigurna:

Oznake: omega, pokolj, racionalizacija, muški hrčak, sociologija, Vijesti


- 11:48 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 03.09.2013.

Igra može spriječiti genocid

Daily Mail nam donosi izvod iz knjige "Mladi Hitler kojeg sam poznavao" koja, napokon prevedena s njemačkog jezika, baca novo svjetlo na najpoznatijeg diktarora svijeta. Knjigu je napisao njegov prijatelj August Kubizek, koji je u druženju s Hitlerom proveo svoje mladenačke godine i pred II. svj. rat bio zamoljen da napiše kratku Hitlerovu biografiju pod imenom "Sjećanja". Iako je istu stvar već spomenuo i u prvom izdanju, ona je detaljno objašnjena u opsežnijoj verziji knjige koju je nakon mnogo nagovora objavio 1957. godine, malo prije svoje smrti. Od tada je Kubizekov pogled na Hitlerovu mladost doživio još četiri reizdanja, no ipak je ostao manje više njemačka knjiga, poznata jedino povjesničarima i možda nekim obožavateljima.


Adolf Hitler, malo poslije I. svjetskog rata (desetak godina stariji od vremena ove priče)

Većina knjige tiče se njihovog međusobnog odnosa u umjetničkom smislu, te nešto malo politike. Kubizek je kao student glazbe bio profesionalno uspješniji od Hitlera kojeg su odbili na akademiji umjetnosti i nikada se nije uspio probiti svojim slikanjem. No dio koji je meni posebno zanimljiv je opis njegove mladenačke zanesenosti djevojkom po imenu Stefanie Isak. Da, dobro ste pročitali, to je prilično židovsko prezime (iako ona sama nije bila židovka, no to nitko nije znao u to doba - dapače, nitko nije znao ni njeno prezime).

Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:

"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.

Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."

Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.

"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.

Hitlerova igra: sramežljivi pogledi iz daljine. Ah, tko od nas to nije radio?

Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.

Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.

Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.

Beta muškarci iz dna duše mrze Alfe na koje su ljubomorni i ogovaraju ih koliko god mogu. Nekada su tu ulogu imali mladi časnici s parfemima, a danas je imaju oni kreteni koji provode cijelo vrijeme u teretani ili disku, ili oni šminkeri s autima, ili oni igrači sa svojim rutinama. Čak i ako se radi o nekom uistinu banalnom faktoru privlačnosti koji ženama uopće ne bi trebao igrati ulogu pa je stvarno loš (npr. privučenost kriminalcima), Bete i dalje odbijaju prihvatiti da su žene tako odabrale. Kada ne bi bilo tih časnika/kretena, žene bi nam pale u krilo, zavaravaju se oni.

Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."

"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.

No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."


Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.

Jednoitis.

U očima Beta muškarca, ljubav - uspješna, obostrana ljubav - se isto kao i kod žena "jednostavno događa". Ako mu se ona nasmiješila, što je više potrebno? Ostatak će se "jednostavno dogoditi".

E sad, Jednoitis nije nešto loše. Gotovo svatko je to proživjeo barem jednom. I ja sam u srednjoj bio beznadno zaljubljen u curu koju sam (isprva) gledao izdaleka i koja je znatno utjecala na moje raspoloženje. Na svu sreću, nisam nikada radio stvari kalibra Hitler:

Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".

Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.

Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.

Napraviti upad na ovaj ili onaj način nije nešto što će samo izvaditi muškarca iz Beta pakla, ali bez toga nikada ne može biti ičega. Nažalost, Hitler je bio previše Beta čak i za jednu riječ.

Usput, "izgled sličan Valkiri" mi se čini pretjeran na temelju ove prastare fotografije Stefanie gdje se doima malo dječački, ali ne sumnjam da je bila vitka, imala dugu kosu, i zračila mladenačkim zanosom. Muškarcu ne treba više od toga kako bi se zaljubio do ušiju.


Jesu li stvari možda mogle ispasti drukčije da mu je bio dostupan ovaj blog ili nekakav Alfa mentor, koji će ga ili uputiti kako ostvariti želju svoga srca ili mu reći da se ponaša kao budala? Nažalost, niakada nećemo saznati. No jednostrana romansa ne završava tu. Čitajte dalje:

"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"

Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.


Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.

Tako ti svega, Adolfe! Ti si muškarac. Muškarcima (u pravilu) stvari ne padaju u krilo. Znam, to je mnogo teže nego ženski život, ali moraš se malo potruditi.

Budući da je bio samo siromašni slikar, Hitler je osjeaćao da bi njenoj majci zanimanje bilo važnije od imena i da bi neminovno bio odbijen. Umjesto toga, nastavio je fantazirati da Stefanie nije imala nikakvu drugu želju u životu osim čekati dok joj on ne priđe i pita je da se uda za nju.

A) dobra stara zabluda/racionalizacija "Žene samo žele novac"
B) manjak vještine prepakiravanja. Od doba Werthera pa nadalje (pa i prije), nema nikakvog razloga da umjetnik - makar i samo črčkao gluposti u bilježnici - ne bi mogao inspirirati žensko zanimanje svojim zanimljivim pogledom na svijet.

U Hitlerovu obranu, iako je njegova sramežljivost bila nevjerojatna, bolesna i destruktivna, te bi samo reći nešto već bilo dovoljno da mu da barem neku šansu (dakle, nije bilo potrebno puno igre), nije baš da je mogao googlati nešto o ovim temama i doći do rješenja. Pričati s roditeljima bi vjerojatno dovelo do "samo budi svoj". No svejedno, mislim da bi svatko normalan morao barem znati prepoznati kada njegova strategija ne daje nikakve rezultate. Ljudska vrsta je nastala na (podsvjesnoj ili ne) cost-benefit analizi i uspješnom prilagođavanju okolnostima. Hitler za to nije bio nimalo sposoban. To ga kao reproduktivno sposobnog čovjeka čini neuspjelim okrajkom evolucije. Naravno, i dalje je mogao biti prilagodljiv što se tiče politike i imati druge vrline, ali eto.

Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.

"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"

Upravo se u ovoj stavci ogleda esencija Beta muškarca: apsolutno odbijanje da poduzme nešto, ma koliko to nevino i lagano bilo. Dokle god te to što privlači žene ne degradira kao osobu (npr. ekstremna kretenska igra), ne kvari vam budućnost (npr. ulagivanje feminizmu trećeg vala) ili nije nemoralno samo po sebi (npr. tučnjava i droga), koga briga o čemu se radi? Ja bih se bez problema uhvatio vježbanja capoeire ili učenja diferencijalne geometrije kada bi to bilo nešto što će mi donijeti ženu mojih snova. Ne u ružnoći, ne u sramežljivosti, ne u nespretnosti, već u slijepom idealizmu, nalazi se srž Beta muškarca.


Morao sam naučiti igru jer Hrvatice ne šire noge za tipove koji znaju ovakve stvari.

Naravno, moguće je reći da se nekome to ne isplati s obzirom na to što danas može dobiti s obzirom na uloženi napor. Ali ako bi nekome imati seksualni život, ženu i obitelj donijelo veliku količinu sreće, i još k tome može nešto poduzeti bez pretjeranog napora, kriminalno je samom sebi to uskraćivati i umjesto toga se prepuštati racionalizaciji do kraja. To je muški hrčak.

Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."

Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.

Da se razumijemo, Hitler je očito bio samo Beta, bez onog uobičajenog dijela "dobar dečko". Za njega kao zavodnika ili njega kao političara nema nikakvog moralnog opravdanja, iako osobno imam razumijevanja za njegov ljubavni problem.

I usput, planirati da netko razgovara s metom dok je ti otimaš zato što nsii sposoban razgovarati s njom je isto kao da gradiš svemirsku postaju za grijanje kuće koju nisi sposoban zagrijati ugradnjom solarnih ćelija. To je ludilo.


Sve to zato što ne znam ništa o termalnoj izolaciji.

Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.

"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."

Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."

"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"

Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.

Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.

Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.


Molim minutu tišine za najveći Jednoitis na svijetu.
...
...
...

Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.

Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.

Naravno, nisam naivan pa da vjerujem da se II svjetski rat ne bi dogodio da je Hitler imao igru (tj. ne imao ovakvu anti-igru). Kao prvo, mnogi diktatori i koljači su uz to imali igru i bili uspješni sa ženama. Kao drugo, II. svjetski rat je bio poravnavanje računa iz I. svjetskog rata i izazvan mnogim geopolitičkim utjecajima. Holokaust je u sklopu svega toga bio tek vrh ledenog brijega i nije bio samo Hitlerova fiksacija, već produkt stoljetne mržnje prema židovima.

No evo što mogu vjerovati: da je Hitler imao igru i time dobio ljubav koju je priželjkivao od Stefanie, možda ne bi bio toliko lud; možda bi živjeo običnim građanskim životom u kućici s bijelom ogradom, i ulogu ratnog vođe prepustio nekome drugome čisto zbog manjka vremena za to. Možda bi rat bio manje destruktivan i krvav, i više temeljen na racionalnim političkim i vojnim odlukama nego impulzivnošću jednog luđaka. I možda bi Holokaust ostao samo na razini opće diskriminacije i otimanja imovine židovima umjesto pokolja.

A za sve one muškarce koji ne planiraju biti diktatori ali imaju problema s baš onom koja ih neće, jedini racionalan odgovor bio je i ostaje učenje igre.

Oznake: igra, beta, hitler, politika, omega, pokolj, muški hrčak


- 11:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 18.11.2011.

Igra može spasiti živote

Prije dvije godine i par mjeseci, u jednoj teretani u Los Angelesu dogodila se tragedija. 48-godišnji analitičar George Sodini ušetao je unutra, izvadio iz torbe nekoliko poluautomatskih pištolja i otvorio vatru. Ispucao je preko pola stotine metaka, ubivši na mjestu tri žene i ozlijedivši još 9, te zatim presudio sam sebi.

Amerika, zar ne? Tamo se takve stvari događaju. Patologija masovnih ubojstava je zanimljiva stvar. Razloga za "okidač" ima mnogo, a dovoljan je jedan komad oružja i javno mjesto da takva osoba izazove tragediju. Žrtve su u takvim slučajevima svi koji se na mjestu slučajno zateknu, jednako i u SAD-u i u Europi. No, kada masovni ubojice namjerno ciljaju u žene, razlog je gotovo uvijek nezadovoljena seksualna potreba.


George Sodini, 1960. - 2009.

George Sodini je bio toliko ljubazan da nam ostavi svoj blog, na kojemu opisuje kako nije spavao s nikim već 20 godina i nije imao djevojku već 28 godina. Po slici mu stvarno ništa ne fali - sasvim u redu čovjek, prosječne visine, ni lijep ni ružan, u dobroj formi, relativno imućan i bez dugova. Ali kao što znamo, fizički izgled muškarca ne odgovara nužno stanju njegovog duha - a po tome je Sodini nažalost bio uvjerljivo Beta, možda i Omega - kako svjedoče njegovo vječno slomljeno srce i 20-godišnja suša. Pogledajmo:

24. prosinca 2008.:
Bliži se još jedan Božić. Nijedna cura od 1984., posljednji Božić s Pam je bio 1983. Tko zna zašto. Nisam preružan ili čudan. Ništa ni seksa od 1990 (imao sam 29). Bez sranja! Preko 18 godina. Učinio sam to možda 50-75 puta u životu. Počinjem misliti da, kada bi sad pronašao ženu, to bi samo poremetilo planove. Izoliran. Imam ekstra para i volim putovati tijekom svojih 25-30 dana godišnjeg. Los Angeles je bio super! Ali ići sam nije toliko zabavno.

29. prosinca 2008.:
Vratio se iz solarija, činim to već neko vrijeme. Bez teretane danas, opet me boli lakat. Zapravo izgledam dobro. Oblačim se dobro, svježe sam obrijan, kupam se, koristim kolonjsku - pa ipak me odbilo 30 milijuna žena - kroz period od 18 ili 25 godina. Tako to vidim. 30 milijuna je moja gruba procjena koliko poželjnih single žena ima. Muškarac treba ženu za samopouzdanje. Treba potporu na poslu, u karijeri, s drugim muškarcima, i spoznaju da ima s kime provesti noć i da mu je ona i prijateljica. Ta vrsta života je za mene zatvoreni svijet, iz kojeg sam specifično i totalno isključen. Svaki drugi muškarac čini ovo barem donekle uspješno. Biti sam toliko godina uništava. A ljudi kažu da sam simpa, lako je sa mnom pričati, itd. Gledajući unatrag, ne dugujem ništa poželjnim ženama koje traže išta, osim osnovne pristojnosti.
Gledajući unatrag, najviše me smeta nesposobnost da radim prema bilo kojoj promjeni koju odaberem.
...
Za Novu godinu imam vremena, naravno da večeras nema nikakvog spoja.

05. siječnja 2009.:
Bio sam danas dizati utege. Velika gužva. Sutra bi moglo biti dobro. Neka žena me gleda svaki put kad sam tamo. Odlučio sam otići tamo i komentirati nešto o gužvi, ali otišla je dok sam završio vježbu. Ionako je bolje da se ne pokolebam od sutrašnjeg plana. Život samo igra igre. Jedan ili dva spoja s njom, onda kraj. Koliko god pokušavao, stvari ostaju iste. Svaku večer sam sam, i onda idem u krevet sam. Mlade žene su bile brutalne prema meni kada sam bio mlađi, sada nisu, vjerojatno zato što vide samo još jednog starca.Vidim dvadeseto-nekakve parove svugdje. Te godine su za mene jednostavno proletile. Čemu nastaviti poslije 20+ godina samoće?
...
Dvadeset godina ničeg zabavnog. Nisam nikada proveo niti jedan vikend s djevojkom, čak ni kod sebe. Vjerojatno neću naći ni drugi posao. Ako nemaš ništa, nemaš što izgubiti.

4. svibnja 2009.:
Volim pisati i govoriti. Ironično, zato što nisam nedavno (zadnjih 30 godina) upoznao nikoga s kime bi htio biti bliski prijatelj ili tko bi htio to biti sa mnom. Uvijek sam otvoren na sugestije što radim krivo, nema brata ni oca (moji su beskorisni, a brat je bully), ili prijatelja da me pogurne i iskreno ali taktično mi kaže što radim krivo. Osobni trener ili netko tko zna što radi bi bio savršen. Novac ne bi bio problem za rješenje.

18. svibnja 2009.:
Danas sam zapravo bio na spoju. Bilo je to sa ženom koju sam upoznao na autobusu u ožujku. Ručali smo kod "Two PPG". Posljednji spoj za mene je bio 1. svibnja 2008. Žene me jednostavno ne vole. Ima 30 milijuna poželjnih žena u SAD-u (moja procjena) i ne mogu naći nijednu.

25. svibnja 2009.:
Pozvan sam na piknik pa sam i otišao. Starija žena koju sam upoznao je, samo tako, pitala je li mi se sviđala srednja škola, i onda je pitala jesu li tamo pikirali na mene. Zanimljivo da to pita. Ali hvala, već znam što je problem - samo mi rješenje bježi.

29. svibnja 2009.:
Još jedna samotna večer u petak, dosta mi je. Ovo je previše.

2. lipnja 2009.
Neki ljudi s kojima sam pričao vjeruju da sam stalno na spojevima i uvijek sam s nekim ženama. Misle ovo zato što sam im pokazao email koji sam dobio od zgodne djevojke koja je poslala nekakav upit meni kao predstavniku odjela, ali s njom nije upalilo. Sve ovo je smiješno. Zapravo se nisam seksao otkad mi je bilo 29 godina, prije 19 godina. To je istina.

5. lipnja 2009.:
Čitao sam neke forume i, sudeći po zabrinutim pitanjima, čini mi se da se mnoge tinejdžerke često seksaju. Jedna 16-godišnjakinja to radi 3 puta na dan sa svojim momkom. Tako da, poslije jednog mjeseca, ta mala je doživjela više seksa nego JA u cijelom ŽIVOTU, a meni je 48. Još jedan razlog. Nema na čemu, kuje! Zbogom.

20. srpnja 2009.:
Zadnji put kada sam spavao cijelu noć s djevojkom je bilo 1982. Dokaz da sam potpuno zaribao. Djevojke i žene mi ne daju ni trunku pozornosti IGDJE. Nešto STRAŠNO ne valja sa mnom što mi NIJEDNA je**ena osoba ne želi reći. Svi samo žele biti dobri i pričati mi lijepe stvari. Ulagivanje. Oh da, siguran sam da možeš otići na spoj kad god želiš. Izgledaš dobro, itd. Pi**kice.

23. srpnja 2009.:
Wow!
Upravo sam pogledao kroz prozor i vidio prelijepu djevojku, po dobi otprilike na faksu, kako napušta kuću Boba Foxa preko puta. Čini se da se omastio danas. Studentice su vruće. Masturbiram. Često. On ima 45 godina. Ona je imala dugu kosu, vruća mala s prelijepim grudima. Nekima od nas je jednostavno suđena samotna staza u životu. Inače ne gledam vani, ali slučajno sam primjetio. Kvragu. Masturbiram otkad mi je bilo 13. Hvala, mama i brate (samo po krvi). I tata, stari moj, za to što si me TOTALNO ignorirao kroz godine. Svi ste mi JAKO pomogli da ispadnem ovakav.

Volio bi da se mogu vratiti u 1975. i popraviti stvari. Ali to ne bi radilo, veliki BULLY BRAT bi nametnuo svoja sranja. Bio je dvostruko veći od mene. Nije se nikada petljao s momcima većim od 175 cm ili tu negdje. On je u srcu PI**KICA. Zapamtite, Michael je moj brat (imamo iste roditelje i to je to) i uvijek je bio ŠEF. Ponavljam samo da se istakne: ON JE SAMO BULLY, čak i s 50 godina! Nikada ne zaboravite! Zato što isijava samopouzdanjem. Ljudi vjeruju sranjima ako ih se iznese SA SAMOPOUZDANJEM! Razumijete??



Ne znam kamo idem sa svim ovim. Umoran sam, osjećam se dobro jer sam ovo napisao i izvadio iz sebe.

S druge strane, imao sam 20+ godina trijeznosti i nisam postigao ništa oko prijateljstava, djevojaka, momaka, itd. Nula. Kakva šteta.
Zbogom, za danas.

2. kolovoza 2009.:
Najveći problem nije ne imati veze ili prijatelje, već biti nemoćan da postigneš i prikupiš ono što želiš u tim ili drugim područjima. Sve ostaje isto koliko god se trudio. Da imam kontrolu nad svojim životom, bio bi sretniji. Ali nemam već 30 godina.

3. kolovoza 2009.:
Potreban potpuni napor. Sutra je veliki dan.

Nevezano:

1. Vjerojatno 99% ljudi koji me poznaju ne misle da sam bio ovako lud. Rečeno mi je od barem 100 cura/žena kroz godine "da sam dobar dečko". Ne zezam se.

2. Lee Ann Valdiserri je imala moju bebu rane 1991. Nisam je vidio otkad je bila u 4. mjesecu. Poznavao sam njenu sestru Chris iz srednje (?) (Ovo je podiglo veliku medijsku prašinu u doba pucnjave, no nikakva žena ni potomak koji bi odgovarali tim podacima nisu pronađeni, op.prev.)

3. Vrijedim neto nešto više od 250 000 $ na kraju 2008.

4. SMRT ŽIVI!


Odgovorno tvrdim da, da je Sodini naučio Igru, uspio bi pronaći drugu ženu i ljubav i seks koje je trebao nakon što ga je napustila zadnja bivša. Samo jednom u tih 20 godina bi vjerojatno bilo dovoljno. Tako ne bi proveo dva desetljeća utapajući se u svojoj gorčini i neuspjehu, skupljajući osvetu prema ženama poput tempirane bombe. Igra je mogla spasiti i njegov život i živote žena koje je ubio.

Naravno, može se reći i da nije našao nikoga 20 godina zato što je bio lud, i sve žene su to osjećale pa su bježale od njega. Ali to nije fer usporedba. Kao prvo, svi koji su Sodinija poznavali imali su samo riječi hvale za njega a, kao drugo, mnoge žene ne samo da toleriraju prilično veliku ludost, već ludost i nalaze privlačnom. No čak i tada, Igra bi puno učinila za njega. Nije bitno da ima duge uravnotežene i sretne veze (iako zašto ne?), već samo da napravi jedan korak naprijed.

Kako seksualno tržiše postaje sve okrutnije, raste i broj totalno marginaliziranih i isključenih Beta muškaraca. Za žene dno može predstavljati konstantno razočaranje ili celibat izazvan neodstupanjem od nerealnih kriterija, no zbog nekih nekih drugih pravilnosti, muškarci su oni koji imaju potencijal dosegnuti još niže dno. I kako se tržište sve više okreće prema "pobjednik uzima sve" modelu koji bi trebao vrijediti još samo negdje u ruralnoj Africi, hoće li još koji marginalizirani muškarac zaključiti da mu je bolje nestati u osvetničkoj kiši olova nego egzistirati kao betaizirani eunuh?

Mračna misao: iako to nije ono što je (barem po njegovim riječima) Sodini tražio, možda bi mu pomoglo da je dio svoje impresivne plaće (oko 70 000$ godišnje) trošio na prostitutke? Za nekih 15 000$ godišnje, mogao je svaka dva tjedna provesti noć s nekom drugom djevojkom. Mogao je imati svoj harem u Tajlandu. Mogao je nalaziti ideju odvratnom, ali svejedno posegnuti za njom u trenutku očaja (ako bi živio u saveznoj državi gdje je to legalno). Seksualno zadovoljen čudak ima puno manju šansu da će eksplodirati u bijesu od seksualno frustriranog čudaka.

Najmračnija misao: da je samo znao što ga čeka poslije zločina, možda se ne bi ubio...

Oznake: beta, omega, muški hrčak, pokolj, Vijesti


- 18:47 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.07.2011.

Seksualno frustrirani teroristi

Stari slučaj Georgea Sodinija, koji je 2009. u teretani poubijao mnogo ljudi, a potom je otkriven njegov blog o tome kako je 20 godina odbijan, single i seksualno frustriran, dobio je prinovu.



Norveški terorist Anders Breivik, u čijem je napadima život izgubilo preko 90 ljudi i zbog kojih upućujem svoju iskrenu sućut Norveškoj, zemlji kojoj se divim, nije imao blog. Bez brige, bio je bio još marljiviji: uz teške fizičke pripreme i planiranje za terorističke napade, stigao je napisati "Europsku deklaraciju nezavisnosti 2083.", dokument na 1500 stranica u kojoj detaljno opisuje svoju motivaciju i upute drugima.

Zasad sam samo preletio tekst, no fascinira me količina detalja u njemu. To nije nepismena kolekcija, već vrlo pismeno i pametno sastavljen dokument s jasnom strukturom i izvorima skupljanim skoro desetljeće - uistinu zastrašujući pogled u um jednog luđaka. Njegovi argumenti su jasni i dobro obrazloženi, i s nekima se može složiti čak i čovjek koji nema nikakvu namjeru zgrabiti mitraljez i pucati po ljetnom kampu za mladež (tj. gotovo svatko u svijetu).

Na stranici 350., u sekciji "feminizam", Breivik opisuje kako kombinacija feminizma i mreže socijalnog osiguranja uništava obitelj, smanjuje stopu plodnosti i vodi izumiranju nacije i njenom zamjenom imigrantima (Muslimanima) s većim stopama plodnosti. To nije nikakva misterija.
No ne bih se nimalo začudio da sljedećih dana bude iskopan vrlo sličan blog, u kojemu Breivik spominje kako je već godinama sam i seksualno frustriran, u svijetu u kojem ženama više ne trebaju staromodni muški zaštitnici i davatelji resursa. Čekaj, zapravo već aludira na nešto slično, u sekciji "društvo bez očeva". Bingo!

Možda najeksplicitnija potvrda nije u dokumentu kojeg je napisao, već u činjenici da ga je uopće napisao. Okladio bih se da čovjek koji ima aktivan i sretan seksualni život neće imati vremena da do 32. godine napiše bolesno precizan plan globalnog terorizma i ratovanja.

Naravno, beta mrzitelji žena su već zbog samog toga još manje privlačni, što ih dodatno unazađuje i gura u ponor celibata, zbog čega razvijaju još veću antipatiju. Postavlja se pitanje kako i zašto, o kojemu se može dosta toga analizirati. Ovog trenutka, moj odgovor je: "Što je bilo prije, kokoš ili jaje?"

Oznake: pokolj, beta, omega, politika


- 11:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu